2. korizmena nedjelja C

More documents

Recommendations

Info

obećava tako veliko potomstvo i da će posjedovati novu zemlju koju su oružjem (sebi) držali Kanaanci. Zato Abraham upita: „Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti.“ Bog mu je potvrdio obećanje kroz sklapanje saveza, koje je tada bilo uobičajeno između knezova, kraljeva – vladara i podložnika. Savezi su se sklapali žrtvovanjem životinja. Životinje za žrtvu (krava, ovca, koza, ptice: grlica, golub), bile su raspolovljene i poredane po zemlji. Oba su saveznika, pod ruku, prolazila između tih životinjskih polovica i naizmjenično ponavljala: „Ako te prevarim, neka mi bude kao ovim životinjama.“ Rasječene žrtvene životinje naznačavale su da je to savez na život i smrt, krvni savez. (Odatle naziv „sjeći savez = sklopiti savez.“ I u nas se kod oklade pozove treći: „Presjeci!“). Bog je u obliku „goruće zublje“ prošao između životinjskih dijelova i time Abrahamu potvrdio da će mu biti vjeran saveznik. Abraham je doživio Boga i čvrsto povjerovao u svoj Savez s Bogom. Savez s Abrahamom, praocem naše vjere (Rim 4), označava savez između Boga i svakoga Kristova otkupljenika. To je savez koji je sklopljen u „krvi Saveza,“ u krvi Isusovoj. Korizma nam stavlja u misao da živimo kao Božji saveznici. A obećani potomak Abrahamov (Izak) je sam Isus – iz današnjeg evanđelja. Abrahamov težak hod s Bogom, uzor je vjerničkog života. Psalam (Ps 27, 1. 7-9. 13-14) Psalam 27 je Davodov i ima naslov „U Božjoj blizini nema straha“ – NEPOKOLEBLJIVO POUZDANJE U BOGA. Psalmisti imaju jedinog sugovornika – Boga. Bog je u središtu svih Psalama. To je njihov OSOBNI Bog. (On je Gospodar svemira i svega čovječanstva). Psalam 27 spada među najljepše psalme: po umjetničkom izrazu, ali i po dubokoj i srdačnoj religioznosti. U srcu psalma stoji želja za licem Božjim. Pjesnik (David) izražava duboku, sigurnu, vjeru prema Bogu riječima: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kim da strepim?“ Pravednik traži lice gospodnje. No, tražiti „lice Božje“ znači i ovom potvrdom: životom, riječima, nutrinom – srcem, vanjštinom – održavati na sebi crte Božjega lica. „Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim…Ne odbij u gnjevu slugu svoga!“ Pjesnik vjeruje u život vječni: „Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.“ Dakle, Božji Savez vodi u vječni život. Po našem odlasku sa zemlje i nas čeka „preobraženje“ kod Oca. Da, čeka nas preobraženje ako idemo, k Ocu, Kristovim putem. Drugo čitanje (Fil 3, 17- 4,1) Poslanicu Filipljanima sv. Pavao je napisao u sužanjstvu (Fil 1,7). On je nesretan i čezne za svojom braćom. Pavao svoje trpljenje uvijek povezuje sa svojim Gospodinom i zato može podnijeti toliku bol i patnju. Zajednica u Filipima bila je miljenica Apostola naroda. Svojoj braći i sestrama u Filipima on piše, ovo, najintimnije od svih svojih pisama: postavlja se kao otac vjere prema svojoj djeci – zajednici vjernika. Zajednica u Filipima utemeljena je na njegovom <strong>2.</strong> misijskom putovanju. Dakle, u Makedoniji, u gradu Filipima, Pavao i njegovi suradnici, Sila i Timotej, utemeljili su prvu europsku zajednicu. U Filipima imali su veliku oporbu i brzo su iz Filipa protjerani. Apostol svoju zajednicu u Filipima „moli na koljenima“ da ostane vjerna Ljubljenom Gospodinu Isusu Kristu. Današnje <strong>2.</strong> čitanje, uzeto je iz Poslanice Filipljanima, odlomak 3 i 4, s nazivom „Pravi put spasenje.“ U Filipima živjeli su Židovi koji su se pozivali na Zakon i svoje svetkovine. Pavao se ondje poziva na sebe, kao uzor načina života u Isusu Kristu i govori im: „Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama.“ Pavao predstavlja braći samoga sebe kao uzor nasljedovanja. Poziva braću – čitatelje da ga nasljeduju. Uz nasljedovanje naglašava važnost trpljenja i sebedarja za život onoga koji nasljeduje Krista (usp. 1Kor 11.1). Pavao se oštro suprotstavlja svim protivnicima Kristova nauka – Evanđelja. On govori o onima koji samo „misle na zemaljsko.“ Sve vrednuju po ugodi ovdje na zemlji: jelo, pilo, zabava, razni užici – „bog im je trbuh.“ Drugi sve prosuđuju s Kristovih stajališta. Krist im je mjerilo. Znaju da ih čeka velika budućnost – nebo. „Naša (njihova) je domovina na nebesima.“ Ovdje smo 2
samo na proputovanju. Naše nebo bit će i ovdje na zemlji ako se preobrazimo u Krista. Pavao moli Filipljane, a i nas danas: „Čvrsto stojte u Gospodinu.“ Vjernički život temelji se na nadi da će se iz ugrožene i besperspektivne sadašnjosti konačno prispjeti u puninu života. Evanđelje (Lk 9, 28b-36) Čitanje svetog Evanđelja po Luki U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.“ Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestraše. A glas se začu iz oblaka: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. U drugoj nedjelji korizme prisutan je svetopisamski odlomak koji govori o Isusovom preobraženju. U liturgijskoj godini C, čita se tekst iz Evanđelja po Luki. Sve to nije slučajno, jer sve što je Bog ostvario u svom Sinu i što čeka sve nas, jasno je izraženo u današnjem evanđelju. Vjera znači neprestano kretanje, pomicanje, izlazak. I Abrahamova povijest je izlazak. Bog izvodi Abrahama iz njegove zemlje i šalje ga u nepoznato. On ne zna kuda ide, ali prihvaća Božju riječ i poklanja mu svoju vjeru – povjerenje. Vjera, zbog svoga kretanja, ne dopušta tugovanje nad prošlošću niti zadovoljstvo sadašnjim. Vjera vodi u sigurnu budućnost, Božju budućnost, u puninu života. Lukin opis preobraženja ima svoju specifičnost. U njemu je posebno opisana njegova molitva. Isus je osjećao u svom zemaljskom životu intimnu potrebu da bude s Ocem, u molitvi. Preobraženje se događa u teškim trenucima Isusova zemaljskog života. On kreće prema Jeruzalemu i zna da ga tamo čeka: uhićenje i muka. Napetost oko njega sve više raste. Vladajući sloj, pismoznanci i svećenstvo pokazuju sve veće neprijateljstvo prema njemu. Narod ga sve teže shvaća. Žele ga samo kao političkog vođu i osloboditelja. Učenici ga također, ne razumiju. Oni ne prihvaćaju njegov naviještaj muke. U takvoj situaciji Isus ostaje SAM i on kao čovjek – treba ohrabrenje. On snagu i ohrabrenje traži u MOLITVI, od Oca. Nakon što je najavio svoju muku te poučio učenike da ići za njim znači i prihvatiti njegov križ. Tada Isus, po Lukinu evanđelju, izabere Petra, Ivana i Jakova, te ih povede na brdo da budu svjedoci njegove molitve i preobraženja. To iskustvo Isusove slave bit će važno za učenike u svim njihovim poteškoćama s kojima će se susresti zbog Kristove žrtve. Učenici su već vidjeli Isusova mesijanska djela. A ovdje im želi pokazati svoju vezu s Ocem koja je najsnažnija u molitvi. Sama situacija slična je onoj kod krštenja na Jordanu. To nije slučajno. Krštenje i preobraženje ključni su momenti Lukina evanđelja. Krštenje je početak Isusova javnog djelovanja, a preobraženje polazak prema Jeruzalemu u kojemu će podnijeti muku. Luka ovdje naviješta Kristovu smrt kao ključ čitanja povijesti spasenja i konačne proslave. Na gori, Isus se moli: „I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.“ Ovdje Luka govori o promjeni Isusova lica. Sjaj njegova božanstva, sada je vidljiv na njegovu licu. Isus sjaji vlastitom slavom. Kristova tjelesnost prožeta je sjajem nebeske svjetlosti. Uz Isusa pojavljuju se Mojsije i Ilija: „Ukazali su se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora ima ispuniti u Jeruzalemu.“ Njih dvojica predstavnici su Staroga zavjeta. Mojsije je čovjek Zakona, a Ilija predstavnik svih proroka. Evanđelist Luka uči da već Stari zavjet najavljuje dolazak Riječi Božje i da Isus dolazi ispuniti Zakon i proroke. Mojsije i Ilija govore o Kristovoj budućoj patnji i pobjedi. Govor je to o Isusovu Izlasku, tj. o njegovoj muci u Jeruzalemu, koja se trebala uskoro dogoditi. Bitno je naglasiti, 3
Page 1: DRUGA KORIZMENA NEDJELJA C Uvod Dru
Page 5: Molitva vjernika • Gospodine, nek

2. korizmena nedjelja C

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?