pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

V jesnik franjeVa čke proVincije presVetoga otkupitelja
30
1 i 2/2010
iZ proVincijalata
dijelom i pogrešan, jer nam nedostaje oka da vidimo Duha u nama, našim
bratstvima, u Provinciji i u Crkvi. I ukoliko s nekim pravom osjećamo kako
smo malo „duhovni“ ljudi, ponajčešće smo opet u krivoj predodžbi o Božjem
Duhu i njegovu djelovanju, o načinu njegova života u nama i u Crkvi. I tu
je potrebno danomice se ispitivati i pretresati.
Navodno tražimo jasnoću nikad pokolebane vjere, a zapravo želimo
nedvojbenost koja nas oslobađa vjere i njezinih odluka. Mislimo da gledamo
duh vjere, a tražimo samo jasnoću zemaljske samorazumljivosti, umjesto Duha
koji stanuje u tami vjere. Navodno tražimo moć Duha koji pobjeđuje svijet, a
u stvari težimo, kao i apostoli dok još nisu razumjeli, za zemaljski uvjerljivim
prodorom Božjeg kraljevstva koje bi nam prištedjelo strpljenje i ustrajnost
do kraja. Navodno tražimo „slobodu djece Božje“ u Duhu slobode, a težimo
zapravo za slobodom našega individualizma i komoditeta unutar samostanskih
zidova. Ako se danomice u njemu mijenjamo, ako ne tumačimo pogrešno
svoja životna iskustva kako je sam Božji Duh tobože dalek i slab, nego iz njih
uvidimo da ga uvijek iznova tražimo na krivom mjestu i na pogrešan način, da
ga neprestano želimo zamijeniti s nečim drugim, onda ćemo uvijek nanovo s
radošću primijetiti: on je tu! On je sa mnom, u mom bratstvu, mojoj Provinciji
i u mojoj Crkvi: Duh vjere u tami, Duh pobjede u slabosti, Duh slobode u
redovničkoj i svećeničkoj poslušnosti. Tada će nas u svekolikoj zemaljskoj
skrovitost, u kojoj Duh u nama i u Crkvi djeluje, ispuniti sveto uvjerenje: on
je zaista tu, sa mnom, on moli u meni „neizrecivim uzdisajima“, on tješi i
krijepi, on liječi i pomaže, on „obnavlja lice zemlje“, Provincije i Crkve. Sve i
svakoga, uz uvjet: da svakodnevno moramo nanovo promijeniti mišljenje, da
nas danomice mora mijenjati Duh promjene.
Draga braćo! Ovu korizmu slavimo i u Svećeničkoj godini, koju je Sveti
Otac u povodu 150. obljetnice smrti sv. Ivana Marije Vianneya proglasio
na svetkovinu Presvetog Srca Isusova prošle godine. Svećeničkim ređenjem
Bog se duboko dotaknuo našega života, dao je puninu našem postojanju i
povjerio nam iznimno važnu zadaću. I kao svećenici mi nikada ne možemo
odvojiti osobni život od poslanja koje smo primili da služimo Božjem narodu.
Pozvani smo za njega, ali i od njega živjeti. I ne prestajati moliti: Dođi Duše,
Očev i Sinov Duše, dođi duše ljubavi, Duše posinstva, Duše mira, pouzdanja,
snage, svete radosti i gorljivosti. Ostani s nama Duše Sveti! U ovoj korizmi,
u našim Uskrsima i Božićima, našim noćima i svitanjima. Svakodnevno.
Nadahnjuj nas, vodi nas, mijenjaj nas. I promjeni nas! Veni, Sancte Spiritus!
Draga braćo, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs!
Fra Željko Tolić, provincijal