ovdje - Vid

More documents

Recommendations

Info

LIST LIST ŽUPE ŽUPE SNIJEŽNE GOSPE GOSPE SNJEŽNE br. br. 16. 13. 2011. 2008. Dragovija – zaboravljeno mjesto naslov bi sugerirao napuštene, oronule, nežive kuæe. Mjesto u kojem se èuje zvuk povjetarca, koraci divljih životinja. Tom mišlju smo bili voðeni Vicko i ja kada smo krenuli u šetnju po Dragoviji. Bilo je to 30. ožujka, sunèan pravi proljetni dan. Nakon meraka, koji se tradicionalno odvija poslije ruèka u lokalnoj kafani, uputili smo se prema Dragoviji. Naše nepoznavanje toga mjesta, zamalo napisah naselja što bi, u ovom sluèaju, bio potpuno pogrešan termin, odmah je izašlo na vidjelo. U želji da doðemo do kuæa Volareviæa, završili smo na drugom kraju mjesta u predjelu gdje se nalaze kuæe Pleæaša. Ljubazni domaæin nam je odmah objasnio kuda trebamo krenuti da bismo stigli do željenog odredišta, uz dodatno objašnjenje: „Ona van je ošla za ajvanon, ne æete ju sad naæ u kuæi, nisan èuja zvono od ovaca”. Ljubazno smo se zahvalili i odluèili okušati sreæu. Putem smo sreli Matu Volareviæa, još jednog „iseljenika” s Dragovije, koji je marljivo obnavljao svoje imanje. On nam je, takoðer, rekao da naša sugovornica vjerojatno nije doma. Ispostavilo se da su bili u pravu, ovce se neæe same napasti. Odluèismo je saèekati, te krenusmo laganom šetnjom po Dragoviji. Tek kada èovjek malo zastane i pozornije promotri shvaæa mirnoæu i ljepotu koju pruža gotovo netaknuta priroda koja okružuje, odnosno prožima samo mjesto. Taj doživljaj je uljepšavao i sunèan proljetni dan. Kazavši kako je vrijeme lijepo Vicko je odmah izvadio mobitel, te vrlo brzo ispalio: „Ugodnih 17. stupnjeva”. Zaèuðeno ga pogledah, a on mi ubrzo objasni kako je njegova meteorološka stanica spojena na internet, a on opet ima mobilni internet, te na taj naèin može u bilo kojem trenutku provjeriti trenutne vremenske prilike. Ubrzo sam sve zbrojio i shvatio da je Vicko odluèio provjeriti koliko stupnjeva znaèi „ugodno vrijeme”. Èuda suvremene tehnologije nas prate i u ovaj netaknuti predio. Naša šetnja se nastavila dalje nakon još jedne provjere je li se pojavila naša sugovornica. Nakon što smo se uvjerili kako Dragovija ponovno živi, kako se obnavljaju kuæe, kako nekadašnji stanovnici i njihovi potomci odluèuju svoje slobodno vrijeme provoditi na rodnoj grudi, shvatili smo da naše mišljenje o napuštenom mjestu nije baš najtoènije. Zakljuèili smo kako je naša potraga za željenom sugovornicom za taj dan neuspješna, te sjedajuæi u automobil odluèili smo okušati sreæu ponovno sutra. Osjeæaj je da nijednome od nas dvojice skorašnji povratak nije teško pao. 6
LIST LIST ŽUPE ŽUPE SNIJEŽNE GOSPE GOSPE SNJEŽNE br. br. 16. 13. 2011. 2008. Umjesto ranih popodnevnih sati, sljedeæi dan smo za polazak izabrali sam zalazak sunca. I ovce, valjda, moraju spavati u štali. Polako smo šetali do željene kuæe. Èim smo bili u blizin psi zalaju, a iza vrata štale se pojavio sumnjièavi pogled. Pozdravismo je: „Zdravo baba”, a odgovor je bio pomalo neoèekivan: „Nemoj ti meni baba”. Pokušali smo objasniti našoj sugovornici tko smo i što želimo. Nju je, naravno, najprije zanimalo naše obiteljsko stablo ili po domaæi „èiji smo”. Shvativši da poznaje naše obitelji, ponajprije djedove i babe, a nakon toga i roditelje, jednom od nas èak i zeta, ljubazno nam je rekla: „Pišite šta vas je volja, ali mi ne spominjite ime i ne slikaji te me”. Iz poštovanja odluèili smo uvažiti njezinu želju. Iz tog razloga u ovom tekstu neæe biti nijednom spomenuto njezino ime, ali upuæeni æe znati o kome se radi, kao što sam tekst neæe biti popraæen fotografijom sugovornice. Naravno, znatiželja nas je prvenstveno vodila prema prošlim vremenima. Zanimalo nas je kako se nekoæ živjelo na Dragoviji, od èega se živjelo, kada su se ljudi iseli, i druge zanimljivosti iz prošlosti Dragovije. Dobiti odgovor na ta pitanja pokazalo se težim nego smo mislili. Naša sugovornica je osoba koja je u potpunosti u sadašnjosti. Iznenadila nas je njezina informiranost o trenutnom stanju u državi i društvu. Ubrzo nam je odgovorila kako ona ima radio i kako sve prati preko njega. „K vragu i HDZ i SDP” – poruèila nam je – „Svi su oni isti”. I nakon toga izrazila brigu za socijalno, gospodarsko i politièko stanje u državi. Naravno, nas je i dalje zanimao nekadašnji život na Dragoviji, ali ona se nije dala. Njoj je bilo važnije objasniti Vicku i meni važnost poštenja. Na nekoliko primjera iz svog života pokazala je koliko je važno da èovjek kroz život kroèi pošteno. Mi smo strpljivo slušali. Moram priznati da je imala izrazito zanimljiv naèi naracije, pokušavala je u svakoj prièi pronaæi nekakvu pouku. Sve je išlo za tim da nas mlade uvjeri u vrijednost poštenja. Zapravo dvije najèešæe rijeèi koje je koristila bile su poštenje i njezina opreka lopovluk. Spominjuæi neka imena uz koja je stavljala pridjev lopov, lopuža i sl., puna bijesa pljunila bi na pod pokazujuæi koliko prezire takve ljude. Moji uporni upiti o nekadašnjem životu na Dragoviji su urodili plodom. „A kako, bidno, ko i danas” – odgovorila je pomalo sjetno. Nastavila je bez daljnjih podpitanja prièati: „Zelena kapula, ulja i soli, pura i moæenica, eto to smo ili liti, a zimi raštike i kupusa. Neko bi ima mrvu boba. Tako ti je to bilo. Tek za Božiæ bi zaklali ono šta je valjalo”. Tako nam je ukratko na osnovu prehrane pokazala koliko težak je bio život. Tada je na svom primjeru pokazala ostale 7 poteškoæe života na Dragoviji. Objasnila nam je kako je svakog dana morala ustajati u 4. sata kako bi stigla na autobus u Novim Selima koji ju je vozio na posao u Metkoviæ. No ni to nije bilo najgore. „Svaki dan smo išli u Nova Sela i Podgrede i u burilima nosili vodu. To napiši” – rekla je oèito svjesna kako je ona jedna od rijetkih koji znaju kako je nekoæ bilo. U tim trenutcima je postala potpuno razgovoriljiva, nestao je i zadnji trag sumnjièavosti koju je pokazivala na poèetku. Zaèuðeno sam ju upitao kako to da nisu imali vode u èatrnjama. Brzo mi je došlo objašnjenje: „Ajvan bi veæinu popija”. Nakon toga mi je nastavila objašnjavati kako bi tokom ljeta presušili bunari iz kojih bi životinje pile, popila bi se voda iz èatrnja. Spremnici koje su imali (èatrnje i bunari) nisu bili dostatni za cijelo ljeto. To je bio problem i za životinje. Kako napojiti živinu ako nema vode. Objasnila nam je kako se živo vodilo jedan dan napojiti u Prud, a drugi u Vrešticu. Nakon toga mi je poèela objašnjavati kako se u selu nalazio stari bunar, odnosno grèki bunar kako su ga zvali stanovnici mjesta. Taj bunar je imao stepenice sve do dna, a i bio je cijeli zidan. Skakala je s teme na temu, oèito nam je željela što više toga ispripovijedati. Objasnila nam je kako je glavna privredna grana bila sadnja duhana. Problem je bio taj što je monopol nad duhanom držala država, te je ona odreðivala tko æe ga saditi, te koliko æe mu ona oduzeti kao porez. Tada je poèela i o meðunarodnim odnosima. Ponovno se vratila na moga zeta: „Dobar je on iako je Vlaj, ima i kod njizi dobri ljudi”. Ja sam pomalo u šali odgovorio kako je on ipak Hercegovac, ali da nije on kriv za to, na što se nasmijala potpuno svjesna da se šalim. Na tu šalu se i ona nadovezala: „Pripredeni Vlasi. Jednak je onaj poda stolon i onaj za stolom”. Nakon toga nam je poèela o poštenju, oèito je željela da ne zaboravimo njezine rijeèi. Ubrzo sam okrenuo temu upitavši je od èega ona živi na Dragoviji. Pokazala mi je svoju malu bašèu u kojoj se nalazilo nekoliko redova krumpira, nešto blitve, te malo luka. Nakon toga je pokazala prema toru u kojem se nalaze ovce. Drago joj je što se ljudi pomalo vraæaju Dragoviji, pa makar i samo nedjeljom i subotom, barem više nije stalno sama. Sada ima ponekad i s nekim popiti kavu, poprièati. Ponekad joj i pomognu u nekim poslovima. Rekla je kako joj je mali Ðuða iscijepao drva, Letan joj je donio nešto potrebština itd. Tada sam je upitao kada su se ljudi odselili s Dragovija, na što mi je u tren odgovorila: „Zadnji se odselija Ivan Volareviæ pok. Petra 20. 8. 1973.” Nisam provjerio taj podatak, ali nemam razloga ne vjerovati joj.
Page 2 and 3: LIST LIST ŽUPE ŽUPE SNIJEŽNE GOS
Page 48: Izdaje: Župni ured Vid Uredili: Do

ovdje - Vid

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?