svjetionik - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

IZ ŽIVOTA ŽUPE
Tko kaže da cure ne bi na selo!
S odobrenjem i preporukom Ordinarijata išle postala »krov nad glavom« za cijelu provinciju.
su skupljati priloge za sirotište širom tadašnje No, pod taj krov nisu mogle stati sve sestre koje
države. Dopuštenje da mogu prositi po cjeloj su od početka travnja i u ljeto 1949. morale na-
Jugoslaviji imale su i od vlade u Beogradu. pustiti ostale kuće provincije. Zato, su u kuću
U Bijelom Polju stalno se nešto radilo i u Bijelom Polju smještene starije i bolesne
uređivalo i u ovom razdoblju između dva rata. sestre, zatim one koje nisu imale rodbine kod
Uređeno je groblje za sestre, a uređenje škol- koje bi mogle privremeno, do sređivanja prilika
skog vrta kojeg smo poslije II. svjetskog rata proboraviti i nešto mlađih sestara da budu na
nazivali parkom, bilo je vidljivi dokaz kako se pomoć i uslugu starijim i bolesnima.
oplemenjuje prostor oko kuće. Školski vrt Osim što je provincija ostala bez kuća,
završen je 1933. i nazvan je GETSEMANI. Te ostala je i bez mnogih sestara: jedne su na-
godine slavila se naime 1900. obljetnica Isupustile zajednicu, druge su zatvorene, ukljusove
muke i smrti pa je vrt i dobio takvo ime i čujući i tadašnju provincijalku. Samostan u
malenu kapelicu sa slikom Isusa koji moli na Bijelom Polju čuvao je neutrnutim život pro-
Maslinskoj gori. Predviđeno je bilo i uređenje vincije, a tamošnja predstojnica s. Sebastija-
»lurdske špilje« što se ostvarilo 1954. prigona Marinčić, do 1945. učiteljica u sestarskoj
dom proslave 100. obljetnice proglašenja do- osnovnoj školi u Međugorju, bila je kao neka
gme o Bezgrešnom začeću.
vršiteljica i dužnosti provincijalne predstojni-
Kuća u Bijelom Polju dočekala je i prožice. Ona je vodila brigu o zatvorenim sestravjela
II. svjetski rat poput drugih kuća provinma, održavala kontakte s onima koje su bile
cije Sv. Obitelji: u neizvjesnosti, strahovanjima, izvan zajednice raspršene po BiH i Hrvatskoj,
oskudici. Svemu tome unatoč, škola u Bijelom bilo kod rodbine ili na nekom poslu, skrbila
Polju radila je gotovo do kraja 1944. Godine da se Bijelo Polje održi na nogama.
1949. samostan u Bijelom Polju dobiva sasvim Poratno vrijeme do 1953. bilo je najteže.
osobito mjesto u zajednici. Te godine proveden Sestre su uspjele prebroditi materijalne i dru-
je zakon o nacionalizaciji i provinciji su oduzete ge poteškoće zahvaljujući pomoći franjevaca
sve kuće osim ove u Bijelom Polju. Tako je ona iz domovine (iako su i sami bili u nezavidnoj
SVJETIONIK 53