33. nedjelja kroz godinu B

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B
Uvod
Današnja nedjelja, 33. nedjelja kroz godinu B, podsjeća nas da je crkvena, liturgijska godina
pri kraju. Izredali su se blagdani, svetkovine, spomen dani i nedjelje cijele crkvene godine.
Najprije smo na BOŽIĆ, promatrali blagoslovljene i drage betlehemske jaslice u kojima je
ležao Sin Božji, Isus, kao maleno dijete. Zatim je prošlo njegovo Prikazivanje u Hramu,
njegovo Krštenje, njegovo odrastanje, uz majku Mariju i oca Josipa. Počelo je njegovo
naučavanje o Kraljevstvu Božjem, a došla je i njegova muka – došao je Getsemanski vrt
krvavog znoja našega Spasitelja. Došla je i krvava Kalvarija i Žrtveni oltar svetoga Križa
kojemu smo se klanjali. A onda smo na vrhuncu crkvene godine zapjevali radosni – USKRSNI
ALELUJA – sve dok nismo s učenicima u duhu gledali Spasitelja, kako s Maslinske gore
uzlazi na nebo. Prošli su Duhovi, kad smo molili Duha Svetoga da duše naše orosi rosom
svojih milosti. A u sve nedjelje kroz godinu, slušali smo i učili opomene i poruke Kristova
Evanđelja. U protekloj godini B, slavili smo blagdane i svetkovine Blažene djevice Marije i
svetaca. Prošao je i radosni zajednički blagdan SVIH SVETIH i žalosni spomen svih naših
milih i dragih pokojnika. Dakle, danas smo došli do predzadnje nedjelje kroz godinu B,
liturgijske godine evanđelista Marka. Dok sa slijedećom zadnjom nedjeljom kroz godinu i
ujedno blagdanom Krista Kralja, završavamo cijelu crkvenu godinu. Isus Krist u današnjem
Markovu evanđelju govori nam o SUDNJEM DANU, kao i o ponovnom slavnom Kristovom
dolasku. Evanđelje nas podsjeća na naš prolazni život na zemlji, na apokalipsu, na KRISTOV
PONOVNI DOLAZAK, na Dan Božjega Suda, na naš ulazak u vječnu Božju domovinu, u
Kristovo Kraljevstvo ili naš ostanak, za sramotu, za vječnu gadost, 1. čitanje.
Najava
Svijet ima svoj kraj, on je dokrajčen po drugomu, a taj drugi je Isus Krist i njegov drugi
dolazak: „Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i
slavom.“ Dokrajčenje svijeta, drugih i nas, uvijek će boljeti, jer mi previše ljubimo ovaj svijet,
sve svjetsko u nama i u drugima, da bismo mogli biti ravnodušni. Isus Krist je taj kraj, Omega
svijeta. Tako nam kraj govori da svijet ne pripada sebi, nego Njemu, Isusu Kristu.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Dn 12, 1-3)
Čitanje knjige proroka Daniela
Prorok Daniel je prorok 2. stoljeća pr. Kr. Po proroku Danielu – Bog vodi povijest. Njegova
se knjiga ubraja u proročku književnost, ali je u isto vrijeme i apokaliptička knjiga koja je u
cijelosti ušla u starozavjetni kanon. Danielova knjiga nalazi se u zbirci „Osamnaest proročkih
knjiga“ SZ i spada u „velike proroke.“ Danielova knjiga je osobita, ne samo po svom
apokaliptičkom stilu pisanja i razmišljanja, nego i po tome što je napisana na trima jezicima:
na hebrejskom 1,1-2. 8-12; na aramejskom 2-7; na grčkom 3, 24-90. 13-14. Daniel boravi u
progonstvu, u tuđem svijetu, na babilonskom dvoru. U stalnoj je kušnji, ali uporno ostaje
dosljedan vjeri svojih otaca i stalan u opsluživanju Zakona. To mu donosi nevolje, no, on
mudro djeluje. On je prorok koji ističe apokaliptičku teologiju. Prije svega to je sudar sa zlom
koje poprima najrazličitije oblike i koje koči ljudsku povijest. To zlo ima oblik političko –
društvenih struktura kao što su pojedina kraljevstva i kraljevi i njihovi predstavnici. On vidi
mogućnost oslobođenja od zla – ne ljudskim djelovanjem – nego prvenstveno Božjim
zahvatom, odozgor, unutar povijesti. Sam Bog će preko svojih predstavnika, anđela: Gabriela
1

i Mihaela, 1. čitanje, a osobito preko Sina čovječjega načiniti prodor u ljudsku povijest i
otvoriti put Božjem kraljevstvu: „U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove
tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe…velike.“ Svjetska povijest je prikazana kao borba
između Boga i Sotone. Daniel nasuprot ljudskim kraljevstvima postavlja Božje kraljevstvo
kao bitno drugačije od onih zemaljskih. Božje kraljevstvo bit će povjereno Sinu čovječjemu.
Doći će Kraljevstvo Svetih u kojem će vladati „Sin čovječji,“ čije kraljevstvo neće imati
kraja. Bog će osigurati Kraljevstvo u trenutku koje je on odredio, ali taj trenutak obuhvaća sve
ljudsko trajanje. Nauka o anđelima iznosi se u Danielovoj knjizi. Objava se odnosi na skriveni
Božji naum o njegovom narodu i o drugim narodima; tiče se i naroda i pojedinaca. „U ono
vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi.“ Božja objava je veoma
jasna i izričita: „Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni
život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.“ Ovaj tekst o uskrsnuću naviješta buđenje mrtvih
na vječni život ili na vječnu sramotu (12,1-3). „Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, oni
i koji su mnoge učili pravednosti…u svu vječnost.“ Iščekivano Kraljevstvo obuhvatit će sve
narode (7,14), neće mu biti kraja i bit će Kraljevstvo Svetih (7,18), Kraljevstvo Božje (3.33;
4,31), Kraljevstvo Sina čovječjega, komu je predana sva vlast (7,13-14). Sin čovječji, kojega
Daniel poistovjećuje sa zajednicom Svetih, je u isti mah i glava te zajednice, glava
eshatološkog Kraljevstva. Isus je na sebe primijenio naslov Sina čovječjega.
Psalam (Ps 16,5. 8-11)
Psalam 16 je Davidov i ima naslov „Jahve, Bog – moja baština.“ Psalmist, pjesnik, (David), je
izabrao Jahvu, Boga za svoju baštinu i pjeva: „Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.“ Njegova
vjera i njegov život traže neraskidivu intimnost s Bogom. On dakle, mora izmaći smrti, jer bi
ga ona od njega odvojila. Nada postoji, a to je vjera u uskrsnuće (usp. Dan 12,2; 2 Mak 7,9+).
„Gospodin mi je baština i čaša: ti u ruci držiš moju sudbinu.“ „Božja čaša,“ je Božja sudbina
koja je u svijetu, za svakog vjernika i pjesnikova je sudbina. On je uvijek uz Boga i u dobru i
u nepravdi i zato očekuje njegovo vječno Kraljevstvo i uživa u nadi i radosti, koja ga čeka kao
konačna Božja sudbina – Božja blažena vječnost: „Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni
dati da pravednik tvoj truleži ugleda.“ Vjernik koji ide Božjim putem, dalje, kaže: „Pokazat
ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga…“ Mesijanska se primjena, poznata već u
židovstvu, obistinila u Kristovu uskrsnuću.
Drugo čitanje (Heb 10, 11-14. 18)
Čitanje Poslanice Hebrejima
Kršćanin je sigurno zbunjen zbog zla u svijetu. Apokaliptički znaci zla u svijetu
nagovještavaju propast svijeta. (Apokalipsa: strahovit događaj, katastrofa koja izaziva smak
svijeta; grč. apokalypsis: otkrivenje; bibl. četiri jahača Apokalipse: smrt, kuga, rat, glad, koji
napadaju i uništavaju čovjekov rad). Kršćanin ima vjeru u Isusa Krista s kojim je već svijet
spašen, snagom Kristove žrtve na križu. Njegovom žrtvom svijet je spašen jednom zauvijek.
Današnji odlomak iz 2. čitanja, Poslanice Hebrejima kaže: „A Krist, pošto je primio jednu
jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne
podlože za podnožje nogama njegovim.“ Krist u svoj prinos Ocu pridružuje i svakog čovjeka
koji se s ljubavlju i predanjem zalaže u svijetu. Svećenici u SZ prinosili su iste žrtve svaki dan
u bogoslužju; „koje nikako ne mogu odnijeti grijehe.“ A Isus Krist, Veliki Svećenik, svojim
jedinim prinosom „zasvagda usavrši posvećene.“ I to tako što im je prinosom na križu i
istovremeno na oltaru nebeskoga Svetišta, postigao oproštenje grijeha. Budući da su im grijesi
oprošteni zauvijek, više nije potreban nikakav novi prinos. Bogoslužje Isusa Krista odvija se u
pravom nebeskom Hramu, pred licem Božjim. Kristovo križevno spasenje, na najsnažniji
način djeluje u svakoj svetoj misi. Oni, s Kristom uskrslim na nebu, „čekaju“ dan Suda,
privijeni uz svojega Spasitelja, zazivaju njegovo milosrđe i spasenje, za sebe i za cijeli svijet.
2

Evanđelje (Mk 13, 24-32)
Čitanje svetog evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „U one dane, nakon velike nevolje, sunce će
pomračiti i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske
poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s veliko moći i slavom. I
razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do nakraj neba. A od
smokve se naučite prispodobi! Kad joj grane već omekšaju i lišće potjera, znate: ljeto je blizu.
Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće
uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje neće
uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“
Evanđelist Marko u današnjem svom Evanđelju, u 33. nedjelji kroz godinu B, želi nas
podsjetiti na Isusovo upozorenje kako naš život na zemlji nije konačan, nego prolazan.
Nažalost, mi smrtnici, najčešće izbjegavamo razgovor i razmišljanje o toj temi – kraju, smrti.
Svijet nije beskrajan, moj život nije beskrajan, naš život nije beskrajan. Sve u ovome svijetu,
odnosno, sve što je od ovoga svijeta, doživjet će svoj konačni kraj. A kraj svijeta opisuje
evanđelje sa zastrašujućim scenama: „Sunce će pomračiti i mjesec više neće svijetliti, a
zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.“ Kada promatramo svoj vlastiti život,
on lagano klizi prema kraju, kraj se ocrtava u našem tijelu, na našem licu koje iz dana u dan
postaje naborano i staro. Mnoge naše drage osobe odavno su otišle sa zemlje i već ih polako
zaboravljamo. Kada o tome razmišljamo, sjeta i tuga uvlači se u naše srce. Ne treba se
zavaravati, jer kraj će nam sigurno doći. Samo kada? To zna jedino Otac nebeski. Onaj koji
nas je stvorio, on zna i kada će nas sebi pozvati. Teološki pisac kaže, da je upravo kršćanska
vjera tu ideju kraja donijela na svijet. I nama kršćanima, ta ideja kraja je veoma teška, iako
vjerujemo i nadamo se da ,nakon smrti, idemo u domovinu Oca nebeskoga, u njegovo Božje
Kraljevstvo. Mi previše volimo ovaj svijet, sve svjetsko u nama i u drugima, da bi bili
ravnodušni kada se govori o njegovom kraju. Svijet dakle, ima svoj kraj, on će biti dokrajčen
po Isusu Kristu i njegovom drugom dolasku. Eshatološko iščekivanje (Kristov ponovni
dolazak), spada u temeljni nauk kršćanstva. Spada u bit VJEROVANJA: „I iščekujem
uskrsnuće tijela i život vječni.“ Ovaj svijet ima svoj početak i svoj kraj. Taj se kraj naziva
ESHATON, to je grčka riječ, a može se prevesti kao: Posljednje ili Konačno. Eshaton je: Kraj
svijeta; Božji sud; Sudnji dan; Posljednji dan (Iv 17,24); Dan Jahvin (Am 5,18+); Njegov
dolazak (1Kor 15,23+); Pojavak (1Tim 6,14+); Dan Kristov (Fil 1,6); Dan (1Kor 3,13); Dan
Sina čovječjega (Lk 17,24); Dan Božji (2Pt 3,12) ili; Dan pohoda; Veliki dan; Onaj dan; Dan
Gospodnji. Prvi Kristov dolazak, bit će dovršen slavom u drugom dolasku i popraćen
promjenama i obnovom svemira (Mt 19,28+; Am 8,9+). Marko u današnjem vrlo kratkom
evanđelju iskazuje snažno, ali ne baš jasno, o kraju svijeta. Završnica svijeta često se u
Svetom pismu naviješta u slici prirodnih i društvenih katastrofa: kozmički poremećaji,
geološke velike promjene, ratna razaranja i…Sve su to biblijske slike, kako kaže Marko: „ U
one dane,..sunce će pomračiti i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će
se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom
moći i slavom.“ Ovdje nije dan opis konačnih događaja, nego samo njihov navještaj. No, u
ovoj katastrofi vjernik je upravljen prema središnjoj osobi: Sinu čovječjem, Kristu Isusu u
svojoj slavi. On je Sudac i ljudi i svijeta. On odlučuje o svemu. Njemu je Otac dao svu vlast.
Po evanđeoskim riječima, Isus Krist je taj kraj, Omega svijeta: „I razaslat će anđele i sabrati
svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.“ Ovakav kraj kaže da svijet ne
pripada sebi, nego Njemu, Isusu Kristu. Svijet je njegov! Za nas vjernike, kršćane, ne postoji
ništa drugo, nego izručiti se Bogu i primiti Božansku ruku ili ne izručiti se, pa ostati svoj i ne
primiti ništa. Svijet i ljudi u svom postojanju oduvijek su dokrajčeni i ne mogu učiniti ništa,
nego ići za Isusom i čekati njegov ponovni dolazak. Vjera jest prihvaćanje vlastite smrti –
3

kraja, ali kraja u kojem se izručujemo Bogu, a ne sebi. O tome piše i apostol Pavao:
„Krštenjem smo dakle zajedno s njim ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi
uskrišen od mrtvih i mi tako hodimo u novosti života“ (Rim 6,4). Upravo je krštenje, vjera
smrtnog izručivanja Bogu. Naše smrtno izručivanje Bogu je ljubav, jer je Bog ljubav. Po tome
naš kraj i naše izručivanje Božjoj ljubavi, može biti, ne strah, nego sveta radost. Kršćanin
treba pomoći i drugima da prihvate smrt i sebe daju Bogu. Isus dalje kaže svojim učenicima:
„Od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je
blizu.“ Smokva je mediteransko stablo, s kojim Isus poučava svoje učenike. Smokva je
osjetljivo, ali i vrlo mudro stablo, koje daje veoma slasne plodove. Ona ne 'srlja' u proljeće u
svom rastu, ona čeka, dok sunce dobro ne zagrije zemlju. Tek kad otopli i kad se priroda
probudi, grane smokve mekšaju, izlazi pupoljak, a onda i list. Kada se to dogodi, svakome je
jasno da je ljeto na pragu, da je vrijeme mrazova i hladnoće prošlo. Od smokve se učite, kaže
Isus zabrinutim učenicima, o kraju povijesti. Smokva svoje slasne plodove donosi tek pod kraj
ljeta, kao da želi upiti svu sunčevu energiju, pa tek onda je predati čovjeku u obliku ploda. A
kakvi će biti plodovi smokve, ovisi o broju sunčanih dana i jačini sunca. Tako je i s poviješću.
Kada će naša povijest uroditi plodovima? Bez 'sunčeve topline,' bez ljubavi Isusa Krista, bez
Božje ljubavi, neće biti ni plodova. Učinimo da naša povijest, naša djela budu što više
izložena suncu – Isusu Kristu i ljudima, a onda plodovi neće uzmanjkati. Isus jasno govori
učenicima, a i nama danas: „ Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.“ Isus,
njegova Riječ, njegova Ljubav, dakle, ostaju zauvijek s nama, a to znači: On je bio s nama,
On je sada s nama, On će biti s nam. Budimo i mi s njim! A kada će Isus ponovo doći? „Nitko
ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ S vjerom i nadom, čekajmo Isusa!
Pitanja za razgovor
• Zašto će u „Ono vrijeme“ ustati Mihael, knez veliki? 1.čitanje.
• Tko će se spasiti u „Ono vrijeme,“ za vječni život, a tko ostaje, za vječnu gadost?
• Kako u Psalmu 16, pjesnik govori o Gospodinu kao baštini svojoj?
• Koja je razlika između Krista, Velikog svećenika i svećenika Staroga zavjeta?
• Kako je Isus Krist prinio jednu žrtvu za sve ljudske grijehe? 2. čitanje.
• Što je Apokalipsa i kada će se pojaviti na zemlji?
• Kakve će se katastrofe dogoditi u „One dane“ na zemlji?
• Što znači Eshaton i kakvu vezu s Eshatonom ima Krist, Sin Čovječji?
• Kako će izgledati ponovni Kristov dolazak na zemlju, po evanđelistu Marku?
• Zašto Isus, dajući posljednje upute svojim učenicima, spominje smokvu?
• Što će Isus biti u „novom nebu“ i „novoj zemlji?“
• Tko jedino zna, kada će „Onaj dan doći?“
• Što današnje Markovo evanđelje poručuje nama kršćanima?
Molitva vjernika
• Gospodine, neka tvoja Crkva vjerno svjedočeći evanđelje i zalažući se za istinu i
pravednost, ustrajno gradi tvoje Kraljevstvo, molimo te!
• Gospodine, za kršćane u svijetu: prosvijetli ih svojim Duhom da uvijek slijede put
spasenja i budu svim ljudima znak tvoje blizine, molimo te!
• Gospodine, za vršitelje svjetovne vlasti: podari im Duha mudrosti da poslanje koje
vrše ne postane gospodarenje, nego služenje za opće dobro, molimo te!
• Gospodine, za nas ovdje sabrane: nauči nas prepoznavati znakove tvoje dobrote da nas
nikakve brige svijeta i iskušenja života, ne udalje od odanosti tebi, molimo te!
• Gospodine, za sve koji prijeđoše s ovoga svijeta ne dočekavši Kristov drugi dolazak:
nagradi njihovu vjernost i uvedi ih u blaženo zajedništvo svojih svetih, molimo te!
4

Nebeski Oče, ne prestaješ nam otkrivati znakove svoje blizine i ustrajno činiš čudesna djela
da bi nas priveo spasenju. Ne dopusti da nas obeshrabri prolaznost vremena i daj da radosna
srca hodimo ususret drugome dolasku tvoga Sina. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen!
Zaključak
Među posljednjim stvarima svakoga čovjeka prvo što dolazi, je smrt. Sama pomisao na smrt
veoma je gorka. Smrt je posljedica najvećeg ljudskog zla, a to je grijeh. Po grijehu prvog
čovjeka duša se dijeli od tijela, čovjek se dijeli od svega zemaljskoga. Sa smrću svršeno je
naše vrijeme boravka na zemlji. Koliko će još svatko od nas biti na zemlji i koliko nam je još
toga određeno prema vječnoj odluci Božjoj – ne znamo. Ali znamo da smrt sigurno dolazi,
svaki dan smo joj sve bliže i bliže. Nijedan izgubljeni tren života ne vraća se više. Milosti
Božje koje smo primili, a da ih nismo upotrijebili, ne možemo više nadomjestiti. A kad nas
zahvati noć smrti, više se ništa ne može raditi. Gorak je spomen na smrt, ali nažalost, moramo
na nju misliti. Misao na smrt mora nas potaknuti da se na nju brižno spremimo. Još bolje
rečeno, na nj' moramo uvijek biti pripravni, jer lako dođe iznenada. A što poslije smrti?
Poslije smrti slijedi sud. I to dvostruki sud. Odmah poslije smrti bit ćemo osuđeni na
posebnom sudu, gdje ćemo doznati; hoćemo li na sudnji dan stajati na desnoj ili na lijevoj
strani vječnoga suda, Kristova Suda. Duša odijeljena od tijela, bit će sama pred svojim
Bogom. Jasno će spoznati veličanstvo Božje i svetost Božju. Bog će suditi dušu zbog svih
grijeha koje je sama počinila, kao i zbog grijeha koji su drugi zbog nje učinili. Duša će
također, primiti i milost Božju za sva dobra koja je učinila u svom zemaljskom životu. Drugi
sud bit će sudnji dan, o kojem nam govori današnje Markovo evanđelje. To je opći sud. Mrtvi,
svih vremena, će ustati iz grobova, a Isus će tada doći suditi žive i mrtve.Tada će se pokazati
znak Sina Čovječjega na nebu, njegov SVETI KRIŽ. Taj sveti Križ Kristov, bit će veselje i
utjeha svima onima koji su se u životu oslanjali i slijedili Križ Gospodnji. Ali, Križ Gospodnji
bit će i veliki strah i očaj grešnika koji su ga u svom životu izrugivali i odbacivali. A Krist će
se pokazati u sjaju slave i veličanstva. Isus Krist će biti i ostati, zauvijek, Kralj toga Božjeg
Kraljevstva. Ovo kratko razmatranje o posljednjim stvarima, treba nas podsjetiti da dok smo
na svijetu: Boga ljubimo, Bogu služimo, da se zla čuvamo, a dobro činimo sebi i drugima, da
živimo na ovom svijetu, ali ne za ovaj svijet, nego čeznimo za vječnim, za nebom, za koje
smo i otkupljeni i posvećeni. Živimo tako da zaslužimo vječno blaženstvo! AMEN!
5