ovdje - Vid

LIST LIST ŽUPE ŽUPE SNIJEŽNE GOSPE GOSPE SNJEŽNE br. br. 16. 13. 2011. 2008. 

SADRŽAJ 

Marušiæi - Mrvice iz prošlosti 2 

Željko Volareviæ-Špiriæ 

Za zboravljeni dogaðaji-žrtve komunizma 3 

Žarko Markota 

50 godina od odlaska don Ante Vojnoviæa 4 

Marko Marušiæ 

Blagoslov kuæa na Dragoviji nakon 40 godina 5 


Dragovija – zaboravljeno mjesto 6 

Ante Vuèiæ 

Nema više adrese Vid b.b. 9 


13. Memorijalni turnir „Ante Taslak” 14 

Branko Markota 

4. Olimpijada djeèjih vrtiæa grada Metkoviæa 16 

Vicko Marušiæ 

8. Neretvanska brudetijada u opuzenu 16 


Boæari Pruda osvojili „Kup Kneza Domagoja 2010.” 16 

Krešimir Marušiæ 

Boæari pruda za prvaka Dalmacije u Splitu 17 


Uèenici iz Vida osvajaèi medalja u borilaèkom sportu 18 

Vinko Brnas 

13. Maraton laða – 14.8.2010 20 


Župljani u povijesnom laðarskom pothvatu 22 


Dvije velike poplave 2010.godine 25 


Skup puèkih pivaèa u Vudonjama i Drnišu 29 


Iz života naše Župe 30 

Don Stanko Vrnoga i don Mladeen Margeta 

Pregled zbivanja u župi vid tijekom 2010. godine 40 


Dolazak novog župnika don Mladena Margete u župu47 


Odlazak don Stanka Vrnoge u mirovinu 47 


Oproštajne rijeèi don Stanka Župljanima 48 

Župno pastoralno vijeæe 

Dragi don Stanko 49 


Automatska vremenska postaja Vid - Novosti 51 

Duhovne stranice 53 

Fidelis 

Poezija 46 

Djeèji kutak 47 

UVODNA RIJEÈ 

Dragi moji župljani! 

Srdaèno vas pozdravljam na poèetku 

ovog našeg novog broja lista župe Gospe od 

Snijega – Vid. Što reæi napoèetku svog 

župnikovanja u ovoj župi Mislim da sam 

rekao u nastupnoj propovijedi što bih želio. 

Nepoznati francuski pisac napisao je „Naði 

uvijek vremena da se smiješ jer je to glazba 

duše” i „Naði uvijek vremena da ljubiš i da 

budeš ljubljen”. U današnjem vremenu u 

kojem nema „vremena“, mislim kako je veoma 

važno naæi vremena za sebe, ali još više naæi 

vremena za Boga pa i za èovjeka.. Daleko je 

najvažnije naæi vremena za sebe i svoju dušu. 

Jedan grèki filozof rekao je „gnoti seauton” 

što prevedeno na hrvatski znaèi „UPOZNAJ 

SAMOG SEBE”, a to je najteže. Upoznati 

sebe i svoju narav znaèi naæi vremena i za 

eventualne promjene koje nisu u skladu s 

Božjim i ljudskim zakonima. U ovom vremenu 

priprave za najveæi kršæanski blagdan Uskrs 

upoznajmo sebe i naðimo vremena za smijeh 

iako vremena upuæuju na drugo, ali ako smo 

puni Duha Božjega naæi æemo vremena i za 

ljubav prema Bogu, bratu èovjeku i prema 

sebi, jer tko sebe ne cijeni i ne drži do svog 

dostojanstva ne može ni drugoga cijeniti. Neka 

vam je SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS. 

S TOBOM GOSPODINE NA 

GOLGOTU GORU MUKE, S TOBOM NA 

TABOR BRDO PREOBRAŽENJA! 

don Mladen 

Raspored bogoslužja u Velikom 

tjednu: 

Cvjetnica: U 8 sati tiha misa u Prudu, a u 10 

procesija i pjevana Muka u župnoj crkvi. 

Veliki èetvrtak: U 16 sati blagoslov vina, a u 18 

sati misa veèere Gospodnje. Iza mise je Gospin 

plaè. 

Veliki petak: Bogoslužje poèinje u 18. Na kraju 

je, po obièaju, procesija kroz selo. 

Velika subota: U 17 sati je u Prudu blagoslov 

uskrsnih jela, a u župnoj crkvi u 17,30. 

Bogoslužje uskrsnuæa Isusova poèinje u 23,15. 

Uskrs: Misa u Prudu je u 8,30, a u župnoj crkvi u 

10,30 sati. Iza mise je procesija. 

2


marušiæi kao i Volareviæi vuku podrijetlo iz 

Hercegovine. Jesu li iz Brotnja ili iz Stoca 

teško je toèno utvrditi, pa æu navesti samo 

neke èinjenice: po predaji su se prezivali Pribinoviæ, 

a kod Širokog Brijega postoji selo Pribinoviæi. S druge 

strane u Brštaniku kod Stoca postoji mikrotoponim 

Marušiæa kuæe.Meni se èini vjerovatnije da su se 

prezivali Miloradoviæi, što æu nastojati potkrijepiti 

nekim dokumentima. 

Kaèiæ-Miošiæ u „Razgovoru ugodnom naroda 

slovinskoga” za Marušiæe iz Brista kaže: „Marušiæ 

doðe iz Desana, ako je svoje Marušiæu iz Broænatot 

se zovu starinom Miloradoviæi.” U zemljišniku serdarije 

Bebiæeve iz 1704. godine nalazimo ih u mjestima 

Marušiæ Stipan u Desnama, Marušiæ Cvitko u 

Doprovcu (Borovcima), Marušiæ (----) u Crniæima. 

Godine 1709. spominje se Marko Marušiæ u 

Bristu. Bit æe da se neki od Desanskih Marušiæa odselio 

u Brist, a Crniæi su u ono doba obuhvaæali dobar dio 

Pruda, osim predjela oko Vrila. U katastru župe Vid 

iz 1836. godine navodi se sljedeæe: „U mjestu Crniæi 

(Czerniza) koji se još zovu i Krivaèa (Crivaza)”. Od 

godine 1759. do 1762. godine u Borovcima služi župnik 

Frane Miloradoviæ-Marušiæ, što može znaèiti da su 

neko vrijeme pisali oba prezimena. 

Inaèe su Miloradoviæi vrlo stara humska plemenita 

obitelj. Josip Horvat u knjizi „Kultura Hrvata kroz 

1000 godina” (Globus, Zagreb, 1980.), na stranici 189 

piše: „Na proèelju steæka Radoje Miloradoviæa iz 

Vojvodine kod Stoca prikazan je junak u dolami, 

uzdignute ruke, a uz njega luk sa strijelom i koso 

raspolovljen grb s maèem, na tom steæku je natpis: 

SIE LEŽI DOBRI RADOE SIN VOEVODE STIPANA 

NA SVOI BAŠTINI NA BATNOGAH SI BILIG 

POSTAVI NA ME BRAT MOI VOEVODA PETAR.” 

Zapadni dio (zaselak) Ošanjiæa i danas se zove 

Batnoge. Don Rade Jerkoviæ u povijesti župe Slivno 

spominje 1488 godine. Dubrovèani pišu knezu Petru 

da Juraj i Stipan Miloradoviæ sa Turcima èine kvar u 

Slivnu na meðašu našemu, mole kneza da naredi da 

se ne èini kvar zemlji dubrovaèkoj. 

Marušiæi-mrvice iz prošlosti 

U popisu puèanstva župe Vid godine 1836. 

nalazimo èetiri kuæe: 

K br.32 - Ante-danas Jozariæi na Krivaèi i na Gomili 

K br.33 - Mate p.Marka - danas Zeliæi, Nikiæi i Mitriæi 

K br.34 - (---)-gornji na Prudu: Džonkiæi i Markulini 

K br.35 - Ivan-donji na Prudu : Mickanovi i Mušani 

1940. godine don Rade Jerkoviæ navodi Marušiæe u 

sljedeæim mjestima: Metkoviæ (dvije obitelji doselile 

iz Vida), Vid (dvije obitelji – starenici; to su za don 

Radu one obitelji koje su doselile sa Serdarom 

Bebiæem). 

Po popisu stanovnika Republike Hrvatske iz 

2001. godine u gradu Metkoviæu ima 162 èlana u 44 

obitelji i to: 

- grad Metkoviæ: 51 èlan u 16 obitelji 

- prigradsko naselje Vid: 14 èlanova u 3 obitelji 

- selo Prud: 97 èlanova u 25 obitelji. 

Nadam se da sam i mojim Marušiæima barem 

mrvicu rasvijetlio temu prošlosti. Uostalom nije važno, 

jesu li se zvali Miloradoviæi ili Pribinoviæi ili pak 

Turèinoviæi, važno je što su danas, (rekao bi moj 

pokojni dedo Ante: „Ne èini èovika odilo nego dilo!”). 

Ako ih baš zanima neka traže sami jer tko traži dat æe 

mu se, a tko kuca otvorit æe mu se!!! 

Korištena Literatura: 

Mile Vidoviæ, Don Rade Jerkoviæ – život i djelo, 2000. 

Franjo Maletiæ, Petar Šimunoviæ, Hrvatski prezimenik: 

puèanstvo Republike Hrvatske na poèetku 21. stoljeæa, 

Zagreb 2008. 

Domagoj Vidoviæ, Prezimena sela Vid u neretvanskoj krajini, 

Metkovski vjesnik br. 14/2009, 24-26; 15/2009, 22-24.; 

16/2009, 22-24. 

Crkva na kamenu br. 2/2009. 

Slavko Kovaèiæ, Stanje duša u Vidu – Staroj Naroni i selima 

Borovci i Rujnica, List župe Gospe Sniježne 8., Metkoviæ, 

2004., 3-7. 

Ivan Gabriæ, Branko Kaleb, Slavko Ražov, Katastarska 

mapa: mjesto Vid, okrug Metkoviæ, 1836. god., Zadar 2004. 

Željko Volareviæ-Špiriæ 

ÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉ 

3


Zaboravljeni dogaðaji-žrtve komunizma 

koncem rata 1945. godine i napredovanjem 

partizanskih snaga prema sjeveru zemlje, veliki 

dio pripadnika vojske NDH, civili i drugi koji 

su bježali pred najezdom komunista krenuli su na 

zapad prema Austriji preko Slovenije. Saveznièke 

snage zaustavile su ih u Austriji i potom predale 

partizanskoj vojsci 15. svibnja kod Bleiburga (Austrija). 

Zarobljeni su vojnici i civili, od kojih je dio ubijen na 

Bleiburškom polju, dio u Sloveniji. Bili su zatrpavani 

u brojnim jamama, rudnicima, tenkovskim rovovima. 

Potom su sljedeæih nekoliko mjeseci uz maltretiranja 

i muèenja u „marševima smrti” voðeni od Bleiburga 

preko Slovenije do sabirnih logora u Hrvatskoj gdje 

su vršene masovne egzekucije, a preživjeli su se slali 

dalje sve do Makedonije u logore. Ta tragedija 

hrvatskog naroda prozvana je „Križnim putem” na 

kojem je stradalo više stotina tisuæa ljudi. 

Andrija Šiljeg Matin iz Vida oženio se i otišao 

živjeti kod žene u mjesto Selnik kod Ludbrega (blizu 

Varaždina). U 2. svjetskom ratu bio je u domobranima. 

Po završetku rata završio je u „Križnom putu”. Iz 

kolone ga je spasio partizanski doèasnik Boško Šiljeg 

iz Podgradine koji ga je prepoznao. Potom je poslan 

na odsluženje vojnog roka u Makedoniju u 11. 

dalmatinsku brigadu, 3. bataljun, a u Tetovo je stigao 

20. srpnja 1945. godine u vojarnu koja je bila u 

duvanskoj stanici koja se na makedonskom zvala 

„Tutun”. S njim su tu bili i Nikola Volareviæ-Æorlija 

i Brnada Marušiæ od kojih sam doznao dio pojedinosti 

o Andriji. U istoj postrojbi u Makedoniji bilo je još 

desetak naših župljana. Jednom je u vojarni na zidnim 

novinama pisalo o dogaðaju iz našeg blata (kada su 

pobijeni križari 5. rujna 1946. godine) da je „u dolini 

Neretve pobijena veæa grupa ustaša”. Ubrzo se doznalo 

za Andriju i u Metkoviæu odakle je stigla depeša da 

je Andrija bio „ustaša i da je ubijao ljude” što nije 

odgovaralo istini. Po njega je tada došao Mate Zlojiæ, 

po èinu kapetan, sa Korduna, i odveo ga na motoru. 

Nakon toga Andrija je završio u Ludbregu u zatvoru 

gdje je zvjerski muèen i ubijen 1947. godine. Dok je 

bio u zatvoru posjetio ga je i otac. 

Žarko Markota 

50 GODINA OD ODLASKA don ANTE VOJNOVIÆA 

Don Stanko Vrnoga, don Ante Vojnoviæ i Marko Marušiæ 

4


usijeènju navršilo se toèno 50 godina od odlaska 

don Ante Vojnoviæa iz naše župe nakon 

njegovog šestogodišnjeg obnašanja dužnosti 

župnog sveæenika. Don Ante je roðen 14.12. 1926. u 

Duæama, zareðen je 06. 07. 1952., a tri godine poslije, 

toènije 09. 03. 1955. preuzima našu župu od don Frane 

Bege. Dekretom iz 13. 01. 1961. napušta župu 30. 01. 

1961. i predaje je don Mati Selaku. Od tada je u mnogo 

navrata dolazio na razna slavlja, a don Stanki Vrnogi 

pomogao je mnogo u stvaranju kronike župe. Povodom 

pedeset godina od njegovog odlaska u ime Mjesnog 

odbora Vid uruèena mu je slika župne crkve koju je 

izradila gospoða Željka Suton. Don Ante Vojnoviæ 

danas je sveæenik u miru i živi u Sveæenièkom domu 

u Splitu. Poklon ga je iznimno razveselio, a prilikom 

primanja prisjetio se mnogih župljana te na kraju 

poslao pozdrav cijeloj župi. 


Blagoslov kuæa na Dragoviji nakon 40 godina 

na dan svetkovine svetog Ivana apostola i 

evanðeliste 27. prosinca, kada se tradicionalno 

u našoj župi slavi sveta Misa na Dragoviji, 

don Mladen Margeta je svoju drugu službu otkako je 

naš župnik, imao upravo u toj crkvi. Mnogi su bivši 

stanovnici, koji dane kad je sveta Misa iskoriste za 

obiteljska druženja na pradjedovini, izrazili želju da 

taj dan bude i blagoslov njihovih kuæa. Župnik je 

prihvatio prijedlog i nakon ruèka, kojeg je imao u 

novosagraðenoj kuæi Davora Taslaka Ðuðe, uz voðu 

puta Antu Taslaka Ðuðina, ministrante Josipa Vidoviæa 

Roku i Dragana Vuèiæa Jajku i mene Marka Marušiæa 

kao administratora, zapoèelo se s blagoslovom od 

Kuæetina ispod crkve pa niz selo. 

U prvoj kuæi, koja je inaèe novogradnja pokojnog 

Mirke Volareviæa Antina, zateèene su njegove sestre 

Nada, Lenka i Jadranka. Toj kuæi je to bio prvi 

blagoslov. Njihova obitelj je napustila Dragoviju 1967.- 

1970. kao i veæina, a nastanili se u Metkoviæu. U 

Mešiæa su bili: obitelj Stanke Volareviæa sa suprugom, 

dva sina i unuka, a u susjednoj kuæi braæa Mario i 

Ante Volareviæ sa suprugama. U Tome Volareviæa 

Letana zatekli smo domaæina sa suprugom Pavom, 

najstarijim sinom Antom koji je renovirao i dogradio 

kuæu, kæerkom Marijom te nevjestom Ginom i zetom 

Dujom. Toma, vitalni devedesettrogodišnjak, jedan 

od najstarijih Dragovinjaca, a zasigurno i stariji od 

stanovnika našeg kraja, iselio je oko 1971. kao što su 

iselili pripradnici prethodna dva domaæinstva 

Volareviæa. Davor Ðuða izgradio je svoju kuæu za 

odmor pored starog obiteljskog guvna za vršitbu, a 

kod njega smo zatekli dvadesetak prijatelja koje je 

domaæin pozvao na ruèak jer je kao ugostitelj u 

nemoguænosti slave Ledene Gospe uzeo svetog Ivana 

za obiteljsku slavu. U Periæa na sjeveru sela doèekala 

nas je jedina stalna stanovnica Dragovije, Manda 

Volareviæ, umirovljenica i pastirica. U Metkoviæ se 

spustila 1980. kada je radila u „Poduhu”, a po odlasku 

u mirovinu vratila se za stalno na rodnu grudu. Na 

5 

Vlaki u kuæi pok Petra Taslaka doèekao nas je Mate 

sa suprugom Julijom i tri sina Petrom, Krešom i 

Hrvojem te Željko sa sinovima Stipom, Brunom i 

Karlom. Ivica Musulin u ureðenoj i objedinjenoj kuæi 

svog oca Mate i strica Ivana organizirao je ruèak za 

prijatelje. Sa suprugom Nadom, sinovima Matom i 

Antom, jedan je od najèešæih posjetitelja djedovine. 

Južno, u Musulina, braæa Ivica i Petar bili su sami. 

Donjom ulicom prošli smo na zapad do Beotine u 

Nede Pleæaša koji je sa sinom i unukom nestrpljivo 

èekao blagoslov, prvi put nakon 1967. godine i bio je 

jedini od ispitanika koji je kategorièno odbio i pomisao 

na stalni povratak. Južni susjed Filip Pleæaš u svojoj 

novoizgraðenoj prizemnici èekao je prvi blagoslov 

novogradnje dok je stara kuæa zadnji put blagoslovljena 

1973., kada su je i napustili. U kuæi Zvonke Pleæaša 

pok. Vice bila je njegova sestra Mira koja dolazi èesto, 

a iselili su se 1966. godine. Nediljko Pleæaš je u 

novosagraðenoj kuæi imao obiteljsko druženje s bratom 

Barišom Ðelom, nevjestom i njihovom djecom. U 

Mareviæa je èekao Mate, sin pok. Mirke sa svojom 

majkom Marom. Zadnja kuæa ovog blagoslova bila je 

kuæa Ilije Mareviæa pok. Ante Anke koji je u društvu 

svoje supruge Vesne, djece Ante, Stipana, Ive i Luke 

uz nekoliko gostiju poèastio nas pridošle. 

Za vrijeme obilaska i blagoslova kuæa provedena 

je i mala anketa u kojoj su se domaæini izjašnjavali o 

tome kad su napustili obiteljsku kuæu, kad je zadnji 

put blagoslovljena. Iz njihovih odgovora vidljivo je 

da je to bilo veæinom u razdoblju izmeðu 1966. i 1971. 

godine, a na upit bili se vratili živjeti na Dragoviju 

90 % ispitanika odgovorilo je: „Odmah ujutro!”. Uz 

jedini uvjet, kojeg su naveli u jednakom postotku, 

struju, neki su dodali i odlazak u mirovinu. Na povratku 

u Vid blagoslovljene su još i kuæe na Ograðu i to 

novogradnje Nedjeljka Sutona Zenze i Filipa Prusca 

Pile, te stare ureðene kuæe Rade Petkoviæa pok Petra 

i Zorana Petkoviæa. 

Marko Marušiæ


Dragovija – zaboravljeno mjesto 

naslov bi sugerirao napuštene, oronule, nežive 

kuæe. Mjesto u kojem se èuje zvuk povjetarca, 

koraci divljih životinja. Tom mišlju smo bili 

voðeni Vicko i ja kada smo krenuli u šetnju po 

Dragoviji. 

Bilo je to 30. ožujka, sunèan pravi proljetni dan. 

Nakon meraka, koji se tradicionalno odvija poslije 

ruèka u lokalnoj kafani, uputili smo se prema Dragoviji. 

Naše nepoznavanje toga mjesta, zamalo napisah naselja 

što bi, u ovom sluèaju, bio potpuno pogrešan termin, 

odmah je izašlo na vidjelo. U želji da doðemo do kuæa 

Volareviæa, završili smo na drugom kraju mjesta u 

predjelu gdje se nalaze kuæe Pleæaša. Ljubazni domaæin 

nam je odmah objasnio kuda trebamo krenuti da bismo 

stigli do željenog odredišta, uz dodatno objašnjenje: 

„Ona van je ošla za ajvanon, ne æete ju sad naæ u 

kuæi, nisan èuja zvono od ovaca”. Ljubazno smo se 

zahvalili i odluèili okušati sreæu. Putem smo sreli Matu 

Volareviæa, još jednog „iseljenika” s Dragovije, koji 

je marljivo obnavljao svoje imanje. On nam je, takoðer, 

rekao da naša sugovornica vjerojatno nije doma. 

Ispostavilo se da su bili u pravu, ovce se neæe same 

napasti. Odluèismo je saèekati, te krenusmo laganom 

šetnjom po Dragoviji. 

Tek kada èovjek malo zastane i pozornije promotri 

shvaæa mirnoæu i ljepotu koju pruža gotovo netaknuta 

priroda koja okružuje, odnosno prožima samo mjesto. 

Taj doživljaj je uljepšavao i sunèan proljetni dan. Kazavši 

kako je vrijeme lijepo Vicko je odmah izvadio mobitel, 

te vrlo brzo ispalio: „Ugodnih 17. stupnjeva”. Zaèuðeno 

ga pogledah, a on mi ubrzo objasni kako je njegova 

meteorološka stanica spojena na internet, a on opet ima 

mobilni internet, te na taj naèin može u bilo kojem 

trenutku provjeriti trenutne vremenske prilike. Ubrzo 

sam sve zbrojio i shvatio da je Vicko odluèio provjeriti 

koliko stupnjeva znaèi „ugodno vrijeme”. Èuda 

suvremene tehnologije nas prate i u ovaj netaknuti 

predio. Naša šetnja se nastavila dalje nakon još jedne 

provjere je li se pojavila naša sugovornica. Nakon što 

smo se uvjerili kako Dragovija ponovno živi, kako se 

obnavljaju kuæe, kako nekadašnji stanovnici i njihovi 

potomci odluèuju svoje slobodno vrijeme provoditi na 

rodnoj grudi, shvatili smo da naše mišljenje o 

napuštenom mjestu nije baš najtoènije. Zakljuèili smo 

kako je naša potraga za željenom sugovornicom za taj 

dan neuspješna, te sjedajuæi u automobil odluèili smo 

okušati sreæu ponovno sutra. Osjeæaj je da nijednome 

od nas dvojice skorašnji povratak nije teško pao. 

6


Umjesto ranih popodnevnih sati, sljedeæi dan 

smo za polazak izabrali sam zalazak sunca. I ovce, 

valjda, moraju spavati u štali. Polako smo šetali do 

željene kuæe. Èim smo bili u blizin psi zalaju, a iza 

vrata štale se pojavio sumnjièavi pogled. Pozdravismo 

je: „Zdravo baba”, a odgovor je bio pomalo 

neoèekivan: „Nemoj ti meni baba”. Pokušali smo 

objasniti našoj sugovornici tko smo i što želimo. Nju 

je, naravno, najprije zanimalo naše obiteljsko stablo 

ili po domaæi „èiji smo”. Shvativši da poznaje naše 

obitelji, ponajprije djedove i babe, a nakon toga i 

roditelje, jednom od nas èak i zeta, ljubazno nam je 

rekla: „Pišite šta vas je volja, ali mi ne spominjite ime 

i ne slikaji te me”. Iz poštovanja odluèili smo uvažiti 

njezinu želju. Iz tog razloga u ovom tekstu neæe biti 

nijednom spomenuto njezino ime, ali upuæeni æe znati 

o kome se radi, kao što sam tekst neæe biti popraæen 

fotografijom sugovornice. 

Naravno, znatiželja nas je prvenstveno vodila 

prema prošlim vremenima. Zanimalo nas je kako se 

nekoæ živjelo na Dragoviji, od èega se živjelo, kada 

su se ljudi iseli, i druge zanimljivosti iz prošlosti 

Dragovije. Dobiti odgovor na ta pitanja pokazalo se 

težim nego smo mislili. Naša sugovornica je osoba 

koja je u potpunosti u sadašnjosti. Iznenadila nas je 

njezina informiranost o trenutnom stanju u državi i 

društvu. Ubrzo nam je odgovorila kako ona ima radio 

i kako sve prati preko njega. „K vragu i HDZ i SDP” 

– poruèila nam je – „Svi su oni isti”. I nakon toga 

izrazila brigu za socijalno, gospodarsko i politièko 

stanje u državi. Naravno, nas je i dalje zanimao 

nekadašnji život na Dragoviji, ali ona se nije dala. Njoj 

je bilo važnije objasniti Vicku i meni važnost poštenja. 

Na nekoliko primjera iz svog života pokazala je koliko 

je važno da èovjek kroz život kroèi pošteno. Mi smo 

strpljivo slušali. Moram priznati da je imala izrazito 

zanimljiv naèi naracije, pokušavala je u svakoj prièi 

pronaæi nekakvu pouku. Sve je išlo za tim da nas mlade 

uvjeri u vrijednost poštenja. Zapravo dvije najèešæe 

rijeèi koje je koristila bile su poštenje i njezina opreka 

lopovluk. Spominjuæi neka imena uz koja je stavljala 

pridjev lopov, lopuža i sl., puna bijesa pljunila bi na 

pod pokazujuæi koliko prezire takve ljude. 

Moji uporni upiti o nekadašnjem životu na 

Dragoviji su urodili plodom. „A kako, bidno, ko i 

danas” – odgovorila je pomalo sjetno. Nastavila je 

bez daljnjih podpitanja prièati: „Zelena kapula, ulja 

i soli, pura i moæenica, eto to smo ili liti, a zimi raštike 

i kupusa. Neko bi ima mrvu boba. Tako ti je to bilo. 

Tek za Božiæ bi zaklali ono šta je valjalo”. Tako nam 

je ukratko na osnovu prehrane pokazala koliko težak 

je bio život. Tada je na svom primjeru pokazala ostale 

7 

poteškoæe života na Dragoviji. Objasnila nam je kako 

je svakog dana morala ustajati u 4. sata kako bi stigla 

na autobus u Novim Selima koji ju je vozio na posao 

u Metkoviæ. No ni to nije bilo najgore. „Svaki dan 

smo išli u Nova Sela i Podgrede i u burilima nosili 

vodu. To napiši” – rekla je oèito svjesna kako je ona 

jedna od rijetkih koji znaju kako je nekoæ bilo. U tim 

trenutcima je postala potpuno razgovoriljiva, nestao 

je i zadnji trag sumnjièavosti koju je pokazivala na 

poèetku. Zaèuðeno sam ju upitao kako to da nisu imali 

vode u èatrnjama. Brzo mi je došlo objašnjenje: „Ajvan 

bi veæinu popija”. Nakon toga mi je nastavila 

objašnjavati kako bi tokom ljeta presušili bunari iz 

kojih bi životinje pile, popila bi se voda iz èatrnja. 

Spremnici koje su imali (èatrnje i bunari) nisu bili 

dostatni za cijelo ljeto. To je bio problem i za životinje. 

Kako napojiti živinu ako nema vode. Objasnila nam 

je kako se živo vodilo jedan dan napojiti u Prud, a 

drugi u Vrešticu. Nakon toga mi je poèela objašnjavati 

kako se u selu nalazio stari bunar, odnosno grèki bunar 

kako su ga zvali stanovnici mjesta. Taj bunar je imao 

stepenice sve do dna, a i bio je cijeli zidan. Skakala 

je s teme na temu, oèito nam je željela što više toga 

ispripovijedati. Objasnila nam je kako je glavna 

privredna grana bila sadnja duhana. Problem je bio 

taj što je monopol nad duhanom držala država, te je 

ona odreðivala tko æe ga saditi, te koliko æe mu ona 

oduzeti kao porez. 

Tada je poèela i o meðunarodnim odnosima. 

Ponovno se vratila na moga zeta: „Dobar je on iako 

je Vlaj, ima i kod njizi dobri ljudi”. Ja sam pomalo u 

šali odgovorio kako je on ipak Hercegovac, ali da nije 

on kriv za to, na što se nasmijala potpuno svjesna da 

se šalim. Na tu šalu se i ona nadovezala: „Pripredeni 

Vlasi. Jednak je onaj poda stolon i onaj za stolom”. 

Nakon toga nam je poèela o poštenju, oèito je željela 

da ne zaboravimo njezine rijeèi. Ubrzo sam okrenuo 

temu upitavši je od èega ona živi na Dragoviji. Pokazala 

mi je svoju malu bašèu u kojoj se nalazilo nekoliko 

redova krumpira, nešto blitve, te malo luka. Nakon 

toga je pokazala prema toru u kojem se nalaze ovce. 

Drago joj je što se ljudi pomalo vraæaju Dragoviji, pa 

makar i samo nedjeljom i subotom, barem više nije 

stalno sama. Sada ima ponekad i s nekim popiti kavu, 

poprièati. Ponekad joj i pomognu u nekim poslovima. 

Rekla je kako joj je mali Ðuða iscijepao drva, Letan 

joj je donio nešto potrebština itd. Tada sam je upitao 

kada su se ljudi odselili s Dragovija, na što mi je u 

tren odgovorila: „Zadnji se odselija Ivan Volareviæ 

pok. Petra 20. 8. 1973.” Nisam provjerio taj podatak, 

ali nemam razloga ne vjerovati joj.


Vrijeme je brzo prolazilo, vani su se pojavile 

zvijezde na nebu, a da mi nismo bili toga ni svjesni. 

Vicko i ja smo veæ polako trebali krenuti, a sugovornica 

nas je odluèila ispratiti s vicom: „Bili muž i žena i 

govori žena mužu ajde na ispovid, a on njoj odgovara 

ne æu ajde ti. Nakon toga govori ona njemu ajde na 

prièest, on odgovara ne æu ajde ti. Govori ona njemu 

ajde u crkvu, a on odgovara ne æu ajde ti. I tako on 

umra i doša prid Boga. Govori mu Bog ajde u paka, 

a on odgovara ne æu žena æe, na šta mu Bog odgovori, 

e ne æe, nego æeš ti, svugdi si nju sla, a ti sad ajde u 

paka.” Imam osjeæaj da je i ovaj vic imao didaktièku 

funkciju. Kako god bilo mi smo krenuli put Vida, a 

naša sugovornica je ostala u društvu svoja dva psa, 

nekoliko maèaka i ovaca. Skoro zaboravih napomenuti 

da se radi o posljednjoj stanovnici Dragovije. 

Ante Vuèiæ 

NEMA VIŠE ADRESE Vid bb 

po provedbi javne rasprave poèetkom 2006. godine 

mjesno povjerenstvo koje su èinili Živko Boras, 

Miæe Kaleb, Marko Marušiæ i Miæe Suton dostavilo 

je cijeli predmet Komisiji za imenovanje ulica i trgova 

Gradskog vijeæa Grada Metkoviæa. Cijela se rasprava, 

u skladu s vremenom u kojem živimo, provela putem 

interneta na posebnom forumu otvorenom za tu svrhu 

na web stranici Vida. Povjerenstvo se vodilo sa nekoliko 

osnovnih kriterija prilikom izrade prijedloga i to: 

F PUÈKI NAZIVI ZA POJEDINE LOKALITETE 

F POVIJEST I POVIJESNE OSOBE VEZANE UZ 

MJESTO 

F NACIONALNA I VJERSKA PRIPADNOST 

F SPECIFIÈNOSTI POJEDINIH LOKALITETA 

v Neprekidnost pravca kretanja 

v Broj domaæinstava 

v Cjelovitost pojedinog prostora ili ulica 

Komisiji je dostavljena kopija ispisa cijele 

rasprave i prijedlozi proizašli iz toga pa je ona svojom 

odlukom od 02. 03. 2008 prihvatila prijedlog mjesnog 

povjerenstva i dala na usvajanje Gradskom vijeæu. 

Rješenjem o imenovanju ulica i trgova u naselju Vid 

na svojoj VIII. sjednici održanoj 25. 05. 2010. Gradsko 

je vijeæe u cijelosti prihvatilo odluku Komisije. 

Sukladno spomenutim odlukama i rješenjima 

Državna geodetska uprava, katastarska ispostava 

Metkoviæ od 01. 01. 2011. poèeli su sa izdavanjem 

potvrda o kuænim brojevima po novim nazivima. 

IMENA I OBRAZLOŽENJE 

ANTE TASLAKA 

Jedini mještanin koji je poginuo u Domovinskom 

ratu, ulica u kojoj su živjeli njegovi preci i u kojoj je 

njegova obiteljska kuæa, ulica kojom je pokojni Ante 

svakodnevno koraèao, najduža u mjestu i kroz nju se 

odvija gotovo 70 % života mjesta, svojevrsna „žila 

kucavica”. Poèinje od kuæe Joška Vuèiæa i Jakova 

Bukovca s jedne strane te preko Doca, Križa i Strane 

do Kešinova briga. 

BILA VLAKA 

Ulica koja s Kešinova briga ide prema Ograðu. 

Sada neasfaltirana i nenaseljena, a ime je izvedeno 

prema nazivu za predio kojim prolazi. 

BRIG 

Ulica koja poèinje ispod Markota, izmeðu kuæa 

Tonija Grgiæa i Jakova Vuèiæa i proteže se prema 

sjeveru gdje bi kod toponima Žensko vrilo trebala biti 

spojena sa županijskom cestom Metkoviæ–Bijaèa (BiH) 

i u planu je kao novi široki ulaz u Vid. Ime je izvedeno 

prema nazivu predjela kojim prolazi. 

BRNASI 

Ulica izmeðu kuæe Ante Sutona na sjeveru i 

Nikole Brnasa na jugu prolazi kroz Brnasove kuæe 

prema èemu je i dano ime. 

CARLA PATSCHA 

Izvrstan arheolog koji je davne 1907. napisao 

prvu monografiju Narona to jest prvi ozbiljno pisao 

o antièkom lokalitetu u našem mjestu. Njegov 

znanstveni rad i danas je temelj istraživanja na ovim 

prostorima. Njemu je u poèast najstariji dio mjesta i 

dio koji je jedna cjelina, a proteže se od Pilke Kešine 

konobe do Borasovih kuæa. 

DOMAGOJEVE SKALE 

Skale uz sjeverne naronitanske bedeme koje 

izlaze kod spomenika kneza Domagoja, a planira se 

uz iste izgraditi skulpture Domagojevih strijelaca. 

Dr. FRANJE TUÐMANA 

Ulica koja poèinje kod toponima Grad, proteže 

se prema Markotama i skreæe preko Briga do 

8


Vid iz zraka 

spomenika knezu Domagoju. Prvi Hrvatski predsjednik 

tim putem je prolazio prigodom otkrivanja spomenika 

knezu Domagoju, dio je izgraðen za tu prigodu, 

povijesna osoba, povijesni trenutak za ovo mjesto. 

LEDENE GOSPE 

Ulica koja se proteže velikim dijelom mjesta, a 

vodi prema župnoj crkvi koja je posveæena Gospi od 

Snijega, patronu naše župe; ime je po puèkom nazivu. 

Ulica poèinje od kuæe Andrije Šiljega preko Jurišina 

do crkve. Imenom bi se svjedoèila vjerska privrženost 

mještana. 

GRADINA 

Ulica prolazi kroz podruèje Gradine, ali zbog 

neprekidnosti i broja kuæanstava prelazi i dijelom kroz 

Lenjak. Poèinje na Križu i kuæe Ivana Beša preko kuæe 

Vuèiæa do kuæa Pere Vuèiæa i Kleme Ramiæa. 

HRVATSKIH MUÈENIKA 

Ulica na spomen svih mještana koji su na bilo 

koji naèin nastradali zbog svog domoljublja; ujedno 

ukazuje na nacionalno ozraèje koje je uvijek bilo 

izraženo. Dio kojim se proteže zove se Put groblja, 

ujedno simbolièno pokazujuæi gdje se najèešæe 

završavao put onih koji su mislili i djelovali hrvatski 

osviješteno. Ulica se proteže od kuæe Marinka Ramiæa 

i uzbrdo do groblja. 

ILIRSKA 

Ulica nazvana po starim Ilirima koji su kroz 

povijest ostavili ovdje tragove (gomile), a iste su 

razasute po okolici našeg mjesta. Ulica se proteže od 

kuæe Miroslava Talaiæa do Sjevernih bedema. 

KOMORAÈEVAC 

Ulica koja poèinje na Orapku i prolazi prema 

Crnom Docu preko Komoraèevca. Ulica nenaseljena 

i neasfaltirana, a s obzirom na atraktivnost, nakon 

urbaniziranja, vjerojatno i nova graðevinska zona. 

LENJAK 

Podruèje kojim se proteže zove se tako, a ulica 

poèinje od kuæa Krstièeviæa i Pere Petkoviæa do Pere 

Iliæa i Mate Vuèiæa na vrhu. 

MALA RIVA 

Puèki naziv za prostor sa sjeverne strane mosta 

zaokružen još rijekom Norin, kuæama Vuèiæa i Sutona. 

9


MARKOTE 

Podruèje starih kuæa koje se tako zovu, a poèinje 

od parcela Pere Borasa i Živke Markote, prolazi kroz 

Markote i izgledno je da æe se širiti nad Tuzibeljom. 

MELKINA 

Ime ulice dano prema legendarnom lovcu i ribaru 

koji je sinonim naèina življenja u ovim krajevima. 

Ulica prolazi ispred njegove stare kuæe, koja je zoran 

primjer kuæa prije stotinjak godina. Poèinje od kuæe 

Marka Kešine do Ante Volareviæa i Miæe Volareviæa. 

VIDONJSKI MOST 

Most koji spaja obale rijeke Norin na ulazu u 

mjesto Vid, ime predloženo po ustaljenom nazivu za 

iste (Krèki, Maslenièki, Rogotinski itd.) . 

ORAPAK 

Podruèje ispod Kešinova briga, nenaseljeno, ali 

sigurno jedno od najatraktivnijih podruèja kojim æe 

se pozabaviti urbanisti. Cesta je probijena inženjerski, 

neureðena i neasfaltirana. 

PLIVOR 

Prostor s južne strane prije mosta na lijevoj obali 

rijeke Norin, nasuto i ureðeno parkiralište te predviðeni 

športsko-rekreacijski sadržaji. 

POD GAJEM 

Ulica koja je zamišljena kao zaobilaznica i 

protupožarni put, inženjerski probijena, neureðena i 

neasfaltirana. Prolazi od Markota na Brigu do Bile 

Vlake, ispod borove šume koja se puèki zove Gaj. 

PRISTUPAK 

Puèki naziv za sjeverni ulaz u mjesto, ulica 

poèinje od sjevernih bedema do kuæe Marušiæa. U 

cijelosti je na trasi županijske ceste Metkoviæ-Bijaèa 

(BiH). 

Narone. Skale koje prolaze uz Kulu i Erešove kuæe 

ustaljeni je naziv za taj toponin. Protežu se od Križa 

do župne crkve. 

STRANA 

U narodu ustaljeni naziv za jugozapadno podruèje 

ispod župne crkve, ulica obuhvaæa sva kuæanstva od 

kuæe Drage Ereša, preko Matiæa, Sutona i Beša do 

Pleæaša. 

SVETOGA VIDA 

Ulica koja poèinje od županijske ceste, prolazi 

uz crkvu posveæenu svetom Vidu i ponovo se vraæa 

na županijsku cestu prije mosta. 

ŠKOLSKA 

Ulica kojom se ide prema mjesnoj školi, a poèinje 

od Križa i spušta se do škole i Športskog centra. 

TADE SUTON 

Osoba koja je svojim dobrim djelom za vrijeme 

II svjetskog rata spasila mještane pred streljaèkim 

vodom. Ulica se proteže od Ive Volareviæ do konobe 

Augustina Kešine i odvojak prema Buzdaruši. 

TRG NARONA 

Središnji dio mjesta, u narodu poznatiji kao 

Kekavica, s obzirom na znaèenja Narone glede 

prosperiteta mjesta, a i onoga po èemu je ime poznato 

gotovo diljem svijeta, te zbog jedinstvena muzeja koji 

nosi isto ime, a logièno je da trg nosi ime Narona jer 

ulica iz Metkoviæa do Vida zove se Put Narone. Gdje 

æe završit taj put ako neæe u Naroni. 

TUZIBELJ 

Poznati toponim, ustaljeno ime za zapadni dio 

mjesta. Ulica se proteže od Klobuèiæa obuhvaæa Ilijiæe, 

Šiljege i spaja se s ulicom dr. Franje Tuðmana na 

Brigu. 

PUT GRADA 

Ustaljen naziv za dionicu županijske ceste koja 

poèinje od kuæe Nikole Ramiæa do Pošte pokraj 

sjevernih bedema. Grad je toponim najveæega oèuvanog 

dijela sjevernog bedema. 

PUT LUKE 

Dijelom inženjerski probijen put, a dijelom stara 

staza koja se proteže od Briga do toponima Luka. 

Zbog vjerojatne buduæe gradnje predloženo je ovo 

ime. 

EREŠOVE SKALE 

Erešova kula jedan je od simbola Vida i 

neizostavna destinacija svih posjetitelja mjesta, djelo 

don Bariše Ereša, sagraðeno na bedemima antièke 

10 

VELIKA RIVA 

Puèki naziv za prostor s južne strane mosta 

zaokružen rijekom Norin, kuæom Pejara, restoranom 

„Ðuða i Mate” i kuæom Ramiæa. 

ZETOVSKA 

Novonastala ulica prethodnom urbanizacijom, 

za koju se ustalilo ime proizašlo iz zasnivanja obitelji 

muškaraca oženjenih Vidonjkama koji su tu izgradili 

kuæe i nastanili se. Ime ulice odaje vidonjsku 

toleranciju, a i svojevrsna je oda ljubavi jer su se zbog 

iste odrekli svoga prebivališta i nastanili ovdje. Proteže 

se od kuæe Zdenka Bezera do zapadnih bedema. 

Marko Marušiæ


13. Memorijalni turnir „Ante Taslak” 

ovogodišnji 13. Memorijalni turnir „Ante 

Taslak” završio je pobjedom domaæe ekipe 

MNK Vid. Sudjelovalo je ukupno 17 ekipa, 

a turnir je trajao tri nedjelje od 7. - 21. ožujka. 

U polufinalu su se sastali Podrujnica i Killersi- 

Metkoviæ s rezultatom 4:2. U drugom polufinalu igrao 

je Vid protiv Kobiljaèe. Prvo poluvrijeme vodila je 

Kobiljaèa 2:1, dok je u drugom Vid je napadao i u 

kratkom vremenu postigao dva pogotka za vodstvo. 

Kako se bližio kraj, Kobiljaèa je umjesto vratara ubacila 

još jednog igraèa što je Vid iskoristio i dobrom obranom 

i protunapadom postigao dva pogotka za bezbrižno 

vodstvo i pobjedu. 

U pauzi uoèi finalnih ogleda odigrana je revijalna 

utakmica ekipe Pošte (èiji je djelatnik bio pok. Ante) 

i domaæih laðara Domagojevih gusara. Pošta je pobijedila 

laðare 3:2. Potom je Karate klub Knez Domagoj održao 

prezentaciju svojih najmlaðih èlanova. U utakmici za 

treæe mjesto Kobiljaèa je pobijedila Killerse 12:11. 

U finalu je Vid igrao protiv Podrujnice, koja je 

na poèetku zaprijetila s dva udarca koje je Ante Suton- 

Gonza uspio obraniti. Potom je Vid poveo 1:0 golom 

Marija Bukovca slobodnim udarcem s 8 metara. 

Vodstvo su iskoristili navijaèi koji su aktivirali PP 

aparat i stvorili dimnu zavjesu zbog èega je utakmica 

prekinuta na par minuta. Nakon toga su se izredale 

šanse: stativa (Vid), preèka (Podrujnica), dvije šanse 

pored i iznad gola (M. Bukovac) te opet pored gola 

(Vid). Podrujnica je potom izjednaèila nakon slobodnog 

udarca i uleta svog igraèa pred gol. Potom je u gužvi 

pred golom Podrujnice, Tomislav Kešina izborio penal 

nakon što je lopta nekog pogodila u ruku. Isti igraè je 

i realizirao penal. U iduæem napadu T. Kešina oduzima 

protivniku loptu, ali je pred samim golom dodaje 

protivnièkom igraèu. Potom slijedi pogodak u preèku 

(Podrujnica). Na samom isteku poluvremena u napadu 

dva na dva T. Kešina ne uspijeva postiæi pogodak na 

dodavanju gotovo sam pred golom. 

Pobjednici turnira momèad MNK Vid 

11


U drugom poluvremenu u 2. minuti Josip Taslak 

postiže pogodak ukoso s lijeve strane za 3:1. Minut 

poslije isti igraè u istoj situaciji ponovo puca, ali 

golman brani. Nakon toga u razmaku od pola minute 

Mario Bukovac postiže dva pogotka iskosa s lijeve 

strane (gotovo na isti naèin) za vodstvo 5:1. Poslije 

navijaèi ponovno aktiviraju PP aparat u trenutku kad 

je Vid krenuo u napad i bio u situaciji za pogodak. 

Nakon što se dim raširio cijelim igralištem i potjerao 

igraèe i navijaèe utakmica je nekoliko minuta prekinuta. 

Upuæena je kritika navijaèima jer na neodgovoran 

naèin remete i omalovažavaju ovaj turnir. Nakon 

prekida Vid dolazi u vodstvo od 6:1 pogotkom 

Tomislava Kešine nakon èega su gosti izvukli vratara 

i s pet igraèa napadali tako da je u jednoj minuti Gonza 

imao 3 odliène intervencije. Potom Mario Bukovac sa 

svoje polovice pogaða stativu. Podrujnica pogaða 

preèku i potom smanjuje na 6:2. Minutu poslije, u 

jeku napada gostiju, Gonza izvrsno brani, a u brzom 

protunapadu bez vratara gostiju J. Taslak povisuje na 

7:2. Slijedi još jedna obrana Gonze i pogodak u preèku 

(Podrujnica), a u uzvratu Jerko Beš pogaða stativu. 

Istom mjerom u stativu uzvraæa i Podrujnica, a u 

protunapadu Jerko pogaða za 8:2. Podrujnica daje sve 

u napad i nakon treæe obrane Gonze i jedne preèke 

smanjuju na 8:3 pred sam kraj. 

Na kraju utakmice je Mijo Taslak (sin pok. Ante) 

podijelio prigodne pokale: za fair-play Mislavu 

Vuèkoviæu, igraèu Killersa (slomio nogu u 2. kolu), 

a za najboljeg igraèa Josipu Taslaku. Pokal u trajno 

vlasništvo dodijeljen je ekipama Kobiljaèe (3. mjesto), 

Podrujnice (2. mjesto) i pobjednicima kao i veliki 

prijelazni pehar. 

U publici je bilo oko 150 gledatelja koji su se 

mogli poèastiti peèenim æevapima te osvježiti pivom. 

Turnir je pratila i novinarska ekipa Slobodne Dalmacije, 

a cijela reportaža objavljena je u Oglasniku Slobodne 

Dalmacije i Dubrovaèkom vjesniku. 

MNK Vid: Ante Suton, Ante Bukovac, Josip 

Volareviæ, Josip Taslak, Jerko Beš, Tomislav Kešina, 

Mario Bukovac, Ivan Kešina. 


Zanimljivosti iz sporta 

4. OLIMPIJADA DJEÈJIH VRTIÆA GRADA METKOVIÆA 

na nogometnom igralištu ONK Metkoviæ 14. 

05. 2010 održan je 4. Olimpijski festival djeèjih 

vrtiæa grada Metkoviæa na kojem je sudjelovalo 

120 predškolaca iz vrtiæa Djeèjeg centra Metkoviæ. 

Mališani su bili podijeljeni u èetiri skupine pod nazivom 

Vjeverice, Galebovi, Žapci i Slavuji te su se natjecali 

u muškim i ženskim kategorijama u trèanju na 50 m, 

skoku u dalj s mjesta, bacanju loptice i štafeti 4 x 25 

m. Naše malo mjesto predstavljala je jedina "vidonjka" 

u disciplini trèanje na 50 metara, Ivana Brnas koja je 

osvojila 3 mjesto tj. bronèanu medalju. Ivana ima 

samo 6 godina i veæ je osvojila medalju na èemu joj 

iskreno èestitamo. Nadamo se da æe dobre rezultate 

ostvarivati i tijekom svojeg školovanja i da æe jednog 

dana biti poznata atletièarka kao i naša Blanka Vlašiæ. 


8. NERETVANSKA BRUDETIJADA U OPUZENU 

24. srpnja 2010. u Opuzenu je održana osma po 

redu brudetijada za koju se prijavilo 26 ekipa. Našu 

župu na ovogodišnjoj brudetijadi predstavljala je ekipa 

„Domagojevi gusari” u èijem su sastavu bili: Klemo 

Ramiæ, Miro Matiæ i Ivica Marušiæ. Sve ekipe morale 

su donijeti svoju ribu, žabe, zaèine i sl. kako bi 

pripremili što bolji i ukusniji brudet. Najspretnije u 

tome bile su ekipe: „Prijatelji” iz Komina i „Trio 

gušt” koji su dijelile 3. mjesto. 2. mjesto dijelile su 

ekipe „Modro oko" i „Konšerva” dok je ocjenjivaèki 

sud sastavljen od 9 èlanova ocjenio da je najbolji 

brudet ekipe „Stipiæi lapiæi” koji su osvojili i najveæi 

broj bodova. 


££££££££££ 

12


Boæari Pruda osvojili „Kup Kneza Domagoja 2010.” 

usubotu 25. rujna 2010. odigran je drugi po redu 

boæarski turnir „Kup Kneza Domagoja” koji 

je odlièno organizirao boæarski klub Neretva 

iz Zagreba. Sve utakmice odigrane su na boæarskim 

terenima športsko-rekreativnog centra Špansko u 

Zagrebu. Na turniru je sudjelovalo, kao i prošle godine, 

osam ekipa i to dvije ekipe domaæina BK Neretva I i 

BK Neretva II, zatim BK Špansko-Zagreb, BK Cetina- 

Zagreb, BK Vid-Beli Manastir, BK Rogotin, ekipa 

Crni put Metkoviæ i BK Prud koji je nastupio umjesto 

prošlogodišnjeg sudionika BK Robni terminali Zagreb. 

U prijepodnevnom dijelu natjecanja igralo se po 

skupinama. Naime, natjecatelji su podijeljene u dvije 

skupine po èetiri ekipe, te su odigrane po tri utakmice 

u svakoj skupini, koje su dale po dvije prvoplasirane 

momèadi za daljnje natjecanje. Prvaci skupina izborili 

su finale i borbu za pobjednika turnira, dok su se 

drugoplasirane ekipe borile za treæe mjesto na turniru. 

U prvoj skupini igrali su Neretva I, Špansko, Vid i 

Crni put dok su u drugoj skupini prolazak i borbu za 

medalje tražili Neretva II, Cetina, Rogotin i Prud. 

U prvoj skupini prvo mjesto je osvojila ekipa 

Španskog i tako izborila finale, dok je drugo mjesto 

pripalo ekipi Crni put-Metkoviæ ovaj put vidno 

oslabljenoj neigranjem BH reprezentativca i višestrukog 

svjetskog prvaka Markice Dodiga kao i ponajboljeg 

metkovskog igraèa Vedrana Crnèeviæa. 

U prvoj utakmici druge skupine Pruðani su 

izgubili od Cetine, kojoj je ovo inaèe domaæi teren na 

kojem igraju svoje domaæe utakmice, rezultatom 13:4. 

Nakon poèetnog šoka Pruðani mijenjaju taktiku i 

ubrzo se vraæaju u igru te u drugom susretu pobjeðuju, 

takoðer domaæina, ekipu Neretva II rezultatom 13:3. 

U treæem susretu na red je došla stara mušterija BK 

Rogotin koju su pregazili sa 13:2 te tako ostvarili dvije 

pobjede uz jedan poraz isto kao i momèad Cetine 

protiv koje su morali u razigravanje za ulazak u finale. 

Odigrana je dodatna ruka u kojoj su Pruðani izborili 

finale dok su se boæari Cetine morali zadovoljiti drugim 

mjestom u skupini i borbom za bronèano odlièje. 

U popodnevnim satima uslijedile su i utakmice 

za odlièja koje su istovremeno odigrane na terenima 

1 i 3. U borbi za treæe mjesto Crni put je pobjedio 

Cetinu, dok je u finalnoj utakmici Prud u dramatiènoj 

završnici rezultatom 11:10 stigao do teške pobjede 

koja je završena istekom vremena od 1 sat i 30 minuta 

te su tako Pruðani podigli Kup kneza Domagoja u 

svom premijernom nastupu na turniru. 

Za BK Prud su igrali: Velinko Taslak, Mario 

Marušiæ-Mariofil, Željko Marušiæ-Bego, Martin 

Marušiæ-Gari i Krešo Marušiæ. Predsjednik kluba 

je Nedjeljko Marušiæ-Kedo. 

Nakon finalnih utakmica odigrano je i revijalno 

natjecanje u bližanju u krug i preciznom izbijanju, za 

koje su ekipe mogle prijaviti najviše po tri natjecatelja. 

Najuspješnijim valjaèem turnira pokazao se Davor 

Bilokapiæ-Roæko iz ekipe Špansko, a u preciznom 

izbijanju najbolji je bio Željko Marušiæ iz Pruda. 

Nakon toga je za sve sudionike turnira i goste 

pripremljen veliki neretvanski brudet te drugi 

neretvanski specijaliteti kojima se organizator, uz 

cjelodnevnu zakusku i piæe, pokazao izvrsnim 

domaæinom. 

Na kraju možemo prenijeti i ocjenu svih sudionika 

da je turnir organiziran na zaista visokoj razini, kao i 

prošle godine, te da svi s nestrpljenjem èekaju ponovno 

okupljanje sljedeæe godine. 

Ovom prilikom se zahvaljujemo svim 

organizatorima turnira, a posebno našem sumještaninu 

Mirku Volareviæu. 


£££££££££££££ 

13


BOÆARI PRUDA ZA PRVAKA DALMACIJE U SPLITU 

na završnom turniru prvenstva Dalmacije u 

balotama koji se održao u nedjelju 25. srpnja. 

2010. na splitskoj rivi ekipa „Pruda” stigla 

je do polufinala u kojem je izgubila od kasnijeg 

pobjednika ekipe „Staniæa” (kod Omiša). Nakon što 

su odigrana natjecanja po regijama iz kojih je dalje 

išao samo po jedan predstavnik tj. pobjednik turnira, 

na velikom završnom turniru u Splitu nastupilo je 

deset ekipa pobjednika regija. Gledano prema regijama 

Metkovèane su predstavljali balotaši ekipe „Prud”, 

Imoæane „Vinjani Donji”, Šibenèane „Kunèiæi”, 

Dubrovèane „Komolac”, Spliæane „Staniæi”, Kninjane 

„Kijevo”, Zadrane „Tinj”, Trogirane „Primorski 

Dolac”, Braèane „Škrip”, te Sinjane „Neoriæ”. Sustav 

natjecanja bio je isti kao i na preliminarnim turnirima. 

U prvom krugu završnog turnira Pruðani su se susreli 

s Vinjanima Donjim, inaèe prošlogodišnjim prvacima 

Dalmacije. Unatoè tome Pruðani su svoj posao odradili 

bez problema pobjedivši rezultatom 12:7. Meðutim, 

ždrijeb ponovno (kao i na turniru u Metkoviæu) nije 

bio naklonjen Pruðanima pa su meðu preostalih 5 

ekipa morali u pripetavanje sa „Komolcem” za ulazak 

u polufinale gdje su se izravno plasirali „Staniæi”, 

„Neoriæ” i „Primorski Dolac”. Umjesto da drugu 

utakmicu igraju za ulazak u finale tako su se Pruðani 

morali boriti tek za polufinale. Ali ni to ih nije sprijeèilo 

pa su ekipu „Komolca” pobjedili s uvjerljivih 12:4. 

Ipak morali su se zadovoljiti ulaskom u polufinale jer 

ih je ekipa „Staniæa” zasluženo pobjedila rezultatom 

12:6 i tako se plasirala u veliko finale u kojem je lako 

pobjedila ekipu „Neoriæ” s 12:4 postavši novi prvak 

Dalmacije u balotama. Cijelo prvenstvo je odigrano 

pod velikim pokroviteljstvom Slobodne Dalmacije, 

Ožujskog piva i Jadranskog osiguranja, a glavnu 

nagradu od 15.000,00 kuna pobjedniku je dodjelila 

Splitska banka. 

Za ekipu „Prud” su nastupali: Ivan Volareviæ- 

Iko, Željko Marušiæ-Bego, Vedran Volareviæ, Krešimir 

Marušiæ i Ante Jakiæ. Treba posebno pohvaliti navijaèe 

Pruda, njih èetrdesetak, koji su došli organizirano 

autobusom i od ranih jutarnjih sati zdušno navijali i 

pjevali stvarajuæi odliènu atmosferu cijeli dan na rivi. 

Najmlaðem meðu njima šestogodišnjem Luki Marušiæu 

pripala je èast da otvori turnir bacanjem bulina u prvoj 

utakmici protiv „Vinjana Donjih”. Nakon pobjede 

protiv „Vinjana” krenule su prve bengalke, a kasnije 

i dimne zavjese. Za tu priliku pripremila su se tri velika 

brudeta od jegulja, žaba i cipola koje je mogao kušati 

tko god je htio te probati prudsko domaæe vino. 


UÈENICI IZ VIDA OSVAJAÈI MEDALJA U BORILAÈKOM SPORTU 

dana 18. prosinca 2010. godine u prostorijama 

karataškog kluba Metkoviæ održano je prvenstvo 

za 2010.-tu godinu u uzrasnim kategorijama 

od mlaðih uèenika/ca do mlaðih kadeta/kinja. 

Natjecanje se održalo u 11 kategorija, a nastupio je 41 

natjecatelj. Natjecanju je pristupilo i troje uèenika iz 

Vida i to: 

- u kategoriji mlaði uèenici-kate Josip Brnas, koji je 

osvojio treæe mjesto i bronèanu medalju, 

- u kategoriji mlaðe uèenice-kate Iva Vuèiæ, koja je 

osvojila treæe mjesto i bronèanu medalju, 

- u kategoriji mlaðe uèenice-kihon Ivana Brnas, koja 

je osvojila treæe mjesto i bronèanu medalju. 

Josip, Iva i Ivana karate sportom se bave oko 

šest mjeseci i nosioci su žutog pojasa, a istima se 

nedavno i pridružio èetvrti èlan iz Vida Ivan Bukovac, 

koji je za sada nosilac bijelog pojasa. Pojasevi u 

karateu, kao i u ostalim sliènim borilaèkim vještinama 

služe za uèvršæivanje kimona, a svojom bojom ukazuju 

na stupanj vježbaèa. Bijeli pojas nose poèetnici, a kako 

14 

napreduju u karateu osvajaju boje pojasa. Crni pojas 

u karateu je majstorski pojas i ima 10 stupnjeva tj. 

dana gdje je 1. dan najniži stupanj, a 10. dan najviši. 

Natjecanja u karate sportu se dijele na „kumite” i 

„kata” natjecanja. „Kumite” bi u prijevodu s japanskog 

jezika znaèilo borba, a „kata” borba sa zamišljenim 

protivnikom. „Kumite” natjecanja mogu biti pojedinaèna 

i ekipna. Pojedinaèna natjecanja se dijele na 

uzrasne i težinske kategorije. Ekipna natjecanja dijele 

se po uzrasnim kategorijama. Sve uzrasne kategorije 

rade se odvojeno za muški i ženski rod. Karate se 

trenira tzv. „bosih nogu” u odori nazvanoj GI 

(KIMONO). Karate GI saèinjavaju UWAGI, OBI i 

ZUBON tj. gornji dio, pojas i donji dio. 

Rijeè KARATE dolazi iz japanskog jezika, a 

osnovni princip je obraniti se od protivnika praznih 

ruku, bez oružja. Karate je jedna od najprofinjenijih 

borilaèkih vještina, a odlikuje ga stilizirano, nadzirano 

i nadasve kreativno izvoðenje tehnika te nadasve 

okretnost i snaga tijela. 

Vinko Brnas


Mladi karataši Iva Vuèiæ, Josip Brnas i Ivana Brnas 

13. Maraton laða – 14. 8. 2010. 

kako je ove godine 35. godišnjica vidonjskih 

gusara odluèili smo i ove godine nastupiti na 

maratonu laða. Jezgru vidonjske posade èinila 

su šestorica veslaèa koji su sudjelovali i u laðarskom 

pothvatu „Tragom pradjedova” kad su laðom preveslali 

Jadran. 

Iako je bila prijavljena na maraton, mlaða ekipa 

koja je zapoèela sudjelovanje u Ligi mladih laðara, 

ove godine nije nastupila, kako zbog osipanja èlanova 

posade, tako i zbog pomanjkanja interesa da se ova 

veslaèka tradicija nastavi. Starija ekipa je odluèila još 

ovu godinu sudjelovati na maratonu, a potom vesla 

prepustiti mlaðima, ukoliko to budu htjeli. 

Nakon veæ spomenutog pothvata Jadranom, 

zapoèeli smo i s pripremama, ove godine kasnije nego 

proteklih – poèetkom srpnja. Stara boljka u pomanjkanju 

interesa odrazila se i na pripreme jer je bilo 

teško s malim brojem raspoloživih veslaèa odraditi 

kvalitetan trening. Prvu „utakmicu” imali smo u 

Krvavcu gdje smo osvojili 4. mjesto. 

U Vidu na kupu Kneza Domagoja osvojili smo 

prvo mjesto, iako treba reæi da konkurencija nije bila 

jaka. Sam kup je za nas zapravo prilika za druženje i 

uvod u mjesnu feštu, pa je rezultat u drugom planu. 

Zatim su slijedile utrke za startnu poziciju u Opuzenu 

7. kolovoza na kojima smo kao i prethodnih godina 

imali zapažene rezultate. Osvojili smo èetvrto mjesto, 

dok nam je treæe promaklo za desetak stotinki ili 

prevedeno nekoliko centimetara. Iako smo èetvrti po 

redu birali poziciju i imali široki izbor mjesta u prvom 

redu, odluèio sam se po prvi put za drugi red i to iza 

dvije najjaèe ekipe Stabline i Gusara koji su ujedno i 

favoriti. Svi su bili zaèuðeni tim izborom i pitali se: 

„Pa što u drugi red”. Na to sam se odluèio na osnovi 

svog dvanaestogodišnjeg iskustva i pogodio. Za tjedan 

dana stigao je i 13. maraton laða. Nastupilo je 35 

posada. Kako smo bili u drugom redu, nije bilo one 

napetosti pred start što nas je gotovo iznenadilo. Iako 

smo znali da iza himne slijedi plotun Dubrovaèkih 

trombunjera, nekako se sve brzo odvijalo. Kad je 

zagrmilo mi smo još imali vesla preko nogu, a prvih 

nekoliko zaveslaja bilo je štrapotanje veslima. Jedino 

èega smo se bojali na startu bilo je da nas neka laða 

ne udari, a time i ne zakoèi, ali toga na sreæu nije bilo. 

15


Tragom pradjedova polazak 

Prvih par stotina metara, dok su svi imali snage, držali 

smo se negdje u sredini, a onda polako u pariæ vodeæeg 

Gusara i za njima. Ispod veletržnice dijelili smo treæu 

poziciju s Èeljevom i Škrapom. Tako smo se dobro 

držali neko vrijeme dok nismo jednim manevrom ispali 

iz pariæa vodeæeg Gusara. U laði je tada došlo do pada 

motivacije i koncentracije pa smo tako polako poèeli 

gubiti pozicije. Kako nismo imali velike ambicije na 

maratonu, odluèili smo da, bez obzira na okolnosti, 

izvršimo zamjene u Opuzenu i da svi koji su bili na 

pripremama izveslaju dio maratona. Da ne bi vršili 

samo jednu zamjenu ekipi smo prikljuèili i dvojicu 

koji nisu imali treninga u laði. Do zamjena smo bili 

sedmi, a onda smo odjednom izgubili šest mjesta i 

pali na 13. poziciju na kojoj smo ostali i do kraja. Uoèi 

maratona cilj nam je bio izboriti bolje mjesto nego na 

prethodna dva maratona laða u èemu smo i uspjeli. 

Dok smo se još dobro držali za vodeæim i kasnijim 

pobjednikom, vjerujem da su i navijaèi bili ushiæeni 

vidjevši nas na treæoj poziciji. Pitanje je samo hoæe li 

imati za koga navijati i iduæe godine... 

Na ovom maratonu, drugi put za redom, pobjedila 

je ekipa Gusara iz Komina. To je ekipa koja se gotovo 

profesionalno priprema cijelu godinu za maraton pod 

trenerskom paskom kajakaša Ivana Šabjana. 

Drugoplasirana ekipa je mlada ekipa Baæine koja je 

godinama u vrhu, a najbolje iskustvo i treninge su 

stjecali u Ligi mladih laðara. Iako je Baæina stigla 

treæa, a ekipa Marka Markote iz Rogotina èetvrta, suci 

su podijelili treæe mjesto objema ekipama zbog žalbe 

Tragom pradjedova na moru 

Rogotinjana poradi dogovora oko prvenstva prolaza 

na mostu u Èeveljuši. 

Što se nas starijih tièe, ostavljamo mlaðima da 

nastave, jer ukoliko ne budu imali interesa za ovu 

tradiciju, Vid više neæe imati laðu na maratonu, a to 

bi bilo šteta. Mladima pak treba dati podršku jer za 

naše navijaèe maraton laða nema onoliku draž kao kad 

vozi ekipa iz mjesta. Dakle, morate se samo potrudit 

i organizirat! Vjerujem da Želja, Teo, Nedo i drugi, 

mogu naše gusare vratiti tamo gdje im je mjesto na 

maratonu laða, a to je meðu prvih deset. Sve to ovisi 

o motivaciji samih veslaèa i njihovoj upornosti na 

treninzima. S ovime ipak ne prestaje sudjelovanje 

„starijih” na maratonu, jer 2011. godine planiramo 

veslati za Veterane 4. gbr. Iako smo imenom veterani, 

u novoj ekipi se nadam dobrim rezultatima. 

Popis veslaèa i èlanova ekipe: 

DOMAGOJEVI GUSARI-VID: Ivan Boras, Ivica 

Glaviniæ, Ivan Kuran, Hrvoje Manenica, Ivica Marušiæ, 

Branko Markota, Željko Markota, Cvito Matiæ, Miro 

Matiæ, Leo Iliæ, Vlado Ramiæ, Josip Novak, Ante Vuèiæ, 

Nedo Vuèiæ, Mate Volareviæ, Augustin Brnas, Marušiæ 

Marko, Pejar Josip, Šiljeg Ranko. 

PRUD: Antonio Marušiæ, Ante Marušiæ, Josip 

Marušiæ, Petar Marušiæ, Goran Marušiæ, Nedjeljko 

Marušiæ, Mirko Taslak, Mate Jakiæ, Damir Bjelopera, 

Ivan Petkoviæ, Ivan Obad, Petar Kuran, Tomislav 

Kuran, Stiven Ronèeviæ, Josip Volareviæ, Petar 

Volareviæ, Vedran Volareviæ, Marin Volareviæ, Mate 

Volareviæ, Andrija Marušiæ. 

16


Poredak 13. Maratona laða: 

1. GUSARI KOMIN 19. ŠIROKI BRIJEG i MATIJEVIÆI 

2. STABLINA 20. SISAK 

3. BAÆINA 21. PRUD 

4. „MARKO MARKOTA” Rogotin 22. CRNI PUT-Metkoviæ 

5. DONJANI DONJI-Slivno 23. PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA 

6. ROGOTIN 24. VIDONJE 

7. KUU„ŠKRAPA” Momiæi 25. „SVETI JURE” Desne 

8. ÈELJEVO 26. DONJANI DONJI Juniori 

9. STAŠEVICA 27. VETERANI IV. gardijske brigade 

10. JUŽNJAK Ploèe 28. KOMIN 

11. „SVETI ROKO” Podrujnica 29. „SVETI NIKOL” juniori-Metkoviæ 

12. ŽRNOVSKI GALIJOTI-Žrnovo, Korèula 30. ŠARIÆ STRUGA 

13. DOMAGOJEVI GUSARI-Vid 31. PLINA STABLINA 

14. KRVAVAC II 32. METKOVKE 

15. JERKOVAC-Metkoviæ 33. PLAVO SRCE Zagreb 

16. HSPU* BILOGORA-Bjelovar 34. „GOSPA OD ZDRAVLJA” Vlaka 

17. „GOSPA KARMELSKA” Krvavac 35. TORCIDA Ploèe 

18. „ZVONIMIR KALEB” Momiæi 

* Hrvatska sportsko-pustolovna udruga 


ŽUPLJANI U POVIJESNOM LAÐARSKOM PODUHVATU 

nakon višegodišnje namjere zahtjevni projekt 

vezan uz preveslavanje Jadranskog mora u 

laði, 2010. godine doživio je svoju realizaciju. 

U pisanim tragovima od prije 500 godina spominje se 

dolazak Neretvana na talijansku obalu pa je ovo bio 

najbolji naèin da se obilježi taj jubilej. Udruga laðara 

Neretve u ožujku 2010. godine propisala je kriterije 

po kojima koja temeljna udruga može ustupiti laðara 

za ovaj projekt i naravno kriterije za same laðare kao 

moguæe sudionike. Kako se od ukupno èetrdesetak 

ekipa odazvalo svega 21, od toga 4 van Neretve, od 

onih koje su se odazvale tražen je dodatni broj. Laðarske 

ekipe iz naše župe Domagojevi gusari 1 i 2 , Rasadnik 

Prud i Prud uz rogotinsku župu bili su najzastupljeniji. 

Njihova brojnost i volja da rade zajedno dovela je do 

toga da od èetiri posade jedna bude iz naše župe. 

Posade su bile veæ u pripremnom razdoblju podijeljene 

na èetiri i dobile su ime u bojama i to crvena, bila, 

plava i naranèasta s tim da su naši bili u crvenoj. 

18.06. toèno u 18:00 h crvena posada krenula je 

ispod Luèkog mosta u Metkoviæu ispraæena ovacijama 

okupljenog mnoštva, a sam èin popratila je i nacionalna 

televizija direktnim javljanjem te je u ovaj projekt 

ukljuèila i poznatog alpinistu i svjetskog putopisca 

gospodina Stipu Božiæa koji je o ovom snimio 

dokumentarni film pod naslovom samog projekta 

TRAGOM PRADJEDOVA. Crveni su veslali do 

Krvavca gdje su ih zamijenili Bili, a njih Plavi na 

Rastoci. U Ploèama je prireðen sveèani ispraæaj 

otišnjavanja laðe na more u nazoènosti predsjednika 

Hrvatskog Sabora Neretvanina Luke Bebiæa koji je 

uz svog kolegu Gianfranca Finija, predsjednika 

Zastupnièkog doma Republike Italije, bio pokrovitelj 

ovog projekta. Prve morske milje odradila je Naranèasta 

posada u kojoj je veslao naš župljanin Tomo Petkoviæ 

(Andrijin), a svi ostali su bili na brodu HRM Andrija 

Mohorovièiæ i „privišeni“ priko bande broda zurili u 

mrak osluškujuæi šum mora pod neretvanskom laðom 

i laðarskim veslima. Nakon dva sata izvršila se smjena 

posade. U laðu ulazi župna Crvena posada. Noæ je 

bola mirna, more „ka ulje”. Brod se punom snagom 

udaljavao od laðe kako bi progorio naslage u stroju 

koje su nastale zbog, za njega premale brzine i teškog 

pogonskog goriva. Laða se nije vidila niti su se èula 

vesla. Nakon nekoliko milja brod se okrenuo i istom 

rutom ide pošao natrag do pozicije gdje bi trebala biti 

17


Naši župljani koji su sudjelovali u pothvatu 

laða, da bi se nakon nekog vremena ponovo okrenuo 

u smjeru Italije. Laða bi tu trebala biti ali je nisam 

vidio niti sam mogao što èuti od buke brodskog motora. 

Nakon što smo ih ostavili, prije 40 minuta, „uzvrtija” 

sam se po palubi ne bi li ih ugledao. Brod je smanjio 

brzinu, buka je bivala nešto manja, dakle tu su – 

pomislim, negdje u daljini èujem glasove, ONI 

PIVAJU! Znaèi sve je u redu, mojoj strepnji ovaj put 

došao je kraj. Nakon dvosatnog veslanja ulazi Bila 

posada i tako naizmjence. More je i dalje povoljno za 

plovidbu. Kad je ponovo došao red na naše prepustili 

su mi mjesto pariæara što sam ponovio i u popodnevnoj 

etapi. More se tada veæ pomalo probudilo, valovi su 

bili visoki i do dva metra, ali su bili rijetki tako da je 

veslanje po takvom moru bilo uzbudljivo. Laða se i 

dalje dobro držala na moru iako je tipièno rijeèno 

plovilo da ne kažem „moèvarno”. Naši su za vrijeme 

veslanja najèešæe pjevali pjesme o Domagojevim 

gusarima i to je na ovom pothvatu èinila samo Crvena 

posada. Laða je u prosjeku sve ovo vrijeme plovila 

prosjeènom brzinom od 5 nautièkih milja. Sve je išlo 

dobro do 23.00 sata druge noæi. U laðu ulazi 12 

Naranèasith. Brod je imao svoj uigrani manevar; 

gotovo u istom trenutku vrijeme se pogoršalo, more 

zapjenilo, a po povratku na mjesto gdje je trebala biti 

laða nije bilo nikoga, ništa se osim huka vjetra i 

prelijevanja valova nije èulo. Nakon petnaestak minuta, 

18 

koji su bili cijela vjeènost za sve nas na brodu, svjetla 

jakih reflektora na uzburkanoj puèini osvijetlila su 

laðu kojom se more poigravalo. Živi su - pomislim! 

Teškom mukom brod im se približio i pokušao ih 

„smjestit” u svoj zavitar, ali nikako nije u tome 

uspjevao. U laði je voda bila do pola, a nju su dvojica 

laðara pokušala izbaciti posudama. Kapetan posade 

Joško Jerkoviæ Piro donosi odluku da dvojica najtežih 

poslije njega napuste laðu, kao i jedan laðar kojemu 

je bilo slabo. To je bilo zbog toga da laða bude koji 

centimetar više iznad mora. Ponovo su tražili zaklon 

sa obje strane broda, ali nisu uspjeli jer je vjetar puho 

toèno u provu. Svirèiæ je tada predlažio da se obustavi 

projekt, dok su laðari tražili mjesto gdje æe laða biti 

koliko-toliko u zavjetrini, da se smanji broj veslaèa, 

ali da se nikako ne odustane. Ostalo je svega 17 

nautièkih milja. Vidjela su se svjetla mjesta na obali. 

U laðu je ušlo 8 Crvenih sa pojasevima za spašavanje, 

ali nedugo nakon toga obdacili su ih jer su im smetali 

pri veslanju. Laða je plovila od 1,5 do 2,2 milje ovisno 

o udarima vjetra. Laðari su bili na kraju snaga, ali ipak 

ustrajni do okonèanja ovog projekta koji se dogodio 

u 7:07 u trenutku kada je u akvatoriju luke Termoli 

brod bacio sidro. Pripreme za sveèano uplovljavanje 

u luku trajale su do predviðenih 10:00 sati kada su u 

laðu ušla desetorica izabranih iz svake posade, i to po 

najmanje dva, tako da su Crveni u ovom ceremo-


nijalnom dijelu bili predvoðeni Matom Volareviæem 

(Vinkinim) i Antom Vuèiæem (Nedjeljkovim). Svi mi 

ostali brodom smo uplovili u luku i autobusom prevezli 

do plaže Rio Vivo kako bi svi zajedno doèekali 

uplovljavanje laðe. Tu su nas doèekali domaæini i to 

predsjednik regije Molise Michele Iori, potpredsjednik 

parlamenta Aldo Di Biagio, gradonaèelnik Termolija 

Antonio Di Brino i predsjednica udruge „Luigi Zara” 

gospoða Paulina Ferrante i od hrvatskih predstavnika 

veleposlanik RH u Italiji, Tomislav Vidoševiæ, 

dubrovaèko-neretvanski župan Nikola Dobroslaviæ, 

dožupan splitsko-dalmatinski Vicko Haladiniæ, 

gradonaèelnik Ploèa Krešimir Veiæ i na kraju za nas 

posebno draga osoba veleposlanik RH u Vatikanu dr. 

sc. Emilio Marin koji je toèno prije godinu dana na 

prijedlog Mjesnog odbora Vid proglašen poèasnim 

graðaninom Dubrovaèko–neretvanske županije. Na 

plaži se okupilo mnoštvo drugih uzvanika, znatiželjnika 

te kupaèa na plaži. Nakon sveèanog uplovljavanja, 

zajednièkog fotografiranja, sveèane akademije u èast 

Neretvana, pošli smo na ruèak gdje se uz bogatu trpezu 

nastavilo s pjesmom. Veleposlanik Marin u tim se 

trenucima nije odvajao od naših laðara, pjevao je s 

njima i raspitivao se za svoje prijatelje u Vidu. U 

popodnevnim satima krenuli smo u obilazak tri mjesta 

nastanjena potomcima Hrvata Acquaviva Collecroce 

(Živavoda Kruè), San Felice del Molise (Filiæ) gdje 

je uz nazoènost veleposlanika Vidoševiæa i Marina sa 

suprugama svetu misu zahvalnicu predvodio fra Petar 

uz asistenciju fra Josipa Cvitkoviæa koji je do prošle 

godine bio u župi sv. Ilije u Metkoviæu. Nakon Filiæa 

pošli smo u Mundimitro. Povratak na brod uslijedio 

je oko ponoæi, nakon veèere, a u jutro toèno u 8:00 h 

napustili smo termolsku luku. Odmah po izlasku iz 

luke brod se poèeo valjat, a izlaskom na puèinu to je 

poprimilo odlike prave oluje. Tek tada smo shvatili 

kako nam je u svemu ovom pomogao dragi Bog jer 

da smo zakasnili samo nekoliko sati u polasku ovaj 

povijesni pothvat zasigurno ne bi ostvarili. 

Sudionici iz naše župe laðarskog pothvata pod 

nazivom TRAGOM PRADJEDOVA su: Željko 

Markota Žarkin, Ante Vuèiæ Nedjeljkov, Mate 

Volareviæ Vinkin, Miro Matiæ pok Ante, Marin 

Petkoviæ pok. Rude, Mate Marušiæ Petrov, Davor 

Petkoviæ Andrijin, brat mu Tomo Petkoviæ koji je 

vozio u Naranèastoj, Branko Markota Žarkin kao 

glavni snimatelj i web urednik stranice ULN-a i ja 

Marko Marušiæ kao predsjednik ULN i voditelj cijelog 

projekta. U Crvenoj posadi su bili još Hrvoje Manenica, 

ravnatelj Arheološkog muzeja Narona i višegodišnji 

èlan Domagojevih gusara te Petar Æeliæ, Ivan Kuran 

i Tonæi Borovac, èlan Žrnovski galiota s Korèule. 


DVIJE VELIKE POPLAVE 2010.GODINE 

nakon gotovo 60 godina pogodile su nas dvije 

velike poplave, jedna poèetkom sijeènja, a 

druga poèetkom prosinca. Skoro pa je došlo 

i do treæe poplave nakon Božiæa. 

A sve je poèelo po istom scenariju, dugotrajne i 

obilne kiše, nekontrolirani ispusti iz hidrocentrala na 

Neretvi uzvodno u BiH i jugo koje je „ulilo” more u 

Neretvu koja se svojim visokim vodostajem ulijevala 

u Norin. Zaobalne vode slijevane sa okolnih brda i 

pritoka iz sliva Norina podigle su razinu vode na desnoj 

obali i poplavile kuæe na toj nebranjenoj strani 

Metkoviæa. 

Sedmi sijeènja nakon gotovo trodnevne neprestane 

kiše vodostaj Neretve u Metkoviæu bio je 340 cm. 

Brojne kuæe na desnoj strani grada bile su kao otoci 

usred vode. Dio ceste prema Vidu, kod Opuzenke i 

„Rasadnika Prud” bio je poplavljen u dužini od 

pedesetak metara te na dijeluÊ prije tumbina oko 10 

cm. 

Osmi sijeènja vodostaj je i dalje rastao, kod 

Opuzenke ujutro se još jedva prolazilo vozilima na 

vlastitu odgovornost, a veæ poslijepodne zastavljen je 

promet cestom Metkoviæ-Vid jer je voda na tom dijelu 

bila dubine oko 50 cm, a isti sluèaj je bio i cestom 

preko Glibuše. Nastava u školama u Metkoviæu je bila 

prekinuta do daljnjega. Jedini put kojim se iz Vida 

moglo u Metkoviæ bio je preko Pruda na Ljubuški, 

Trebižat i Èapljinu ili na Crveni grm-Mali Prolog- 

Podrujnica-Metkoviæ iako je i na tom dijelu bilo oko 

10 cm vode na cesti u Podrujnici i na Orapku. Granièni 

prijelaz Gabela Polje zatvoren je bio za promet zbog 

poplave na tom dijelu prema Gabeli. Voda je dijelom 

poplavila i obje rive u Vidu. Orkansko jugo koje je 

puhalo nanijelo je štete u plastenicima koji su ionako 

stradali od poplave. 

Dan poslije vodostaj je porastao za 10-ak cm 

tako da je veæi dio prometnice Vid-Metkoviæ bio pod 

vodom. Parkiralište na Plivoru bilo je pod vodom kao 

i mala riva kojoj je voda došla na prag Vuèiæa kuæe. 

Na makadamskoj cesti iz Vida prema Crnom docu na 

jednom mjestu bilo je oko 60 cm vode. 

19


10. sijeènja veæ je bio poplavljen veæi dio kuæa 

na desnoj strani grada posebno kritièno bilo je u 

Zagrebaèkoj ulici, Neretvanskih gusara, Matije Gupca 

u kojima se na nekim dijelovima nije moglo proæi u 

kratkim èizmama. Voda je prodrla u prizemlje kuæa 

uništivši podove i namještaj. Vodostaj u Vidu porastao 

je 19 cm u odnosu na dan prije. Na lijevoj strani 

poplavljena je bila centralna ulica Ivana Gunduliæa od 

Trga (hotela Narona) do raskrižja kod robne kuæe 

Mercator koja je bila zatvorena za promet a prometovalo 

se pored Hotela uz Neretvu do Mercatora. U 

prekidu je bila i županijska prometnica od Metkoviæa 

preko Kule Norinske prema Vrgorcu (osim za kamione 

i terenska vozila) zbog vode u Podrujnici i na Orapku. 

Takoðer je bila zatvorena i cesta Metkoviæa-Komin 

zbog poplave u Kominu. Po dojavi iz Stožera za obranu 

i spašavanje nekoliko vidonjaca Cvito Matiæ, Stipe 

Èamber, Marko i Ivan Marušiæ laðom je išlo u 

evakuaciju dvije obitelji u ulici Put Vida (Glibuša). 

11. sijeènja: Kulminacija najvišeg vodostaja bila 

je tijekom veèeri i jutra kada je Neretva bila na 390 

cm kod mjerne postaje blizu mosta u Metkoviæu. 

Tijekom dana Neretva u Metkoviæu bila je u opadanju 

i ispod 350 cm dok je u Vidu vodostaj porastao za još 

5 cm (od veèeri do jutra nije rastao), a tijekom poslijepodneva 

vodostaj je poèeo lagano opadati. Kod 

Opuzenke na najnižem, dijelu kod Rasadnika izmjereno 

je na cesti oko 1 m visine vode. 

12. sijeènja: Voda se poèela povlaèiti tako da je 

ujutro u 8:00 sati bio niži za 16 centimetara od najviše 

kote koju je imao preksinoæ i juèer ujutro. Èetri sata 

kasnije dakle u 12 sat opao je još 4 centimetra. Voda 

je od 12 sati opala dodatnih 3 centimetra tako da je na 

Cenewru prometnica iz Vida do Tombina bila suha i 

prohodna, dalje se nije moglo automobilima. Na 

kritiènoj toèki kod Rasadnika izmjereno je u 16:30 

sati 51 centimetar vode na putu. Neretva je u Metkoviæu 

20 

znatno opala tako da je u 19 sati vodostaj bio ispod 

290 cm. Narednih dana voda se potpuno povukla 

ostavivši za sobom velike štete u kuæanstvima. 

Nakon tih poplava u sijeènju nitko se nije nadao 

da æe nas u istoj godini pogoditi i druga još teža 

poplava. Zadnja ovakva nepogoda bila je 1959. godine 

kad je vodostaj Neretve bio gotovo 430 cm ali tada 

štete nisu bile ovolike jer kuæa na desnoj obali grada 

bilo je vrlo malo. Veæ krajem studenog moglo se 

naslutiti što se sprema jer je kiša padala neprekidno 

gotovo 14 dana. 30.studenog vodostaj Neretve bio je 

330 cm što je uz južinu pogodovalo da se Neretva 

cijeli dan ulijevala u Norin. Kod Opuzenke je veæ bilo 

10-tak cm vode a ulice u Metkoviæu Matije Gupca 

(izlazi kod Opuzenke) i Neretvanskih gusara (ulica od 

trafostanice na Crnom putu prema Glibuši) veæim 

dijelom su bile pod vodom. Vremenske prognoze 

nagovještavale su gotovo 50 l/m 2 novih oborina i jako 

jugo. Predveèer je zatvoren granièni prijelaz Gabela 

polje zbog visokog vodostaja a i prometnica Metkoviæ- 

Ploèe zbog poplave u Kominu je bila gotovo 

neprohodna za osobna vozila. 

1. prosinca kod Opuzenke su mogli prolaziti 

samo terenska vozila i kamioni. Kiša je padala cijeli 

dan, a Neretva je porasla na 350 cm. Mala riva u Vidu 

veæ je bila pod vodom. 

Od 2. prosinca prekinuta je bila i nastava u 

osnovnim i srednjim školama u Metkoviæu. Radio 

postaje Delta i Narona stalno su izvještavale o situaciji 

na terenu. Neretva je u 9.30 sati u Metkoviæu bila na 

405 cm. Zbog nižig dijelova grada na lijevoj obali 

voda je izbijala iz šahtova i plavila i taj dio grada. U 

Vidu je vodostaj veæi za 15 cm u odnosu na noæ ranije, 

tendecija je rasta a do makximalnog vodostaja od 

sijeènja nedostaje još dvadeset centimetara. U 

potpunosti je bio prekinut promet cestom Metkoviæ- 

Vid. Do Metkoviæa se najbliže moglo preko Bijaèe, 

Studenaca i Èapljine. Na najnižem dijelu makadamske 

ceste u Podgredama prije Crnog Doca je oko metar 

vode. Na dijelu ceste od Kula Norinska-Nova Sela na 

Orapku visina vode dostizala je do tablica na vozilima 

zbog èega se prometovalo na vlastitu odgovornost. 

Zbog zamuæenja vode s izvorišta Prud, istu je trebalo 

prokuhavati. U 11.40 sati i službeno je zatvoren glavni 

GP Doljani tako da se iz pravca Èapljine nije moglo 

u Metkoviæ zbog poplave na dijelu prometnice od trga 

Kralja Tomislava do Mercatora a jedini put bio je 

preko Malog prologa na Ploèe pa u Metkoviæ i obratno. 

Tijekom dana vodomjer u Metkoviæu bio je potpuno 

pod vodom pa se nije mogla oèitati toèna visina vode, 

procjena je da je bilo oko 315 cm. Na lijevoj obali 

poplavljen je dio Klade i Mobine dok je veæim dijelom


Cesta Vid-Metkoviæ za vrijeme poplave 

desna strana bila pod vodom. Voda je u kuæe prodirala 

kroz zidove i podove. Stanovnici su namještaj dizali 

na blokove kako bi ga zaštitili od vode. Zbog velikih 

ispuštanja vode na hidroelektranama uzvodno poplava 

je zahvatila i grad Mostar i dijelove opæine Èapljina. 

3. prosinca: vodostaj Neretve je poèeo lagano opadati 

dok je visina vode na desnoj obali grada Metkoviæa 

i dalje rasla. U Vidu je vodostaj, u odnosu na noæ prije 

do 7 sati veæi za 11 cm a od tada do 11 sati plus 1,5 

cm. U Vidu su poplavljene tri naseljene kuæe u blizini 

Norina: L jube Ramiæa i Drage Pejara na velikoj rivi 

te Nikole Ramiæa. U obližnjoj Borasovoj ulici voda 

je ušla u konobe kao i u prizemlje kuæe Vuèiæa na 

maloj rivi. U oba restorana na velikoj i maloj rivi voda 

je došla do samog praga. Pet mladiæa iz Vida: Ante 

Suton Lukièin, Ivan Suton Antin, Marin Suton Nedin, 

Ivan Marušiæ Markov i Pavo Taslak Brankin isuljkali 

su laðu Domagojku i krenuli put Metkoviæa pomagati 

najpotrebnijima. Prvo su na Glibuši podigli namještaj 

u Šilje a potom se prevezli preko ceste te produžili na 

Jerkovac izvlaèiti krave iz jedne poplavljene štale. 

Nekim domaæinstvima do kojih ne mogu kamioni sa 

21 

vreæama, doveli su vreæe sa pjeskom i drugo. Oko 

podne vodostaj je prestao rasti. Prvoj ekipi sa laðom 

prikljuèila su se još dva plovila s kojima su naši 

mještani pomagali ugroženima na desnoj strani 

Metkoviæa. U jednoj grupi su bili Lovre Bukovac 

Milin, Tomislav Bukovac Matin, Tomislav i Petar 

Vuèiæ Matini, Ante Taslak Davorov i Stipe Suton 

Vjekin a drugoj barci Emanuel Zavala Volareviæ Ivièin, 

Augustin Markota Jurin, Ante Boras Perin i Marko 

Brnas Sreækov. Osim prevoza ljudi od kuæe na suho 

ili onih koji se vraæaju sa posla u kuæu prebacivali su 

i stoku iz štala u poplavljenim djelovima. Na kraju su 

humanitarne prinose graðana prevozili u župni ured 

crkve Svetog Nikole odakle je bila daljnja distribucija 

pomoæi poplavljenima koju je organizirao župnik župe 

svetog Nikole don Senko Antunoviæ. Iz Pruda su se 

organizirali pripremivši nekoliko stotina litara vode koja 

se naredni dan odvezla u Metkoviæ. U popodne-vnim 

satima Norin se napokon poèeo ulijevati u Neretvu što 

je sporo utjecalo na pad vodostaja na poplavljenom 

podruèju. Sve tri TV kuæe izvještavale su o poplavama 

u Metkoviæu sa terena kao i drugimediji.


4. prosinca- primjetan pad vodostaja. Na lijevoj 

strani grada, u centru prometnice su bile suhe dok se 

na desnoj strani grada voda polako poèela povlaèiti. 

Ulicama se osjeæao neugodan miris jer na gotovo 

cijeloj strani nije riješen sustav kanalizacije i fekalije 

iz septièkih jama doslovno su plivale ulicama. Za 

promet je otvoren GP Doljani a poplavljena podruèja 

u Metkoviæu posjetila je i premijerka Jadranka Kosor. 

Momci iz Vida i taj dan su pomagali poplavljenima. 

Saznali smo i jednu tužnu vijest da je preminuo 

legendarni knez Domagoj Maratona laða prof. Tomislav 

Zubèiæ-Zupa. U popodnevnim satima iz Pruda je 

krenula pošiljka prudskih domaæica za župu Svetog 

Nikole koja je plovilima iz Vida prevežena do crkve 

svetog Nikole u Metkoviæu i predana župnom Caritasu. 

5. prosinca-vodostaj Neretve u Metkoviæu pao 

je na 312 cm, gotovo metar niži od najviše razine u 

èetvrtak 2. prosinca zbog èega su ukinute izvanredne 

mjere obrane od poplava. Poplavljenim podruèjima u 

Metkoviæu odjekuju zvuci pumpi i motora za natapanje 

kojima ljudi izbacuju vodu iz svojih kuæa, odnosno 

održavaju nivo vode na što manjoj razini kako bi i 

šteta bila manja, bar dok se voda ne povuèe ispod 

razine poda u kuæama. Ujutro je iz župe krenula nova 

pošiljka humanitarne pomoæi za poplavljena podruèja 

u Metkoviæu. 

6.prosinca-I dalje je u prekidu promet od 

Metkoviæa prema Vidu. Otvorene su ceste Kula 

Norinska-Nova Sela i Krvavac-Rogotin preko Komina. 

Stanovnicima stradalog podruèja u Metkoviæu i dalje 

pristiže humanitarna pomoæ. Stanovnici su ugroženi 

i od zmija koje u bijegu od vode zaklon traže u kuæama. 

Župa Svetog Nikole na poplavljenoj desnoj strani 

danas slavi svog sveca zaštitnika. Nadbiskup Marin 

Barišiæ predvodio je svetu misu u crkvi Svetog Nikole, 

a tom prilikom kršten je prvi unuk vidonjca Cvite 

Matiæa. Vjernici su zbog poplave i vode oko crkve i 

ulicama, u crkvu stizali u gumenim èizmama. 

7. prosinca-Stanje s poplavom polako se 

normalizira, vatrogasci peru ulice te se dezinficiraju 

kako nebi došlo do zaraze. Cesta od Vida do Metkoviæa 

i dalje je zatvorena za promet, iako su pojedinci na 

vlastitu odgovornost prolazili. Na Ceneru je zapoèelo 

prepumpavanje vode pumapama sa 300 l/sek, s lijeve 

na desnu stranu ceste kako bi se smanjila razina vode 

na Glibuši i kako bi se život vratilo u normalu. 

8. prosinca-Ulica Put Narone u Metkoviæu 

prohodna je pa se moglo prema Vidu. Kod Rasadnika 

Prud na cesti je i dalje bilo desetak centimetara vode. 

Vodostaj Neretve bio je 230 cm ujutro u 9 sati s 

tendencijom opadanja. 

9. prosinca-Iz Zavoda za javno zdravstvo DNŽ 

javljeno je da je voda za piæe u vodoopskrbnom sustavu 

NPKL-a zdravstveno ispravna i može se koristiti za 

piæe. OŠ Don Mihovila Pavlinoviæa je zapoèela sa 

nastavom. 

Tako je završila nevolja sa poplavom u ovoj 

godini. Država najavljuje gradnju nasipa od Gabele 

do ispod Metkoviæa i prepumpne stanice kako bi se 

taj, do sada nebranjeni dio grada zaštitio od polave što 

je vrlo skup projekt. No to ne znaèi da æe kuæe na tom 

dijelu biti sigurne. Prema Glavom projektu obrane od 

poplava desne strane grada Metkoviæa desna strana 

grada branit æe se do odreðene razine vode s druge 

strane nasipa, a nakon toga voda æe se kontrolirano 

morati puštati u zaštiæeno podruèje da ne bi nastale 

još veæe štete. Što se tièe Vida za oèekivati je da æe 

nakon izgradnje nasipa ugroza biti i veæa. 

Poljoprivrednici æe zimi morati raèunati i na poplave 

kao redovne pojave. 


Skup puèkih pivaèa u Vidonjama i Drnišu 

uprepunoj župnoj crkvi Srca Isusova i MarijinaÊ 

na Mliništu 20. ožujka održan je drugi Susret 

puèkih pjevaèaÊneretvanskog Dekanata (prvi 

susret održan je godinu prije u Vidu). Izvoðeni su kao 

i prošle godine u Vidu korizmeno-uskršnji puèki 

napjevi. Od najavljenih 10 župa (dekanat ima ukupno 

13) nastupilo je 9 skupina: Gospe Snježne-VID, Gospe 

Karmelske-Bagaloviæi, Plina Stablina, Presvetog 

Trojstva-Rogotin, Srca Isusova i Marijina-Vidonje, 

Sv. Jurja Muèenika-Desne, Sv. Ilije-Metkoviæ i Sv. 

Nikole Metkoviæ. Može se reæi da su svi imali znatno 

sigurniji nastup nego prošle godine što je vjerojatno 

22 

plod rada, odnosno brige za èuvanje ove vrste baštine 

zbog èega se ovo sve i organizira. Na poèetku zbivanja 

skup je pozdravio don Damir Bistriæ u ime župe 

domaæina nakon èega su skupine nastupale jedna za 

drugom po predviðenom redoslijedu bez posebnih 

najava. Nakon svake izmjene župne žudije su ispred 

prezbiterija vršile smjenu tako da se i na taj naèin 

doèarao uskršnji obièaji u Vidonjama. Na kraju suÊ 

predvoðeni pjevaèima župe Sv. Nikole èijim su 

napjevom svi zajedno otpjevali „O bièi preljuti”. 

Domaæini su u društvenoj prostoriji pripremili 

domjenak gdje se uz raznovrsnu hranu i piæe dugo pjevalo.


Skup puèkih pivaèa u Vidonjama i Drnišu-www.mtk.hr 

U sklopu 9. veèeri pasionske baštine 2010. koji 

su se održali u Drnišu, u èetvrtak 25. ožujka Puèki 

pivaèi neretvanske doline u crkvi Gospe od Ružarija 

izveli su koncert korizmenih napjeva „Prosti Gospodine, 

puku tvome prosti, milosrðe tvoje veliko je dosti”. 

Sudjelovale su i žudije iz naše župe. Prošlogodišnji 

struèni voditelji s koncerta u Zagrebu etnolozi mr. sc. 

Joško Æaleta i prof. Vido Bagur nisu mogli doæi pa je 

posao oko cjelokupne organizacije puta i pripreme 

pivaèkih skupina te kordinacije s organizatorima vodio 

Marko Marušiæ. U odnosu na prošlogodišnji koncert 

u Zagrebu pivaèi su djelovali sigurnije i uigranije. 


IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE 

Kršteni u 2010. godini: 

Lara Volareviæ, kæi Antina i Kristine r. Kežiæ. Lara 

je roðena 15. listopada 2009. godine u Metkoviæu, a 

krštena je u Prudu 3. sijeènja 2010. godine. 

Eva Vuletiæ, kæi Josipova i Paule r. Iliæ. Eva je roðena 

u Metkoviæu 13. listopada 2009. godine, a krštena je 

u Prudu 9. sijeènja 2010. godine. 

Ivan Volareviæ, sin Mijin i Ane r. Kužiæ. Ivan je roðen 

12. prosinaca 2009. godine u Dubrovniku, a kršten je 

u Vidu 7. veljaèe 2010. godine. 

Katarina Bezer, kæi Perina i Renate r. Korda. Roðena 

je 3. prosinca 2009. godine u Metkoviæu, a krštena je 


Ivan Suton, sin Antin i Nele r. Grmoja. Ivan je roðen 

u Metkoviæu 18. studenoga 2009. godine, a kršten je 


Duje Grgiæ, sin Antonijev i Danijele r. Curiæ. Duje 

je roðen u Splitu 31. prosinca 2009. godine, a kršten 

je u Vidu 11. travnja 2010. godine. 

23


Vid Vuèiæ, sin Brankov i Branke r. Æeliæ. Vid je roðen 

10. ožujka 2010. godine u Dubrovniku, a kršten je u 

Vidu 13. lipnja 2010. godine. 

Leon Brnas, sin Vinkov i Mile r. Ujdur. Leon je roðen 

u Metkoviæu 11. sijeènja 2010. godine, a kršten je u 

Vidu 18. travnja 2010. godine. 

Gabriela Kešina, kæi Antina i Andree r. Kleèak. 

Gabriela je roðena 20. svibnja 2010. godine u 

Metkoviæu, a krštena je 8. kolovoza 2010. u Vidu. 

Mirko Dragiæeviæ, sin Draganov i Natalie r. Vidoviæ. 

Mirko je roðen u Dubrovniku 16. veljaèe 2010. godine, 

a kršten je u Vidu 25. travnja 2010. godine. 

David Barišiæ, sin Luiðijev i Kristine r. Ramiæ. David 

je roðen 21. svibnja 2009. godine u Osijeku, a kršten 

je u Vidu 16. svibnja 2010. godine. 

Filip Volareviæ, sin Damirov i Anele r. Soèe. Filip je 

roðen 23. lipnja 2010. godine u Metkoviæu, a kršten 

je u Prudu 15. kolovoza 2010. godine. 

Danica Boras, kæi Šimina i Ivane r. Zloiæ. Danica je 

roðena 12. lipnja 2010. godine u Metkoviæu, a krštena 

je 22. kolovoza 2010. godine u Vidu. 

Eva Volareviæ kæi Zorana i Matee Obradoviæ. Eva je 

roðena 18. kolovoza 2010. u Dubrovniku, a krštena 

14. studenog 2010. u Vidu. 

Filip Suton, sin Ivice i Željke Mareviæ. Filip je roðen 

25. rujna 2010. u Dubrovniku, a kršten je 28. studenog 

2010. u Vidu. 

Antonia Kaleb, kæi Denijala i Marijane Bulum roðen 

u Metkoviæu 19. listopada, a kršten 19. prosinca 2010. 

u Vidu. 

Vjenèani u našoj župi u 2010. godini: 

Iva Šiljeg Ivanova i Zorice r. Jeliniæ. Udala se u 

Opuzen za Ivu Butigan Zdenkova i Perice r. Fiamengo. 

Vjenèali su se u Vidu 6. veljaèe 2010. godine. 

Karmen Suton Ivina i Gordane r. Èotiæ. Udala se u 

Metkoviæ, u župu sv. Ilije, za Ivana Popoviæ Franina 

i Ružice r. Obradoviæ. Vjenèali su se u Vidu 13. veljaèe 

2010. godine. 

24


Marija Vuèiæ Josipova i Nedjeljke r. Suton. Udala 

se u Krvavac, župa Bagaloviæ, za Mladena Krstièeviæ 

Jurièina i Mladenke r. Škegro. Vjenèali su se u Vidu 

4. lipnja 2010. godine. 

Andrea Jankoviæ Andrijina i Marijane r. Ostojiæ. 

Udala se u Metkoviæ, u župu sv. Nikole za Matu Kozina 

Ivièina i Jelice r. Pehar. Vjenèali su se u Prudu 7. 

kolovoza 2010. godine. 

Ivana Mareviæ kæi Bariše i Nedjeljke r. Boras. Udala 

se za u Metkoviæ župa sv. Ilije za Antu Pratežina sin 

Nikice i Vesne r. Opšivaè dana 5. rujna 2010. u Vidu. 

Margareta Iliæ kæi Mate i Maše r. Vuèiæ udala se u 

župu Draèevo (BiH) za Miju Rajiè sina Luke i Vere 

Bulum, 18. prosinca 2010. u Vidu. 

Naši župljani vjenèani u župama 

zaruènica: 

Damir Volareviæ Zdravkov i Marije r. Suton vjenèao 

se u Opuzenu 12. veljaèe 2010. godine sa Anelom 

Soèe. Anela je kæi Ratomira Soèe i Ivanke r. Golemac. 

Martin Iliæ Josipov i Ivke r. Vuèiæ vjenèao se u 

Metkoviæu u župi sv. Ilije sa Anitom Vuica. Anita je 

kæi Ivana Vuice i Marije r. Graniæ. 

Milena Bukovac kæi Milana i Maše r. Brnas udala 

se u Metkoviæ župa sv. Nikole za Matu Matiæa sina 

Drage i Jele r. Popoviæ dana 25. rujna 2010. u Vidu. 

25


Tomislav Klobuèiæ Vladin i Anke r. Oršuliæ vjenèao 

se 15. kolovoza 2010. godine u župi sv. Ilije u 

Metkoviæu sa Manuelom Roso. Manuela je kæi Željka 

Roso i Kate r. Pavloviæ. 

£££££££££££££ 

Umrli u našoj župi u 2010. godini: 

Vida Marinko ud. Nikole. Umrla je u Makarskoj 8. 

sijeènja 2010. godine. Roðena je na Dragoviji 15. 

srpnja 1935. godine od roditelja Joze Taslak i Marije 

r. Talajiæ. 

Iva Vuèiæ ud. Ivana. Umrla je u Vidu 11. sijeènja 

2010. godine. Roðena je u Vidu 3. svibnja 1919. godine. 

Filip-Ljubo Suton p. Mate. Umro je u Vidu 19. 

sijeènja 2010. godine. Roðen je u Vidu 30. kolovoza 

1930. godine. 

Nedjeljka Marušiæ ud. Martina. Umrla je u 

Dubrovniku 5. srpnja 2010. godine. Roðena je u Prudu 

25. sijeènja 1925. godine. 

Vladko Vuèiæ p. Ambroza. Umro je u Vidu 23. srpnja 

2010. godine. Roðen je u Vidu 20. sijeènja 1934. 

godine. 

Martin Iliæ p. Joze. Umro je u Vidu 24. kolovoza 

2010. godine. Roðen je u Vidu 24. ožujka 1933. godine. 

Mara Musulin ud. Nedjeljka. Umrla 12. rujna u 

Metkoviæu. Roðena u Dobranjama 5. svibnja 1934. 

Marko Volareviæ pok. Jure. Umro 12. listopada 2010. 

u Splitu (bolnica). Roðen 1. sijeènja 1937. u Prudu. 

Jure Jurišin pok. Ivana. Umro 13. listopada 2010. u 

Mostaru (BiH) Roðen 5. studenog 1948. u Vidu. 

Vida Petkoviæ ud. Petra. Umrla 16. studenog 2010. 

u Prudu. Roðena 12. travnja 1921. na Dragoviji. 

Ante Boras pok. Umro 21. prosinca 2010. u Vidu. 

Roðen 14. studenog 1929. u Vidu. 

£££££££££££££ 

26


Prva prièest 

kao i svake godine, i ove je godine, prva nedjelja 

svibnja bila dan prvoprièesnika. Radi toga je 

nedjelja 2. svibnja bila u znaku bijelih prvoprièesnièkih 

haljina. 

Prvoprièesnika je bilo sedamnaest. Deset je bilo iz 

Vida, a sedam iz Pruda. Kao i svake godine, Prvu prièest 

su primila djeca treæega razreda. Vrijeme je bilo lijepo, 

ni vruæe ni hladno. I djeca i zbor su lijepo pjevali. 

Sa lijeva na desno: I. red: Matea Suton, Marinela Matiæ, Antonija-Mila Volareviæ, Kristijan Volareviæ i Katarina Marušiæ 

II. red: Lucija Vuèiæ, Jelena Marušiæ, Mia Suton, Matej Brnas, Katarina Vuèiæ i Ana Markota. 

III. red: Bariša Pleæaš, Dino Markota, Darija Volareviæ, Gabrijela Marušiæ, Jure Petkoviæ i Romana Matiæ. 

IV. red: Tomislav Medak – vjerouèitelj u Vidu, Sandra Krstièeviæ – uèiteljica prvoprièesnika u Vidu, don Stanko Vrnoga – župnik, 

Elena Baffo – uèiteljica u Vidu i Krešimir Juriæ – vjerouèitelj u Prudu. 

12. svibnja 2010. godine - blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandiæa. 

uoèi blagdana je bila trodnevnica. Svaku veèer 

je bilo devedesetak osoba. Curice su prije mise 

predmolile krunicu. Poslije mise su bile molitve 

pred kipom sv. Leopolda. Vrijeme je bilo kišovito. 

Bojali smo se kiše jer je misa zbog brojnih hodoèasnika 

trebala biti na otvorenom. Bog je dao da je èitav dan 

prošao bez kiše. Tek na veèer oko 21 sat je poèela 

rositi kiša. Procesija je poèela u 19 sati. Koncelebriranu 

svetu misu predvodio je i propovijedao don Tomislav 

Bašiæ župni vikar župe sv. Nikole u Metkoviæu. Uz 

27 

don Tomislava još je koncelebriralo pet sveæenika: 

don Senko Antunoviæ – župnik župe sv. Nikole iz 

Metkoviæa, don Pavao Baniæ – župnik župe sv. Marka 

u Makarskoj, don Marinko Jurišin – župnik župe 

Dobranje, don Marko Kutleša – župnik župe Gabela 

Polje i domaæi župnik don Stanko Vrnoga. Vrijeme je 

bilo ugodno, bez kiše, bez vjetra, ni vruæe ni hladno. 

Dostojanstveno i mirno. Propovijed je bila lijepa, 

pjevaèi su lijepo pjevali, a ptièice iz okolne šumice su 

se takmièile s pjevaèima. Ugoðaj nezaboravan!


Nastup našega zbora u kominu 

uoèi patrona župe Komin, svetoga Ante, župnik 

je organizirao trodnevnicu. Da bude sveèanije, 

tri veèeri je pozvao zborove iz Neretve da svaki 

zbor nastupi sa dvije pjesme. Naš zbor je, pod 

ravnanjem Vice Šiljega, nastupio prvu veèer, desetoga 

lipnja. Otpjevali su dvije pjesme: Majko ljubežljiva i 

Molitva za obitelj. 

Blagdan sv. Ante – 13. lipnja 

ovu godinu je blagdan sv. Ante bio u nedjelju. 

Župnik je trebao imati sv. mise u Prudu, župnoj 

crkvi i na veèer na Ograðu gdje je svaku 

godinu misa i blagoslov djece. Iznenada se s nama 

našao zajedno don Nikola Sariæ, misionar u Tanzaniji. 

Posljednjih nekoliko godina smo mu slali novèanu 

pomoæ koju smo skupljali tokom èitave godine. Došao 

je da pozdravi našu župnu zajednicu i da nam zahvali. 

Imao je svete mise u Prudu i u župnoj crkvi. Preko 

svetih misa nam je misionar uživo pokazao nošnju 

plemena Masaja. Obukao je u narodnu nošnju mladiæa 

Josipa Jakiæ i djevojku Antoniju Taslak. 

Propovijedao je o svome radu u misijama. Njegova je 

misija duga i široka 50 kilometara. S njime zajedno 

radi i don Dražen Klapež. Don Nikola je rodom iz 

Trilja, a don Dražen iz Košuta. U sedam sela govore 

mise. Uz pomoæ dobroèinitelja grade u filijali So Koine 

veliku crkvu. Crkva je pokrivena, bez zatvora je, ali 

je svaku nedjelju puna. U ostalim filijalama je crkva 

od pruæa i slame. Služi i za crkvu i djeèji vrtiæ. 

Donji red, slijeva na desno: Ivan Boras, Martin Boras, Josip Volareviæ i Damir Brnas. 

Gornji red: Mihovil Kešina, don Nikola Sariæ – misonar, Antonija Taslak, Josip Jakiæ, don Stanko Vrnoga – župnik i Matko Taslak. 

28


Blagdan sv. Vida – 15. lipnja 

kao i svaku godinu i ovu godinu je na blagdan 

sv. Vida bila krizma u našoj župi. Krizmanika 

iz naše župe je bilo 19. Roko Bebiæ, iz župe 

Bagaloviæ, je bio dvadeseti krizmanik. U ime 

nadbiskupa krizmu je podijelio njegov zamjenik dr. 

don Ivan Èubeliæ, generalni vikar naše nadbiskupije. 

Misa i krizma su bile pred crkvom sv. Vida. Bogoslužje 

je poèelo procesijom. Na poèetku svete mise je 

generalnog vikara pozdravio župnik ovim rijeèima: 

„U Bibliji više puta èitamo kako Bog nekome govori: 

„Izuj obuæu, jer mjesto na kojemu stojiš je sveto tlo!” 

Èuo je to Mojsije pred goruæim grmom. Èuo je i Jošua 

pred Jerihonom, prije ulaska u Svetu zemlju. 

Ovdje, ispod naših nogu su temelji kršæanske 

bazilike iz 5. stoljeæa. I u Naroni, kao i po svim rimskim 

gradovima, u prva tri stoljeæa je nemilo tekla kršæanska 

krv. Zna se, da su kršæani, kad su dobili slobodu, 

upravo na tim mjestima najradije gradili svoje crkve. 

Radi toga s pravom možemo reæi, da je tlo na kojemu 

sada stojimo sveto tlo. 

To isto bi se moglo reæi gotovo za svaku stopu 

naše hrvatske grude. Sad tek doznajemo, kad je veæ 

završio drugi svjetski rat, koliko je proliveno nevine 

krvi u samo nekoliko dana. O tome se ovu godinu 

govori nešto više nego drugih godina. 

Ima jedna godišnjica, koja je za našu Crkvu, 

posebno lokalnu crkvu u ovoj dolini, jako važna, a o 

njoj se uopæe ne govori. Naime, ovu se godinu, 14. 

kolovoza navršava 60 godina od muèenièke smrti don 

Radovana Jerkoviæa. Roðen je u susjednoj župi 

Bagaloviæ, a podlegao je muèenju u splitskom zatvoru. 

Radi svoga pastoralnoga rada, posebno sa mladima, 

progonio ga je beogradski režim, ustaše ga nisu voljele, 

a partizani su ga u zatvoru dotukli. Bio je kateheta u 

školi, u Metkoviæu. Odatle ga beogradski režim istjerao. 

Ustaškom èasniku je, radi nekog postupka nešto 

Slijeva na desno: sjede – Martina Taslak,Sanja Jakiæ, dr. don Ivan Èubeliæ – krizmatelj, don Stanko Vrnoga – 

župnik, Petra Taslak, Antonela Ramiæ, Ana Marušiæ, Matea Suton. 

Srednji red: Andrija Ramiæ,Tomislav Volareviæ, Josip Boras, Petra Jurišin, Antea Boras, Mirko Medak i Ivan Jakiæ. 

Gornji red: Ante Vuèiæ, Josip Jakiæ, Domagoj Taslak, Ante Marušiæ, Tomislav-Trpimir Marušiæ, Roko Bebiæ i Ivan 

29


prigovorio, a on ga je tužio Ustaškom stožeru u Omiš 

da je „jugoslavenski režimlija” i „Jugoviæ”. Partizani 

su ga najprije zatvorili, pa pustili iz zatvora, potom su 

ga ponovno zatvorili i 14. kolovoza 1950. su ga u 

splitskom zatvoru dotukli. Nijednom režimu nije bio 

drag jer se držao zakona Božjega. Za zakon Božji je 

i umro. 

Muèenici su, u prvim kršæanskim vremenima, 

bili ideal i starima i mladima. Njih se slavilo kao 

junake i svece. Svi mi danas, i stari i mladi, imamo 

uzore i ideale i one iz prvih kršæanskih vremena, kao 

sv. Vida, i iz našega doba kao p. don Radu. Za vrijeme 

mrklih noæi mornari na svim morima svijeta imaju 

svjetionike po kojima se oni ravnaju, izbjegavaju 

podmorske grebene i sigurno plove. Sveci, posebno 

muèenici, su uvijek bili naši svjetionici. Duh Sveti, 

kojega æe danas ovi mladi primiti preko Vaših ruku, 

neka im dade snagu i razum da prepoznaju prave i 

vjeène vrijednosti radi kojih se isplati i živjeti i umrijeti. 

Sveti muèenici su to u svoje vrijeme znali, zato nam 

i jesu uzori, svjetionici. Radi toga se i nakon 17, 18 

stoljeæa okupljamo na njihove blagdane. Jedan posebni 

svjetionik, osobito za mlade, je i sv. Vid èiji blagdan 

danas slavimo i na èiji blagdan æe primiti Duha Svetoga. 

I Vi ste radi toga danas ovdje s nama. Dobro nam 

došli!” 

Poslije župnika, krizmatelja je pozdravila 

krizmanica Petra Taslak ovim rijeèima: 

„Dragi dr. don Ivane Èubeliæ, zamjenièe našega 

nadbiskupa Marina! Sretna sam što Vas mogu 

pozdraviti u ime svih krizmanika naše župe i zaželjeti 

vam dobrodošlicu. Vaš dolazak za nas je poseban 

dogaðaj. Danas stojimo pred Vama da nas oznaèite 

kao Božje izabranike i zrele kršæane koji æe svojim 

životom svjedoèiti da nas Bog ljubi i da smo prava 

djeca Božja. Odluèili smo poæi Kristovim stopama i 

slijediti njegov primjer, a Duh Sveti kojeg æemo danas 

po vama primiti biti æe nam putokaz i trajni izvor 

života, sreæe i ljubavi. Znamo, da tek sada ulazimo u 

pravi život i da nas na našem putu ne èekaju samo 

ruže, nego da iz zasjede vrebaju napasti, laži, nepravde, 

droga, alkohol, „globalni” mediji i druga zla. Znamo, 

da æe nam biti potrebna snaga da ustrajemo i zato vas 

molimo da molite za nas da nam Duh Sveti pomogne 

da ostanemo postojani u dobru. Molite za nas da 

postanemo razboriti i svjesni ljudi. Vaše pastirske 

rijeèi neka nas osnaže, a Duh Sveti neka nas prosvijetli 

i vodi u našem buduæem životu! 

Zahvalni smo Vam što æemo preko vaših ruku 

primiti Duha Svetoga. Još jednom vas pozdravljam u 

ime svih nas i dobro nam došli!” 

Uz krizmatelja dr don Ivana Èubeliæ sukoncelebrilali 

su: don Drago Bevanda – župnik Gorica- 

Struge, don Damir Bistriæ – župnik Vidonja, don 

Marinko Jurišin – župnik Dobranja – Bijeli Vir, don 

Ivan Kordiæ – župnik Gabele, don Marko Kutleša – 

župnik Gabela Polje i domaæi župnik don Stanko 

Vrnoga. Sveèanosti krizme i blagdanu sv. Vida 

prikljuèili su se i: don Ante Bekavac – župnik Slivna 

Ravnoga, don Tomislav Bašiæ – župni vikar župe sv. 

Nikole iz Metkoviæa, don Dražen Dukiæ – župnik 

Otriæ-Struge i don Petar Perleta – župnik Komina. 

Preko sv. Mise su pjevali: puèki pjevaèi svoj dio, 

mješoviti zbor svoj, a mladi su pjevali nekoliko 

pjesama. Na kraju su mladiæi iz zbora mladih zapjevali 

jednu pjesmu. Bog je dao lijepo vrijeme, ni vruæe ni 

hladno. 

Blagdan sv. Ivana Krstitelja -24. lipnja 

blagdan se slavi i u Prudu i na Dragoviji. Ovu godinu 

je župniku priskoèio u pomoæ fra Domagoj 

Volareviæ. Njegov djed je iz Pruda, iz Špiriæa. Još 

mu je živ djedov brat. On je imao u Prudu i procesiju 

i svetu misu. Župnik je išao na Dragoviju. I gore je 

prije mise procesija i blagoslov polja. Oko crkve je 

udruga „Dragovija” uredila veliki prostor za automobile. 

Preko mise, na tom prostoru je bilo 70 automobila 

i nazoènih vjernika oko 220 (broj nije stavljen odprilike, 

nego je jedna osoba nazoène izbrojila). Za automobile 

je bilo još slobodnih mjesta. Neki su svoje automobile 

ostavili kod svojih kuæa, a došli su pješice. Puèki 

pjevaèi su pjevali misu u Prudu i na Dragoviji. Stigli 

su na vrijeme jer je u Prudu bila misa u 8,30 a na 

30 

Dragoviji u 10,30. Udruga „Dragovija” je zamolila 

župnika da na kraju mise proèita njihov poziv upuæen 

svim Dragovincima i njihovim prijateljima. Kako je 

poziv od opæe koristi župnik im ga je proèitao. Evo 

poziva: 

„Radi oèuvanja tradicijske baštine sela Dragovije 

i ostalih zaselaka 15. studenoga 2008. godine osnovana 

je udruga”Dragovija”. Nažalost, u Dragoviji i u 

ostalim zaselcima ne stanuje više nitko. Radi toga ga 

više nema u najnovijem popisu nastanjenih mjesta 

republike Hrvatske. Postoji želja da se selo obnovi. 

Zato neki ljudi, u skladu sa svojim moguænostima, 

obnavljaju svoje stare kuæe, okuænice i obraðuju vrtle.


Neke zajednièke potrebe ne mogu ostvariti 

pojedinci. Radi toga je osnovana udruga “Dragovija”. 

Složno možemo uèiniti mnogo više. Uostalom, ako 

tražimo pomoæ od bilo koga, nitko je ne æe dati na ime 

pojedinca, nego samo na ime organizacije. Zato, ako 

želimo nešto uèiniti, moramo imati svoju organizaciju 

preko koje æemo tražiti pomoæ. Moramo imati i svoje 

èlanove koji æe udrugu pomoæi svojom èlanarinom. 

Dogovorili smo se, da godišnja èlanarina bude 100 

kuna. Tako, pomoæu sa strane i našom èlanarinom 

možemo kupiti nešto materijala i platiti potrebne 

strojeve, a dobrovoljnim radom materijal možemo 

utrošiti u ono što nam se èini najpotrebnije. 

Od svoga osnutka, kako i sami vidite, udruga je 

probila zaboravljeni put od Vlake do Breèiæa vrtala, 

prošireno je nekoliko uskih prolaza do nekih kuæa, 

oèišæen je i proširen prostor oko crkve za procesiju i 

parkiranje automobila i održavamo jedinu cestu od 

Vida do Dragovije. Za sve ove radove smo utrošili 

oko 50.000 kuna. Grad Metkoviæ nam je dao 35.000 

kuna. Ostalih 15.000 kuna je dobiven od više manjih 

donacija i naše èlanarine. Udruga planira do kraja 

godine, iz vlastitih sredstava i pomoæu grada Metkoviæ, 

popraviti put od Vida do Podgreda i na Dragoviji 

napraviti još nekoliko prilaznih putova do nekih kuæa. 

Mislimo, da je èlanarina 100 kuna neznatno 

obiteljsko izdvajanje. Zbog toga pozivamo sve ljude 

dobre volje, neovisno iz kojega su mjesta, da se upišu 

u udrugu i svojom èlanarinom pomognu planirane 

radove. Sada imamo svega tridesetak èlanova. Malo, 

jer bi nas moglo biti par stotina. Tolikim èlanstvom i 

dobrovoljnmim radom mogli bismo svaku godinu 

uèiniti nešto novoga. 

Udruga „Dragovija” je uz pomoæ mladih 

glazbenika sastavila i uglazbila pjesmu Hvala ti sveti 

Ivane. Zvuèi kao himna Dragovije. Uz pomoæ nekoliko 

sponzora pjesma je snimljena na CD pod nazivom 

Dragovija. Pjevaju je Mate Musulin i klapa Sveti Vid. 

Pjesmu æe nam sada uživo otpjevati Mate Musulin i 

klapa Sveti Vid. Možete je odmah ovdje kupiti za 30 

kuna. To je simbolièna cijene. Sav prihod ide u raèun 

udruge „Dragovija”, a udruga æe dobiveni novac 

iskoristiti za nove radove. 

Izvršni odbor. 

Blagdan Ledene Gospe – 5. kolovoza 2010. 

priprava za proslavu blagdana zaštitinice ove župe 

– Ledene Gospe, poèela je trodnevnicom. U 

ponedjeljak na veèer u 19,30 trodnevnica je poèela 

molitvom krunice. Predmolila su djeca. Svatko po 

jednu deseticu. Don Senko Antunoviæ – župnik župe 

sv. Nikole je izmolio prigodne molitve. Zatim je župnik 

zapoèeo svetu misu koju su pjevali pjevaèi zbora „Fra 

Luka Vladimiroviæ” iz Komina. To je njihova sveèana 

misa koju pjevaju u rijetkim zgodama. Iza mise su 

nastupili zborovi sa pjesmama po svom izboru. Prvi 

je nastupio zbor naše župe zatim: Bagaloviæi, Komin 

- „Fra Luka Vladimiroviæ”, Komin – ženska klapa, 

zbor župe sv. Nikole i na kraju ženska klapa župe 

Bagaloviæi. Crkva je bila puna vjernika. Potom smo 

nastavili druženje u župnoj dvorani i ispred dvorane. 

Na trodnevnici, druge dvije veèeri, je bilo nazoèno 

oko 180 osoba. Izmeðu desetica krunice zbor je pjevao 

po jednu kiticu iz neke Gospine pjesme. 

Na dan Ledene Gospe, rano u jutro, u 3:40 župnik 

je otvorio crkvu, da se crkva prozraèi. Iza 4 sata su 

došli don Marko Kutleša i don Tomislav Bašiæ. Prije 

4:30 su poèeli ispovijedati. U 5 sati je bila prva sveta 

misa. Služio je župnik don Stanko Vrnoga. Crkva je 

bila dobrano puna. Druga sveta misa je bila u 7 sati. 

Služio je i propovijedao don Marko Kutleša – župnik 

Gabela Polja. Crkva je bila puna i pred crkvom su 

31 

ljudi stajali. Pjevali su mladi ove župe. Ova misa je 

bila za poginule branitelje. Ova misa je bila 

najposjeæenija. U 9:30 je bila procesija i sveèena 

koncelebrirana sveta misa. Predvodio je i propovijedao 

don Damir Bistriæ župnik Vidonja. U koncelebraciji 

su sudjelovali i ovi sveæenici: od domaæih sveæenika 

su bili don Marinko Jurišin, don Ivan Kešina i don 

Nedjeljko Kešina; bivši župnici: don Pavao Baniæ i 

don Jure Marasoviæ; novi župnik koji preuzima župu 

23. kolovoza don Mladen Margeta – župnik Dusine; 

don Drago Bevanda – župnik Gorica Struga, don 

Bariša Èarapina, don Marko Kutleša – župnik Gabela 

Polja, don Sreæko Majiæ – bivši generalni vikar 

biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske, 

fra Josip Bebiæ – misionar za naše radnike u Njemaèkoj, 

don Tomislav Bašiæ – vikar župe sv. Nikole, don Ante 

Deliæ – župnik Srinjina i župnik don Stanko Vrnoga. 

Preko mise je pjevao naš župni zbor pod ravnanjem 

Vice Šiljega. 

Na kraju mise je župnik zahvalio svima: 

sveæenicima, gradskim vlastima, pjevaèima, onima 

koji su èistili, kitili ili na bilo koji naèin pridonijeli da 

blagdan lijepo proslavimo. Na kraju je zahvalio i 

ministrantima koji su rano u jutro došli i na sve tri 

mise ministrirali: Ivanu Borasu, Mihovilu Kešini, 

Nikoli Šalinoviæu i Matku Taslaku.


Karitas 

6. veljaèe 2010. godine Karitas iz Splita je poslao 

svoj auto kombi po skupljenu odjeæu. Naime u župi 

se božiænih dana skupljala odjeæa za potrebne. Skupilo 

se oko 40 crnih vreæa, više od polovice kombi auta. 

Žene iz župe su to složile u crne veæe, posebno odjeæu 

za djecu, žene i muškarce. Igor, radnik Karitasa se 

zaèudio da smo toliko u župi skupili. 

13. lipnja na misama u Prudu i u župnoj crkvi s 

nama je bio misionar iz Tanzanije don Nikola Sariæ. 

Misio je i propovijedao. Tom prigodom mu je župnik 

dao ono što se skupilo od Nove godine u kutijama „za 

gladne”: 2.200 Eur-a, 100 australskih dolara i 101 

amerièki dolar. Posebno se skupilo u košarice na kraju 

mise: 2.063,00 Kn, 10 Eur-a i 10 Km. Župnik mu je 

sve dao. 

2. srpnja župnik je dao sestri Krucifiksi 300 Eura 

za sestre u Rwandi – Afrika gdje je i ona bila 

misionarka, pa nabolje zna njihove potrebe. 

30. kolovoza 2010. godine dano je dr. don Josipu 

Deliæ, da proslijedi misionarima don Nikoli Sariæ i 

don Draženu Klapež: 300 australskih dolara, 101 

amerièki dolar i 400 Eur-a. 

30. kolovoza je dano s. Krucifiksi za sestre u 

Rwandi 1.000,00 Kn. 

don Stanko Vrnoga i don Mladen Margeta 

Pregled zbivanja u župi Vid tijekom 2010. godine u kratkim crticama 

SIJEÈANJ 

❖ 1. sijeènja-svetim misama u Prudu i Vidu 

proslavljen blagdan Marije Bogorodice, prvi dan 

ove godine. 

❖ 3. sijeènja - u crkvi svetog Ilije u Metkoviæu održan 

koncert božiænih pjesama župnih zborova 

neretvanskog dekanata. Na koncertu su nastupili 

župni zbor i zbor mladih naše župe. 

❖ 6. sijeènja-svetim misama u Vidu i Prudu u župi 

je proslavljen blagdan sveta Tri kralja- 

Bogojavljenje ili Vodokršæe. 

❖ 7. sijeènja-zbog obilnih kiša proteklih dana vodostaj 

Neretve u Metkoviæu danas je bio 340 cm. Brojne 

kuæe na desnoj strani neretve (Jerkovac) bile su 

kao otoci usred vode. Dio ceste prema Vidu, kod 

Opuzenke i „Rasadnika Prud” bio je poplavljen u 

dužini od pedesetak metara. Cener je bio poplavljen 

i na dijelu prije tumbina (od Metkoviæa) manje od 

10 cm. Najveæa voda je na poèetku Opuzenke kod 

Rasadnika gdje se jedva prolazilo vozilima. Cesta 

Put Vida, kod Šiljegovih kuæa na Glibuši na više 

mjesta voda je prelazila na desnu stranu, ali se 

motociklom moglo proæi. Nedaleko raskršæa prije 

Æoše prema Crnom putu voda je prekrila cestu u 

dužini oko 100 metara (do iduæe raskrsnice) dubine 

oko 10 cm. 

❖ 7. sijeènja-zbog visokog vodostaja prometnica 

Metkoviæ-Vid je bila zatvorena za promet. Vodostaj 

kod Opuzenke bio je oko pola metra visine vode 

na kolniku. 

❖ 10. sijeènja-održan drugi krug izbora za 3. 

predsjednika RH u koji su ušli dvojica kandidata 

❖ 

❖ 

❖ 

❖ 

sa najveæim brojem glasova iz prvog kruga 

održanog 27. prosinca. Od 703 upisana biraèa u 

Vidu na izbore je izišlo 310, a u Prudu od 474 

upisana izišlo je 266 biraèa. Evo koliko je tko 

dobio glasova: Milan Bandiæ (nezavisni kandidat): 

164 u Vidu i 204 u Prudu. Prof. dr. sc. Ivo Josipoviæ 

(SDP): 138 u Vidu i 51 u Prudu. Nevažeæih listiæa 

bilo je u Vidu 11, a u Prudu 8. Ivo Josipoviæ postao 

je 3. predsjednik RH pobijedivši na izborima u 

RH veæinom glasova. 

11. sijeènja-U Rimu ravnatelj Arheološkog muzeja 

Narona profesor Hrvoje Manenica preuzeo kip cara 

Vespazijana. Kip je bio posuðen Rimu povodom 

obilježavanja 2000 godina od njegovog roðenja. 

Zbog poplava i nemoguænosti da se vrati na svoje 

mjesto u muzeju privremeno æe ostati u Arheološkom 

muzeju u Splitu dok se voda ne povuèe. 

8.-11.sijeènja-vodostaj je kontinuirano rastao. Dio 

prometnice od Kule Norinske prema Novim Selima 

bio je neprohodan (u Momiæima) zbog visokog 

vodostaja, voda se takoðer prelijevala preko 

prometnice na cesti kod Orapka. U Metkoviæu je 

bilo poplavljeno oko 60% kuæa na desnoj strani 

Neretve. 

12. sijeènja-nakon šest dana agonije s vodom, 

vodostaj je znaèajno opao i narednih dana voda 

se postepeno poèela povlaèiti s poplavljenih 

podruèja. Cesta do Vida je i dalje bila neprohodna. 

13. sijeènja-autobus iz Metkoviæa, nakon pet dana 

neprohodnosti ceste zapoèeo prometovati do Vida 

i Pruda. Zbog poplava školska nastava na podruèju 

grada bila je prekinuta cijeli tjedan. 

32


❖ 

❖ 

❖ 

❖ 

❖ 

❖ 

14. sijeènja-napokon se moglo s osobnim vozilima 

proæi prometnicom iz Vida do Metkoviæa kod 

Opuzenke gdje je prethodnih dana visok vodostaj 

onemoguæavao promet. 

19. sijeènja-nakon desetomjeseènog izlaganja u 

Rimu, gdje je bila na izložbi povodom dvijetisuæite 

godišnjice roðenja cara Vespazijana, statua cara 

Vespazijana vraæena u Arheološki muzej Narone 

u Vidu. Izložba je bila postavljena u Koloseju i na 

Palatinu u Rimu 

23. sijeènja-Povodom 17. obljetnice akcije 

„Maslenica“ veterani 4. gbr, meðu kojima je bilo 

više naših župljana, posjetili su poprište tog 

dogaðaja. 

24. sijeènja-Državni tajnik pape Benedikta XVI., 

kardinal Tarcisio Bertone posjetio Vid gdje su 

imali ruèak u restoranu „ÐUÐA & MATE“ nakon 

èega su posjetili Arheološki muzej Narona. U 

njegovoj pratnji bio je nadbiskup Splitsko-makarski 

mons. Marin Barišiæ. Kardinal Bertone dan prije 

u mostarskoj katedrali dodijelio je biskupski red 

mons. Petru Rajièu, sveæeniku Trebinjskoduvanjske 

biskupije. Novoimenovani je naslovni 

nadbiskup Sarsenteruma i apostolski nuncij u 

Kuvajtu, Bahreinu, Kataru i Apostolski delegat na 

Arapskom poluotoku. 

27. sijeènja- Ujutro, iza 7 sati poèeo je padati 

snijeg koji se ispoèetka nije zadržavao zbog kiše 

koja je padala protekle noæi. Kako je snijeg i dalje 

padao poèeo se zadržavati na tlu i stvarati poteškoæe 

u prometu. Tijekom dana napadalo je nekoliko cm 

snijega, a temperatura je tijekom dana bila oko 

+1°C. 

29. sijeènja-U Hrvatskoj je održana peta po redu 

Noæ muzeja, velika kulturna manifestacija koju je 

organiziralo Hrvatsko muzejsko društvo u suradnji 

s brojnim muzejima u Hrvatskoj. Ulaz za sve 

posjetitelje bio je besplatan od 17-23 sata. U sklopu 

manifestacije i Arheološki muzej Narona otvorio 

je svoja vrata posjetiteljima kojih je bilo 873. 

VELJAÈA 

❖ 2. veljaèe-svetom misom u župnoj crkvi proslavljen 

blagdan Svijeænice. 

❖ 7. veljaèe-nakon svetih misa u Vidu i Prudu održan 

obred grlièanja po zagovoru svetog Blaža. 

❖ 7.veljaèe-poèele djeèije maškare, na Velikoj rivi 

osvanuo Krnjo, èime su tradicionalno zapoèele 

ovogodišnje poklade, a naveèer je održana 

pokladna zabava za djecu u Piliæari. 

❖ 

❖ 

❖ 

❖ 

14. veljaèe-u Metkoviæu održana, do sada najveæa 

maškarska povorka na kojoj su sudjelovali maèkari 

iz Pruda i "Seljaèka buna" iz Vida koji su osvojili 

4. nagradu žirija za najbolju masku. 

16. veljaèe - suðenjem i paljenjem Marka Krnjevala 

na Velikoj rivi u Vidu završile su pokladne 

sveèanosti unatoè kiši koja je ometala program. 

Naveèer je u Prudu održana završna fešta uz ples, 

iæe i piæe. Nakon dvodnevnog SMS glasovanja, 

maèkarska skupina "Seljaèka buna" iz Vida osvojila 

je 1. mjesto po broju glasova publike i vrijednu 

nagradu. 

17. veljaèe - èista srijeda, post i nemrs, poèetak 

korizme. U narednu, nakon svete mise vršilo se 

pepeljanje. Kroz cijelu korizmu, nedjeljom se u 

župnoj crkvi u Vidu uoèi svete mise moli Put križa. 

28. veljaèe – prvi (marèani) petak, sveta misa u 

crkvi svetog Vida. 

OŽUJAK 

❖ 7. ožujka-Zapoèeo 13. memorijalni turnir „Ante 

Taslak“ uz sudjelovanje 17 ekipa. 

❖ 13. ožujka-u Ploèama održan put križa za mlade 

neretvanskog dekanata. 

❖ 19. ožujka-svetim misama u Vidu i Prudu 

proslavljen blagdan Svetog Josipa. 

❖ 20. ožujka-u župi Vidonje na Mliništu održan je 

drugi susret (prvi je održan 2009. u Vidu) puèkih 

pjevaèaÊ neretvanskog Dekanata. Izvoðeni su kao 

i prošle godine u Vidu korizmeno-uskršnjiÊ puèki 

napjevi. Od najavljenih 10 župa (dekanat ima 

ukupno 13) nastupilo je 9 skupina. 

❖ 21. ožujka-završen 13. memorijalni turnir "Ante 

Taslak": 1. MNK Vid, 2. Podrujnica, 3. Kobiljaèa, 

4. Killersi Metkoviæ. 

❖ 25. ožujka-održana uskršnja ispovijed u župi, 

istodobno u Vidu i Prudu. 

❖ 25. ožujka-Puèki pjevaèi i žudije iz naše župe 

sudjelovali na koncertu korizmenih napjeva u 

sklopu 9.veèeri pasionske baštine 2010. u Drnišu. 

❖ 27. ožujka: U organizaciji Županijskog saveza 

školskog sporta Dubrovaèko-neretvanske županije 

na Gradskom stadionu u Makarskoj održano je 

županijsko prvenstvo školskih športskih klubova 

osnovnih škola u atletici. Na natjecanju je 

sudjelovalo 6 školskih športskihÊ klubova u 

konkurenciji djevojèica i djeèaka. Za pobjednièku 

ekipu u konkurenciji djevojèica i djeèaka ŠŠK 

"Gusar" OŠ Don Mihovila Pavlinoviæa Metkoviæ 

nastupili su Hrvoje Marušiæ i Ante Matiæ iz Vida 

33


❖ 

❖ 

te Karmen Petkoviæ iz Pruda i Ivana Matiæ iz Vida. 

27. ožujka: u Arheološkom muzeju zapoèeli radovi 

na konaènom razmještanju kipova i postave u 

vitrinama pod paskom struènjaka iz Restauratorskog 

zavoda u Splitu. 

28.ožujka: izišao 15. broj župnog lista. Proslavljen 

blagdan Cvjetnice, svetim misama u Vidu i Prudu 

te procesijom sa maslinovim granèicama. 

TRAVANJ 

❖ 1. travnja-Veliki èetvrtak: tijekom poslijepodneva 

u crkvi u Vidu i Prudu bio je blagoslov vina. 

Naveèer je održana misa Gospodnje veèere na 

kraju koje su izišle žudije i pjevao se Gospin plaè. 

❖ 2. travnja-u prepunoj župnoj crkvi održani su 

obredi Velikog petka. Žudije su se izmjenjivale 

cijelo vrijeme. Nakon prièesti pristupilo se 

cjelivanju Križa, a poslije je bila procesija kroz 

mjesto. U procesiji je hodio i tzv. Šimun skriven 

iza crnog vela. 

❖ 3. travnja-Velika subota: tijekom poslijepodneva 

u crkvi u Vidu i Prudu bio je blagoslov uskršnjih 

jela. Naveèer je održano uskrno bdijenje-ponoæka 

i padanje žudija. 

❖ 4. travnja-svetim misama u Vidu i Prudu proslavljen 

najveæi katolièki blagdan Uskrs na kojima su 

sudjelovale i žudije. Nakon mise u Vidu održana 

je procesija oko crkve. 

❖ 5. travnja-Uskrsni ponedjeljak, žudije sa puèkim 

pjevaèima i župljanima sudjelovali na 10. 

jubilarnom festivalu žudija u Metkoviæu u novoj 

crkvi Svetog Nikole biskupa na kojem su 

sudjelovale žudije iz 27 župa iz RH i jedna iz BiH. 

❖ 5. travnja-U Crniæima mjestu koje u svakodnevnom 

životu gravitira našoj župi (kod Pruda) a koje se 

u stvari nalazi sa drugu stranu državne granice 

(ustvari ona ga dijeli na pola), danas se održao 6. 

SKUP PLANINIÆA. Skup je poèeo na Elaskovaèi 

ispred crkvice Svete Ane gdje se okupilo preko 

tristo Planiniæa i gostiju. Misno slavlje vodio je 

župnik Planiniæ iz Kruševa kod Mostara i fra 

Kozina sa Humca. Planiniæa danas u Crniæima 

ima 12 u dvije obitelji potomaka Marka i Jakova 

Planiniæa, koji su i organizirali ovo druženje. 

Sljedeæe završno druženje organizirat æe se 25. 

04. 2011. u Krehin Gracu. 

❖ 11. travnja -Mali Uskrs, tradicionalno, na Dragoviji 

je održana sveta misa. 

❖ 17. travnja-u Zagrebu je održana promocija 2. 

neretvanskog zbornika. 

❖ 

24. travnja-U gradskom kulturnom središtu u 

Metkoviæu održana je sveèana sjednica Udruge 

laðara Neretve povodom 10. obljetnice osnutka 

ove udruge. Tom prilikom predsjednik ULN Marko 

Marušiæ dodijelio je plakete i priznanja zaslužnim 

pojedincima i kolektivima za izniman doprinos 

ULN te laðarskim udrugama koje su nastupile na 

deset i više maratona meðu kojima je i UL 

„Domagojevi gusari” Vid. Priznanje je dodijeljeno 

i restoranu „Ðuða&Mate” Vid za potporu ULN 

kao tradicionalni domaæin drugoplasirane ekipe 

na brzinskim utrkama. 

SVIBANJ 

❖ 2. svibnja-u župnoj crkvi održana Prva sveta prièest 

za 17 prvoprièesnika u našoj župi. 

❖ 12. svibnja-svetim misama s procesijom u Prudu 

proslavljen blagdan svetog Leopolda Bogdana 

Mandiæa. Uoèi blagdana održana je trodnevnica 

sa svetim misama. 

❖ 14. svibnja-na IV. Olipijskom festivalu djeèijih 

vrtiæa grada Metkoviæa dvoje vidonjskih vrt iæana 

Ivana Brnas (bronca u trèanju na 50 metara) i 

Toma Ramiæ zlato u nogometu. 

❖ 15. svibnja-Nakon prvog nastupa u župnoj crkvi 

2. travnja 2010., muška klapa „Sveti Vid” nastavila 

je s radom te su snimili svoju prvu pjesmu 

„Dragovija” u suradnji s autorom Matom 

Musulinom. 

v 17. svibnja-grupa naših mještana, kao zavjet iz 

Domovinskog rata kod ureðene ploèe-kapelice 

svetom Paški podno Ograða proslavila blagdan 

istoimenog sveca. 

v 18. svibnja-Na završnici državnog prvenstva 

školskih športskih društava Republike Hrvatske 

za uèenike osnovnih škola u krosu održanom danas 

u Jelenju-Dražicama kod Rijeke èetveroèlana ekipa 

uèenika osmih razreda OŠ „Don Mihovila 

Pavlinoviæa” iz Metkoviæa, u kojoj su i dva 

vidonjca Hrvoje Marušiæ i Ante Matiæ osvojila je 

prvo mjesto u disciplini KROS-1500 metara. 

LIPANJ 

❖ 3. lipnja-svetom misom i procesijom u župi 

proslavljen blagdan Tjelova. 

❖ 10. lipnja-povodom blagdana svetog Ante u 

Kominu u crkvi svetog Ante održana liturgijska 

sveèanost i koncert sakralne glazbe. Izmeðu sedam 

folklornih, klapskih i puèkih pjevaèkih skupina 

nastupio je i crkveni zbor naše župe. 

34


v 7. lipnja-odigranim 30. kolom Lige malonogometnih 

amatera Metkoviæa završeno je ovogodišnje 

prvenstvo u kojem je MNK Vid osvojio 6. 

mjesto 

v 11. lipnja-svetom misom i procesijom u crkvi 

svetog Vida u župi je proslavljen blagdan Srca 

Isusova. 

v 13. lipnja-održana sveta misa na Ograðu kod 

kapelice Svetog Ante. Misionar u Tanzaniji don 

Nikola Sariæ predvodio je svete mise u Vidu i 

Prudu. Tradicionalno je veliki broj naših župljana 

hodoèastio pješice u 20 km udaljeni Humac kod 

Ljubuškog. 

v 15. lipnja-svetim misama u 8 i 18 sati s procesijom 

proslavljen blagdan svetog Vida u župi, ujedno i 

krizma. Sakrament krizme dvadesetero krizmanika 

udijelio je don Ivan Èubeliæ. 

v 16. lipnja-u Arheološkom muzeju Narona otvorena 

izložba „ARS MEDICA ET PHARMA- 

CEUTICA”, izložba rimskih medicinsko - farmaceutskih 

instrumenata iz fundusa Arheološkog 

muzeja Zadar. 

v 18.-20.lipnja-Udruga laðara Neretve izvela je 

jedinstveni pothvat, preveslavanje Jadranskog mora 

u neretvanskoj laði od Metkoviæa do Molisea 

(Termolija) u Italiji simboliènog naziva „Tragom 

pradjedova”. Meðu sudionicima ovog laðarskog 

pothvata sudjelovali su i naši župljani: Miro Matiæ, 

Željko Markota, Mate Volareviæ, Ante Vuèiæ 

Branko Markota, Tomo Petkoviæ, Davor Petkoviæ, 

Marin Petkoviæ, Mate Marušiæ i predsjednik 

Udruge laðara Neretve Marko Marušiæ 

v 20. lipnja-Boæari BK Pruda postali su prvaci IV. 

hrvatske boæarske lige-skupina Neretva svladavši 

u finalu doigravanja za prvaka u obje utakmice 

ekipu Rogotina 

v 24. lipnja-Svetim misama u crkvi Sv. Ivana 

Krstitelja u Prudu i istoimenoj staroj crkvi na 

Dragoviji sveèano proslavljen blagdan sv. Ivana 

Krstitelja u župi Vid. 

v 25. lipnja- Ivan Ramiæ i Emanuel Volareviæ-Zavala 

pobjednici su „Glasa Neretve 2010”, tradicionalnog 

natjecanja pjevaèa-amatera doline Neretve 

koje je održano na ljetnoj pozornici Gradskog 

kulturnog središta u Metkoviæu, s pjesmom Kemala 

Montena Nije htjela. Vice Šiljeg osvojio je 3. 

mjesto publike i 1. mjesto žirija-s pjesmom Divlji 

cvit od Gibonnija. 

v 29. lipnja-svetom misom u Vidu u 9.30 sati 

proslavljen blagdan svetog Petra i Pavla. 

35 

SRPANJ 

v 11. srpnja-U organizaciji Slobodne Dalmacije u 

Metkoviæu je održan turnir regije za prvaka 

Dalmacije u boæanju kojeg su uvjerljivo osvojili 

boæari Pruda. 

v 14. srpnja-povodom blagdana Gospe Karmelske 

župni zbor mladih nastupio na koncertu u 

Bagaloviæima 

v 15. srpnja-povodom blagdana Gospe Karmelske 

u Krvavcu održan 6. laðarski kup župe Bagaloviæi. 

Nastupilo je 18 laðarskih posada sa ovogodišnjeg 

maratona laða meðu kojima i naši Domagojevi 

gusari koji su osvojili 4. mjesto. 

v 18. srpnja-paklene vruæine vladaju ovih dana. U 

16 sati temperatura u Vidu je bila 38 stupnjeva. 

Oko 18-19 sati temperatura se spustila za više od 

10 stupnjeva. Jaka naoblaka s munjama prijetila 

je olujom koja je zaobišla Vid. Po informacijama 

tuèa je bila u Pojezerju gdje je napravila veliku 

štetu u vinogradima 

v 25. srpnja-Tradicionalna brudetijada, po osmi put 

održana je u Opuzenu na glavnom trgu. Iz naše 

župe bili su samo Domagojevi gusari (u sastavu: 

Klemo Ramiæ, Miro Matiæ i Ivica Marušiæ). Sve 

ekipe morale su donijeti svoju ribu, žabe, zaèine 

i sl. kako bi pripremili što bolji i ukusniji brudet. 

Najspretniji u tome bile su ekipe: „Prijatelji iz 

Komina” i „Trigo gušt” koji dijele 3. mjesto, 2. 

mjesto podijelile su ekipe „Modro oko” iz Desana 

i „Konšerva” iz Pruda dok je ocjenjivaèki sud 

sastavljen od 9 èlanova ocjenio da je nabolji brudet 

ekipe „Stipiæ-lapiæ” koji su osvojili i najveæi broj 

bodova. 

v 25.srpnja-U organizaciji Slobodne Dalmacije u 

Splitu na rivi je održano veliko finale prvenstva 

Dalmacije u balotama za nagradni fond od 15 000 

knÊ pobjednicima. Prud kao pobjednik regije 

Metkoviæ dospio je do polufinala gdje je poražen 

od pobjednika turnira ekipe Staniæi. 

KOLOVOZ 

v 2.-4. kolovoza-uoèi blagdana Ledene Gospe u 

Vidu je održana trodnevnica sa svetim misama. 

Prvi dan, 2. kolovoza (ponedjeljak) nakon mise 

održan je koncert župnih zborova: župe Bagaloviæi, 

Komin, župa sv. Nikole i zbor naše župe. 

v 4. kolovoza -Vidu je održan tradicionalni 6. laðarski 

Kup kneza Domagoja, u utrci laða. Sudjelovale 

su 4 ekipe a poredak je sljedeæi: 1. Domagojevi 

gusari, 2. Veterani IV. gbr, 3. Jerkovac, 4. Široki 

Brijeg & Matijeviæi.


v 5. kolovoza-svetim misama u 5. tiha misa 

(predvodio don Marinko Jurišin župnik Dobranja- 

Bijeli vir), 7.-misa za poginule branitelje (predvodio 

don Marko Kutleša župnik Gabela Polja) i glavna, 

koncelebrirana ujedno i misa za domovinu u 9.30 

sa procesijom koju je predvodio, u nazoènosti 13 

sveæenika, don Damir Bistriæ župnik Vidonja, u 

Vidu je proslavljen blagdan Gospe od Snijega 

zaštitnice mjesta uz nezaobilazni dernek u centru 

mjesta. Poslijepodne su održani i 4. skokovi s 

mosta te naveèer parti u Piliæari. Istu veèer ispred 

muzeja održana je projekcija snimljenog materijala 

sa laðarskog pothvata „Tragom pradjedova” laðom 

preko Jadrana 

v 7. kolovoza-u Opuzenu su održane utrke za izbor 

startnih pozicija na kojima su Domagojevi gusari 

osvojili 4.mjesto a Prud 15. 

v 8. kolovoza-u novoimenovanoj Ulici Karla Patscha 

(ispod restorana „Kod roðaka” odnosno ispred 

stare konobe Markota), u ambijentu dalmatinske 

kalete mlada klapa Sveti Vid održala je svoj prvi 

koncert. Tom prilikom klapa je imala promociju 

dvije nove pjesme o Vidu koje su napisali Goran 

Breèiæ-Breja i Miæe Volareviæ. 

v 9. kolovoza-Ante Suton-Æipo u tzv. „Leninom 

jendeku” ulovio šarana od 7,5 kg. 

v 13. kolovoza-MNK Vid osvojio drugo mjesto na 

memorijalnom turniru „Stipe i Siniša” u Rogotinu 

na kojem je sudjelovalo 24 ekipe. U finalu su 

poraženi od Bonžju-Krvavac 1:0. 

v 14. kolovoza-održan 13. maraton laða. Domagojevi 

gusari zauzeli 13. mjesto, Prud 21. mjesto. 

v 15. kolovoza-svetim misama u Vidu i Prudu 

proslavljen blagdan Velike Gospe. 

v 18. kolovoza-Predsjednica vlade RH, Jadranka 

Kosor boravila u Vidu 

v 21. kolovoza-Torcida Prud organizirala je „Bilu 

noæ” u Prudu. 

v 29. kolovoza-nakon 15 godina župnikovanja u 

Vidu u zasluženu mirovinu otišao je don Stanko 

Vrnoga. Danas je u župi rekao oproštajnu misu. 

RUJAN 

v 1. rujna-novi župnik don Mladen Margeta stigao 

u župu. 

v 6. rujna-zapoèela školska godina. 

v 27. rujna-boæari BK Prud osvojili „Kup Kneza 

Domagoja 2010.” u Zagrebu. 

v 14. rujna-veterani 4. brigade u Ploèama obilježili 

19. obljetnicu prve oružane akcije HV u ovom 

36 

dijelu RH pod nazivom „Zelena tabla-Male Bare” 

u Ploèama. Tom prilikom gardisti su zaposjeli 

vojarnu JNA u Ploèama i skladišta oružja TO u 

Malim Barama kod Ploèa. U akciji su ranjeni naši 

župljani Ivica Marušiæ i Ilija Volareviæ. 

v 28. rujna-U Arheološkom muzeju u Splitu sveèano 

je otvorena izložba „Konzervatorsko-restauratorski 

radovi na mozaicima u Naroni/Vidu”. Autor 

izložbe bio je Borko Vještica, a likovni postav 

oblikovali su: Borko Vještica, Branko Penðer i 

Zoran Podrug. Izložba prati zahtjevne poslove 

konzervacije i restauracije mozaika u Augusteju 

i tzv. taberni, a koji su danas dio izložbenog postava 

u Arheološkom muzeju Narona. 

v 29. rujna-U Arheološkom muzeju Narone otvorena 

izložba „Arheologija i turizam u Hrvatskoj”. 

Izložba pokazuje važnost arheologije u turizmu, 

te koliko je bogatstvo ponude inspirirane 

arheologijom i raznovrsnim lokalitetima u 

Hrvatskoj. Meðu prezentiranim arheološkim 

parkovima i lokalitetima uvrštena je i Narona, 

koja se izdvaja in situ prezentacijom primijenjenom 

gdje je to bilo moguæe provesti. 

v 29. rujna-U Vidu kod spomenika knezu Domagoju 

snimao se posljednji kadar serijala HRT, 

„HRVATSKI KRALJEVI”. Scenarijem svojevrsnog 

"oživljavanja" kneza Domagoja pred oèima 

malog Luke i mame Ivane Volareviæ spustila se 

posljednja klapna u snimanju. Potom slijedi 

montaža a prikazivanje serijala oèekuje se najranije 

na proljeæe 2011. Na našem podruèju serijal je 

sniman i u travnju na ušæu Neretve gdje su glumili 

naši vidonjci. 

LISTOPAD 

v 8. listopada-Vidonjski boæari u sastavu Joško 

Volareviæ, Šime Boras, Nedjeljko Marušiæ i Nedo 

Ereš osvojila drugo mjesto na turniru u Momiæima. 

STUDENI 

v 1. studenog-svetim misama, sveta misa u Prudu u 

08:30 h te u župnoj crkvi u 10:30 h proslavljen 

blagdan Svih Svetih. Mnogobrojni su pohodili 

grobove svojih najmilijih gdje su palili svijeæe i 

polagali cvijeæe. Tih dana groblja „ožive” od 

svijeta, cvijeæa i svijeæa. 

v 2. studenog-Dušni dan, u 8 h održana tiha sveta 

misa, poslije toga pjevana sveta misa s odriješenjem 

na groblju,te poslijepodne u 16 h sveta misa i 

krunica za duše u èistilištu.


v 4. studenog-U Arheološkom muzeju Narona 

otvorena izložba pod nazivom Konzervatorskorestauratorski 

radovi na mozaicima u Naroni.. 

v 17.-18. studenog-Povodom Dana sjeæanja za žrtve 

Vukovara koji se svake godine održava u spomen 

na 18. studenog 1991. godine kad je srpski agresor 

nakon tromjeseène opsade grada slomio obranu 

malobrojnih branitelja i potom smaknuo veliki 

broj zarobljenih vojnika i civila, veterani 4. gbr 

meðu kojima i desetak naših mještana pohodila je 

u Vukovar. Župnik don Mladen u Vukovar je 

svojim kombijem dovezao donaciju prikupljenu 

od župljana za vukovarski Caritas 

v 25. studenog-U sportskoj dvorani u Metkoviæu 

snimana emisija HTV „Lijepom našom” u kojoj 

su sudjelovali i naši župljani. 

v 30. studenog-Nakon dugotrajne kiše koja je padala 

neprestano 14 dana vodostaj Neretve naveèer je 

stagnirao na 320 cm zbog èega se ona ulijevala u 

Norin podižuæi na taj naèin zaobalne vode na 

desnoj strani grada i Vidu. Zbog vode koja je kod 

Opuzenke bila 20-tak cm naveèer je zatvoren 

promet cestom Metkoviæ-Vid. Plastenici na nižim 

dijelovima uz Norin veæ su bili danima pod vodom. 

PROSINAC 

v 1.-7. prosinca-Najveæe poplave u posljednjih 60 

godina. Stradala desna strana Metkoviæa, 

prometnica Vid-Metkoviæ više dana zatvorena za 

promet. 

v Prosinac: tijekom mjeseca polagani optièki kabeli 

za buduæi granièni prijelaz Prud. Na internet 

(Google Earth) postavljena 3D maketa crkve Gospe 

Snježne autora Stipana Ujdura iz Opuzena. 

v 14.prosinca-održana božiæna ispovijed u župi, 

istodobno u Vidu i Prudu u 8.00 i 15.30 sati. 

v 15.prosinca-hladno vrijeme sa temperaturama 

ispod nule. Raspon se kretao od +3,8 u 12.45 h 

do najniže od -5,4 stupnja ujutro u 7.30. Tada je 

cijela noæ (mjereno od ponoæi do ujutro) bilo -4 

do -5 stupnjeva. 

v 18. prosinca-U osmini finala velikog 18.Božiænog 

turnira u malom nogometu u Metkoviæu, MNK 

Vid poražen od ekipe The Best caffe Metkoviæ 

Darija Srne koji je ovu utakmicu pratio s tribina 

rezultatom 3:2. 

v 18. prosinca-na Dragoviji palo 5 cm snijega. U 

nizini je bilo toplije pa je padala kiša. 

37 

v 23. prosinca-mlada ekipa iz Vida u sastavu Dragan 

Brnas, Josip Boras, Ivan Taslak, Ivan Suton, Mirko 

Medak, Marin Suton i Vinko Šiljeg napravila 

jaslice u župnoj crkvi. 

v 23. prosinca-na internetu objavljen 3D prikaz crkve 

Gospe Snježne u Vidu koja se pomoæu programa 

Google Earth može pogledati web stranicama. 

Autor modela je Stipan Ujdur iz Opuzena. 

v 24. prosinca-Na Badnju veèer u župi su se 

tradicionalno ložili badnjaci. Svetom misom 

ponoækom u župi je proslavljeno poroðenje 

Kristovo-Božiæ. Crkva je bila prepuna vjernika 

župe i njihovih gostiju. Tijekom veèeri padala je 

kiša. Sveta misa je zapoèela u ponoæ, a prethodno 

je župni zbor pjevao božiæne napjeve pola sata. 

Nakon mise održan je tradicionalni vatromet. 

v 25. prosinca-svetim misama u Vidu i Prudu 

proslavljen je Božiæ. Vrijeme je bilo kišovito i s 

južinom što je podiglo razinu vode koja je prijetila 

reprizom nedavnih poplava. 

v 26. prosinca - svetim misama u Vidu i Prudu 

proslavljen blagdan Svetog Stjepana. U župnoj 

crkvi Gospe od Snijega održan je humanitarni 

božiæni koncert zbora mladih naše župe koji su 

tom prilikom izveli 15 pjesama. Na ulazu u crkvu 

bile su postavljene dvije kutije u koji su nazoèni 

davali svoje priloge. Don Mladen na kraju je 

prikupljene priloge dao maloj Ivani Kešina oboljele 

od teške degenerativne moždane bolesti poznate 

kao Pelizaeus-Merzbacherova bolest. Rijeè je o 

genetskom poremeæaju kod kojeg dolazi do gubitka 

mijelina u vlaknu živèane stanice bez kojeg one 

ne mogu normalno funkcionirati ili ne funkcioniraju 

uopæe. Ne postoji potpuno uèinkovit lijek 

protiv bolesti, ali postoji nekoliko metoda pomoæu 

kojih se može usporiti napredovanje bolesti. Zbor 

mladih na kraju jednosatnog koncerta darovao je 

Ivanu poklonima koje joj je uruèila mala djevojèica 

obuèena u anðela. Ovo je inaèe drugi humanitarni 

koncert zbora mladih kojeg vodi Vice Šiljeg 

v 26. prosinca-nakon dugotrajnih padalina vodostaj 

opet porastao, umalo i treæa poplava u istoj godini. 

Kod Opuzenke na prometnici Metkoviæ-Vid 

otežano se prolazilo, oko 30 cm vode. 

v 27. prosinca-na blagdan svetog Ivana apostola i 

evanðeliste na Dragoviji održana sveta misa i 

blagoslov kuæa nakon gotovo tridesetak godina. 


2222222222222222222222222222222


Dolazak novog župnika don Mladena Margete u župu 

1. rujna toèno u 15:30 sati don Mladen Margeta 

napustio je svoju dosadašnju župu Dusina-Veliki prolog 

i pred župnu kuæu u Vidu stigao toèno u 16:15. Stigao 

je na Vespi u pratnji nekoliko automobila i desetak 

prijatelja iz rodnih Desana i bivših župljana jer je tako 

i obeæao. Buduæi da je prije 32 godine otišao iz Neretve 

na motoru tako se nakon toliko godina na njemu i 

vratio. U trenutku kad je kolona stigla u mjesto poèela 

su zvoniti zvona župne crkve, a pred župnom kuæom 

doèekalo ga je cijelo župno pastoralno vijeæe gdje su 

mu službeno predali kljuèeve kuæe, crkve i upravu 

nad župnom zajednicom. Nakon dobrodošlice svi su 

zajedno malo prizalogajili i nazdravili. 

Don Mladen Margeta roðen je 1952. u Desnama 

i jedan je od šestero djece Ivana i Mare, roðene Kaleb 

koja je preminula 25. srpnja. Osnovnu školu pohaðao 

je u Desnama i Kominu, a gimnaziju i teologiju u 

sjemeništu u Splitu. Zareðenje je imao 1978. godine, 

a prva župa mu je bila Orah-Stilja 1978.-1989., druga 

župa sve do danas bila mu je Dusina-Veliki Prolog od 

1989. do 2010. godine. Don Mladenu je u nedjelju 5. 

rujna s poèetkom u 10 sati u župnoj crkvi Gospe od 

Snijega održao svoju prvu službenu svetu misu u našoj 

župi. 


Don Stanko i don Mladen 

38


Odlazak don Stanka Vrnoge u mirovinu 

nakon 15 godina župnikovanja u župi u 

zasluženu mirovinu otišao je don Stanko 

Vrnoga, pritisnut bremenom godina i narušenim 

zdravljem, na vlastiti zahtjev. U nedjelju 29. kolovoza 

je kao župnik naše župe održao i oproštajnu misu. Na 

kraju svete mise proèitana je zahvala župnog 

pastoralnog vijeæa te su mu predani prigodni darovi 

meðu kojima i neretvanska laða i umjetnièka slika 

crkve Gospe od Snijega. 

U ovih 15 godina don Stanko je mnogo uèinio 

za našu župu, a ovdje æu nabrojiti samo dio: završetak 

ureðenja župne crkve u Vidu i okoliš crkve svetog 

Ivana u Prudu, od temelja izgradnja župne dvorane i 

mrtvaènice, obnova župne kuæe... Kao i na kulturnom 

planu: od puèkih pjevaèa, koji i dalje ostaju u tradiciji, 

nastao je i mješoviti zbor te zbor mladih iz kojeg je 

nastala i klapa Sveti Vid, pokrenuo je i ureðivao List 

župe Gospe Snježne koji je dogurao do 15 brojeva. I 

na duhovnom planu je mnogo uèinio. Posebno su bile 

dojmljive njegove jasne i jezgrovite propovijedi. Don 

Stanku želimo mnogo zdravlja, dug život i nadamo se 

da æe i dalje pohoditi našu župu. 


Oproštajne rijeèi don Stanka župljanima... 

Vid, 29. kolovoza 2010. godine 

svemu jednom doðe kraj. Došao je kraj i mome 

župnikovanju u župi Vid. Ja sam molio biskupa, 

da me sa župe digne, jer sam vidio da više ne 

mogu odgovarati potrebama župe. To je normalno, jer 

sam punih 47 godina župnik, a sada sam u 75. godini 

života. Prirodni zakon ni sa kim nema milosrða. Kad 

bih ja mislio, da u ovim godinama, stvarno mogu 

odgovarati potrebama župe onda nešto ne bi bilo u 

redu u mojoj glavi. To sam rekao nadbiskupu. On se 

nasmijao i moju molbu prihvatio. Ovdje sam bio punih 

15 godina. Petnaest godina nije malo! Imao sam sreæu 

da nisam došao, što bi se reklo „na ledinu“. Ne! župa 

je imala: župnu kuæu, 4 crkve, crkovnu upravu, lijepo 

pjevanje, sreðeno održavanje vjeronauka i, što je 

najvažnije, u crkvama dosta vjernika. Ušao sam, kako 

biblijski pisci obièavaju reæi, u „tuði vinograd“ kojega 

su drugi skupa s vama i vašim preðima izgraðivali i 

obraðivali veæ gotovo dvije tisuæe godina. Moja zadaæa 

je bila, da skupa s vama nastavim održavati ono što 

je veæ bilo, a što se nova pokaže kao potrebno, bilo to 

materijalno ili duhovno, da to gradimo. Petnaest 

godina smo se zajednièki muèili oko materijalne i 

duhovne gradnje. Normalno je, da se materijalno vidi, 

a duhovno ne vidi. Koliko smo u duhovnoj izgradnji 

uspjeli to vidi i zna jedino Bog. On je jedini Sudac 

kojega nitko ne može prevariti. To nam je svima 

najvažnije, i, to je dosta! 

Kako se u ovih 15 godina dosta radilo i gradilo, 

ako smo kome sluèajno ostali što dužni, neka rekne. 

Ja mislim, da nismo ostali nikome ništa dužni. Meðutim, 

uvijek se može dogoditi, da se nešto zaboravi. 

39


Sada, na kraju, je red da reknem hvala svima 

koji su na bilo koji naèin pomagali u duhovnom i 

materijalnom radu u ovoj župi: bilo molitvom, radom, 

novèano ili savjetom. Sve je to pomoæ, i sve je vrijedno! 

Kao u svakom radu, gdje god se radi i štogod se radi, 

neki dobro „podmetnu svoja leða”. Tako je bilo i u 

ovoj župi. Zahvaljujuæi takvima, najveæi dio radova 

nismo uopæe plaæali, zato se i moglo ovoliko raditi. 

Hvala im! 

Hvala crkvenoj upravi koja je i radila i 

organizirala posao. Da su sada, svi crkveni objekti u 

našoj župi, ovakvi kakvi jesu: crkve, pastoralni centar, 

župna kuæa, okoliš oko svih objekata i crkvena odjeæa, 

koliko su puta morali uzeti u ruke, stariji i mlaði, 

metle, krpe i praška za èišæenje. Svim tim rukama 

hvala! 

Da ovako skladno naši zborovi pjevaju koliko su 

sati morali vježbati! Vice nije èlan naše župe, ali se 

za našu župu previše trudio, muèio, a ponekad i naljutio. 

Hvala i njemu i zborovima. 

Hvala svima! Ovako nastavite raditi i sa novim 

župnikom! Sa slogom, redom,Ê radom i molitvom èine 

se èudesa. To je Božje djelo! Nesloga, nered, nerad i 

psovka su vražje djelo. Ðavlija djela ne vode nièemu 

dobru, jedino vode k ðavlu. Moramo birati ili èiniti 

Božja djela ili ðavlija. Drugoga puta nema. 

Drago bi mi bilo èuti, da i unaprijed u ovoj župi 

vlada sloga, red, rad i molitva. U tom sluèaju æe mi 

biti drago za velike blagdane, ako budem mogao, doæi 

u ovu župu. 

Na kraju: Djeco i mladi! Slušajte svoje roditelje! 

Znajte, da vam nitko ne želi toliko dobra kao vaši 

roditelji. Svi drugi, za koje mislite da vas vole, gledaju 

najprije svoju korist: kako izgledate, što imate, jeste 

li zdravi ili bolesni. Roditeljska ljubav je najsliènija 

Božjoj ljubavi. Roditelji i Bog vas vole kakvi god jeste 

i žele vam dobro kakvi god jeste. To su jedine nesebiène 

ljubavi! Zato, ako sebi želite dobro, slušajte i Boga i 

roditelje! 

Roditelji i svi stariji! Budite djeci i mladima uzor, 

svjetlo. Što su u mrkloj noæi, na moru, mornarima 

svjetionici to vi budite svojoj djeci. To æe im biti vaš 

najbolji blagoslov i najsigurnije imanje kojega im 

možete dati u nasljedstvo. 

Još jednom hvala svima! 

don Stanko Vrnoga 

Dragi don Stanko 

godinu 1995. svi æemo pamtiti kao kraj 

Domovinskog rata i poèetak obnove Lijepe 

naše. Mi župljani župe Gospe Snježne pamtit 

æemo je i po Vašem dolasku za župnika naše župe, i 

kao godinu poèetka duhovne i drugih obnove pod 

Vašim vodstvom. Danas, 15 godina poslije svi se 

dièimo ureðenim prostorom oko crkve u Prudu, 

ureðenjem same crkve sv. Ivana i dvorane ispod crkve. 

Ureðen je i prostor oko crkve na Dragoviji. Sagraðen 

je novi pastoralni centar, ureðene je i stara župna kuæa. 

Napose nam je drago, da ovako ureðena i župna crkva. 

Svojim strpljivim radom, sa svakim napose, mnogima 

ste otvorili nove spoznaje o sebi samima. Neki u sebi 

otkriše pjesnike, kronièare, pjevaèe i slièno. Iako u 

poodmaklim godinama poèeli ste sa svojim 

elektronièkim opismenjavanjem u svrhu stvaranja 

arhivske graðe župe. Radeæi na raèunalu poput 

dvadesetogodišnjaka danas imamo popriliènu bazu 

podataka, a Župni list izlazi veæ dvanaest godina èiji 

ste Vi osnivaè i urednik. Tehnologiju i njene pozitivne 

strane znali ste iskoristiti u svrhu promicanja rijeèi 

Božje, tako smo veæ više od godinu dana jedina župa 

u Hrvatskoj koja putem Interneta prenosi svako 

Euharistijsko slavlje iz ove crkve. 

Po dolasku prvo ste poèeli ozbiljan rad sa 

pjevaèima, na poèetku sami, a poslije uz pomoæ èasnih 

sestara i drugih struènih osoba. Danas smo jedna od 

najraspjevanijih župa sa èetiri skupine koje pjevaju u 

crkvi i to: Klapa SV. VID, nastala iz zbora mladih, 

Zbor mladih, Mješoviti zbor i èuvari tradicijskih 

napjeva Župni puèki pjevaèi. Svi u župi za Vas su bili 

jednaki bez obzira na izgled, imovno stanje i 

intelektualni stupanj obrazovanja, pravi pastir ovog 

stada. Oltar niste koristili u raspirivanju mržnje ni u 

politièku tribinu veæ za promicanje istinskih vrijednosti 

poput mira, ljubavi, poštovanja, vjere i drugih pomalo 

zabaèenih vrednota. U crkvu smo dolazili radi Vaših 

propovjedi jer prispodobe i dogaðaji iz Evanðelja i 

Svetog pisma znali ste jednostavno protumaèiti, 

prenijeti u naše doba, u naše mjesto, u naše domove, 

u naša srca, zvuèala su životno i stvarno iako su 

napisana prije dvije i više tisuæa godina. Uèili ste nas, 

da ne samo èitamo ono što piše u tim djelima veæ da 

razmišljamo što napisano znaèi. Nakon mnogo 

„vatrenih” i „dimnih” Božiæa zahvaljujuæi iskljuèivo 

Vašem radu veæ dugo godina imamo radosne i vesele 

Božiæe bez petardi i grmljavine dinamita što su 

prepoznali mnogi iz okolnih župa koji dolaze taj 

40


blagdan mira proslaviti u našoj župi. Sve planove i 

odluke vezane za župu donosili ste u suglasju sa 

Èlanovima župnog Pastoralnog Vijeæa stavljajuæi se 

tada njima uz rame kao prvi meðu jednakima . Nažalost 

ima i onih župljana koji su odluke Pastoralnog Vijeæa 

spoèitavali Vama èineæi Vam razne neugodnosti pa i 

vršeæi svojevrsni teror nad vama ali Vi ste sve to 

strpljivo i ponizno otrpjeli zbog mira i sloge u ovoj 

zajednici. 

Danas nam se osjeæaji miješaju. Ne znamo jesmo 

li veseli ili tužni, bili se smijali ili plakali. Ova crkva 

danas djeluje sveèano, a u zraku je neka sjeta. Veseli 

nas spoznaja da smo imali èast upoznati Vas, slušati 

Vas, živjeti i raditi s Vama. Obuzima nas osjeæaj tuge 

kada shvatimo da nas napuštate, odlazite iz naše sredine, 

aliÊ ne iz naših misli i srdaca. Ostavili ste neizbrisiv 

trag u našoj župi kao sveæenik duboke vjere i kao 

èovjek, župnik koji je volio i razumio svakog èovjeka. 

Dragi don Stanko, na kraju sve što možemo još reæi 

je HVALA, HVALA VAM NA SVEMU! Sve ovo što 

ste uèinili nastojat æemo oèuvati, a zapoèeto završiti 

kako smo zajedno predvidjeli sve to nama na ponos, 

a vama na èast i na slavu dragomu Bogu. 

Hvala Vam don Stanko i Bog vas poživio još 

mnogo godina u zdravlju i veselju! 

Vid, 29. kolovoza 2010. godine 

ŽUPNO PASTORALNO VIJEÆE 

Župe Gospe Snježne 

P. S. 

Hvala lijepa na lijepim rijeèima, ali neka 

se zna: sve što je uèinjeno u ovoj župi, to ste 

uèinili vi, a ne ja! Hvala Vam! – don Stanko! 

Vid središte iz zraka 

ôôôôôôôôô 

41


AUTOMATSKA VREMENSKA POSTAJA VID-NOVOSTI 

prošle su tri godine od poèetka rada meteorološke 

postaje u Vidu. Svake godine poveæavaju se 

informacije koje postaja nudi. Tako su prije 

nekoliko mjeseci na stranicu postaje dodane radarske 

snimke oborina i satelitska snimka naoblake iznad 

Europe što æe zasigurno pridonijeti daljnjim kvalitenim 

informacijama koje se mogu pronaæi na stranici. 

Naravno meteo-podaci su i dalje 24 h dostupni putem 

raèunala i na zaslonu vašeg mobilnog ureðaja. 

Kompletne meteorološke podatke iz Vida od 2007. 

godine do danas možete pogledati na stranici 

www.vidonjac.com pod rubrikom „vrijeme”. 

Napomena: Svi podaci o kolièini padalina dobiveni su 

pomoæu automatskog kišomjera. 

Opširnije o kolièini padalina možete pogledati na web 

stranici: www.vidonjac.com 

Min/Max temperature u 2010. godini 

Statistika padalina u 2010. godini 

Mjesec u godini: 

1-Mjesec-Sijeèanj: 

2-Mjesec-Veljaèa: 

3-Mjesec-Ožujak: 

4-Mjesec-Travanj: 

5-Mjesec-Svibanj: 

6-Mjesec-Lipanj: 

7-Mjesec-Srpanj: 

8-Mjesec-Kolovoz: 

9-Mjesec-Rujan: 

10-Mjesec-Listopad: 

11-Mjesec-Studeni: 

12-Mjesec-Prosinac: 

Kolièina padalina: 

218 mm 

274 mm 

166 mm 

109 mm 

88 mm 

145 mm 

14 mm 

17 mm 

120 mm 

162 mm 

284 mm 

173 mm 

Mjesec u godini: 

1-Mjesec-Sijeèanj: 

2-Mjesec-Veljaèa: 

3-Mjesec-Ožujak: 

4-Mjesec-Travanj: 

5-Mjesec-Svibanj: 

6-Mjesec-Lipanj: 

7-Mjesec-Srpanj: 

8-Mjesec-Kolovoz: 

9-Mjesec-Rujan: 

10-Mjesec-Listopad: 

11-Mjesec-Studeni: 

12-Mjesec-Prosinac: 

Min.temperatura: 

25.01.2010= -3,3°C 

02.02.2010= -4,2°C 

07.03.2010= -2,6°C 

04.04.2010= +5,3°C 

09.05.2010= +8,4°C 

01.06.2010= +8,4°C 

28.07.2010= +15,7°C 

31.08.2010= +13,8°C 

30.09.2010= +8,8°C 

23.10.2010= +3,6°C 

25.11.2010= +4,0°C 

17.12.2010= -5,3°C 

Max.temperatura: 

08.01.2010= 18,2°C 

25.02.2010= 16,8°C 

26.03.2010= 21,6°C 

26.04.2010= 26,5°C 

26.05.2010= 29,3°C 

17.06.2010= 34,8°C 

16.07.2010= 39,1°C 

14.08.2010= 37,9°C 

05.09.2010= 29,9°C 

02.10.2010= 24,5°C 

04.11.2010= 23,2°C 

09.12.2010= 19,9°C 

Napomena: Svi podaci dobiveni su pomoæu automatske 

meteorološke postaje WMR928 NX. 

U tablici su min/max temperature za svaki mjesec, 

temperature zraka i tla po danima možete pogledati 

na web stranici: www.vidonjac.com. 

Vicko Marusic 

42


DUHOVNE STRANICE 

PSALMI – NAJSTARIJE MOLITVE 

kadgod sam vidio sveæenike ili èasne sestre kako 

mole iz molitvenika, kojega oni zovu Brevijar, 

uvijek sam bio znatiželjan što oni mole. Kakve 

su molitve u Brevijaru Jednom sam to i upitao našega 

župnika. On mi je kratko odgovorio: „Brevijar se 

sastoji od: psalama, izabranih izvadaka iz Svetoga 

Pisma i govora velikih crkvenih uèitelja. Psalama ima 

150. Rasporeðeni su po danima. To su najstarije 

molitve. Njih su molili vjerni Židovi. I Isus ih je molio. 

Ako želiš, možeš ih naæi u Svetome Pismu. Osim 

Brevijara za sveæenike, možeš kupiti i kraæi Brevijar 

za vjernike. Sveto Pismo sigurno imaš. Otvori knjigu 

psalama, neke proèitaj, pa æeš vidjeti kakve su to 

molitve i da li ti se sviðaju. Neki psalmi ti se možda 

ne æe svidjeti, ali znaj, to æe biti više radi toga što ne 

znaš u kakvim prilikama su napisani. Ipak moraš znati, 

da mi boljih molitava nemamo.” Kako mi je župnik 

rekao, tako sam uèinio. Otvorio sam Sveto Pismo i 

našao knjigu psalama. Nisam èitao redom, nego sam 

poèeo na stranici koju sam sluèajno otvorio. Otvorio 

sam psalam 72(73). Proèitao sam ga jednom, pa drugi 

put. Nisam sve od prve razumio. Proèitao sam i kratka 

tumaèenja. Tad mi je bilo mnogo jasnije što govori 

sveti pisac. Bilo mi je jasno zašto se i danas mole 

molitve koje su napisane pred više tisuæa godina. U 

tom psalmu je rijeè o Izraelcima koje su Babilonci 

odveli u ropstvo. Neki od njih su se odmetnuli od 

svoga Boga i od svoga naroda, da bi bolje živjeli i 

uživali povlastice koje su takvima davali Babilonci. 

Takvi su uživali zaštitu Babilonaca. Plivali su u 

blagostanju i izrugivali su se sa onima koji su ostali 

vjerni svome Bogu i svome narodu. Izrugivali su i 

svoga Boga i one koji su mu ostali vjerni. Vjernici su 

postavljali pitanja: „Vidi li to Bog, „Zašto Bog to 

trpi”. Otpadnici žive u blagostanju i u zdravlju. Sve 

im ide od ruke”. Pisac gleda i razmišlja: „Nikakvu 

patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. Ne žive u 

mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. Stoga je 

oholost ogrlica vratu njihovu…podsmjehuju se i zlobno 

govore, nasiljem prijete odozgo. Ustima na nebo 

nasræu, a jezik se njihov obara na zemlju. Zato moj 

narod za njima leti…Eto takvi su grješnici: uvijek 

spokojni, bogatstvo zgræu.” 

Takav je život otpadnika od Boga, barem im je 

neko vrijeme lak i ugodan. Meðutim sve ima svoj rok 

trajanja pa i takav život. Toga je sveti pisac svjestan. 

Zato u istome psalmu govori: „Prozreh kakav im je 

svršetak. Zaista, na klizavu stazu Ti ih postavljaš, u 

propast ih obaraš. Kako uèas stravom postadoše, 

nestaše, užas ih izjede!” 

Kad sam psalam proèitao, bilo mi je jasno, da su 

psalmi molitve za sva vremena. Kao da ih je pisac 

pisao prije šesdesetak godina kad su se neki meðu 

nama ponašali kao i odmetnici u Babilonu. Izrugivali 

su se sa onima koji su u crkvu išli. Biskupe tukli i 

tjerali sa župa, popisivali djecu koja idu na vjeronauk… 

Neki su po zadatku u crkvu išli da slušaju i prenose 

komunistima što župnici propovijedaju…Naš narod 

ima poslovicu: „Ništa nova nema pod kapom 

nebeskom!” Sve što se dogaðalo opet se dogaða. 

Vjernik je osoba odana Bogu, osoba koja Boga 

stavlja iznad svega i Boga smatra svojim najveæim 

dobrom. Zato je vjernik uvijek teško biti. Uz sve 

teškoæe ipak ih je bilo uvijek. A uvijek je bilo i onih 

koji su se Boga odricali za malo bolji položaj, malo 

bolju plaæu, za tanjur juhe, kao i Ezav. 

Sad sam shvatio zašto se iz Brevijara uvijek moli, 

a nikada ne dosadi! 

Fidelis 

POHLEPA 

bog je usadio u ljudsko srce želju za sigurnošæu. 

Zato svaki èovjek želi imati. Netko želi novac, 

netko zemlju, netko kuæe. 

Želja za sigurnošæu, za imanjem je po sebi dobra. 

Bog je stvorio èovjeka za rad. Prva zapovijed koju je 

èovjek èuo je: „Raðajte se i množite se! Napuèite 

zemlju i sebi je podvrgnute!” (Post 1,28) To æe reæi: 

èovjeèe radi ako želiš živjeti, ako želiš imati! Sveto 

Pismo je uvijek smatralo rad kao dužnost, a lijenost 

grijehom. 

Imati, posjedovati samo po sebi jest dobro. 

Najprije èovjeku imanje daje sigurnost za kojom èovjek 

tako teži. Potom daje èovjeku moguænost da može 

èiniti dobra djela. Ako èovjek ima, može i drugome 

pomoæi. Ako sam nema ništa, kako æe drugome pomoæi. 

Imanje èovjeku daje i slobodu, neovisnost o drugome. 

43


Biti svoj èovjek je velika stvar. Nisi o nikome ovisan. 

Tko ovisi o drugome, tko je drugome dužan, nije 

slobodan. Zato su naši stari govorili: „Tko je dužan i 

na Božiæ je tužan!” Komunisti su dobro znali što je 

ovisnost o drugome, zato su uništavali seljaštvo, a 

ljude primoravali iæi u grad, jer kad nekome dadu 

posao i stan oni mogu s njime zapovijedati kakogod 

ih je volja, a sa slobodnim èovjekom, sa seljakom to 

nisu mogli. Njihov uèitelj Lenjin je govorio, da više 

voli jednoga radnika nego tisuæu seljaka. Želio je ljude 

zarobiti, da ga slušaju, da može provoditi svoje ideje. 

Sveto Pismo naprotiv želi èovjeka slobodna, jer 

je Bog stvorio èovjeka na sliku i priliku svoju. Proroci 

stalno upozoravaju Izraelce: budu li èuvali savez Bog 

æe ih obdariti dobrima, dobrima zemaljskim. Èetvrta 

zapovijed glasi: „Poštuj oca i majku, da dugo živiš i 

dobro ti bude na zemlji!” Kao nekakav refren Sveto 

Pismo Staroga Zavjeta stalno upozorava Izraelce, ako 

budu obdržavali Božje zapovijedi, da æe Bog blagosloviti 

njihov rad, urod poljski i stoku æe im umnožiti. 

Meðutim Isus upozorava, ako èovjek pretjera u 

toj želji za imanjem, ako mu želja prijeðe u pohlepu 

ako želi imati pod svaku cijenu, makar i drugoga 

oštetio, uvidjet æe da pohlepa nije takva sigurnost kako 

èovjek misli. Imanje nije trajna sigurnost. Èovjek brzo 

uvidi da imanje nezrelu èovjeku može biti veæa opasnost 

nego oskudica i siromaštvo. U životu više obitelji 

upropasti obilje nego oskudica. Èesto ima više ljubavi 

u siromašnim obiteljima nego u dobro stojeæima. Više 

je djece upropastio deblji oèev novèanik nego oskudni. 

Zato Isus govori: „Èuvajte se pohlepe! Što si 

pripravio èije æe biti Tako biva s onim koji sebi zgræe 

blago, a ne bogati se u Bogu!” Moramo Isusa dobro 

shvatiti. On nije protiv bogaæenja, dapaèe on poziva 

na bogaæenje. Želi da se bogatimo u Bogu i svoje 

imanje stavljamo na njegovu banku koja ne æe nikada 

propasti. 

Fidelis 

vjera je osnovna nit koja povezuje èovjeka sa 

èovjekom i èovjeka sa Bogom. Ako pukne ta 

nit sve ide po zlu. Zato mi je smiješno kad 

kad netko rekne da ne vjeruje u ništa. Nema èovjeka 

na zemlji koji u nešto ne vjeruje. Kolikogod neki mislili 

i hvalili se da ne vjeruju, varaju se. Život na zemlji 

bez vjere je nemoguæ. Prije je bilo, radi koristi, više 

onih koji su govorili da ne vjeruje u ništa. Narod kaže, 

da se lažju nitko nije udavio. Zato sam jednom zgodom 

rekao onome koji je tvrdio da on u ništa ne vjeruje: 

Moj prijatelju nije istina da u ništa ne vjeruješ. Svi mi, 

htjeli ili ne, vjerujemo u mnogo stvari. Recimo: kupuješ 

sok, pivo, vino, kruh. Dali je radnik u tvornici mogao 

staviti otrov u sok, pivo, vino, kruh… Sigurno da je 

mogao, a ti vjeruješ da ga nije stavio. Voziš se brodom, 

autobusom, zrakoplovom... Provjeravaš li prije da li 

vozaè ima dozvolu za voziti to prijevozno sredstvo 

– Nisi. Znaèi da vjeruješ, da ima dozvolu. Tražiš li 

karton tehnièkog pregleda da najprije vidiš da li je 

prijevozno sredstvo ispravno - Ne tražiš, jer vjeruješ 

da neispravan autobus, zrakoplov, brod ne bi bio u 

prometu. Imaš kod kuæe ljuta psa i vjeruješ da te ne 

æe ugristi. Tako bismo mogli satima nabrajati u što 

sve vjeruješ. Vidiš li koliko ti toga vjeruješ. Vjeruješ 

ljudima, strojevima, životinjama. Tko bi sve mogao 

nabrojiti u što sve vjeruješ i kome sve ne vjeruješ i ne 

usuðuješ se uopæe pitati vozaèa za vozaèku dozvolu, 

jer bi te svi u autobusu ismijali. Pred svima njima si 

VJERA 

44 

tako sitan, samo se praviš nekakav «dasa» pred Bogom 

i njemu slobodno možeš reæi da ga nema i da ga ne 

trebaš. Njega slobodno možeš i psovati i grditi.... 

Zaboravljaš, moj prijatelju, i zaboravljamo svi, 

da na vjeri u Boga i na poštivanju njegova zakona, 

njegovih zapovijedi leži i opstoji èitav ljudski rod. 

Povijest pozna mnogo velike, moæne i bogate narode 

koji su nestali s lica zemlje, a povjesnièari se svi slažu, 

da su nestali radi nevjere, nemorala, nepoštivanja Božjih 

zakona. VJERA JE OSNOVNI TEMELJ NA 

KOJEMU OPSTOJI LJUDSKI ROD. Poznata je stvar, 

da tamo gdje slabi vjera cvjeta praznovjerje. 

Na vjeri stoji i naša katolièka vjera. Ne samo 

vjera u Boga nego još više vjerovanje Bogu je temelj 

na kojemu stoji èitav smisao naše vjere. B D Marija 

je Bogu vjerovala u nešto neèuveno, da æe roditi sina 

bez muža. Božjom silom! Nije tražila znak kao što je 

tražio Zaharija jer nije vjerovao u anðelovo navještenje. 

Ona je naprosto Bogu vjerovala. To vjerovanje 

Bogu nju je kasnije u životu itekako koštalo. Treba 

se samo malo sjetiti njezina života od Nazareta do 

Kalvarije... Život je provela uglavnom u brizi i žalosti. 

Ali kasnije se vidjelo da od njezina povjerenja Bogu 

ovisi sudbina èitava ljudskoga roda. 

Elizabeta je dobro osjetila na svojoj obitelji 

nevjeru svoga muža zato je rekla Blaženoj Djevici: 

„Blago tebi koja si vjerovala da æe se ispuniti što ti 

reèeno od Gospodina.” Svjesna je bila da je Marijina


vjera omoguæila dolazak sina Božjega kao èovjeka. A 

Marija je dobro znala, pouèena Biblijom što vjera 

znaèi za život ljudskoga roda. Znala je iz Biblije što 

se dogaðalo s njezinim narodom kad je Bogu vjerovao, 

a što se dogaðalo kad Bogu nije vjerovao. Zato je 

mogla reæi: „Velièa duša moja Gospodina.....SILNE 

ZBACI S PRIJESTOLJA, A UZVISI NEZNATNE...” 

Kao što je Marijina vjera blagoslov za ljudski 

rod tako je vjera roditelja oca i majke blagoslov za 

njihovu djecu, njihovu obitelj. Nama se koji put èini, 

da nas naša vjera košta skupo, da èesto izgubimo lijepi 

život. Gledano na kratki rok, možda i jest tako. Biti 

istinski kršæanin, živjeti svoju vjeru, nije lako. I 

Blaženoj Djevici je vjerovanje Bogu u životu donijelo 

mnogo briga i tuge, ali je ljudskome rodu njezina vjera 

Bogu, mimo svih naravnih zakona, ljudskome rodu 

donijela Spasitelja svijeta. 

Fidelis 

JSSSSK 

POEZIJA 

DOBRO NAM DOŠLI 

H 

vala Bogu sto vas posla 

I dovede u župu našu 

A mi æemo don Mladene 

Prihvatiti skromnost vašu. 

Dobro nam došli 

U glas æemo reæi 

I pomalo svakim danom 

Povjerenje vaše steæi. 

Budite nam Pastir 

I voðom naše vjere 

Božji blagoslov nek vas prati 

Kroz buduæe teško vrijeme. 

Mirjana Kešina 

DON STANKO 

omno sam birala rijeèi 

Što vam ja to mogu reæi 

Misao me tad ponese 

Nigdje kraja mojoj sreæi. 

P 

Nedjeljna Sveta Misa 

Crkva nam se sva zablista 

I u miru doma došli 

Sretni bili što smo pošli. 

Djela vaša vide se posvuda 

Vrijedilo je mnogo truda 

Pa i muke i u vaše dane 

Sve vrline i sve mane. 

Božji èovjek – samo sluga 

Èistih ruku i bez duga. 

Puno hvala naš don Stanko 

Nek vas Božja ruka prati 

Kud koraèale vaše noge 

Milost æe vam Majka Božja dati. 

45 

Mirjana Kešina


ANÐELI HODAJU ZEMLJOM 

s 

vaka majka raða dijete s osmjehom. 

Ponekad se rode anðeli s krilima ali 

nespremni za let u sivom vremenu, 

živi svojom aureolom èine nas sretnima, 

zaboravimo na sebiènost i dajemo više 

nego što sami nosimo u sebi. 

Ponekad, sasvim rijetko, anðeli zaplaèu 

nad boljkom rasparanom krivim dodirom, 

a njihov dodir lijeèi svaku nepravdu. 

Anðele. Ne sumnjaj. 

Ponekad, ali gotovo uvijek raðaju se 

anðeli zarobljeni vedrinom zaèuðenosti, 

okupirani notama glazbe vjeènosti, rode 

se u pravom trenutku, na pravom mjestu, 

hodaju pored malih, dosadnih ljudi i svaki 

korak po svijetu uèine savršenim. 

Anðele. Samo vjeruj. 

Ponekad, anðeli zavole blesavo ljude poput 

zvijeri i èine sve da ih zadrže u svom èoporu 

života darivajuæi mile poglede, ljubeæi dodirom 

pazeæi u noæi svaku sjenku iza njihovog hoda. 

I ne zaboravljaju nikada rane iz prošlosti nego 

hrabro melemom mažu vjerujuæi u dobro. 

Anðele. Voli. 

Nebo voli hrabre 

nebo polazi spit na drugu stranu obale, 

slušajuæi uspavanku maestrala i sve 

tajne zapisane, u ogledalu mora 

è o v j e k æe sresti è o v j e k a 

zapoèet æe razgovor o ljetu tišinom, 

i utišati je poljupcem i skrenuti s teme 

obiènim zagrljajem. 

jedna ruka æe pružiti drugoj prst 

smijati se dodiru, smijati se toplini 

smijati se prijateljstvu 

iz kojeg se uvijek raða lj u b a v 

najprije jednostavna, mladenaèka 

zatim verom vezana, djecom okružena, 

i u starosti ipak poražena. 

sada, svijet se ruši, tinjaju sve vatre 

ja te molim, izgaraj za njih zaljubljene, 

zacijeli svaki ožiljak i èekaj tu gdje 

ima mjesta za v e l i k e , s r e t n e 

i ne zaboravi nikad èovjeèe 

dok hodaš ispod Božjih krila 

nebo voli hrabre. 

Melani Tolj 

Ponekad svaèija majka rodi neèije dijete, 

ponekad se rode najljepša imena na svijetu, 

ponekad majka zaboravi zagrliti anðela, 

ponekad im svijet i nije kapljica na dlanu. 

Ali samo ponekad. Anðele to nisi ti. 

Ti si najbolje za mene. 

Melani Tolj 

46


k 

Proljeæe 

ad cvijeta proljeæe 

Zamiriše cvijeæe, 

Trava se zeleni 

I cvijeæe crveni. 

Kad proljeæe zamiriše 

Ptièice pjevaju veselu 

Pjesmicu, a mi djeca se 

Veselo igramo. 

Gabrijela Marušiæ 3. r. Prud 

DJEÈJI KUTAK 

ISUS - Antonio Marušiæ, crtež 

Isuse 

s 

NAŠA CRKVA, Lucija Vuèiæ, crtež 

Ljubièica 

vakog proljeæa 

Ljubièica plava 

Ne želi više da spava. 

Rano se budi i 

Razvija latice i 

Mirisom privlaèi 

Razne bubice. 

Djeca je beru 

Uživaju u proljeæu 

Darivaju svoju uèiteljicu. 

Ana Markota 3. r. Vid 

o 

dragi moj Isuse, 

Usliši moje molitve. 

Dajem svoje srce drago. 

Pomozi bolesnima, 

Gluhima vrati sluh, 

Slijepima vrati vid. 

Pomozi i nama djeci 

Dragi moj Isuse. 

o 

Gabrijela Marušiæ 3. r. Prud 

Odobri Isuse! 

dobri Isuse, Ti si srce naše, 

Jer Ti èuvaš nas. 

Isuse, molim Te pomozi nam. 

Jest istina, da Te neki ne vole. 

Mi Te drugi volimo. 

Isus, o dobri Isuse, Ti èuvaj nas. 

Jelena Marušiæ 3.r. 

47

Izdaje: Župni ured Vid 

Uredili: Don Stanko Vrnoga i Jakov Vuèiæ 

Lektorirala: Ivana Bezer 

Fotografije: 

Marko Marušiæ, Branko Markota i Vice Marušiæ 

Dizajn naslovnice: Ivan Vuèiæ 

Tisak: Tiskara PLEÆAŠ Metkoviæ 

SVI KOJI ŽELE SURAÐIVATI U LISTU MOGU SVOJE 

ÈLANKE, CRTEŽE I FOTOGRAFIJE POSLATI U ŽUPNI 

URED VID, 

Tel/fax: 020/687-392 

e-mail: zupni.ured@vid.hr 

Adresa: Župni ured Vid, Ledene gospe 18, 20352 Vid

ovdje - Vid

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?