Vrijednost i cijena vode

Vrijednost i
cijena vode
Prof. dr. sc. Ognjen Bonacci
Grañevinsko-arhitektonski fakultet
Sveučilište u Splitu
Pont du Garda na rijeci Gard kod
grada Avignon-a Francuska

1)Uvod
(vrijednost i/ili
cijena vode)

31 m
23 m
GRAFIČKI PRIKAZ SNIŽAVANJA RAZINE
PODZEMNE VODE U OKOLICI GLAVNOG GRADA
KINE BEIJING-A TIJEKOM 13 GODINA

Vrijednost vode, a posebno one pitke, sagledavana u
apsolutnim i idealnim kategorijama, nedvojbeno je najviša na
ljestvici valorizacije potreba ljudi i prirode. Meñutim, kad se s
tog nivoa preñe na druga mjerila vremena i prostora (kako
ona kraća i manja tako i ona duža i veća) stvari s
vrednovanjem vode postaju mnogo složenije i značajno
kontraverznije.
Vrijednost vode u istom trenutku vremena bitno je
različita na raznim mjestima planete, na pr. u vodom
bogatoj Finskoj ili u uvijek vodom siromašnom Čadu. Na
istom mjestu voda ima sasvim drugačiju vrijednost
tijekom raznih vremenskih razdoblja godine, tijekom
vlažnog jesensko-zimskog razdoblja i tijekom sušnog i
vrelog ljeta.
Količine vode, njihov raspored u prostoru i vremenu
utjecali su bitno i na razvoj civilizacija, kultura,
ekonomija, društvenih sustava, religija itd. na planeti. Tu
identičnu ulogu vrši voda i danas.
Njen utjecaj je uočljiv i u različitim krajevima naše
nevelike zemlje.
CIJENA VODE NE
ODRAŽAVA
REALNO
I NJENU
VRIJEDNOST. RADI
SE O DVA
NERIJETKO
SUPROSTAVLUJEA
POJMA I/ILI
KONCEPTA.

Cijena vode u značajnom je porastu u
nekoliko posljednjih godina u cijelom
svijetu. Prema izvještaju objavljenom
u časopisu WORLD WATER (kolovozrujan
2007.) u 12 od 14 najrazvijenijih
zemalja svijeta porast je uočen
tijekom posljednjih dvanaest mjeseci,
a prognoze govore da će se on
nastaviti tijekom nastupajućeg
razdoblja.
Danska ima najvišu cijenu vode, veću
za 0,60 $ po m 3 nego druga po
skupoći Njemačka. SAD su i dalje
jedna od država s najnižom cijenom
vode, ali je kod njih zabilježen najviši
porast cijena u povijesti od 6,1 %.
Cijene vode u Australiji u stalnom su porastu iz godine u godinu. U posljednjoj
godini cijena je porasla za 17,8 %. Porast cijena vode zabilježen je i u Belgiji,
Kanadi, Južnoj Africi, Velikoj Britaniji itd.
Razlozi za porast cijene vode su univerzalni, ali na njih bitno utječu lokalni i
regionalni, društveni, prirodni i politički čimbenici. Na pr. porast cijene vode u
Australiji velikim je dijelom uvjetovan problematikom okoliša, osobito pojavom
čestih suša. Kanada, koja je inače bogata vodom, podizanjem cijene vode
pokušava pripremiti svoje stanovnike na vodnu krizu koja ih (možda, po njima vrlo
vjerojatno) očekuje.

Kad netko postavi razumno pitanje:
Koja je stvarna cijena vode
Drugi odmah odgovaraju isto tako razumnim protupitanjem:
Da li voda predstavlja osnovno ljudsko pravo ili proizvod
koji treba, a ako treba, koliko ga treba, plaćati
Za svakoga uključenog u poslove s vodom jasno je da se
radi o pitanjima na koje se mogu očekivati krajnje
suprotstavljeni odgovori.
Voda predstavlja resurs kao nafta ili drvo, s tim da je pristup
do nje jednostavniji. Barem je tako bilo do sada i u većini
slučajeva, ali se ta situacija drastično mijenja. Problem je da
realna cijena vode nije poznata nigdje pa niti u tržišno najjače
orijentiranim zemljama svijeta. S druge strane ljudi su
prihvatili činjenicu i bez pogovora su voljni platiti više za litru
vode nego za litru benzina. U mnogim državama (na pr.
Švicarska i Kalifornija) u ugostiteljskim objektima čaša vode
iz slavine (2 dcl) se naplaćuje i do 5 kuna.

Činjenica je da cijena vode već danas predstavlja (u budućnosti će to
biti mnogo jače izraženo) ključan čimbenik koji utječe na cjelokupni
proces upravljanja vodnim resursima, a preko toga i na šire društvene
i političke procese. Oni koji zagovaraju realnu cijenu vode naglašavaju
da će sustav koji će prihvatiti realne cijene vode poticati investiranje u
infrastrukturu te će biti zanimljiv za snažnija investiranja privatnog
kapitala. Ujedno se očekuje da će rezultirati smanjivanjem zagañenja i
poticanjem korištenja praktičnih i tehnoloških rješenja koja štede
vodu. Oni naglašavaju da plaćanje realne i korektne cijene vode znači
njeno manje rasipanje, čišću vodu, a preko toga i zdravije ljude i
okoliš.
Meñutim, pri tome se neosporno nameće pitanje: “Što će biti sa
siromašnima (kojih svugdje ima sve više) koji nisu sposobni platiti
takvu realnu i visoku cijenu vode”
Paradoksalno je da siromašni od nižih cijena vode dobivaju manje
nego bogati. Snižavanjem realnih cijena vode najviše dobivaju bogati
koji troše najviše vode za lične potrebe (bazeni, veliki stambeni
objekti, natapanje travnjaka i vrtova itd.), ali i za pogone svojih
tvornica, velikih imanja itd., dakle za stvaranje nove dobiti. Očigledno
je da se kod odreñivanja cijene vode radi o krajnje složenoj
problematici za koju ne postoje jednostavni odgovori.

Kao značajna informacija za nalaženje stvarnih rješenja ovog složenog problema
predlaže se analizirati sustav cjelovitog životnog ciklusa cijena vode u različitim
inačicama upravljanja vodnim resursima primjenom metode “cost-benefit”.
Cjeloviti životni ciklusa obuhvaća instaliranje sustava, potrošnju energije za
njegov rad, održavanje, cijenu utjecaja na okoliš i drugo s uvažavanjem stvarne
cijene prodaje vode koja vrlo često iznosi samo 15 % od ukupne i realne cijene.
Cijena energije je najčešće dominantni čimbenik. U industrijski razvijenim
zemljama više od 75 % energije troši se na pogon elektromotora.
Bitna i nezaobilazna politička maksima je da voda predstavlja osnovno ljudsko
pravo. U tom smislu stoji otvoreno pitanje:
Kako ostvariti to pravo
ili preciznije
Koja je količina vode dovoljna za ostvarivanje u praksi tog
osnovnog ljudskog prava
Vjerojatno prihvatljiv odgovor je:
Pitka voda mora biti na raspolaganju svim ljudima u količini i
kakvoći dovoljnoj da održi njihov život bez obzira na njihovu
mogućnost da pokriju troškove te vode.
Odgovor je lijepo sročen, ali nedovoljno precizan da bi pomogao konkretnom
rješavanju ovog doista gorućeg ekonomskog i društveno-političkog problema.

Prognoze stručnjaka iz različitih zemalja svijeta su vrlo jasne
i gotovo identične. Cijena će vode nastaviti nezaustavljivo
rasti. Snabdjevači vodom (posebno oni srednji i veliki) neće
biti u mogućnosti opskrbljivati potrošače jeftinom vodom.
Jedini pravi odgovor na to može biti racionalnije korištenje
vode. Jer načini na koji se ona koristi daleko su od
racionalnog. Voda se još uvijek i pored sve viših cijena vrlo
neracionalno koristi praktično svugdje u svijetu. Zanimljivo je
da u tom smislu nema velike razlike kod razvijenih i
nerazvijenih zemalja svijeta. Razlika i to značajna je u količini
gubitaka vode u distribucijskim mrežama. Kod razvijenih
zemalja ona je znatno manja (do 10 %) nego kod nerazvijenih
(30 do 50 % i više). Meñutim, potrošnja vode u razvijenim
zemljama je veća zbog višeg standarda i snažnije industrijske
i poljoprivredne potrošnje.

2) Koliko je
Hrvatska stvarno
bogata vodom

1961.-1990.
P sr1 = 1162 mm (Kriging)
P sr2 = 1081 mm (Thiessen)
P sr3 = 1131 mm (aritm. srednjak)

1961.-1990.

743
c = =
2028
0,366
1285 m 3 /s ili 717 mm/god
4,051•10 10 m 3 /god
EVAPOTRANSPIRACIJA ( P = 1131mm )
ULAZ
OBORINA
PALIH NA
TERITORIJ
R.H.
P = 1131mm
( )
ULAZ
KOPNOM IZ
DRUGIH
DRŽAVA
2028 m 3 /s
6,394*10 10 m 3 /god
4149 m 3 /s
13,084*10 10 m 3 /god
743 m 3 /s
2,343*10 10 m 3 /god
UNUTRAŠNJE ILI
VLASTITE VODE
HRVATSKE
IZLAZ
KOPNOM
IZLAZ
MOREM
4087 m 3 /s
12,889*10 10 m 3 /god
UKUPNO 4892 m 3 /s
15,427*10 10 m 3 /god
805 m 3 /s
2,538*10 10 m 3 /god

Hrvatska je usporeñujući prosječne godišnje vrijednosti vlastitih slatkih voda na
njenom cIjelom teritoriju samo nešto bogatija od europskog prosjeka. Koliko To
zavisi o kriterijima i mjerilima na osnovi kojih se vrše usporedbe. Znatno je bogatija
ako se u obzir uzmu vanjske ili tranzitne vode čiju glavninu predstavljaju vode rijeke
Dunava, potom Save, Neretve i Drave. Kod nas zbog prethodno navedenog prevladava
mišljenje da smo vodom vrlo bogati i da u toj domeni nema problema. Takav zaključak
neprecizan je i vrlo nestimulativan. Činjenica da Dunavom iz Madžarske u Hrvatsku na
njenom krajnjem istočnom rubu ulazi prosječno oko 2300 m 3 /s vode (prosječno oko 45
% ukupnih voda) povoljna je, ali ne znači mnogo za gospodarenje vodama u najvećem
djelu hrvatskog teritorija. Ljeti Dunavom u Hrvatsku može doteći i do 80 % njenih
ukupnih voda. Kad se procjenjuje stvarno bogatstvo Hrvatske u slatkim vodama
neophodno je biti mnogo precizniji i oprezniji.
Za Hrvatsku žurno treba napraviti novu bilancu voda za aktualno
razdoblje 1977.-2006., za kraće i kritične vremenske jedinice, uvažavajući
trendove smanjivanja količina srednjih i minimalnih voda, kao i trendove
porasta temperatura zraka i vode te uzimajući u obzir realnu potrošnju i
buduće potreba za vodom (posebno onom za navodnjavanje).
Neophodno je prestati se zavaravati da smo jedna od vodom
najbogatijih zemalja svijeta i/ili Europe. Takav je pristup netočan i
dugoročno gledano destimulativan.

2) Objašnjavanje
pojmova zelene i
plave vode te
virtualne vode

Bijela voda predstavlja vodu koja se izgubi evaporacijom iz tla ili s
prostora na površini terena na kojima se ista zadržala te iz oceana i otvorenih
vodotoka.
Crna voda se odnosi na: vodu koja je zagañena ili sadrži fekalne
materije, fosilnu podzemnu vodu i vodu u močvarama kao i drugim vlažnim
područjima.
Termin plava vode se odnosi na površinske i podzemne resurse slatkih
voda.
Siva voda predstavlja vodu iskorištenu za tuširanje, u praonicama kao i
onu nastalu drugim djelatnostima čišćenja koja ne sadrže fekalne materije te
zagañenu vodu tretiranu za ponovno korištenje.
Smeña voda se odnosi na jako zakiseljene vode koje se uobičajeno
javljaju u močvarama, vlažnim područjima ili vlažnom okolišu s niskim
protocima i gotovo stagnirajućim stanjima te na sirovu zagañenu vodu.
Zelena voda predstavlja vodu koja se koristi za razvoj vegetacije. Ova
je voda bitna za pružanje podrške poljoprivrednoj proizvodnji, ali i okolišu.
Virtualna voda predstavlja pojam koji se odnosi na vodu iskorištenu
za proizvodnju hrane ili industrijskih proizvoda. Termin se takoñer
upotrebljava za potrebe iskazivanja potencijala za produkciju novih proizvoda
koji bi mogli biti ostvareni kad bi bilo više vode na raspolaganju ili ako bi se
investiralo u popravljanje sustava upravljanja vodnim resursima.

Virtualni uvoz vode jedne države ili regije predstavlja zapreminu vode vezane
s uvozom proizvoda ili usluga iz drugih država ili regija. Radi se o ukupnoj
količini virtualne vode (u zemlji koja ih izrañuje i izvozi) potrebnoj za izradu
proizvoda ili usluga koji se uvoze. Virtualni izvoz vode neke države ili regije
predstavlja zapreminu vode vezane s izvozom proizvoda ili usluga iz države ili
regije. Radi se o ukupnoj količini vode, korištenoj u zemlji koja izvozi,
potrebnoj za izradu proizvoda ili usluga koji se iz nje izvoze. Gledajući sa
stanovišta zemlje uvoznika ova se voda može smatrati dodatnim vodnim
resursom kojim se nadopunjavaju raspoloživi domaći vodni resursi.
NACIONALNA ŠTEDNJA VODE
NACIONALNI GUBICI VODE
Deset država s
najvećim izvozom i
uvozom virtualne vode
R. BR.
1.
2.
DRŽAVA
Japan
Meksiko
KOLIČINA
(*Gm 3 /s)
94
65
DRŽAVA
SAD
Australija
KOLIČINA
(*Gm 3 /s)
92
57
3.
Italija
59
Argentina
47
4.
Kina
56
Kanada
43
*G (giga) = 10 9
5.
6.
Alžir
Rusija
45
41
Brazil
Obala Slonovače
36
32
7.
Iran
37
Tajland
26
8.
Njemačka
34
Gana
17
9.
Južna Koreja
34
Indija
13
10.
Velika Britanija
33
Francuska
9

Kanadski ekolozi Rees i Wackernagel (1994) sa
Sveučilišta British Columbia prvi su objavili novi
pojam „ecological footprint“ koji je moguće
prevesti na hrvatski jezik kao ekološki otisak ili
ekološki trag. Radi se o količini kopnene ili vodene
površine koja je pojedincu, naciji ili čovječanstvu
potrebna za vlastito održanje i za zbrinjavanje
otpada koji proizvede. Od tada do danas načelo
ekološkog otiska našlo je široku primjenu u
upravljanju i korištenju resursa u gospodarstvu.
Često se koristi za izučavanje održivosti različitih
životnih običaja, načina proizvodnje i korištenja
dobara i usluga, organizacije, poslovanja,
industrije te upravljanja regionalnim i nacionalnim
privredama.

Prethodno spomenuti i objašnjeni pojam izravno je
uzrokovao pojavu novog pojma “water footprint“
(Champagain 2006) kojeg sam na hrvatski jezik preveo
kao otisak vode ili trag vode. Trag vode pojedinca,
nekog posla ili nacije se definira kao zapremina slatke
vode koja se koristi za proizvodnju dobara ili vršenje
usluga pojedinaca, obavljanja odreñenog posla ili
cijele nacije. Champagain (2006) pojam traga vode
dalje dijeli na trag plave vode i trag zelene vode. Trag
plave vode je količina plave vode (slatkih površinskih i
podzemnih voda) iskorištena iz globalnih resursa
plave vode za ispunjavanje potreba pojedinaca, nacije
ili čovječanstva za proizvodnju dobara i vršenje
usluga. Trag zelene vode je količina zelene vode
(vlage korištene za rast i razvoj bilja) iskorištena iz
globalnih resursa zelene vode za ispunjavanje potreba
pojedinca, nacije ili čovječanstva za proizvodnju
dobara i vršenje usluga.

Rast broja stanovnika vezan s rastom standarda potrošnje vode, sve veća
potrošnja vode za potrebe poljoprivredne proizvodnje i porast
temperatura zraka u mnogim regijama planete u posljednjih dvadesetak
godina, predstavljaju čimbenike koji su pred cijeli svijet postavili izazov
žurnog traženja odgovora na sve češće pojave nedostataka vode.
Očigledno je da je za rješavanje ovih problema potrebno naći nove
učinkovite postupke. Kao teorijska osnova ističe se mnogo suptilnije i
praktičnije pristupanje rješavanja problema nedostatka vode. Zasnovano je
na principu primjene niza mjera nazvanih “demande-management”
(upravljanje potrebama) prije poduzimanja “supply-side” rješenja.
WATER DEMAND MANAGEMENT - WDM
(UPRAVLJANJE VODNIM POTREBAMA)
umjesto
WATER RESOURCES MANAGEMENT - WRM
(UPRAVLJNJE VODNIM RESURSIMA)

Shvativši ograničenost vodnih resursa, a kao neophodnost
pripreme za vrlo izvjesnu i prisutnu krize vodnih resursa
stvoren je novi koncept koji bi ovu krizu trebao barem
ublažiti. Koncept upravljanja vodnim potrebama (WDM) u
najnovijoj je literaturi zamijenio do sada neprikosnoveno
korišten koncept upravljanja vodnim resursima (water
resources management). WDM se sastoji od slijedećih pet
komponenti: 1) Smanjivanje količine i kvalitete vode potrebne
za ispunjavanje odreñenih zadataka; 2) Prilagoñavanje
odreñenih zadataka (postupaka, procesa) na način da budu
sposobni koristiti ili manje vode i/ili vodu slabije kvalitete; 3)
Smanjiti gubitke tijekom prijenosa vode od izvorišta do
mjesta korištenja; 4) Skratiti vrijeme trajanje korištenja vode,
posebno ono maksimalnih količina; 5) Povećati mogućnost
sustava da radi tijekom suša.
Uspješnost novog koncepta vrlo je upitna i nažalost svugdje
zavisi o političkim odlukama koje su rijetko kada dugoročne,
a uglavnom su usmjerene na kratkoročno postizanje profita.

3) Trgovanje vodom u
svijetu ( Free Trade
Agreement i North
American Free Trade
Agreement) i kod nas

U svijetu se sve češće raspravlja o trgovanju vodom u velikim mjerilima. Pri tome
se ne misli na prodaju vode u bocama već odvoñenje vode cjevovodima iz jedne
države u drugu.
FTA (Free Trade Agreement) ugovor potpisan je 1988. izmeñu Kanade i SAD-a. U
robu koja potpada pod taj ugovor uključena je i voda iz Kanade. Njim su SAD
dobile prava (substantial rights) na kanadsku vodu, tj. njim se potiče nuñenje
izvoza vode iz Kanade u SAD. Proces trgovanja kanadskom vodom dodatno je
preciziran novim NAFTA (North American Free Trade Agreement) potpisanim
1993. izmeñu Meksika, Kanade i SAD. U ovom se ugovoru u prvoj verziji
predlagalo da i izrada cijevi za transport vode bude uključena u ugovor. Suštinu
FTA i NAFTA ugovora amerikanci su predstavili kao odgovor slobodnoj trgovini
unutar Europske unije. Meñutim, prava bit ugovora leži u neophodnosti opskrbe
vodom Kalifornije i drugih država SAD-a na jugu koje se naglo razvijaju i čiji su
vodni resursi krajnje ograničeni.
Slučaj polemike na sastanku PC-CP u Delftu
Kod nas tek ponekad u javnost procuri poneka informacija o prodaji vode. Znači
da se i tu nešto ipak zbiva.
Ideja o prodaji vode talijanima cjevovodom iz izvora Omble!
NI POD KOJU CIJENU NE SMIJEMO DOZVOLITI PRODAJU VODE U VELIKIM
MJERILIMA! TREBA BITI KRAJNJE OPREZAN S DAVANJEM KONCESIJA NA
VODU DA ONE NE POSTANU DRUGI OBLIK PRODAJE VODE U VELIKIM
MJERILIMA.

4) Načini rješavanja
nedostataka vode kod nas i
u svijetu (sakupljanje
kišnice, rose i magle,
desalinizacija, ponovno
korištenje vode, umjetno
prihranjivanje podzemne
vode, itd.)

NAČINI ZA RJEŠAVANJE NEDOSTATAKA VODE
Osim suvremenih metoda dobavljanja slatke i pitke vode (desalinizacija,
umjetno prihranjivanje podzemnih voda, ponovno korištenje vode) u
svijetu se sve češće rabe klasični i lokalni postupci osuvremenjeni
primjenom modernih tehnologija (sakupljanje kišnice i magle, kanati).
Kanati (qanats) se koriste duže od 3000
godina u više od 34 zemlje svijeta (Japan,
Meksiko, Iran, Italija, Indija, Francuska,
Češka, Njemačka, duž cijelog Bliskog
Istoka i u mnogim zemljama Afrike
Korištenje suvremenih
tehnologija za izradu kanata
u Iranu

INTERNATIONAL
RAINWATER
CATCHMENT
SYSTEMS
ASSOCIATION
Water 21, 2005.
2007.
U Australiji je instaliranje tankova (rezervoara)
za sakupljanje kišnice u urbanim područjima
postao masovni pokret. Dimenzioniranje je
zasnovano na pažljivo znanstveno
zasnovanim osnovama.
INDIJA,
JORDAN,
SIRIJA itd

BRUSJE – otok HVAR
VELO GRABJE – otok HVAR

4 ha plastenika kod Biograda
Akumulira se oko 12000 m 3 vode
Nakapna ploha su krovovi plastenika

SAKUPLJANJE ROSE
Sakupljači rose površine 3 × 10 m: (a) viseći; (b) instaliran na krovu kuće (Ajaccio,
Korzika, Francuska
V – smjer noćnog vjetra; F – folija; T - rezervoar
Princip sakupljanja rose zasnovan je na kondenzaciji vlage iz atmosfere na
temperaturama zraka nižim od točke rosišta. Taj se proces najintenzivnije zbiva
tijekom ranih jutarnjih sati. Za kondenzacijske površine koriste se posebne
polimerske folije bijele boje. Ovakvi ureñaji služe istovremeno kao površine za
sakupljanje oborina. Pokusi su pokazali da se na taj način sakupi oko 25 % više
vode nego kod samih nakapnih ploha za sakupljanje oborina.

SAKUPLJANJE MAGLE
U Saudijskoj Arabiji sakupi se i preko 20
l/m 2 na dan

THE WATER WHEEL 2003.

UMJETNO PRIHRANJIVANJE PODZEMNIH VODA
Umjetno prihranjivanja podzemlja u stvari je jedan od
načina učinkovitijeg sakupljanja kišnice. Ubrzava se i
kontrolira proces infiltracije vode s površine u podzemlje
čime se smanjuju gubici vode na evapotranspiraciju, a
voda skladišti u podzemni vodonosnik.

DESALINIZACIJA
Prema najnovijim podacima danas se samo oko 3 % pitke
vode dobiva desalinizacijom. Taj je proces koncentriran u
zemljama Arapskog zaljeva gdje je nedostatak vode ogroman,
a cijena energije (nafte) niska. Cijena desalinizacije pala je na
oko 0,50 €/m 3 . Očekuje se da će padati i u buduće, ali ne tako
brzo kao do sada. Ustanovljeno je da su se tijekom korištenja
vode dobivene desalinizacijom u poljoprivredi pojavili neki
ekološki i ekonomski problemi.
U Europi jedino Španjolska i Italija desaliniziraju više od
500.000 m 3 /dan. Malta i Cipar desaliniziraju najviše vode po
glavi stanovnika u Europi.
Proces desalinizacije počeo se primjenjivati i kod nas te je za
očekivati da će se razvijati i dalje iako nije za očekivati
njegova masovna primjena.

5) Slučaj
korištenja vode
rijeke Kolorado
(SAD)

SLIV RIJEKE KOLORADO (SAD & MEKSIKO)
A = 634.000 km 2
Od toga 7.085 km 2 u
Meksiku
Q (1896.-1921.) = 656 m 3 /s
Q (1984.-1999.) = 565 m 3 /s
U Meksiko se prema
ugovoru potpisanom 1944.
godine pušta 1.850,2 hm 3
što odgovara srednjem
protoku od oko 59 m 3 /s.
Vode rijeke Kolorado
iskorištene su skoro 100 %.

Rijeka Kolorado koja predstavlja glavni izvor slatke vode za
većinu jugozapadnog dijela SAD-a prolazi nekim od
najsušnijih dijelova ove države. Iz rijeke se uzima pretjerano
mnogo vode za potrebe mnogobrojnih korisnika u SAD-u i
Meksiku. Raspodjela vode zakonski je regulirana aktom
nazvanim “Colorado River Compact”. Planeri su ovaj
dokument zasnovali na tada postojećem instrumentalno
praćenom sedamnaestogodišnjem nizu protoka u razdoblju
1906.-1922. u iznosu od 634 m 3 /s. U razdoblju od 1896. do
1930. prosječni protok rijeke Kolorado procijenjen je na 665
m 3 /s. Meñutim od 1931. do 1965. prosječni protok je bio
znatno niži i iznosio je 510 m 3 /s (80%). Dugogodišnji (450
godina) niz protoka rekonstruiran analizom godova stabala
(“tree rings”) ima prosjek od oko 527 m 3 /s (83%) što je
značajno niže od protoka na osnovi kojeg je sklopljen
ugovor. Ta činjenica stvara velike probleme prilikom
upravljanja i onako pretjerano korištenim resursima ove
rijeke.

Q (10 3 ft 3 /s)
GODINA PRIJE 1960.
1896. 1930.
30 GODIŠNJI PROSJEK

6) Pokušaj
rješavanja
opskrbe vodom
grada Barcelone
(Španjolska)

Opskrba vodom Barcelone (Španjolska cjevovodom iz ušća
Rone (Francuska)
Nagli razvoj Barcelone traži dodatne
količine vode. Razmatraju se tri
varijante: 1) Dovoñenje vode iz Ebra s
udaljenosti od oko 100 km; 2)
Desalinizacija morske vode; 3)
Dovoñenje vode cjevovodom dugim
tristotinjak kilometara iz ušća rijeke
Rone (Francuska).
Srednji protok Rone na ušću iznosi oko
1700 m 3 /s. Za potrebe Barcelone i
brojnih područja u Francuskoj i
Španjolskoj oko samog cjevovoda
predviña se uzeti 15 m 3 /s. Za sada se iz
ušća Rone uzima oko 17,5 m 3 /s vode.
Iako se radi o neznatnim količinama
vode s obzirom vodnost Rone i
tradicionalno dobre odnose Francuske
i Španjolske kao i doslovno golem
interes Španjolske male su šanse da
do ostvarenja ovog projekta doñe.
Francuzi jednostavno ne daju svoju
vodu. Pregovori traju vrlo dugo.

7) Opskrba
vodom malih
krških otoka u
svijetu i kod nas

PODACI O CRPLJENJU VODE NA OSAM KRŠKIH OTOKA

8) Komentiranje
nekoliko
slučajeva
opskrbe vodom
gradova

Jedan od osnovnih problema opskrbe vodom u budućnosti u
svijetu, ali i kod nas, je nezaustavljiva migracija stanovništva
sa sela u gradove što je moguće uočiti iz podataka navedenih
u slijedećoj tablici.
9

Primjer potrošnje vode grada Phoenix-a (SAD)
Grad je smješten u sjevernom dijelu pustinje Sonoran (SAD,
savezna država Arizona). Prosječna godišnja oborina iznosi 180
mm. Prosječne temperature zraka u siječnju su 12, a u srpnju 34 °C.
1950. godine grad je imao 300.000 stanovnika dok je 2004. broj
stanovnika narastao na 3,7 milijuna. Prognoze su da će 2025. broj
stanovnika biti veći od 6 milijuna. Voda se do grada dovodi iz
brojnih akumulacija, a dijelom i iz rijeke Kolorado.
U posljednjih četrdeset godina značajno se smanjio broj
poljoprivrednih površina, ali se 7 % vode danas koristi za natapanje
parkova. Količina vode po glavi stanovnika se smanjuje, ali
nedovoljno da bi se osigurale pretpostavke održivog razvoja.

Peter GLEICK, direktor Pacific Institute (Oakland,
California, SAD) je u listopadu 2007. tiskao publikaciju
“Hidden Oasis: Water Conservation and Efficiency in
Las Vegas”. Zaključci navedeni u njoj su upravo tragični.
Ustanovljeno je da je moguće uštedjeti 40 % vode u Las
Vegasu isključivo povećanjem učinkovitosti njenog
korištenja. Na taj način bi se smanjila potreba uzimanja
vode iz rijeke Colorado, smanjila bi se potrošnja energije
i produkcija “stakleničkih plinova”.
U Las Vegasu danas se po stanovniku na dan troši oko
380 litara vode za natapanje parkova i vrtova. Oko
polovinu te vode je moguće uštedjeti, a da se pri tome i
dalje održi ista razina standarda stanovništva i zelenih
površina u gradu nastalom u pustinji.
Zanimljivo je da odgovorni ne pokazuju prevelik interes
da se pristupi štednji vode. Profit je još uvijek iznad
interesa okoliša.

Pregled postotaka protoka koji su bespovratno odvedeni iz izvora Jadra
od strane Vodovoda

Pregled maksimalnih postotaka dnevnih protoka u mjesecu
koji su bespovratno odvedeni iz izvora Jadra od strane
Vodovoda u razdoblju 1995.-2004.

Karakteristični protoci koje je
iz Jadra uzimao Vodovod u
razdoblju 1995.-2004.
Karakteristični protoci koji su
ostali u koritu Jadra u
razdoblju 1995.-2004.
Q prosječni izvora Jadra (1995.-2004.)
= 9,71 m 3 /s
Q prosječni uzimanja vode iz izvora Jadra (1995.-2004.)
= 2,33 m 3 /s

TREND I RAPS SREDNJIH GODIŠNJIH VODOSTAJA
VRANSKOG JEZERA NA CRESU
18,00
16,00
14,00
12,00
H (m a.s.l.)
1986.
H
Q
RAPS
30
25
20
10,00
8,00
H= - 0,0482T + 107,56
15
10
RAPS
6,00
4,00
2,00
5
0
0,00
-5
1920 1930 1940 1950 1960 1970 1980 1990 2000 2010
T (Year)

12,00
SREDNJI GOD. PROTOK IZVORA
RJEČINE - Q (m 3 /s)
11,00
10,00
9,00
8,00
7,00
6,00
5,00
4,00
1947.-2003.
Q = -0,0482 t + 102,29
r = 0,469
3,00
2,00
1945 1950 1955 1960 1965 1970 1975 1980 1985 1990 1995 2000 2005
VRIJEME - t (god.)

SREDNJI GOD. PROTOK
IZVORA RJEČINE - Q (m 3 /s)
12,00
11,00
10,00
9,00
8,00
7,00
6,00
5,00
4,00
3,00
2,00
Q SR1 = 7.96 m 3 /s
1947.-1979.
Q 1 = 0,0217 × t 1 - 34,6
r 1 = 0,13
1980.-2003.
Q 2 = -0,0361 × t 2 + 78,0
r 2 = 0,24
1945 1955 1965 1975 1985 1995 2005
VRIJEME- t (god.)
Q SR2 = 6,02 m 3 /s

HVALA NA PAŽNJI