temeljni pojmovi kaznenog prava - Sveučilišni odjel za forenzične ...

• dva pravila kojih se sud mora pridržavati kod utvrđenja
neubrojivosti:
• pravilo in tempore criminis → (ne)ubrojivost se
ocjenjuje prema vremenu počinjenja protupravne radnje
tj. je li osoba u vrijeme kad je radila ili bila dužna raditi
mogla shvatiti značenje svoga postupanja i vladati svojom
voljom. Pri tome je bitno utvrditi o kojem se uzroku
neubrojivosti radi, jer ako se npr. radi o maničnodepresivnoj
psihozi počinitelj, premda je duševno
bolestan, može djelo počiniti u vrijeme tzv. slobodnog
intervala (lucida intervala kada nije ni u stanju manije, ali
ni depresije), pa je ubrojiv. Prethodni poremećaj nije
relevantan za krivnju, dok kasniji duševni poremećaj može
biti procesna smetnja za vođenje kaznenog postupka;
• pravilo in concreto → (ne)ubrojivost se utvrđuje u
odnosu na konkretno kazneno djelo, jer je moguće da ista
osoba u odnosu na neko kazneno djelo koje je počinila
bude ubrojiva, a u odnosu na drugo neubrojiva (npr.
počinitelj koji je epileptičar ili piroman)