2. korizmena nedjelja C

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA C
Uvod
Druga korizmena nedjelja C, donosi nam Lukino evanđelje s Isusovim preobraženjem. Svake
se godine čita drugi izvještaj preobraženja: svaki sinoptik (Mt, Mk, Lk) ima svoje viđenje.
Osim toga i prva dva čitanja svake su godine drugačija. U svim današnjim čitanjima
pojavljuje se ključna riječ: vjernost, (povjerenje) Boga Života čovjeku i čovjekova vjernost
Bogu Života. Božja riječ mijenja Abrama u Abrahama, on postaje novo stvorenje, otac
mnoštva, kako mu samo ime kaže (hebr. Ab-raham). Svojom vjernošću Abraham postaje otac
vjernika i tako započinje novu fazu u povijesti spasenja. Tako se suradnja čovjeka s osobnim
Bogom događa u ozračju povjerenja – Abrahamova povjerenja. I sveti Pavao će reći, on
postaje našim ocem u vjeri. Abrahamovo povjerenje-vjera u Božju riječ otvara vrata objavi
kao vjernog, kao onoga koji ispunja svoja obećanja, otvara vrata objavi Boga Saveza. A svaki
savez, pa makar kakvim jamstvima i vjerodajnicama bio popraćen, prestaje biti savezom kada
se kod savezničkih strana, izgubi povjerenje i vjera jedne u drugu. Sv. Pavao u današnjoj
Poslanici Filipljanima kaže: „Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je
propast, – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima,… Stoga…čvrsto
(vjerujte) stojte u Gospodinu“ 2. čitanje. Evanđelist Luka, govori o Isusovu preobraženju na
gori, pred apostolima Petrom, Ivanom i Jakovom: „Dok se Isus molio, izgled mu se lica
izmijeni, a odjeća sjajem zablista.“ To je preobraženje! Molitva i nas preporađa, osposobljava
nas za novo viđenje stvarnosti, hrani našu nadu. Molitva zahtijeva od čovjeka hrabrost i
otvorenost za istinu. Ona preobražava naše lice, naše tijelo, po njoj nas ljudi prepoznaju.
Molitva treba mijenjati naše misli, riječi, djela, tj. naše odnose s ljudima. Molimo se!
Najava
„Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.“ I nama treba preobraženje da bismo s Isusom ušli u
njegovu slavu. To je mukotrpan put svakodnevnih napora, praštanja, odluka, borbe za dobro.
To je put trpljenja za istinu i za poštenje. To je put koji je prožet vjerom i nadom. Tada on
postaje sigurnim putem koji ima samo jedan cilj: preobraženje! Jer u vjeri i nadi možemo
iskustvo preobraženja osjetiti i u ovozemaljskom životu. Bože moj, molim te za preobraženje.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Post 15, 5-12. 17-18)
Knjiga Postanka je prva knjiga „Petoknjižja“ – Zakona, SZ. Podijeljena je u dva dijela:
počinje stvaranje – postankom svijeta (1-11). Izlaže stvaranje svemira i čovjeka, prvi grijeh i
njegove posljedice, sve veću pokvarenost koja je bila kažnjena potopom. U drugom dijelu od
(12-50), počinje povijest praotaca – velikih patrijarha. Današnje 1. čitanje, odabrano je iz
Knjige Postanka, poglavlja 15 „Obećanje i savez.“ Abraham je živio oko 1900 god. pr. Kr.
Bio je već star i potužio se Bogu što će umrijeti ne ostavivši potomka. Zbog toga se od Boga
smatrao odbačenim i prokletim. Bog mu se smilovao i Abraham začuje Božji glas: „Pogledaj
na nebo i zvijezde prebroj, ako ih možeš prebrojiti…Toliko će biti tvoje potomstvo.“ Abraham
je čovjek vjere i Bog nagrađuje njegovu vjeru, te mu obećava brojno potomstvo, a njegovim
potomcima Svetu zemlju (12, 1-25; 18). Usporedba sa zvijezdama na nebu, ne odnosi se samo
na fizičko i biološko već i na potomstvo po „vjeri.“ (Abraham je postao simbolom čovjeka
vjere za Židove, kršćane i muslimane). Abrahamova vjera je uzdanje u ljudski neostvarivo
obećanje. Bog mu takav čin vjere ubraja u zasluge, uračunava u pravednost. Njegova je vjera
ugodna Bogu. Abraham prihvaća Božju riječ vjerom, ali mu nije bilo jasno zašto mu Bog
1

obećava tako veliko potomstvo i da će posjedovati novu zemlju koju su oružjem (sebi) držali
Kanaanci. Zato Abraham upita: „Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti.“
Bog mu je potvrdio obećanje kroz sklapanje saveza, koje je tada bilo uobičajeno između
knezova, kraljeva – vladara i podložnika. Savezi su se sklapali žrtvovanjem životinja.
Životinje za žrtvu (krava, ovca, koza, ptice: grlica, golub), bile su raspolovljene i poredane po
zemlji. Oba su saveznika, pod ruku, prolazila između tih životinjskih polovica i naizmjenično
ponavljala: „Ako te prevarim, neka mi bude kao ovim životinjama.“ Rasječene žrtvene
životinje naznačavale su da je to savez na život i smrt, krvni savez. (Odatle naziv „sjeći savez
= sklopiti savez.“ I u nas se kod oklade pozove treći: „Presjeci!“). Bog je u obliku „goruće
zublje“ prošao između životinjskih dijelova i time Abrahamu potvrdio da će mu biti vjeran
saveznik. Abraham je doživio Boga i čvrsto povjerovao u svoj Savez s Bogom. Savez s
Abrahamom, praocem naše vjere (Rim 4), označava savez između Boga i svakoga Kristova
otkupljenika. To je savez koji je sklopljen u „krvi Saveza,“ u krvi Isusovoj. Korizma nam
stavlja u misao da živimo kao Božji saveznici. A obećani potomak Abrahamov (Izak) je sam
Isus – iz današnjeg evanđelja. Abrahamov težak hod s Bogom, uzor je vjerničkog života.
Psalam (Ps 27, 1. 7-9. 13-14)
Psalam 27 je Davodov i ima naslov „U Božjoj blizini nema straha“ – NEPOKOLEBLJIVO
POUZDANJE U BOGA. Psalmisti imaju jedinog sugovornika – Boga. Bog je u središtu svih
Psalama. To je njihov OSOBNI Bog. (On je Gospodar svemira i svega čovječanstva). Psalam
27 spada među najljepše psalme: po umjetničkom izrazu, ali i po dubokoj i srdačnoj
religioznosti. U srcu psalma stoji želja za licem Božjim. Pjesnik (David) izražava duboku,
sigurnu, vjeru prema Bogu riječima: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga: pred kim da strepim?“ Pravednik traži lice gospodnje. No,
tražiti „lice Božje“ znači i ovom potvrdom: životom, riječima, nutrinom – srcem, vanjštinom –
održavati na sebi crte Božjega lica. „Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim…Ne odbij u gnjevu
slugu svoga!“ Pjesnik vjeruje u život vječni: „Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u
zemlji živih.“ Dakle, Božji Savez vodi u vječni život. Po našem odlasku sa zemlje i nas čeka
„preobraženje“ kod Oca. Da, čeka nas preobraženje ako idemo, k Ocu, Kristovim putem.
Drugo čitanje (Fil 3, 17- 4,1)
Poslanicu Filipljanima sv. Pavao je napisao u sužanjstvu (Fil 1,7). On je nesretan i čezne za
svojom braćom. Pavao svoje trpljenje uvijek povezuje sa svojim Gospodinom i zato može
podnijeti toliku bol i patnju. Zajednica u Filipima bila je miljenica Apostola naroda. Svojoj
braći i sestrama u Filipima on piše, ovo, najintimnije od svih svojih pisama: postavlja se kao
otac vjere prema svojoj djeci – zajednici vjernika. Zajednica u Filipima utemeljena je na
njegovom 2. misijskom putovanju. Dakle, u Makedoniji, u gradu Filipima, Pavao i njegovi
suradnici, Sila i Timotej, utemeljili su prvu europsku zajednicu. U Filipima imali su veliku
oporbu i brzo su iz Filipa protjerani. Apostol svoju zajednicu u Filipima „moli na koljenima“
da ostane vjerna Ljubljenom Gospodinu Isusu Kristu. Današnje 2. čitanje, uzeto je iz
Poslanice Filipljanima, odlomak 3 i 4, s nazivom „Pravi put spasenje.“ U Filipima živjeli su
Židovi koji su se pozivali na Zakon i svoje svetkovine. Pavao se ondje poziva na sebe, kao
uzor načina života u Isusu Kristu i govori im: „Braćo: Nasljedovatelji moji budite i
promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama.“ Pavao predstavlja braći samoga sebe
kao uzor nasljedovanja. Poziva braću – čitatelje da ga nasljeduju. Uz nasljedovanje naglašava
važnost trpljenja i sebedarja za život onoga koji nasljeduje Krista (usp. 1Kor 11.1). Pavao se
oštro suprotstavlja svim protivnicima Kristova nauka – Evanđelja. On govori o onima koji
samo „misle na zemaljsko.“ Sve vrednuju po ugodi ovdje na zemlji: jelo, pilo, zabava, razni
užici – „bog im je trbuh.“ Drugi sve prosuđuju s Kristovih stajališta. Krist im je mjerilo. Znaju
da ih čeka velika budućnost – nebo. „Naša (njihova) je domovina na nebesima.“ Ovdje smo
2

samo na proputovanju. Naše nebo bit će i ovdje na zemlji ako se preobrazimo u Krista. Pavao
moli Filipljane, a i nas danas: „Čvrsto stojte u Gospodinu.“ Vjernički život temelji se na nadi
da će se iz ugrožene i besperspektivne sadašnjosti konačno prispjeti u puninu života.
Evanđelje (Lk 9, 28b-36)
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok
se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s
njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu izlasku, što
se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se
probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od
njega, reče Petar Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi,
jednu Mojsiju, jednu Iliji.“ Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i
zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestraše. A glas se začu iz oblaka: „Ovo je Sin moj,
Izabranik! Njega slušajte!“ I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu
onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
U drugoj nedjelji korizme prisutan je svetopisamski odlomak koji govori o Isusovom
preobraženju. U liturgijskoj godini C, čita se tekst iz Evanđelja po Luki. Sve to nije slučajno,
jer sve što je Bog ostvario u svom Sinu i što čeka sve nas, jasno je izraženo u današnjem
evanđelju. Vjera znači neprestano kretanje, pomicanje, izlazak. I Abrahamova povijest je
izlazak. Bog izvodi Abrahama iz njegove zemlje i šalje ga u nepoznato. On ne zna kuda ide,
ali prihvaća Božju riječ i poklanja mu svoju vjeru – povjerenje. Vjera, zbog svoga kretanja, ne
dopušta tugovanje nad prošlošću niti zadovoljstvo sadašnjim. Vjera vodi u sigurnu budućnost,
Božju budućnost, u puninu života. Lukin opis preobraženja ima svoju specifičnost. U njemu
je posebno opisana njegova molitva. Isus je osjećao u svom zemaljskom životu intimnu
potrebu da bude s Ocem, u molitvi. Preobraženje se događa u teškim trenucima Isusova
zemaljskog života. On kreće prema Jeruzalemu i zna da ga tamo čeka: uhićenje i muka.
Napetost oko njega sve više raste. Vladajući sloj, pismoznanci i svećenstvo pokazuju sve veće
neprijateljstvo prema njemu. Narod ga sve teže shvaća. Žele ga samo kao političkog vođu i
osloboditelja. Učenici ga također, ne razumiju. Oni ne prihvaćaju njegov naviještaj muke. U
takvoj situaciji Isus ostaje SAM i on kao čovjek – treba ohrabrenje. On snagu i ohrabrenje
traži u MOLITVI, od Oca. Nakon što je najavio svoju muku te poučio učenike da ići za njim
znači i prihvatiti njegov križ. Tada Isus, po Lukinu evanđelju, izabere Petra, Ivana i Jakova, te
ih povede na brdo da budu svjedoci njegove molitve i preobraženja. To iskustvo Isusove slave
bit će važno za učenike u svim njihovim poteškoćama s kojima će se susresti zbog Kristove
žrtve. Učenici su već vidjeli Isusova mesijanska djela. A ovdje im želi pokazati svoju vezu s
Ocem koja je najsnažnija u molitvi. Sama situacija slična je onoj kod krštenja na Jordanu. To
nije slučajno. Krštenje i preobraženje ključni su momenti Lukina evanđelja. Krštenje je
početak Isusova javnog djelovanja, a preobraženje polazak prema Jeruzalemu u kojemu će
podnijeti muku. Luka ovdje naviješta Kristovu smrt kao ključ čitanja povijesti spasenja i
konačne proslave. Na gori, Isus se moli: „I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća
sjajem zablista.“ Ovdje Luka govori o promjeni Isusova lica. Sjaj njegova božanstva, sada je
vidljiv na njegovu licu. Isus sjaji vlastitom slavom. Kristova tjelesnost prožeta je sjajem
nebeske svjetlosti. Uz Isusa pojavljuju se Mojsije i Ilija: „Ukazali su se u slavi i razgovarali s
njime o njegovu Izlasku, što se doskora ima ispuniti u Jeruzalemu.“ Njih dvojica predstavnici
su Staroga zavjeta. Mojsije je čovjek Zakona, a Ilija predstavnik svih proroka. Evanđelist
Luka uči da već Stari zavjet najavljuje dolazak Riječi Božje i da Isus dolazi ispuniti Zakon i
proroke. Mojsije i Ilija govore o Kristovoj budućoj patnji i pobjedi. Govor je to o Isusovu
Izlasku, tj. o njegovoj muci u Jeruzalemu, koja se trebala uskoro dogoditi. Bitno je naglasiti,
3

dok se Isus molio u svojoj muci Ocu, njegovi učenici su zaspali. Njima je na brdu bilo
ugodno, za odmor i spavanje. „Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji
stajahu uza nj.“ No san koji savladava apostole i umara oči nije samo tjelesne, već i duhovne
naravi. Oni ne uspijevaju vidjeti Kristovo otajstvo u punini značenja. Učenici su spavali i nisu
čuli razgovor o muci. Petar uzima riječ i kaže Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti.
Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.“ Petar nije ništa razumio, nije znao
što govori. On je želio 'ladanje.' Upravo zato evanđelist govori o oblaku koji ih zasjenjuje.
Sjena oblaka bila je narodu znak Božje prisutnosti prigodom izlaska iz Egipta. Iz oblaka
učenici čuju glas: „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!“ I ovdje je oblak znak Božje
prisutnosti. Božji glas sigurno njih zastrašuje. Ne treba ih strašiti ono što čuju, jer Božji glas
govori o Kristu kao Božjem Sinu i Izabraniku. Osobito je važan kraj rečenice koji kaže:
„Slušajte ga!“ Ovim riječima se poručuje da su Zakon, proroci i sva dotadašnja iščekivanja
doživjeli u Isusu svoje ispunjenje. On je dakle, onaj u koga treba vjerovati. Zanimljivo je da u
ovim dramatičnim trenucima učenici spavaju. Oni će zaspati i na Maslinskoj gori dok se bude
ispunjavalo ono o čemu se govorilo na gori preobraženja. U prvom čitanju nailazimo na
uspavanog Abrahama. Pavao piše Filipljanima (2. čitanje), uspavanim u sigurnosti zemaljskih
dobara. Uči ih da je njihova (naša) domovina na nebesima. Iznenađuje što se ta uspavanost
događa nakon Božje intervencije. Abrahamu je Bog već obećao potomstvo. Učenici su već
vidjeli Isusova djela i prepoznali u njemu Mesiju. Božji 'plamen' ih preobražava. Preobraženje
nije imalo za cilj preobraziti Isusa, nego baš učenike. Isusu se izgled lica izmijenio. A izgled
lica ne mijenja bit osobe, nego mijenja sliku te osobe u očima drugih. Isus je ovdje na gori
preobraženja učenicima otkrio svoje božanstvo. Sjaj njegova lica usmjerio je pogled učenika
na Krista čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta. To isto Bog govori i Abrahamu, pozivajući ga
da podigne pogled u nebo i broji zvijezde. Poruka preobraženja je! Ono ne mijenja Boga,
nego preobražava nas. Uči nas da je potrebno podići pogled sa zemlje i prestati vjerovati da je
naša sreća samo ovdje na zemlji u materijalnim stvarima, u posjedovanju. Preobraženje nas
uči da svoj mir ne vežemo uz tvrdu zemlju i slabe ljude, nego da pogledamo iznad sebe. Zove
nas da se ne uspavamo u ljepotama prolaznosti, nego da ih oplemenimo vrednotama vječnosti.
Isus ne prigovara Petru zbog njegovih riječi o sjenici. Njemu je važno i oni su zato tu, da sve
ono što su vidjeli kasnije svjedoče. Nakon preobraženja na gori i iskustva slave Isus ostade
sam. Nestao je „oblak slave,“ utihnuo je Očev glas, a učenici još ništa ne razumješe…Isus
ostaje sam. Samoće i nerazumijevanje njegov su put do slave Očeve. To je put koji stoji pred
svakim njegovim učenikom. Daj i nama, Učitelju, snagu uspeti se na Goru i kleknuti pred
podnožje tvoje, te da tvoja blizina probudi našu zaspalu vjeru i rasvijetli tamu našega pogleda.
Pitanja za razgovor
• Zašto Bog odabire Abrahama i postavlja ga za oca mnoštva, oca vjere?
• Što i nama danas poručuje Abraham i njegova postojana vjera? 1. čitanje.
• Kako pjesnik zahvaljuje Bogu za njegovu svjetlost i spasenje u Psalmu 27?
• Što čini apostol Pavao da spasi vjeru Filipljana u Krista Isusa?
• Zašto ih uvjerava da slijede njega u njihovom životu i vjeri? 2. čitanje.
• Zašto Isus odlazi na goru i sa sobom vodi učenike: Petra, Ivana i Jakova?
• Što čini Isus na gori i tko mu se pridružuje i zašto?
• Što se događa učenicima? Zašto su oni zaspali?
• Što Petar predlaže Isusu na gori?
• Što se čuje iz oblaka? Tko se javlja iz oblaka i zašto?
• Što je preobraženje: za Isusa, za učenike, za nas danas?
• Kako shvatiti da je naša domovina na nebesima?
• Što povezuje današnje 1. čitanje, Psalam, 2. čitanje i Evanđelje?
4

Molitva vjernika
• Gospodine, neka tvoja Crkva trajno prianja uz tvoga Sina te po vjernosti evanđelju
donosi svim ljudima svjetlo spasenja, molimo te!
• Gospodine, nadahnjuj predvodnike svoga naroda da se uvijek znaju „uspeti na brdo“ i
ondje se hraniti i preobražavati istinskom molitvom i svjetlom tvoje riječi, molimo te!
• Gospodine: za sve koji su skrhani bolešću, samoćom i neimaštinom: obnovi u njima
snagu i radost života, a kršćane nadahni na velikodušnu ljubav prema njima i prema
svim potrebnima, molimo te!
• Gospodine, sve nas ovdje okupljene obnovi svjetlom svoga lica i pomogni nam trajno
rasti na putu vjere, molimo te!
• Gospodine, podari nam snagu uspeti se na Goru, da kleknemo pred podnožje tvoje i
neka tvoja blizina probudi našu zaspalu vjeru i rasvijetli naš put k tebi, molimo te!
• Gospodine, pomogni nam da ovogodišnjom proslavom korizme napredujemo u
spoznaji Isusa krista i u životu slijedimo njegov primjer, molimo te!
Gospodine, prožmi naše misli, riječi i djela svojim Duhom da, obasjani tvojim svjetlom,
preobražavamo lice ovoga svijeta i tako gradimo tvoje Kraljevstvo. Po Kristu Gospodinu
našemu. AMEN!
Zaključak
Preobraženje – prethodi Kristovoj muci. Učenicima je bilo teško prihvatiti činjenicu Kristove
muke. On ih jača svojim preobraženjem: očituje se pravim Sinom Božjim. Isus se s trojicom
izabranih učenika povukao u osamu – na goru, pomoliti se. U svim važnim trenucima svoga
života Isus moli. Molitva je otvaranje srca tajni nevidljive Božje prisutnosti. To je razgovor s
Bogom. To je uzdignuće duše k Bogu. Zato se u molitvi događaju divne stvari. Molitva nas
preporađa, osposobljava nas za novo viđenje stvarnosti, hrani našu nadu. I dok se Isus molio,
izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. TO JE PREOBRAŽENJE! Preobraženje
nas odmah treba upozoriti na snagu MOLITVE. Molitva zahtjeva od čovjeka hrabrost i
otvorenost za istinu. Molitva nas dakle, otvara istini, svega što živimo i onoga što jesmo. U
našem životu često smo zarobljeni stvarnošću oko nas i ne prepoznajemo više pravo lice
života. Zahvaća nas pesimizam, misli su nam crne i negativne. Takvi ne vidimo ljude oko
sebe u pravom svjetlu. Pitanje je kako se osloboditi negativnih misli? Nama vjernicima
molitva može pomoći da uđemo u istinu života, a to znači u pravu stvarnost. Samo tako
možemo postati realni. Molitva nas upozorava na temeljne istine koje su nas sposobne
ponijeti iznad mraka naše ograničenosti. Molitvom otkrivamo da smo ljubljena djeca Božja,
da nam je Bog Otac, da nismo sami i da nismo prepušteni sami sebi. Molitva nas upozorava
na to da ima netko tko nas neizrecivo ljubi. Ono što je nad Isusom izrečeno, neprestana je
istina i nad tajnom našega života: „Ti si sin moj ljubljeni! Ti si kći moja ljubljena!“ U tu nas
istinu uvodi molitva. Zato nam molitva otkriva svjetlu stranu našeg života, našeg lica. Iz toga
slijedi: kroz molitvu je moguće da i naše lice postane bijelo kao snijeg, da se i naše haljine
izmijene. To je iskustvo preobraženja koje nas može dalje nositi kroz život. Po molitvi
možemo osjetiti kako se pročišćava naša slika o svijetu (zlom svijetu) i ljudima, za koje
molimo. Posljednja poruka evanđelja, danas je: „Njega slušajte!“ To je poziv da Isusa
slijedimo, da njegovu riječ prihvatimo kao pravilo života. To je i poruka: on će preobraziti
ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga slavnome tijelu svome! On će preobraziti ovaj naš život
i suobličiti ga svojem životu. On će preobraziti sve ono što nas plaši i od čega bježimo, ono
što nam čini bol i što ne prihvaćamo. On Sin Božji! On, naš Veliki Brat, će to učiniti!
5