temeljni pojmovi kaznenog prava - Sveučilišni odjel za forenzične ...

Ubrojivost i utvrđivanje neubrojivosti
• Počinitelju se može uputiti prijekor samo ako mu se
njegov postupak može osobno ubrojiti ili uračunati →
nužno je da čovjek posjeduje sposobnosti i mogućnosti
ispravnog djelovanja
• Ubrojivost je psihičko svojstvo ili psihički status
počinitelja u vrijeme počinjenja djela (in tempore
criminis) → svojstvo normalnog i duševno zdravog
čovjeka da ispravno rasuđuje i u skladu s tim odlučuje:
skup intelektualnih i voljnih elemenata koji omogućuju
normalno rasuđivanje ili shvaćanje značenja svoga djela
(intelektualna sposobnost) i daju sposobnost vladanja
svojom voljom (voluntativna ili voljna sposobnost)
• Čovjek je svjesno i slobodno biće, pa se polazi od toga da
je većina ljudi duševno zdrava odnosno da ima ispravan
duševni aparat u smislu pravilnog odvijanja svih psihičkih
funkcija → ubrojivost se javlja kao pravilo, a neubrojivost
iznimka, ubrojivost se pretpostavlja, dok se neubrojivost
uvijek mora u slučaju sumnje utvrđivati