list župe sv. ante padovanskog - tučepi god. xx. sv. ante 2012. br. 12

IZVOR<br />

LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI<br />

GOD. XX. SV. ANTE 2012. BR. 12 (40)

PROGRAM PROSLAVE<br />

BLAGDANA SV. ANTE<br />

U TUČEPIMA 2012. godine<br />

TRODNEVNICA<br />

Nedjelja, 10. lipnja<br />

19,00 – Ispovijed<br />

19,30 – Početak trodnevnice u crkvi sv. Nikole Tavelića<br />

20,00 – Sv. Misa<br />

Ponedjeljak, 11. lipnja<br />

17,00 – Ispovijed u crkvi sv. Ante<br />

19,30 – Trodnevnica<br />


Utorak, 12. lipnja<br />

19,00 – Ispovijed u crkvi sv. Ante<br />

19,30 – Trodnevnica<br />


Srijeda, 13. lipnja<br />

08,30 – Budnica Gradske glazbe<br />

09,00 – Polaganje cvijeća ispred središnjeg križa<br />

10,30 – Svečana Sv. Misa u crkvi sv. Ante<br />

20,00 – Sv. Misa i blagoslov djece u crkvi sv. Nikole Tavelića

LIST ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI<br />

GOD. XX. SV. ANTE, 2012. BR. 12 (40)<br />

Dragi vjernici,<br />

Isus dobri pastir. Čuli smo to<br />

na nedjelju Dobrog pastira, kada<br />

je najljepša tučepska razglednica<br />

otišla u svijet.<br />

Slika Dobrog pastira mnogima<br />

nije blizu. Posebno ne onima<br />

koji žive u gradovima, pa ne<br />

vide stada ni pastira. Oni ne znaju<br />

koju sve odliku pastir u sebi<br />

ima.<br />

Hodočastimo li u Izrael, ili<br />

putujemo kroz našu Liku susrest<br />

ćemo pastire i stada. Pastirima se<br />

povjerava cjelokupno blago. On<br />

ljubi i žrtvuje se za svoje stado.<br />

On ga vodi na pašu, pronalazi<br />

izvore voda, svojim<br />

štapom ga štiti<br />

od divljih<br />

pasa i<br />



vukova, pomaže ovcama kod janjenja.<br />

Izgubljene vraća u stado.<br />

Bolesne liječi, ranjene stavljaju<br />

na ramena i nosi ih u ovčinjak.<br />

On poznaje instikt svojih ovaca.<br />

Pastir je spreman i život svoj za<br />

njih riskirati.<br />

Nama ovih dana dolaze mnogi<br />

gosti. Oni će biti naše stado<br />

a mi na neki način za nekoliko<br />

dana njihova odmora, njihovi pastiri.<br />

Svi smo na to pozvani. Hoće<br />

li nam uspjeti odlike dobrog pastira<br />

primijeniti na naše goste?<br />

Isus uzima tu sliku za se ali<br />

poseže i za slikom iz Ezekijela (Gl.<br />

34): „Evo me sam ću potražiti ovce<br />

svoje i sam ću ih pasti…<br />

skupiti ću<br />

ih iz svih<br />

mjesta…<br />

1

Jao pastirima koji pasu sami sebe. Ne<br />

moraju li pastiri napasti stado.“ I nama<br />

je rečeno: „Ne napasujmo sami sebe.“<br />

Isus koristi tu sliku da opiše<br />

povjerljiv odnos prema nama i svojoj<br />

Crkvi. Veselje je između gosta i<br />

gostoprimca baš taj povjerljivi odnos.<br />

Isus ne želi biti labav. On daje<br />

život i služi životu. On zahtijeva od<br />

svojih da to isto čine „da uzmu svoj<br />

križ i slijede ga“ (Mk. 8,34). Isus<br />

pokazuje kako doći do ugleda i<br />

sreće. On poziva i danas ljude i sveukupnu<br />

Crkvu da pokažu čovjeku<br />

kako postati sretan i ugledan. Ja<br />

sam dobri pastir. On je to stvarno<br />

pokazao za nas kroz muku, smrt i<br />

uskrsnuće. On ostaje s nama u svojoj<br />

riječi u svojim sakramentima a<br />

posebno u svetoj Euharistiji. On je<br />

naš suputnik, ako ga i ne prepoznamo<br />

kao učenici na putu u Emaus.<br />

On je onaj koji daje i koji se daje za<br />

nas. Njemu se možemo povjeriti.<br />

Isus nas poziva da u našim gostima<br />

njega prepoznamo. Da činimo ono<br />

što nam je zapovjedio. Kako je lijepo<br />

vidjeti kad naši domaćini sa svojim<br />

gostima dođu nedjeljom na Sv.<br />

Misu. Imamo li to u pameti?<br />

Isus će reći: „Ja sam put, istina<br />

i život.“ (Iv. 14. 6). Našim gostima<br />

možemo i trebamo pokazati da<br />

nam je to vodilja?<br />

Svi koji se priznaju da su Isusovi,<br />

stoje u njegovoj službi. Mi smo<br />

gostoprimci. Krist u nama i preko<br />

nas prima ljude. Što kršćanin kaže<br />

i čini, kako se ponaša, pridonosi da<br />

naši gosti u nama prepoznaju Duh<br />

Isusa Krista. Bog nam je povjerio<br />

tako lijepi kutak od koga možemo<br />

živjeti. To je dar. Učinimo sve da<br />

naši gosti prepoznaju u nama našeg<br />

Darovatelja.<br />

Vaš župnik fra Nediljko Šabić<br />

2 IZVOR

Sveti Ante Padovanski propovjednik obraćenja<br />

Svetac svega svijeta, sveti Ante, poznat<br />

je ponajprije kao čudotvorac. Njemu<br />

se obraćaju ljudi svih vjera i naroda i<br />

traže duhovno i tjelesno zdravlje, izgubljene<br />

stvari i svaku utjehu koju može<br />

izmoliti kod Boga. On je ipak bio veliki<br />

propovjednik Božje riječi. Kao i naš spasitelj<br />

Isus Krist i sveti Ante je obilazio<br />

sela i gradove i uvjerljivom riječju obraćao<br />

ljude. Bio je, kažu njegovi životopisci,<br />

jak na riječi i djelu.<br />

U gotovo svim njegovim propovijedima,<br />

osobito onima za vrijeme korizme,<br />

on ukazuje na napastovanje koje čovjek<br />

trpi od strane nečastivoga duha i potrebu<br />

da se čovjek tomu odupre milošću Božjom<br />

i svojim trudom i molitvom. On kaže:<br />

»Sotona se zaljubljuje u dušu čovjeka<br />

kad ga navodi na grijeh, ali dušu mu zarobi<br />

kada čovjek svjesno prihvaća napasti;<br />

napasnik se poistovjeti s<br />

grješnikom kada ostvari<br />

svoje zle namjere. Tako<br />

ga podjarmi i osvoji zamkom<br />

loših navika.« Sveti<br />

Ante želi jednostavno<br />

reći, da čovjek koji podlegne<br />

napastima i padne u<br />

grijeh istovremeno izgubi<br />

i svoju slobodu.<br />

Napasti su uvijek<br />

iste one kojima je đavao<br />

kušao Isusa u pustinji.<br />

Sveti Ante ih predstavlja<br />

na svoj način: »Kako je<br />

đavao kušao Gospodina<br />


grijehom neumjerenosti u jelu i piću dok<br />

je bio u pustinji, grijehom oholosti kad<br />

ga je vodio na hram i grijehom škrtosti<br />

kad mu je pokazao sva blaga svijeta, tako<br />

kuša i nas svaki dan kuša nas neumjerenošću<br />

u pustinji posta, taštinom i ohološću<br />

kad se molimo u hramu Božjem, kuša<br />

nas bezbrojnim oblicima škrtosti na društvenom<br />

položaju u kojem se nalazimo.«<br />

Drugim riječima, kušnja neumjerenosti<br />

u jelu i piću jest kušnja lijenosti<br />

kada očekujemo da nam kruh čudom<br />

padne s neba i da ga nezasluženo i neumjereno<br />

uživamo; kušnja tajne kada mislimo<br />

da krivom molitvom u hramu možemo<br />

kušati samoga Gospodina; kušnja<br />

vlasti kada društvenom položaju i ljudskoj<br />

časti služimo više nego Bogu.<br />

Da bi se čovjek izliječio, sveti Ante<br />

podsjeća da prije svega treba proći kroz<br />

»vrata« obraćenja, kroz<br />

sakramenat ispovijedi:<br />

»Ispovijed su prava<br />

vrata neba i prava vrata<br />

raja! Jer uistinu preko ispovijedi,<br />

kao kroz vrata<br />

skrušeni grješnik dolazi<br />

do Božanskog milosrđa,<br />

ozdravlja po milosti<br />

Božjoj, uzdiže se do lica<br />

Boga Oca koji ga prihvaća<br />

kao vlastitog sina.«<br />

Da bismo ostali u<br />

milosti Božjoj moramo<br />

se hraniti nebeskom hranom<br />

koju nam je Krist<br />

3

ostavio u euharistiji, ali moramo i vjerovati<br />

da je to uistinu njegovo pravo<br />

tijelo: »Krist je dao svojoj Crkvi svečanu<br />

i bogatu gozbu; dao joj je svoje<br />

pravo tijelo bogato svakom duhovnom<br />

snagom i naredio da se dijeli svima<br />

koji budu u njega vjerovali. Zbog toga<br />

moramo čvrsto vjerovati i ustima ispovijedati<br />

da je ono tijelo koje je Djevica<br />

rodila, koje je bilo pribijeno na križ,<br />

koje je ležalo u grobu i uskrslo treći<br />

dan, koje je uzašlo s desna Ocu, da je<br />

to tijelo stvarno dao apostolima i da<br />

ga Crkva svaki dan posvećuje i dijeli<br />

svojim vjernicima. Uistinu, na izgovorene<br />

riječi Ovo je moje tijelo, kruh se<br />

pretvara u tijelo Kristovo. Onomu tko<br />

ga dostojno prima to tijelo daje dvo-<br />

struku utjehu: ublažuje napasti i hrani<br />

pobožnost.«<br />

Povratak Ocu mora biti popraćen,<br />

kaže dalje sveti Ante, pobožnim djelima,<br />

molitvom, milostinjom i postom.<br />

Čovjek se grijehom udaljuje od Boga i<br />

mora mu se vratiti molitvom; grijehom<br />

kida svoje odnose sa svojim bližnjim i<br />

mora mu se ponovno približiti milostinjom<br />

i dobrim djelima; grijehom se čovjek<br />

zatvara u samog sebe i gubi vlastitu<br />

slobodu jer ne zna što je dobro a što zlo.<br />

Sva ta tri pobožna djela sveti Ante često<br />

preporučuje u svojim propovijedima.<br />

Osobito za vrijeme korizme na razne<br />

načine govori o molitvi. Evo dijelova<br />

nekih njegovih propovijedi.<br />

Molitva je prije svega povratak<br />

Ocu, povratak u nebeski Jeruzalem:<br />

»Predraga braćo, upravimo svoju molitvu<br />

Bogu da ozdravi rane naših grijeha,<br />

da nas pomiri sa sobom kako bismo postali<br />

dostojni povratka iz ovog Jerihona<br />

u nebeski Jeruzalem odakle smo pali.<br />

Neka nas pomogne on sam koji je blagoslovljen<br />

u vijeke vjekova.«<br />

Za molitvu je zatim potrebna sabranost<br />

i potpuno predanje Bogu: »Dragi<br />

brate, kada služiš svog bližnjega, sasvim<br />

mu se posveti. Isto tako, kada se moliš<br />

Bogu, ne brini se o tome što će biti od<br />

tvojih dobrih djela, o tome što si učinio<br />

i što ćeš učiniti, ostavi po strani sve lake<br />

misli kad moliš, jer baš u tom trenutku<br />

dolaze beskorisne misli koje ometaju<br />

pravu molitvu.«<br />

Moliti iznad svega treba ponizno,<br />

ali i uvijek nastojati da se obratimo:<br />

4 IZVOR

»Često se događa da kažemo nekom dobrom<br />

čovjeku: Moli za mene grješnika!<br />

U tim riječima prepoznajemo glas poniznosti,<br />

jer tražimo da drugi moli za nas.<br />

Ali ostaje oholost ako sami i dalje ostanemo<br />

u grijehu.«<br />

Sveti Ante je svjestan da molitva<br />

često ostaje neuslišana, ali i upućuje na<br />

razlog zašto je možda tomu tako: »Koliko<br />

boli i trpnje! U duhovnom<br />

životu nikakve slasti, u dobrim<br />

djelima nikakve utjehe, u molitvi<br />

tama duše, u zemaljskim<br />

stvarima obmana! Trebamo li se<br />

zbog toga razočarati? Moramo li<br />

prestati moliti? Ne, nikako! Ako<br />

su vrata milosti Božje i zatvorena,<br />

možda je to zbog naših grijeha;<br />

ali možda su zatvorena i radi<br />

toga da nas potaknu da se molimo<br />

s više žara i predanosti.«<br />

Moliti, dakle, moramo uvijek,<br />

usprkos teškoćama i tami<br />

duše. Glede potrebe neprestane<br />

molitve sveti Ante ističe dalje da<br />

su milostinja i molitva usko povezane:<br />

»Milostinjom se ostvaruje<br />

molitva bez prestanka i zahvaljivanje<br />

Bogu. I kako kaže sveti Pavao:<br />

Molite bez prestanka (1 Kor 5,17) i<br />

zahvaljujte uvijek Bogu. (Ef 5,20)«<br />

Milostinja je povratak bližnjemu.<br />

Drugomu moramo pomoći, jer smo i<br />

sami odgovorni za stanje u kojem se<br />

nalazi naš bližnji. Zbog toga sveti Ante<br />

opominje da drugoga prije svega prihvatimo:<br />

»Prihvatite jedni druge kao što je<br />

Krist nas prihvatio na slavu Božju. Ako<br />


je tvoj bližnji slijep zbog oholosti, budi<br />

ponizan i pomozi mu da progleda; ako<br />

je hrom zbog dvoličnosti, uspravi ga<br />

istinom; ako je gubav zbog razvrata,<br />

očisti ga riječju i primjerom čistoće; ako<br />

je gluh zbog škrtosti, pokaži mu primjer<br />

siromašnog Isusa; ako je mrtav zbog neumjerenosti<br />

u jelu i piću, uskrisi ga vlastitom<br />

uzdržljivošću.«<br />

Ali i naše duševno zdravlje ovisi od<br />

naše darežljivosti prema bližnjemu. »Da<br />

bismo ozdravili, nema ništa korisnije od širokogrudne<br />

milostinje uzalud se obraćamo<br />

Bogu i tražimo oprost za svoje grijehe, ako<br />

prije toga, prema vlastitim mogućnostima,<br />

nismo pomogli potrebnima i siromašnima.«<br />

Milostinja je i nužna pomoć da se<br />

od zemaljskih probitaka i briga kao br-<br />

5

šljan uzdignemo prema nebeskim stvarima:<br />

»Bršljan se sam ne može uzdići<br />

uvis. I ako se ne priljubi granama drveta,<br />

tako se ni bogataš ovoga svijeta<br />

ne može uzdići prema nebu sam, nego<br />

samo milostinjom koju je dao siromašnima;<br />

ona ga diže uvis kao ruke siromaha<br />

kojima je pomogao.«<br />

U konačnici, kaže Svetac svega svijeta,<br />

milostinja je izgrađujuća za onoga<br />

komu se pomaže, a darovatelju je nada<br />

i zalog vječne nagrade: »Miris milostinje<br />

izgrađuje bližnjega jer preko nje vidi<br />

dobar primjer i slavi Boga, a duša onoga<br />

koji daje tješi se nadom da će primiti<br />

plod vječnoga života.«<br />

Post je povratak samom sebi. Posteći<br />

mi sami sebi kažemo: ovo hoću, ono<br />

neću. Odričući se stvari koje su po sebi<br />

dobre, mi se ne odričemo u negativnom<br />

smislu, nego radi nečega, da postanemo<br />

slobodniji i da se slobodno možemo odlučiti<br />

da Boga slavimo i da mu služimo.<br />

Sve to možemo jer smo prihvatili milost<br />

Božju. Zbog toga sveti Ante opominje<br />

da pazimo kako milost Božja koju smo<br />

primili ne bi bila uzaludna: »Isusov post<br />

koji je trajao četrdeset dana i četrdeset<br />

noći uči nas na koji način možemo činiti<br />

pokoru za naše grijehe i kako se moramo<br />

ponašati da milost koju primamo ne bude<br />

uzaludna. Uzalud prima milost Božju<br />

onaj koji ne živi po milosti koja mu je<br />

darovana; uzalud prima milost Božju tko<br />

misli da ju je primio po svojoj zasluzi;<br />

prima je uzalud onaj koji, poslije ispovijedi<br />

vlastitih grijeha, odbija činiti pokoru<br />

u pogodno vrijeme, u vrijeme spasenja.«<br />

Sažimajući svoje misli o obraćenu,<br />

sveti Ante nas na koncu podsjeća da služenje<br />

Bogu mora biti radosno, darežljivo<br />

i puno pouzdanja u njegovo milosrđe:<br />

»Post mora biti radosna lica, milostinja<br />

darežljive ruke, molitva puna pouzdanja<br />

u Božje milosrđe. Prava zadovoljština i<br />

sreća sastoje se od ta tri djela: molitve,<br />

milostinje i posta.«<br />

Svjestan da čovjek sam ne može učiniti<br />

ništa, nego da mu je uvijek potrebna<br />

Božja pomoć i da radi toga treba neprestano<br />

moliti, sveti Ante i sam često završava<br />

svoje propovijedi molitvom: »Budi<br />

ti, Bože, moj zaštitnik. Zaštiti me i obrani<br />

svojim rukama raširenim na križu, kao što<br />

kvočka raširenim krilima štiti svoje piliće;<br />

budi moja zaštita, u tvom boku probodenom<br />

kopljem daj mi da nađem zaklon,<br />

da se zaštitim od neprijatelja. Ti si moj<br />

oslonac da ne padnem i moje pribježište<br />

kojem ću se uteći ako i posrnem. Zbog<br />

tvoga imena, Sine Davidov, budi vodič<br />

meni slijepcu, pruži ruku svoga milosrđa<br />

i nahrani me mlijekom svoje milosti. Sine<br />

Davidov, smiluj se meni grješniku.«<br />

»Skrušimo se dakle, predraga braćo,<br />

i molimo da nam se Isus smiluje i dođe<br />

među nas, da nam donese svoj mir, da<br />

nas oslobodi grijeha, da ukloni iz našeg<br />

srca svaku sumnju i učvrsti u našoj duši<br />

vjeru u svoju muku i uskrsnuće, da zajedno<br />

s apostolima i svim vjernima postignemo<br />

vječni život. Neka nam to udijeli<br />

onaj koji je blagoslovljen, dostojan hvale<br />

i slavan u sve vjekove. I svaka vjerna<br />

duša neka odgovori: Amen. Aleluja.«<br />

Tomislav Mrkonjić<br />

6 IZVOR

U POTRAZI ZA LICEM<br />

Za prvi roditeljski sastanak u dječjem<br />

vrtiću odgojiteljica je priredila za djecu<br />

i roditelje pomalo neobičnu igru. Zavezanim<br />

očima svaka majka je trebala, u<br />

grupi djece, tražiti i pronaći svoje dijete.<br />

U potrazi nije mogla pomoći visina jer bi<br />

se djeca saginjala ili kleknula. Odlučujuću<br />

ulogu pri tom imali su obris lica, toplina<br />

bića, kosa i miris vlastita djeteta. Bila<br />

je potrebna majčinska ljubav, majčinski<br />

osjećaj pripadnosti da zavezanih očiju<br />

napipa i prepozna vlastito dijete. Nijedna<br />

majka nije mogla sebi dozvoliti da ne<br />

prepozna plod utrobe i ljubavi svoje, da<br />

svoje dijete zamijeni tuđim djetetom.<br />

Dragi roditelji, možemo li se napamet,<br />

zatvorenih očiju prisjetiti crta svoga<br />

djeteta? Možemo li u pameti dočarati<br />

lice toga nestašnog stvorenja, koje iako<br />

malo, uvijek je nepredvidivo, puno stvaralačke<br />

mašte. Dijete - to je biće koje<br />

nas ne prestaje iznenađivati. Dijete - to<br />

je čudo Božje i ljudske ljubavi koje ne<br />

poznaje dosadu, koje sve preobražava u<br />

igru i smijeh. Dijete - to je bezazleni pogled<br />

koji razoružava namrštena lica, razgoni<br />

teške misli i sklada pjesmu jednostavnosti<br />

života. Među najljepše prizore<br />

na svijetu zacijelo spada lice nasmijana<br />

djeteta. Dječji je osmijeh slika njegove<br />

duše, pralik iskonske nevinosti. Baš kao<br />

u djeteta, tako i izraz našega lica trebao<br />

bi biti ogledalo našega srca i duše.<br />

Bog s licem čovjeka<br />

Opčaran tajnom djeteta i naš je<br />

Bog postao Dijete. Otada prebiva među<br />


djecom ovoga svijeta. Kao dijete dade<br />

se prepoznati u tisućama mališana ove<br />

zemlje: u sretnim i zaplakanim licima.<br />

U ratnoj siročadi, u gladnoj i prognanoj<br />

djeci. U djeci koja žive po pločnicima<br />

velegradova. U nejakim trudbenicima<br />

koji od malih nogu zarađuju kruh svagdašnji.<br />

U čistačima cipela, u tkalcima<br />

skupocjenih tepiha. U djeci kojoj moćnici<br />

ovoga svijeta ukradoše djetinjstvo.<br />

Ta mala lica otkrivaju ljepotu i sjaj nevidljivoga<br />

Božjeg lica.<br />

Dječje lice je slika i sličnost Božja,<br />

onoga Boga koji je za nas Dijetom postao.<br />

Možemo li se prisjetiti obrisa njegova<br />

lica? U likovima djece, u događajima<br />

povijesti, u osobama koje svakodnevno<br />

susrećemo skrivaju se crte Božjega lica.<br />

Jesmo li smo zaboravili Njegovo lice?<br />

Ako smo slučajno zaboravili i ne možemo<br />

se prisjetiti Njegova lica, to ljubljeno<br />

lice nas ne zaboravlja. Obrise Njegova<br />

lica nosimo u sebi. Po sličnosti s Njim<br />

koji je Djetetom postao i koji se želi<br />

7

izjednačiti s djecom ove<br />

zemlje i mi postajemo<br />

djecom Božjom.<br />

Svaki od nas u sebi<br />

nosi obrise i trgove Onoga<br />

koji je postao Djetetom. Je<br />

li izblijedila njegova slika<br />

u meni? Zamračila se ili<br />

izgubila? Hoću li ga pronaći?<br />

Hoću li ga prepoznati?<br />

Ona ljubav koja čini da<br />

jedna majka, posred mnogo mališana, prepozna<br />

svoje dijete, ta ljubav nam pomaže<br />

da u licima koje danomice susrećemo prepoznamo<br />

Božje lice, lice Boga koje nas<br />

grli nježnom ljubavlju jedne majke.<br />

Čovjek - slika i prilika Božja<br />

U knjizi stvaranja zapisano je da<br />

smo stvoreni na sliku i sličnost Božju, i<br />

to iz ljubavi (Post 1, 27). S tim smo od<br />

samog početka stavljeni na dobar, pozitivan<br />

temelj, na izvorište puno nade,<br />

stvoreni na sliku i priliku Božju. Toliko<br />

smo puta čuli tu činjenicu tako da nas<br />

ostavlja ravnodušnima. Ali upravo ta<br />

činjenica da smo stvoreni «na sliku i<br />

sličnost Božju» trebala bi nas snažno i<br />

duboko potresti. Ta misao trebala bi prodrijeti<br />

ne samo do naših ušiju, nego do<br />

našeg srca i uma. Kad bi to uvjerenje i ta<br />

spoznaja doista došla do dubine našega<br />

bića, onda bi odredila smjer našega života,<br />

onda bi bile suvišne sve terapije za<br />

kojima ponekad bezglavo trčimo.<br />

Zamislite samo jedno: potječemo<br />

doslovno od Boga. Stvoreni na Njegovu<br />

sliku i sličnost. U biti našega života, u početku<br />

naše egzistencije ne stoji iskonski<br />

8<br />

grijeh, nego iskonski blagoslov,<br />

ona ljubav Božja s<br />

kojom nas je zamilovao od<br />

početka. To znači da je naš<br />

početak, da je naše izvorište<br />

posve pozitivno ili kako<br />

je to na prvim stranicama<br />

Biblije zapisano, da je sve<br />

ono što je bilo stvoreno<br />

bilo dobro, dapače veoma<br />

dobro (Post 1, 25).<br />

Naš iskon kojemu se svatko od nas<br />

može i mora vraćati je skroz naskroz<br />

pozitivan, jer ga je Bog stvorio, na Njegovu<br />

sliku i sličnost. Prepoznajemo li u<br />

zrcalu sliku Božju u nama i u drugima.<br />

Pipamo li poput majke iz dječjeg vrtića<br />

za dragim i poznatim Bićem? Hoće li<br />

Gospodin u nama prepoznati svoju sliku<br />

i sličnost po kojoj nas je stvorio? Ako je<br />

naše izvorište dobro, tada bi i sve ostalo<br />

trebalo biti dobro. A tko poznaje i prepoznaje<br />

svoje ishodište koje je u Bogu<br />

- taj je pronašao točku i povukao crtu<br />

koja će mu pokazivati put u život.<br />

Sveto pismo naglašava ono iskonsko,<br />

izvorno dobro, na kojem smo sazdani<br />

i utemeljeni kao slika i prilika Božja.<br />

Njegova smo slika skrivena u Njegovoj<br />

ljubavi i milosrđu. To je polazna<br />

točka, kojoj se uvijek vraćamo, upravo<br />

zbog toga što na našem putu susrećemo<br />

toliko lica. Možemo li prepoznati u njima<br />

sliku i sličnost Božju? Hoće li Bog<br />

u našem licu prepoznati crte Onoga koji<br />

je za nas čovjekom postao, Bog koji je<br />

na sebe uzeo crte našega lica?<br />

Dinko Aračić<br />

IZVOR

Uvod<br />

Opće je poznato da pojedina plemena<br />

u mnogim našim župa, npr. u susjednoj<br />

Imotskoj i Neretvanskoj krajini<br />

kao i Makarskom primorju još od najstarijih<br />

vremena štuju pojedinoga sveca<br />

kao svoga posebnog zaštitnika. O<br />

tome smo već prije pisali u našemu listu<br />

„Izvor“. U Tučepima se slavi šest takvih<br />

blagdana: Sv. Tri Kralja, Glavosjek<br />

sv. Ivana Krstitelja, sv. Jure, sv. Bruno,<br />

sv. Luka i sv. Martin. Pojedinoga sveca<br />

slavi samo jedno pleme (prezime), npr.<br />

sv. Juru Mravičići, drugoga više, npr.<br />

Šarići, Vidići i Vitlići sv. Luku. Međutim,<br />

gotovo je nevjerojatno da Mučeništvo<br />

sv. Ivana Krstitelja (Glavosjek, koji<br />

se u Tučepima naziva „Usikovac“) slavi<br />

više od polovice tučepskih plemena:<br />

Brbići, Delići, Dragičevići, Grubišići,<br />

Lalići, Janko, Marasi, Ostojići, Novaci,<br />

Pašalići, Šestići, Šimići, Tomaši, Viskovići<br />

i Vodanovići. Stoga ćemo iznijeti<br />

nekoliko podatka o sv. Ivanu Krstitelju,<br />

a posebno o njegovu mučeništvu.<br />

O sv. Ivanu u Svetom pismu Novoga<br />

zavjeta ima dosta podataka. Opisani<br />

su događaji u vrijeme njegova rođenja,<br />

mladost i život u pustinji, krštenja na<br />

rijeci Jordanu i propovijedanje i kao i<br />

njegova herojska mučenička smrt. On<br />

je jedan od rijetkih svetaca koji u kalendaru<br />

Katoličke Crkve ima dva blagdana:<br />

Rođenje 24. lipnja i Mučeništvo<br />

29. kolovoza.<br />


Glavosjek sv. Ivana Krstitelja<br />

(29. kolovoza)<br />

Leonardo da Vinci, Sv. Ivan Krstitelj<br />

Tri evanđelista (sv. Matej, Marko i<br />

Luka) pišu o mučeničkoj smrti sv. Ivana<br />

Krstitelja. Sv. Marko kratko i jezgrovito<br />

opisuju veliki zločin, koji je počinio<br />

kralj Herod. Puno govori sama činjenica<br />

da trojica evanđelista, u relativno<br />

kratkim knjigama svojih evanđelja, posebnu<br />

pozornost posvećuju tom događaju.<br />

Stoga donosimo što o tome piše<br />

sv. Marko.<br />

On najprije ukratko izvješćuje kako<br />

je Isus poslao svoje apostole da obilaze<br />

sela i gradove i da propovijedaju obraćenje<br />

Bogu, a ujedno ih je ovlastio da<br />

svoje propovijedanje potvrde znamenjima<br />

i čudesima (Mk 6, 7-12). Taj Isusov<br />

pothvat mogli bismo nazvati današnjim<br />

pastoralnim izrazom da ih je poslao „u<br />

pučke misije“.<br />

9

Apostoli su vrlo uspješno obavili<br />

posao koji im je namijenio Isus i vratili<br />

se veseli i radosni, jer su njihove „misije“<br />

uspjele (usp. Lk 10, 17). Čak je i<br />

kralj Herod za taj uspjeh doznao.<br />

Evanđeoski tekst<br />

Evo što piše sv. Marko:<br />

Dočuo to kralj Herod, jer se razglasilo<br />

Isusovo ime te se govorilo: “Ivan<br />

Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne<br />

sile djeluju u njemu.“ A drugi govorahu:<br />

„Ilija je!“ Drugi opet: „Prorok,<br />

kao jedan od proroka.“ A Herod, čuvši<br />

to, govoraše: „Onaj komu ja odrubih<br />

glavu, Ivan, uskrsnu.“<br />

Herod, doista, bijaše dao uhititi<br />

Ivana i vezati ga u tamnici zbog Herodijade,<br />

žene brata svoga Filipa, kojom<br />

se bio oženio. Budući da Ivan govoraše<br />

Herodu: „Ne smiješ imati žene brata<br />

svoga!“ Herodijada ga je mrzila i htjela<br />

ga ubiti, ali nije mogla, jer se Herod<br />

bojao Ivana znajući da je on čovjek<br />

pravedan i svet, pa ga je štitio. I kadgod<br />

bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a<br />

rado ga je slušao.<br />

I dođe zgodan dan, kad Herod o<br />

svomu rođendanu priredi gozbu svojim<br />

velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.<br />

Uđe kći Herodijadina i zaplesa.<br />

Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj<br />

reče djevojci: „Zaišti od mene što god<br />

hoćeš i dat ću ti!“ I zakle joj se: „Što<br />

god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to<br />

i pola svoga kraljevstva.“<br />

Ona iziđe pa će svojoj majci: „Što<br />

da zaištem?“ A ona će: “Glavu Ivana<br />

Krstitelja!” I odmah žurno uđe kralju<br />

i zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na<br />

pladnju glavu Ivana Krstitelja!“<br />

Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve<br />

i sustolnika ne htjede ju odbiti. Kralj<br />

odmah posla krvnika i naredi da donese<br />

glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu<br />

glavu u tamnici, donese je na pladnju i<br />

dade ju djevojci, a djevojka materi.<br />

Kad za to dočuše Ivanovi učenici,<br />

dođoše i uzeše njegovo tijelo i položiše<br />

ga u grob (Mk 6, 14-29).<br />

Malo razmišljanje<br />

Sv. Marko je izvanredno jasno i<br />

kratko opisao taj strašni događaj. Treba<br />

malo razmisliti o pojedinostima.<br />

Prva je činjenica da Isus sam propovijeda<br />

i čini čudesa, a onda to isto<br />

čine njegovi učenici. To se je pročulo<br />

(nije bilo novina, radija, televizije ili<br />

inerneta …) i narod je o tome govorio,<br />

pa se čak šaputalo i na dvoru kralja Heroda.<br />

Tako je i sam kralj za to doznao.<br />

To je prvi čin drame.<br />

Drugi čin je kako je primljena ta<br />

činjenica, odnosno ta vijest. Vjernički<br />

narod je to ispravno shvatio, ali je bilo<br />

raznih tumačenja. Naš narod kaže da<br />

koliko je ljudi toliko je i raznih mišljenja<br />

i tumačenja. Tako je bilo i onda, ali<br />

su se svi slagali u jednomu, tj. da je to<br />

djelo Božje i da je Bog poslao svoga poslanika,<br />

svoga proroka.<br />

I kralj je mislio ne samo da je to<br />

neki prorok, nego je bio uvjeren da je to<br />

baš Ivan Božji prorok, komu je on dao<br />

odrubiti glavu.<br />

Dakle, proradila mu je savjest: on,<br />

kralj, nepravedno je osudio Ivana na smrt<br />

i naredio da mu odsijeku glavu. I sad je<br />

Bog uskrisio Ivana, vratio ga u život. To<br />

je Heroda uznemirilo. Dakle, sveti pisac<br />

10 IZVOR

jasno upozorava da savjest svakomu čovjeku<br />

svjedoči o njegovu grijehu.<br />

Eto, to je sv. Marko iznio u uvodnom<br />

tekstu, a onda je zapisao detaljne<br />

podatke o Ivanovoj mučeničkoj smrti.<br />

Herod je na proslavu svoga rođendana<br />

pozvao vrlo mnogo uglednih<br />

gostiju. Dakle, u okupiranoj Palestini,<br />

kralj za slavlje svoga rođendana troši<br />

državni novac, bez obzira kako je siromašnom<br />

narodu.<br />

Evanđelist tvrdi da je Herod Ivana<br />

držao pravednim i svetim, a ipak ga je<br />

strpao u tamnicu. Zašto pravednika i<br />

sveca baciti u tamnicu?<br />

Sv. Marko odgovara, da je Herod<br />

svomu bratu Filipu oteo njegovu ženu<br />

Herodijadu i s njom sklopio preljubnički<br />

brak. Sv. Ivan je rekao Herodu: „Ne smiješ<br />

imati žene brata svoga.“ Herodijada<br />

hoće biti kraljeva žena, živjeti u preljubu,<br />

biti prva dama na kraljevskom dvoru,<br />

vladati i uživati, a Ivan brani svetost braka.<br />

Zato ga je ona zamrzila i htjela ubiti.<br />

Nije u evanđelju zapisano što je<br />

sve ta zla žena poduzimala, što je tražila<br />

od Heroda samo da se osveti Ivanu.<br />

No, bila je uporna i ustrajna u svojim<br />


Maler Ist Philipp Guglhör, Dorfener, Glavosjek<br />

zlim namjerama. Nije mirovala, ni odustajala<br />

od osvete i samo je tražila zgodu<br />

da je ostvari.<br />

Herod je ponekad razgovarao s Ivanom,<br />

jer ga je držao Božjim prorokom,<br />

ali evanđelist piše da bi ga takvi razgovori<br />

uvijek uznemirili. Jadni Herod! Želi<br />

čuti riječ Božjega proroka, a ne želi poslušati<br />

Božju poruku. I rezultat je jasan<br />

- veliki nemir u Herodovoj duši.<br />

Kako će Herod riješiti taj problem?<br />

On ne postupa kao ozbiljan čovjek, koji<br />

je kao kralj prvi u narodu. On odgađa<br />

rješenje. Mjesto da ozbiljno promisli<br />

i posluša Božji zakon, on u neprimjerenom<br />

trenutku naređuje ubojstvo pravedna<br />

čovjeka. Strašno!<br />

Dok su se kraljevi uzvanici gostili<br />

i zabavljali, prema programu je jedna<br />

djevojka izvela svoju točku - vrlo je<br />

lijepo pred svima odplesala svoj ples.<br />

Kralj joj je nepromišljeno obećao, čak<br />

se i zakleo, da će joj kao nagradu za taj<br />

ples dati što god ona zaželi. Djevojka je<br />

bila presretna i iznenađena i nije znalo<br />

što bi zatražila pa je brzo zapitala svoju<br />

majku kao stariju i pametniju. A stara<br />

zmija tad osjeti da joj je to jedinstvena<br />

11

prilika da se obračuna s Ivanom. Kćeri<br />

je đavolski naredila: „Traži glavu Ivana<br />

Krstitelja!“ Pokvarena bludnica slavi s<br />

izabranim gostima kraljev rođendan i u<br />

tom veselom trenutku, nezasitno je žedna<br />

krvi Pravednika. Jadna njezina kći<br />

ne misli svojom glavom, nego slijepo<br />

sluša svoju zločestu majku i pred svim<br />

gostima traži od kralja kao nagradu za<br />

svoj ples: „Hoću da mi odmah dadeš<br />

glavu…“ Pa ta luda mala ne govori što<br />

sama misli i hoće, nego papagajski ponavlja<br />

zločinački zahtjev svoje majke.<br />

Majka je zla i pokvarena žena pa<br />

traži ubojstvo nevina čovjeka, a mala<br />

neodgovorno prihvaća biti sudionica u<br />

tom ubojstvu.<br />

Isus je rekao Pilatu: „Veći grijeh<br />

ima onaj koji me je tebi predao“ (Iv 19,<br />

11). U ovom slučaju mala je kriva, jer<br />

traži zalo, tj. ubojstvo Pravednika, a stara<br />

je još više kriva, jer od male zahtijeva<br />

taj zločin. Strašno! Bilo je to oko 30.<br />

godine prvoga stoljeća u tvrđavi Maherontu,<br />

istočno od Mrtvoga mora.<br />

A Herod? Jadnik, bijednik i slabić,<br />

mjesto da javno prizna ono što misli, tj.<br />

da je Ivan „pravedan i svet“ (tako se je<br />

sam izrazio) on traži nekakvi „titulus<br />

colaratus“ (zavarava sebe i javnost) i tobože<br />

“zbog gostiju i zakletve“ naređuje<br />

krvniku: „Donesi glavu!“ Jadni kralj,<br />

jadni gosti, jadna zakletva i strašni zločin<br />

- ubojstvo Pravednika, i to na rođendanskom<br />

slavlju i pred tobože „uglednim“<br />

gostima! (Pa da niti jedan od gostiju<br />

nije kralju prišapnuo da toga ne radi!)<br />

Nažalost, takvih kraljevskih i inih<br />

osuda i presuda bilo je u povijesti bez-<br />

broj - od one Pilatove Isusu Kristu, Henerika<br />

VIII. Tomi Morusu (+1535.),<br />

Ferdinadove Ivanu Vlatkoviću iliti<br />

Ivi Senjaninu (+1612.), Leopoldove<br />

Petru Zrinskomu i Franu Krsti Frankopanu<br />

(+1671.), Aleksandrove Stjepanu<br />

Radiću (+1928.) do Brozove kardinalu<br />

Alojziju Stepincu (1947.) i onih koje<br />

priprema sudište u Haagu…<br />

Svi oni i bezbroj drugih bili su<br />

pravedni, ali su kraljevi i carevi, tirani<br />

i diktatori, predsjednici i maršali, zaslijepljeni<br />

svojom ohološću i mržnjom<br />

na sve što je dobro, donosili „pravedne“<br />

presude (čak „u ime naroda“). Skidali<br />

su glave pravednicima, pa onda<br />

nazdravljali, kao i Herod, čašom rujna<br />

vina. Takva je ljudska (ne)pravda!<br />

Zaglavak<br />

Zar će sve na tome ostati? Otac<br />

Abraham „contra spem credidit - i protiv<br />

nade povjerova“ (Rim 4, 18). I mi kršćani<br />

čvrsto vjerujemo da će konačno ipak<br />

pobijediti Božja Istina i Božja Pravda!<br />

Eto, velikoga muža, pravednika i<br />

proroka, propovjednika i pokornika, krstitelja<br />

i mučenika, svetoga Ivana izabralo<br />

je, kako smo upozorili, više tučepskih<br />

plemena za svoga zaštitnika. Moglo bi se<br />

reći da nisu mogli izabrati boljega junaka.<br />

Slave ga svake godine svetom Misom,<br />

molitvom za žive i pokojne kao i<br />

drugim pobožnim i dobrim djelima.<br />

Blagdan: 29. kolovoza.<br />

Imendan: Ivan (židovski „Bog je<br />

milostiv“), Ivana, Ivica, Ivić, Iva, Ivo,<br />

Ivanica, Ivanko, Ika, Ikan.<br />

Fra Gabrijel Jurišić<br />

12 IZVOR

Među marijanskim molitvama koje poznaje<br />

i moli većina katolika sigurno je i Anđeo<br />

Gospodnji ili, kako ga naš puk još naziva,<br />

Pozdrav Gospi ili Anđeosko pozdravljenje.<br />

To su zapravo evanđeoske riječi (Lk 1, 26-<br />

38) koje molitelju predočuju otajstvo Isusova<br />

utjelovljenja, najvećega čuda koje se dogodilo<br />

u povijesti ljudskog roda, i to u Gospinoj<br />

kući u Nazaretu.<br />

Povijesni slijed nastanka<br />

Prvi tragove molitve Anđeo Gospodnji<br />

susrećemo u V. stoljeću. U smiraj dana<br />

na samostanima se oglašavalo zvono. Ono<br />

je označavalo prestanak dnevnog<br />

rada i ujedno pozivalo na molitvu.<br />

Nastade tako običaj da u tom trenutku<br />

vjernički puk u čast Gospinu<br />

izgovara tri Zdravomarije na spomen<br />

utjelovljenja Riječi Božje. Za<br />

boravka u Svetoj zemlji, sv. Franje<br />

Asiškoga (†1226.) posebno se dojmio<br />

običaj pozivanja vjernika s minareta<br />

na molitvu. To ga je potaknulo<br />

da g. 1220. napiše braći neka<br />

svake večeri razglase po glasniku<br />

ili kojim drugim znakom ”da sav<br />

narod oda čast i hvalu Gospodinu<br />

Bogu...” Jedan od plodova toga<br />

poziva jest i početak molitve Anđeoskog<br />

pozdravljenja uvečer. Već<br />

g. 1239. susrećemo za nju i određene<br />

oproste, koje su potvrđivali i<br />

proširivali brojni Petrovi nasljednici.<br />

Oko g. 1250. fra Benedikt Sinigardi<br />

(†1282.) u samostanu u Arezzu (Italija) svake<br />

večeri počinje s braćom pjevati ili recitirati<br />

antifonu koja je započinjala riječima Anđeo<br />

Gospodnji navijestio Mariji... Ta se praksa<br />

brzo proširila među franjevačkim zajedni-<br />


Molitva Anđeo Gospodnji<br />

cama, a tu su molitvu počeli pratiti i zvukom<br />

zvona. Godine 1263. kapitul Manje braće u<br />

Pisi, kojemu je predsjedao sv. Bonaventura<br />

(†1274.), propisuje franjevcima neka potiču<br />

vjernike da na glas zvona pozdrave Gospu.<br />

To se počelo najprije pri zvonjenju za molitvu<br />

Povečerja, jer su vjerovali da se navještenje<br />

zbilo u to doba dana. Tu će praksu još žarče<br />

preporučiti g. 1269. kapitul u Asizu. Papa<br />

Ivan XXII. odobrava 7. svibnja 1327. taj običaj<br />

i uvodi ga u rimsku biskupiju. Moliteljima<br />

udjeljuje i poseban oprost, što pospješuje<br />

još veće širenje te molitve po svijetu.<br />

Philippe de Champaigne, Navještaj<br />

Od davnina postoji običaj da se zvoni<br />

i ujutro. Zvono je pozivalo vjernike da na<br />

početku novoga dana uzdignu svoje misli k<br />

Bogu. Benediktincima u Montecassinu bilo<br />

je propisano (1285.-1288.) da zvone ”za<br />

Zdravomariju ujutro i navečer”. Po samosta-<br />

13

nima su se molile tri Zdravomarije ne samo<br />

na kraju dana nego i za prvi čas, kad se i zvonilo.<br />

To je doprinijelo da se jutarnje Pozdravljenje<br />

proširi kao i večernje, a sredinom XV.<br />

st. uvriježilo se već po čitavoj Europi. Krajem<br />

13. st. i jutarnjem se zvonjenju pripisuje marijansko<br />

značenje, a i bogoslužje je, među<br />

ostalim, poticalo vjernike da Gospu na početku<br />

dana zazivaju kao ”Zvijezdu jutarnju”,<br />

kao ”zaručnica koja ustaje slično zori”.<br />

Na početku XV. st. u raznim je mjestima<br />

postojao običaj da se zvoni o podne, s nakanom<br />

da se vjernici sjete muke i smrti Kristove.<br />

Ovisno o mjestu, izgovarali su se tada<br />

različiti molitveni obrasci. Papa Kalist III. g.<br />

1456. propisuje da se u vrijeme podnevnog<br />

zvonjenja mole tri Očenaša i tri Zdravomarije<br />

kao prošnja za pomoć u obrani od<br />

Osmanlija. Budući da Francuzi nisu strepili<br />

pred osmanlijskom najezdom, u njih se molilo<br />

za mir. Kralj Luj XI. (+1483.) propisuje g.<br />

1472. da u podne zvoni i moli se za mir i jedinstvo<br />

kraljevstva. Podnevno Pozdravljenje<br />

u XVI. st. raširilo se gotovo u cijeloj Crkvi.<br />

Molitvu Anđeo Gospodnji u suvremenom<br />

obliku nalazimo prvi put u jednom katekizmu<br />

tiskanu g. 1560. u Mlecima. God.<br />

1724. Benedikt XIV. potvrđuje i odobrava<br />

trostruko zvonjenje na Pozdravljenje i molitvu,<br />

prema tadašnjem običaju: tri Zdravomarije,<br />

koje su bile povezane trima evanđeoskim<br />

antifonama, a slijedio ih je zaziv s<br />

odgovorom i zaključnom molitvom.<br />

Posvećenje dijelova dana<br />

Sve do g. 1742. Anđeo Gospodnji<br />

molio se na koljenima. Papa Benedikt XIV.<br />

određuje neka se nedjeljom, počevši od<br />

subote navečer, moli stojeći, a 20. travnja<br />

1742. propisuje da se mjesto njega u uskrsno<br />

vrijeme moli Kraljice neba.<br />

Pape XIX. i XX. st. revno promišu Pozdrav<br />

Gospi. Pio VII. dodaje mu g. 1815.<br />

tri Slavaocu u znak zahvalnosti za darove i<br />

povlastice kojima je Presv. Trojstvo obdarilo<br />

bl. Djevicu, osobito za njezino uznesenje te<br />

propisuje za to i poseban oprost. Leon XIII.<br />

predložio je g. 1884. da oni koji ne znaju Anđeo<br />

Gospodnji mogu mjesto njega izmoliti<br />

pet Zdravomarija.<br />

Za blagdan Velike Gospe g. 1954.,<br />

Pio XII. predmoli Anđeo Gospodnji s članovima<br />

Katoličke akcije, što izravno prenosi<br />

radio. Nakon toga posjetitelje i hodočasnike<br />

na Trgu sv. Petra poziva na zajedničko<br />

Pozdravljenje s prozora svoje radne sobe.<br />

Apostolskim pismom 29. lipnja 1956. ponavlja<br />

poziv pape Kalista III. iz g. 1456. da<br />

na znak zvona mole za slobodu Crkve. Prije<br />

apostolskog blagoslova na blagdane, papa<br />

bl. Ivan XXIII. (†1963.) uvodi Anđeo Gospodnji.<br />

To prihvaćaju i revno nastavljaju njegovi<br />

nasljednici. Pobožni osjećaj kršćanskih<br />

vjernika posvećuje tako danas Majci Gospodinovoj<br />

ne samo određene svetkovine i dane<br />

pa i mjesece nego i dijelove svakog dana:<br />

trenutke jutra, podneva i večeri. Znak zvona<br />

ujutro, u podne i navečer podsjeća vjernički<br />

puk na najsvetiji trenutak povijesti čovječanstva:<br />

utjelovljenje Sina Božjega. Na glas<br />

zvona pozdravlja on Gospu i moli ujutro za<br />

umiruće, na podne za obraćenje grješnika i<br />

uvečer za pokojne.<br />

Navještaj Mariji otkriva vjerniku što se<br />

zbiva kad Riječ Božja naiđe na vjernog slušatelja.<br />

Pozdravljenje postaje za nas usporedba<br />

koja nas poučava kako raspoloženo<br />

moramo slušati Božju riječ, jer i danas Bog<br />

nastavlja pozivati ljude da s njime surađuju u<br />

spasavanju svijeta. Tako ”svaki kršćanin koji<br />

moli Anđeo Gospodnji zna da se Božje utjelovljenje<br />

tiče upravo njega, da se ono mora<br />

dogoditi upravo u njemu, ako hoće nositi kršćansko<br />

ime” (Hans Urs von Balthasar).<br />

Fra Petar Lubina<br />

14 IZVOR

Gospina kruna - zastava Europske Unije<br />

U<br />

prigodi blagdana Bezgrješnoga Začeća<br />

Blažene Djevice Marije, 8. prosinca,<br />

prisjetimo se kako je došlo zastave<br />

ujedinjene Europe.<br />

Nakon njemačko-francuskoga ugovora,<br />

9. svibnja 1950., o ujedinjavanju<br />

industrije ugljena i čelika pod zajedničku<br />

vlast, osnovana je, 18. travnja 1951.,<br />

Europska zajednica za ugljen i čelik, da<br />

bi, 25. ožujka 1957., bio potpisan Rimski<br />

ugovor o osnivanju Europske ekonomske<br />

zajednice, nakon čega je, 19. ožujka<br />

1958., osnovan i Europski parlament.<br />

Poslije udruživanju različitih djelatnosti,<br />

1. srpnja<br />

1967., počeo se<br />

koristiti samo<br />

naziv Europska<br />

zajednica,<br />

a Europska unija<br />

formalno je<br />

osnovana Ugovorom<br />

iz Maastrichta,<br />

7. veljače<br />

1992. g.<br />

Poslije Lisabonskoga ugovora, od<br />

1. prosinca 2009., Europsku Uniju čini<br />

27 zemalja članica, a kao 28. članica, s<br />

predpristupnim ugovorom od 9. prosinca<br />

2011., postaje i Republika Hrvatska,<br />

službeno od 1. srpnja 2013. godine.<br />

Odmah nakon prvih ujedinjavanja,<br />

zemlje članice pokušale su pronaći rješenje<br />

za zastavu međuvladinih i nadnacionalnih<br />

zajednica europskih država, ali se<br />

odustalo od ponuđenih prijedloga. Zato<br />

je, 18. kolovoza 1950., raspisan natječaj<br />


za novu zastave ujedinjene Europe. Od<br />

natječaja do usvajanja prednost je išla<br />

u prilog bijelim ili zlatnim zvijezdama<br />

na plavoj podlozi. Kako je došlo do današnje<br />

zastave nikada nije bilo službeno<br />

objavljeno, ali se nagađalo da je pobijedio<br />

francuski umjetnik Arsène Heitz.<br />

Slučajno ili namjerno, na blagdan<br />

Bezgrješnoga Začeća Blažene Djevice<br />

Marije, 8. prosinca 1955., Vijeće Europe,<br />

prihvatilo je upravo to rješenje da zastava<br />

bude s 12 zlatnih zvijezda na plavoj<br />

pozadini. Istu zastavu, 11. travnja 1983.,<br />

prihvatio je Europski parlament, a 26.<br />

ožujka 1986. i<br />

Europska Zajednica.<br />

Ugovorom<br />

u Maastrichtu,<br />

godine 1992.,<br />

potvrđena i kao<br />

službena zastava<br />

Europske Unije.<br />

Zastava<br />

Europske Unije,<br />

u omjeru 3:2,<br />

ima krunu od 12 zlatnih zvijezda na plavoj<br />

podlozi. Zvijezde se ne okreću u osi,<br />

nego su pravilno raspoređene u krug kao<br />

brojevi na satu.<br />

Arsène Heitz, začetnik zastave Europske<br />

Unije, izjavio je u razgovoru za<br />

časopis Lourdes(2004) da je, kao član<br />

marijanske udruge i nositelj Čudotvorne<br />

Gospine medaljice, za idejni prijedlog<br />

dobio nadahnuće u sakralnom motivu<br />

koji prikazuje Gospu Bezgrješnoga Začeća<br />

sa zlatnom krunom na glavi, kako<br />

15

je opisano u Knjizi Otkrivenja: “I znamenje<br />

veliko pokaza se na nebu: Žena<br />

odjevena suncem, mjesec joj pod nogama,<br />

a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda”<br />

(Otk 12,1).<br />

Likovni motiv - kruna od 12 zvijezda<br />

- poznata je u kršćanskoj umjetnosti.<br />

Nakon Gospinih ukazanja, 27. studenog<br />

1830., vidjelica sv. Katarina Labouré<br />

preporučila je vjernicima Čudotvornu<br />

Gospinu medaljicu, koja na sebi ima<br />

krunu od 12 zvijezda. Takvu medaljicu<br />

nosila je i vidjelica sv. Bernardica Soubirous<br />

kada joj se, 11. veljače 1858., prvi<br />

put ukazala Gospa u Lurdu; istu medaljicu,<br />

kako je već rečeno, nosio je i Arsène<br />

Heitz, pobjednik na natječaju za zastavu<br />

Europske Unije.<br />

Tako je sakralni simbol, corona<br />

stellarum duodecim - kruna od 12 zvijezda<br />

Žene iz Otkrivenja, postao simbol<br />

ujedinjenja europskih naroda, a zastava<br />

Europske Unije - marijanska zastava.<br />

Pročelnik Odjela za kulturu Vijeća<br />

Europe - belgijski Židov Paul Michel<br />

Gabriel Lévy, koji je prešao na kršćanstvo,<br />

vidio je u ovom prijedlogu savez<br />

između Židova i kršćana, jer je Žena iz<br />

Otkrivenja, kao Kći sionska, poveznica<br />

između Staroga i Novoga zavjeta, između<br />

12 plemena Izraelovih i 12 Isusovih<br />

apostola.<br />

Sigurno su tako razmišljali i oci Europske<br />

Unije - Konrad Adenauer, Alcide<br />

De Gasperi i Robert Schuman, jer su,<br />

vođeni kršćanskom naukom, vjerovali<br />

da je Europa kći kršćanske Majke.<br />

Iako u Lisabonskom ustavu, od 10.<br />

srpnja 2003., nije spomenuto da Europa<br />

počiva na kršćanskim temeljima, ipak<br />

možemo reći, da je Ustav izravno počastio<br />

Gospu kada je, potvrđujući svoje<br />

simbole, odlučio da se zastava Europske<br />

Unije sastoje od 12 zlatnih zvijezda<br />

na plavoj podlozi. Toliko je taj simbol<br />

prepoznatljiv kao kršaćnski da ga nije<br />

mogao zanijekati, u povijesnom lukavstvu,<br />

ni „veliki Zmaj plamene boje“<br />

(Otk 13,3).<br />

Obistinilo se tako ono što je Papa<br />

Pio XII. u pozivu na ujedinjenje europskih<br />

nacija, 3. ožujka 1953., izrekao<br />

kada je Gospu nazvao da je ‘Majka svih<br />

naroda’. A milanski nadbiskup Giovanni<br />

Montini, kasnije papa Pavao VI., na planini<br />

Serenissima, u prigodi blagoslova<br />

Gospina kipa, naglasio je da je naša draga<br />

Gospa, Vladarica Europe.<br />

Da je ideja ujedinjenja europskih<br />

naroda, kršćanska ideja, potvrdili su i<br />

hrvatski biskupi u okružnom pismu, 22.<br />

ožujka 2010., u prigodi predpristupnih<br />

pregovora za ulazak Republike Hrvatske<br />

u Europsku Uniju.<br />

Bez obzira je li zastava Europske<br />

Unije samo likovna slučajnost ili<br />

je nastala kao plod kršćanske ideje,<br />

promatrajući zastavu, svi katolici, kao<br />

Gospini štovatelji, mogu s ponosom<br />

zapjevati pjesmu Žene iz Otkrivenja:<br />

“Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji”<br />

(Lk 1,48).<br />

Nakon što je Gospina kruna ujedinila<br />

europske narode, bez obzira na ironiju<br />

Ustava, možemo zaključiti da je Europska<br />

Unija, pravi znak Neba, jer je u svom<br />

korijenu - Imperium Marianum - Marijino<br />

Carstvo.<br />

16 IZVOR

Zaručništvo vrijeme (bez)identiteta<br />

Uvod<br />

Zaručništvo je vrijeme koje prethodi<br />

braku. U današnje vrijeme zaručništvo je<br />

trenutak koji nema svoj defi nirani oblik<br />

niti svoj precizan identitet. Njegovo značenje<br />

je tako opširno da su mnogi mladi<br />

ljudi izbrisali taj pojam iz svog rječnika.<br />

Postoji rizik da zaručništvo postane vrijeme<br />

bez identiteta.<br />

S druge strane bez njega su sazrijevanje<br />

emotivne veze i bračni odabir osuđeni<br />

na probleme, a često puta i na krajnji<br />

neuspjeh. Tijekom prvog zaljubljivanja<br />

zaručništvo usmjerava par prema zrelom<br />

darivanju sama sebe i prema posvećenju<br />

bračne veze, dok tijekom priprave za<br />

brak stoji u službi potvrđivanja poziva<br />

i odraslog prihvaćanja zahtjevnih odgovornosti<br />

koje brak donosi sa sobom. Poništiti<br />

zaručništvo kao pozitivnu napetost<br />

između zaljubljivanja i bračnog odabira,<br />

danas kada predbračna veza traje puno<br />

duže, prouzročilo bi opasnu zabunu između<br />

»biti dobro zajedno«, što se u naše<br />

vrijeme smatra kao zadovoljavajućim<br />

elementom veze i bračnog izbora koji bi<br />

trebao biti logična posljedica onog »biti<br />

dobro zajedno.«<br />

1. Vrijeme objave zaručništva<br />

Nekoć kada je brak spajao obiteljske<br />

loze ili služio za povećanje gospodarskog<br />

imetka, zaruke su oživljavale<br />

ugovor kojeg je netko zacrtao i kojem su<br />

se zaručnici morali podvrgnuti. Poznanstvo<br />

ili ljubav nisu bili potrebni. Ako bi<br />

sve bilo u redu, javili bi se osjećaji, ali<br />


to nije bilo nužno. Danas je senzibilitet<br />

drukčiji, emotivne veze se rađaju u potpunoj<br />

slobodi i nezavisnosti. Emotivna<br />

veza nastaje iz zaljubljenosti i oblikuje<br />

se polazeći od uzajamne privlačnosti.<br />

Osjećaj koji se javlja nije samo iskrica<br />

koja dovodi do emotivne veze ili zaručništva,<br />

već predstavlja važan događaj,<br />

nekad i presudan, za povijest veze. Emotivno<br />

iskustvo i zaljubljenost između<br />

mladića i djevojke pokreću duboke promjene<br />

u njima te oni rastu i sazrijevaju<br />

zahvaljujući ljubavnom iskustvu. Govori<br />

se o pravom preokretu u životu jedne<br />

osobe, ali ne samo na emotivnom planu.<br />

Oni koji proživljavaju duboko i iskreno<br />

emotivno iskustvo otkrivaju najveće i<br />

najljepše istine svoga života. Ulaskom<br />

u dijalog i intimnost sa drugom osobom,<br />

koja je dio cjelokupnog čovječanstva,<br />

ali različita i komplementarna u svojoj<br />

seksualnoj osobnosti, dovodi do novog i<br />

dubljeg upoznavanja sama sebe i otkrivanja<br />

smisla svoje egzistencije.<br />

17

Nadalje u cijelosti se otkriva i iskušava<br />

antrolopološka istina po kojoj se<br />

osoba ne može u potpunosti ostvariti<br />

osim u iskrenu darivanju sama sebe.<br />

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. On<br />

je sam sebi nerazumljivo biće, njegov<br />

je život besmislen ako mu se ne otkrije<br />

ljubav, ako ne susretne ljubav, ako ju<br />

ne iskusi i prisvoji, ako duboko ne sudjeluje<br />

u njoj. U ljubavnoj vezi između<br />

muškarca i žene osoba upoznaje samu<br />

sebe i želi se darivati. Priprema na zajedništvo<br />

dešava se upravo kroz<br />

upoznavanjem drugoga. Ako<br />

se želi izgraditi veće i<br />

cjelovitije jedinstvo te<br />

postati jedno tijelo<br />

tada je to nacrt koji<br />

nadilazi ljudsku<br />

osobnost i koji se<br />

ostvaruje u Božjem<br />

otajstvu, Bog koji<br />

je ljubav i jedinstvo<br />

triju osoba. Odrastanja<br />

i spoznaja potiče u<br />

čovjeku zahvalnost prema<br />

drugoj osobi i prema Bogu,<br />

kao Adam koji, dobivši Evu na dar kliče<br />

duboko ganut: »Evo kosti od mojih<br />

kostiju, mesa od mesa mojega« (Post<br />

2,23). Zaručništvo je vrijeme u kojem<br />

parovi otkrivaju ono na što su pozvani,<br />

u kojem ih Bog oblikuje i poučava o velikom<br />

daru sakramenta braka.<br />

2. Zaručništvo - vrijeme<br />

vjerskog odrastanja<br />

Zaručništvo je vrijeme otkrivanja<br />

jedne osobe drugoj, vrijeme otkrivanja<br />

Božjeg plana i vrijeme proučavanja Božje<br />

objave čovječanstvu. Proročke knjige<br />

svjedoče o različitim oblicima objave i<br />

o njihovoj međusobnoj povezanosti. Govoreći<br />

o svom obiteljskom životu, prorok<br />

Hošea na poseban način predstavlja<br />

i opisuje složen odnos između zaručnika<br />

i zaručnice, tj. između Boga i njegovog<br />

izabranog naroda. Bog zove svoju nevjernu<br />

zaručnicu te nježnošću i prisnošću<br />

čini je sposobnom da ljubi: »stoga<br />

ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju<br />

i progovoriti njenu srcu« (Hoš 2,16).<br />

Obnova saveza opisuje se kao ljubavno<br />

obećanje: »Zaručit ću te sebi dovijeka,<br />

zaručit ću te u pravdi<br />

i u pravu, u nježnosti<br />

i ljubavi, zaručit ću te<br />

sebi u vjernosti i ti<br />

ćeš spoznati Jahvu.«<br />

(Hoš 2,21-22).<br />

Zaručništvo se<br />

tako uklapa u tematiku<br />

saveza između<br />

Boga i njegovog<br />

naroda te predstavlja<br />

snažnu i upečatljivu sliku<br />

saveza. Istodobno, ljudsko<br />

iskustvo o zaručništvu preuzima<br />

svoja značenja i svoje ciljeve iz biblijske<br />

tematike o savezu. Obećanje saveza<br />

pretpostavlja da postoji i povlašteno<br />

izabranje, da se radi o jedinstvenim odnosima,<br />

o potpunoj vjernosti, o obostranoj<br />

obvezi koja ostvaruje nacrt ljubavi i<br />

dobrote. S pravom možemo govoriti o<br />

teologiji zaručništva kao teologiji koja<br />

se služi biblijskim temama pripremanja<br />

i određivanja saveza između Boga i<br />

njegovog naroda te ih usvaja kao paradigmatske<br />

točke tijekom spremanja zaručnika<br />

na brak.<br />

18 IZVOR

3. Zaručništvo - odgovorno<br />

vrijeme<br />

Zaručništvo se ne svodi<br />

samo na osjećajnu i psihološku<br />

provjeru ili na trčanje prema braku<br />

i svim što on donosi: kuću, namještaj,<br />

ručak, uzvanike. U svijetlu<br />

krsne istine, zaručništvo je za<br />

kršćane uvjet u kojoj rastu savez<br />

i jedinstvo s Kristom. Prva briga<br />

kršćanskih zaručnika, treba biti da<br />

onaj drugi raste u mjeri Kristove<br />

ljubavi. Oni trebaju gajiti onakvu<br />

strast kakvu je imao Pavao ljubeći<br />

zajednicu s kojom je povezan kao<br />

zaručnik, ali ne da ju privede k sebi već<br />

da ju ujedini s Gospodinom: »Ljubomoran<br />

sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta<br />

zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu<br />

privedoh vas Kristu.« (2 Kor 11,2).<br />

Ljubav prema drugome rađa se<br />

samo ako smo svjesni da je on predodređen<br />

na jedinstvo s Bogom. Zaručnici<br />

imaju zadaću da rastu u spoznaji prema<br />

Božjoj ljubavi koja im je dana kao poklon.<br />

Ispunjavajući tako riječi iz Pjesme<br />

nad Pjesmama: »Stavi me kao znak na<br />

srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav<br />

je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao<br />

grob. Žar je njezin žar vatre i plamena<br />

Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti<br />

ljubav niti je rijeke potopiti.« (Pj 8, 6-7).<br />

Zaručništvo je vrijeme vjerskog<br />

odrastanja, vrijeme kada se Bog objavljuje<br />

zaručnicima a preko njih i cijeloj<br />

zajednici. Velika je odgovornost zaručnika<br />

prema darovima koje su primili od<br />

Gospodina kao i odgovornost crkvene<br />

zajednice u praćenju zaručnika na njihovom<br />

putu ka zrelosti. Od zaručnika<br />


se traži da rastu u duhovnosti i vjerskom<br />

pozivu, da se pripreme na odraslo življenje<br />

svoje seksualnosti i na odgovornu<br />

prokreaciju, da usvoje teološke oznake<br />

kršćanskog braka.<br />

Od kršćanske se zajednice traži da<br />

pažljivo prati zaručnike tijekom njihovog<br />

ljudskog i kršćanskog sazrijevanja,<br />

i to ne samo neposredno prije braka te da<br />

ih podupire znajući da su oni od velike<br />

važnosti za cjelokupni rast zajednice.<br />

4. Zaručnici u crkvenoj zajednici -<br />

zvanje kao put<br />

Život svakog kršćanina, od krštenja<br />

pa nadalje, je poziv da se živi u ljubavi<br />

milosrdnog Oca koji se objavio u Isusu<br />

Kristu preko Uskrsa i koji je izliven u srcima<br />

našim preko Duha Svetoga. Ljubavno<br />

iskustvo duboko je povezano sa odgovorom<br />

koji Bog daje u vezi našeg poziva,<br />

Bog poziva svakog mladog čovjeka da<br />

ga slijedi i ljubi. Trenutak otkrivanja tog<br />

poziva predstavlja za mlade vrlo važan<br />

prijelaz u osobnom sazrijevanju i crkvenom<br />

životu. U sklopu priprave kršćanske<br />

19

formacije, počevši od adolescentnog razdoblja,<br />

potrebno je da mladi razmišljaju<br />

o seksualnosti i ljubavnom životu da bi<br />

dali potpun i savjestan odgovor na svoj<br />

poziv. Već od najranijih početaka ljubavna<br />

veza mora pomoći mladima da žive u<br />

izvršavaju svojih obaveze i da zrelo izaberu<br />

svog bračnog druga, a sve to u kontekstu<br />

svoga zvanja. Nažalost, pastoralno<br />

iskustvo ne govori u prilog tome: mladi<br />

nakon krizme masovno napuštaju crkvu i<br />

svoj poziv. Ljubavno iskustvo svodi se na<br />

privatno okružje i u nedostatku pastoralnih<br />

smjernica zaručništvo gubi na svojoj<br />

duhovnoj i crkvenoj dimenziji.<br />

Na putu raspoznavanja svog poziva<br />

i priprave za brak, zaručnici nisu puki<br />

objekt pastoralnih briga crkvene zajednice.<br />

Oni je su i moraju biti glavni protagonisti<br />

crkvenog života. Iako još uvijek<br />

nemaju »status« supružnika koji će dobiti<br />

sklapanjem braka, svojim specifi čnim<br />

vjerskim hodom oni predstavljaju pravi<br />

»crkveni izvor«. Duhovno traženje, ljubavni<br />

polet, projekti za budućnost, sve<br />

su te komponente zaručništva dragocjene<br />

za život zajednice. Kao zaručnici dvoje<br />

mladih ljudi postaju glavni protagonisti<br />

posebnog vjerskog puta unutar zajednice.<br />

Zaručnici »imaju pravo« odrediti svoj<br />

vjerski hod unutar specifi čnih sastanaka<br />

mladih ili unutar duhovnih vježbi, školskih<br />

campusa, skupština, hodočašća. Priznanje<br />

posebnog crkvenog statusa ističe<br />

se i u liturgijskim znakovima. Važan znak<br />

za duhovni život zaručnika kao i zajednice<br />

je obred blagoslova zaručnika, predviđen<br />

od strane novog Red slavlja ženidbe.<br />

Razna područja crkvenog života<br />

pozvana su da vrednuju zaručnike. Po-<br />

sebno u sklopu kateheza i djela ljubavi<br />

treba uključiti zaručnike u službe u kojima<br />

bi djelovali kao par. Služba u dvoje<br />

osobito je važna ne samo kao edukativno<br />

sredstva već kao potvrda da će njih dvoje<br />

primiti sakrament i ministerij »kao par.«<br />

Zaručnici često uzimaju u obzir samo<br />

ono „biti dobro zajedno“ izostavljajući<br />

ono „služiti dobro zajedno“. Ljubav koja<br />

određuje život kršćanskih zaručnika nije<br />

samo romantična i unutarnja, već je ona<br />

podređena i onoj Kristovoj ljubavi te se<br />

očituje u solidarnosti i služenju.<br />

Zaključne napomene<br />

1. Obnoviti pastoral zaručnika zadaća<br />

je cijele zajednice i svih njezinih<br />

sastavnica: svećenika, obitelji, pastoralnih<br />

službenika, specijaliziranih centara...<br />

Nije problem samo začepiti »pastoralnu<br />

rupu« nego obnoviti život Crkve unutar<br />

obitelji i teološki smisao braka.<br />

2. Da bi se ostvario takav »pastoralni<br />

pothvat« potrebno je formirati službenike<br />

koji će biti u stanju pratiti odrasle<br />

ljude udaljene od vjere na putu ljudskog<br />

i kršćanskog rasta. Bez specifi čnog obrazovanja<br />

službenika i parova nije moguće<br />

učiniti da zaručništvo postane milosno<br />

vrijeme za par, za Crkvu i za društvo.<br />

3. Zaručnici koji posjeduju dar<br />

snažnijeg senzibiliteta i dublju pripremu<br />

postat će svjedoci pravog smisla<br />

zaručništva svojim vršnjacima. Njihov<br />

primjer može pozitivno utjecat na one<br />

parove koji površno žive svoje ljubavno<br />

iskustvo i koji se ne žele suočiti s drugim<br />

mogućnostima, a da to nisu one koji dopiru<br />

do nas preko mass-medija na omasovljen<br />

i banalan način.<br />

Dr. sc. Veronika Reljac<br />

20 IZVOR

VELIKI TJEDAN U NAŠOJ ŽUPI<br />

Za svete dane velikoga tjedna pripremali<br />

smo se 40 dana. Karitas Zagrebačke<br />

nadbiskupije zamolio nas je priloženim<br />

dopisom za pomoć i radosti. Dvadesetak<br />

odraslih s nekoliko djece i krizmanika<br />

rado su se odazvali. Osam dana<br />

prije Cvjetnice za njih smo na crkvenom<br />

masliniku skupljali grančice. Prikupili<br />

smo dva teretna auta. Hvale vrijedna<br />

je i svaka grančica koju su naši vjernici<br />

sa svojih maslina donosili na naše hrpe.<br />

Njihova radost je u tome jer će grančice<br />

s njihovih maslina biti u rukama vjernika<br />

u gradu Zagrebu i njegovoj okolici.<br />

Gospodin Ivica Bućan darovao je<br />

divan ručak za sve radnike.<br />

Naša su djeca pomagala ukrcavati<br />

grančice. Vozačima smo darovali i ulja<br />

s tučepskih maslina.<br />


Tučepska djeca nakon dobro obavljenog posla<br />

21

CVJETNICA<br />

To su vrata kroz koja se ulazi u Veliki<br />

tjedan. Mi molimo: „Otvorite se vrata<br />

da uniđe kralj slave.“ ( Ps 24, 9). Crkvena<br />

predvorja puna su vjernika s grančicama<br />

maslina u ruci. U crkvi Sv. Nikole<br />

pedesetak je njemaca. Počinje liturgija<br />

puna dramaturgije. Obnavljamo svečani<br />

ulazak Isusa Kralja u Jeruzalem. Počinju<br />

čitanje Staroga Zavjeta. Sluga Božji vapi<br />

molitvom: „Bože moj, Bože , zašto si me<br />

zapustio.“<br />

Poslanica svetoga Pavla Filipljanima<br />

izražava teologiju poniženja. „Kralj slave<br />

se ponizi, uzevši lik sluge, ponizi samoga<br />

sebe poslušan do smrti na križu.“<br />

Isus naviješta Kraljevstvo Božje.<br />

Čini djela koja pokazuju da je Bog uz<br />

njega. On ne želi biti kralj kakvoga njegov<br />

narod želi. On želi biti kralj ljubavi.<br />

On postaje put spasenja za sve ljude. Prvi<br />

i posljednji put u ovozemaljskom životu<br />

Pilatu na pitanje: Jesi li ti kralj židovki<br />

Isus odgovara: „Ti kažeš.“ On je kralj<br />

križa, kralj trnove krune.<br />

Tako Isus otvori vrata cijelom čovječanstvu<br />

da sudjeluje u Kraljevstvu<br />

Božjem i u Kristovu svećeništvu.<br />

Za vcrijeme podizanja uzdignutih<br />

ruku s maslinovim grančicama pozdravili<br />

smo Gospodina koji ostaje s nama do<br />

svršetka svijeta.<br />

Fra Nediljko<br />

VELIKI ČETVRTAK<br />

Okolo oltara sjedne dvanaest odraslih<br />

muškaraca. Svi znamo to su „apostoli“<br />

kojima će svećenik večeras prati<br />

noge. Ove godine naša je crkva puna.<br />

Ulaze ministranti i svećenik. Fra Nediljko<br />

nas pozdravlja riječima Sv. Oca:<br />

„Ovom Misom ući ćemo u Vazmene<br />

trodnevlje, vrhunac liturgijske godine,<br />

da bismo proslavili središnje otajstvo<br />

naše vjere: Kristovu muku, smrt i uskrsnuće.<br />

U Evanđelju sv. Ivana taj vrhu-<br />

Put Križa 2012.<br />

Župno pastoralno vijeća donijelo je<br />

na svojoj sjednici održanoj 26. 3. 2012.<br />

odluku o promjeni kretanja procesije Križnoga<br />

puta na Veliki petak. Prije toga tu ideju<br />

podržalo je i crkveno Ekonomsko vijeće.<br />

Ovogodišnji Križni put polazi po<br />

običaju iz crkve Sv. Ante u 6,30 sati i ide<br />

kroz Šimiće, Ševelje i Mravičiće. Spušta<br />

se kraj časnih sestara do magistrale te<br />

ispod magistrale ulazi u naselje Kamena.<br />

Kamenima ide šetnicom do podvožnjaka<br />

prema crkvi Male Gospe. Od crkve<br />

male Gospe po običaju do crkve Sv.<br />

Nikole Tavelića i Sv. Jure.<br />

Nakon molitve uz crkvu Sv. Jure kreću<br />

prema Hotelu Neptun na magistralu.<br />

Magistralom nastavljamo do kuće barbe<br />

Joze Vidića. Tako prolazi kroz cijelo naselje<br />

Blato do rezervara i penje se do zaseoka<br />

Čovići. U Čovićima nakon molitve je<br />

stanka. Iz Čovića ide putem prema magistrali<br />

u Podpeć do crkvice Sv. Mihovila, a<br />

od Sv. Mihovila po običaju do crkve Sv.<br />

Ante u kojoj završava Put križa.<br />

Ovim načinom kretanja prolazimo<br />

praktično kroz sva naselja. Svi naši stari i<br />

djeca koji ne sudjeluju u procesiji imaju prilike<br />

susresti križ Isusa Krista i poljubiti ga.<br />

Kao župnika ovo razmišljanje i odluka<br />

članova crkvenih vijeća posebno me<br />

je obradovala.<br />


22 IZVOR

nac Isusova poslanja nazvan je njegov<br />

čas koji započinje Posljednjom večerom.<br />

Evanđelist u njega uvodi ovim<br />

riječima. ‘Bijaše pred blagdan Pashe.<br />

Isus je znao da je došao njegov čas, da<br />

prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da<br />

je ljubio svoje ,one u svijetu, do kraja<br />

ih je ljubio.’ (Iv 13,1). Čitav je Isusov<br />

život usmjeren prema tom času, koji<br />

označuju dvije činjenice koje se međusobno<br />

rasvjetljuju: to je čas „prelaska“<br />

i „čas ljubavi do kraja“. Upravo<br />

je tu Božja ljubav na djelu. Duh Sveti<br />

kojeg je Isus pun, i zbog kojeg Isus<br />

prolazi kroz ponor zla i smrti koja mu<br />

daje ući u novi prostor uskrsnuća. To<br />

je“ agape“, ljubav koja ostvaruje preobrazbu,<br />

tako da Isus nadilazi tu preobrazbu,<br />

tako da Isus nadilazi tu granicu<br />

ljudskog stanja označena grijehom<br />

i svladava pregradu koja čovjeka čini<br />

začetnikom odvojenim od Boga i vječnog<br />

života.“ (Benedikt XVI. Vazmeno<br />

trodnevlje).<br />

Fra Nediljko naglašava: Isus ljubi<br />

svakoga od nas. Za svakoga od nas<br />

predaje se na križ. I nakon „ Dovršeno<br />

je“ njegova se ljubav prelijeva u nas.<br />

U pranju nogu gledam roba Isusa<br />

gdje pere grješničke noge. Apostoli se<br />

pričešćuju tijelom i krvlju. Isusa u Presvetom<br />

Oltarskom Sakramentu odnosi<br />

svećenik i ministranti iz crkve. Ja mislim<br />

na „odvode“. Blagoslovio nas je,<br />

a mi počinjemo pjevati Gospin plač.<br />

Mislila sam da ne ću izdržati do kraja.<br />

Hvala Isusu, jesam.<br />

M. B.<br />


VELIKI PETAK<br />

Dan kad je Isus, Bog i čovjek, za<br />

me i za se ljude uzeo križ i predao se<br />

strašnom mukom u smrt. Isus je uzeo<br />

na sebe naše grijehe, naše rane i boli, da<br />

bi nas njegove modrice izliječile. Tim<br />

mislima napuštam kućni prag i odlazim<br />

u Crkvu sv. Ante. Čekamo. Imam osjećaj<br />

da su vjernici nekako drugačiji. Ne<br />

priča se. Strpljivi smo.<br />

Odjednom križonoše Marin Tomaš<br />

i Mario Lončar uzeše križeve. Krećemo<br />

kroz naše maslinike, prolazimo kroz<br />

kuće koje su gradili naši pradjedovi.<br />

Prati nas i kiša. Nikoga ne smeta. Molitva,<br />

pjesma, kantanje odjekuje našim<br />

mjestom. Dolazimo do naselja Kamena.<br />

Tuda ide križ prvi put. Križonoše<br />

23

daju starcima i djeci da poljube križ.<br />

Netko reče: Fra Nediljko suze roni. Ne<br />

znam zašto.“ Saznali smo. Jedna starica<br />

mu je doviknula: „O moj fra Nediljko,<br />

Bog blagoslovio one ljude koji su odlučili<br />

da križ prođe i ispred naše kuće.“<br />

Našom procesijom obilazimo sve naše<br />

crkve, crkvice i kapelice. Svugdje molimo.<br />

Nikome nije teško. Polako, umorno,<br />

ali sretno i ponosno nakon punih šest<br />

sati hoda vraćamo se u našu dragu Crkvu<br />

sv. Ante. Klanjamo se Križu. Ljubimo<br />

Isusovo tijelo. Pjevamo. Molimo za<br />

Juru Šimića koji nam je uvijek pjevao:<br />

„Prosti Gospodine“. On je u bolnici.<br />

Vraćam se sa svojim doma. Razmišljam<br />

o fra Nediljkovim riječima: „Isplati<br />

se živjeti za čovjeka, biti čovjek za druge,<br />

stajati uz Boga, stajati uz čovjeka“.<br />

Našla sam trenutak mira, zastala<br />

sam. Na ovaj dan kao da je stala i ljudska<br />

povijest.<br />

Sudionica G.T.<br />

Pokornička procesija Velikoga petka<br />

kroz naše mjesto za me kao vjernicu<br />

uz molitvu i kantanje mnogo znači.<br />

Ipak ove godine bilo je nešto posebno.<br />

Moja cijela obitelj sudjeluje svake go-<br />

dine u procesiji Velikog Petka. Ovogodišnji<br />

hod s Gospodinom za nas je velika<br />

radost. Moj muž, tata moje djece ispunjen<br />

je srećom. Radost njegove duše<br />

već tjednima prelijeva se u naša srca.<br />

On nosi Križ. To je sreća i čast<br />

Promijenjen je put kojim ide Križ.<br />

To je veselje za mnoge. Idemo kroz sva<br />

naselja stara i nova. Blagoslov Križa<br />

prolazi ispred svake kuće. Jedan Križ<br />

ponekad i oba daju se na ljubljenje na-<br />

24 IZVOR

šim starcima i staricama. Po prastarim<br />

običajima daju uz to i lemozinu. Kamo<br />

god prolazimo iz bora lica naših staraca<br />

sjaje sunce njihove vjere i njihova srca.<br />


Suze radosnice dolazile su i s neba.<br />

Bog nam je darovao kišu. Ona me je<br />

potakla na molitvu i razmišljanje o<br />

meni bliskim osobama, koje nisu među<br />

nama, ali su s nama. Oni šeću našim srcima.<br />

Oni su s nama u vjeri. S nama koračaju<br />

da bi jednom zajednički gledali<br />

Onoga koga slijedimo - Isusa Krista.<br />

Uvjerena sam da će nam ova procesija<br />

pomoći da lakše nosimo svoj križ.<br />

Moja djeca i ja sjećat ćemo se ovogodišnjega<br />

Velikog Petka. Tata je nosio križ.<br />

Ivana L.<br />

Liturgija Velikoga Petka i večernji<br />

Put Križa s bakljama u rukama kroz<br />

naše mjesto i po našoj šetnici završni je<br />

molitveni čin ovoga dana.<br />

U nas on završava s pjesmom „Ispovijedite<br />

se!“<br />

25

USKRS<br />

Ovog Uskrsa probudile smo se moja<br />

sestra i ja ranije nego inače. U našoj obitelji<br />

doručkuje se zajedno. Jedemo blagoslovljenu<br />

hranu koja je blagoslovljena na<br />

Misi bdijenja u crkvi Sv. Ante.<br />

Uzbuđene smo, imamo nastup sa<br />

zborom. Još jednom probamo s Romanom<br />

prije početka Sv. Mise. Crkva se za<br />

čas napunila. Gledam lijevo desno nigdje<br />

više nema mjesta. Zvoni. Ministranti<br />

s fra Nediljkom ulaze. Probijaju se kroz<br />

narod. Cijela Crkva pjeva. Sve pjesme su<br />

pune radosti. U crkvi su sve naše prijateljice<br />

i njihovi roditelji. Pitam se zašto<br />

nije uvijek tako? Koju privlačnu moć ima<br />

Uskrs? Pjesme su vesele, orgulje sviraju<br />

drugačije. Evanđelje je puno uzbuđenja.<br />

Fra Nediljko najavljuje Branku,<br />

Lanu i Marijana. Njihov poučni igrokaz<br />

i naše pjevanje daje opet posebnu radost.<br />

Pjevali smo izvrsno. Tek sada shvaćam<br />

koliko je važno dobro vježbati. Sva Sveta<br />

Misa pretočila se u našu radost. Ipak njen<br />

vrhunac je sv. Pričest. Tu sam posebno<br />

razgovarala s Isusom. Imala sam mu na<br />

čemu i zahvaliti. Molila sam ga da On<br />

Uskrsli Krist živi u meni i mojoj obitelji.<br />

Fratar se zahvaljuje svima koji su na<br />

bilo koji način radom i molitvom pridonijeli<br />

Uskrsnom slavlju. Pred našom crkvom<br />

opet jedno iznenađenje. Ne idemo<br />

kući kao obično. Jedni drugima čestitamo<br />

Uskrs. Razgovaramo dugo. Idem niz<br />

crkveno stubište i nosim uspomene jednog<br />

lijepog Uskrsnog slavlja.<br />

Vana Čović<br />

Uskrsni ponedjeljak<br />

Nakon zajedničke svete Mise u našoj crkvi<br />

na groblju zauzeli smo mjesta u autobusu<br />

i krenuli na naš Emaus. Cilj su slapovi Krke.<br />

Na Skradinskom slapu sa svim vjernicima<br />

želimo prepoznati Krista u lomljenju kruha.<br />

Malo smo tužni. Župnik je povrijedio nogu i<br />

ovaj put ne ide s nama. Uza sve to kao da je<br />

i on s nama. Mi pjevamo, molimo i smijemo<br />

se. Očito je da smo jedna zajednica.<br />

Župnik je povjerio gospodinu Peri Šimiću<br />

vodstvo. On je odmah za cijeli dan dobio<br />

ime fra Pero. Sretno smo stigli. Našim dolaskom<br />

počinje i sveta Misa. Imam osjećaj da<br />

smo vjernici i svećenici jedno srce i jedna<br />

duša. Nakon okrijepe u sv. Pričesti razgledamo<br />

Božju ljepotu u prirodi. U restoranu „Slapovi<br />

Krke“ i tjelesno smo se okrijepili.<br />

Nastavljamo naše putovanje prema katedrali<br />

u Šibeniku i Trogiru. Ovaj uskrsni ponedjeljak<br />

tako je brzo prošao da ne možemo<br />

vjerovati. Vesela srca zahvalili smo Bogu za<br />

milost toga dana.<br />

Martina Sabljić Brbić<br />

26 IZVOR

Hodočašće je prisutno u mnogim religijama<br />

i poznato u gotovo svim civilizacijama. Od<br />

pamtivijeka su ljudi hodočastili na razna mjesta,<br />

koja su bila obilježena posebnim očitovanjem<br />

božanske tajne ili prisutnošću nekoga<br />

svetog čovjeka i vjerskog učitelja. Put na takva<br />

mjesta označavao je put traženja Boga, a molitve<br />

i žrtve prikazane u ozračju hodočasničkih<br />

svetišta smatrane su moćnijima.<br />

I mi kršćani imamo mnogo hodočasničkih<br />

mjesta i posjećujemo ih jednakim žarom i<br />

potaknuti istim potrebama i željama kao i svi<br />

ljudi različitih religija. Stoga se pitamo: što bi<br />

to u sveljudskoj praksi hodočašćenja na sveta<br />

mjesta bilo specifično kršćansko? Da bismo<br />

donekle odgovorili na to pitanje, pogledat<br />

ćemo što o hodočašću ima u Svetom Pismu<br />

Novoga i Staroga zavjeta.<br />

Stari zavjet<br />

Poznati Rječnik biblijske teologije, što ga<br />

je priredio francuski teolog Xavier Léon-Dufour,<br />

zapaža da se Bog u ozračju hoda više puta očitovao<br />

Abrahamu (npr. u Šekemu, Post 12,6, ili<br />

kod hrasta Mamre, Post 18,1), te njegovu sinu<br />

Izaku u Be er Šebi (usp. Post 26,24). Međutim,<br />

prvo biblijsko hodočašće u punom smislu<br />

riječi odnosi se na Božju zapovijed Jakovu da<br />

ode u Betel gdje mu se prethodno objavio kad<br />

je u snu vidio ljestve koje spajaju nebo sa zemljom,<br />

a po njima se penju i silaze anđeli Božji<br />

(usp. Post 28,12): Bog reče Jakovu: “Ustani,<br />

idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje<br />

žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od<br />

svoga brata Ezava!” (Post 35,1)<br />

Tu je Božju zapovijed Jakov poslušao te je<br />

sa čitavom svojom obitelji otišao na mjesto gdje<br />

mu se Bog objavio i ondje sagradio žrtvenik.<br />

No, hodočasnički karakter ovoga događaja ne<br />

sastoji se samo u tome da je Jakov otišao na zapovjeđeno<br />

mjesto i ondje Bogu prinio žrtvu. Na<br />

pravi smisao hodočašća neizostavno spada pri-<br />


KRŠĆANSKO HODOČAŠĆE<br />

prema u koju je bila uključena čitava Jakovljeva<br />

družina: I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji<br />

bijahu s njime: “Odbacite tuđe kumire koji se<br />

nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.<br />

Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik<br />

Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa<br />

mnom bio na putu kojim sam hodio.” Oni predaju<br />

Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice<br />

što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov<br />

zakopa pod hrast kod Šekema (Post 35,2-4).<br />

Gospin otočić - Visovac, Krka<br />

Tim Jakovljevim hodočašćem zadano je<br />

nekoliko temeljnih odrednica koje su prepoznatljive<br />

i danas:<br />

1. Zemljopisni cilj hodočašća jest mjesto posebne<br />

Božje objave čovjeku (ljestve koje<br />

spajaju nebo sa zemljom) i na tom se mjestu<br />

na osobit način Bogu prinose zahvale,<br />

molitve i žtve.<br />

2. Pravo hodočašće uvijek je zajedničkog<br />

karaktera. Redovito se na hodočašće ide<br />

zajedno s drugima (kao Jakov i njegova<br />

27

obitelj). Moguće je doduše putovati i pojedinačno,<br />

ali je u svakom slučaju hodočasničko<br />

mjesto uvijek takvo da se na njemu<br />

okuplja određena zajednica.<br />

3. Na bit hodočašća spada duhovna i tjelesna<br />

priprema koja uključuje ispovijest vjere<br />

u jednoga Boga izraženu odbacivanjem tuđih<br />

kumira, čišćenjem od svake nečistoće,<br />

koja simbolizira ‘starog’ čovjeka opterećena<br />

zlom i grijehom, te oblačenjem nove odjeće,<br />

koja unaprijed simbolizira stvarni cilj<br />

hodočašća, a to je preobraženje u ‘novoga’<br />

čovjeka potpuno okrenuta Bogu.<br />

4. Iako hodočašće ima određeni geografski<br />

cilj koji simbolizira mjesto susreta s Bogom,<br />

Bog je prisutan već na putu. On je kako<br />

kaže Jakov „bio sa mnom na putu kojim<br />

samo hodio. Ta značajka hodočašća kao<br />

Božjega hoda s narodom“, i hoda naroda<br />

s Bogom pogotovo je osnažena iskustvom<br />

izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva i njihova<br />

puta kroz pustinju u Obećanu zemlju.<br />

Nakon prvoga Jakovljeva hodočašća, broj<br />

raznih svetišta to jest hodočasničkih mjesta<br />

izraelskog naroda stalno se povećavao. U tome<br />

se znalo i pretjerati čak do idolopoklonstva tj.<br />

dotle da su Izraelci posjećivali i ona mjesta na<br />

kojima se štovalo poganske bogove, a što je<br />

upravo suprotno pravoj naravi hodočašća. Takva<br />

praksa održavala se u većoj ili manjoj mjeri<br />

čak i nakon što je kralj Salomon sagradio jeruzalemski<br />

hram, kao jedino mjesto na kojem<br />

će Izrael kao Božji narod iskazivati zakonito<br />

štovanje svom Bogu molitvama i žrtvama. To<br />

centraliziranje bogoslužja na jednom mjestu<br />

trebalo je postati znakom prisutnosti jednoga i<br />

jedinoga Boga među svojim narodom. Time je<br />

jeruzalemski hram postao i jedino pravo i obvezatno<br />

hodočasničko mjesto za sav Božji narod.<br />

Tako Sveto Pismo propisuje da se svi punoljetni<br />

muškarci u Izraelu trebaju tri puta godišnje pokazati<br />

pred Gospodinom. To je bilo za blagdan<br />

bekvasnih kruhova (sedam uzastopnih dana po<br />

Pashi), za blagdan žetve prvina (Pedesetnica)<br />

i za blagdan berbe na koncu godine (blagdan<br />

sjenica), usp. Izl 23, 14-17; 34:22; Pnz 16.<br />

No, to ne znači da su u hram hodočastili<br />

samo muškarci i u samo spomenuto propisano<br />

vrijeme. Naprotiv, u hram se dolazilo kroz čitavu<br />

godinu i u nj su mogli unići svi, i muškarci i žene<br />

i djeca, s tim da su svi morali biti obredno čisti i<br />

u hramu stajati svatko na svome mjestu. Posebno<br />

mjesto pripadalo je svećenicima koji su jedini<br />

imali izravan dodir sa žrtvenikom. Propisane žrtve<br />

(jutarnja i večernja) prinosile su se svakodnevno,<br />

a osobito svečano bilo je na velike blagdane.<br />

Osim toga, hodočasnici, kako iz čitave<br />

Svete zemlje tako i iz dijaspore, svakodnevno su<br />

dolazili u hram i prikazivali svoje dobrovoljne žrtve<br />

u znak molitve i zahvalnosti. U tom kontekstu<br />

nastaju kao izraz molitve i osjećaja tzv. hodočasnički<br />

psalmi (Ps 120 – 134) koji pjevaju o vjeri<br />

i odanosti Bogu i njegovu gradu – Jeruzalemu<br />

–, te o radosti zajedništva Božjeg naroda.<br />

U okvirima obrednih propisa Petoknjižja u<br />

hram su mogli hodočastiti i punopravno ulaziti<br />

samo „sinovi Izraelovi“. Ipak, u širem kontekstu<br />

Staroga zavjeta, pogotovo u proročkim knjigama,<br />

hodočašće u jeruzalemski hram nadilazi<br />

granice okupljanja jednoga naroda. Dan spasenja<br />

zamišljen je kao zbor svih naroda svijeta na<br />

mjestu Božje prisutnosti (Iz 2,2-5, 60; 66,18-<br />

21; Mih 7,12; Zah 14,16-19; Tob 13,11). Taj Dan<br />

spasenja došao je s Isusom Nazarećaninom, i<br />

tu već ulazimo u kontekst Novoga Zavjeta.<br />

Novi zavjet<br />

Ispočetka Novi zavjet u odnosu na hramska<br />

hodočašća ne donosi nikakve novosti.<br />

Sam Isus uzlazi u Jeruzalem kad mu je bilo<br />

dvanaest godina (Lk 2,41) i dolazi tamo o raznim<br />

blagdanima. Štoviše, čak i poslije Isusove<br />

smrti i uskrsnuća, nakon što se, slikovito<br />

rečeno, „hramska zavjesa razderala od0zgor<br />

do dolje“ (Mt 27,51), apostoli su i dalje išli u<br />

hram i da je sv. Pavao hodočastio u Jeruzalem<br />

o blaganu Pedesetnice (Dj 20,16; 24,11).<br />

No, kad je jeruzalemski hram srušen<br />

(72. g. poslije Krista), oni koji su povjerovali<br />

28 IZVOR

u uskrslog Isusa prepoznali su u njemu novi<br />

nerukotvoreni hram Božji kako piše u evanđelju<br />

po Ivanu: Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj<br />

hram i ja ću ga u tri dana podići.” Rekoše mu<br />

nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se<br />

ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” No<br />

on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu<br />

od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da<br />

je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi<br />

koju Isus reče. (Iv 2,19-22)<br />

Slično u razgovoru sa Samarijankom Isus<br />

naviješta dovršetak hramskih obreda i početak<br />

klanjanja u duhu i istini: Kaže mu žena: “Gospodine,<br />

vidim da si prorok. Naši su se očevi<br />

klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu<br />

mjesto gdje se treba klanjati.” A Isus<br />

joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete<br />

klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.<br />

Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi<br />

se klanjamo onome što poznamo jer spasenje<br />

dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad<br />

će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i<br />

istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.<br />

Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i<br />

istini treba da se klanjaju. „Kaže mu žena: “Znam<br />

da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad<br />

on dođe, objavit će nam sve.” Kaže joj Isus: “Ja<br />

sam, ja koji s tobom govorim!” (Iv 4,19-25)<br />

Drugim riječima, Božje se očitovanje u svijetu<br />

pa tako i njegovo štovanje u Novome zavjetu<br />

više ne veže uz određeno sveto mjesto nego uz<br />

određenu osobu – Isusa Krista. To je, naravno,<br />

utjecalo i na kršćansku hodočasničku pobožnost.<br />

Na zemlji nema posebnog i jednog točno<br />

određenoga svetog mjesta, nego je svet svaki<br />

susret pa tako i svako mjesto gdje su dvojica ili<br />

trojica sabrana u Kristovo ime (usp. Mt 18,20).<br />

Ipak, kršćani su kao znak pobožnosti<br />

rado pohađali ona poznata mjesta na zemlji<br />

koja su bila posvećana tragovima Isusovih<br />

stopa: Betlehem u kojem se rodio, Nazaret u<br />

kojem je odrastao, Jeruzalem u kojem je umro<br />

i uskrsnuo te druga mjesta u kojima je propovijedao<br />

Kraljevstvo Božje.<br />


No, više nego uza sva mjesta na zemlji kršćanska<br />

se hodočasnička pobožnost na osobit<br />

način i teološki sasvim logično vezala uz ono<br />

prvo ‘mjesto’ u kojem je Riječ postala tijelom.<br />

To je naravno Isusova Majka, djevica Marija, u<br />

kojoj se utjelovljenjem Sina Božjega Božja prisutnost<br />

u svijetu pokazala na jedinstven način.<br />

Stoga ne čudi da je njoj posvećen velikibroj kršćanskih<br />

svetišta po čitavom svijetu.<br />

Hodočasnici u Vepricu<br />

Na isti način, i sva druga kršćanska svetišta<br />

vezana uz život mnogih svetih ljudi i žena<br />

uvijek su svjedočanstvo Kristova djelovanja u njima<br />

i njihove suobličenosti Kristu. Crkva je zato<br />

uvijek cijenila hodočašćenja na takva mjesta i vidjela<br />

u njima prigodu da vjernici u vjeri i molitvi<br />

očituju svoje zajedništvo u Kristu. Na tim nas<br />

mjestima Crkva podsjeća da je naš zemaljski<br />

život proputovanje prema Gospodinu koji nas<br />

vodi. Stoga je kršćansko hodočašće u određeno<br />

svetište obredni izričaj našega životnog puta,<br />

bez obzira gdje se to hodočasničko mjesto nalazilo<br />

ono simbolizira naš konačni cilj punine života<br />

skrivena s Kristom u Bogu (Kol 3,3).<br />

Dr. fra Domagoj Runje<br />

29

HODOČAŠĆE U MEĐUGORJE<br />

Molitva pred Gospom za obitelj i budućnost<br />

Kao i prethodnih godina, vjernici iz naše<br />

župe iskoristili su prvu korizmenu subotu<br />

kako bi se molitvom i pjesmom utekli Majci<br />

Božjoj te joj preporučili sebe i svoje bližnje.<br />

Na hodočašće je krenuo jedan puni autobus<br />

te još jedno vozilu koja su u jutarnjim satima<br />

krenuli put Međugorja.<br />

Dok smo se vozili, župnik je podsjetio<br />

na važnost molitve, prije svega krunice, za kršćanski<br />

život te je za vrijeme putovanja u zajedništvu<br />

s vjernicima molio žalosna otajstva.<br />

Bila je to prilika da se zajedno prisjetimo svih<br />

kušnji koje život stavlja pred nas, da o njima<br />

promislimo i molimo za snagu da se s njima<br />

suočavamo snažniji. Govoreći o kušnjama<br />

kao što je biti isključen, osjetiti Božju šutnju,<br />

Hodočasnici kod Gospe Međugorske<br />

društvene predrasude ili svjedočiti o lošim primjerima<br />

članova Crkve, župnik je potaknuo na<br />

razmišljanje i molitvu kako bismo u zajedništvu<br />

i poniznosti izrasli kao bolji vjernici i ljudi.<br />

Po dolasku u Međugorje, hodočasnici su<br />

se okupili pred kipom Blažene Djevice Marije<br />

u zajedničkoj molitvi. Kako je hodočašće za<br />

svoju temu imalo obitelj, vjernici su pred Gospom<br />

čitali molitve za obitelj, molitve roditelja za<br />

djecu te molitve za mlade, a na kraju je župnik<br />

posvetio našu župe.<br />

Nakon toga, bilo je vrijeme za osobne<br />

molitve, ispovijed i odmor te obilazak okolnih<br />

suvenirnica. U 13 sati vjernici iz naše župe,<br />

hodočasnici iz drugih župa te ostali vjernici,<br />

sudjelovali su u euharistijskom slavlju.<br />

30 IZVOR


Molitva pred Gospom<br />

Propovijed je svakome od nas naložila da<br />

budemo jači, da okajavamo svoje grijehe, a<br />

posebno da se u korizmeno vrijeme trudimo<br />

biti ponizni, što više moliti za naše najbliže i<br />

najdraže, ali i za neprijatelje te one koji su<br />

nam strani i daleki.<br />

Kad je završila sveta misa, hodočasnici<br />

iz našeg mjesta proveli su još neko vrijeme<br />

u crkvi, u molitvi te se nakon kratke šetnje<br />

uputili put Vrgorca. Tinov grad zatekli smo<br />

sa snježnim pokrivačem koji je još prije nekoliko<br />

dana prekrio cijeli vrgorski kraj, ali to<br />

nije spriječilo naše domaćine da nas ljubazno<br />

dočekaju pred crkvom Navještenja blažene<br />

Djevice Marije. Vrgorački župnik, upoznao<br />

nas je s poviješću Vrgorca te bogatoj povijesnoj<br />

i kulturnoj baštini koju čuva njihova crkva<br />

sagrađena 1913. godine. Nakon kratkog i zanimljivog<br />

predavanja, hodočasnici su zajedno<br />

sudjelovali u klanjanju pred Presvetim. Po završetku<br />

obreda u vrgoračkoj crkvi, vjernici su<br />

se još kratko zadržali pred crkvom, iskoristili<br />

priliku za zajedničko fotografiranje, a nakon<br />

toga uslijedio je odlazak iz Vrgorca i vožnja do<br />

Tučepi uz poneku pjesmu kao simbol radosti<br />

i mira koji nam Gospa iz Međugurja šalje za<br />

bolje danas, i bolje sutra, nas i naših obitelji.<br />

Natalija Đukanović<br />

NAŠE MOLITVE<br />

U MEĐUGORJU<br />

1. MOLITVA RODITELJA ZA DJECU<br />

Gospodine, Bože i Oče naš, ti si izvor<br />

svega života i plodnosti. Tu božansku moć<br />

stvaranja podijelio si s nama ljudima. Iz naše<br />

ljubavi rodila su se naša djeca. Hvala ti za<br />

radost i čast da smijemo biti suradnici u tvom<br />

stvarateljskom planu! Ti svako naše dijete<br />

poimenice znaš i nosiš u svom srcu – čuvaj<br />

ih i štiti na životnome putu! Nama roditeljima<br />

pomozi da im budemo zaštitnici, prijatelji i<br />

pouzdanici, da se i u vječnoj domovini zajedno<br />

s njima nađemo u tvom zagrljaju. Amen.<br />

2. MOLITVA ZA MOJU OBITELJ<br />

Bože, ti si temelj svake obitelji, tako i<br />

naše. I tvoj sin Isus živio je u obitelji. Pomozi<br />

nam da nasljedujemo primjere svete Obitelji:<br />

da živimo jedni s drugima u toplim i prisnim odnosima<br />

povjerenja i služenja u ljubavi. Daj da<br />

jedni drugima budemo potpora i oslonac, pa<br />

da naš dom i svima koji k nama dolaze bude<br />

radosno mjesto okrepe. Naše zajedništvo nek<br />

potraje sve do vječnosti u tvome Domu. Amen.<br />

3. MOLITVA ZA MLADE<br />

Svijet bez mladeži bio bi Gospodine<br />

kao zemlja bez cvijeća. Hvala ti za sve mladiće<br />

i djevojke. U velikoj želji da budu slobodni<br />

i samostalni, nekad dođu u sukob s roditeljima.<br />

Nek se češće sjete kako su im roditelji<br />

život dali, na noge ih podigli, za njih se brinu,<br />

s njima dijele zajednički krov i kruh. Daj da<br />

im budu za to zahvalni. Između njih pozovi<br />

one koji će se Kristu potpuno posvetiti u svećeničkom<br />

i redovničkom zvanju, a ostalima<br />

pomozi da se što bolje pripreme kako bi bili<br />

dobri očevi i uzorne majke, vrijedni odgajatelji<br />

novog naraštaja na kojemu će sutra ostati<br />

narod i Domovina. Amen.<br />

31

PRVO HODOČAŠĆE ŽUPE SV. ANTE PADOVANSKOGA U SVETU ZEMLJU<br />

PUTOVANJE STOPAMA ISUSA, MARIJE I APOSTOLA<br />

Duhovno rasti u vjeri nemoguće je bez posjeta<br />

Svetoj Zemlji, tla na kojemu i najmanji detalj<br />

podsjaća na Sveto pismo. Zato Ernest Renan,<br />

francuski filozof i pisac, naziva peto evanđelje.<br />

I tako smo se od 22. do 29. studenoga 2011.<br />

nas 60-ak vjernika iz Tučepi, Makarske, Podgore,<br />

Baške Vode, Zmijavaca, Kučića, Jesenica,<br />

Vrgorca i Zagreba uputili autobusom u ranim jutarnjim<br />

satima prema zagrebačkom aerodromu.<br />

Ne ćemo spominjati izraelske carinike i prilično<br />

neobične službenike koji su nas ispitivali i pregledavali<br />

prije polijetanja jer smo bili upozoreni na te<br />

neugodnosti. Jer, od početka sam u sebi odlučila<br />

da mi ništa ne će upropastiti to putovanje.<br />

Posebno je važno napomenuti, kao što je vidljivo<br />

u naslovu, da je to hodočašće prvi put, uopće,<br />

u organizaciji Župe svetog Antuna Padovanskog,<br />

a tučepskog župnika fra Nedjeljka Šabića i pod<br />

stručnim i duhovnim vodstvom fra Petra Lubine.<br />

Fra Petar Lubina i hodočasnici ispred<br />

svetišta Gospe od Karmela<br />

Također je veoma važno spomenuti da<br />

je fra Petar svako sveto mjesto pokraj kojeg<br />

smo prolazili i koje smo pohodili protumačio uz<br />

odgovarajući svetopisamski tekst, zapjevali bismo<br />

prigodnu pjesmu, pomolili se za sve naše<br />

drage članove obitelji i one nepoznate, kao i<br />

da smo svaki dan na odabranom mjestu slavili<br />

svetu Misu. Zbog toga se na put u Svetu Zemlju<br />

nikako ne bi smjelo ići bez Svetog pisma.<br />

Fra Petar nas je upoznao s nekoliko najvažnijih<br />

činjenica i godina koje trebamo znati kada govorimo<br />

o toj zemlji (Znam da nisam sve zapamtila,<br />

ali se nadam da će mi fra Petar to oprostiti):<br />

325. godina je značajna po tome što je<br />

car Konstantin odobrio graditi prve crkve, a u<br />

12. i 13. stoljeću križari obnavljaju crkve. Tko<br />

zna što bi bilo da nije bilo tako.<br />

Grčki križ se sastoji od četiri velika i četiri<br />

mala kraka, a znak katoličke nazočnosti je jeruzalemski<br />

križ. U bizantsko doba imamo veliki<br />

križ koji je simbol Spasitelja koji je spasio svijet<br />

na sve četiri strane svijeta, a križari uvode pet<br />

križeva – znak pet rana Isusovih.<br />

U Svetoj Zemlji dominiraju tri monoteističke<br />

religije: muslimani, židovi i niti 2 % kršćana<br />

kojih najviše ima u Jeruzalemu i tu imamo<br />

samo jednu katoličku biskupiju kojoj je na čelu<br />

latinski patrijarh Fuad Tuala. Franjevci su zakoniti<br />

predstavnici katoličke crkve i franjevački<br />

habit je najjača osobna iskaznica.<br />

U Svetoj Zemlji imamo dva godišnja razdoblja<br />

– sušno (od svibnja do studenog) i kišno<br />

(od studenog do svibnja). Ispalo je da je ovo<br />

vrijeme, uz malo discipline, kako nas stalno fra<br />

Petar upozorava, najpovoljnije za posjet Svetoj<br />

Zemlji. I on je bio ugodno iznenađen zelenim<br />

brežuljcima pa nam je rekao da imamo privilegij<br />

vidjeti blago zelenu travu koja tek što je niknula<br />

jer je prije tjedan dana pala kiša. U toliko godina<br />

boravka u toj zemlji i toliko hodočašća koja je<br />

predvodio navodi da nikad nije vidio tu ljepotu<br />

32 IZVOR

koja život znači za ljude i životinje. Spomenuo<br />

je i tri žetve pšenice koje su doista impresivne s<br />

obzirom na krajolik kojim smo bili okruženi.<br />

Let do Tel Aviva prošao je prilično brzo<br />

kao i vožnja autobusom do hotela u Tiberijadi<br />

pod vještim vodstvom našeg habibija (vozača).<br />

Brzo smo se smjestili i otišli na zasluženi počinak<br />

svjesni da nas čekaju naporni dani. Tako<br />

je jedna naša draga hodočasnica već prvi dan<br />

usjekla granu da joj posluži kao štap koji joj je<br />

bio oslonac kroz cijelu Svetu zemlju i uspjela<br />

ga je donijeti u Domovinu.<br />

Drugi dan počeo je ranim doručkom da<br />

bismo stigli na vrijeme obići sve što smo planirali.<br />

Za početak pogled nam plijeni prelijepi<br />

perzijski vrt - Bahai vrt u čijem središtu se nalazi<br />

hram s pozlaćenom kupolom.<br />

Ali, pravo naše hodočašće (hodom častiti<br />

Boga), počinje posjetom SVETIŠTU STELLA<br />

MARIS (Zvijezda mora) koje se zove i SVETI-<br />

ŠTE GOSPE OD KARMELA. To je i najstarije<br />

svetište u kojem Gospa nije živjela i crkva je napravljena<br />

iznad špilje u koju se prorok Ilija sklanjao.<br />

Samostan vode karmelićani i u njemu se<br />

nalaze redovnici iz različitih zemalja. U sklopu<br />

tog svetišta, u trgovini smo skoro svi kupili škapular<br />

– znak Gospine zaštite. To mjesto smo<br />

ovjekovječili brojnim fotografijama, kao i svako<br />

mjesto koje smo posjetili. U dvorištu crkve se<br />

nalazi malena piramida pokraj koje se nalaze<br />

sahranjene kosti Napoleonovih vojnika koji su<br />


Hodočasnici u sinagogi u Nazaretu<br />

Ispred svetišta u Seforisu<br />

Fra Nediljko kod ulaznih vrata bazilike Navještenja<br />

33

Ulaz u grad Kafarnaum<br />

poginuli na Karmelu. Potom smo se uputili do<br />

vidikovca sa kojega puca pogled na Sredozemno<br />

more, grad Akru zadnju križarsku utvrdu.<br />

Put nas dalje vodi u 6 km udaljen grad od<br />

Nazareta, SEFORIS (preoran)grad – koji je značajan<br />

po tome što su iz tog grada Marijini roditelji<br />

Joakim i Ana. Vidjeli smo ostatke križarske crkve<br />

za koju se brinu dva svećenika iz Argentine.<br />

Potom stižemo u KANU – prvo mjesto<br />

Isusova javnog djelovanja i mjesto gdje je<br />

učinio prvo čudo. Na mjestu današnje franjevačke<br />

crkve je bila svadbena dvorana i u kripti<br />

crkve se i danas nalaze kamene amfore koje<br />

sliče onima iz Isusova vremena. Cijela crkva<br />

- oltar, ornamentika ograde ispred svetohrani-<br />

Nad ostacima grada Kafarnauma<br />

šta, vrata svetohraništa - sve podsjeća na tajnu<br />

Isusova čuda u Kani. U ovom svetištu smo mi<br />

bračni parovi imali obnovu vjenčanih zavjeta i<br />

tu smo ponovili prisegu na vjernost Bogu i ljubav<br />

prema bračnom drugu. Našem iznenađenju<br />

i veselju nije bilo kraja.<br />

Nakon Kane uputili smo se u NAZARET,<br />

grad koji je političko i upravno središte Galileje.<br />

Sama riječ Nazaret znači cvijet ili zvijezda ,<br />

ali znači i straža jer bdije nad plodnom dolinom<br />

Ezdralon. On je naša najvažnija postaja prvog<br />

dana hodočašća i krasi ga jedna od najljepših<br />

crkava u Svetoj Zemlji i svijetu - BAZILIKA NA-<br />

VJEŠTENJA koja je jedno od tri najsvetija mjesta<br />

na svijetu, jer je tu Gospina kuća (špilja), i<br />

mi imamo sreću što u njoj slavimo Svetu misu.<br />

To je mjesto štovanja, mjesto navještenja<br />

anđela Gabrijela da će Marija začeti i roditi Isusa<br />

- Verbum caro hic factum est (Iv 1,14). U<br />

gornjem dijelu bazilike, koji je i župna crkva,<br />

nalaze se mozaici umjetnika iz cijeloga svijeta.<br />

Za nas Hrvate je posebno zanimljiv trijem oko<br />

bazilike u čijiem svodu se nalaze slike Marije<br />

iz poznatih Marijanskih svetišta. U kutu s desne<br />

strane, nalazi se naš mozaik svetišta Majke<br />

Božje Bistričke postavljen 1978. g. Mi ga<br />

hodočasnici tada nismo vidjeli, ali od 7. ožujka<br />

2012. postavljen je, i kardinal Vinko Puljić je<br />

blagoslovio, mozaik lika Gospe Kondžilske koji<br />

je načinjen po uzoru originala iz marijanskog<br />

svetišta Komušina – Kondžilo kod Teslića.<br />

U blizini bazilike Navještenja je CRKVA<br />

SV. JOSIPA - Josipova kuća u kojoj je Sveta<br />

obitelj živjela nakon povratka iz Egipta. U kripti<br />

crkve se nalazi krsno mjesto - sedam stuba<br />

koje simboliziraju sedam darova Duha Svetoga.<br />

Nedaleko od tog mjesta se nalazi SINA-<br />

GOGA u koju je Isus išao moliti i u kojoj je čitao<br />

iz svitka Izajine knjige.<br />

Tako smo proveli prvi cijeli dan u Isusovoj<br />

domovini. Hvala ti, Bože, na toj milosti. Mnogi<br />

od nas su rekli da smo samo to vidjeli što smo<br />

prvi dan doživjeli, već bi nam se put isplatio.<br />

Treći dan je, kao svi dani, lijep, vedar i<br />

ugodan za putovanje. Prolazimo pored boga-<br />

34 IZVOR

tih plantaža voćaka od kojih se posebno ističu<br />

banane i datulje. Cijelim putem kroz Svetu zemlju<br />

uočavamo kontraste: pustnju bezživotnu i<br />

suhu, a s druge strane na svakom koraku nas<br />

iznenađuje bujnost vegetacije i obilje cvijeća<br />

koje omogućava navodnjavanje kap po kap.<br />

Posebno nas se dojmilo divovsko stablo fikusa<br />

benjamina, stablo božićne zvijezde i raznobojni<br />

grmovi bogumile.<br />

Vozimo se pored mjesta Magdala, prema<br />

Mariji Magdaleni.<br />

Naša prva postaja je Genezaretsko jezero<br />

i TABGHA – znači sedam izvora, gdje se<br />

nalazi CRKVA UMNAŽANJA KRUHOVA I RIBA.<br />

Kao što sam naziv crkve kaže, to je mjesto gdje<br />

je Isus umnožio kruh i ribe. Posebno je važno<br />

što imamo hodočasnicu Egeriju koja je hodočastila<br />

u Svetu Zemlju oko 393. – 396. godine<br />

i pisala je neku vrstu dnevnika koji je i danas<br />

nama dragocjen. Na samim počecima kršćani<br />

su častili veliku stijenu na koju je Isus položio<br />

kruhove i ribe prije negoli je nahranio pet tisuća<br />

ljudi (Mt 6,30-44) i koja je pretvorena u<br />

oltar. U crkvi se nalaze vrijedni podni mozaici<br />

s ukrasima flore i faune i prelijepi kršćanski<br />

mozaik iz 4. ili 5. stoljeća gdje su na tanjuriću<br />

četiri kruha i ribe. Trebalo bi ih biti pet, ali htjelo<br />

se reći da je peti kruh dan meni, tebi,... Da se<br />

nalazi na oltaru sa kojega nas Isus već 2000<br />

godina hrani. CRKVA PETROVA PRIMATA je<br />

napravljena pokraj stijene koja se zove mensa<br />

Domini – sveti stol Gospodnji, kad su učenici<br />

nakon uskrsnuća ulovili puno ribe, a uz crkvu<br />

su stube na kojima je Isus stajao.<br />

To mjesto nas je posebno dirnulo. Sve<br />

nas podsjeća na ono što se je davno dogodilo,<br />


opet nam se događa Sveto pismo. To mjesto<br />

je kao stvoreno za molitvu pa uz obalu Genezaretskog<br />

jezera zapjevasmo omiljenu pjesmu<br />

“Krist na žalu...”<br />

Dolazimo u Isusov grad KAFARNAUM,<br />

prebivalište i središte njegova javnog djelovanja.<br />

Ni u jednom drugom gradu Isus nije izrekao<br />

više govora. Tu je pokazao svoju moć,<br />

učinio tolika čuda. Iz tog grada su i prvi Isusovi<br />

Tabor - bazilika Preobraženja<br />

sljedbenici: Petar i Andrija, Jakov i Ivan te Matej<br />

carinik.<br />

PETROVA KUĆA je prvotno bila privatna<br />

kuća da bi u 4. stoljeću bila pretvorena u<br />

domus ecclesise, a u 5. st. je sve to izravnano<br />

da bi se sagradila oktogonalna crkva.<br />

Iako je to bila Petrova kuća, to je bila i Isusova<br />

kuća jer je Isus u nju često zalazio. Tu je ozdravio<br />

Petrovu punicu, ondje je platio porez, a i<br />

ozdravljenje uzetoga se vjerojatno dogodio u<br />

toj kući. Nad tim ostacima sagrađena je nova<br />

crkva 29.6.1990. g koja oblikom podsjeća na<br />

35

Petrovu lađu, kao i stilizirane dekoracije riba,<br />

valova i mreža po zidovima.<br />

Od bijelog kamena, a sve ostale zgrade<br />

građene su crnim vulkanskim kamenom, napravljena<br />

je u samom središtu grada impresivna<br />

SINAGOGA u koju je Isus zalazio.<br />

Kafarnaum je mjesto u kojemu možemo<br />

rekonstruirati sve ono što smo mogli osjetiti i<br />

doživjeti u Isusovo vrijeme i to je naša kršćanska<br />

tradicija.<br />

Na blagoj uzvisini nalazi se prelijepa oktogonalna<br />

CRKVA BLAŽENSTAVA - prema<br />

osam blaženstava - na kojoj je prema hodočasnici<br />

Egeriji, Isus izrekao svoj manifest - Govor<br />

na gori. To nas mjesto poziva na molitvu. Tu<br />

smo na otvorenom, u šumi, imali Svetu Misu,<br />

susret sa dragim Bogom.<br />

Plovimo Galilejskim jezerom, kojega<br />

mnogi nazivaju različitim imenima. Međutim,<br />

to je najprije Isusovo jezero jer je Isus plovio<br />

njime, činio čuda na njemu i oko njega – 10<br />

od 33 čuda koja su zapisana u Novom zavjetu.<br />

I nas fra Petar podsjeća čitanjem ulomka iz<br />

Svetog pisma u kojem Isus stišava oluju nakon<br />

što mu prebacuju: Zar ne mariš što ginemo?<br />

Sjetili smo se naših iznenadnih životnih oluja i,<br />

sigurno bi nam bilo lakše kad bismo rekli kao<br />

njegovi učenici: Učitelju! Pomozi!<br />

Brodicom plovimo veselo prema ručku<br />

dok Dušan iz Novog Sada pušta hrvatsku himnu<br />

i podiže visoko našu hrvatsku zastavu.<br />

Na Genezaretskom jezeru<br />

Opet veselju nema kraja. I kada dalje nastavljamo<br />

ploviti uz taktove židovske glazbe.<br />

Nakon ukusnoga ribljeg ručka, vozimo<br />

se prema JARDENITU, mjestu na kojemu obnavljamo<br />

krsna obećanja, iako to nije mjesto<br />

gdje je Isus kršten. To mjesto je puno važnije<br />

za protestantske vjernike i njihova krštenja, a i<br />

Židovi ne žele izgubiti tako unosno mjesto za<br />

trgovanje suvenirima.<br />

Na uzvisini od 588 metara uzdiže se poput<br />

veličanstvenog oltara brdo TABOR - sveto<br />

brdo za Židove, iako se ne spominje u evanđelju.<br />

Uska cesta nas vodi do BAZILIKE PRE-<br />

OBRAŽENJA, mjesta na koje Isus vodi Petra,<br />

Ivana i Jakova. Djelo je arhitekta A. Barluzzija<br />

koji je bio franjevac i projektirao je mnoge<br />

crkve u Svetoj Zemlji. Crkvu, kao i cijeli kompleks<br />

vode franjevci, a za nas je crkva posebno<br />

zanimljiva po tome što je krasi strop od slavonske<br />

hrastovine, dar grofova Eltz iz Vukovara.<br />

S vidikovca pokraj bazilike pruža se, iako je<br />

već suton, prelijep pogled na okolicu. To brdo<br />

nam treba u životu. Trebamo naći vremena za<br />

sebe, za osamu s Bogom na svom Taboru jer<br />

će jednog dana teško biti izdržati Kalvariju.<br />

Kraj dana je i još se jedna noć spušta nad<br />

našim prebivalištem u Svetoj Zemlji, u Tiberijadi.<br />

Zahvaljujemo dragom Bogu na prethodnom<br />

danu i za rano četvrto jutro. Vozimo se uz<br />

Jordan prema Jerihonu do povijesnog MJE-<br />

STA ISUSOVA KRŠTENJA U PUSTINJI. Tu se<br />

prije nije smjelo zalaziti tako da smo svi tu prvi<br />

put, kako mi, tako i naši duhovni i vjerski vodiči.<br />

Logično je, iako to mnogi osporavaju, da<br />

je to stvarno mjesto Isusova krštenja u rijeci<br />

Jordan, a ne ono koje je preuzelo svu slavu.<br />

Vožnjom kroz pustinju uz Mrtvo more,<br />

došli smo do utvrde Heroda Velikog, do MASA-<br />

DE koja se nalazi na 440 metara nadmorske visine<br />

i uz koju se veže snažna židovska tradicija<br />

i povijest. Naime, nakon pada Jeruzalema 70.<br />

godine, Masada je ostala zadnje branjeno mjesto.<br />

U tvrđavi je preostalo oko 1000 ljudi i oni<br />

su tri godine odolijevali napadima Rimljana. Nesretnim<br />

padom tvrđave nestala je i židovska ne-<br />

36 IZVOR

ovisnost, tako da i u današnjoj izraelskoj vojsci<br />

postoji izraz koji kaže: Masada ne smije opet<br />

pasti. A naša vožnja žičarom do vrha utvrde,<br />

razgledavanje ostataka građevina kao i snalažljivost<br />

čovjeka toga vremena te pogled na pustinju<br />

i Mrtvo more ostat će u trajnom sjećanju.<br />

KUMRAN je mjesto u Judejskoj pustinji<br />

u kojoj su živjeli radikalni askete eseni. Oni su<br />

se povlačili u pustinju i tu su očekivali skori dolazak<br />

Mesije tako što su postili, imali obredna<br />

pranja te ispunjavali Mojsijev zakon do najmanjeg<br />

detalja. Živjeli su u okolnim špiljama i tu<br />

prepisivali i proučavali Pismo. Tako je 1947.<br />

godine jedan beduinski dječak tražeći kozu<br />

pronašao slučajno svitke u ćupovima. Napisani<br />

su oko 100. godine prije Krista, a danas se<br />

čuvaju u Jeruzalemu, u tzv. Svetištu knjige.<br />

Kupati se u MRTVOM MORU iskustvo je<br />

koje, nigdje ne možete doživjeti nego tu. Vašoj<br />

izvjestiteljici bilo je dovoljno dotaknuti ovo<br />

more tj. jezero dok je drugima prepustila taj<br />

užitak da se točaju pa čak i čitaju hrvatske novine<br />

u moru. More dijele Izrael i Jordan i dugo<br />

je oko 76 km, a široko 16 km te je sa svojih<br />

411 metara ispod razine mora to najniže mjesto<br />

na Zemlji. Ima dugu povijest i od najstarijih<br />

vremena se smatra da ima terapeutsku moć.<br />


U pustinji<br />

Zbog visokog saliniteta, oko 2,4 – 2,6 %, pa i<br />

3,3% nema u sebi života, te je u opasnosti jer<br />

se razina mora stalno spušta.<br />

Samo smo prošli autobusom pored najstarijeg<br />

grada na svijetu – JERIHONA, koji je<br />

bio nastanjen 10 000 godina prije Krista. Zovu<br />

ga i gradom palmi, jer je okružen mnoštvom<br />

palma i gradom mjeseca jer je iz njega pogled<br />

na Mjesec čaroban kao u nekoj fantastičnoj<br />

priči. U Jerihonu je Isus bio nekoliko puta:<br />

kad se spominje da je ozdravio slijepca i kad<br />

je boravio u kući carinika Zakeja.<br />

Dan brzo prolazi i još smo u pustinji iz<br />

koje imamo pogled na SAMOSTAN KUŠNJE<br />

NA BRDU KVARANTENA. To je grčki pravoslavni<br />

samostan koji se nalazi na nultoj nadmorskoj<br />

visini i do kojeg se može doći jedino<br />

pješice ili nekom vrstom žičare. S tog mjesta<br />

možemo promatrati i udahnuti pustinju gdje se<br />

Isus povukao na 40 dana u osamu, gdje je Joakim<br />

imao viđenje i gdje su nas beduini tako<br />

toplo i srdačno dočekali.<br />

Za kraj dana ostavili smo BETANIJU, mjesto<br />

u kojem je živio Lazar sa svojim sestrama i<br />

gdje se je Isus osjećao kao u svom domu. Crkvu<br />

vode franjevci i ona nas podsjeća na biblijske<br />

događaje: prijateljstvo Isusa, Lazara, Marte<br />

37

Betanija<br />

i Marije, uskrsnuće tijela, uzašašće Lazara, da<br />

se po njoj proslavi Sin Božji, na večeru u kući<br />

Šimuna Gubavca. Nakon prekrasne večernje<br />

Svete mise u kapeli, uputili smo se stubama i<br />

cestom do mjesta glavnog događaja kojeg se<br />

ovdje prisjećamo, a to je LAZAROV GROB.<br />

Provodimo našu prvu noć u gradu koji je<br />

Bog izabrao da se u njemu rodi, u Betlehemu,<br />

i rodnom gradu kralja Davida.<br />

Naš je peti dan u Svetoj Zemlji, subota,<br />

to je za Židove sveti dan. Danas je našoj najmlađoj<br />

hodočasnici Loriani rođendan i s nestrpljenjem<br />

joj želimo čestitati.<br />

Betlehem je 8 km udaljen od Jeruzalema<br />

i smješten je između brda, a okolo njega ima<br />

dosta vinograda, smokava, mandarina i maslina.<br />

Vrijedni ljudi tog grada rade kipove u maslinovu<br />

drvetu, sedefu (to su ih naučili franjevci u<br />

16. stoljeću) i drugim materijalima. Taj grad je<br />

pun crkava, samostana, škola i bolnica. Sve<br />

do Konstantina ( do 313. godine ) taj grad je<br />

bio poganski. Godine 325. kraljica Jelena je<br />

posjetila Svetu Zemlju i već godinu kasnije nad<br />

špiljom sagradila jednu od najljepših bazilika. I<br />

Egerija piše o ljepoti te bazilike, koja je sjajila<br />

u zlatu, dragom kamenju, ukrasima, s podnim<br />

mozaicima, mramorom. Nakon gradnje BAZILI-<br />

KE ISUSOVA ROĐENJA, Betlehem je postao<br />

važno središte monaškoga života. Tu dolazi i sv.<br />

Jeronim, naš zemljak, 384. godine i tu provodi<br />

36 godina u postu, teološkim raspravama s hereticima<br />

i prevođenju Sv. pisma na latinski jezik.<br />

Trg ispred bazilike je nekad bio atrij Konstantinove<br />

bazilike. Taj cijeli kompleks se nalazi<br />

na 12 tisuća metara kvadratnih i sastoji se još<br />

od bazilike, franjevačkog samostana, grčkog<br />

samostana, armenskog samostana, crkve sv.<br />

Katarine i klaustra sv. Jeronima. Od tri ulaza,<br />

dva su zazidana, a jedan je u 16. stoljeću sužen<br />

da nekršćani ne bi ulazili s magarcima i konjima<br />

u baziliku. Ta vrata se zovu Vrata poniznosti i<br />

visoka su, samo, 130 cm i 78 cm široka. Nigdje<br />

u Svetoj zemlji kao tu nismo osjetili nešto<br />

što je teško objasniti onome tko to nije doživio.<br />

Radi se o svojevrsnoj netrepeljivosti između pripadnika<br />

različitih religija. To se posebno ističe<br />

kad govorimo o vlasti nad bazilikom i špiljom. I<br />

ovog (2011.) Božića smo vidjeli na TV-u manje<br />

sukobe. Godinama i stoljećima tu se vodi bitka<br />

za svaki centimetar tog prostora jer svi žele<br />

biti bliže mjestu na kojem je Spasitelj rođen. U<br />

ŠPILJI ROĐENJA sve je podijeljeno: pravokutnog<br />

je oblika i osvjetljava je 48 svjetiljki od kojih<br />

21 pripada katolicima. Sastoji se od dva dijela:<br />

na dio rođenja Isusova, gdje se nalazi srebrna<br />

četrnaestokraka zvijezda, s natpisom na latinskome:<br />

Hic de Virgine Maria Jesus Christus<br />

Natus Est – Ovdje je Djevica Marija rodila<br />

Isusa Krista. Iznad te zvijezde visi 15 srebrnih<br />

lampi koje predstavljaju različite kršćanske<br />

zajednice. Svi mi hodočasnici, kao i mnoštvo<br />

koje je bilo iza nas, s nestrpljenjem smo čekali<br />

trenutak kako bismo poljubili to sveto mjesto i<br />

izmolili u sebi kratke molitve našem Spasitelju.<br />

U drugom dijelu se nalaze jasle gdje je Marija<br />

položila Isusa i pred kojim su se prvi poklonili<br />

pastiri. Nasuprot jaslica se nalazi oltar Mudraca<br />

i na tom oltaru katolici slave svete mise.<br />

38 IZVOR

Što se tiče PROCESIJE, i tu je važan kontinuitet<br />

i upornost tako da svaki dan franjevci u<br />

procesiji idu do Špilje rođenja moleći i pjevajući<br />

kako bi počastili to sveto mjesto javnim i dostojnim<br />

štovanjem molitvama, pjesmama, antifonama.<br />

Tu, u Betlehemu, Božić je vrhunac godine i<br />

zauzima posebno mjesto u životu svakoga katolika,<br />

grčkog pravoslavca i armenca.<br />

ŠPILJE SV. JERONIMA I SV. JOSIPA se<br />

nalaze u blizini Špilje rođenja i one su kršćanima<br />

iz prvog stoljeća služile kao mjesto ukopa.<br />

Tako su prve dvije špilje posvećene sv. Josipu,<br />

kao sjećanje na Josipovo viđenje u snu,<br />

i Nevinoj dječici, kao sjećanje na Herodov<br />

pokolj i smatra se da su kosti te djece pokopane<br />

ovdje.U tako skučenom prostoru su još<br />

dvije špilje koje su posvećene sv. Euzebiju iz<br />

Kremone, Jeronimovu učeniku, i rimskim zaštitnicama<br />

Pauli i Eustohiji te špilju posvećenu,<br />

a sv. Jeronimu koja je, vjerojatno, bila mjesto<br />

gdje je Jeronim prevodio Sv. pismo na narodni<br />

latinski jezik poznat pod nazivom Vulgata i,<br />

prema njegovoj želji, tu je pokopan.<br />

CRKVA SV. KATARINE je župna crkva za<br />

katolike Betlehema i vode je franjevci. Ispred<br />

crkve se nalazi klaustar sv. Jeronima sa kipom<br />

sv.Jeronima te Casa Nova - franjevački hotel<br />

za hodočasnike.<br />

Poseban je doživljaj bio prošetati ulicama<br />

Betlehema, osjetiti bilo grada i doći u neobično<br />

lijepu ŠPILJU MLIJEKA uz koju postoji legenda<br />

o Mariji i čuda vezana za dojenje i plodnost.<br />

To mjesto štuju i kršćani i muslimani.<br />

Nakon kratke vožnje stižemo na PASTIR-<br />

SKA POLJA, do crkve koja podsjeća na pjesmu<br />

anđela zbog Isusova rođenja. U blizini se nalazi<br />

posebno dojmljivo svetište Slava na visini Bogu<br />

i pastirska špilja u kojoj u podne slavimo Svetu<br />

misu. Nama je Božić. Biti na tom mjestu i pjevati<br />

drage Božićne pjesme. Ima li išta ljepše?<br />

Nakon objeda u obližnjem restoranu, u<br />

poslijepodnevnim satima vozimo se prema<br />

Ain Karemu, mjestu koje podsjeća na naše<br />

lijepe južne krajeve sa svojim okućnicama,<br />


ma. Prolazimo kroz to životopisno mjesto pored<br />

Marijina izvora, penjemo se stepenicama<br />

prema brežuljku i molimo Gospinu krunicu.<br />

Dolazimo do CRKVE POHOĐENJA BLAŽENE<br />

DJEVICE MARIJE u kojoj nas sve, od kripte<br />

do gornjeg dijela crkve, podsjeća na taj stvarni<br />

pohod i susret dviju velikih majki, kao i susret<br />

Isusa i Ivana Krstitelja. Ono zbog čega naša<br />

srca dodatno jače zakucaju u Svetoj Zemlji<br />

jesu vidljivi tragovi hrvatske riječi na tom svetom<br />

tlu. Kako smo se tek obradovali kad smo<br />

vidjeli natpis Veliča duša moja Gospodina...<br />

i hrvatsku hrastovinu oslikanu poput zobnica.<br />

Tu smo se poklonili i zahvalili Mariji i svim našim<br />

majkama. Kao i na drugim mjestima i tu<br />

smo se skrušeno pomolili za naš naraštaj da<br />

nađe vremena za Boga, za molitvu u osami,<br />

da ne zaboravimo svoje korijene,... Molili smo<br />

i za svoje drage koje smo ostavili kod kuće,<br />

posebno za naše mlade.<br />

kamenom, šumama, vinogradima i maslinici- Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije<br />

39

CRKVA ROĐENJA SV. IVANA KRSTITE-<br />

LJA se nalazi na susjednom brežuljku i povezuje<br />

se s mjestom rođenja Ivana Krstitelja i to<br />

je jedno od zdanja koje muslimani nisu nikad<br />

potpuno uništili. Kad smo ušli u dvorište, desno<br />

od ulaznih vrata, radovali smo se kad smo<br />

opet, među mnogim stranim jezicima vidjeli<br />

Zaharijin Blagoslovljen na hrvatskom jeziku<br />

koji je dar hrvatskih hodočasnika kad su hodočastili<br />

u Svetu Zemlju 3.12.1998.godine.<br />

Polako se spušta noć i vraćamo se slatko<br />

umorni na počinak u Betlehem. Hotel nas<br />

nanovo iznenađuje, kao i cjelokupna izraelska<br />

gastronomija, za naše pojmove egzotičnim<br />

kombinacijama hrane i začina kao i bogatstvom<br />

voća i povrća.<br />

Šesti dan smo u Svetoj zemlji i prvi dan<br />

u JERUZALEMU – Svetom gradu, Davidovu<br />

gradu. Koliko toga se tek ima reći o tom gradu?!<br />

Možda bi bilo najbolje citirati jednog povjesničara<br />

koji je zapisao: Povijest ovoga grada<br />

napisana je u krvi i kamenu.Danas počinje<br />

ono pravo hodom čašćenje Boga. Nalazimo<br />

se u gradu u kojemu više nego igdje možemo<br />

vidjeti tolike suprotnosti, gdje je sve konkretizirano<br />

i gdje je više nego igdje potrebno moliti i<br />

Pogled na Jeruzalem<br />

provoditi Psalam 122: Molite za mir Jeruzalemov!<br />

Zapisano je i: Svrha hodočašća u Svetu<br />

Zemlju je SUSRESTI KRISTA, a Jeruzalem je<br />

najbolje mjesto za taj susret.<br />

Naša današnja prva postaja je BETFAGA,<br />

mjesto u kojem je Isus boravio prije svojega<br />

svečanog ulaska u Jeruzalem. Tu je danas svetište<br />

i ondje počinje procesija na Cvjetnicu. Na<br />

samom vrhu Maslinske gore nalazi se CRKVA<br />

UZAŠAŠĆA GOSPODINOVA i ondje franjevci<br />

svake godine slave misu na blagdan Uzašašća,<br />

iako su je muslimani pretvorili u džamiju. Stižemo<br />

na mjesto gdje imamo fascinantan PO-<br />

GLED NA JERUZALEM i povijesnu fotografiju.<br />

Taj grad je sveti grad za Židove u kojem<br />

su sagradili Hram, svet je i za muslimane, a<br />

povrh svega ga kršćani smatraju svetim jer je<br />

ovdje Isus Krist umro, uskrsnuo i uzašao na<br />

nebo. Zbog svih tih razloga i mnogih nenabrojenih,<br />

rijeke hodočasnika se svakodnevno slijevaju<br />

u ovaj magični grad.<br />

Nalazimo se na MASLINSKOJ GORI koja<br />

nas podsjeća na događaje iz Novog zavjeta. Iz<br />

CRKVE PLAČA GOSPODNJEGA, gdje je Isus<br />

plakao nad Jeruzalemom, imamo dirljiv pogled<br />

kroz prozor na grad. Prolazimo i zadržavamo<br />

40 IZVOR

se na mjestu gdje je stup i POLJUBAC JUDIN<br />

do BAZILIKE KRVAVOG ZNOJA ISUSOVA, s<br />

predivnim mozaikom na pročelju crkve. Tu, u<br />

crkvi smo dotaknuli kamen, liticu na kojoj se<br />

je Krist znojio krvavim znojem i molili se... Pokraj<br />

bazilike je Maslinski vrt, tj. vrt s maslinama<br />

u kojem se nalazi osam starih maslina, možda<br />

čak iz Isusova vremena. Zahvaljujući braći<br />

Branković iz Bosne koji su 1681. godine otkupili<br />

vrt, franjevci su ponovno, nakon mnoštvo<br />

peripetija s muslimanima, došli u posjed toga<br />

vrta. Od ŠPILJE IZDAJE put nas vodi prema<br />

Marijinu grobu – prema CRKVI MARIJINA<br />

GROBA. Popeli smo se do LAVLJIH VRATA ili<br />

VRATA SV. STJEPANA, i tu, u VIA DOLORO-<br />

SA počeli pobožnost križnog puta. Pobožnost<br />

počinjemo kod KAPELE BIČEVANJA i ona se<br />

nalazi u prostoru franjevačkog učilišta kao i<br />

KAPELA OSUDE (Litostrotos). Tu su Isusu stavili<br />

na ramena teški križ. LUK ECCE HOMO je<br />

luk koji presvođuje ulicu i proteže se u BAZILI-<br />

KU ECCE HOMO, gdje je samostan Sestara<br />

od Siona. Svakog petka u tri sata popodne<br />

rijeke hodočasnika prate franjevce u pobožnosti<br />

križnog puta. Ruta puta se je mjenjala i<br />


Bazilika krvavog znoja Isusova<br />

mnoštvo je svetih mjesta na pojedinim postajama<br />

križnog puta. Ono što je za nas najvažnije<br />

jest naš stav da svojim prisustvom i molitvama<br />

podijelimo i ublažimo Isusovu muku.<br />

Dolazimo do KALVARIJE I BAZILIKE ISU-<br />

SOVA GROBA, najsvetijeg mjesta za kršćane,<br />

ali punog neugodnih iznenađenja jer se šest<br />

zajednica neljudski svojata za to mjesto. Ne<br />

ćemo dopustiti da nam to umanji pobožnost<br />

prema Raspetome na Kalvariji jer, kao da negdje<br />

tamo čujemo, u tom žamoru, anđela koji<br />

sjedi na stijeni i govori nam: Nije ovdje, uskrsnuo<br />

je! Zato smo se skrušeno i duboko poklonili<br />

i na tom dragom mjestu i imali Veliki petak,<br />

a u franjevačkoj kapelici do Isusova groba zapjevali<br />

pjesme na Svetoj misi i proslavili Uskrs!<br />

Sedmi dan započeli smo obilaskom<br />

HRAMSKOGA PROSTORA, najvećom kamenom<br />

površinom koju je izradila ljudska ruka. Tu<br />

se nalazi židovski Hram i to je je za Židove najsvetije<br />

mjesto. Za muslimane je treće mjesto po<br />

svetosti i oni smatraju da je s tog mjesta prorok<br />

Muhamed uzašao na nebo. A nama kršćanima<br />

je također sveto mjesto jer smo mi baštinici i<br />

Staroga i Novog zavjeta. Cijelim prostorom<br />

41

dominira Kupola na stijeni ili Omarova džamija,<br />

kamen spoticanja između muslimana i Židova.<br />

Spuštamo se s platoa stepenicima i raznim<br />

prolazima stižemo do Jafinih vrata, mjesta<br />

pogubljenja prvoga hrvatskog sveca sv.<br />

Nikole Tavelića koji je svoj život dao za vjeru<br />

davne 1391. godine.<br />

Kao da smo opet na aerodromu i prolazimo<br />

strogu provjeru prije ulaska prema monumentalnoj<br />

građevini Herodovih inžinjera, ZIDU<br />

PLAČA, još jednom velikom razlogu za sukob<br />

između muslimana i Židova. Posebne običaje<br />

njeguju Židovi za svoje blagdane i na tom mjestu<br />

i mi smo se pridružili njima u svojim molitvama.<br />

Jeruzalem ima sedmera vrata koja vode<br />

izvan zidina od kojih su najvažnija: Jafina vrata,<br />

Damaščanska vrata, Herodova vrata, Stjepanova<br />

vrata i Sionska vrata.<br />

Na obroncima Siona smjestila se predivna<br />

CRKVA PETROVA ZATAJENJA ili SV.<br />

PETAR IN GALLICANTU za koju se smatra da<br />

je tu bilo i mjesto Kajfine palače, gdje je Isus<br />

bio saslušavan prije svoje smrti i proveo noć<br />

u tamnici uoči Velikog petka. Pored crkve se<br />

nalazi maketa Jeruzalema iz bizantskog doba<br />

i SVETE STUBE za koje pouzdano znamo da<br />

se Isus spuštao njima noć prije svoje smrti,<br />

Ispred Bazilike na Maslinskoj gori<br />

kad je napustio Gornju sobu nakon Posljednje<br />

večere. Njima se uspinjao i kad su ga vojnici i<br />

razularena svjetina vodili iz Getsemanija u Kajfin<br />

dvor. CRKVA MARIJINA USNUĆA je mjesto<br />

odakle je Bogorodica dušom i tijelom uznesena<br />

na nebo. Posebno je lijepo središte kripte u<br />

obliku rotonde u kojoj sa nalazi kip Majke Božje<br />

kako spava mirnim snom, a vjernici uokolo<br />

kleče i u tišini izriču molitve, a mi zapjevasmo<br />

iz sveg srca Zdravo Djevo...<br />

DVORANA POSLJEDNJE VEČERE - Cenacolo<br />

- je mjesto koje nas je opet iznenadilo<br />

nekim detaljima. Tu su fratri uspjeli sačuvati povlasticu<br />

i tu mogu doći na Veliki četvrtak i Duhove.<br />

Molili smo i pjevali i na tom, jednom od<br />

najsvetijih mjesta za nas kršćane. Tu je papa<br />

Ivan Pavao II. imao 2000. godine Svetu misu.<br />

Ispod Dvorane nalazi se prostorija u kojoj Židovi<br />

imaju DAVIDOV GROB i on je tamo samo<br />

simbolično. Poslije okrjepe idemo skoro do<br />

samog vrha Maslinske gore, do CRKVE OČE-<br />

NAŠA koju je sveta carica Jelena podignula u<br />

4. stoljeću i za koje se smatra da je to mjesto<br />

na kojem je Isus izrekao molitvu Očenaš. Isusov<br />

izvorni Očenaš na aramejskome jeziku nalazi<br />

se isklesan u kamenu na zidu pokraj špilje,<br />

dok se na više od 80 jezika nalaze na keramič-<br />

42 IZVOR

kim pločicama prijevodi Očenaša na drugim<br />

jezicima. Tako je svoje mjesto u crkvi, odmah<br />

desno, našao 1914. godine i hrvatski Očenaš.<br />

Gospodine, nauči nas moliti...<br />

Jednostavna je i lijepa crkva u obliku suze<br />

- CRKVA GOSPODNJEG PLAČA ili DOMINUS<br />

FLEVIT iz koje se, kao i iz njezinog dvorišta<br />

pruža nevjerojatan pogled na Jeruzalem. Opet<br />

smo u crkvi Isusova krvavog znoja gdje danas<br />

slavimo još jednu veoma dirljivu Svetu misu.<br />

Uputili smo se prema CRKVI SV. ANE,<br />

mjestu na kojem se, prema tradiciji, rodila Blažena<br />

Djevica Marija. To je crkva koja zadivljuje<br />

svojom akustičnošću, vještinom gradnje, na zidovima<br />

nema slika i u gradnji je korišten samo<br />

kamen. Pored crkve se nalazi ribnjak BETHZA-<br />

THA u kojem je Isus ozdravio uzetoga.<br />

Spušta se posljednja naša noć u Jeruzalemu<br />

i ostalo nam je toliko vremena da, osim<br />

uspomena, kupimo i ponesemo doma poneku<br />

uspomenu za nama drage osobe.<br />


Isusov grob na Kalvariji<br />

Dvorana Posljednje večere<br />

Osmi je dan i to je naš posljednji dan u<br />

Svetoj Zemlji. Nimalo nam se nije bilo teško<br />

ustati u 5 sati jer smo imali Svetu misu u Svetoj<br />

Zemlji na Kalvariji, na oltaru Razapinjanja. Puno<br />

smo tih dana molili i pokušali isprositi milost<br />

Božju. Ali tu, na tom mjestu sve smo ti, dragi<br />

Bože, prostrli. Sve naše molitve, nadublje i najsakrivenije<br />

misli, više nego na ijednom mjestu<br />

do sada. Veličina i svetost tog mjesta duboko<br />

nas je dirnula. Suze su same padale na pod i<br />

molile za milost s neba, za mir, za ljubav...<br />

Navečer se vraćamo iz Isusove domovine<br />

u našu Domovinu i Tučepi. Dragi Bože,<br />

čuvaj je! Čuvaj nas.<br />

Za kraj bih citirala prekrasne misli našega<br />

dragog sv. Jeronima i izrazila želju u skori povratak<br />

u Svetu Zemlju:<br />

“Svi su oni bili uvjereni da bi nešto nedostajalo<br />

njihovoj vjeri i znanju te da ne bi postigli<br />

savršenstvo da se nisu došli pokloniti Kristu<br />

upravo na ovim svetim mjestima, gdje je – prije<br />

no igdje - evanđelje zasjalo s križa u svemu<br />

svojem sjaju.”<br />

Brigita Mravičić<br />

43

ADOLESCENCIJA – VRIJEME VELIKIH PROMJENA<br />

Predavanje za krizmanike i njihove roditelje<br />

Tučepi, 24. ožujka 2012.<br />

Posljednje što bi ova omladina, u dobi u kojoj<br />

jesu, izabrali jest ići na predavanje zajedno<br />

s roditeljima. U periodu njihova intenzivnoga<br />

udaljavanja od roditelja, priklanjanja vršnjacima,<br />

osamostaljivanja i građenja svoga svijeta, župnik<br />

odredio da predavanja budu zajedno s roditeljima.<br />

No ima to i svoju dobru stranu. Činjenica<br />

da ste tu govori mnogo i to u prilog ozračju<br />

u vašim obiteljima. Razlog dolaska su ipak više,<br />

uzvišenije vrijednosti kojima se odgaja u vašem<br />

domu. To bi bio jedne vrsti prijenos obiteljskih<br />

vrijednosti na nove naraštaje. Nadam se da ste<br />

oko toga uspjeli naći kompromis, da nema velikih<br />

sukoba an relaciji roditelj – krizmanik zbog<br />

činjenice da ste večeras ovdje zajedno.<br />

Ovim izlaganjem želim vam zapravo pomoći<br />

da se međusobno malo bolje razumijete,<br />

da možda počnete komunicirati na jednom<br />

zrelijem nivou i da vam suživot u obitelji bude<br />

ispunjeniji zadovoljstvom.<br />

Jedan roditelj je zapisao: Živimo u dekadentnom<br />

vremenu. Mladi više ne poštuju<br />

roditelje. Drski su, nestrpljivi, posjećuju taverne<br />

i nemaju nikakve samokontrole. (U kamen<br />

uklesano 3000 godina prije Krista)<br />

Isto će mnogi roditelji reći za mlade današnjice<br />

jer je zapravo riječ o duhu mladenaštva<br />

koji je u svim kulturama i u svim razdobljima<br />

povijesti gotovo identičan.<br />

Naši krizmanici su u dobi koja se zove<br />

adolescencija. Spremaju se primiti u Crkvi sakrament<br />

zrelosti.<br />

Što je to adolescencija?<br />

To je period u kojemu ova mladost, vaša<br />

djeca traže sebe, traže smisao svoga postojanja,<br />

traže put kojim krenuti u život. Oni su na raskršću<br />

života, u fazi donošenja važnih životnih<br />

odluka, u traganju za vlastitim identitetom…<br />

Adolescencija počinje oko 15. godine, a<br />

traje do relativnog osamostaljivanja, psihičko-<br />

ga, ekonomskog, socijalnog i svakog drugog<br />

– do završetka školovanja i ulaska u svijet rada.<br />

Tijekom adolescencije se događaju najveće<br />

promjene u životu osobe i to na svim područjima<br />

njezina funkcioniranja:<br />

- Tjelesni razvoj: Tijelo djeteta prerasta<br />

u tijelo odrasle osobe sa svim njegovim<br />

atributima. Taj proces je , za mladu osobu,<br />

često vrlo traumatizirajući. Oni uočavaju silne<br />

disproporcije i nedostatke na tijelu i onda kada<br />

ih nema. Vrlo su zabrinuti oko te vanjske slike<br />

sebe. Žele biti lijepi i privlačni.<br />

- Spolna zrelost postiže se nešto ranije,<br />

dok tjelesne promjene traju do 18-20<br />

godina. Jaki seksualni impulsi i seksualna eksperimentiranja<br />

svojstveni su adolescenciji. Svi<br />

oni u vrlo kratkom periodu postaju sposobni za<br />

prokreaciju, mogu postati očevi i majke iako to<br />

nikako još nisu sposobni biti. Zato je jako važno<br />

znati vrednovati svoju seksualnost kao najljepši<br />

Božji dar i živjeti u istinskoj ljubavi.<br />

- Psihički razvoj adolescenta je<br />

posebno buran. Oni djeluju kao podvojene<br />

osobe:potisnuto dijete s jedne strane i izranjajuća<br />

odrasla osoba s druge strane. Kao<br />

da su u sukobu sami sa sobom i s okolinom<br />

jer ne znaju što im se to događa, često gube<br />

kontrolu nad vlastitim impulsima što dovodi do<br />

poremećaja u ponašanju.<br />

- Emocionalni i intelektualni razvoj<br />

su također naglašeni. To je period stjecanja<br />

profesionalnih znanja i vještina, emocionalnih<br />

previranja (prve ljubavi, odnosi s osobama drugog<br />

spola imaju drugačiji karakter), a kognitivno<br />

funkcioniranje je obilježeno apstraktnim<br />

mišljenjem (vlastita filozofija života)<br />

- Duhovni razvoj sastoji se u tome da<br />

adolescenti traže i pronalaze vrijednosti na kojima<br />

će graditi svoj život i pokazuju interes za humanitarne<br />

sadržaje, za svijet, za etiku. Svaka<br />

44 IZVOR

normalna mlada osoba mora se jednom početi<br />

pitati o smislu vlastitog života, o vrijednostima<br />

za koje vrijedi živjeti…<br />

- Socijalni razvoj adolescenata je<br />

obilježen borbom za nezavisnost od roditelja,<br />

osamostaljivanjem, važnošću vršnjačkog druženja<br />

i prijatelja, otpor svakom autoritetu (u prvom<br />

redu roditeljskom), vrijeme buntovništva,<br />

unutranjih sukoba i sukoba s okolinom<br />

Na ovom 10-godišnjem putu tj. od 15.<br />

do 25. godine naše krizmanike, kao i sve mlade<br />

osobe u toj razvojnoj fazi , čekaju određeni<br />

zadaci koje treba odraditi.<br />

Zadaci adolescencije<br />

- Prihvaćanje promijenjenog izgleda.<br />

Gotovo nema adolescenta koji je zadovoljan sa<br />

svojim izgledom. Oni m mogu sate i sate provoditi<br />

pred ogledalom, uljepšavajući se, promatrajući<br />

i komentirajući svoj izgled. Mediji ih bombardiraju<br />

uzorima veličajući ljudsko tijelo. Zato našim<br />

mladima i nije lako suočavat se s eventualnim<br />

nedostacima. Nisu svi za modnu pistu. Baš u toj<br />

dobi je važno čuti poruku Crkve iz usta sv. Pavla:<br />

„ Ne znate li da je vaše tijelo hram Duha Svetoga!?“<br />

A papa Ivan Pavao II. govorio je mladima<br />

da je svatko od njih „unikat Božje ljubavi i dobrote“.<br />

Dragi krizmanici, tijelo jest važno, ali je puno<br />

važnije ono što je unutra, kakvi ste kao osobe.<br />


Predavanje za krizmanike i njihove roditelje<br />

- Usvajanje spolne uloge. To znači svijest<br />

o sebi kao muškarcu, odnosno, ženi i upućenosti<br />

na osobu suprotnog spola s ciljem vlastitog<br />

upotpunjavanja. Muško i žensko stvori Bog…I<br />

dvoje njih bit će jedno…To je istina koju propovijeda<br />

Crkva iako mediji, moderno društvo žele nametnuti<br />

neku „slobodu spolne orijentacije“. To bi<br />

trebalo značiti da je svejedno hoće li vaši sinovi,<br />

dragi roditelji, sutra u „brak“ s nekim muškarcem<br />

ili sa ženom. Stav Crkve u tom pitanju je jasan.<br />

- Postizanje emocionalne neovisnosti<br />

od roditelja. Riječ je o tzv. Drugom rađanju.<br />

Pri onom prvom majka se mučila dok dijete<br />

nije ugledalo svijetlo dana, a a sada mlada<br />

osoba, uz pomoć roditelja i svih kojima je stalo,<br />

prolazi kroz burno i olujno odrastanje, oblikovanje<br />

svog identiteta, stvaranje slike o sebi.<br />

Potpuna separacija, rezanje pupčane vrpce u<br />

pravom smislu događa se upravo u adolescenciji.<br />

To je bolno i za dijete i za roditelje.<br />

- Prihvaćanje društvenih vrijednosti.<br />

Usvajanje vlastitog sustava vrijednosti i etičkih<br />

načela. Jedan od važnih zadataka adolescenta<br />

je uklopiti se u određeno društvo, obitelj,<br />

Crkvu, ali isto tako ima pravo staviti u pitanje neke<br />

vrijednosti koje mu se nude i nameću. Kritički stav<br />

mladih može biti pokretač pozitivnih promjena.<br />

- Sposobnost voljeti i realizirati sebe.<br />

Razvijanje altruizma, okrenutost potrebama<br />

45

drugih, humanitarni rad, ali iznad svega ljubav<br />

prema osobi drugog spola s kojom zajedno želi<br />

graditi svoju budućnost. Sve to pomaže mladoj<br />

osobi da izađe iz kruga vlastitog egocentrizma<br />

i egoizma.<br />

- Vjernička zrelost. Sakrament krizme<br />

nije slučajno premješten baš u adolescenciju.<br />

To je sakrament vjerničke zrelosti. To je odgovor<br />

mlade osobe Bogu i Crkvi s jednim osobnim<br />

„DA“ koji će značiti osobni izbor onoga što su do<br />

sada roditelji određivali, što su oni za vas birali.<br />

- Vlastita filozofija. Zadatak mlade<br />

osobe jest zauzeti vlastiti stav, imati svoje mišljenje<br />

o svemu kako ne bi bila povodljiva za<br />

mišljenjima drugih. Vlastita životna filozofija povezana<br />

je sa svim segmentima života. Najgore<br />

je ne imati stav, ne razmišljati o stvarima, pojavama<br />

i osobama koje nas okružuju.<br />

Sve navedeno stvara priličnu zbrku u glavama<br />

adolescenata i njihovoj okolini. Adolescent<br />

je osoba koja je izišla iz djetinjstva, a u<br />

odraslu dob još nije stigla. Mladi su ogromni potencijal<br />

svakoga društva, Crkve i čovječanstva.<br />

Želim naglasiti onu papinu da je svaka<br />

mlada osoba, kao i svi mi, unikat Božjega stvaralačkog<br />

djela, unikat njegove ljubavi i života.<br />

Jedinstveni ste. Nema na zemlji još jedne takve<br />

osobe kao što si ti. To je papa Ivan Pavao II.<br />

uvijek naglašavao važnost tijela i u teološkom<br />

promišljanju. Mladi moraju učiti pravu ljubav<br />

koja se živi i kroz tjelesnu dimenziju, ali nije<br />

samo to. I seksualnost mora biti u službu ljubavi<br />

i života. Ako nije to onda seksualni čin postaje<br />

samo zadovoljavanje nagona, jedne fizičke<br />

potrebe kako to biva i u životinjskom svijetu.<br />

Naši mediji slave nemoral. Kada se npr.<br />

dogodi razvod zbog preljuba oni kažu „ljubav je<br />

pobijedila“. Ma kakva ljubav?! A gdje je odgovornost?<br />

Gdje je poštenje, dosljednost…?<br />

Tijelo žene i muškarca se u medijima pokazuje<br />

samo kao izvor erotskog doživljaja. Nastoje<br />

donositi što pikantnije sličice iz života slavnih,<br />

pokazati što više njihove golotinje. Pa kažu<br />

da je netko pokazao „previše“ golotinje. Istina<br />

je da pokazuju premalo, pokazuju površno jer<br />

u tom tijelu živi čovjek, žena, osoba i osobnost.<br />

Kada se ženu svede na tijelo, izgled, noge,<br />

kosu…oduzima joj se ljudsko dostojanstvo.<br />

Problemi adolescenata prema popisu<br />

učestalosti traženja pomoći u Savjetovalištu za<br />

adolescente i obitelj:<br />

- odnos s roditeljima,<br />

- smetnje ponašanja: bjegovi od kuće,<br />

- školski neuspjeh,<br />

- neuroze,<br />

- reproduktivno zdravlje, seksualni problemi,<br />

- zloupotreba sredstava ovisnosti i depresija,<br />

- problemi zlostavljanja,<br />

- ljubavni problemi,<br />

- formiranje identiteta, nedostatk smisla<br />

u životu, egzistencijalni vakuum,<br />

- strah od neuspjeha (u školi i životu),<br />

- rane trudnoće,<br />

- problemi hranjenja (odnos prema tijelu).<br />

Naravno da ovdje ne možemo elaborirati<br />

svu problematiku adolescentske krize pa ćemo<br />

izdvojiti samo probleme odnosa s roditeljima u<br />

dva segmenta jer ste ovdje ipak zajedno.<br />

Borba za neovisnost<br />

Obiteljsko ozračje u kojemu je adolescent<br />

proživio do 15. godine života potpuno ga<br />

određuje. Krivo je shvaćanje da su hormonalne<br />

promjene razlog sukoba između roditelja i<br />

adolescenata. Njihovo ponašanje je više reakcija<br />

na sve ono što je doživjelo u djetinjstvu. Njihovi<br />

problemi sada izlaze na površinu, a korijen<br />

im je duboko u njihovu doživljavanju stvarnosti<br />

u djetinjstvu , interakciji i komunikaciji s roditeljima.<br />

Neki problemi nastaju i zato što roditelji<br />

ne primjećuju da uza sebe imaju osobu koja se<br />

želi osamostaljivati, nisu spremni pustiti dijete<br />

da odrasta, da odlazi.<br />

Potisnuti bijes zbog krivih postupaka roditelja<br />

sada se javlja kao prkošenje, verbalno<br />

sukobljavanje s roditeljima.<br />

46 IZVOR

Ravnopravno dostojanstvo roditelja<br />

i adolescenata<br />

U toj dobi su vaša djeca, dragi roditelji,<br />

posebno osjetljiva na način kako ih tretirate.<br />

Ravnopravnost i dostojanstvo, tj. poštivanje<br />

olakšava proces osamostaljivanja. Roditelj ne<br />

gubi svoju ulogu u adolescenciji. On mora<br />

znati reći „ne“ kada je uvjeren u ono što traži<br />

od djeteta, ali to „ne“ kao i „da“ mora biti razumno<br />

obrazloženo. Do sada su djeca mogla<br />

biti slijepo poslušna, ali sada više neće. On<br />

sam možda ima drugačije obrazloženje. Zato<br />

je važno razgovarati. I kada dijete neće poslušati<br />

roditeljeve argumente, dužni ste mu ih reći<br />

kako biste bili mirne savjesti. Unatoč vašem<br />

protivljenju, roditelji, adolescenti će nekada<br />

napraviti po svome. Mislim da ih treba pustiti,<br />

nakon upozorenja, jer prisilom, agresivnošću,<br />

nećete ništa postići. Ostat će im. Ne bojte se.<br />

Znat će da je roditelj učinio sve da ih spriječi.<br />

Mlada osoba bi trebala preuzeti odgovornost<br />

za svoje izbore, moraju snositi posljedice svog<br />

ponašanja i to trebaju jasno čuti od roditelja.<br />

„Ako ti tako želiš, moraš znati da su posljedice<br />

takve, pa izvoli.“<br />

Vaša djeca će zapamtiti koji je stav roditelja<br />

bio prema svemu što oni biraju. Najgore je<br />

ako roditelj nema stava, ako prepusti djetetu da<br />


Što kao roditelj mogu učiniti?<br />

sam donosi odluke, da ne zna djetetu dati pravi<br />

savjet jer se ne snalazi.<br />

Problemi u svakoj obitelji proizlaze iz četiri<br />

aspekta obiteljskog života:<br />

- Osjećaji i ideje koje svatko ima o<br />

sebi i osjećaj vlastite vrijednosti: kako se<br />

svaki član obitelji osjeća. Je li vrednovan i uvažavan<br />

kao osoba? Je li njegov osjećaj vrijednosti<br />

nizak ili visok?<br />

- Komunikacija. Kako se međusobno<br />

odnose jedni prema drugima? Je li komunikacija<br />

iskrena, otvorena, autentična, jasna, direktna<br />

ili je nejasna, neiskrena, indirektna.<br />

- Interakcija. Pravila kako se trebaju<br />

ponašati i osjećati. Koliko su obiteljska pravila<br />

nehumana, autoritarna, agresivna, omalovažavajuća<br />

za pojedine članove obitelji ili su<br />

humana, podložna promjeni, elastična? Kako<br />

se svaki član obitelji odnosi prema drugim<br />

članovima?<br />

- Povezanost s društvom i s okruženjem.<br />

Način na koji se članovi obitelji odnose<br />

prema pojedincima i institucijama izvan obitelji<br />

– spona s društvom. Povezanost s društvom<br />

može biti obojena strahom, nepovjerenjem,<br />

okrivljavanjem ili otvorena, utemeljena ma povjerenju,<br />

nadi i mogućnosti izbora.<br />

47

SAVJETI ADOLESCENTIMA<br />

Sveti Ivan Bosco:<br />

- Izbjegavaj u roditeljima gledati neprijatelje<br />

i kada su nespretni u iskazivanju svojih<br />

osjećaja prema tebi.<br />

- Pokušaj razumjeti ih i kad ne znaju,<br />

kad su nesigurni…<br />

- Imaj empatije za svoje roditelje.<br />

- Povjeri se svojim roditeljima kako bi te<br />

bolje razumjeli.<br />

- Budi odgovoran u izvršavanju svojih obaveza<br />

kako bi dobio povjerenje svojih roditelja.<br />

- Kritiziraj ih ali daj i konstruktivne prijedloge.<br />

- Budi pažljiv prema svojim roditeljima,<br />

barem toliko koliko si pažljiv prema prijateljima.<br />

Preispitaj koji je KAMEN TEMELJAC<br />

tvoga ŽIVOTNOG PLANA<br />

• Temeljne vrijednosti: Na čemu gradiš<br />

svoj život?<br />

• Modeli života: Kakav želiš biti? Kome<br />

nalikovati? Tko su ti uzori?<br />

• Koliko današnji stil života odgovara<br />

onome što želiš biti sutra?<br />

• Koliko si usmjeren na budućnost (kako<br />

sebe vidiš za 10-15 godina), na transcedenciju<br />

(Boga), na druge (darivati sebe za bolji svijet),<br />

na zadaću koju imaš ispuniti u životu (što konkretno<br />

želiš raditi u životu).<br />

• A za tebe, tko sam ja? Odgovori Isusu<br />

na to pitanje jer se i sakramentom krizme odlučuješ<br />

za Njega!<br />

Papa Ivan Pavao II. je mladima znao reći:<br />

„Budite bolji od svojih roditelja!“. To znači da<br />

nisu ni roditelji uvijek najbolji uzor. Nemojte<br />

slijediti ono što je loše!<br />

SAVJETI RODITELJIMA<br />

Što kao roditelj mogu učiniti?<br />

- Više slušajte, a manje govorite. Adolescenti<br />

žele i trebaju mogućnost da izraze svoje osjećaje<br />

i ideja kako bi započeli preispitivanje obiteljskih<br />

vrijednosti i tradicije u traženju vlastitog identiteta.<br />

- Naučite dijete da svako ponašanje dovodi<br />

do određenih posljedica te ga naučite da<br />

preuzme odgovornost za svoja djela.<br />

- Dozvolite adolescentu preuzimanje dijela<br />

briga i naučite ga da prava i odgovornosti idu<br />

jedno s drugim.<br />

- Dozvolite raspravi o kućnim pravilima i<br />

dogovorite jasna pravila ponašanja i posljedice,<br />

pri čemu uključite adolescenta u njihovo<br />

osmišljavanje.<br />

- Ukoliko sudjeluju u tom procesu, oni će<br />

ih lakše prihvatiti i poštovati.<br />

- Dajte svom adolescentu mogućnost da se<br />

uključi u kućanske poslove, dobije svoja zaduženja<br />

te ga uključite u obiteljske rasprave prilikom<br />

donošenja odluke. Time postajete uzor svom<br />

djetetu i učite ga procesu donošenja oduke.<br />

- Prihvatite odvajanje.<br />

- Osamostaljivanje vašeg adolescenta ne<br />

znači potpuno izoliranje i odvajanje od obitelji.<br />

- Dajte nagrade i pažnju za pozitivna ponašanja<br />

kada je moguće. To je puno učinkovitije<br />

nego kritika i kazna za negativno ponašanje.<br />

- Najuspješniji alat u odgoju adolescenata<br />

je ljubav, suosjećanje, strpljenje, pohvala,<br />

razumijevanje i razgovor.<br />

- Nedosljednost kod adolescenata je<br />

očekivana i normalna.<br />

- Sjetite se da proživljava zbrku hormonalnih,<br />

emocionalnih i fizičkih promjena.<br />

- Naučite što više o razdoblju adolescencije<br />

i promjenama koje im se događaju.<br />

- Sjetite se svoje adolescencije: promjena<br />

raspoloženja, ljutnje na autoritet, strahova, nada.<br />

- Prihvatite svoje osjećaje tijekom teških<br />

razdoblja s vašim adolescentom: frustriranost,<br />

ljutnju, tugu, obeshrabrenost.<br />

- Biti dobar roditelj ne znači biti savršen.<br />

- Adolescentu je važno da zna da su roditelji<br />

sretni i zadovoljni.<br />

- Ne zaboravite brinuti se o sebi i uživajte<br />

u životu.<br />

U najtežim prilikama bolje je Bogu se smjerno<br />

i ponizno pomoliti, nego sasuti bujicu riječi,<br />

jer tada riječi samo vrijeđaju duše slušatelja, a<br />

krivcima ni najmanje ne pomažu.“ Sv. Ivan Bosco<br />

Dakle, dragi roditelji, molite za svoju djecu,<br />

predajte ih Bogu s povjerenjem jer on najbolje<br />

zna što im treba!<br />

s.Klaudija Ivanka Todorić, dipl.psiholog<br />

48 IZVOR

Drugi susret pred slikom Gospe od Zdravlja u Splitu<br />

Uvijek, kada bih dolazio u svoj zavičaj<br />

i prvim pogledom na naše more, bio<br />

sam presretan što ga ponovo vidim, kao i<br />

prije bih u tim trenuci ma glasno ponavljao<br />

krasne stihove našega Josipa Pupačića:<br />

O dobro jutro more, kažem, tiho pa<br />

opet tiho ponovim mu pozdrav!<br />

Svaki sam se put morao na trenutak<br />

zaustaviti, da bih na svom licu mo gao<br />

osjetiti blagost morskog vjetra i koji bi<br />

me nježno pomilovao svo jim mirisom<br />

soli u zajedništvu s eteričnim miomirisima<br />

rascvjetaloga i raznobojnog brdskog i<br />

primorskog raslinja.<br />

Ponovnim dolaskom doma uvijek su<br />

se u meni spontano probudile nostal gične<br />

i nezaboravne uspomene moje mladosti.<br />

Naročito sam se rado pro šetao Splitskom<br />

rivom ili svrnuo u koji muzej, a nikada<br />

ga nisam napu štao, da se nisam otišao pomoliti<br />

u Crkvu Gospe od Zdravlja i pred<br />

za vjetnom slikom zapaliti svijeću i molitvom<br />

joj reći „hvala“, jer čvrsto vjerujem,<br />

da me je Ona uvijek do sada čuvala, a ove<br />

sam godine navršio pune 73 godine i do<br />

sada nikada nisam bio teže bolestan. U terenskoj<br />

veterinarskoj praksi sam proveo<br />

skoro 40 godina, a u autu sam bio veći<br />

dio dana, a ponekad i noći, bila to žega,<br />

kiša ili poledica i nikada ni sam imao težu<br />

prometnu nesreću ili neku ozljedu.<br />

Koncem svibnja 1996. godine s fra<br />

Vjenceslavom sam došao u Split i po običaju<br />

otišao sam u Crkvu Gospe od Zdravija.<br />

Pred Njenim oltarom se je u tišini<br />

molilo, suzilo i jecalo, pa sam im se i ja<br />

pridružio. Nakon nekog vremena iznenada<br />

mi je prišla starija gospođa i ti ho me<br />


Gospa od Zdravlja<br />

upitala: ”Oprostite, molim vas što vas<br />

smetam! Jeste li vi Ante?”<br />

Potvrdno sam joj odgovorio i pošto<br />

sam ju bolje pogledao sjetio sam Tatjane<br />

i jednoga davnog susreta kod svjetionika<br />

iz 1964. godine. Ona je bila vidno uzbuđena,<br />

kao i ja, ipak ona prva započne<br />

razgovor: ”Ja se na dam, da se još malo<br />

sjećate one uplakane Tatjane pred 36 godina<br />

kod svjetionika, kada sam se osjećala<br />

napuštenom i zbunjenom, pošto sam<br />

pri je toga odvela svoga oca u bolnicu na<br />

psihijatriju, a vi ste me poku šali tješiti,<br />

jer ste mislili, da me je momak ostavio<br />

i ja sam vas tvrdoglavo odbijala, a popustila<br />

sam tek, kada ste mi rekli: “I ja<br />

49

se uvi jek radujem s radosnima, a ako<br />

moram zaplakat ću s uplakanima. I tek<br />

nakon toga ja sam vam povjerila što me<br />

tišti i na koncu ste me doveli pred ovu<br />

Zavjetnu sliku Gospe od Zdravlja, gdje<br />

je i moj otac našao i primio mir i utjehu.“<br />

Podigao sam se i srdačno ju zagrlio: ”O<br />

Tatjana, kako smo se promijenili. I ti si<br />

osijedila, a ja ostario. Zar nisu puti Božji<br />

ne dokučivi, kada se ponovo nakon dugo<br />

vremena susrećemo u ovoj crkvi i pred<br />

ovim oltarom, gdje sam te one 1964. godine<br />

doveo, jer sam vjerovao u Marijinu<br />

pomoć tvome ocu, tvojoj mami i tebi!”<br />

Po izlasku iz crkve zadržali smo se<br />

neko vrijeme u kavani na trgu i veselo<br />

mi je Tatjana priopćila, da je njen otac<br />

u ovoj Crkvi na šao pomirenje s Bogom,<br />

iako je bio u partiji, dušom nikada nije<br />

bio bezbožac i s vremenom je uvidio, da<br />

mu samo vjera može pomoći u ka osu njegove<br />

savjesti, koji ga je mučio na radu i<br />

na odmoru, a o noći ma, da se i ne govori,<br />

tako da je i njihov život bio jadan i gorak.<br />

Bila mi je zahvalna što sam joj uz<br />

ostalo preporučio dobrog svećeni ka i kad<br />

je njen otac pristao, fratar je dolazio kriomice<br />

u njihovu ku ću, a iako teško bolestan<br />

nije želio zapustiti svoju dušu i<br />

on ga je svojom molitvom i strpljivošću<br />

hrabrio, da je dobri Bog milosrdan, strpljiv<br />

i milostiv. Pred smrt otac je želio još<br />

jednom otići u Crkvu Gospe od Zdravlja,<br />

iako je bio teško bolestan.<br />

Bila je iznenađena čuvši, da sam<br />

naš cijeli razgovor zapisao u svoj dnevnik<br />

putujući vlakom za Zagreb. Nažalost<br />

ta tri lista su mi se zagu bila, jer sam ih<br />

prije Udbine, prometačine, sakrio u jednu<br />

knjigu. Naime, dok sam učio u Sveučilišnoj<br />

knjižnici susjedu sam za stolom<br />

posudio Tagorine pjesme u kojima sam<br />

napisao Matoševe stihove:<br />

„Među narodima mi Hrvati sada jesmo<br />

zadnji robovi bez vlasti.“<br />

Bilo je to zlo vrijeme, jer je on sigurno<br />

bio špijun, a za nekoliko da na Udbaši<br />

su bili u domu na Lašćini, pa sam poslije<br />

toga morao nekoli ko puta ići u Petrinjsku,<br />

da bi im pokazao, kada je to Matoš napisao.<br />

Prije nekoliko mjeseci našao sam ta<br />

tri lista u staroj Klaićevoj “Po vijesti Hrvata“<br />

što me je posebno obradovalo i ovdje<br />

ću taj moj zapis donijeti u cijelosti. Čitajući<br />

ga sada nakon dugo vremena, jer smo<br />

pri koncu 20ll., bio sam vrlo potresen, a i<br />

oko mi nije ostalo su ho činjenicom, da se<br />

je mnogo toga zaboravilo u kakvom smo<br />

trusnom ok ruženju živjeli isušeni opakim<br />

totalitarizmom i staljinizmom, koji nas<br />

je htio preodgojiti bez duše i indentiteta,<br />

zgaženih i prezrenih bića u čemu su prednjačili<br />

primitivni majstori intrige, zavjere<br />

i lažnih krivotvorina, a sve u ime radničke<br />

klase i pod plaštem partije. Svugd je su se<br />

isticali partijsko politički moćnici i lokalni<br />

gradski i seoski siledžije bez imalo<br />

skrupula, poštenja i morala, samo da bi<br />

oni udobnije živjeli, bez osjećaja za rodbinu,<br />

susjede i prijatelje.<br />

Sve što sam zapisao u svoj dnevnik<br />

27. rujna 1964. godine u večernjem vlaku<br />

za Zagreb. Tek što sam sjeo mali čovječuljak<br />

ne čista i slinava nosa ošinuo me je<br />

svojim mrkim pogledom i pokazao mi rukom,<br />

da njemu kao borcu trebaju dva mjesta<br />

i ponudio mi na čitanje no vine „Komunist“.<br />

Poslao sam ga u neku stvar i otišao<br />

sam dalje. Čim se je vlak uputio odmah<br />

sam počeo pisati o današnjem nesvakidašnjem<br />

susretu, koji me se veoma dojmio.<br />

Da mi prije prođe vrijeme oti šao sam do<br />

50 IZVOR

svjetionika, gdje sam se ugodno prilegao<br />

na još jednu neoštećenu klupu i uživao,<br />

kako se maestral poigrava s valovima.<br />

Na klupi do mene sjedila je vitka<br />

djevojka, koja je plakala i brisala suze.<br />

Imao sam osjećaj, da je nešto tišti. U početku<br />

joj se ni sam usudio prići, jer sam<br />

se bojao, da će me odbiti, ali kada sam<br />

ispred sebe vidio strmu provaliju nad<br />

morem, koja od nas nije bila daleko, a u<br />

djevojačkoj se duši nikad ne zna je li se<br />

sprema na neki tragični lom. Ustao sam<br />

glumeći samouvjerenost, iako mi je glas<br />

malo podrhtavao i ljubazno sam joj prišao<br />

rekavši tko sam i da je želim tješiti,<br />

jer da se uvijek radujem s radosnima,<br />

a zaplakat ću sa uplakanima. Ako ju je<br />

momak ostavio, po meni on nije vrijedan<br />

njenih suza i bar kod nas ima dobrih mladića,<br />

pa sam joj pokazao na sebe: ”Pogledaj<br />

samo mene!” Ona me ispod oka<br />

pogledala i malko se nasmijala, te mi<br />

pruži ruku i upita me: ”Što mi je fra Ivan<br />

u rodu? Ja sam Tatjana i ja sam studirala.<br />

Mi često pje vamo fra Ivanove mise!“<br />

Rekao sam joj, da mi je stric i tek tada je<br />

pri stala na razgovor: “Nije mene momak<br />

ostavio, već plačem zbog mog boles nog<br />

oca, kojega sam danas dovela u bolnicu<br />

na psihijatriju, a on jadnik pati od teških<br />

depresija, kao posljedica ratnih trauma, a<br />

doktor mi je rekao, da kod njega postoji<br />

velika opasnost samoubojstva.<br />

Moja mi je mama pričala, da je on<br />

otišao u partizane, kada je meni bilo<br />

samo godinu dana u ljeto 1941. godine.<br />

Dobrovoljno i pun ideala zajedno sa<br />

nekoliko naših otočana, jer se više nije<br />

moglo podnositi teror tali janskih hordi<br />

i mještana njihovih svodnika. Bio je veseljak<br />

i u crkvi je pjevao, a iz rata se je<br />


Molitva pred slikom Gospe od Zdravlja<br />

vratio traumatiziran i psihički bolestan,<br />

ali i s puno visokih činova, koji su mu<br />

omogućili visoke položaje.<br />

U duši je prezirao partiju i njene<br />

doušnike, kojima je osobni probitak bio<br />

glavni životni cilj. U trenucima napadaja<br />

depresije često bi pona vljao, da je partija<br />

od njega napravila monstruma i ubojicu i<br />

da nema toga Boga, koji će mu ubojstvo<br />

nesretnog Vlaja oprostiti! I dan danas<br />

protrnem, kada se sjetim trenutka kako bi<br />

moj otac skočio, kada bi se crkveno zvono<br />

oglasilo. Sav prestrašen bi nam rekao,<br />

da njemu treba ma lo zraka i kada bi se<br />

vratio bio je mokar kao voda.<br />

Ponekad u jutro, kada bi on otišao<br />

u ured mama mi je pričala, da je i zadnja<br />

noć bila stravična, jer je u snu urlao:<br />

“Pucaj druže’’, pa bi se probudio i više<br />

nije mogao spavati, pa bi joj po stoti put<br />

pričao,ka ko je za vrijeme pucnja u jadnog<br />

Vlaja zvono zazvonilo.<br />

Dugo smo bili bez riječi, a njene su<br />

oči dalje suzile i nisam znao što reći, jer<br />

u ovom paklu živjeti nije lako. Ipak sam<br />

je zamolio, da mi ako može ispriča deta-<br />

51

lje toga ubojstva. Ona je rado pristala i<br />

sve mi što je ona znala ispričala, jer se je<br />

uvjerila, da nisam špijun: “Mome ocu u<br />

duši nije bilo lako, jer je on svakodnevno<br />

osjećao, da i mi patimo. Nekoliko mi je<br />

puta htio sve reći o tom Vlaju i kako je<br />

skončan nje gov život. Ja sam se bojala<br />

istine i u početku nisam pristala. Tek pred<br />

maturu sam ga zamolila, da bi to ipak<br />

željela znati. Otac je rado pris tao, jer je<br />

svoju patnju htio podijeliti sa mnom!”<br />

Jednoga smo se dana kajićem otišli<br />

na more i otac mi je bez straha ispričao<br />

sve što ga proganja: “Iako mi sada dobro<br />

živimo zbog mojih zasluga u ratu,<br />

ja taj luksuz prezirem, jer on je, Tatjana<br />

moja, okrva vljen i gorak. Zbog toga ja<br />

nosim u sebi svoju osudu, a ona je mnogo<br />

strašnija od ljudske kazne, a i kaos<br />

koji nagriza moju savjest od ko jega ja ne<br />

mogu pobjeć, i niti se sakriti. Zato ja uvijek<br />

ponavljam, da nema toga Boga koji<br />

će mi oprostiti. Taj nesretni Vlaj kojega<br />

smo mi bez suda ubili ukrao je iz našega<br />

magazina pancete, dvopeka i bocu ra kije<br />

zbog gladi, jer su naše postrojbe odnijele<br />

seljacima iz toga sela s one strane Biokova<br />

sve što su našli. Kako je izgledao,<br />

mislim, da je bio malo munjen. Politički<br />

komesar mi je zapovjedio, da ga ja moram<br />

ubiti. Uvijek se je hvalio, da je on<br />

borac partije, koja o svemu odluču je. Bio<br />

je ružan čovjek i pun kompleksa, bezosjećajan<br />

i okrutan.<br />

Ja sam ga odveo daleko iza jedne<br />

pole i vidio sam kako se jadnik trese, pa<br />

sam mu rukom pokazao, da bježi, a on<br />

onako zbunjen nije shvatio što mu želim,<br />

a vikati nisam smio. Iznenada je dotrčao<br />

komesar, jer me dugo nije bilo i otrgne<br />

mi iz ruku parabelu i zaurla: “Pucaj, druže,<br />

majku ti... “ i poko si ga, pa mi vrati<br />

parabelu i zapovjedi mi, da ga sredim,<br />

jer je nesret nik još bio živ. U tom času u<br />

selu zvono je zazvonilo. Zrake sunca su<br />

mu kroz stabla glavu obasjale i ja od toga<br />

časa nisam više bio isti čovjek i do danas<br />

me progone njegove razkolačene oči. U<br />

našemu odredu se je pričalo, da su dva<br />

borca ubili samo zato što su ukrali neke<br />

nov ce. Sve su to bili naši ljudi.”<br />

Ja sam joj rekao o svojoj tragediji<br />

i mislim, da je taj krvoločni komesar<br />

usmrtio moju mater u mom selu 6. kolovoza<br />

1942. godine, ženu sa šestero djece,<br />

a najmlađi je brat bio pri sisi.<br />

Tatjana se je naslonila na moje rame i<br />

još jače zajecala, a i meni ni je bilo lako, pa<br />

sam je uzeo za ruku: ”Plači, plači, djevojko<br />

i nemoj se suzdržavati, jer ono će ti kad- tad<br />

donijeti radost i poslije tame uvi jek dolazi<br />

svjetlo. A ja čvrsto vjerujem, da za tvoga<br />

oca još ima nade. Kako čujem on nije bezbožac<br />

i sada prije nego ideš na brod, vodim<br />

te u jedan sveti dom, gdje mnoštvo dolazi<br />

duševno izgubljenim, a vraćaju se svojima<br />

mirni, vedri i veseli. I Tatjanu sam odveo<br />

u crkvu Gospe od Zdravlja i ispred Zavjetne<br />

slike po slije kratke molitve preporučio:<br />

“Ovdje će tvoj otac naći mir i utje hu, ako je<br />

bude tražio, jer uz Mariju milosrđe je Božje<br />

neizmjerno!”<br />

Za Božić 1968. godine Tatjana mi je<br />

pisala, da je njezin otac u toj crk vi našao<br />

svoj mir i da je ne dugo poslije i umro pomiren<br />

s Bogom. I još: “Marija je mome ocu,<br />

mojoj mami i meni učinila veliko djelo!”<br />

Tatjana je umrla pred Božić 2005. g.<br />

Dr. Ante Glibotić, Murnau<br />

52 IZVOR

Što je ministrant?<br />

Jednom anketom smo ustanovili<br />

da svi naši ministranti znaju da riječ<br />

ministrant dolazi od latinske riječi ministrare.<br />

Ona znači služiti. Svi naši ministranti<br />

odgovorili su da je to služenje<br />

Bogu i župnoj zajednici u Sv. Misi. Uz<br />

to su nabrojili: ministranti služe u raznim<br />

sakramentima, svibanjskim i listopadskim<br />

pobožnostima, put križa i<br />

raznim procesijama.<br />

Naši ministranti<br />

Imaju ministrantski sastanak svake<br />

srijede od 19,30 do 21 sat. Sastanak<br />

je redovito u župnoj kući.<br />

Pola sata učimo. Poslije učenja<br />

vježbamo kako se vladati u hotelima,<br />

restoranima i općenito kod stola u gostima.<br />

Poslije toga je zajednička veče-<br />


Naši ministranti<br />

ra, koju pripremaju naši roditelji. Svake<br />

srijede jedna obitelj. Prije i poslije<br />

objeda jedan ministrant moli molitvu.<br />

Prije nego pođemo vani na igru oko<br />

pola sata, jedan ministrant drži zahvalni<br />

govor obitelji koja je spremala večeru.<br />

Kad se igra u dvorani svaki put<br />

nekoliko ministranata se pobrine da<br />

dvorana ostane u redu.<br />

MINISTRANTI PODJELJENI<br />

PO NASELJIMA I CRKVAMA<br />

U Crkvi Sv. Ante:<br />

Toni Brbić, Kristijan Milanović,<br />

Ivan i Valentino Prgomet, Roko i Ivan<br />

Udovičić.<br />

U Crkvi Sv. Nikole Tavelića:<br />

Blato: Berto Vitlić i Dujo Tomaš<br />

Nagarić.<br />

53

Dračevica: Marko Brigić, Branko<br />

Čović, Milan Lalić, Franko Rafaneli,<br />

Roko Lončar i Bartul Šestić.<br />

Ekonomija: Dino Čović, Kristian<br />

Marijančević i Matej Marijančević.<br />

Pod gradac: Nikola Gujinović i<br />

Antonijo Visković.<br />

Kraj: Zanko Čobrnić, Željko Grgona,<br />

Ante Mravičić, Luka Mravičić,<br />

Filip Mravičić, Teo Mravičić i Mislav<br />

Mravičić.<br />

Kamena: Miljenko Mravičić, Ni<br />

ko Ševelj i Božidar Šimić.<br />

Jedan među mnogima<br />

Ako u jednoj župi ima jedan ili malo<br />

ministranta, u cijeloj crkvi ima ih nekoliko<br />

milijuna. Nijemci su svoje prebrojili<br />

prije nekoliko godina. Bilo ih je 430.000.<br />

Ministrant je veoma važan u bogoslužju.<br />

Bez njih bi Služba Božja<br />

izgledala siromašnija.<br />

Zašto sam ministrant?<br />

Odgovore naših ministranata mogu<br />

se ovako svrstati:<br />

- Jer služim Bogu i jer je izazovno<br />

nastupati pred mnogima.<br />

- Ispunja me radost i tamo sam s<br />

prijateljima.<br />

- I moj tata je bio ministrant.<br />

- Gledao sam kao prvopričesnik<br />

naše ministrante pa sam i ja zaželio<br />

biti ministrant.<br />

- Naša kršćanska zajednica i život<br />

u njoj nošen je od mnogih pa i od<br />

nas ministranata.<br />

- Kao mladi kršćanin želim pridonijeti<br />

životu naše župe.<br />

- Moja obitelj i ja živimo od nedjeljne<br />

Sv. Mise.<br />

- Mene je Isus pozvao.<br />

- Bog treba sve, ne samo pojedince.<br />

- Jer želim svjesno živjeti a to je<br />

počelo krštenjem.<br />

- Ja ponekad i ne znam, ali u mojoj<br />

nutrini nalazim mnogo odgovora i<br />

ne znam koji je važniji.<br />

- Čuo sam da je na ministrantskom<br />

sastanku uvijek veselo. Uči se,<br />

igra i uvijek je zajednička večera.<br />

- Moj brat druži se svugdje skoro<br />

samo s ministrantima. S njima igra nogomet,<br />

slavi rođendan, ide na šetnju,<br />

na kupanje, na Misu. Pa sam i ja poželio<br />

biti ministrant.<br />

Tko poziva u ministrantsku službu ?<br />

Svi odgovaraju i vjeruju da je Bog<br />

onaj koji zove. Većinom odgovaraju a to<br />

im se sviđa ministriranje u Sv. Misi. Mene<br />

je pozvao, naglašava jedan, kad sam prinosio<br />

darove kod moje Prve svete pričesti.<br />

Zaželio sam to kao ministrant činiti.<br />

Mnogostruki su načini Božjeg poziva<br />

i odgovori naših ministranata.<br />

Iduće školske godine u našim ministrantskim<br />

susretima, učit ćemo kako<br />

je Bog u Bibliji pozivao ljude:<br />

54 IZVOR

Poziv Samuela (Knjiga 1).<br />

Poziv Mojsija (Knjiga Izlaska,<br />

glava 3 i 4).<br />

Poziv Izaije (Izaija, glava 6).<br />

Poziv Ezekijela (Ezekijel, glava 2)<br />

Poziv apostola (Matejevo Evanđelje,<br />

glava 4, 18-22).<br />

Poziv djevojčice Marije (Lukino<br />

Evanđelje, glava 1, 26-38).<br />

Poziv Sv. Pavla (Djela apostolska,<br />

glava 9).<br />

Sve su to posebni događaji, i danas<br />

nam mnogo govore. Bog govori i nama<br />

svaki dan. Njegov je glas među mnogima.<br />

Veoma važno je osluhnuti ga, jer govori<br />

svakome od nas. Stoga je važno izmaknuti<br />

se buci u tišinu i moliti da nam Bog ponovi<br />

ono što smo čuli ili možda prečuli.<br />

Ministrantsko odijelo<br />

Ministranti obavljaju jednu posebnu<br />

službu u liturgiji, služe u službi Božjoj<br />

Crkve. Kao i svećenika u tu službu<br />

pozvao ih je sam Krist. To nije privatni<br />

poziv. Važni smo mi i naša služba. Na<br />

jedan način moglo bi se reći da ministranti<br />

oblače Isusa Krista. U svakom<br />


ministrantu pokazuje se Isus<br />

Krist. On ljubi svakog pojedinačno<br />

i sve skupa.<br />

Ministrantsko odijelo ima<br />

svoju časnu ulogu. Ono je znak<br />

Kristove službe. Časno je oblačimo,<br />

nosimo i spremamo.<br />

Priprema srca za Boga<br />

Prije Službe Božje smo<br />

često opterećeni, igrom, kompjuterom,<br />

prijateljima i raznim<br />

drugim poslovima. To se dešava i odraslima.<br />

Ministranti nisu u tome iznimaka.<br />

Stoga je veoma važno za sve koji imaju<br />

posebnu službu u župi i Službi Božjoj da<br />

se nekoliko trenutaka povuku pred Sveto<br />

Otajstvo. Tu se saberu molitvom za<br />

svoju službu. Stoga ministranti za svoju<br />

službu ne ulaze na sakristijska vrata nego<br />

na glavni ulaz i kroz crkvu u sakristiju.<br />

Ako se iz Sakristije u maloj procesiji<br />

nosi križ, svijeće, darove ili vatru,<br />

ministrantske misli trebaju biti kod toga<br />

što konkretni čini. Ministrantska molitva<br />

u sakristiji je posebna pomoć za još<br />

bližu pripravu služenja Isusu Kristu.<br />

Ministrant je upoznao Isusa kao<br />

Boga, Sina Božjega, Slugu Božjega, prijatelja<br />

i brata. Ministrant zna da mu na<br />

početku Sv. Mise priznaje svoje grijehe,<br />

moli za oprost i slavi Gospodina. U takvom<br />

stanju spreman je slušati Njegovu<br />

Radosnu vijest, prinositi kruh i vino za<br />

Tijelo i Krv Kristovu. Isus se dijeli. To<br />

je razlog i poziv da se i mi dijelimo da i<br />

mi budemo dobri „kao kruh što se jede“.<br />


55

DEVET DESETLJEĆA VJERE I LJUBAVI<br />

Teško je riječima iskazati koliko<br />

uspomena, sretnih i manje<br />

sretnih, te emocija, sretnih i<br />

tužnih stane u devedest godina.<br />

Rijetki su oni koji dožive priliku<br />

da se na devedeseti rođendan<br />

osvrnu unatrag na svoj život i zajedno<br />

s velikom obitelji proslave<br />

tu veliku životnu obljetnicu.<br />

Upravo takav blagoslov<br />

dobila je obitelj Miljenka Šimića<br />

koja je 8. veljače 2012. na<br />

zajedničkoj svečanosti proslavila<br />

rođendan majke Marije.<br />

Ona je, naime, rođena u<br />

Ševeljima, zajedno s majkom<br />

Marom i ocem Barišom provela je sretno djetinjstvo<br />

, a od najranijih dana odgajana je u kršćanskom<br />

duhu. Vjera joj je bila oslonac i kada<br />

je 1942. sklopila brak s Miljenkom te se na tom<br />

temelju molitve, ljubavi i poštovanja izgradila cijela<br />

velika i složna obitelj. S takvim Božjim darom<br />

bilo je Mariji lakše preživjeti i ratove te rastanak<br />

od voljenih članova obitelji, a snagom svoje<br />

vjere i ufanjem u Božju providnost, prebrodila je<br />

teške trenutke i dočekala svoj 90. rođendan.<br />

Baka Marija uz svoje četvero djece Berta, Radu, Pavicu i Anđelka<br />

Baka Marija na misi uz članove svoje mnogobrojne obitelji<br />

Toga dana na video zidu vrtjele su se slike<br />

iz njene mladosti i iz obiteljskog života, ali<br />

važniji od toga bili su članovi njene obitelji koji<br />

su povodom Marijinog rođendana prešli tisuće<br />

kilometara kako bi s njome podijeli svečani<br />

trenutak i zajedno oživjeli uspomene i sjećanja<br />

kao svjedočanstvo njenog ispunjenog života, a<br />

njihov dolazak bio je ujedno i najljepši poklon<br />

koji se majci može podariti.<br />

Svoju zahvalnost i ljubav izrazili<br />

su porukom : „…hvala što nas nosiš<br />

svojom snagom, što svojom milošću<br />

ispunjaš naše srce i svojom vjerom<br />

umiruješ našu dušu“. Osim zajedničkog<br />

druženja, Marija i njezino četvoro<br />

djece, te unuci i praunici, sudjelovali<br />

su na zajedničkoj svetoj Misi koju je<br />

predvodio fra Nediljko, a ministrirali su<br />

njeni praunuci Zanko i Anđelko.<br />

Upravo to zajedništvo, pod okriljem<br />

molitve, vjere, uzajmnog poštivanja<br />

i ljubavi osjetilo se na proslavi koja<br />

će sigurno biti još jedna lijepa perla u<br />

životnoj ogrlici Marije, majke, bake i<br />

prabake koja svojom energijom i ljubavlju<br />

ukrašava živote svim članovima<br />

svoje obitelji.<br />

56 IZVOR

Na obali i zaleđu između donjih tokova<br />

Cetine i Neretve više je položaja<br />

s dokazanim ranokršćanskim<br />

i srednjovjekovnim crkvama (4./6.<br />

- 15. st.). Uz sačuvane, te one predočene<br />

u ostatcima, brojne crkve očituju<br />

se i toponomastički. U Tučepima je<br />

1993.-1994. arheološki istražena ranokršćanska<br />

prethodnica Sv. Jurja iz<br />

12.-13. st., datirana u 5.-6. st. U tom<br />

je vremenu podignuta i davna prethodnica<br />

Gospine crkve na groblju, a<br />

možda i Sv. Vida na Sutvidu, također<br />

pregrađena u srednjem vijeku. Srednjovjekovna<br />

je istraživana crkva sv.<br />

Martina na Grebišću, iako u nedovoljnom<br />

opsegu samog lokaliteta.<br />

Dva položaja u Tučepima upućuju<br />

kako su možda i na njima bile<br />

podignute crkve ili bili u vezi sa zaštitom<br />

kršćanskih svetaca. Za sada se<br />

o njima može tek govoriti u pogledu<br />

toponomastičke vrijednosti naziva.<br />

Riječ je o Sv. Jeleni i Barbarovici, do<br />

sada gotovo nepoznatim toponimima.<br />

Vrijedni su kraćeg osvrta, osobito što<br />

potječu iz usmene, predajne kategorije<br />

kulturne baštine, na žalost, posve<br />

zanemarene. Kako na tim položajima<br />

nisu zatečeni materijalni ostatci, temelji<br />

ili kameni namještaj, nazivi su<br />

stoga i jedini indikatori za postojanje<br />

crkava ili kulta. Stoga ih uzimamo za<br />

hagiotoponime, koji upućuju na cr-<br />


SV. JELENA I BARBAROVICA<br />

TUČEPSKI TOPONIMI U OČITOVANJU SVETAČKOG KULTA<br />

kve, ili barem sadržaje kulta neovisno<br />

o njihovim materijalnim ostatcima.<br />

Sv. Jelena<br />

Hagiotoponim Sv. Jelena (Sv. Jelina)<br />

odnosi se na uzvisinu (313 n/m)<br />

oko 50 m niže puta između Sride sela<br />

i Podpeći, u širem zapadnom podnožju<br />

prapovijesne utvrde Grad. Položaj<br />

je spomenuo u literaturi tek usputno<br />

fra K. Jurišić (Zlatna zrnca iz tučepske<br />

prošlosti, u: Stogodišnjica škole,<br />

Tučepi 1994, str. 51). Gdje piše kako<br />

Uzvisina Sv. Jelena (Sv. Jelina) u pozadini<br />

Vitlića u Tučepima (foto: M. Tomasović)<br />

se na uzvisini ne vide “nikakvi” tragovi<br />

arhitekture, pri čemu je vjerojatno<br />

pomišljao na ostatke crkve. Iako je<br />

položaj Sv. Jelena neznatno uzdignut<br />

od sjevernijeg terena, osobito je dominantan<br />

pogledom iz 500 m jugoistočnijih<br />

Vitlića. Predaja govori kako se<br />

na uzvisini nalazila crkvica Sv. Jelene,<br />

57

podignuta jer je tu “nešto plašilo“. Takvo<br />

folklorističko tumačenje može se<br />

sagledavati i demonološkim tumačenjem<br />

raskrižja starih puteva oko 100<br />

metara istočnije od Sv. Jelene, vjerovanjem<br />

kako se na takvim mjestima<br />

okupljaju vještice i vile. Na uzvisini<br />

pod borovinom, površini sa stjenovitim<br />

procjepima, promjera oko 30 m,<br />

nisu vidljivi ostatci koji bi upućivali<br />

na crkvu. Na njenom vrhu sačuvana<br />

su dva gruba kamena suhozidna poteza,<br />

koja se spajaju pod pravim kutom<br />

i koriste stijene u svom pružanju.<br />

Onaj u smjeru istok-zapad dužine je<br />

6 m, širine 0,60 m i visine do 0,80 m,<br />

dok je okomit na njega potez suhozida<br />

okrenut istoku, dug 7,50 m. Nejasni<br />

su u svom karakteru, pogotovo<br />

što izostaju s morske strane. Tlocrtna<br />

situacija te gradnje očito nije potpuna,<br />

te bi se njen stvarni izgled defi -<br />

nirao raščišćavanjem terena. Možda<br />

bi se tada odgonetnuo i razlog zbog<br />

Suhozid na Sv. Jeleni (Sv. Jelini) –<br />

pogled s istoka (foto: M. Tomasović)<br />

čega zapadni kraj sjevernog suhozida<br />

završava lučno. Linijom zidova<br />

donekle se može pretpostaviti kako<br />

je ta gradnja ostatak prosmatračnice<br />

ili kule, s obzirom da je uzvisina<br />

istaknuta s juga. Unatoč, vrlo je indikativna,<br />

u 19. st. zapisana predaja<br />

o Sv. Jeleni Križarici koja je, uz još<br />

neke u Makarskom primorju, podigla<br />

i tučepsku crkvu sv. Jurja. Sv. Jelena,<br />

majka rimskog cara Konstantina<br />

Velikog iz 4. st., osobito je poznata<br />

po brojnosti crkava koje je podizala.<br />

Stoga je i tučepska predaja posredni<br />

odjek drugdje potvrđenih povijestnih<br />

činjenica. Tu je prožeta lokalnim<br />

shvaćanjem o nužnosti njihovog podizanja<br />

i kroz moguće zavjete, u potrebi<br />

obrane od nečistih i kršćanima<br />

stranih sila. Raščišćavanjem terena<br />

na istaknutoj uzvisini Sv. Jelene, s<br />

koje se nadgledaju Tučepi, možda bi<br />

se i otkrili dokazi o nekadašnjem postojanju<br />

manje crkvice, ili barem kapelice<br />

posvećene toj svetici o kojima<br />

sam imao prilike slušati.<br />

Barbarovica<br />

Toponim Barbarovica, na zapadnoj<br />

strani Tučepi nadomak granice s<br />

Kotišinom, upućuje na Sv. Barbaru.<br />

Tu se, niže puta s izvorom vode u<br />

Marasima, nalazio kamenolom korišten<br />

1898. za gradnju župne crkve<br />

sv. Ante. Spominje ga i nekadašnji<br />

tučepski župnik fra Milan Šetka, iako<br />

ne pruža napomena o samom položaju<br />

Barbarovice (Tučepska spomenica,<br />

Tučepi 1968, str. 66). Iako za Barba-<br />

58 IZVOR

Predio Barbarovica na zapadnoj strani Tučepa (foto: Marinko Tomasović)<br />

rovicu izostaju topografske indicije Iako, toponime Sv. Jelenu (Sv. Je-<br />

i sama predaja o crkvi, toponim se linu) i Barbarovicu, same po sebi, ne<br />

može dovoditi u vezu s kršćanskom treba olako uzimati za dokaze poseb-<br />

sveticom Barbarom, zaštitnicom runo ukorijenjenog štovanja tih svetica u<br />

dara i ljevača. Objašnjenje je, kao Tučepima, njihova je vrijednost izni-<br />

najizglednije, u branju kamena, i tada mna i vrlo poticajna za buduća bavlje-<br />

nužnog korištenja masivnog alata. nja. Ona se, u prvom redu, odnose na<br />

Evidentna je podudarnost u kameno- nužnost skupljanja usmene predajne<br />

lomu na Sutvari (=Sv. Barbara), oto- baštine, a u slučaju Sv. Jelene i poželjčiću<br />

u Pelješkom kanalu, na kojemu nog raščišćavanja terena i manjega ar-<br />

su ostatci ranokršćanske crkve posveheološkog istraživanja.<br />

ćene Svetici. Vrlo je zanimljivo kako Iako sam teren u Tučepima bez-<br />

se na susjednim otočićima, također s brojno puta obilazio, zahvalnost du-<br />

ostacima istovremenih crkava drugih gujem onima koji su mi pomagali ka-<br />

titulara, ne nalaze kamenolomi. Još bi zivanjem predaja ili navodima toponi-<br />

jedno tumačenje dovodilo u vezu ovaj ma. Ovdje posebice ističem Miroslava<br />

tučepski položaj sa Sv. Barbarom, iako Šimića Mosu i prof. Dragana Delića,<br />

ga nisam mogao provjeravati. Odnosi s kojim sam u par navrata i obilazio<br />

se na eventualnu učestalost gromova teren. Podatke iz predaje pružili su mi<br />

na ovoj strani Tučepa i, s tim u vezi, i gđa Marija Spajić, te Ivo Šarić.<br />

poznatu svetičinu zaštitu od njih.<br />

Marinko Tomasović<br />


59

Susreti studenata u Zagrebu i Splitu<br />

Naš pratar Nediljko je uz pomoć nekolicine<br />

studenata okupio zagrebačke studente<br />

na druženju koji se već tradicionalno održava<br />

krajem siječnja, ovoga puta u petak, 27. siječnja.<br />

Svečana misa održana je uz velikodušnu<br />

dobrodošlicu župe Sv. Josipa na Trešnjevci<br />

gdje smo uz brojne okupljene vjernike slavili<br />

“Nemoj hodati ispred mene, možda te ne<br />

ću slijediti. Nemoj hodati iza mene, možda ne<br />

ću voditi. Hodaj kraj mene i budi moj prijatelj.”<br />

euharistiju. Zatim su se okupljeni studenti počastili<br />

domaćom spizom koju je posebno za<br />

nas spremilo osoblje Didovog sna. Spiza nas<br />

je vratila na trenutak u mjesto 460 km južnije<br />

od trenutnog boravišta, naše Tučepi.<br />

Naši tučepski studenti u<br />

Splitu doživjeli su svoj susret<br />

s našim župnikom kao dar s<br />

neba. To su riječi jednog od<br />

nas. Te riječi sve kažu kako<br />

nam je bilo. Hvala našem<br />

dobrom fratru koji se tako<br />

o nama brine. Kad pričamo<br />

kolegama što naš župnik sve<br />

s nama čini, oni nam ne vjeruju.<br />

Fra Nediljko do ljetnog<br />

susreta. Hvala vam.<br />

Sudionik<br />

Ovo je bila još jedna prilika da pratar<br />

Nediljko ponovno naglasi važnost zajednice<br />

i međusobnog razumijevanja. Zajednički korjeni<br />

koji nas vežu temelj su za prijateljstva koja<br />

uključuju i korist i užitak, ali koje ne postoji ni<br />

zbog jednog od toga. Takvo prijateljstvo je rijetko,<br />

kada se bližnji voli zbog onoga što on<br />

jest i zbog toga što nas čini boljima upravo<br />

svojim prisustvom. Čovjek kad je udaljen od<br />

svoga doma, posebno je ranjiv. Tu uskače<br />

prijatelj koji ga tješi u burnim danima surovog<br />

života velegrada.<br />

Biblija kaže ‘’Prijatelj ljubi u svako vrijeme,<br />

a u nevolji i bratom postaje.’’ (Izr 17,17).<br />

Život nam je potvrdio istinitost ovog citata<br />

Svetog pisma u bezboroj situacija u kojima<br />

smo se našli u životu. Ovakva okupljanja podsjećaju<br />

nas da nismo sami, da se trebamo u<br />

zajedništvu radovati i slaviti brojne mogućnosti<br />

koje su nam pružene, na da ne smijemo<br />

zaboraviti odakle smo i tko smo, a ponajprije<br />

da smo jedna velika zajednica koja mora<br />

imati sluha za brata svoga. Ukoliko želite imati<br />

prijatelja, budite prijatelj – to je ono što čini<br />

ovaj život pun radosti i veselja.<br />

Ovim putem se zahvaljujemo fra Nediljku<br />

na inicijativi i konstantnoj brizi za tučepske<br />

studente. Hvala Vam od srca!<br />

Vaši tučepski studenti<br />

60 IZVOR

Župa sv. Ante Tučepi, župnik fra Nediljko Šabić sa svojim župljanima već šest godina<br />

zaredom imaju predbožićnu akciju prikupljanja prehrambenih namirnica (ulje, brašno, riža,<br />

tjestenina, keksi…) za potrebne. U tome se uz župnika posebno zauzimlju obitelji i krizmanici.<br />

Prikupljeni darovi uz pomoć Karitativne sekcije franjevačkih bogoslova dostavljaju se<br />

u „Panis vitae“, karitativnu udrugu Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu,<br />

gdje se organizira i vrši raspodjela potrebnima. I ove (2011.) godine odaziv je bio velikodušan<br />

i kombi je bio napunjen kao nikad do sada, na radost korisnika. Na kraju nedjeljne župne<br />

sv. mise župniku i župljanima zahvalio je fra Kruno Bekavac, voditelj karitativne udruge<br />

„Panis vitae“. I ovim putem zahvaljuje svim darovateljima i sudionicima te lijepe akcije.<br />

fra Kruno Bekavac<br />


Predbožićna akcija za potrebne<br />

I ove godine kao i svih do sada naši su krizmanici<br />

pokazali svoju marljivost i veliko srce prikupljajući<br />

po našoj župi pomoć za siromašne. Na<br />

incijativu fra Nedjeljka i ove godine su pomogli<br />

mnogima. Skupljeno je 135 paketa. Pitali smo<br />

darivatelje što misle o toj akciji.<br />

1. Kako ste se osjećali dok ste spremali pakete?<br />

- Bila sam sretna što mogu pomoći onima kojima<br />

je pomoć najpotrebnija.<br />

- Bio sam sretan što mogu pomoći bar malo.<br />

- Učinilo me sretnim to što će moj mali doprinos<br />

donijeti osmjeh na lica tih ljudi.<br />

2.Možete li zamisliti reakciju ljudi kad dobiju<br />

pakete?<br />

- Sigurna sam da će biti oduševljeni.<br />

- Mislim da će biti zadovoljni, s obzirom koliko<br />

je paketa prikupljeno.<br />

- Bit će oduševljeni, zadovoljni i sretni.<br />

3. Je li cijela obitelj sudjelovala?<br />

- Da, cijela je obitelj sudjelovala i to nas je još<br />

više zbližilo kao obitelj.<br />

- Naravno da je cijela obitelj sudjelovala.<br />

- Većinom je cijela obitelj sudjelovala, a oni<br />

koji nisu sudjelovali, zapravo nisu ni mogli.<br />

4. Što ste stavljali u pakete?<br />

- Rižu,brašno, većinom najpotrebnije stvari.<br />

- Mlijeko, sokove i slatkiše.<br />

- U pakete smo stavljali najpotrebnije stvari.<br />

5. Mislite li da se dovoljno ljudi odazvali ovoj<br />

akciji?<br />

- Mislim da je, ali nikad nije previše.<br />

- Ja mislim da se se nije dovoljno ljudi odazvalo,<br />

trebalo je da se više ljudi odazove.<br />

- Nikad nije dosta, ali mislim za sada je ovo<br />

dovoljno.<br />

Filomena Tomaš<br />

61

Naši gosti<br />

U subotu 17 i nedjelju 18. II. 2012. imali smo Hrvatsko pjevačko društvo iz Siska u<br />

gostima. Pjevali su poslije Sv. Mise u 10,30 u crkvi Sv. Nikole Tavelića Kristovu Muku.<br />

Pjevanje je trajalo 53 minute. Svi misari ostali su do kraja. Oduševljenje je bilo izvanredno.<br />

Evo što oni kažu o svom boravku u Tučepima.<br />

„NAŠ SUSRET JE PJESMA“<br />

„MOJA NAJLJEPŠA KORIZMA“<br />

Nagovještaj proljeća,<br />

zrak ispunjen mirisom Mediterana.<br />

*<br />

Osmijehom okićenih lica<br />

i raskriljenih ruku<br />

dočekaše nas u Tučepima.<br />

Nekako ne mogosmo izbjeći<br />

prodoran zvižduk i pomalo promukli glas<br />

živahnoga patera Nedjeljka<br />

koji nas u hipu osvoji<br />

duhovitim nastupom,<br />

neposrednim govorom,<br />

domaćim smokvama,<br />

misnim vinom i vrsnim slasticama.<br />


Razmjestiše nas po obiteljima,<br />

pa uz srdačan doček<br />

i ukusnu večeru<br />

raspričasmo se do kasnih ura.<br />

u tim trenucima začeo se osjećaj bliskosti<br />

i zadovoljstva koje ćemo<br />

dugo pamtiti:<br />

toplina susreta ljudi koje prvi put vidimo,<br />

osmijeh dobrodošlice,<br />

čvrsti stisak ruke, topli zagrljaj,<br />

otvoren pogled iz kojeg izbija<br />

velika duša i ogromno srce.<br />

Osupnut si gotovo zatečen<br />

silinom osjećaja,<br />

a na lice ti se navuče trajan osmijeh<br />

i zaboraviš na umor, na tremu<br />

i na obvezu koja te još čeka.<br />


Sutradan – Sveta Misa<br />

Oduševljen si istinom<br />

kako se svijet okuplja<br />

gotovo cijeli sat prije službe Božje<br />

svi se brižno pripremaju,<br />

oblače misnu odjeću,<br />

došaptavaju upute<br />

što bi još trebalo učiniti<br />

kako bi spremno započeli<br />

nedjeljno misno slavlje<br />

a onda ne vjeruješ vlastitim osjetilima:<br />

- crkva pjeva,<br />

cijela crkva pjeva – čuješ,<br />

gledaš malaksao od ganuća.<br />

62 IZVOR


Sveta pričest, ljepota nadomak ruke.<br />

Dirnut si gledajući rječicu djece<br />

koja još ne mogu<br />

primiti pričest, ali zato hode<br />

primiti blagoslov,<br />


Koncert – neizvjesnost.<br />

Zahtjevan za izvođače i slušatelje<br />


no, svi ustraju od onih najmlađih<br />

pa do onih odraslih.<br />


Završetak – dirljiv do suza.<br />

Naši domaćini<br />

i nas su rasplakali.<br />

Svi se grlimo i ljubimo<br />


Rastanak -<br />

Posjet se približava kraju,<br />

rastajemo se obogaćeni<br />

dobrotom, nesebičnošću,<br />

ljubavlju i željama za novim<br />

susretom, ali sljedeći put u Sisku.<br />


I na kraju samo još možemo reći<br />

iskreno HVALA !<br />

Ispunjena srca zahvaljuje vam<br />

HPD DANICA<br />

63

Posljednja vožnja taksijem<br />

Radio sam kao taksist prije dvadeset godina. Jednom,<br />

u sred noći, stigao sam na poziv u zgradu<br />

koja je posve bila u mraku, osim jednog svjetla s<br />

prozora u prizemlju.<br />

U takvim okolnostima, mnogi taksisti bi zatrubili<br />

samo jednom ili dvaput, pričekali minutu i<br />

onda se odvezli. Ali ja sam vidio previše siromašnih<br />

ljudi koji su ovisili o taksijima kao njihovu jedinom<br />

prijevoznom sredstvu. Ako u zraku ne bih namirisao<br />

opasnost, uvijek bih otišao do vrata. Putnik bi<br />

mogao biti netko kome je potrebna moja pomoć,<br />

razmišljao sam. Pa sam otišao do vrata i pokucao.<br />

„Samo trenutak“, rekao je krhki, stariji glas.<br />

Čuo sam da se nešto vuče po podu. Vrata su<br />

se otvorila nakon duge pauze. Ispred mene je stajala<br />

niska žena u osamdesetim. Nosila je haljinu s<br />

uzorkom i šeširić na koji je bio pričvršćen veo, kao<br />

netko iz filma iz 40-ih. Uza nju je bio mali najlonski<br />

kofer. Stan je izgledao kao da nitko u njemu nije<br />

živio godinama. Sav namještaj je bio prekriven plahtama.<br />

Nije bilo sata na zidu, ni sitnica ili posuđa<br />

po pultu. U kutu je bila kartonska kutija puna fotografija<br />

i staklarije.<br />

„Hoćete li, molim Vas, odnijeti moju torbu do<br />

auta“, rekla je. Odnio sam kofer do taksija, a onda<br />

sam se vratio da pomognem ženi. Primila me je<br />

pod ruku i hodali smo polako prema rubu pločnika.<br />

Stalno mi je zahvaljivala za moju ljubaznost.<br />

„Ma, nema na čemu.“ Rekao sam joj: „Ja<br />

se samo pokušavam odnositi prema mojim putnicima<br />

kao što bih volio da se drugi odnose prema<br />

mojoj majci“.<br />

„Oh, Vi ste tako dobar dečko“, rekla je. Kad<br />

smo ušli u taksi, dala mi je adresu i onda me upitala:<br />

„Bismo li se mogli provesti kroz centar grada“?<br />

„To nije najkraći put“, brzo sam joj odgovorio.<br />

„Nema veze“, rekla je „Meni se ne žuri. Na<br />

putu sam za hospicij.“<br />

Pogledao sam u retrovizor. Oči su joj svjetlucale.<br />

„Nemam više nikog od obitelji“, nastavila je.<br />

„Liječnici kažu da neću još dugo.“<br />

Neprimjetno sam se nagnuo, isključio taksimetar<br />

i upitao kojim putem bi željela ići.<br />

Vozili smo se po gradu sljedeća dva sata.<br />

Pokazala mi je zgradu gdje je nekad radila kao<br />

operator dizala. Provezli smo se kroz kvart gdje<br />

su ona i njezin muž živjeli kao mladenci. Molila<br />

me da se zaustavim ispred jednog skladišta za<br />

namještaj koje je nekad bilo plesni salon u koji je<br />

odlazila kao djevojčica. Ponekad bi zatražila da usporim<br />

ispred neke zgrade ili ugla i sjedila je zureći<br />

u tamu, ne govoreći ništa. Kad se prva zraka sunca<br />

počela pojavljivati na horizontu, iznenada je rekla:<br />

„Umorna sam. Krenimo sada.“<br />

U tišini smo se vozili do adrese koju mi je<br />

dala. To je bila niska zgrada, poput doma za rekonvalescente,<br />

s kolnim prilazom koji je prolazio ispod<br />

trijema. Dva teklića su prišla taksiju čim smo se<br />

zaustavili. Puni obzira i pažnje, pratili su svaki njezin<br />

pokret. Mora da su je očekivali. Otvorio sam<br />

prtljažnik i odnio mali kofer do vrata. Žena je već<br />

sjedila u invalidskim kolicima.<br />

„Koliko Vam dugujem“, upitala je.<br />

„Ništa“, odgovorio sam.<br />

„Od nečeg morate živjeti“, odgovorila mi je.<br />

„Ima i drugih putnika.“<br />

Skoro bez razmišljanja, nagnuo sam se i zagrlio<br />

sam je. Čvrsto se držala za mene.<br />

„Pružili ste staroj ženi jedan trenutak sreće“,<br />

rekla je. „Hvala Vam.“<br />

Stisnuo sam joj ruku i odšetao u maglovito<br />

jutarnje svjetlo. Iza mene, vrata su se zatvorila. To<br />

je bio zvuk svršetka života.<br />

U toj smjeni nisam više vozio ni jednog putnika.<br />

Besciljno sam vozio, izgubljen u mislima. I<br />

ostatak toga dana, jedva da sam progovarao. Što<br />

bi bilo da je žena dobila nekoga ljutog vozača, ili<br />

nekog tko je nestrpljiv da završi svoju smjenu? Što<br />

bi bilo da sam ja odbio vožnju, ili zatrubio jednom<br />

i onda se odvezao? Kad malo razmislim, uvjeren<br />

sam da je to najvažnije što sam napravio u svom<br />

životu. Osuđeni smo na to da mislimo da nam se<br />

životi vrte oko važnih trenutaka. Ali važni trenutci<br />

nas često uhvate nespremne, prekrasno zapakirani<br />

u ono što bi neki nazvali nevažnim.<br />

Kent Nerburn<br />

64 IZVOR


Zum Nachdenken<br />

Ich hoffe, dies packt dich genauso, wie es<br />

mich gepackt hat!<br />

Angesichts der vielen Witze und Albernheiten,<br />

die zuhauf verschickt werden, ist dieses Mail ein<br />

wenig anders: Es soll zum Nachdenken anregen.<br />

Die Tochter eines prominenten Amerikaners<br />

wurde in der „Early Show“ interviewt, und<br />

Jane Clayson fragte sie: „Wie konnte Gott so<br />

etwas geschehen lassen?“ (bezogen auf die Anschläge<br />

am 11. September)<br />

Anne Graham gab eine äußerst tiefgründige<br />

und einsichtige Antwort. Sie sagte:<br />

„Ich glaube, Gott ist zutiefst traurig darüber,<br />

genau wie wir; Aber seit so vielen Jahren sagen<br />

wir Gott, dass Er aus unseren Schulen verschwinden<br />

soll, aus unserer Regierung verschwinden<br />

soll und aus unserem Leben verschwinden soll.<br />

Und Gentleman, der Er nun eben ist, hat Er sich,<br />

glaube ich, still und leise zurückgezogen. Wie<br />

können wir von Gott erwarten uns Seinen Segen<br />

zu spenden und uns Seinen Schutz zu gewähren,<br />

wenn wir von Ihm verlangen, uns allein zu lassen?“<br />

Angesichts der jüngsten Ereignisse – Anschläge,<br />

Schießereien in Schulen ect – denke<br />

ich, dass alles anfing, als Madeleine Murray<br />

O`Hare (sie wurde ermordet, ihre Leiche unlängst<br />

gefunden) vor Gericht zog und klagte, weil<br />

sie nicht wollte, dass Gebete in unseren Schulen<br />

gesprochen werden … Und wir sagten OK.<br />

Dann sagte jemand, dass man an Schulen<br />

besser nicht die Bibel lesen sollte. (Die Bibel<br />

sagt: du sollst nicht töten, du sollst nicht stehlen,<br />

und liebe deinen Nächsten wie dich selbst…)<br />

Und wir sagten OK.<br />

Dann sagte Dr. Benjamin Spock, dass wir<br />

unseren Kindern nicht den Hintern versohlen<br />

sollten, wenn sie sich schlecht benehmen, denn<br />

ihre kleinen Persönlichkeiten würden verformt<br />

und wir könnten ihrer Selbstachtung schaden<br />

(Dr. Spocks Sohn verübte Selbstmord) Wir sagten,<br />

ein Experte sollte doch wissen, wovon er<br />

redet. Und wir sagten OK.<br />

Dann sagte jemand, dass Lehrer und Direktoren<br />

unsere Kinder besser nicht disziplinie-<br />

ren sollen, wenn sie sich schlecht benehmen.<br />

Die Schul-Administratoren sagten, der Lehrkörper<br />

dürfe keine Schüler anrühren, wenn sie sich<br />

schlecht benehmen, denn wir wollen doch keine<br />

schlechte Reklame, und wir wollen doch auch<br />

nicht geklagt werden! (Es gibt einen Riesenunterschied<br />

zwischen disziplinieren, berühren,<br />

schlagen, einen Klaps geben, demütigen, einen<br />

Fußtritt versetzen etc.!) Und wir sagten OK.<br />

Dann sagte jemand: Lasst unsere Töchter<br />

doch Abtreibungen machen, wenn sie wollen,<br />

und sie müssen es nicht einmal ihren Eltern sagen.<br />


Dann sagte ein weises Mitglied des Schuldirektoriums:<br />

Da die Buben ja Buben sind und<br />

es sowieso tun werden, so geben wir doch unseren<br />

Söhnen so viele Kondome wie sie wollen,<br />

sodass sie so viel Spaß haben wie sie wollen,<br />

und wir müssten es auch deren Eltern nicht sagen,<br />

dass sie sie in der Schule bekommen hätten.<br />


Dann sagte eines der höchsten von uns<br />

gewählten Organe, dass es doch unwichtig ist,<br />

was wir privat tun, solange wir unsere Jobs ordentliche<br />

machen. Und damit einverstanden<br />

sagten wir, dass es mir doch egal ist, was irgendjemand,<br />

einschließlich des Präsidenten,<br />

privat tut, solang ich nur einen Job habe und die<br />

Wirtschaft gut ist.<br />

Dann sagte jemand: Drucken wir doch Zeitschriften<br />

mit Fotos von nackten Frauen und nennen<br />

es gesunde, realistische Würdigung der Schönheit<br />

des Frauenkörpers. Und wir sagten OK.<br />

Und dann hat jemand diese Würdigung einen<br />

Schritt ausgeweitet und Fotos von nackten<br />

Kindern veröffentlicht, um dann noch mit einem<br />

Schritt weiter sie ins Internet zu stellen. Und wir<br />

sagten OK, sie haben ja ein Recht auf freie<br />

Meinungsäußerung.<br />

Dann kam die Unterhaltungsindustrie, die sagte:<br />

Machen wir doch TV Shows und Filme, die Vulgäres,<br />

Gewalt und unerlaubten Sex fördern; Machen<br />

wir Musik, die zu Vergewaltigung, Drogen, Mord,<br />

Selbstmord und teuflischen Dingen ermuntert.<br />

65

Und wir sagten, es ist ja nur Unterhaltung,<br />

es hat ja keine schädliche Auswirkung, außerdem<br />

nimmt das ja ohnehin niemand ernst, also<br />

macht ruhig weiter.<br />

Und jetzt fragen wir uns, warum unsere<br />

Kinder kein Gewissen haben, warum sie nicht<br />

zwischen richtig und falsch unterscheiden können,<br />

und weshalb es ihnen egal ist, Fremde zu<br />

töten, ihre Schulkameraden, und sich selbst.<br />

Vielleicht werden wir es herausfinden,<br />

wenn wir lang und intensiv genug nachdenken!<br />

Ich denke, es hat eine Menge damit zu<br />

tun, dass „Wir ernten, was wir säen!“<br />

Sonderbar, wie einfach die Leute Gott aus<br />

ihrem Leben verdammen und sich dann wundern,<br />

warum die Welt zur Hölle fährt.<br />

Sonderbar, wie einfach wir glauben, was<br />

in den Zeitungen steht, aber in Frage stellen,<br />

was die Bibel sagt.<br />

Sonderbar, wie einfach man „Witze“ über email<br />

versendet, die sich dann wie ein Lauffeuer verbreiten;<br />

aber wenn man beginnt, Botschaften zu vermitteln,<br />

die Gott betreffen, dann überlegen es sich<br />

die meisten zweimal, ob sie diese auch weiterleiten.<br />

Sonderbar, wie rohe, vulgäre, geschmacklose<br />

und obszöne Artikel frei im Cyerspace<br />

herumschwirren, dass aber eine öffentliche<br />

Diskussion über Gott in Schulen und Arbeitsstätten<br />

unterdrückt wird.<br />

Ist hier jemand zum Lachen zumute?<br />

Sonderbar, dass du, wenn du diese Message<br />

weiterleitest, sie nicht an viele auf deiner<br />

Adress-Liste schicken wirst, weil du nicht sicher<br />

bist, was sie glauben, oder was sie über dich<br />

denken könnten, w3eil du solche Nachrichten<br />

verschickst.<br />

Sonderbar, dass wir uns mehr Sorgen darüber<br />

machen, was andere Leute über uns denken<br />

als über das, was Gott über uns denkt.<br />

Leite diese Mail weiter, wenn du meinst,<br />

dass es vielleicht etwas bewirkt. Wenn nicht,<br />

lösche es einfach…. Keiner wird es erfahren.<br />

Aber damit nimmst du anderen die Chance,<br />

den Denkprozess weiterzuführen,,,,<br />

….Lehn dich dann auch nicht zurück und<br />

beschwere dich darüber, in welch schlechtem<br />

Zustand doch unsere Welt ist!<br />

Za razmišljanje - jedan E-mail<br />

Nadam se da će te ovo pogoditi kao<br />

što je i mene pogodilo. S obzirom na mnoge<br />

viceve i gluposti koje se prečesto šalju,<br />

ovaj mail je nešto drugačiji. Trebao bi te<br />

potaknuti na razmišljanje.<br />

Kćer jednog poznatog Amerikanca<br />

sudjelovala je u „Early Show“ i Jane<br />

Clayson ju je upitala: „Kako je Bog mogao<br />

dozvoliti da se dogodi tako nešto?“ (vezano<br />

za napade 11. rujna).<br />

Anne Graham dala je izuzetno uvjerljiv<br />

i razborit odgovor.<br />

„Vjerujem da je Bog, isto kao i mi, duboko<br />

ožalošćen zbog toga, ali mi već godinama<br />

govorimo Bogu da nestane iz naših škola,<br />

naših vlada i naših života. I, gospodo, mislim<br />

da je upravo to i učinio, mirno i tiho se povukao.<br />

Kako možemo od Boga očekivati nje-<br />

gov blagoslov i njegovu zaštitu, ako od njega<br />

zahtijevamo da nas ostavi na miru?“<br />

Povodom najnovijih događaja, napada<br />

i pucnjava u školama, mislim da je sve<br />

započelo kad je Madleine Murray O’Hare<br />

na sudu digla tužbu jer nije htjela da se u<br />

našim školama moli… I mi smo rekli da je<br />

to u redu!<br />

Onda je netko rekao da se u školama<br />

ne bi trebala čitati Biblija. (Biblija kaže da<br />

ne smiješ ubijati i krasti i da bližnjeg svoga<br />

trebaš voljeti kao samog sebe.) I mi smo<br />

rekli da je to u redu.<br />

Onda je dr. Benjamin Spock rekao<br />

da svoju djecu ne smijemo udarati po guzi<br />

kad se loše ponašaju, jer se njihove male<br />

osobnosti mogu izobličiti i jer time štetimo<br />

njihovu samopouzdanju (sin dr. Spocka iz-<br />

66 IZVOR

vršio je samoubojstvo). Mi smo rekli, pa<br />

valjda jedan stručnjak zna o čemu govori. I<br />

mi smo rekli da je to u redu!<br />

Onda je netko rekao da učitelji i ravnatelji<br />

ne bi trebali disciplinirati našu djecu<br />

ako se loše ponašaju. Školski administratori<br />

su rekli da učitelji ne smiju dirati djecu<br />

ako se loše ponašaju, jer je to loša reklama<br />

i jer ne žele riskirati tužbu. (Postoji bitna<br />

razlika između discipliniranja, dodirivanja,<br />

udaranja, šamaranja, ponižavanja). I mi<br />

smo rekli da je to u redu!<br />

Onda je netko rekao: Dozvolimo našim<br />

kćerima da rade pobačaje, ako to žele i<br />

ne moraju roditeljima ni reći. I mi smo rekli<br />

da je to u redu!<br />

Onda je jedan mudri član školske<br />

uprave rekao: S obzirom da su dječaci dječaci<br />

i da će to svakako raditi, dajmo našim<br />

sinovima prezervativa koliko žele, tako da<br />

se zabavljaju koliko žele i ne moramo njihovim<br />

roditeljima ni reći da su ih dobili u<br />

školi. I mi smo rekli da je to u redu!<br />

Onda je netko iz najviših redova koje<br />

smo mi izabrali rekao da je nevažno što<br />

mi privatno činimo, sve dok naše poslove<br />

uredno obavljamo. I mi smo se složili da<br />

nam je svejedno što netko, pa bio on i predsjednik,<br />

privatno radi, sve dok mi imamo<br />

posao i dok je gospodarstvo u redu.<br />

Onda je netko rekao: Tiskajmo časopise<br />

s fotografi jama golih žena i nazovimo<br />

ih zdravim i realističnim priznanjem ljepote<br />

ženskog tijela. I mi smo rekli da je to u redu!<br />

Onda je netko otišao korak dalje pa<br />

objavio slike gole djece i još korak dalje<br />

pa ih stavio na internet. I mi smo rekli da<br />

je to u redu! Svatko ima pravo na slobodno<br />

izražavanje svog mišljenja.<br />

Onda je tu došla i zabavna industrija<br />

koja je rekla: napravimo TV programe<br />

i fi lmove koji promiču vulgarnost, nasi-<br />


lje i nedozvoljeni seks, napravimo glazbu<br />

koja potiče silovanje, drogiranje, ubijanje,<br />

samoubojstva i đavolske stvari. I mi smo<br />

rekli da je to samo zabava i da nema nikakvo<br />

štetno djelovanje jer to ionako nitko ne<br />

shvaća ozbiljno i samo nastavite tako.<br />

I sad se pitamo zašto naša djeca nemaju<br />

savjesti, zašto ne razlikuju dobro i<br />

loše i zašto im je tako lako ubijati nepoznate<br />

ljude, svoje školske kolege i same sebe.<br />

Možda ćemo to otkriti ako se duboko<br />

zamislimo. Mislim da to ima veze s onom da<br />

žanjemo kako smo posijali. Čudno je to kako<br />

ljudi s lakoćom izbacuju Boga iz svog života<br />

i onda se čude zašto svijet ide dovraga.<br />

Čudno je to kako lako vjerujemo onome<br />

što pročitamo u novinama, ali sumnjamo<br />

u ono što kaže Biblija.<br />

Čudno je kako se vicevi lako šire putem<br />

E-mail-a , ali ako se šalju poruke koje<br />

se tiču Boga onda većina bar dva puta promisli<br />

da li će je proslijediti.<br />

Čudno je kako sirovi, vulgarni, neukusni<br />

i opsceni članci slobodno plutaju u virtualnom<br />

svijetu dok se javne rasprave o Bogu<br />

u školama i na radnim mjestima potiskuju.<br />

Je li nekome sad do smijeha?<br />

Čudno je to da ćeš ti, ako proslijediš<br />

ovu poruku, paziti kome ćeš je proslijediti<br />

i sigurno nećeš mnogima iz svog adresara<br />

jer nisi siguran što će oni misliti o tebi<br />

ako šalješ takve poruke. Čudno je to da se<br />

više brinemo o tome što drugi ljudi misle<br />

o nama nego o tome što Bog misli o nama.<br />

Pošalji ovu poruku dalje ako misliš da<br />

će možda na nekoga utjecati. Ako ne, jednostavno<br />

je izbriši… Nitko neće znati.<br />

Ali time oduzimaš drugima mogućnost<br />

da razmišljaju o ovome…<br />

… Nemoj se onda nasloniti i žaliti se<br />

kako je u lošem stanju ovaj naš svijet.<br />

Maria Braunner<br />

67

Dragi fra Nedo!<br />

Primio sam list Izvor, glasilo tvoje župe.<br />

Nema onoga što nisam pročitao.Lijepo,<br />

skladno, pastoralno potrebno i tehnički dotjerano.<br />

Hvala ti. Ponosni smo što smo ga<br />

dobili u ruke. Nisam mogao odoljeti a da tebi<br />

i čitateljima lista Izvor ne napišem nešto o<br />

mom susretu s tobom.<br />

Ljeto u Tučepima<br />

Često puta volimo reći kako je svijet veliki,<br />

ali ipak kada se neke stvari dogode ili<br />

sasvim slučajno nekog upoznamo, nekog<br />

na koga ne bismo niti pomislili da ćemo upoznati,<br />

to se ipak dogodi na jedan, nama ljudima,<br />

ponekad nedokučiv način i shvatimo<br />

koliko je isti taj svijet zapravo mali.<br />

Slično se dogodilo mojoj obitelji i meni<br />

u Tučepima.<br />

Bio je to za mene radostan i srdačan<br />

susret. Upoznao sam vedrog, za današnje<br />

vrijeme (vrijeme recesije.... hahaha) uvijek<br />

raspoloženog i nasmijanog i za mene, u<br />

pozitivnom smislu, vrlo osebujnog čovjeka,<br />

mog i našeg fra Nedu.<br />

Moja je generacija od svojih roditelja<br />

naučila živjeti štedljivo. Uvijek se je živjelo u<br />

siromaštvu i neimaštini. U djetinjstvu i ranoj<br />

mladost našeg fra Nede, bilo je to još surovije<br />

vrijeme, vrijeme opće neimaštine i gladi.<br />

Ali i u tom vremenu, za današnje pojmove,<br />

običan komad kruha i žlica meda,<br />

koju bi mu dao njegov “did Juriša” značio<br />

bi neopisivu gozbu. Možda je to vrijeme<br />

komadića kruha i žlice meda, dalo našem<br />

fra Nedi svu tu dobrotu i i želju da ugosti<br />

moju obitelj i mene tjekom desetodnevnog<br />

odmora u Tučepima.<br />

Ponekad se riječi nižu poput riječne bujice,<br />

teku bez prestanka i tvorcima riječi (a<br />

ja to sigurno nisam) nikad nije bio problem<br />

perom prenijeti na papir sve ono što im je<br />

na srcu i u duši. Tako ni ja, u ovom kratkom<br />

VAŠA POŠTA!<br />

osvrtu ne mogu ispričat što mi je na srcu i u<br />

duši i zahvaliti fra Nedi na svemu.<br />

I svaki put, sjedeći na terasi njegovog<br />

doma, razgovarajući dugo u noć, kad bih<br />

mu počeo zahvaljivat na ukazanom gostoprimsvu,<br />

on bi počeo priču, o kom drugom<br />

nego o “didu Juriši”!<br />

Sigurno vas zanima, tko je pa sad taj<br />

“did Juriša” kojeg cijelo vrijeme spominjem?<br />

Mogu samo reći da je to čovjek koji je<br />

na našeg fra Nedu i njegovu mladost ostavio<br />

veliki trag, ali o “didu Juriši” nekom drugom<br />

prilikom.<br />

Fra Nedo, još jednom hvala za lijepe<br />

dane u Tučepima,<br />

Dr Ivan Brzović s obitelji.<br />

Dragi fra Nediljko,<br />

danas na ime Isusovo dobih tvoj dragi<br />

list “Izvor”, Božić 2011. Najprije zahvaljujem,<br />

a onda čestitam. Zahvaljujem na pažnji,<br />

jer si mislio na mene. Živimo u vremenu u<br />

kojem ljudi previše misle na same sebe. Nije<br />

ni to loše, jer često puta nitko na njih ne misli,<br />

pa je dobro da čovjek misli na sebe, da<br />

drži do sebe, da zavoli sebe i sve učini da ne<br />

propadne. Ti si dakle mislio i na mene. Tvoj<br />

me list obradovao s više razloga. Dobivam<br />

ga iz ruku dobrog prijatelja iz davnih dana<br />

dok smo u samo jednoj godini razlike dijelili<br />

dobro i zlo naših gimnazijskih dana, naše<br />

Franjevačke gimnazije u Sinju i korak po korak<br />

kročili prema redovništvu i svećenstvu.<br />

Hvala Bogu da smo u tom uspjeli i da nastavljamo<br />

u tom putu, svatko na mjestu gdje je<br />

postavljen. Svojim trudom vidim da ne obogaćuješ<br />

samo list koji je za svaku pohvalu i<br />

glede papira i sadržaja i fotografija, nego je<br />

taj list pokazatelj života u toj župi uz more<br />

koja slavljenjem mise, sakramenata, raznim<br />

hodočašćima, susreta posebice studenata i<br />

mladih, karitativnom djelatnošću i širenjem<br />

68 IZVOR

ekološke kulture i obnove kulturne baštine,<br />

zavrjeđuje da bude poticaj i drugima, a u što<br />

ne sumnjam, da će biti svima onima do kojih<br />

dođe tvoj list “Izvor”. Na tome ti čestitam i<br />

neka tvoj pohod blagoslova obitelji još više<br />

doprinese blagoslovu cijele župe, što ti od<br />

srca želim. Tebi i župljanima sretna i blagoslovljena<br />

2012 godina.<br />

Tvoj prijatelj i brat po sv. Franji<br />

Jozo Župić<br />

Ljeto u Tučepima<br />

Hallo Pater,<br />

nadam se da ste preživijeli ove prazničke<br />

dane bez suvišnih kilograma. Evo ja<br />

sam uspjela pročitati Izvor ali nikako da napišem<br />

dvije riječi. Svaka pohvala za cijelo<br />

uredništvo, kao i svaki put. Svi su tekstovi lijepi<br />

na svoj način, a vidim da ima i poznatih<br />

stvari iz mailova što me veseli. Najdraže mi<br />

je gledati slike, popis krštenih i vjenčanih,<br />

iako više nikoga ne poznajem. Pa prošlo je<br />

dvadeset godina, a meni se čini kao da je<br />

sve to bilo jučer, a vrijeme ne čeka. Čula<br />

sam i jedan pozitivan komentar, kako fra<br />

Nediljko ima lijepu djecu u župi! Kod nas<br />

sve po starom. Hrvoje je bio na godišnjem<br />

dva tjedna, sutra ponovno radi. Lorieti vrtić<br />

kreće ovaj tjedan a krajem mjeseca bi<br />

trebala imati nastup u San Pedru sa hrvatskom<br />

školom. Jedva čeka da opet zapleše.<br />

Toliko od nas. Pozdravite mi puno Wernera<br />

i Centu kad ih čujete. Probala sam ih zvati<br />

na skype ali mater mi je rekla da je Werner<br />

bio u Hrvatskoj proteklih dana.<br />

Božji blagoslov, Alena<br />

Fra Nediljko živili,<br />

primio sam Izvor i prešao na brzinu naslove,<br />

ali čitanje ostavljam za putovanje kući.<br />

Imam vrlo malo, gotovo nimalo slobodnog<br />

vremena, tako da ni vijesti iz rodnog mjesta<br />

ne stignem pročitati. Putujem kući 23. 12!<br />

Lijepi pozdrav, Mate<br />


Na proputovanju kroz lijepu našu - Dubrovnik<br />

- Split - Zadar - Rijeka - Zagreb - Đakovo<br />

- i tako već 2 mjeseca svaki vikend u<br />

drugom gradu. Pogledala sam Izvor na kojem<br />

zahvaljujem! Lijepo napravljeno. Što se<br />

tiče suradnje tu sam, samo molim te pošalji<br />

mi na vrijeme temu, a što se tiče radosti toga<br />

ne fali. Krenula predavanja iz magisterija za<br />

gestalt i specijalizacija na poliklinici grada<br />

Zagreba za psihoterapeuta djece i mladih, a<br />

tu su i moje školske franjevke njih 150! Sestre<br />

me oduševile, a ima još novosti, ali o<br />

tome će se ionako prebrzo čuti.<br />

Svako dobro i obilje Božjeg blagoslova,<br />

Veronika Reljac.<br />

Hallo Pater,<br />

hvala puno za Izvor, prelistala sam sve<br />

ali ništa nisam još čitala. Jako dobro izgleda<br />

(ne uključujući naše slike). Ispričavam se što<br />

nisam odmah odgovorila. Ovaj tjedan imamo<br />

dvije proslave u vrtiću engleskom i hrvatskom<br />

pa cijeli tjedan pečem kolače, svaki<br />

dan po vrstu dvije. Čim pročitam, javim se.<br />

Božji blagoslov! Alena<br />


Hvala Vam što se sjetili, bilo mi je strašno<br />

drago vidjeti Izvor prije samog tiskanja.<br />

Nadam se da ste Vi dobro i da se vidimo za<br />

Božić.<br />

Primite velike pozdrave od nas, Jelena<br />


obradovao sam se vašem dopisu ali i<br />

prilogu novoga lista Izvor. Lipo ste vi to uz<br />

pomoć Vaših suradnika uredili i svaka čast!<br />

Pročitao sam dosta toga pa i lijepi članak o<br />

mom gostovanju.<br />

Čut ćemo se još prije samog Božića a<br />

do tada dragi naš prijatelju hvala što mislite<br />

na nas, al i mi često mislimo na vas.<br />

Svako vam dobro, neka vas drago Bog<br />

čuva, Željko<br />

69

Dragi pater Nediljko,<br />

pregledala sam cijeli list koji je bogat<br />

dobrim člancima. Teme svjetla i nade su<br />

vječne. Uvodni članak ste napisali i duhovno<br />

i književno bogato. Moja pustolovina u Tučepima<br />

nije baš dorađena u literalnom smislu,<br />

ali je osobno smještena za čitati. Hvala na<br />

gostoprimstvu i hvala na poslanom časopisu.<br />

Donio mi je puno radosti.<br />

Svako dobro i neka vam Majka i Dijete<br />

sa naslovnice budu uvijek izvor svih nastojanja<br />

i htjenja,<br />

mama Ivana<br />

Liber Pater,<br />

bin leider erst heute dazugekommen,<br />

meine Mails zu offen (Susi hat uns sehr<br />

beansprucht). Meinen Respekt zu disem<br />

56seitigen Pfarrbrief, er ist wie viele Pfarrbrief<br />

veroffentlichst Du im Jahr? Sicher kommt<br />

die nachste Tage auch Dein alljahrlicher<br />

“Nediljkos Merkur”. Bitte schicke einen<br />

auch an Peter nach Berlin.<br />

Ich wunsche Dir noch eine schone Adventszeit,<br />

Dein Jozef<br />


hvala ti na Izvoru. Vrlo zanimljivo štivo.<br />

Pročitao sam ga na brzinu i ulovio puno toga<br />

lijepoga od umjetnosti do biblijskih istina,<br />

medicinskih uputa odnosno do mediteranskoj<br />

prehrani, Sv Luki, tvojim prijateljima iz<br />

Njemačke, kao i onima iz Berlina, koji su<br />

manjina i veselili su se da su mogli biti u Hrvatskoj.<br />

Moje cure i ja se zahvaljujemo na<br />

prekrasnoj pošiljci. Cure su bile rekle da su<br />

mandarine super al da mirišu na još! Rekle<br />

su da to može biti samo pošiljka od našeg<br />

predobrog fra Nediljka.<br />

Želim ti lijepo veće i veselim se da ćemo<br />

se vidjeti ubrzo,<br />

Vlado<br />

Poštovani i dragi fra Nediljko!<br />

Tjedan dana je prošao otkako sam sa<br />

Hrvatskim pjevačkim društvom “Danica” iz<br />

Siska bio u Tučepima i imao čast zajedno sa<br />

prepunom crkvom tučepljana molitvom i pjesmom<br />

slaviti našeg Gos podina Isusa Krista<br />

prolazeći Njegovim Križnim putem.<br />

Želim se od srca zahvaliti Vama na toplim<br />

i mudrim riječima koje ste nam uputili,<br />

te gostoprimstvu kojim ste nas počastili.<br />

Od srca Vas molim da moju iskrenu zahvalnost<br />

prenesete obitelji Joze (Joke) Šimića<br />

u kojoj sam bio primljen na konak, toplo<br />

ljudski dočekan, ugošćen i ispraćen.<br />

Recite, molim Vas, i gospodinu Joki i<br />

njegovoj gospođi Mladenki i kćeri Anđeli i<br />

sinu Mati, da u svakoj molitvi za njih molim<br />

Gospodinov blagoslov.<br />

Bog Vas blagoslovio! Želimir Čulig<br />

Štovani fra Nediljko, drago mi je da su<br />

fotografije “došle” do Vas. Ne, uopće se<br />

nisam „namučio“, jer mi je bilo zadovoljstvo<br />

poslati Vam što veći izbor, da se izabere najbolje,<br />

a i volim to raditi, jer se time bavim.<br />

Predložio bih Vam, naravno, uz fotografiju<br />

nastupa zbora, također i fotografiju gdje<br />

ste Vi i voditeljica našeg zbora, kao i detalj<br />

sa prihvata nas, gostiju, gdje se vide i neke<br />

vrijedne mlade domaćice iz Vaše župe.<br />

Vama na izbor. Ukoliko još mogu kako<br />

pomoći, slobodno se obratite. Sve najbolje i<br />

lijepi pozdrav. Dalibor<br />

70 IZVOR


Duše Sveti, sunce moje duše, živote moga života,<br />

ja Ti se klanjam i padam pred Tobom!<br />

VODI ME me u svim mojim poslovima i pothvatima!<br />

(spomeni posebne poslove).<br />

OJAČAJ ME da prevladam sve svoje slabosti!<br />

(spomeni ih).<br />

UTJEŠI ME u svim mojim razočaranjima i neuspjesima!<br />

(spomeni ih).<br />

OČISTI ME od svih mojih grijeha!<br />

(posebno od…).<br />

Posve me očisti i učini svetim(om)!<br />

OZDRAVI ME od svih mojih rana fi zičkih, psihičkih i duhovnih!<br />

(Spomeni ih).<br />

Pomozi mi da mogu oprostiti svima koji su me povrijedili!<br />

(Sjeti se imena, oprosti i traži oproštenje).<br />

Povedi me putem moga Oca!<br />

Otkrij mi Isusa moga Spasitelja!<br />

Otvori mi oči i srce za Božju Riječ!<br />

Uči me moliti!<br />

Pomozi mi voljeti kao što je Isus volio!<br />

Amen.<br />

71

Krštenje Mie Tomaš<br />

Krštenje Petre Brbić<br />

Krštenje Borne Čović<br />

Krštenje Marte i Ratimira Mijačika<br />

Krštenja u našoj župi<br />

2011. Listopad<br />

16. TOMA BUŠELIĆ<br />

sin Ante i Majde r. Bunar<br />

2012. Veljača<br />

19. BEPO ŠIMIĆ<br />

sin Zorana i Marele r. Bušelić<br />

25. ENA JUKIĆ<br />

kći Berislava i Kate r. Pekić<br />

Travanj<br />

15. MIA TOMAŠ<br />

kći Ivice i Mirande r. Vujčić<br />

PETRA BRBIĆ<br />

kći Josipa i Franela r. Bronzović<br />

22. BORNA ČOVIĆ<br />

sin Marinka i Jugane r. Divić<br />

29. RATIMIR MIJAČIKA<br />

sin Marina i Vanje r. Roso<br />

MARTA MIJAČIKA<br />

kći Marina i Vanje r. Roso<br />

Svibanj<br />

6. LANA NADAŽDIN<br />

kći Gordana i Mare r. Primorac<br />

27. ANDRIJA ŠIMIĆ<br />

sin Ivana i Radmile r. Ševelj<br />

Krštenje Lane Nadaždin<br />

72 IZVOR

PRVOPRIČESNICI 2012.: FRANE BRBIĆ, sin Kleme i Zorice; BORNA ČOVIĆ,<br />

sin Marine i Jugane; IVANA ČOVIĆ, kći Željke i Smilje; MAJA GUJINOVIĆ, kći Damira<br />

i Žarke; MATKO KOMLJENOVIĆ, sin Nenada i Sandre; NIKOLA MARAS, sin Jakova i<br />

Katarine; ILONKA MIJAČIKA, kći Grge i Dijane; ANTE SAVINOVIĆ, sin Petra i Anđelke;<br />

MARIJA VISAKOVIĆ, kći Vijeke i Anite; DORA VISKOVIĆ, kći Mate i Ivane; LUKA ZVIRN,<br />

sin Gordana i Mirne; ANĐELA ŽGANJER, kći Davora i Kristijane<br />


Vjenčani<br />

21. travnja<br />

Siniša Staničić<br />

i Davorka Čović<br />

21. travnja<br />

Nediljko Šabić<br />

i Ivana Kežić<br />

26. svibnja<br />

Jakša Herceg<br />

i Nikolina-Tina<br />

Visković<br />

2011.<br />

Prosinac<br />

9. Biuk Marija<br />

17. Visković Marija<br />

23. Mijačika Tinka<br />

2012.<br />

Veljača<br />

1. Mijo Šimić<br />

9. Jakov Pašalić<br />

UMRLI<br />

Ožujak<br />

3. Damirka Ševelj<br />

25. Ivka Vidić<br />

Svibanj<br />

6. Mate Tomaš<br />

20. Nediljko Vodanović<br />

20. Neda Luketina<br />

73

NABAVILI SMO!<br />

Osam muških i osam ženskih<br />

tučepskih narodnih nošnji. Po jedan<br />

par darovali su:<br />

- Turistička zajednica Tučepi<br />

- Uljarska zadruga Tučepi<br />

- Hoteli Tučepi<br />

- Poduzetnik Teiser<br />

Po dva para darovali su:<br />

- Općina Tučepi<br />

- Župa Sv. Ante Tučepi<br />

Cijene narodnih nošnji i tko ih<br />

je izradio vidite iz priloženog<br />


74 IZVOR

NEKA SE NE ZABORAVI!<br />

Na četvrtu nedjelju po Uskrsu slavi<br />

se nedjelja Dobrog pastira. Te nedjelje<br />

29. 4. 2012. Hrvatska televizija<br />

prenosila je Sv. Misu iz naše župne<br />

Crkve Sv. Ante. Sv. Misu predvodio je<br />

naš župnik fra Nediljko Šabić. Sudjelovao<br />

je i đakon fra Kristijan Perković.<br />

Pjevao je župni i dječji zbor naše<br />

župe pod ravnanje Romane Pejković<br />

Lalić.<br />

ORGULJE SVIRAO I ZBOROM<br />

RAVNALA: Romana Lalić – Pejković<br />

ULAZNA PJESMA: Odjekni pjesmo<br />

1. čitanje Dj 4,8-12:<br />

Marina Šimić, vjeroučiteljica<br />

Psalam 118: Davor Mravičić<br />

2. čitanje 1 Iv 3, 1-2:<br />

Mario Udovičić, vjeroučitelj<br />

Aleluja - Hodimo u svjetlosti!<br />

Pjevao DJEČJI CRKVENI ZBOR<br />

„IZVOR“<br />

Evanđelje Iv 10, 11:<br />

Kristian Perković, đakon<br />

Homilija - fra Nediljko Šabić, župnik<br />

MOLITVA VJERNIKA – čitali:<br />

1. Božidar Mravičić<br />

2. Tomislav Mravičić<br />

3. Ivana Milković<br />

4. Berta Jeličić<br />

PRINOS DAROVA - (hostije i kruh;<br />

vino i voda; sidro i ribarska mreža;<br />

maslinovo ulje i maslinova grana)<br />


Čitali: Čedomil Šimić i Lara Lalić<br />

PRIKAZNA PJESMA: Jedan kruh<br />

PRIČEST:<br />

1. Klanjam ti se smjerno -<br />

ŽUPNI MJEŠOVITI ZBOR<br />

2. Bože, Tebi pjevam ja -<br />

DJEČJI CRKVENI ZBOR<br />

„IZVOR“<br />

REZERVNA PJESMA: Uskrsna radost<br />

ZAVRŠNA PJESMA: Naš je Usto<br />

POPIS PJESAMA I NJIHOVIH<br />

AUTORA<br />

1. Ulazna pjesma: Odjekni pjesmo -<br />

Jure Župić<br />

2. Ovo je dan- zajednički pripjev<br />

i psalam, glazba A. Srzić, ps. 118<br />

3. Aleluja- Hodimo u svjetlosti -<br />

fra I. Matić<br />

4. Jedan kruh - Mato Lešćan,<br />

obrada M. Mataković-Rožić<br />

5. Zaziv u prinosu darova:<br />

Mi Ti, Oče, prinosimo -<br />

tekst S. Škunca, glazba I. Žan<br />

6. Klanjam ti se smjerno - iz “Deutsche<br />

Messe” D872, Franz Schubert<br />

7. Bože, Tebi pjevam ja - Rick Founds<br />

8. Uskrsna radost - I. Peran<br />

9. Naš je usto Spasitelj iz groba - G. Rihar<br />

Hrvatska misa - I. Peran<br />

Poslije Sv. Mise bio je svečani<br />

ručak sa sto trideset (130) uzvanika u<br />

konobi Tonća Kurilja zvanog Jabuke.<br />

Za tu prigodu izmijenili smo uređaj<br />

za razglas u Crkvi Sv. Ante i u Crkvi<br />

Sv. Nikole Tavelića.<br />

75

• Da je Robert Kondža darovao našoj<br />

župi svečani bijeli plašt kojeg se<br />

upotrebljava u raznim liturgijskim slavljima<br />

a posebno za tijelovsku procesiju.<br />

Cijena plašta je 3000 kuna a radile<br />

su ga Školske časne sestre franjevke u<br />

Livnu. Hvala Robertu i njegovoj obitelji.<br />

• Da je obitelj Marija i Ivane Lončar<br />

darovala regal za narodne nošenje. Njih<br />

držimo pod ključem u župnoj kući. Cijena<br />

tog veoma lijepog i za navedenu<br />

ZNADETE LI?<br />

svrhu prilagođenog ormara je 6.500<br />

kuna. Hvala našoj obitelji Lončar.<br />

• Da je devetnaestero mladih naše<br />

župe sudjelovalo na Susretu katoličke<br />

mladeži u Sisku. Fra Nediljko im je darovao<br />

majice na kojima je bio amblem i<br />

tekst Župa Sv. Ante Tučepi.<br />

• Da je Marinko Čović napravio kapelicu<br />

Uskrslog Krista i da za materijal<br />

i rad nije ništa naplatio.<br />

DOPRINOSI ZA CRKVU<br />

50 eura: Petar Brbić, obitelj Volarević, Ivka Čović, Benito Lalić, Andrija Mijačika, Ćirilo<br />

Šimić, Božidar Mravičić, Anka Mravičić, obitelj Maria Mravičića, Željko Matić, obitelj Kovač,<br />

obitelj Delić, Miljenko Čović, obitelj Mravičić, Ivan i Radmila Šimić, Ante Knežević, Mate i<br />

Frane Brbić, obitelj Rafaneli, Ante Čobrnić, Anka Vodanović, Marin Tomaš Nagarić, Dario<br />

Šarić; 60 eura: Srećko Tomaš; 80 eura: obitelj Jurić;100 eura: Marko Ševelj Nikin, Niko<br />

Ševelj, Stipe Brigić, Zlatko Šarić, Ante Mravičić, Željka Šulenta, Jure Dujmović, Rade<br />

Šimić, Vjeko Visković, Roko Čović, Malgorzata Brigić; 200 eura: Kleme Mravičić; 500<br />

eura: Miro Tomas; 50 australskih dolara: Živana Ševelj; 200 američkih dolara: obitelj<br />

Marijančević; 150 kuna: obitelj Željko Marijančević; 200 kuna: Dragi Mravičić, Tonka<br />

Čović, Ivo Šestić, Nediljko Čović, N.N, Anka Čobrnić Levina, Miljenko Gujinović; 300 kuna:<br />

Nediljko Mravičić, Maja Ristić, Tonči Šimić; 400 kuna: Mate Tomaš; 500 kuna: Benedikt<br />

Mravičić, N.N., Mijo Šimić, Draga Čović, Mijo Šimić; 800 kuna: Pero Šimić, Smiljka i Ivo<br />

Mendeš, obitelj Lekaj; 1000 kuna: obitelj Doci; 1200 kuna: roditelji i prvopričesnici.<br />

OD SPROVODA: Biuk Marija 1350 kuna; Marija Visković 3150 kuna, 40 eura, 90 km;<br />

Mijo Šimić 4350 kuna, 50 eura; Ivka Vidić 4100 kuna; Mate Tomaš 2000 kuna; Nediljko<br />

Vodanović Jedini 4750 kuna i 20 eura.<br />

DOPRINOSI ZA IZVOR: 100 kuna: Benito Lalić, Pero Šimić, Božidar Mravičić, Iva Šimić,<br />

Veronika Šimić, Mate Tomaš, Marin Vitlić, Dragan Čović, Rade Ševelj; 150 kuna: Kata<br />

Brbić; 200 kuna: Petar Šimić Ivanov, Zorka Šarić, Ivo i Zora Čović, Zvonko Šarić, obitelj<br />

Gujinović, Smiljka i Ivo Mendeš, Kleme Mravičić, obitelj Lekaj, Kleme Šimić, obitelj Srećka<br />

Brbića; 500 kuna: Ante i Nede Čobrnić; 20 eura: obitelj Jurić, Ante Čobrnić; 30 eura:<br />

N.N., Niko Ševelj; 50 eura: Andrija Mijačika, obitelj Kovač, Željko Matić, Ivan i Radmila<br />

Šimić, Rade Šimić; 50 au. dolara: Živana Ševelj, Ante Knežević.<br />

Hvala svima koji nam pomažu da život u našoj župnoj zajednici bude ljepši. Fra Nediljko<br />

76 IZVOR

SADRŽAJ<br />

Riječ župnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1<br />

Sveti Ante Padovanski propovjednik obraćenja . . . . . . 3<br />

U potrazi za licem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7<br />

Glavosjel sv. Ivana Krstitelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9<br />

Molitva Anđeo Gospodnji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13<br />

Gospina kruna - zastava Europske Unije . . . . . . . . . . . 15<br />

Zaručništvo vrijeme (bez)identiteta . . . . . . . . . . . . . . . 17<br />

Veliki tjedan u našoj župi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21<br />

Kršćansko hodočašće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27<br />

Molitva pred Gospom za obitelj i budućnost . . . . . . . . 30<br />

Putovanje stopama Isusa, Marije i apostola . . . . . . . . . 32<br />

Adolescencija - vrijeme velikih promjena . . . . . . . . . . . 44<br />

Drugi susret pred sliko Gospe od Zdravlja u Splitu . . . 49<br />

Naši ministranti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53<br />

Devet desetljeća vjere i ljubavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56<br />

Tučepski toponimi u očitavanju svetačkog kulta . . . . . . 57<br />

Susreti studenata u Zagrebu i Splitu . . . . . . . . . . . . . . 60<br />

Predbožićna akcija za potrebne . . . . . . . . . . . . . . . . . 61<br />

Naši gosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62<br />

Posljednja vožnja taksijem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64<br />

Zum Nachdenken . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65<br />

Za razmišljanje - jedan E-mail . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66<br />

Vaša pošta! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68<br />

Duše sveti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71<br />

Krštenja u našoj župi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72<br />

Prvopričesnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73<br />

Vjenčani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73<br />

Umrli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73<br />

Nabavili smo! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74<br />

Neka se ne zaboravi! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75<br />

Doprinosu za crkvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76<br />


LIST ŽUPE<br />

SV. ANTE PADOVANSKOG - TUČEPI<br />

God. XX. Sv. Ante 2012. Br. 12. (40)<br />

Izdavač:<br />

Župni ured Tučepi,<br />

Podgradac 2, 21325 Tučepi,<br />

tel.: 021/623-251, mob.: 098/41 55 05,<br />

E-mail: pnsabic@web.de<br />

Glavni i odgovorni urednik:<br />

fra Nedjeljko Šabić, župnik<br />

Uredništvo:<br />

fra Gabrijel Jurišić, fra Nedjeljko Šabić,<br />

Ana Đukanović, Smiljka Mendeš, Tomislav<br />

Mravičić, Nena Rafaneli, Martina Sablić<br />

Brbić, Čedomil Šimić, Mate Šimić, Josipa<br />

Tomaš, prof. Mario Udovičić<br />

List izlazi povremeno<br />

Uzdržava se dobrovoljnim<br />

prilozima čitatelja<br />

Naklada:<br />

700 komada<br />

List izlazi s dopuštenjem crkvenih<br />

i redovničkih poglavara

list župe sv. ante padovanskog - tučepi god. xx. sv. ante 2012. br. 12

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?