Medijski dijalozi dvobroj 13-14 - Wordpress Wordpress

SLAVKO MILIĆ :
Medijsko izvještavanje o maloljetnicima u sukobu sa zakonom
bilo kojeg nastupa u medijima, da mladi ljudi zauzimaju veoma značajno mjesto
u našoj kulturi a pošto je mlada publika jedinstvena, medijske poruku koje
joj se upućuju moraju zahtijevati našu ne podijeljenju pažnju. Mediji u današnje
vrijeme imaju veliku moć i njihov uticaj na formiranje mišljenja, stava i
stila života je ogroman, posebno kod mladih ljudi. Mediji za djecu i mlade kao
i razvoj novih tehnologija promijenili su u potpunosti njihov stil života, postavili
neke nove granice, a pomjerili postojeće. Razvoj djeteta počinje od samog
rođenja. U kakvom okruženju smo rasli zavisi umnogome kakvi ćemo kasnije
biti i kakvom društvu ćemo težiti. Medjutim, ne znači da bi mediji i policija,
tužilaštvo i drigi u potpunosti trebali da izgube osjećaj za izvještavanjem o
maloljetnim licima, odluka o količini informacija koja će otići u javnost mora
zavisiti od nekoliko značajnih segmenata počinjenog krivičnog djela i to: težine
krivičnog djela, društvene opasnosti, starosti maloljetnika ali i drugih okolnosti.
Mediji uvijek djeluju na publiku onim što kažu, kao i onim na koji način
govore o nekim situacijama, pojavama i ljudima. Uloga koju su mnogi mediji
imali tokom ratova devedesetih godina, u nekim medijskim kućama i danas je
prisutna. (Milić S. 2011:414)
Udarni naslovi sa stresnim fotografijama na naslovnim ili cijelim stranicama
rubrike, postali su tradicija uređivanja novina. Smrt viđena u medijima,
televiziji i u štampi nije ništa novo, ali se u njenoj prezentaciji često ode
predaleko. Istovremeno, treba procijeniti da li je javni interes, odnosno, da li je
pravo građana da zna istinu preovlađujuće nad efektom koji npr. fotografija
može da proizvede na djecu, a mnoga urednička uputstva ukazuju da je dovoljno
opisati situaciju ‐ i bez mrtvog tijela i potresne slike, čitaocu će tekstom
biti prenesena tragičnost ili jačina događaja. Djeca, poznatija kao posmatrači
slika i čitači naslova u današnje vrijeme, i današnjim načinom izvještavanja,
nijesu pošteđena negativnih i u velikoj mjeri amoralnih pojava i sadržaja koji
dolaze od sredstava masovnih komunikacija. Međutim, ono što ohrabruje je
činjenica da je Crna Gora još 2004. godine, uz pomoć UNICEF‐a, započela rad
na reformi maloljetničkog pravosuđa, čime se približila primjeni međunarodnih
standarda u ovoj oblasti. Pitanju statusa djece u sukobu sa zakonom
poklonjena je posebna pažnja i kroz reformu krivičnog zakonodavstva i analizu
postojećeg normativnog okvira kroz rješenja zastupljena u posebnim cjelinama
u okviru Krivičnog zakonika, Zakonika o krivičnom postupku i Zakona
o izvršenju krivicnih sankcija. Međutim, očuvan je i niz tradicionalnih procesnih
rješenja koja su se pokazala dobrim u praksi. Zakon je usklađen sa ostalim
izvorima međunarodnog prava prije svega sa Evropskom konvencijom za
37