27 temelju potrebnog broja izmjena zraka, koje su propisane normama HRN 832:2000 i HRN EN 832/ AC:2004. Osim gubitaka, u zgradama postoje i dobici toplinske energije koji ne dolaze iz sustava grijanja, tzv. slobodni toplinski dobici. U ove se dobitke uključuje toplinska energija dobivena od osoba koje borave u prostoru, kao i od različitih uređaja (primjerice, uredska oprema, rasvjeta, projektori itd.) koji se koriste u prostoru. Ovi se dobici nazivaju unutarnji ili interni dobici (Q in ). Osim toga, određena količina toplinske energije u prostor dolazi i od sunčeva zračenja (Q sun ). Da bi sustav grijanja/hlađenja zadovoljio toplinske potrebe zgrade, potrebna je određena količina primarne energije (energenta) Q. Ova je energija veća od korisne energije Q k jer tehnički sustavi nisu savršeni, tj. oni također imaju svoje gubitke (Q gg ). Naime, unutarnja se kalorička energija goriva ne može iskoristiti u potpunosti, jer se dio energije izgubi zbog nepotpunog izgradnja i preko ispuštenih dimnih plinova a dio se prenosi sa samog kotla na okoliš zračenjem i konvekcijom. Dakle, potrebna toplina za grijanje ovisi o: • toplinskim gubicima kroz vanjsku ovojnicu (neprozirne i prozirne dijelove), • toplinskim gubicima kroz linijske toplinske mostove, • toplinskim gubicima kroz točkaste toplinske mostove, • toplinskim gubicima prema tlu, • toplinskim gubicima prema negrijanim prostorijama, • toplinskim gubicima kroz ostakljene prostorije, • toplinskim dobicima od sunca i unutarnjih izvora i • gubicima uslijed provjetravanja i/ili ventilacije. Kroz elemente energetske bilance zgrade nazire se osnovna ideja energetske efikasnosti u zgradarstvu. Naime, cilj je smanjiti transmisijske i ventilacijske gubitke te gubitke u sustavu grijanja na najmanju moguću mjeru te povećati toplinske dobitke od sunca i pri tome ne narušiti toplinsku ugodnost boravka u prostoru. Energetske potrebe zgrade uključuju: • toplinsku energiju za grijanje prostora i pripremu potrošne tople vode, • električnu energiju za pogon rashladnih uređaja, dizalica topline te ventilatora i pumpi u sustavima grijanja, ventilacije i klimatizacije, • električnu energiju za rasvjetu, • električnu energiju za ostale uređaje (uredska oprema, dizala, televizori itd.), • sekundarne uporabe toplinske energije (posebice u uslužnim djelatnostima npr. praonicama i sl.) Struktura potrošnje energije po energetskim sustavima u zgradi jako ovisi o klimatskim prilikama, pa tako, primjerice, udio potrošnje energije u sustavu grijanja može varirati od 30 do 60%, dok udio potrošnje energije u rashladnom sustavu može varirati od 3 do 15%. Na kraju, vrijedi ponoviti kako na potrošnju energije u zgradi ako se izuzme ponašanje korisnika najveći utjecaj imaju oblik građevine (omjer grijane i ukupne površine građevine), toplinska izolacija, izvedba energetskih sustava. PRIRUČNIK <strong>ZA</strong> <strong>PROVEDBU</strong> <strong>ENERGETSKIH</strong> <strong>PREGLEDA</strong> zgrada
28 PRIRUČNIK <strong>ZA</strong> <strong>PROVEDBU</strong> <strong>ENERGETSKIH</strong> <strong>PREGLEDA</strong> zgrada