33. nedjelja kroz godinu B
33. nedjelja kroz godinu B
33. nedjelja kroz godinu B
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B<br />
Uvod<br />
Današnja <strong>nedjelja</strong>, <strong>33.</strong> <strong>nedjelja</strong> <strong>kroz</strong> <strong>godinu</strong> B, podsjeća nas da je crkvena, liturgijska godina<br />
pri kraju. Izredali su se blagdani, svetkovine, spomen dani i nedjelje cijele crkvene godine.<br />
Najprije smo na BOŽIĆ, promatrali blagoslovljene i drage betlehemske jaslice u kojima je<br />
ležao Sin Božji, Isus, kao maleno dijete. Zatim je prošlo njegovo Prikazivanje u Hramu,<br />
njegovo Krštenje, njegovo odrastanje, uz majku Mariju i oca Josipa. Počelo je njegovo<br />
naučavanje o Kraljevstvu Božjem, a došla je i njegova muka – došao je Getsemanski vrt<br />
krvavog znoja našega Spasitelja. Došla je i krvava Kalvarija i Žrtveni oltar svetoga Križa<br />
kojemu smo se klanjali. A onda smo na vrhuncu crkvene godine zapjevali radosni – USKRSNI<br />
ALELUJA – sve dok nismo s učenicima u duhu gledali Spasitelja, kako s Maslinske gore<br />
uzlazi na nebo. Prošli su Duhovi, kad smo molili Duha Svetoga da duše naše orosi rosom<br />
svojih milosti. A u sve nedjelje <strong>kroz</strong> <strong>godinu</strong>, slušali smo i učili opomene i poruke Kristova<br />
Evanđelja. U protekloj godini B, slavili smo blagdane i svetkovine Blažene djevice Marije i<br />
svetaca. Prošao je i radosni zajednički blagdan SVIH SVETIH i žalosni spomen svih naših<br />
milih i dragih pokojnika. Dakle, danas smo došli do predzadnje nedjelje <strong>kroz</strong> <strong>godinu</strong> B,<br />
liturgijske godine evanđelista Marka. Dok sa slijedećom zadnjom nedjeljom <strong>kroz</strong> <strong>godinu</strong> i<br />
ujedno blagdanom Krista Kralja, završavamo cijelu crkvenu <strong>godinu</strong>. Isus Krist u današnjem<br />
Markovu evanđelju govori nam o SUDNJEM DANU, kao i o ponovnom slavnom Kristovom<br />
dolasku. Evanđelje nas podsjeća na naš prolazni život na zemlji, na apokalipsu, na KRISTOV<br />
PONOVNI DOLAZAK, na Dan Božjega Suda, na naš ulazak u vječnu Božju domovinu, u<br />
Kristovo Kraljevstvo ili naš ostanak, za sramotu, za vječnu gadost, 1. čitanje.<br />
Najava<br />
Svijet ima svoj kraj, on je dokrajčen po drugomu, a taj drugi je Isus Krist i njegov drugi<br />
dolazak: „Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i<br />
slavom.“ Dokrajčenje svijeta, drugih i nas, uvijek će boljeti, jer mi previše ljubimo ovaj svijet,<br />
sve svjetsko u nama i u drugima, da bismo mogli biti ravnodušni. Isus Krist je taj kraj, Omega<br />
svijeta. Tako nam kraj govori da svijet ne pripada sebi, nego Njemu, Isusu Kristu.<br />
Tumačenje čitanja<br />
Prvo čitanje (Dn 12, 1-3)<br />
Čitanje knjige proroka Daniela<br />
Prorok Daniel je prorok 2. stoljeća pr. Kr. Po proroku Danielu – Bog vodi povijest. Njegova<br />
se knjiga ubraja u proročku književnost, ali je u isto vrijeme i apokaliptička knjiga koja je u<br />
cijelosti ušla u starozavjetni kanon. Danielova knjiga nalazi se u zbirci „Osamnaest proročkih<br />
knjiga“ SZ i spada u „velike proroke.“ Danielova knjiga je osobita, ne samo po svom<br />
apokaliptičkom stilu pisanja i razmišljanja, nego i po tome što je napisana na trima jezicima:<br />
na hebrejskom 1,1-2. 8-12; na aramejskom 2-7; na grčkom 3, 24-90. 13-14. Daniel boravi u<br />
progonstvu, u tuđem svijetu, na babilonskom dvoru. U stalnoj je kušnji, ali uporno ostaje<br />
dosljedan vjeri svojih otaca i stalan u opsluživanju Zakona. To mu donosi nevolje, no, on<br />
mudro djeluje. On je prorok koji ističe apokaliptičku teologiju. Prije svega to je sudar sa zlom<br />
koje poprima najrazličitije oblike i koje koči ljudsku povijest. To zlo ima oblik političko –<br />
društvenih struktura kao što su pojedina kraljevstva i kraljevi i njihovi predstavnici. On vidi<br />
mogućnost oslobođenja od zla – ne ljudskim djelovanjem – nego prvenstveno Božjim<br />
zahvatom, odozgor, unutar povijesti. Sam Bog će preko svojih predstavnika, anđela: Gabriela<br />
1
i Mihaela, 1. čitanje, a osobito preko Sina čovječjega načiniti prodor u ljudsku povijest i<br />
otvoriti put Božjem kraljevstvu: „U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki, koji štiti sinove<br />
tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe…velike.“ Svjetska povijest je prikazana kao borba<br />
između Boga i Sotone. Daniel nasuprot ljudskim kraljevstvima postavlja Božje kraljevstvo<br />
kao bitno drugačije od onih zemaljskih. Božje kraljevstvo bit će povjereno Sinu čovječjemu.<br />
Doći će Kraljevstvo Svetih u kojem će vladati „Sin čovječji,“ čije kraljevstvo neće imati<br />
kraja. Bog će osigurati Kraljevstvo u trenutku koje je on odredio, ali taj trenutak obuhvaća sve<br />
ljudsko trajanje. Nauka o anđelima iznosi se u Danielovoj knjizi. Objava se odnosi na skriveni<br />
Božji naum o njegovom narodu i o drugim narodima; tiče se i naroda i pojedinaca. „U ono<br />
vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi.“ Božja objava je veoma<br />
jasna i izričita: „Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni<br />
život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.“ Ovaj tekst o uskrsnuću naviješta buđenje mrtvih<br />
na vječni život ili na vječnu sramotu (12,1-3). „Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, oni<br />
i koji su mnoge učili pravednosti…u svu vječnost.“ Iščekivano Kraljevstvo obuhvatit će sve<br />
narode (7,14), neće mu biti kraja i bit će Kraljevstvo Svetih (7,18), Kraljevstvo Božje (3.33;<br />
4,31), Kraljevstvo Sina čovječjega, komu je predana sva vlast (7,13-14). Sin čovječji, kojega<br />
Daniel poistovjećuje sa zajednicom Svetih, je u isti mah i glava te zajednice, glava<br />
eshatološkog Kraljevstva. Isus je na sebe primijenio naslov Sina čovječjega.<br />
Psalam (Ps 16,5. 8-11)<br />
Psalam 16 je Davidov i ima naslov „Jahve, Bog – moja baština.“ Psalmist, pjesnik, (David), je<br />
izabrao Jahvu, Boga za svoju baštinu i pjeva: „Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.“ Njegova<br />
vjera i njegov život traže neraskidivu intimnost s Bogom. On dakle, mora izmaći smrti, jer bi<br />
ga ona od njega odvojila. Nada postoji, a to je vjera u uskrsnuće (usp. Dan 12,2; 2 Mak 7,9+).<br />
„Gospodin mi je baština i čaša: ti u ruci držiš moju sudbinu.“ „Božja čaša,“ je Božja sudbina<br />
koja je u svijetu, za svakog vjernika i pjesnikova je sudbina. On je uvijek uz Boga i u dobru i<br />
u nepravdi i zato očekuje njegovo vječno Kraljevstvo i uživa u nadi i radosti, koja ga čeka kao<br />
konačna Božja sudbina – Božja blažena vječnost: „Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni<br />
dati da pravednik tvoj truleži ugleda.“ Vjernik koji ide Božjim putem, dalje, kaže: „Pokazat<br />
ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga…“ Mesijanska se primjena, poznata već u<br />
židovstvu, obistinila u Kristovu uskrsnuću.<br />
Drugo čitanje (Heb 10, 11-14. 18)<br />
Čitanje Poslanice Hebrejima<br />
Kršćanin je sigurno zbunjen zbog zla u svijetu. Apokaliptički znaci zla u svijetu<br />
nagovještavaju propast svijeta. (Apokalipsa: strahovit događaj, katastrofa koja izaziva smak<br />
svijeta; grč. apokalypsis: otkrivenje; bibl. četiri jahača Apokalipse: smrt, kuga, rat, glad, koji<br />
napadaju i uništavaju čovjekov rad). Kršćanin ima vjeru u Isusa Krista s kojim je već svijet<br />
spašen, snagom Kristove žrtve na križu. Njegovom žrtvom svijet je spašen jednom zauvijek.<br />
Današnji odlomak iz 2. čitanja, Poslanice Hebrejima kaže: „A Krist, pošto je primio jednu<br />
jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne<br />
podlože za podnožje nogama njegovim.“ Krist u svoj prinos Ocu pridružuje i svakog čovjeka<br />
koji se s ljubavlju i predanjem zalaže u svijetu. Svećenici u SZ prinosili su iste žrtve svaki dan<br />
u bogoslužju; „koje nikako ne mogu odnijeti grijehe.“ A Isus Krist, Veliki Svećenik, svojim<br />
jedinim prinosom „zasvagda usavrši posvećene.“ I to tako što im je prinosom na križu i<br />
istovremeno na oltaru nebeskoga Svetišta, postigao oproštenje grijeha. Budući da su im grijesi<br />
oprošteni zauvijek, više nije potreban nikakav novi prinos. Bogoslužje Isusa Krista odvija se u<br />
pravom nebeskom Hramu, pred licem Božjim. Kristovo križevno spasenje, na najsnažniji<br />
način djeluje u svakoj svetoj misi. Oni, s Kristom uskrslim na nebu, „čekaju“ dan Suda,<br />
privijeni uz svojega Spasitelja, zazivaju njegovo milosrđe i spasenje, za sebe i za cijeli svijet.<br />
2
Evanđelje (Mk 13, 24-32)<br />
Čitanje svetog evanđelja po Marku<br />
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „U one dane, nakon velike nevolje, sunce će<br />
pomračiti i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske<br />
poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s veliko moći i slavom. I<br />
razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do nakraj neba. A od<br />
smokve se naučite prispodobi! Kad joj grane već omekšaju i lišće potjera, znate: ljeto je blizu.<br />
Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće<br />
uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje neće<br />
uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“<br />
Evanđelist Marko u današnjem svom Evanđelju, u <strong>33.</strong> nedjelji <strong>kroz</strong> <strong>godinu</strong> B, želi nas<br />
podsjetiti na Isusovo upozorenje kako naš život na zemlji nije konačan, nego prolazan.<br />
Nažalost, mi smrtnici, najčešće izbjegavamo razgovor i razmišljanje o toj temi – kraju, smrti.<br />
Svijet nije beskrajan, moj život nije beskrajan, naš život nije beskrajan. Sve u ovome svijetu,<br />
odnosno, sve što je od ovoga svijeta, doživjet će svoj konačni kraj. A kraj svijeta opisuje<br />
evanđelje sa zastrašujućim scenama: „Sunce će pomračiti i mjesec više neće svijetliti, a<br />
zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati.“ Kada promatramo svoj vlastiti život,<br />
on lagano klizi prema kraju, kraj se ocrtava u našem tijelu, na našem licu koje iz dana u dan<br />
postaje naborano i staro. Mnoge naše drage osobe odavno su otišle sa zemlje i već ih polako<br />
zaboravljamo. Kada o tome razmišljamo, sjeta i tuga uvlači se u naše srce. Ne treba se<br />
zavaravati, jer kraj će nam sigurno doći. Samo kada? To zna jedino Otac nebeski. Onaj koji<br />
nas je stvorio, on zna i kada će nas sebi pozvati. Teološki pisac kaže, da je upravo kršćanska<br />
vjera tu ideju kraja donijela na svijet. I nama kršćanima, ta ideja kraja je veoma teška, iako<br />
vjerujemo i nadamo se da ,nakon smrti, idemo u domovinu Oca nebeskoga, u njegovo Božje<br />
Kraljevstvo. Mi previše volimo ovaj svijet, sve svjetsko u nama i u drugima, da bi bili<br />
ravnodušni kada se govori o njegovom kraju. Svijet dakle, ima svoj kraj, on će biti dokrajčen<br />
po Isusu Kristu i njegovom drugom dolasku. Eshatološko iščekivanje (Kristov ponovni<br />
dolazak), spada u temeljni nauk kršćanstva. Spada u bit VJEROVANJA: „I iščekujem<br />
uskrsnuće tijela i život vječni.“ Ovaj svijet ima svoj početak i svoj kraj. Taj se kraj naziva<br />
ESHATON, to je grčka riječ, a može se prevesti kao: Posljednje ili Konačno. Eshaton je: Kraj<br />
svijeta; Božji sud; Sudnji dan; Posljednji dan (Iv 17,24); Dan Jahvin (Am 5,18+); Njegov<br />
dolazak (1Kor 15,23+); Pojavak (1Tim 6,14+); Dan Kristov (Fil 1,6); Dan (1Kor 3,13); Dan<br />
Sina čovječjega (Lk 17,24); Dan Božji (2Pt 3,12) ili; Dan pohoda; Veliki dan; Onaj dan; Dan<br />
Gospodnji. Prvi Kristov dolazak, bit će dovršen slavom u drugom dolasku i popraćen<br />
promjenama i obnovom svemira (Mt 19,28+; Am 8,9+). Marko u današnjem vrlo kratkom<br />
evanđelju iskazuje snažno, ali ne baš jasno, o kraju svijeta. Završnica svijeta često se u<br />
Svetom pismu naviješta u slici prirodnih i društvenih katastrofa: kozmički poremećaji,<br />
geološke velike promjene, ratna razaranja i…Sve su to biblijske slike, kako kaže Marko: „ U<br />
one dane,..sunce će pomračiti i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će<br />
se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom<br />
moći i slavom.“ Ovdje nije dan opis konačnih događaja, nego samo njihov navještaj. No, u<br />
ovoj katastrofi vjernik je upravljen prema središnjoj osobi: Sinu čovječjem, Kristu Isusu u<br />
svojoj slavi. On je Sudac i ljudi i svijeta. On odlučuje o svemu. Njemu je Otac dao svu vlast.<br />
Po evanđeoskim riječima, Isus Krist je taj kraj, Omega svijeta: „I razaslat će anđele i sabrati<br />
svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.“ Ovakav kraj kaže da svijet ne<br />
pripada sebi, nego Njemu, Isusu Kristu. Svijet je njegov! Za nas vjernike, kršćane, ne postoji<br />
ništa drugo, nego izručiti se Bogu i primiti Božansku ruku ili ne izručiti se, pa ostati svoj i ne<br />
primiti ništa. Svijet i ljudi u svom postojanju oduvijek su dokrajčeni i ne mogu učiniti ništa,<br />
nego ići za Isusom i čekati njegov ponovni dolazak. Vjera jest prihvaćanje vlastite smrti –<br />
3
kraja, ali kraja u kojem se izručujemo Bogu, a ne sebi. O tome piše i apostol Pavao:<br />
„Krštenjem smo dakle zajedno s njim ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi<br />
uskrišen od mrtvih i mi tako hodimo u novosti života“ (Rim 6,4). Upravo je krštenje, vjera<br />
smrtnog izručivanja Bogu. Naše smrtno izručivanje Bogu je ljubav, jer je Bog ljubav. Po tome<br />
naš kraj i naše izručivanje Božjoj ljubavi, može biti, ne strah, nego sveta radost. Kršćanin<br />
treba pomoći i drugima da prihvate smrt i sebe daju Bogu. Isus dalje kaže svojim učenicima:<br />
„Od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je<br />
blizu.“ Smokva je mediteransko stablo, s kojim Isus poučava svoje učenike. Smokva je<br />
osjetljivo, ali i vrlo mudro stablo, koje daje veoma slasne plodove. Ona ne 'srlja' u proljeće u<br />
svom rastu, ona čeka, dok sunce dobro ne zagrije zemlju. Tek kad otopli i kad se priroda<br />
probudi, grane smokve mekšaju, izlazi pupoljak, a onda i list. Kada se to dogodi, svakome je<br />
jasno da je ljeto na pragu, da je vrijeme mrazova i hladnoće prošlo. Od smokve se učite, kaže<br />
Isus zabrinutim učenicima, o kraju povijesti. Smokva svoje slasne plodove donosi tek pod kraj<br />
ljeta, kao da želi upiti svu sunčevu energiju, pa tek onda je predati čovjeku u obliku ploda. A<br />
kakvi će biti plodovi smokve, ovisi o broju sunčanih dana i jačini sunca. Tako je i s poviješću.<br />
Kada će naša povijest uroditi plodovima? Bez 'sunčeve topline,' bez ljubavi Isusa Krista, bez<br />
Božje ljubavi, neće biti ni plodova. Učinimo da naša povijest, naša djela budu što više<br />
izložena suncu – Isusu Kristu i ljudima, a onda plodovi neće uzmanjkati. Isus jasno govori<br />
učenicima, a i nama danas: „ Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.“ Isus,<br />
njegova Riječ, njegova Ljubav, dakle, ostaju zauvijek s nama, a to znači: On je bio s nama,<br />
On je sada s nama, On će biti s nam. Budimo i mi s njim! A kada će Isus ponovo doći? „Nitko<br />
ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ S vjerom i nadom, čekajmo Isusa!<br />
Pitanja za razgovor<br />
• Zašto će u „Ono vrijeme“ ustati Mihael, knez veliki? 1.čitanje.<br />
• Tko će se spasiti u „Ono vrijeme,“ za vječni život, a tko ostaje, za vječnu gadost?<br />
• Kako u Psalmu 16, pjesnik govori o Gospodinu kao baštini svojoj?<br />
• Koja je razlika između Krista, Velikog svećenika i svećenika Staroga zavjeta?<br />
• Kako je Isus Krist prinio jednu žrtvu za sve ljudske grijehe? 2. čitanje.<br />
• Što je Apokalipsa i kada će se pojaviti na zemlji?<br />
• Kakve će se katastrofe dogoditi u „One dane“ na zemlji?<br />
• Što znači Eshaton i kakvu vezu s Eshatonom ima Krist, Sin Čovječji?<br />
• Kako će izgledati ponovni Kristov dolazak na zemlju, po evanđelistu Marku?<br />
• Zašto Isus, dajući posljednje upute svojim učenicima, spominje smokvu?<br />
• Što će Isus biti u „novom nebu“ i „novoj zemlji?“<br />
• Tko jedino zna, kada će „Onaj dan doći?“<br />
• Što današnje Markovo evanđelje poručuje nama kršćanima?<br />
Molitva vjernika<br />
• Gospodine, neka tvoja Crkva vjerno svjedočeći evanđelje i zalažući se za istinu i<br />
pravednost, ustrajno gradi tvoje Kraljevstvo, molimo te!<br />
• Gospodine, za kršćane u svijetu: prosvijetli ih svojim Duhom da uvijek slijede put<br />
spasenja i budu svim ljudima znak tvoje blizine, molimo te!<br />
• Gospodine, za vršitelje svjetovne vlasti: podari im Duha mudrosti da poslanje koje<br />
vrše ne postane gospodarenje, nego služenje za opće dobro, molimo te!<br />
• Gospodine, za nas ovdje sabrane: nauči nas prepoznavati znakove tvoje dobrote da nas<br />
nikakve brige svijeta i iskušenja života, ne udalje od odanosti tebi, molimo te!<br />
• Gospodine, za sve koji prijeđoše s ovoga svijeta ne dočekavši Kristov drugi dolazak:<br />
nagradi njihovu vjernost i uvedi ih u blaženo zajedništvo svojih svetih, molimo te!<br />
4
Nebeski Oče, ne prestaješ nam otkrivati znakove svoje blizine i ustrajno činiš čudesna djela<br />
da bi nas priveo spasenju. Ne dopusti da nas obeshrabri prolaznost vremena i daj da radosna<br />
srca hodimo ususret drugome dolasku tvoga Sina. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen!<br />
Zaključak<br />
Među posljednjim stvarima svakoga čovjeka prvo što dolazi, je smrt. Sama pomisao na smrt<br />
veoma je gorka. Smrt je posljedica najvećeg ljudskog zla, a to je grijeh. Po grijehu prvog<br />
čovjeka duša se dijeli od tijela, čovjek se dijeli od svega zemaljskoga. Sa smrću svršeno je<br />
naše vrijeme boravka na zemlji. Koliko će još svatko od nas biti na zemlji i koliko nam je još<br />
toga određeno prema vječnoj odluci Božjoj – ne znamo. Ali znamo da smrt sigurno dolazi,<br />
svaki dan smo joj sve bliže i bliže. Nijedan izgubljeni tren života ne vraća se više. Milosti<br />
Božje koje smo primili, a da ih nismo upotrijebili, ne možemo više nadomjestiti. A kad nas<br />
zahvati noć smrti, više se ništa ne može raditi. Gorak je spomen na smrt, ali nažalost, moramo<br />
na nju misliti. Misao na smrt mora nas potaknuti da se na nju brižno spremimo. Još bolje<br />
rečeno, na nj' moramo uvijek biti pripravni, jer lako dođe iznenada. A što poslije smrti?<br />
Poslije smrti slijedi sud. I to dvostruki sud. Odmah poslije smrti bit ćemo osuđeni na<br />
posebnom sudu, gdje ćemo doznati; hoćemo li na sudnji dan stajati na desnoj ili na lijevoj<br />
strani vječnoga suda, Kristova Suda. Duša odijeljena od tijela, bit će sama pred svojim<br />
Bogom. Jasno će spoznati veličanstvo Božje i svetost Božju. Bog će suditi dušu zbog svih<br />
grijeha koje je sama počinila, kao i zbog grijeha koji su drugi zbog nje učinili. Duša će<br />
također, primiti i milost Božju za sva dobra koja je učinila u svom zemaljskom životu. Drugi<br />
sud bit će sudnji dan, o kojem nam govori današnje Markovo evanđelje. To je opći sud. Mrtvi,<br />
svih vremena, će ustati iz grobova, a Isus će tada doći suditi žive i mrtve.Tada će se pokazati<br />
znak Sina Čovječjega na nebu, njegov SVETI KRIŽ. Taj sveti Križ Kristov, bit će veselje i<br />
utjeha svima onima koji su se u životu oslanjali i slijedili Križ Gospodnji. Ali, Križ Gospodnji<br />
bit će i veliki strah i očaj grešnika koji su ga u svom životu izrugivali i odbacivali. A Krist će<br />
se pokazati u sjaju slave i veličanstva. Isus Krist će biti i ostati, zauvijek, Kralj toga Božjeg<br />
Kraljevstva. Ovo kratko razmatranje o posljednjim stvarima, treba nas podsjetiti da dok smo<br />
na svijetu: Boga ljubimo, Bogu služimo, da se zla čuvamo, a dobro činimo sebi i drugima, da<br />
živimo na ovom svijetu, ali ne za ovaj svijet, nego čeznimo za vječnim, za nebom, za koje<br />
smo i otkupljeni i posvećeni. Živimo tako da zaslužimo vječno blaženstvo! AMEN!<br />
5