list gospe snjezne 2010.FH10 - Vid

LIST ŽUPE GOSPE SNJEŽNE br. 13. 15. 2008. 2010. 

Izdaje: 

Župni ured Vid 

Uredili: 

Don Stanko Vrnoga i Jakov Vuèiæ 

Lektorirala: 

Katica Pejar 

Fotografije: 

Ivo Veraja, Marko Marušiæ, Branko Markota i 

Vice Marušiæ 

Naslovnica: 

Naslovnica: Fotografija rušenja stare župne crkve Gospe 

snježne 1901. godine. (Državni arhiv u Zadru) 

Poleðina: 

Poleðina: Fotografija rušenja stare župne crkve Gospe 

snježne 1901. godine. (Državni arhiv u Zadru) 

Tiskanje ovoga broja našega lista podpomogli su: 

don Nedjeljko Kešina i Tiskara Pleæaš. 

Tisak: 

Tiskara PLEÆAŠ Metkoviæ 

SVI KOJI ŽELE SURAÐIVATI U LISTU MOGU 

SVOJE ÈLANKE, CRTEŽE I FOTOGRAFIJE 

POSLATI U ŽUPNI URED VID, 

Tel/fax: 020/687-392 

e-mail: zupni.ured.vid@du.t-com.hr 

Adresa: Župni ured Vid, Vid b.b., 20352 Vid 

Raspored bogoslužja u Velikom tjednu: 

Cvjetnica: U 8 sati tiha misa u Prudu, a u 10 procesija i 

pjevana Muka u župnoj crkvi. 

Veliki èetvrtak: U 16 sati blagoslov vina, a u 18 sati misa 

veèere Gospodnje. Iza mise je Gospin plaè. 

Veliki petak: Bogoslužje poèinje u 18. Na kraju je, po 

obièaju, procesija kroz selo. 

Velika subota: U 17 sati je u Prudu blagoslov uskrsnih 

jela, a u župnoj crkvi u 17,30. 

Bogoslužje uskrsnuæa Isusova poèinje u 23,15. 

Uskrs: Misa u Prudu je u 8,30, a u župnoj crkvi u 10,30 

sati. Iza mise je procesija. 

Ovogodišnja poplava, foto: Marko Marušiæ 

2 

UVODNA RIJEÈ 

Broj po broj i evo nas u petnaestome 

broju našega župnog lista. Nije previše, ali 

lijepo da je tiskano i ovoliko brojeva, jer smo 

se ogranièili na pisanje samo iz života naše 

župe. Naš list je lijepo svjedoèanstvo našega 

vremena za buduæe naraštaje. Neki suradnici 

pišu redovito, neki se jave samo u ponekom 

broju. Svima hvala, a bilo bi lijepo da se i 

drugi prikljuèe sa svojim radovima. Jedan 

naš suradnik, don Ante Juriæ, koji je pisao o 

poèecima školstva u Vidu je pred Božiæ 

odselio u vjeènu domovinu. Hvala mu i neka 

mu Bog dade vjeènu nagradu. 

U ovom broju uz stalne rubrike i stalne 

suradnike koji prate i opisuju dogaðaje iz 

naše župe imamo i više priloga dr. Branka 

Iliæ, svjedoèanstvo s križnoga puta Mate 

Marušiæ, izvještaj župnoga karitasa kome 

smo sve prošlu godinu pomogli i koliko smo 

pomogli, športska dogaðanja koja su 

povezana s nama i s našom župom…Stari bi 

rekli: «Zrno do zrna pogaèa, kamen do 

kamena palaèa!» Tako nastaje i naš župni 

list. Suradnicima hvala, a one koji bi mogli 

sudjelovati, pozivam na suradnju. Svim 

župljanima i onima do kojih æe doæi ovaj list 

želim SRETAN USKRS! 

Župnik

I. Uvod 

rvatsko selo je tokom Austro-Ugarske bilo na 

hmargini politièkih dogaðanja, nisu imali biraèko 

pravo, te stoga nisu ni mogli utjecati na politièku 

sliku Hrvatske. Takav politièki položaj se 

mijenja ulaskom hrvatskih zemalja u sastav Kraljevstva 

SHS (od 1921. Kraljevina SHS, a od 1929. Kraljevina 

Jugoslavija). Tada biraèko pravo dobivaju svi punoljetni 

muškarci, što je na politièku pozornicu gurnulo veliki 

broj novih biraèa. Ona stranka koja ih uspije pridobiti 

postaje vodeæa politièka snaga. Uskoro æe se pokazati 

da je to H(R)SS. Oni su prvi primijetili potencijal 

kojim raspolaže selo. Iako je veæina stanovništva 

neobrazovana, odnosno nepismena, socijalni uvjeti 

koji vladaju u ruralnim podruèjima od njegovih 

stanovnika stvaraju upotrebljivu glinu za dobivanje 

politièke hegemonije u Hrvatskoj. Upravo H(R)SS 

poèinje prvi vršiti agitaciju meðu seljacima što ih od 

jedne male stranke, u razdoblju prije Prvog svjetskog 

rata, tokom dvadesetih godina dovodi do najjaèe stranke 

u Hrvatskoj, te ujedno i najjaèe oporbene stranke u 

novoj državi. 

Upravo H(R)SS-u trebamo zahvaliti što je selo 

u tom razdoblju postalo glavni èimbenik na politièkoj 

sceni Hrvatske. Iz te simbioze sela i politike proizašlo 

je i puno dobrih stvari za samo selo. Permanentno raste 

broj pismenih seljaka. Oni više nisu neznalice koje se 

mire sa svojim položajem, veæ postaju svjesni svoga 

položaja i moguænosti promjena. Ruralna podruèja 

postaju mala žarišta politièkih sukoba koji nerijetko 

izrastaju u otvoreni sukob sa organima vlasti. One 

redovito imaju problema u obuzdavanju njihova 

nezadovoljstva, dok ga H(R)SS potièe svojom politikom, 

koja se ne bazira samo na socijalno-ekonomskom 


Sukob žandara sa simpatizerima HSS-a u Vidu 5. svibnja 1935. 

U ovom radu se obraðuje dosada nepoznati 

sukob žandara sa simpatizerima HSS-a u Vidu 

kraj Metkoviæa. Na osnovu neobjavljene i dosada, 

u historiografiji, nepoznate optužnice rekonstruiraju 

se dogaðaji koji su se zbili u Vidu 25. svibnja 

1935. na dan izbora. Tekst optužnice nadopunjava 

se sa razgovorima mještana koji su upuæeni u taj 

dogaðaj. Usporeðuje se taj sukob sa sliènima u 

ostalom dijelu hrvatskog seljaštva, te naposljetku 

se pokušava ukazati na uloga HSS-a u politizaciji 

sela. 

Kljuène rijeèi: HSS, Šestojanuarska diktatura, 

Izbori 1935., Vid, žandari 

3 

položaju sela, veæ i na stalnom iskazivanju nacionalnog 

nezadovoljstva negiranjem, odnosno nerješavanjem 

nacionalnog pitanja. S pravom možemo reæi da selo 

u tom razdoblju izlazi iz stanja apatije i poèinje se 

aktivno boriti za poboljšanje svoga položaja, ali i za 

poboljšanje položaja same Hrvatske unutar monarhije. 

Selo postaje politièki aktivno tijelo, ono postaje 

odluèujuæi èimbenika na politièkoj sceni Hrvatske, ali 

i same monarhije. 

II. Politièka situacija u Jugoslaviji 

od šestojanuarske diktature 1 do 

izbora 1935. 

Voða oporbe i HSS-a doèekao je diktaturu sa 

oduševljenjem i veæ poznatim rijeèima: „Kako vidite, 

lajbek je raskopèan. Vidovdanski ustav koji je preko 

sedam godina tištio hrvatski narod srušen je…” 2 Bio 

je uvjeren kako æe taj potez donijeti dobro državi i 

Hrvatima, ali uskoro æe se razoèarati. Kralj je ubrzo 

pokazao svoje pravo lice, te je u novoj administrativnoj 

podjeli države u potpunosti zaobišao nacionalne, 

geografske i ekonomske specifiènosti, a ujedno je i 

težio dominaciji pravoslavnog elemenata u veæini 

banovina. 3 

Godine 1931. Kralj prividno vraæa ustavno stanje, 

odnosno donosi novi ustav, tzv. Oktroirani ustav, a 

takoðer prividno vraæa i parlamentarizam, ali na izbore 

može izaæi samo jedna stranka koja je bila podržavana 

od režima. 4 Takva samovolja dovodi do daljnjih nemira 

i iskazivanja bunta protiv režima. Vladajuæe strukture 

posežu za nasilnim metodama kako bi ugušili takvo 

ponašanje, te se dogaðaju sukobi sa studentima 

prilikom demonstracija 1932., a neki od istaknutih 

hrvatskih politièara bivaju ubijeni kao npr. Milan 

Šufllay i Josip Predavec. 5 

Vrhunac iskazivanja nezadovoljstva bilo je pisanje 

Zagrebaèkih punktacija. Potpisala ju je široka lepeza 

oporbenih stranaka (od HSS-a, do SDS-a i Mile Budaka 

iz HSP-a). Bilandžiæ 1999., 99.; 6 Ali nažalost ona je 

samo pogoršala represiju režima, te voða hrvatske 

oporbe, Vladko Maèek, završava u zatvoru. 7 

Veliki potres u državi izaziva atentat na kralja 

Aleksandra, koji se dogodio u Marseillesu 9. listopada 

1934. 8 Nakon toga dolazi do konfuznog stanja u cijeloj 

državi, te do mnoštva razmišljanja što i kako dalje. 

Vlast umjesto malodobnog kralja Petra preuzima 

troèlano regenstvo. 9 Osim toga dolazi do potresa u 

samoj vladi, i dviju smjena u kratkom razdoblju. 10

Situacija koja je nastala neminovno je vodila prema 

raspisivanju izbora, a politièke stranke svjesne toga 

kreæu u stvaranje koalicija. Uoèi izbora, koji su bili 

zakazani za 5. svibnja 1935, iskristalizirale su se tri 

opcije: režimska stranka (Jugoslavenska narodna 

stranka – JNS), savez radikala, SLS (Slovenska ludska 

stranka) i JMO (Jugoslavenska muslimansaka 

organizacija), te Seljaèko demokratska koalicija (SDK) 

koju saèinjavaju HSS i SDS (Srpska demokratska 

stranka), ali na same izbore izlazi režimska stranka 

protiv udružene opozicije (SDK, DS (Demokratska 

stranka), zemljoradnièka stranka i JMO). 11 

Izbori su bili obièna farsa. Poèetak represija 

prema svim onima koji nisu bili pristaše režima poèinju 

netoma nakon raspisivanja izbora. Vlast se služila 

cjelokupnim državnim aparatom, a ponajviše sa 

žandamerijom kako bi namjestila rezultate. 12 Takve 

represije dovodile su do sve èešæih sukoba izmeðu 

pristaša oporbe i organa vlasti o èemu više u daljnjem 

dijelu teksta. 

U takvim neregularnim izborima opozicija nije 

imala velike šanse za pobjedu, ali njezini rezultati ipak 

pokazuju veliko nezadovoljstvo spram vladajuæih. 

Režimska stranka u takvoj situaciji dobiva 60.4% 

glasova naspram 37.6% oporbe, a u broju skupštinara 

to je znaèilo omjer od 303:67. 13 

III. Sukob mještana Vida sa 

žandarmerijom na dan izbora 5. 

svibnja 1935. 

Skupina pristaša HSS-a sukobila se sa žandarmerijom 

na dan izbora u Vidu. No taj dogaðaj nije bio 

prvi sukob i iskaz nezadovoljstva koji su pokazali 

stanovnici ovoga mjesta. Oni, kao i veæina hrvatskog 

sela, u tom razdoblju doživljavaju svojevrsno otkriæe 

svijeta van svojih gabarita. Postaju politièki aktivni 

upravo u vrijeme Jugoslavije, kao i ostatak ruralnih 

krajeva u Hrvatskoj. Osim toga oèit je i odreðen 

napredak u samom shvaæanju svijeta koji ih okružuje, 

te znaèenju obrazovanosti. Iako oni nisu bili obrazovana 

masa bili su svjesni uloge intelektualaca koje su èesto 

znali saslušati kada je u pitanju oèuvanje baštine. Takav 

primjer je osnivanje Starinarskog društva 1930. godine 

u kojeg su se uèlanile gotovo sve glave vidonjskih 

obitelji. 14 Društvo nije bilo jedna zatvorena seoska 

organizacija, veæ je ostvarilo živu korespondenciju sa 

vodeæim intelektualcima toga doba kao što su don 

Frane Buliæ, Mihovil Abramiæ, te Petar Skok. 15 Ovo 

pokazuje razvitak tog ruralnog podruèja u meðuratnom 

razdoblju, te njegovu spremnost da se ukljuèi u politièku 


4 

borbu. Vid, kao i ostatak hrvatskog sela, politièki je 

aktivna sredina. Èitaju se novine, zna se politika HSSa, 

imuæniji seljaci postaju oni koje se slijedi, oni su 

svjesni svoga položaja i žele ga popraviti. 

Represije žandara i sukobi sa mještanima poèinju 

ubrzo nakon najave izbora. Neposredno prije izbora 

grupa žandara je vršila represiju nad jednim od 

mještana. Prolazeæi kroz selo upitali su jednog od 

mještana za koga æe glasovati, na što im je on, u strahu 

od moguæih fizièkih uvjeravanja, diplomatski 

odgovorio da æe glasati za onoga za koga bude veæina, 

što naravno za žandarmeriju nije bio dobar odgovor 

te su mu rekli kako se mora glasati za kralja i otadžbinu. 

16 Taj isti mještanin je odmah poslije tog dogaðaja 

izvjesio hrvatsku zastavu na crkvi svetog Ilije u 

Metkoviæu, ali je ona ubrzo skinuta. 17 U takvom stanju 

neizvjesnosti i strahu od moguæih represija doèekani 

su izbori u Vidu. 

Glasaèi iz Vida morali su na glasovanje iæi u 

Nova Sela, iako su uvijek gravitirali Metkoviæu, koji 

im je ujedno bio i bliži. U ovome se vidi jedna od veæ 

navedenih makinacija za vrijeme izbora. Put do 

glasaèkog mjesta je bio dosta neprohodan i naporan. 

Moralo se pješaèiti preko mjesta Dragovija, koje se 

nalazi u brdima iznad Vida, odakle se spuštalo ponovno 

u dolinu do Novih Sela. Stoga je vrlo vjerojatno, a i 

po prièama stanovnika potvrðeno, da je grupa glasaèa 

iz Vida, kojih je bilo oko 150, sa sobom nosila izvjesnu 

kolièinu alkohola koja æe posredno djelovati na 

stvaranje sukoba. Nakon što su obavili svoje biraèko 

pravo, te mahom glasali za HSS slijedi njihov povratak 

u mjesto. 18 Na ulazu u Vid saznaju da se u selu nalaze 

žandari, koji su imali zadatak èuvati mir. Nakon što 

su saznali da se žandari (bilo ih je dvojica Rašid Ovèina 

i Milan Brodanoviæ) nalaze u krèmi Ivke Pejar, odluèili 

su krenuti prema njima. Nakon što su okružili 

gostionicu poèeli su uzvikivati inkriminirajuæe parole. 19 

Parole, koje su tom prilikom najvjerojatnije 

spontano poèeli izvikivati, mogu se podijeliti u nekoliko 

skupina. Prve bi bile one koje govore da je Jugoslavija 

mrtva, a samim time i cijeli njen državni aparat: Nema 

više Jugoslavije, propala je, nema više ni vojske ni 

ništa…; Dolje Jugoslavija! 20 Nakon toga dolaze 

najbrojnije parole u kojima se traži i slavi samostalna 

Hrvatska: …mi Hrvati hoæemo da sami za sebe živimo, 

svoju granicu, svoju vojsku i žandarmeriju, Živila 

Velika Slobodna Hrvatska, živila samostalna Hrvatska… 

21 Zatim se velièa Maèeka: …Živio naš Kralj 

Maèek… 22 Ova parola bi trebala biti možda i podrobnije 

analizirana. Iz nje se da išèitati nekoliko stvari: kako 

su oni zamišljali samostalnu Hrvatsku, odnosno da bi 

ona trebala biti ureðena kao monarhija, te odmah i

pokazuju tko bi trebao biti novi despot. 23 Meðu 

poklicima su se èule i uvrede na raèun kralja, živoga 

(Petra), ali i onoga mrtvog (Aleksandra): „Kralj vam 

je krepao, ubila su ga naša braæa Hrvati, a i ovoga 

æe da ubiju. Dolje kralj Petar II;” dok je jedan od 

optuženika hvatajuæi se za svoj spolni organ vikao: 

„Evo vam kralja Petra!” 24 Posljednji dio usklika bio 

je usmjeren prema žandarima: „J… vam majku srpsku 

i cigansku!, te Cigo, cigo, gargašaru.” 25 Oèito je da 

su ove uvrede bile bazirane na nacionalnoj osnovi. Što 

pokazuje kako je postojala nacionalna netrepeljivost, 

ali najvjerojatnije uzrokovana socijalnom situacijom 

seljaka. 

Nakon uzvika uslijedilo je kamenovanje zgrade 

u kojoj su se nalazili žandari, koji uspijevaju vješto 

izaæi iz nje, te zauzeti obrambeni položaj na mostu 

koji se nalazi na izlazu iz sela. Tu je došlo do 

meðusobne paljbe iz vatrenog oružja. Ovaj dio je 

veoma sumnjiv, jer sama optužnica kada govori o 

pucnjevima od strane mještana zvuèi dosta neuvjerljivo: 

Za okrivljenike ad 17-19 (Ivana Sutona, Josipa Ramiæa, 

Iwana Volareviæa) svjedoèanstvom Ivana Ereša pk. 

Grge utvrgjeno je, da su uèestvovali gomili, i to da su 

Ivan Suton i Mijo Ramiæ, imali u svakoj ruci po jedan 

kamen, a Ivan Volareviæ da je imao nešto bijela što je 

mogao biti revolver. 26 

Dakle za ovu trojicu okrivljenika utvrgjeno je i 

aktivno uèestvovanje u tvornom napadaju na patrolu, 

u kojem su prva trojica uèestvovala sa kamenjem, a 

treæi sa pucnjem iz revolvera. 27 Oèito je da tužiteljstvo 

nije imalo potvrdu niti jednog svjedoka o korištenju 

vatrenog oružja, veæ je nategnutim izjavama i krivim 

interpretacijama davala veliki znaèaj. Sliènu optužbu 

doživio je i Antun Markota za korištenje puške. 28 Nakon 

kratkotrajnog sukoba na mostu žandari uspijevaju 

pobjeæi gomili, te se vraæaju u Metkoviæ. Nastavak je 

slijedio sutradan kada se isti vraæaju, ali ovoga puta 

sa pojaèanjem, te hapse uèesnike sukoba. 

Nakon toga podignuta je optužnica koja je teretila 

22. mještana: Jakova Vuèiæa, Ambroza Vuèiæa, Matu 

Sutona, Ivana Matiæa, Josipa Kešinu, Miju Kešinu, 

Jozu Brnasa, Miju Sutona, Ivana Klobuèiæa, Šimuna 

Ramiæa, Filipa Kešinu, Tomu Beša, Josipa Iliæa, Klemu 

Markotu, Miju Ramiæa, Petra Bukovca, Ivana 

Volareviæa, Ivana Sutona, Josipa Ramiæa, Antuna 

Markotu, Miljenka Vuèiæa, Juru Iliæa. 29 

Optužnica ih je teretila za kršenje zakona u pet 

toèaka. Sigurno je najteža optužba po kojoj su prekršili 

zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi 

od 6. 1. 1929. 30 Za što su mogli dobiti i do 5 godina 

zatvora, dok su po ostalim toèkama optužnice mogli 

biti osuðeni na višemjeseènu robiju i novèanu kaznu. 


5 

Optužnica nam donosi i imena glavnih voða gomile, 

a to su Jakov Vuèiæ, Ambroz Vuèiæ i Mate Suton. 31 

Za korištenje vatrenog oružja okrivljeni su Ivan 

Volareviæ i Antun Markota. Takoðer, iz istog dokumenta 

otkrivamo kako su dva glavna svjedoka tužiteljstva 

ujedno i suokrivljenici (Jure Iliæ i Jozo Iliæ). 32 

Suðenje je održano u Splitu. Njegove rezultate, 

odnosno presudu, ne možemo u ovom trenutku 

pouzdano znati zbog nemoguænosti uvida u zapisnik 

sa suðenja. Ono što znamo, to je da je veæina okrivljenih 

bila i osuðena, ali na kratkotrajne zatvorske kazne (do 

mjesec dana robije), da su svi najvjerojatnije izdržali 

dva tjedna robije nakon èega su pušteni. Prilikom 

povratka iz Splita zbio se dogaðaj koji pokazuje koliko 

daleko se pronijela vijest o dogaðajima u Vidu. Na 

putu iz Splita prema Metkoviæu bivaju zaustavljeni u 

Šestanovcu gdje im je lokalno stanovništvo pripremilo 

gozbu kao znak podrške za ono što su napravili. 33 

Što je potaklo ove dogaðaje? Sigurno bi veæina 

u prvi mah pomislila na mladenaèki bunt, ali godine 

onih koji su uhiæeni demantiraju takvu moguænost. 

Uhiæenici su bili stari izmeðu 20. i 48. godina iz èega 

je vidljivo da je zastupljeno više generacija, a sami 

voðe (Jakov Vuèiæ (34), Ambroz Vuèiæ (39) , Mate 

Suton (45)) bili su predstavnici starijih generacija. 34 

Sigurno je jedan od èimbenika bio socijalno-ekonomski 

položaj buntovnika. Iz optužnice je vidljivo kako je 

veæina (18 od 22) neimuæna, sasvim opravdano možemo 

reæi siromašna. Takav osjeæaj socijalne zapostavljenosti, 

pomiješan sa nacionalnim ponosom i nerješavanjem 

istoga, uz izvjesnu kolièinu alkohola, na 

površinu su izvukli dugo nakupljeno nezadovoljstvo, 

koje se naposljetku usmjerilo prema žandarima koji 

su se u tom trenutku našli na tom mjestu. 

IV. Slièni dogaðaji u ostalim 

dijelovima Hrvatske 

Slièni sukobi dogaðaju se uoèi izbora diljem 

Hrvatske. Neki od tih sukoba završavaju tragièno. 

Jedan od najveæih i najintezivnijih dogodio se kod 

Slavonskog Broda u veljaèi 1935., ali njihov zaèetak 

bio je veæ u prosincu prethodne godine. Kulminacija 

se dogaða upravo u veljaèi, a karakterizira ih uzvikivanje 

sliènih parola kao u Vidu: Živio Maèek! i 

Živjela Hrvatska! Nakon poèetnog ushita dolazi do 

èetverodnevnih borbi (17., 18., 19. i 20. veljaèe) izmeðu 

seljaka i žandara, a povod im je bio uhiæenje nekolicine 

seljaka. Sve je završilo pogibijom 14. seljaka i veæim 

brojem ranjenih. 35

Osim ovih sukoba u okolici Sl. Broda, žrtava je 

bilo i u Kravarskom gdje su žandari ubili dva seljaka, 

a do sukoba je došlo i kod Gospiæa gdje su se sukobili 

seljaci iz Žitnika i Klanca sa žandarima. Epilog je bio 

nekoliko mrtvih. 36 Krvoproliæa su se dogodila i u Primoštenu 

(Dalmacija), te Selnicama u Hrvatskom 

zagorju. 37 

Poznat je i odreðen broj konflikta koji su prošli 

nešto bolje, odnosno nije bilo mrtvih iako je bilo 

ozlijeðenih. Takvi sluèajevi su zabilježeni u Ðurðevcu 

gdje je prebijena nekolicina 14-godišnjaka, u Maloj 

Erpenji kod Krapinskih Toplica prebijeno je nekoliko 

seljaka, slièno kao u Vojnom Križu, Sesvetama kod 

Ludbrega i osjeèkom kotaru. 38 U varaždinskom kotaru 

uhiæeno je nekoliko simpatizera HSS-a zbog klicanja 

i slièica sa likom Vladka Maèeka, uhiæenih HSS-ovaca 

bilo je i u Zlataru, te Vrbovskom. 39 

Izvori 

Optužnica, Državno Tužioštvo u Splitu. 25. VI. 1935. 

(kopija dokumenta u posjedu autora) 

Proleter, Organ Centralnog Komiteta Komunistièke 

Partije Jugoslavije 1929-1942., reprint, 

Beograd 1968. 

Razgovori sa Katom i Matom Vuèiæ (žena i sin 

optuženog Jakova Vuèiæa) 

Literatura 

Bilandžiæ, Dušan. Hrvatska moderna povijest. Zagreb: 

Golden marketing, 1999. 

Boban, Ljubo. Hrvatske granice 1918-1993. Zagreb: 

Školska knjiga, HAZU, 1995. 

Boban, Ljubo. Maèek i politika HSS. Zagreb: Liber, 

1974. 

Goldstein, Ivo. Hrvatska 1918-2008. Zagreb: EPH, 

Liber, 2008. 

Janjatoviæ, Bosiljka. Politièki teror u Hrvatskoj 1918- 

1935. Zagreb: Hrvatski institut za 

povijest, 2002. 


Bibliografija 

ÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉÉ 

6 

V. Zakljuèak 

Iako vidonjski dogaðaj nije završio tragièno kao 

oni u okolici Slavonskog Broda, ili oni kod Gospiæa 

i svi ostali u kojima su bile žrtve, on, zajedno sa svim 

ostalim dogaðajima, svjedoèi o jednom nezadovoljstvu 

unutar hrvatskog sela. Svi ti dogaðaji imaju mnogo 

toga sliènog, iako njihov epilog nije isti. Ipak su 

svjedoèanstvo sve veæe politizacije hrvatskog sela, te 

njegovog aktivnog ukljuèivanja u politièku borbu. 

Seljak postaje osjetljiv na svoj socijalni položaj, te 

želi aktivno uèestvovati u poboljšanju svoga života. 

Tu kao glavni galvanizatorski faktor dolazi HSS, oni 

najviše pomažu seljaku u graðenju njegove svijesti. 

Možda je to najveæa pobjeda HSS-a, veæa nego bilokakva 

izborna. Oni su sa ruralnih sredina digli osjeæaj 

manje vrijednosti, i podarili im svijest da su promjene 

moguæe ako ih oni žele. Selo nepovratno ulazi u korpus 

politièkih èimbenika, i vrlo brzo postaje veoma 

znaèajan èimbenik, ako ne i najznaèajniji. 

Joviæ, Dragiša. „Pobuna seljaka u okolici Slavonskog 

Broda februara 1935. Godine”. Zbornik 

historijskog instituta Slavonije 9 (1972). 158-207. 

Leèek, Suzana. „Selo i politika. Politizacija hrvatskog 

seljaštva 1918-1941”. Hrvatska 

politika u XX. stoljeæu, zbornik radova, ur. Lj. Antiæ. 

119-145. 

Markota, Žarko. „Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije”. 

List župe Gospe Snježne: Vid-Prud- 

Dragovija-Podgrede-Ograð 7(2003). 30-31. 

Tuðman, Franjo. Hrvatska u monarhistièkoj Jugoslaviji 

II. Zagreb: Hrvatska sveuèilišna 

naklada, 1993. 

Vuèiæ, Jakov. „Iz arhiva Starinarskog društva”. List 

župe Gospe Snježne: Vid-Prud 

Dragovija-Podgrede-Ograð 9(2004) 5-10. 

Vuèiæ, Jakov. „Narona društvo za istraživanje domaæe 

povijesti u Vidu”. List župe Gospe 

Snježne: Vid-Prud-Dragovija-Podgrede-Ograð 1(1999) 

2-6.


1 

Radi se o diktaturi koju kralj Aleksandar uvodi 6. sijeènja 1929. Tako je dobila i naziv. Tom prilikom je kralj raspustio Skupštinu 

te poèeo sam vladati. U tom trenutku mijenja i naziv države kako bi dokazao da su stanovnici njegove kraljevine pripadnici istoga 

naroda – Jugoslavenskog. Time su završili skriveni pokušaji kralja da sam, diktatorski, vlada kraljevinom, te uvodi otvorenu 

diktaturu. 

2 

Boban 1974., 44. Vidovdanski ustav je bio prvi ustav kraljevine donesen 1921. godine s kojim se HSS nikako nije slagao zbog 

potpunog zanemarivanja nacionalnog pitanja i riješavanja statusa Hrvata i Hrvatske unutar monarhije. 

3 

Boban 1995., 32, takoðer vidi sliku na str. 31.; Goldstein 2008., 108-109. Država je tom prilikom podijeljena na devet banovina, 

a samo u tri pravoslavni element nije bio dominantan: Dravska, Posavska i Primorska. Vidljivo je kako su to banovine sa veæinskim 

slovenskim i hrvatskim življem, dok je u mješanim krajevima, kao što je Bosna, podjela uvijek išla u smjeru dominacije pravoslavnog 

elementa. 

4 

Bilandžiæ 1999., 97.; Goldstein, 2008., 135., 137. Izborni zakon je dopuštao da na izbore izaðe samo ona stranka koja ima potpise 

biraèa iz svih kotareva u državi, a to je mogla napraviti samo ona koja je imala podršku režima i iza koje je stajao državni aparat. 

5 

Goldstein 2008., 139. 

6 

Goldstein 2008., 140-141. 

7 

Bilandžiæ 1999., 99. 

8 

Goldstein 2008., 152-153. 

9 

Regentstvo je preuzelo vlast pošto je najstariji Aleksandrov sin Petar bio maloljetan. Saèinjavala su ga tri èlana: knez Pavle, ministar 

prosvjete Radenko Stankoviæ i ban Savske banovine Ivo Peroviæ. Vidi: Goldstein 2008., 153-154. 

10 

Boban 1974., 164. 

11 

Boban 1974., 161-167.; 

12 

Tuðiman 1993., 149. 

13 

Bilandžiæ 1999., 100. 

14 

Vuèiæ 1999., 2-6. 

15 

Vuèiæ 2004., 5-9. 

16 

Markota 2003., 30. 

17 

Isto 

18 

Ovaj dio prièe ne može biti u potpunosti potvrðen, informacije dobivene od onih koji su èuli za taj dogaðaj, odnosno od onih koji 

su sudjelovali, te kasnije preprièavali drugima. To su uglavnom informacije od osoba koje su ih èule od sudionika ili èak od onih 

koji su èuli za dogaðaje od nekoga tko ih je èuo od sudionika. Informacije iz prve ruke je nemoguæe dobiti pošto su svi sudionici 

preminuli. (Razgovor obavljen sa Katom Vuèiæ i Matom Vuèiæem – žena i sin prvoptuženog Jakova Vuèiæa) 

19 

Optužnica Državno Tužioštvo u Splitu, 1935. Split (kopija dokumenta nalazi se u posjedu autora) 

20 

Isto 

21 

Isto 

22 

Isto 

23 

Ovako objašnjanje ipak ne bi trebalo uzimati za ozbiljno. Vrlo vjerojatno se to uzvikivalo spontano bez nekih dubljih razmišljanja 

o moguæem ureðenju samostalne hrvatske koju su zamišljali ti mještani Vida. Ta parola je, kao i veæina ostalih, bila samo produkt 

nezadovoljstva i vjerojatno alkohola, a ne nekoga podrobnijeg politièkog razmišljanja. 

24 

Isto 

25 

Isto; Ni u jednoj od parola ne spominje se HSS. Teško je za povjerovati da sudionici nisu imali uzvike koji su sadržavali HSS. Vrlo 

vjerojatno je namijerno ispušteno iz optužnice uzvikivanje te stranke pošto je u tom trenutku na snazi bila zabrana svih stranaka 

osim režimske. Time su željeli zametnuti bilo kakav trag stranaèkog života koji je, unatoè zabrani, nastavio egzistirati. 

26 

Isto 

27 

Isto 

28 

Isto 

29 

Markota 2003., 31.; Optužnica Državno Tužioštvo u Splitu, 1935. Split (kopija dokumenta nalazi se u posjedu autora) 

30 

Optužnica Državno Tužioštvo u Splitu, 1935. Split (kopija dokumenta nalazi se u posjedu autora) 

31 

Isto 

32 

Isto 

33 

Prema kazivanju Kate i Mate Vuèiæ. 

34 

Godine optuženih donosi optužnica. Vidi: Optužnica Državno Tužioštvo u Splitu, 1935. Split (kopija dokumenta nalazi se u posjedu 

autora) 

35 

Za više o ovome dogaðaju vidi: Joviæ 1972., 158-207.; Komunistièka je partija u svom glasilu Proleter, u brojevima za ožujak, 

travanj i svibanj, popratila ove dogaðaje. Oni navode prenapuhane brojke u žrtvama, kao i u broju pobunjenih seljaka, a sve u svrhu 

vlastite propagande o nadolazeæoj revoluciji. Vidi: Proleter 1968. 

36 

Janjatoviæ 2002., 95-96. 

37 

Tuðman 1993., 148. 

38 

Janjatoviæ 2002., 95. 

39 Leèek 2006., 124-125. 

Bilješke 

Ante Vuèiæ, student, Filozofski fakultet Zagreb, avucic87@gmail.com 

7

zovem se Mate Marušiæ p. Martina. Roðen sam 

u Prudu 18. listopada 1922. godine. Kad sam 

imao 19 godina, to jest 1941. godine, s ocem 

smo odselili kao kolonisti u Slavoniju, Bjelkovo, 

opæina Nova Bukovica. Mi nismo znali da selimo u 

selo i kuæe iz kojih su pobjegli pravoslavci. To nam 

nije bilo drago i radi toga smo stalno živjeli u strahu. 

U Bjelkovu sam dobio 1942. godine poziv za vojsku, 

za domobrane. Trebao sam se javiti u Mostar 18. rujna 

1942. godine. Iz Mostara sam veæ drugi dan putovao 

pod pratnjom u Zagreb, u vojarnu Zagrebaèki zbor. 

Nakon mjesec dana su me premjestili u Bjelovar u 

konjièku jedinicu. Godine 1943. su me odveli u Austriju 

u Stokerau. Tu sam bio u školi za radiotelegrafistu. U 

Stokerauu sam našao Antu Sutona i Nedu Kaleba. 

Kada sam završio školovanje za radiotelegrafistu išao 

sam u auto školu. Kad sam položio vozaèki ispit cijela 

moja jedinica zvana Plava divizija je išla u Liku, u 

Brinje. Tu sam radio kao telegrafist. Imao sam radio 

stanicu. Slao sam i primao brzojave. Ostao sam u 

hrvatskoj vojsci do pred sami kraj rata, do svibnja. 

Morali smo pobjeæi iz Brinja u Zagreb. U Preèkome 

su nas zarobili partizani i zatvorili nas u neke 

konjušnice. Tu su bila dva logora. U desni logor su 

smjestili domobrane, a u lijevi ustaše. Tu su nas držali 

nekih 15-20 dana. Odatle su nas poveli na križni put. 

Spominjem se samo nekih mjesta kroz koja smo 

pješaèili. Ne sjeæam se svih mjesta. To je bilo davno, 


MOJE RATNE NEVOLJE 

8 

prije 65 godina, a meni je sada 88. godina. Ipak se 

sjeæam kad smo pošli iz Zagreba da smo išli preko 

Svetog Ivana Zelina, Ðurðevca, Virovitice, Slatine, 

Papuka, Voæina, Daruvara do Požege. Tu je naš križni 

put završio. Stjerali su nas u logor. 

Putovanje od Preèkoga do Požege je trajalo oko 

petnaestak dana. Noæu bi nas obièno zaustavili na 

otvorenom, na nekoj livadi koju je lako bilo nadzirati 

i okružili bi nas stražarima, da ne bi tkogod pobjegao. 

Naše pješaèenje je izgledalo ovako: Išli smo u 

èetveroredu. – Kasnije sam bio svjestan da me 

èetverored spasio. - Naime, putem su nas tukli pa bi 

redovito stradavali oni u krajnjim redovima. Ja sam 

se uvijek držao srednjih redova. Osobito su nas tukli 

kroz Ðurðevac. Veæinom su nas tukle žene sa drvenim 

jasenovim pritkama, dužine i do 4 m. U èitavom tom 

putovanju svih petnaestak dana dali su nam samo dva 

puta nekakvu juhu bez masti i ikakva zaèina. To je 

bilo od Preèkoga do Slatine. Od Slatine do Požege 

nismo dobili ništa ni jesti ni piti. Spasile su nas žene 

hrvatskih sela kroz koja smo nailazili. One su èule da 

nailaze kolone hrvatskih zarobljenika. Pekle su kruh, 

prièekivali nas i bacali komade kruha po èetveroredu. 

Mi smo hvatali i dijelili meðu sobom. I komadiæ kruha 

je bio za neèije preživljavanje jako presudno. U juhi, 

koju sam spomenuo, bilo je nešto malo kukuruzne 

krupice. Tko je imao vojnièku zdjelicu zvanu «porcija» 

u nju je dobio tu, takozvanu juhu, a tko nije imao 

šalice nije ništa dobio. Ljudi iscrpljeni glaðu i napornim 

pješaèenjem putem su padali u nesvijest. Stražari, koji 

su išli uz nas, samo bi ih gurnuli s ceste i na mjestu 

ubili. Usput, ako bismo naišli na koju èesmu, slavinu 

s vodom, ako bi se netko usudio iæi napiti vode, stražari 

bi ga na mjestu ubili. Svi smo bili gladni i premoreni. 

Svakome se od umora, gladi i pospanosti maglilo 

pred oèima. To je bila takva glad, da su ljudi izgledali 

kao kosturi. Ja sam na kraju križnog puta težio oko 

40 kg. Najbolje æe objasniti naše stanje dogaðaj koji 

se zbio pod Gredama, u Vidu. Kad je došao iz logora 

kuæi, Petar Musulin, ispod Greda, otac ga nije htio 

primiti jer ga na prvi tren nije prepoznao. Nije vjerovao 

da mu je to sin Petar. Tako je bilo i sa mnom. Prvi 

dan sam pješaèio dosta dobro, drugi dan su me veæ 

poèele užasno boljeti noge. Dolazilo mi je slabo. Blizu 

mene su išla zaprežna kola. Za njih sam se uhvatio 

rukom da mi bude lakše iæi. Stražar koji je bio blizu 

mene došao je i rekao mi: „Idi ili æeš zaspat!” To je 

znaèilo da æe me ubiti. Ja sam u sebi pomislio: „Bože, 

daj mi snage ili æe me ubiti!” Najednom sam dobio 

takvu snagu da sam se osjeæao kao da sam zdrav i išao

sam tako do Požege. Uvjeren sam, da me tako Bog 

spasio. Kraj našega prisilnog pješaèenja je bio logor 

u Požegi. Logor je bio ograðen bodljikavom žicom. 

Bilo nas je mnogo. U stvari su bila dva logora, jedan 

s jedne, a drugi s druge strane ceste. U Požegi i èitavim 

pješaèenjem, da ostanemo živi, èupali smo iz zemlje 

travu i jeli. U Požegi su nas sve popisali i danomice 

prozivali da provjere je li tko pobjegao. U tom 

prozivanju sam èuo i ime Marka Jakiæa. Pronašao sam 

svoga susjeda iz Pruda Marka Jakiæa. Tu sam ostao 

oko mjesec dana. Za hranu smo primali kukuruznu 

kašu samo jednom dnevno. Osim dnevnih prozivanja 

bila su i noæna prozivanja. Znalo se koga noæu prozovu 

da æe ga istu noæ odvesti i više se ne æe vratiti. Malo 

iza njihova odlaska samo bismo èuli rafale strojnica. 

Koga su odveli više se nije vratio. Tako se logor malo 

po malo praznio. Kako su partizani bili veæinom 

neškolovani, trebali su im pismeni ljudi i zanatlije. Ja 

sam imao vozaèku dozvolu. Položio sam u Beèu 

vozaèki ispit za C kategoriju 1943. godine. Trebao im 

je vozaè i nakon mjesec dana u logoru u Požegi, 

premjestili su me u Zagreb u topnièku jedinicu. To 

me spasilo. Da sam ostao u Požegi tko zna kako bih 

bio završio. U Zagrebu sam ostao, na Zvijezdi, u 

njemaèkim barakama do prosinca 1945. godine. Tada 

sam se razbolio. Bolio me želudac i lijeènik me opremio 

na specijalni pregled u Vlašku ulicu u Domobransku 


Tekst prenesen iz II. broja Hrvatskog neretvanskog zbornika. 

Piše: Sreæko Iliæ 

KAD NORIN TEÈE UZVODNO 

Dragovija i Ograð dva mista u župi Vid, savijena 

na brdu ka gnjizdo u kamenu. Od pantivika vode ni 

za lika. Usprkos tome, ta su mista nekada imala zajedno 

i do 400 duša. Danas na Ograðu ne živi više niko, a 

na Dragoviji samo pastirica Manda. Društvo joj èini 

30-ak ovaca, ptice i zmije. 

Negdi polovicom prošlog vika lipa Jela Pleæaš s 

Dragovija pitala je æaæu: - Æako, zaprosija me je Ikica 

Petkoviæ s Ograða, imaš li išta protiv da se udan za 

njega. Æaæa joj odgovori: - Neka æerce, sa sriæon ti, 

idi... bliže si vodi! 

Jela se udala na Ograð. Izrodila s Ikicom šestero 

dice. Nije minilo dugo, zov vode opet je bija jaèi od 

škripca kamena. Odselila se s mužem i dicon još jednu 

skalinu niže i bliže vodi, u ravnicu, u predgraðe 

Metkoviæa, u susjedstvo pridošlica s Ograða i 

Dragovije, istih onih bivših susjeda «gori s kamena». 

I eto, poèetkom 2010., Jela ka i njena dica, zbog 

velikih poplava, u svoje kuæe nisu mogli bez trupine 

9 

bolnicu. Specijalista me opremio u Kunišæak na 

kiruršku operaciju. Tu su me operirali od èira na 

dvanaestercu. Iz bolnice su me otpustili kuæi kao 

privremeno nesposobnog. U Metkoviæu sam se prijavio 

na Vojni odsjek. Pitali su me koliko sam bio u 

domobranstvu. Ja sam odgovorio da sam bio 15 

mjeseci, umjesto dvije i pol godine. Prevario sam se. 

To sam rekao od straha. Da sam rekao da sam bio 

dvije i pol godine bio bih osloboðen vojske. Zato sam 

kasnije morao iæi na puno odsluženje vojnoga roka 

još dvije godine. Na odsluženju sam bio u Crnom vrhu 

blizu Postojne. Buduæi da u jedinici nije bilo pismenih 

ljudi radio sam na više mjesta štogod je trebalo i u 

skladištu i u kancelariji. 

Kad sam se vratio kuæi jedva sam dobio posao. 

Uvjet je bio iæi na radnu akciju. Kako sam bio teško 

operiran, nisam bio za teški posao. Ipak zahvaljujuæi 

Franji Pejar dobio sam posao u pošti. Radeæi na više 

mjesta u pošti sam zaradio mirovinu. I evo, doživio 

sam 88. godinu života. Križni put je tako na me 

djelovao, da o njemu nisam svojoj djeci nikada govorio. 

Moja kæer, s kojom živim, je doznala za moj križni 

put nedavno kad smo dobili svoju državu, a meni je 

trebala prikupiti neke papire radi mirovine. Nikoga ne 

mrzim, nikome ne želim zlo, a Bog neka plati svakome 

kako je tko zaslužio! 

Zapisao don Stanko Vrnoga 

i dubokih èizama. I tako voda daje, ali i oduzima. 

Nekada manje nekada više, voljom Njegovom. 

* * * * * * * 

Aquas skripturus sum! (Vode opisati kanim!). 

Vode zimske, vode neretvanske i noriljske, onodobne 

vode od brda do brda, onakve kakve pamtin od mali 

nogu, one kad Norin teèe uzvodno. 

Ovogodišnja poplava u Dolini Neretve podsiæa 

me na poplave iz mog ditinjstva. Velike poplave, poput 

ovogodišnje, sve negdi do kraja 60-ih godina prošlog 

vika, dogaðale su se svake godine. Obièno su trajale 

duže, a neritko je voda bila i veæa. Bile su: od brda do 

brda. Tek izgradnjom nekoliko hidrocentrala s 

akumulacijskim jezerima, u susjednoj nam daytonskoj 

državnoj tvorevini, na Neretvi uzvodno, poplave se 

više nisu dogaðale svake godine. Tek tu i tamo. 

Ljudi s Neretve, od kasne jeseni pa do ranog 

proliæa, bijahu navikli na velike vode. Zapravo,

neprirodna pojava u ono vrime bila bi ako velikih voda 

nema. Tako stariji pamte neke od tih poplava, one iz 

1949., 1953., 1962... Tako prièaju mnogi da je 1962. 

sve poplavilo dva puta, poèetkom godine i u kasnu 

jesen. Fotografije pokazuju kako je voda bila stanovnica 

metkovskih ulica i kuæa, a Metkovèani koji su 

doèekivali Novu 1962. u hotelu Narona, nisu mogli 

do hotela bez èizama, jer su i pristupna cesta i nogostup 

ispred hotela bili pod vodom. Velika riva, što inaèe 

bijaše ritkost, doslovno se prilila. 

Pamtim prizore iz Vida. Manje-više svi Donjoneretvani 

èuli su za vidonjsku „Brnasovu æošu”. Ona je 

danas Ðuðina i Matina. Moja rodna kuæa nalazi se 

nekih 50-ak koraka od Brnasova æoše prema brigu. E, 

moji su te 1962. vezali trupinu za prozorske raštelade 

od konobe, koja se nalazila u prizemlju kuæe. A to 

zasigurno znaèi da je ovogodišnja razina vode bila 

niža od te razine barem za pola metra. Siæam se kako 

bi mi dica svaku veèer prije spavanja zacrtali brokvon 

ili kacavidon razinu vode na zidu tadašnje Brnasove 

kuæe. Sutradan bi išli gledat je li voda krešila ili kalala. 

O tome je ovisilo i naše raspoloženje. A zna se šta 

dica više vole. 

* * * * * * * * 

Poplavama su se veselila najviše školska dica. 

U puèkoj školi do 4. razreda u Vidu nastava nije 

prekidana i za najveæih voda. Nije bilo poplavljenih, 

osim nekoliko kuæa na Velikoj rivi, jer su sve ostale 

kuæe nešto uviše, prema brigu. 

No, iz svega je razvidno da je voda diktirala naèin 

života. Cesta izmeðu Vida i Metkoviæa znala bi biti 

pod vodon višom od metra i po nekoliko miseci. 

Školska dica od 5. do 8. razreda, koja su školu 

nastavljala u Metkoviæu, imala su problem kako doæi 

do tamo. U tu svrhu je najbolje i najèešæe služila 

trupina. U svaku trupinu bi stala po èetiri uèenika, a 

vozija bi jedan od roditelja. Ali, privozilo se samo za 

lipa vrimena. Kad je bila nevera, u školu se nije išlo. 

Bilo je preopasno po vitru i valovima trupinon se 

otisnuti na „puèinu”. Bilo je sluèajeva da se trupina 

izvrne, dica poispadaju i smoèe pa se onda, plivajuæi 

ili gazeæi vodu ponegdje i do vrata, vrate natrag doma. 

Uz trupine, u Vidu su bile tri laðe koje su služile 

za prijevoz zimi, u vrime poplava i vitrovita vrimena. 

U laðu bi stalo po tridesetak uèenika i više, a na veslima 

po dva roditelja sa svake bande i jedan na pariæu. 

Prièaju neki i o ranijim isplovljavanjima s Velike rive 

u Vidu. Tako je jednom zgodom, negdi na pola puta 

zapuvalo tako jako jugo i nastali tako veliki valovi, 

da su veslaèi odluèili okrenit laðu prema Vidu i vratit 

se natrag. Meðutin, kako je vitar bija jak, a valovi 

veliki, laðu nije bilo moguæe usmiriti u željenom . 


10 

pravcu. Umisto u Metkoviæ, vitar je laðu otpuva na 

drugu bandu, sve do Pruda, a i Norin nije bija saveznik 

Teka je uzvodno, pomišan s morskon vodon. Kada su 

se putnici doèepali kopna, nastalo je dièije duplo 

veselje. Priživili su neveru, a u školu nisu išli! 

* * * * * * * * * 

Kada bi se vode dilomièno povukle, cesta izmeðu 

Vida i Metkoviæa bila je pod vodon samo na nekoliko 

mista, u dužini od dvadesetak metara, a dubina vode 

ipak takva da bi se u èizmu mogla uliti. U takvin 

sluèajevin, uz sami kraj ceste bija bi postavljen, na 

otprilike svaki metar po jedan kamen pa bi ðaci skakali 

s jednoga na drugi da se ne smoèe. No, kao i uvik u 

životu, i tu su dobro prolazili oni najvištiji skakaèi te 

bi došli do škole suvi nogu. Oni slabiji neritko bi 

izgubili ravnotežu i upali u vodu. A takvi su onda 

prolazili kroz još jednu muku. Izuvanja èizama i ciðenja 

bièava i to na školskom igralištu prije nastave. Skinuli 

bi suknenu bièvu s jedne noge, a na drugoj stajali ka 

rode i cidili je. Potom bi njome lupali o zid škole i 

po nekoliko minuta. Bièva nakon toga ne bi bila suva, 

ali kako najèešæe u torbi nismo imali druge, obuvali 

smo ih natrag u mokru èizmu. Potom je sve tribalo 

ponovit i za drugu nogu i tek onda u školu. Na školskom 

hodniku èizme bi se skidale, a oblaèili teluci ili školske 

papuèe, pa bi se do šeste školske ure biève na nogama 

ipak ošušile. U povratku ista prièa, samo je ipak bilo 

lakše. Ako je neko i upa u vodu, doma bi se brzo 

prisvuka. 

Koliko je to s bièvama bilo neugodno, govori i jedna 

(ne)zgoda. Nakon što se tako jedanput moj susjed 

Titoja vratija kuæi mokar ka èepina, plaèuæi je molija 

æaæu: - Æaæa, neæu više vake èizme, oæu one koje 

izlivaju, a ne ulivaju! Pa kada je veæ riè o èizmama 

osvrnut æu se na to nožno zaštitalo. Bijahu to gumene 

èizme marke Borovo. Sve iste, sve crne, hladne i jadne. 

Moda u to vrime nije stizala do Vida. Kada bi nastava 

završila, nastala bi opæa zbrka. Uzimale bi se one koje 

prve dospiju pod ruku, nije ih bilo moguæe razlikovati, 

jer je voda izbrisala ime. Važno je bilo nešto imati na 

nogama. Tako smo se mi dièurlija iz Vida i Pruda 

razlikovala, na prvi pogled, po tome od dice iz grada. 

I danas, kada prolazim pokraj Borova u Metkoviæu, 

uvik se sitin tih «modernih» nožnih zaštitala. Ne tribale 

nam nikada više! 

* * * * * * * * * 

I tako te vode neretvanske nekima bijahu teret, 

a nekima veselje. Baš ka i danas. Veselje onima koji 

su netom prohodali pa nisu tribali od kuæe, a veæinom 

teret onima koji su se veæ dobrano nahodali. Velikim 

vodama sigurno se nisu veselile barske ptice, za razliku

od njihovih lovaca. Naime, prirodno stanište patke, 

liske, krile i ostalih barskih ptica jesu boturi, trstika 

i šaš, koji za velikih voda bijahu potopljeni. Ptice su 

se tako morale skrivati u draèi i kapini uz brdo pa su 

tako, na ptièju ugrozbu, lovcima stalno bile vidljive 

i dostupne na puškomet. 

Koja je razlika izmeðu onodobnih poplava i ovih 

današnjih u Vidu? 

U ono vrime jedina prijevozna sredstva bila su 

na vodi trupina i laða, a na kopnu magarac. Po tome 

su se, uz zemlju, mirila bogatstva pojedinih kuæanstava 

i kuænih zadruga. No, na magarca, kad je voda u 

pitanju, nisi moga kontat; magarac ne æe ni papak 

smoèit, a kamoli uæ dublje u vodu. 

Danas u Vidu postoje dvi laðe, ali samo radi 

nadmetanja na Maratonu. Trupina ima vrlo malo. 

Mlaði naraštaj i nema vještinu njima upravljati. Ritki 

se njome koriste. Ima samo jedan magarac, koji manje 

služi u gospodarske, a više u turistièke svrhe. Svaka 

kuæa ima vozilo za taj kilometar i pol. No, kada se 

dogodi poplava poput ove posljednje, a u Metkoviæ 

ili obrnuto mora se nekim poslon, nema druge nego 

okolo na okolo, èak preko granice i susjedne države. 

Za pedalj puta do cilja, 1000 metara zraène crte, koliko 

iznosi razdaljina izmeðu Vida i Metkoviæa, u krajnjoj 

nuždi, prijeðu u jednom smjeru 50 puta veæu 

kilometražu, preko Bijaèe, Ljubuškog, Studenaca, 

Èapljine i Doljana do Metkoviæa. U povratku istim 


Poplava u Vidu 

11 

putem natrag prelazeæi tako, u jednom danu, graniènu 

crtu najmanje 4 puta. 

Eto i za vrime ovogodišnje poplave u Prudu, u 

obitelji Vuletiæ, krstila se mala Eva. Roditelji su iz 

Metkoviæa u pruðansku crkvu došli, upravo opisanom, 

50 puta dužom cestom. Priko Hercegovine. 

* * * * * * * * 

Prisitija sam se, eto, nekih slika iz ditinjstva. 

Onih otprije èetiri desetliæa i više. Ali i danas je slika 

ista. Pa je li to moguæe? Voda je blago Neretvanske 

doline. No, vidimo i njezina kob. Lipa u svojoj 

raznolikosti, ali ružna u okrutnosti. No, ako èovik 

spozna njezinu æud, ona može biti prijateljica i 

hraniteljica, ka šta cilu povist i jest. No, za ovo njezino 

rušilaèko lice koje nerado gledamo – neko je odgovoran. 

U najlipšoj Dolini, pogotovo na desnoj strani Neretve, 

ništa nije uèinjeno da se ta silna vodena sila stavi pod 

nadzor, u korist neretvanskog èovika. Donje 

Poneretavlje, èini se, mnogi godinama doživljavaju 

kao slipo crivo. Eto, ono je ovih dana opet puklo i 

èeka hitnu operaciju koja æe trajno rišit problem. 

Danas su vode neretvanske, što život znaèe, 

zamuæene i teške. Nadam se da vode bistre ne æe biti 

samo u suzama onih kojima je sve potopljeno. U 

suzama one žene s poèetka ove prièe, koja se tragom 

vode nekad spustila s brda u nizinu, da bi ovih dana 

u njoj vidila sve svoje nevolje, upiruæi pogled natrag, 

gori, prema svome davno napuštenom brdu.

Jakov Vuèiæ 

a koricama ovog broja lista prikazane su 

fotografije rušenja stare župne crkve Gospe 

Snježne snimljene 2. veljaèe 1901. godine. 

Fotografije se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru, a 

veæ ih je davne 1904. godine objavio Frano Radiæ. 1 Uz 

to što èuvaju sjeæanje na, za našu župu, izniman 

povijesni dogaðaj, ove fotografije pružaju uvid u nošnje 

naših župljana na poèetku 20. stoljeæa. 

Rušenje stare crkve spada meðu najznaèajnije 

dogaðaje koji su se zbili tijekom proteklog stoljeæa u 

našoj župi. Zamislimo li na trenutak kako sutra 

poèinjemo rušiti sadašnju župnu crkvu, postaje nam 

jasna velièina i važnost tog dogaðaja. 

Samo rušenje nije se zbilo iznenada. Naime, stara 

župna crkva veæ dugo vremena svojom velièinom nije 

zadovoljavala potrebe župe, pa je jedino logièno 

rješenje bilo sagraditi novu prostraniju. 

Vrijeme nastanka stare župne crkve nije utvrðeno. 

Buduæi je ucrtana na katastarskoj mapi s poèetka 18. 

stoljeæa mogla je nastati ili u kasnom srednjem vijeku 

ili pak neposredno nakon oslobaðanja ovog prostora 

od Turaka 1699. godine. 2 Poèetkom 18. st. selo Vid je 

brojalo 127 duša u 27 obitelji, a susjedna Dragovija 

38 duša u 5 obitelji. U to vrijeme crkva je bila sa 

svetišnom kapelom duga nešto preko 12 metara, od 

èega je na prostor za vjernike otpadalo nešto više od 

8 metara. Veæ 1779. godine, biskup je za pastirskog 

pohoda izdao naredbu da se crkva poveæa. 3 Na žalost, 

osim ugradnje novog zvonika na preslicu polovicom 

19. stoljeæa, znaèajnijih zahvata na crkvi nije bilo. 

Crkva je izgleda ostala nepromijenjena do kraja 19. 

stoljeæa. O njenom izgledu u to vrijeme svjedoèe 

imovnici župe. 4 

n 

Koncem 19. stoljeæa konaèno su sazreli uvjeti za 

izgradnju nove crkve. Pošto je odluèeno da se nova 

crkva ima graditi na mjestu stare, prvo je trebalo 

izmjestiti groblje, porušiti staru crkvu, te obnoviti 

trošnu crkvu sv. Vida, koja je trebala preuzeti funkciju 

župne crkve. Teret tog teškog i muènog posla preuzeo 

je župnik don Jozo Damiæ. I doista uz izniman trud 


Zapisi o rušenju stare crkve Gospe Snježne 

1 

Radiæ 1904, sl. 6, 7. 

2 

Vuèiæ1999, 11, 12; Vidoviæ 1998, 130. 

3 

Vrèiæ 1974, 213; Vidoviæ 2000, 475. 

4 

Vrnoga 2008, 7, 8; Vuèiæ 2001, 3, 4. 

5 

Vuèiæ 2001, 3. 

6 

Dio nacrta objavljen je u Listu župe Gospe snježne 4(2001), 5, 32. 

12 

župljana don Jozo je obnovio crkvu sv. Vida i sagradio 

novo groblje u braèkom kamenu. 5 Do konca 1902. 

Godine porušena je stara župna crkva i izmješteni stari 

grobovi. Posao izrade planova za novu crkvu dobio 

je arhitekt Æiril Metoda Ivekoviæ. 6 Izmeðu 1902. i 

1910. godine on je naèinio niz nacrta, koji se razlikuju 

u nekim detaljima. U radu ga je bodrio i poticao don 

Jozo. Ipak unatoè željama i nastojanjima taj iznimno 

kvalitetan projekt ostao je na papiru. 

Velika kolièina dokumentacije, (fotografije, nacrti, 

troškovnici i dopisi) vezane uz posao izgradnje nove 

župne crkve, nastala izmeðu 1900. i 1910. godine, 

èuva se u 178. svesku graðevinske sekcije u Državnom 

arhivu u Zadru. Uz fotografije na koricama lista, od 

materijala koji sadrži navedena fascikla ovdje kao 

prilog donosim prijepis dvaju spisa. 

Prilog 1. 

C. K. poglavarstvu u Metkoviæim 

Potpisani èasti se ovime tvom c. k. poglavarstvu 

javiti, da æe isti dne 2. veljaèe o. g. stiæi u Metkoviæe 

pa da æe tim doæi u Vido da prisustvuje rušenju crkve 

i grobišta. Zamolio bih ujedno u interesu službe da bi 

se sve tako uredilo da nebi morao na dugo ostati. Samo 

t.j. da bi se skinulo krovište, zvona, toranj, ispraznila 

crkva, otklonili spomenici, i da bi se sastalo toliko 

ljudi u koliko bi trebalo da se u 2 – 3 dana posao svrši. 

Zadar 19. sieènja 1901. 

Ivekoviæ 

Prilog 2. 

Poštovani Ordinarijate! 

Pošto bijaše priznata potreba, da se gradi nova 

župska crkva u Vidu, uslied Namjestništnoga naloga 

29/12 1896 br. 35345 C. k. Poglavarstva u Metkoviæim 

štovanom odlukom 25/3 1897 br. 2072 odredilo je dan 

3. travnja 1897, da osobito povjerenstvo ustanovi 

položaj za gradnju nove crkve. Pak uslied 

namjestništvenoga naloga 18/5 1897 br. 13065 isto C. 

k. Poglavarstvo dojavilo je ovom crkovinarstvu na 

25/5 1897 br. 3249, da je bila povjerena gospodinu 

Arhitektu Ivekoviæu izradba osnova za gradnju

ovdašnje nove crkve, koja æe se podignuti na mjestu 

stare. 

Za tim, pokle se ovomašnjim podneskom 23/7 

1898 br. 65 udovoljilo pokl. kurijalnom pitanju od 

18/6 1898 br. 2005, taj Prepoštovani Ordinarijat 

dozvolio je pokl. odlukom 3/8 1898 br. 2390, da se 

gradi novo župsko ukopište, u koje da se prenesu i 

kosti iz staroga, a do izgradnje nove crkve da budu 

služile za bogoštovne potrebe župe zavjetna crkva sv. 

Vida ovde i podruèna sv. Ivana na Dragoviji. Uslied 

toga bi sagradjeno pristojno novo ukopište i popravljena 

crkva sv. Vida te dolièno udešena za bogoslužje. 

Napokon, iza toliko napora i troška uložena i na gradnju 

ukopišta i na popravak crkve sv. Vida, podneskom 

ovoga crkovinarstva 28/12 1900 br. 147 bilo je 

najavljeno tomu Prepoštovanom Ordinarijatu, da je 

puèanstvo spravno novom godinom 1901 staviti ruke 

na posao rušenja stare crkve i ukopišta, te da to izvoli 

dojaviti visokomu C. k. Namjesništvu. 

I zbilja taj posao zapoèe se poèetkom veljaèe 

prošle godine, baš u prisustvu gosp. Arhitekta 

Ivekoviæa; a kako je bio i muèan i ogroman, nije se ni 

mogao dovršiti prije konca veljaèe ove godine – kako 

je to najavljeno bilo ovomašnjim podneskom 24/2 t. 

g. br. 53 –, premda je uz najbolju volju puèanstvo 

uložilo do 2000 nadnica. 

Na 2 srpnja o. g. banuo je gospodin Arhitekt 

Ivekoviæ, te je obavio potrebite izvide vrhu lica mjesta; 

a najbolje jamstvo jest njegova radinost, da æe on biti 

veæ svojim silama, posveæenim izgradbi dotiène osnove, 

i taj posao doveo kraju. Sada nebi preostalo, nego da 

Taj Prepoštovani Ordinarijat usliši smjernu molbu 

koju sklopljenim rukama podiže mu ovo crkovinarstvo 

Izvori: 

Državni arhiv u Zadru, Graðevna sekcija, svezak 178. 


£££££££££££££ 

13 

u ime svega puèanstva, eda istu izvoli moguæim svojim 

zagovorom prikazati Visokomu C. k. Namjesništvu, 

u svrhu da bi gradnja nove crkve brzo zapoèela i kraju 

dovedena bila. 

Prepoštovani ordinarijate! 

Smjerno potpisano usilovano je od ljute nevolje, 

da se usmjeli podignuti ovu molbu, jer bez ikakve 

pretjeranosti može slobodno kazati, da uz ove dvie 

crkve ova je župa ipak bez crkve. Podruèna crkva sv. 

Ivana na Dragoviji, osim tiesna prostora od 6 met. u 

duljinu i 4 u širinu, jest svojom udaljenošæu nepristupna 

velikom dielu puèanstva, pošto komšilucima Vid – 

Tuzbelju te Prudu i Crniæima – dakle skoro 2/3 puka 

– udaljena je preko 6 kilometara krševita i jedva 

prohodna puta. Doèim ova sv. Vida, koja sada mjesto 

matice jest vjernicima nešto priruènija od one na 

Dragoviji, ipak je premalena za 800 duša ove župe i 

za skoro 400 duša pograniènih hercegovaca, koji 

obièno splivaju u ovu župu svakog blagdana na službu 

božju, jerbo niti ova neima prostora preko 7 metara u 

duljinu i isto toliko u širinu; k tomu, kad je povodanj, 

i ona ista ostaje nepristupna. – Tuga je srdce parala na 

pogled, kako i ove prošle zime u dva navrata a za više 

blagdana bosonog narod mora gaziti vodu, da dodje 

na službu božju u crkvu sv. Vida! 

Toga radi ovo puèanstvo zauhvano se nada, da 

æe i Ta Prepoštovana Vlast i Visoko C. k. Namjesništvo 

uèiniti sve što je potrebito eda brzo star Narona bude 

novom pristojnom crkvom ukrašena, te tako udovoljeno 

najpreèim duhovnim potrebam njezinih stanovnika. 

Iz Župskoga Crkovinarstva 

U Vidu 26 augusta 1902. 

Literatura: 

Radiæ 1904 

Frano Radiæ 1904, Tri šlema nadjena u Vidu kod Metkoviæa nijesu germanskog nego slavenskog porijetla, Starohrvatska 

prosvjeta, godina 8, sv. 1. i 2., Knin 1904., 41-55. 

Vidoviæ 1998 

Mile Vidoviæ, Sakralni objekti u dolini Neretve, Metkoviæ 1998. 

Vidoviæ 2000 

Mile Vidoviæ, Don Radovan Jerkoviæ život i djelo, Metkoviæ 2000. 

Vrèiæ 1974 

Vjeko Vrèiæ, Neretvanske župe, Metkoviæ 1974. 

Vrnoga 2008 

Stanko Vrnoga, Ukradeni kipovi, List župe Gospe snježne 13, Metkoviæ 2008., 7-8. 

Vuèiæ 1999 

Jakov Vuèiæ, Katastarske mape sela Vida s poèetka 18. stoljeæa, List župe Gospe snježne 2, Metkoviæ 1999., 11-14. 

Vuèiæ 2001 

Jakov Vuèiæ, Crtice iz prošlosti župe, List župe Gospe snježne 4, Metkoviæ 2001., 3-6.

Željko Volareviæ-Špiriæ 

prezime Volareviæ je najvjerojatnije nastalo od 

rijeèi volar, koja oznaèava èovjeka koji uzgaja 

ili èuva volove ili ore s pomoæu volova. Rijeè 

je takoðer korištena i kao naslov nižeg hrvatskog 

plemstva, nešto poput turopoljskih plemenitih seljaka 

ili kalnièkih šljivara. To za utjehu onima koji žale što 

nisu carskog ili bar grofovskog porijekla. Šalu na 

stranu, nastavimo mi malo ozbiljnije. 

Volareviæi su stari hrvatski rod iz srca Brotnja, 

iz sela Vionica. Najstariji do sada nama poznati 

pripadnik roda jest Grgo Volareviæ, roðen 1680. god., 

a pobjegao je sa ženom Andrijanom u osloboðenu 

Vrgorsko-neretvansku krajinu oko god. 1710. Nastanio 

se u selu Borovcima, gdje su mu se rodila tri sina, 

Luka, Marko i Nikola. 

Tijekom svog višestoljetnog postojanja Volareviæi 

su se razdvojili tako da su se jedni prozvali Mandariæi. 

Oni u crkvene matice i popise èesto upisuju oba 

prezimena sve do sredine 19. stoljeæa od kada se 

upisuju samo prezimenom Mandariæ. Staro prezime 

izèezava, pa u Brotnju danas više nema Volareviæa. 

Za ono doba je bio prilièno brojan rod, tako je 

zabilježeno da je 1717.godine Ivan Mandariæ, starinom 

Volareviæ sa 17 èlanova obiteljske zadruge izbjegao 

u Imotsku krajinu i nastanio se u Cisti Velikoj, gdje 

i danas žive njihovi potomci. 

Godine 1742. po popisu biskupa fra Pavla 

Dragièeviæa nalazimo u Vionici obitelj Martina 

Volareviæa sa 5 èlanova, a u Èitluku Ivana Volareviæa 

sa 7 èlanova obitelji. U slijedeæem popisu Hrvata 

katolika u Bosni i Hercegovini, kojeg je 1768. godine 

naèinio biskup fra Marijan Bogdanoviæ njihovo stanje 

je iskazano ovako: „Nikola Volareviæ starješina 

obiteljske zadruge s 25 èlanova u Vionici i Jakov 

Volareviæ u Èitluku s 10 èlanova”. 

Broj Volareviæa se i po dolasku u Neretvu vrlo 

brzo poveæao. Toèna godina njihova dolaska na 

Dragoviju nije poznata. To je bilo svakako poslije 

1744. Naime, te godine po popisu puèanstva župe 

Vid,koja je obuhvaæala današnja sela Vid, Bagaloviæe, 

Desne, Borovce i Nova Sela nalazimo samo jednu 

obitelj i to Šimuna Volareviæa sa 22 èlana. 


Volareviæi, dvi - tri crtice o korijenima 

14 

God.1767. nalazimo ih u Metkoviæu. 

U katastru župe Vid iz 1836.na Dragoviji i u 

Lokvicama zabilježeno je 7 kuæa Volareviæa: 

k. br. 37 –Martin - danas možda Mešiæi, Letanovi 

k. br. 38 –Krste - možda Periæi, Grcani 

k. br. 39 –Jure - možda Carevi, Tošiæi. Konjariæi 

k. br. 42 –Šimun - danas Æirci 

k. br. 56 –Ante - možda Ilini,Glavariæi 

k. br .40 –Grgo - danas Papiæi 

k. br. 41 –Andrija - danas Špiriæi 

Kada su napuèili Prud ne zna se toèno, vjerojatno 

odmah poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. 

godine, jer se od “turskog straha“ prije nisu usudili, 

iako su neki veæ imali u Prudu kuæice, a u Prudu i 

Crniæima zemlje te ih obraðivali. 

Za 1640. godinu don Rade Jerkoviæ navodi 

Volareviæe u slijedeæim mjestima: Borovci 2 obiteljivele 

da su starenici; Desne 1 obitelj - doselila iz 

Borovaca; Metkoviæ-7 obitelji-6 iz Borovaca i 1 (Špiro) 

iz Vida; Vid 34 obitelji (u Vidu, Prudu, Dragoviji i 

Crnom Docu). 

U popisu puèanstva Republike Hrvatske 2001. 

Volareviæe nalazimo u 45 naselja, brojno stanje 782 

(po brojnosti osamstoto prezime).Vjerojatno za grad 

Metkoviæ: 505 èlanova u 141 obitelji i to: 

Grad Metkoviæ 294 èlana u 80 obitelji, prigradsko 

naselje Vid 33 èlana u 8 obitelji i selo Prud 178 èlanova 

u 53 obitelji. 

Vrijedno je spomenuti da se u prošlosti rod 

spominje i u Zviriæima, a po predaji su pristigli iz 

Ravnih Kotara. Možda je to samo bajka, a možda je 

nekad neki odselio u Kotare pa se vratio na starinu, 

tko æe to znati. Uglavnom se ovo prije navedeno može 

potkrijepiti povijesnim dokumentima. 

U talijanskoj pokrajini Molise u mjestu Filiæ ili 

Štifiliæ (San Felice) meðu Hrvatima nalazimo prezime 

Manso, tj.naški Volareviæ. Imaju li kakve veze s nama 

teško je utvrditi, ali èinjenica jest da moližanski Hrvati 

potjeèu iz naših krajeva, iz nekadašnje Neretvanske 

kneževine, kasnije zapadnog dijela Humske ili 

Hercegovaèke zemlje. Moglo bi biti, jer u Neretvi i 

Brotnju i u Molisama ima dosta prezimena koja se 

poklapaju. 

Korištena literatura: 

Mile Vidoviæ, Don Rade Jerkoviæ - život i dijelo 2000. 

Franjo Maletiæ, Petar Šimunoviæ, Hrvatski prezimenik: puèanstvo Republike Hrvatske na poèetku 21. stoljeæa, Zagreb 

2008 

Domagoj Vidoviæ, Prezimena sela Vid u neretvanskoj krajini, Metkovski vjesnik br:14/2009, 24 – 26; 15/2009, 22 – 24; 

16/2009, 22 – 24. 

Crkva na kamenu br. 2/2009. 

Slavko Kovaèiæ, Stanje duša u Vidu – staroj Naroni i selima Borovci i Rujnica, List župe Gospe Sniježne 8, Metkoviæ 

2004., 3-7. 

Ivan Gabriæ, Branko Kaleb, Slavko Ražov, Katastarska mapa: mjesto Vid, okrug Metkoviæ, 1836. g, Zadar 2004.

Piše: Jakov Vuèiæ 

ovom radu još jednom æu se osvrnuti na malo 

zvono sa zvonika crkve sv. Vida. Zvono je 

promjera 34 cm i visine 31 cm. Ukrašeno je 

reljefnim prikazom Bogorodice s malim Isusom, poviše 

teèe friz prikazima i natpisom: M/ lovor vijenac, unutar 

kojeg se nalazi slovo W, ispod njega je natpis IDP a 

ispod njega maslinova granèica /CCCCC/ kvadratni 

okvir i unutar njega Kristova glava/ XXIIII/ dvije 

koncentriène kružnice ispunjene zrakastim izdancima 

s natpisom u sredini IHS. 

Veæ ranije sam napomenuo kako je ovo zvono 

najvrjednije meðu zvonima u našoj župi. 1 Sudeæi po 

natpisu izliveno je 1524. godine. Prema podatcima 

koje donosi don. Frane Buliæ izvorno je pripadalo 

kapeli sv. Vida u Kuni na Pelješcu. 2 Nakon 1. svjetskog 

rata, vjerojatno zabunom, dospjelo je u župu Vid. 3 

Pišuæi ranije o ovom zvonu nisam se pozabavio 

pitanjem autorstva. Vrijeme nastanka ukazivalo je 

kako njegova autora treba tražiti meðu renesansnim 

zvonoljevaèima. S obzirom na prostor s kojeg potjeèe 

potajno sam se nadao da bi autor mogao biti i naš 

slavni zvonoljevaè Ivan Krstitelj Rabljanin. 

Ivan Krstitelj Rabljanin (Joannes Baptista dela 

Tolle) najznamenitiji je hrvatski ljevaè zvona i topova 

iz vremena renesanse. O njemu je do danas napisan 

veæi broj radova. 4 Rodio se oko 1470. godine na Rabu. 5 

Godine 1505. stupio je u službu Dubrovaèke republike 

ponajviše kao ljevaè topova. 6 u 

U Dubrovniku je i umro 

1540. godine. Tijekom života Ivan je izlio velik broj 

iznimno vrijednih zvona i topova. Do danas se saèuvao 

tek manji dio njegova opusa. 

Kako je na zvonu sa crkve sv. Vida izostao potpis 

majstora, u nedostatku povijesnih dokumenata, jedini 

naèin na koji se može otkriti njegov identitet, jeste 

usporedba izgleda samog zvona i ukrasa koji se na 

njemu nalaze sa drugim zvonima poznatih suvremenih 

ljevaèa. 

Na crkvi sv. Nikole na Koloèepu nalazi se zvono 

ukrašeno reljefom Bogorodice s malim Isusom 


Još jednom o starom zvonu sa crkve sv. Vida 

1 

Vuèiæ 2003, 11; Vuèiæ 2001, 6. 

2 

Buliæ 1920, 73. 

3 

Vuèiæ 2003, 11. 

4 

Muljeviæ 1999; Muljeviæ 1987; Fiskoviæ 1959; Beritiæ 1954; Praga 1939. 

5 Muljeviæ 1999, 9. 

6 Muljeviæ 1999, 9, 17, 24 

7 Muljeviæ 1999, 56, 58. 

8 Bosilj 2000, 36, 50. 

9 Beritiæ 1954, 63; Buliæ 1920, 73. 

15 

identiènim onom na zvonu sa crkve sv. Vida, samo, 

za razliku od reljefa na zvonu u Vidu, ovaj se ne nalazi 

u kvadratnom nego u ovalnom okviru. Stanovnici 

Koloèepa zvono su izvorno naruèili za župnu crkvu 

Uznesenja Marijina. Na zvonu se osim spomenutog 

reljefa nalazi i natpis OPVS BAPTISTAE MDXXXV. 

Prema tome ovo je zvono 1535. godine izlio Ivan 

Krstitelj Rabljanin. 7 

Èinjenica da se na oba zvona nalazi isti prikaz, 

ne daje nam za pravo da zvono iz Vida automatski 

pridružimo opusu Ivana Krstitelja Rabljanina. Usporedimo 

li malo pomnije zvono iz Vida s ostalim, danas 

poznatim zvonima, koja je naèinio ljevaè Ivan uoèavamo 

jednu znaèajnu razliku. Naime, na svim Rabljaninovim 

zvonima, pa i topovima, kod pisanja godine 

izrade za broj 500 koristi se rimski znak D, dok je na 

vidonjskom zvonu taj broj ispisan kao CCCCC. Zbog 

navedenog, a i èinjenice da na našem zvonu nije ispisano 

ime majstora, što je za Ivana Rabljanina, koji 

redovito potpisuje svoja djela, neuobièajena pojava, 

treba pretpostaviti da zvono iz Vida ipak nije proizvod 

radionice velikog majstora. 

Korištenje istih kalupa na oba zvona ne treba nas 

èuditi. Zvona su ukrašavana tako da su se na glatki 

model lijepila slova i reljefni prikazi izraðeni od voska. 8 

Iako su reljefni prikazi i slova mogli biti posebno 

izraðeni za odreðeno zvono, èesto su u tu svrhu 

korišteni veæ postojeæi predlošci koji su kolali meðu 

radionicama. Takoðer je bilo moguæe uzeti otisak pa 

potom na novo zvono prenijeti prikaz sa nekog ranije 

izlivenog zvona. 

Bez detaljnijeg pretraživanja arhivske graðe, ili 

pak neposrednog pregleda saèuvanih renesansnih zvona 

na našem prostoru teško je reæi tko je izradio zvono 

iz Vida. Prilikom te potrage od pomoæi bi mogli biti 

zmijoliki ukrasi na ušicama krune koji predstavljaju 

jedno od prepoznatljivih obilježja anonimnog majstora 

vidonjskog zvona. Takoðer treba napomenuti da isti 

naèin pisanja broja 500 slovima CCCCC susreæemo 

u Dubrovniku, na zvonu majstora Pavla izlivenom 

1515. godine, te na zvonu nepoznata majstora na crkvi 

Naše Gospogje u Korèuli izlivenom 1527. godine. 9

Literatura: 

didova škrinja nalazi se kod Ivanove drage, na 

putu prema Prudu. S gornju stranu ceste, poviše 

zemlje Ivana Volareviæa-Grcana sa Dragovije, 

nalazi se odmah uz cestu stijena. Na njoj je uklesana 

„škrinja” sa natpisom i druga ispod bez natpisa. Zub 

vremena uradio je svoje te je natpis gotovo nestao. 

Na tom su mjestu, navodno, neki iz Vida nalazili 

zlatnike. Kako legenda kaže, postojali su aznari (ðavoli) 

i oni su bili èuvari zlata, a mjesto gdje je bilo zlato 

zove se aznara. Jedan èovjek iz Vida (Azunoviæ se 

prezivao), išao je iz Pruda kuæi i kod didove škrinje 

sreo je aznare. Oni su mu rekli da može uzeti zlata 

koliko mu stane u šaku. I drugi put kad tuda poslom 

naiðe može toliko zlata uzeti. Tako je on uradio i uzeo 

zlata koliko mu stane u ruku. Drugi put kad je prolazio 

kraj tog mjesta, ponio je nekakvu posudu i kad je vidio 

da nema èuvara-aznara, napunio je zlatom i pošao 

kuæi. Kad su se aznari vratili, vidjeli su da nedostaje 

zlata i znajuæi tko ga je uzeo, pošli su ga tražiti. U 

Vidu, negdje kod grada stigli su tog Azunoviæa i tada 


Beritiæ 1954. 

Lukša Beritiæ, Ivan Krstitelj de Tollis, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 8, Split 1954., 48-66. 

Bosilj 2000. 

Ivan Bosilj, Zvona, Zagreb 2000. 

Buliæ 1920. 

Frane Buliæ, Zvona u Dalmaciji i njihovi ljevaoci, Sveta Cecilija, XIV, sv. IV, Zagreb 1920., 70-74. 

Fiskoviæ 1959. 

Cvito Fiskoviæ, Ivan Rabljanin (Prilog o naoružanju dubrovaèkih brodova XVI stoljeæa), Anali Historijskog 

instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku 6-7 (1957.-59.), Dubrovnik 1959., 205- 

232. 

Muljeviæ 1987. 

Vladimir Muljeviæ, Ivan Rabljanin ljevaè zvona i topova, Rapski zbornik, Zagreb 1987., 301-312. 

Muljeviæ 1999. 

Vladimir Muljeviæ, Ivan Krstitelj Rabljanin: slavni hrvatski ljevaè, Zagreb 1999. 

Praga 1939. 

Giuseppe Praga, Battista da Arbe fonditore dalmata del cinquecento, Archivio Storico per la Dalmazia, anno 

14., vol. 27., Roma 1939., 162-173. 

Vuèiæ 2001. 

Jakov Vuèiæ, Crtice iz prošlosti župe, List župe Gospe snježne 4, Metkoviæ 2001., 3-6. 

Vuèiæ 2003. 

Jakov Vuèiæ, Zvona i zvonici u župi Vid, List župe Gospe snježne 6, Metkoviæ 2003., 3-11. 

Žarko Markota 

Mjesne legende 3. 

DIDOVA ŠKRINJA 

16 

su oko njega poèeli kružiti i repom ga po nogama tuæi, 

vièuæi „belje beš, zlata neš”. Èovjek se spotakne i 

padne na zemlju a zlato se prospe i nestade i zlata i 

aznara. Od tada se Azunoviæ prozvali Beš, dok se 

prezime Azunoviæ iskorijenilo. 

Na poèetku 20. stoljeæa, oko 1900. godine, stignu 

jedan Židov sa bradom i dva èovjeka kod didove 

škrinje i stanu na zemlju Volareviæa, ispod puta. Zlato 

je bilo zakopano u zemlji, u ruèicama od botura, koje 

su bile sagnjile s vremenom a znao se samo vez od 

njih, te su oni prosijavali tu zemlju. Ispod, u vreæu 

ispadale su kao neke žute baje-bube. Židov je nad tim 

držao otvorenu knjigu i gledao. Dok su oni sijali zlato, 

oko podneva, naišla je žena iz Pruda Vida Volareviæ- 

Papiæ i nosila užinu u polje težacima. Oni su joj rekli 

da im donese vode za piti, a zauzvrat æe joj dobro platiti 

zlatom. Ona nije htjela, da li od straha ili iz žurbe da 

odnese ruèak jer u ono vrijeme ruèak nije smio kasniti, 

trebao je stiæi do podneva. Poslije podne, putem su 

prolazili mještani Pruda i gledali u èudu što to oni 

rade, i svako šuti, nitko nije ništa pitao. Na konju tada 

naiðe Mijo Volareviæ-Mijutina i izdere se na njih što

ade na toj zemlji. Židov tada sklopi knjigu, pokupi 

stvari i vreæu sa zlatom te sa svojim ljudima ode. 

Poslije se saznalo da je to što su prosijavali bilo zlato, 

koje tu više nitko nikada ne može naæi. Prièa kaže, 

kad se iz aznara kopa zlato, ne smije se ništa govoriti, 

kad poslije iz zemlje budu izlazile razne vradžbine 

prestane se kopati i prièati, i kad te vradžbine proðu 

onda se vadi zlato. Jer kad se govori zlata više nema. 

Navodno samo neki Židovi imaju knjige u kojima pišu 

gdje se nalaze aznare kao i kakve æe vradžbine izlaziti 

iz zemlje. Kad je to poslije saznao Ivan Volareviæ- 

Grcan, vlasnik zemlje, svu je zemlju prokrèio ali zlata 

nije pronašao. Poslije je posadio smokve koje i danas 

rastu pored puta. Oni koji su mi prièali o tom dogaðaju 

uvjeravali su me da je to živa istina o èemu svjedoèe 

i imena mještana sudionika tog dogaðaja. 

U doba Narone, u Ivanovoj dragi bilo je konaèište 

za putnike iz Salone (kao danas krèma ili hotel). I sada 

u blizini ima klesanoga kamena od zidanog naselja. 

Vlasnik konaka je po nekoj prièi zakopao zlatnike, 

ispod stijene na kojoj je uklesana škrinja. Sam uklesani 

znak je oznaka rimskog miljokaza tj. oznaèavalo je 

jednu milju (oko 1400 metara) do grada Narone jer je 

tuda prolazila cesta Narona-Salona. Svakih jednu milju 

bili su postavljeni miljokazi uz cestu. Druga uklesana 

„škrinja” oznaèavala je put koji je odatle vodio preko 

Crniæa i uplava za Mogorjelo kod Èapljine. Kod uplava 

je jedan miljokaz bio ugraðen u zid, a vlasnik zida ga 

je davno prodao nekom istraživaèu. 

Aznare 

Po legendi, u staroj Naroni se okrunilo sedam 

kraljeva koji su sedam tovara zlata sakrili u èetiri 

aznare (ili sedam). Prva aznara je Didova škrinja, 

gdje su Židovi odnijeli dio zlata. Druga aznara je kod 

Vida, na Ramiæa zemlji, u Komoraèevcu, u jednom 

starom grobu koji je netko davno opljaèkao i tu više 

nema zlata. Treæa aznara je u Krstaèama u jednoj rupi 

iznad Letanove ograde kod Papiæa lokvice, gdje 

takoðer ima zlata. Èetvrta aznara je kod Draèevih 

torina, blizu gomile, gdje duboko u jednoj rupi ima 

zlata. Za ostale aznare se ne zna gdje su. 

Za aznaru u Krstaèama isprièane su neke prièe. 

Po jednoj staroj prièi, jedna žena sa Dragovije sanjala 

je da æe kad doðe u Krstaèe kod te jamice na tom 

mjestu naæi zlato. Ona je tako sutradan došla na to 

mjesto i kod jamice pronašla govno. Sa opankom ga 

je šutnula (pokeljala) i vratila se kuæi. Kad je došla 

doma, sa opanka joj ispalo malo zlata, od onog govna 

koje joj je ostalo na opanku. Odmah se je vratila natrag 

ali tu više nièega nije bilo. Isti sluèaj dogodio se i 

jednom Buntiæu koji je živio u Gorici kod Mogorjela 


17 

(blizu Èapljine). Tijekom jedne noæi netko ga je zvao 

po imenu i prezimenu rekavši mu da ode kod Mogorjela 

i da uzme što naðe zlata. On ode tamo i naðe kod 

zidina govno. Sa opankom ga je razmazao i vratio se 

kuæi kad mu je ispalo nešto zlata iz opanka. Kad se je 

vratio nije ništa našao. 

Jedan poštar sa Novih Sela, pošao je noæu ranije 

da stigne u Metkoviæ po poštu. Na jednom mjestu u 

Krstaèama sreo je neke ljude koji su sjedili i grijali se 

uz žeravu. On im reèe „dobro jutro”, a oni mu nisu 

odgovorili veæ samo šute. Kako je pušio lulu, uzme 

jedan žar da pripali duhan i stavi ga u lulu, a oni mu 

ga izbaciše. On opet uzme žar i oni mu ga i drugi put 

izbaciše. Kad je treæi put uzeo žar i stavio u lulu te je 

pripalio nisu mu je dirali. On potom poðe dalje i kad 

se vraæao natrag, kod crkve Svetog Ivana na Dragoviji, 

ispadoše mu iz lule tri zlatnika. On tada shvati da su 

oni ljudi bili aznari. Navodno su poslije, neki sa 

Dragovije, noæu viðali nekakvu vatru i svijetlost koja 

izlazi iz zemlje izmeðu Krstaèe i Draèevih torina. 

Legende o (ukletim) jamama 

U Vardi je jedna jama, koja se nalazi uz put koji 

vodi iz Pruda za Dragoviju prema Podima, navrh 

Jurove drage a ispod Petkoviæa njive. Razne prièe tu 

jamu povezuju sa izvorom u Prudu. Po prièama naših 

starih, u tu je jamu jednom upalo tele nekih Marušiæa 

i na izvoru u Prudu izvirio je èerek od teleta. Druga 

prièa kaže da je kod te jame èuvala ovce jedna cura 

i èešljala kosu. Blizu je bio jedan crni ovan koji ju je 

gurnuo u jamu, i poslije su na izvoru izašli dijelovi 

tijela. 

Ispod Gradine kod Mrkodola, jama je koja se 

zove Ljiljkovaèa, netko je zove i Matina jama. Prema 

predaji, ime je navodno dobila davno. Na Dragoviji 

je živio jedan Mate, vrlo zloèesto dijete, i tko bi god 

napravio neku štetu mještani bi govorili da je to Mate 

napravio. Majci mu je to dojadilo i zato ga je ona, 

prema prièi, bacila u tu jamu te se po tome zove Matina 

jama. 

Jama Golubinka u blizini Gradine kod Musulinovih 

kuæa u koju je upao vol Marušiæá. Izvadio ga je 

Grgo Musulin-Grgeta. Prilikom vaðenja, konop se 

iskidao o kamen a ostala je samo jedna nit. Grgo je 

tada rekao „da nikad u knjizi nije proèitao da živ 

èovjek ide pod zemlju, i da više nikad neæe iæi” Jedna 

jama je kod Æirkova briga ispod Æirkovih ograda 

prema Rotnim docima, a zove se Božicina jama jer 

su, navodno, u nju ubacili jednu Božicu koju je ubio 

prijatelj njenog zaruènika. Tu je 1996. godine od ruène 

bombe poginuo Vice Mareviæ.

Piše: Branko Iliæ, dr. vet. med. (u mirovini) 

povod ovom natpisu je èlanak Grge Volareviæa p. 

Ilije (zvanog Èovo): „Sjeæanje na moga oca”, 

koji je tiskan u listu „Gospe Snježne” br. 14/2009. 

god. Otužno i bolno svjedoèenje sina o svom pokojnom 

ocu i njegovoj tragiènoj sudbini ne može nikoga ostaviti 

ravnodušnim. Nažalost, danas u slobodnoj Hrvatskoj 

nema politièke volje ni intelektualne hrabrosti da se 

napiše objektivna povijesna istina o drugom svjetskom 

ratu i njegovim sveukupnim žrtvama. Ja nisam 

povjesnièar niti svjedok tih dogaðaja, ali ljubav prema 

povijesnoj istini i narodu kome pripadam potièe me 

da nešto kažem. Konaèno naš besmrtni uèitelj Isus 

Krist kaže svojim apostolima navješæujuæi radosnu 

vijest (Evanðelje): „Ako vi ustrajete u mom nauku, 

zaista æete biti moji uèenici. Tada æete upoznati istinu, 

i istina æe vas osloboditi.” (Iv 8, 31-32). Èuveni rimski 

filozof i govornik Ciceron, glede istine, govori: „Prvi 

je zakon povijesti bojati se reæi nešto neistinito, a drugi 

ne bojati se reæi nešto istinito”. Sloboda je nezamisliva 

izvan istine, a istina je neuništiva u ljudskoj savjesti. 

Polovicom 1946. god. Jugoslavenska narodna armija 

je organizirala i pripremila operaciju pod kodnim 

nazivom „Vodeni èešalj” na prostoru Glibuša - Èajeri. 

Cilj im je bio obraèunati se sa grupama križara - 

protivnika Jugoslavenskog komunistièkog režima. U 

tim olovnim vremenima ljudi su privoðeni i bez suðenja 

likvidirani. Nije se smjelo pitati što je s njima, jer 

nitko nije znao tko je sljedeæi. Na udaru su bili posebno 

imuæniji - ugledniji ljudi, s kojima komunisti nisu 

mogli manipulirati. Likvidirali su i protjerali brojnu 

hrvatsku inteligenciju, koja se rasula po svijetu daleko 

od svoje domovine. Komunistièka parola: „Oni koji 

nisu s nama, oni su protiv nas” imala je za cilj stalnu 

represiju i teror nad svojim neistomišljenicima. Ono 

što želim reæi je moje svjedoèenje, jedan mali kamenèiæ 

u tom tragiènom mozaiku hrvatske povijesti. To se 

upravo odnosi na operaciju „Vodeni èešalj” u podruèju 

Glibuša. U selu Zavojanima, u Vrgorskoj opæini 

upoznao sam èovjeka D. J. To je bilo polovicom 80.ih 

godina prošlog stoljeæa. Obavljajuæi u tom selu 

moje profesionalne dužnosti upoznao sam mnoge ljude. 

Kod D. sam èesto bio ugošæen i poèašæen i kada je 

saznao da sam iz Vida, otvorio mi je dušu i isprièao 

sve o toj akciji JNA u kojoj je on bio poruènik 

jugoslavenske vojske. Kada je 1946. godine voðena 

ta akcija on je imao samo 19 godina. Pitao je po imenu 

za osobe iz Vida i Pruda, koje su obnašale odreðene 

poslove u tim prvim poslijeratnim narodnim odborima. 


ISTINA VAS OSLOBAÐA 

18 

Za p. Iliju Volareviæa (Èovu) je znao da ima dosta 

djece, i da se predao novoj vlasti na nagovor odbornika 

sela. Ono što je najbolnije u tragiènoj sudbini p. Èove 

je pomisao kakve su to spodobe – monstrumi u 

ljudskom obliku iz njegova mjesta tražili za njega 

smrtnu kaznu. Razložno je vjerovati da su upravo te 

intervencije iz njegova mjesta, ispunjene zloæom, jalom 

i mržnjom zapeèatile njegovu sudbinu. Kako to da je 

samo on iz te grupe osuðen na smrt!? U razgovoru, 

sjedeæi za njegovim stolom, sad veæ p. D., mi je prièao 

da je ovu akciju organizirala OZNA, a glavnu ulogu 

odigrao je njihov èovjek, koji je ubaèen meðu „križare” 

da odglumi „ustaškog pukovnika”, koji æe povesti ove 

grupe otpora protiv komunistièkog režima. Cilj im je 

bio zavesti što više mladih ljudi i uvjeriti puèanstvo 

kako obraèun s protivnicima još uvijek traje. Dok ovo 

D. prièa teku mu suze niz lice. Bolno uzdahne s grèem 

na licu reèe mi: „Nije mi lako sjeæati se svega ovog, 

jer ni jedna fizièka bol i patnja ne može se usporeðivati 

sa ovom duševnom”. Na kraju kaže: „Dragi moj 

veterinaru, moj je otac bio povjerenik Radiæeve HSSa 

stranke za Zavojene u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. 

Ovi su razbojnici u ovom okrutnom ratu isprali mozak 

njegovu sinu D. i doveli ga dotle da ubija hrvatsku 

mladež. Ja u Crkvu ne idem niti se ispovijedam, ali 

nakon ovog razgovora s tobom lakše æu umrijeti”. 

Pokojni D. J. je bio dobar i plemenit èovjek, a njegovi 

nalogodavci bez savjesti i ljudskosti više æe od njega 

odgovarati pred Bogom. Zapravo oni su unesreæili 

mnoge ljude iz vlastitih redova, jer su svojom bolesnom 

i sotonskom propagandom i indoktrinacijom od njih 

napravili ubojice. Opijeni i ostrašæeni pobjedom 1945. 

novi komunistièki vlastodršci, zapoèeli su Blajburšku 

tragediju hrvatskog naroda. Mnogi iz nepreglednih 

kolona smrti svoj križni put završavaju u brojnim 

jamama, Jazovkama, Crnogrobu, rijekama do zloglasnih 

logora. Sve se ovo dogaða u vrijeme kad je II. 

svjetski rat veæ završen. Naša i Europska javnost zna, 

da su najveæe zloèine u miru, pokolj civila i razoružane 

hrvatske vojske napravili komunisti i njihovi sljedbenici, 

zaslijepljeni mržnjom i osvetom. Na njihovom 

èelu bio je njihov maršal Josip Broz Tito èiju ulogu 

i odgovornost neki žele umanjiti. No istina je èesto 

teška, muèna i bolna ali gorda. Po okrutnosti i razmjerima 

zloèina, metodama iživljavanja na žrtvama, 

ovaj genocid izvršen nad Hrvatima nema premca u 

dugoj ljudskoj povijesti. Razoružana Hrvatska vojska, 

cvijet Hrvatske mladosti, civili, djeca i žene pobijeni 

su na najokrutniji naèin. Naš narod i do danas trajno 

osjeæa posljedice ovog masakra jer je naprosto deset-

kovan. Na našem nedavnom pokornièkom hodoèašæu 

u logor Jasenovac, jasno je reèeno da su došli izraziti 

kajanje zbog zla nanesenog ljudima i iskazati svoju 

solidarnost sa svakom žrtvom, bez obzira na etnièku, 

vjersku i svjetonazorsku pripadnost. U svakoj uljuðenoj 

zemlji bile bi dužnost živih da izraze poštovanje prema 

svim žrtvama. Nažalost kod nas se manipulira brojem 

žrtava, primjerice u Jasenovcu do apsurdnog broja, 

dok se zloèini na drugoj strani umanjuju i omalovažavaju 

kao sporedni. Cilj im je jasan, baciti ljagu i 

odgovornost na cijeli naš narod. Da bi se vratilo 

dostojanstvo žrtvama treba istražiti punu istinu o tim 

tragiènim dogaðajima. Ono što najviše boli i vrijeða 

naš narod je èinjenica, da u slobodnoj Hrvatskoj na 

najvišoj politièkoj razini nema spremnosti da se priznaju 

zloèini i odgovornost odreðenih osoba za njihovo 

izvršenje. Naprotiv, umjesto da uklonimo imena politièkih 

moænika onog vremena, najodgovornijih za 

prolijevanje nevine krvi, njihova imena i dalje nose 

trgovi i ulice u našoj metropoli. Do uspostave slobodne 

Hrvatske o svemu ovome nije se smjelo govoriti. 

Moralo se šutjeti pod prijetnjom smrti. Kroz 45 godina 

vladala je „Damnatio perpetua memmoriae” 

(Prokletstvo trajnog spomena). Vi koji i danas skrivate 

ili umanjujete komunistièka nedjela poklonite se svojim 

žrtvama. To bi bio civilizacijski i ljudski èin, jer povijest 

nas uèi da ne može biti pomirbe živih ako se ne pomire 

mrtvi. Mi znamo da je malo živih koji bi odgovarali, 

ali za odgovorne to trebaju uèiniti njihovi potomci, jer 

su tisuæe hrvatskih majki zavijene u crno. Oni moraju 

znati da to kajanje vapi do neba. To bi bio zalog istinske 

pomirbe, sloge našega naroda. Plemeniti ljudi iskazuju 

poštovanje i prema neprijateljima, a ne žele ih blatiti 

i moralno ubijati. One u vrhu politièke moæi ove zemlje, 

koji tvrde da su žrtve antifašizma sporedne, neke 

od njih krive a neke nevine, treba poduèiti da nema 

krivca bez suda i presude koja je utemeljena na pravu. 

(Nullum crimen nulla poena sine praevialege)- „Nema 

krivnje, nema kazne bez prethodnog zakona”. Obièna 

graðanska etika zahtjeva od svakog èovjeka, a posebno 

od predsjednika države koji je još pravnik da shvati 

da su svi mrtvi jednaki pred sudbinom i svi živi jednaki 

pred zakonom. U to ukljuèujemo poglavara države i 

one koji se s njim ne slažu. Meðunarodni ugovor o 

ljudskim i graðanskim pravima izrièito zabranjuje 

apologiju (obrana - pohvala nekog uèenja, osobe i 

ideje) zloèina i zloèinaca. Mržnja prema pobijeðenima 

oèitovala se i „preko groba”, jer su niveliranjem grobova 

uklanjali križeve po katolièkim grobljima. To je 

bilo neèuveno divljanje, rijetko zabilježeno u povijesti. 


ãáááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááááä 

19 

Zagrebaèki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, kao 

predstavnik katolièke crkve 14. kolovoza 1945. god. 

prosvjeduje posebnim pismom kod Vlade federalne 

Hrvatske na èijem je èelu dr. Vladimir Bakariæ. Ovu 

devastaciju katolièkih groblja nazvao je „kulturnim 

škandalom prvog reda”. Dalje dr. Alojzije Stepinac 

piše dr. Vladimiru Bakariæu: „Vi ste gospodine 

predsjednièe pravnik pa æe vam biti bez sumnje poznato, 

što pogansko - rimsko pravo sudi o oskvrnjivanju 

groba – ( De laesione sepulcri). Zar smo pali ispod 

pogana?”- pita se nadbiskup. Dakle pogansko - rimsko 

pravo donijelo je zakon kojim se štiti nepovrjedivost 

i dostojanstvo groba. Nadbiskup protestira protiv tog 

divljanja i traži da se izdaju hitni nalozi, da se poštuju 

katolièka groblja, jer æe biti prisiljen javno upozoriti 

narod na „obešèašæivanje naših groblja”. No tada nije 

mogao ni slutiti da æe neprijatelji Crkve svoje divljaštvo 

i bijes iskaliti i na njegovim zemnim ostacima. Ovome 

narodu kojemu i ja pripadam potrebno je proæi katarzu 

(etièko proèišæenje), spoznaja grijeha, pokore i kajanja 

(metania, grè. metanoia). Priznati se grješnikom znaèi 

imati hrabrosti priznati istinu o sebi. „Ispovijed vlastitog 

grijeha doista je duboka potreba ljudskog srca, a 

kajanje nije znak slabosti nego najbolja revolucionarna 

snaga” (M.Scheler). Ne smije se i ne može zaboraviti 

križni put hrvatskoga naroda. Poznati dubrovaèki 

književnik Feða Šehoviæ u svom poznatu romanu: 

„Uvod u tvrðavu”, preko jednog od glavnih likova 

Pepe, koji je stjecanjem nesretnih okolnosti prošao 

nacistièke, ruske i jugoslavenski logor „Goli Otok”, 

tijekom 2. svjetskoga rata govori: „U zaboravljanju 

sve postaje uzaludno i patnje i boli i stradanja, a 

zaborav oživljava mrtve ubojice i zloèince, da ponavlja 

mrakove povijesti i zla koja su se dogodila”. U 

ljudskom pamæenju je sve ugraðeno: prošlost, 

sadašnjost i buduænost. Za oèekivati je da æe naši 

najkompetentniji povjesnièari istražiti cjelovitu istinu, 

ne samo jasenovaèkog logora nego i drugih mjesta 

zloèina, te æe tako biti skinuta ljaga sa savjesti i sramota 

sa povijesti našega i svakog drugog naroda. Jedan 

mudri èovjek kaže: „Povijest ne koristi onom koji iz 

nje èita prošlost, veæ onome koji iz nje nazire buduænost”. 

Potomci nevino stradalih u 2. svjetskom ratu 

opraštaju nalogodavcima i onima koji su to poèinili, 

a poèiniteljima i njihovim srodnicima je krajnje vrijeme 

pokajati se i tako doživjeti spasonosnu metaniju 

(spoznaja grijeha i kajanje). Mislim da je smisao i 

svrha ljudske povijesti iæi istinom do slobode koja nas 

oslobaða i tako èini slobodnima.

možda æe se ovaj naslov nekome uèiniti preteškim 

i pesimistiènim, ispunjen emocijama. 

Razlog je shvatljiv jer rijeè je o našemu 

stoèarstvu - gospodarskoj grani u kojoj veterinari rade 

kako bi ostvarili pristojan život sebi i svojim obiteljima. 

Stoèarstvo je optereæeno teškim problemima, koji se 

gomilaju godinama. O toj temi ne može se razložno 

govoriti iz strogo veterinarskoga ugla jer su uzroci 

teškoga gospodarskog stanja toliko složeni, slojeviti 

i isprepleteni da su na poseban naèin izazvali sve 

nevolje našega posustalog stoèarstva. Ono je, usudio 

bih se reæi, pred kolapsom! 

Gospodarska je kriza globalna, zahvatila je cijeli 

svijet. Poglavito to vrijedi za zemlje koje su neorganizirane, 

èije upravljaèke strukture ne znaju ili ne žele 

iskoristiti prirodne potencijale, koje im je sam Bog 

dao. 

U našemu sluèaju, osim objektivnih okolnosti, 

na razvoj i prosperitet ove lijepe zemlje razorno djeluje 

neiskustvo, neznanje, a u moralnome smislu gramzivost 

i egoizam pojedinaca i skupina kojima je jedini cilj 

ostvariti svoje sebiène interese. Javna dobrobit za njih 

kao da ne postoji jer robuju svojoj pohlepi. Stari su 

Latini cijenili javno dobro kao najviši zakon (Salus 

publica suprema lex). Žalosno je, ali istinito da smo, 

uz objektivne okolnosti svjetskoga gospodarskog 

zaostajanja, zapravo sami sebe doveli na rub ponora. 

Ponašamo se kao da nemamo cilja! Ako cilj nije poznat, 

nijedan put nije pravi. Naša se zemlja stalno zadužuje, 

reprogramira dospjele kredite, rasprodaje svoje prirodne 

ljepote, banke, a nema strategiju razvoja. Dovodi svoj 

narod i državu u dužnièko ropstvo. Tft æemo dugove 

vraæati ne samo mi nego i naši unuci! Uvoðenjem 

kriznoga poreza na plaæe i mirovine dosegnuli smo 

samo dno bijede i siromaštva. Prema mišljenju naših 

kompetentnih ekonomskih struènjaka Hrvatsku èeka 

trideset godina depresije i socijalne neimaštine. 

Ono što želim reæi dobronamjerno je, bez mržnje 

i naklonosti (Sine ira et studio). Statistièki pokazatelji 

uvjerljivo govore o lošemu stanju u našemu stoèarstvu 

i poljoprivredi. O naprednome stoèarstvu ne može se 

govoriti odvojeno od poljodjelstva jer su to dvije komplementarne 

gospodarske grane. Resorno ministarstvo 

kao da nema snage ili želje uhvatiti se u koštac s bitnim 

uzrocima katastrofiènoga stanja. Razborit i dobronamjeran 

èovjek stjeèe dojam da se èesto bavimo perifernim 

i nevažnim stvarima, ne ulazeæi u ono što je 

bitno. To odgaðanje rješavanja nagomilanih problema 


JELI HRVATSKO STOÈARSTVO PRED KOLAPSOM? 

Piše: Branko Iliæ, dr. vet. med. (u mirovini) 

20 

u našemu stoèarstvu i poljoprivredi može imati 

nesagledive posljedice (Periculum in mora). Kako 

Hrvatska nije razvijena industrijska zemlja, a nije se 

od svoga osamostaljenja ni pobrinula to postati, nije 

mi jasno zašto više pozornosti ne posveæuje proizvodnji 

hrane. Za to imamo sve komparativne prednosti. Meðutim 

posljednjih petnaestak godina odnos izmeðu uvoza 

i izvoza poljoprivredno-prehrambenih i stoèarskih 

proizvoda govori o nepovoljnim kretanjima, na štetu 

izvoza. Razliku izmeðu uvoza i izvoza ekonomisti 

nazivaju negativnom vanjskotrgovinskom bilancom. 

Taj se negativan trend svake godine poveæava, što daje 

lošu sliku našega gospodarenja. 

Istodobno je tragièno i smiješno s kojom lakoæom 

donosimo pogrešne odluke, mjere i rješenja, kao i 

zakone koje nedugo zatim ukidamo. Usudio bih se reæi 

da naši politièari od šume zakona više ne znaju što 

usvajaju ili su uistinu nemoralni!? Primjerice u poèetku 

su davani poticaji vlasniku jedne krave, poslije se to 

ukinulo, pa su se poticajima mogli koristiti vlasnici 

pet ili više krava. Ta je mjera navodno trebala potaknuti 

stoèare da drže veæi broj grla. Meðutim ona je imala 

suprotan uèinak na cijelu Dalmatinsku Zagoru, Neretvansku 

dolinu i priobalje. U tom sigurno nije sudjelovao 

ni jedan iskusan veterinar praktièar, koji dobro zna da 

zbog skromnih uvjeta i oskudne paše na tom prostoru 

nije moguæe držati veæi broj životinja. Poticaje za 

mlijeko više ne dobivaju mljekari (vlasnici krava), 

nego samo otkupljivaèi mlijeka i mlijeèna industrija. 

Primjerice ako Ministarstvo daje oko osam milijarda 

kuna poticaja, zašto od toga nema koristi?! Jedan 

kompetentan novinar, dobar poznavatelj te problematike 

tvrdi da se poticaji u stoèarstvu nenamjenski 

troše: za vraæanje stambenih i potrošaèkih kredita, 

kupnju auta itd. Onako kako to sada funkcionira 

razbacivanje je novca. Daju se poticaji, a ne zna se 

zašto, kao da to nitko ne kontrolira. 

Devastacija stoènoga fonda nastavlja se uz prateæu 

depopulaciju našega sela, koje polako, ali sigurno 

nestaje u demografskome i proizvodnome smislu. 

Suprotno oèekivanjima, kriza se i dalje produbljuje 

(Sapienti satl). Ako promatramo strukturu brutodruštvenoga 

proizvoda, uoèava se da oko 65% èine 

usluge, 10% poljoprivreda i oko 25% industrija. Minorni 

udio poljoprivrede jasno pokazuje da je moramo 

i možemo višestruko poveæavati kako bi postala 

polugom našega razvoja. 

Otužno je vidjeti brojna hrvatska sela s tek 

ponekim staraèkim kuæanstvom. Ne tako davno ondje 

je bujao život, držalo se blago i obraðivala se zemlja.

Mladi odlaze u gradove i inozemstvo u potrazi za 

boljim životom. Kod veæine prevladava mišljenje kako 

se ovom lijepom zemljom tako loše upravlja da im se 

ništa ne isplati raditi. U Neretvanskoj dolini, koja je 

donedavno proglašavana hrvatskom Kalifornijom, 

možete proæi desetke sela, a da ne vidite ni jednu kravu! 

Broj svinja, ovaca i koza u posljednjih dvadesetak 

godina smanjen je za gotovo 90%. Ljudi se, zabrinuti, 

pitaju od èega æe živjeti kada blaga gotovo i da nema. 

Velike površine plodne neretvanske zemlje neobraðene 

su i zarasle u korov. Mnogi su obiteljski ljudi 

nezaposleni, dok ostali rade, ali èesto ne primaju 

redovitu plaæu. Hrvatska žitnica, Slavonija, proživljava 

teške dane. To zorno potvrðuju masovni prosvjedi svih 

seljaèkih udruga, od ratara do mljekara. Zbog niskih 

otkupnih cijena pšenice i mlijeka u inferiornome su 

položaju, koji granièi s beznaðem. Situacija je teška 

jer uzorni držatelji mlijeènih krava, tovne junadi i ostali 

propadaju ne svojom krivnjom, nego zbog 

neodgovornoga ponašanja resornoga ministarstva. 

Mislim da nema zemlje u našemu okružju s milijun 

hektara neobraðene i okorovljene zemlje, a da istodobno 

uvozi goleme kolièine poljoprivredno-prehrambenih 

i životinjskih proizvoda poput Hrvatske! Zahvaljujuæi 

turizmu, izvozni su uèinci i više nego dobri, a usto 

možemo prodavati svoje proizvode i zaposliti ljude. 

U emisiji Plodovi zemlje èesto se mogu vidjeti ogorèeni 

slavonski stoèari koji cijenama mlijeka ne mogu pokriti 

relevantne proizvodne troškove niti vraæati bankovne 

kredite. Takvo oèajno stanje potvrðuju i izjave mljekara 

kako æe biti prisiljeni dati krave u klaonicu ako se u 

sljedeæih nekoliko mjeseci ne promi-jeni njihov 

nezavidan položaj. Brojne su mlijeène farme propale, 

a preostale èeka ista sudbina ako se stanje ne poboljša. 

Odgovorni djelatnici Ministarstva potaknuli su ih da 

grade mlijeène farme s veæim brojem krava kako bi se 

uspješno održali na tržištu. Podigli su velike kredite, 

izgradili farme uz projektnu dokumentaciju po svim 

naèelima struke, a sada su dovedeni u steèaj. Samo po 

sebi postavlja se pitanje želimo li mi to uspješno 

odraditi, odnosno znamo li to. Stjeèe se dojam da ne 

želimo!!! Korumpirani pojedinci u sprezi s uvoznim 

lobijima opstruiraju prosperitet ove zemlje. Zašto èesto 

otkrivamo „toplu vodu”, a ne usvajamo iskustva 

Europske unije, kojoj težimo? Evo primjera kako je u 

Europskoj uniji sitni posjed s malim parcelama i malim 

brojem životinja uèinkovito uklopljen u proizvodni 

proces na naèelu zadružnoga organiziranja. Treba 

podsjetiti da je 50% poljoprivrede EU-a organizirano 

zadružno, a najuèinkovitije je u Nizozemskoj, Danskoj 

i Francuskoj. Naša inertnost i nespremnost glede 

poljoprivrede i pregovora s Europ-skom unijom oèita 

je. Prisiljeni smo u hodu prilago-ðavati vlastito 

zakonodavstvo, standardizirati statistike, jer se na 

temelju njih isplaæuju poticaji. 

Iz pretpristupnih smo fondova Europske unije 

tijekom 2008. godine primili svega 5% ukupno 


21 

raspoloživih sredstava!Nije li to neodgovorno 

ponašanje i nekompetentnost glomazne hrvatske 

administracije? Buduæi da smo tranzicijska zemlja, iz 

iskustava Republike Poljske mogli bismo mnogo toga 

nauèiti. U Poljskoj je 20% proizvodnje mlijeka u 

rukama stranoga kapitala, a 80% u rukama zadruga, 

dakle proizvoðaèa. Sustav je potican iz fondova Unije, 

a èlanstvo u zadruzi dragovoljno je. Odluke se donose 

demokratski, i sve se demokratski regulira. I najmanji 

je proizvoðaè svojim glasom ravnopravan velikome. 

Njegov ga udjel, bez obzira je li to jedna krava ili 

jedna parcela, èini suvlasnikom. Zadruga posjeduje 

svoje proizvoðaèke pogone, hladnjaèe, prijevoz, 

laboratorije i drugo. Možemo li sada usporediti jednoga 

poljskog i jednoga hrvatskog seljaka?! U takvom se 

sustavu poticaji isplaæuju zadruzi. Zadruga preuzima 

svu odgovornost za utvrðivanje elemenata tržišta i 

rizik. Osnovni je cilj obavljati poslove na uzajamnu 

korist èlanova, a svaki èlan ostvaruje korist od poslova 

zadruge prema svome udjelu u njoj. 

Zašto je u nas zadrugarstvo marginalizirano? 

Mnogi zadruge promatraju kao ostatke komunistièkoga 

sustava. No sada su druga vremena jer smo iz totalitarnoga 

prešli u višestranaèki demokratski sustav, 

prihvativši tržišno gospodarstvo. Zadrugarstvo u Hrvatskoj 

može imati važnu ulogu u unaprjeðenju održivoga 

gospodarskog razvoja poljoprivrede i sela. Zadrugarstvo 

u EU sustav je uvelike razlièit od ostalih poslovnih 

sustava u globalnome tržišnom gospodarstvu. Primarna 

mu je zadaæa štititi seljaka i seljaèki prostor. Prema 

smjernicama Europske komisije iz 2001. godine i 

dokumenata o zadrugama u poduzetnièkoj Europi iz 

srpnja 2003. godine zadruge su skupine fizièkih ili 

pravnih osoba s posebnim naèelima i pravilima 

poslovanja. 

Prihvatimo poljsko iskustvo i primijenimo ga u 

našim uvjetima! Nije sramota uèiti od onih koji su 

uspješniji. No svi znamo da se kriza ne može uspješno 

prebroditi bez etike u svim sferama ljudskoga djelovanja. 

Poznati hrvatski ekonomist i filozof, nositelj 

meðunarodnoga ordena zasluga i èlan društva „Filozofi 

za mir”, dr. sc. Slavko Kuliæ, kaže: „Moramo se 

okrenuti stvaranju novoga proizvoda, a ne trgovanju 

i varanju.” Trgovina je samo uslužna djelatnost i 

rijetko može biti pokretaè razvoja i napretka. Dr. Kuliæ 

istièe: „Ne trebaju nam pregovaraèi, nego proizvoðaèi. 

Europa i svijet prepoznat æe nas i cijeniti po neèemu 

èime æemo pridonositi, a ne po tome što æemo prositi.” 

Mislim da bi europsko zadrugarstvo moglo uvelike 

pridonijeti demokratizaciji hrvatskoga društva. Ujedno 

bi to bila snažna brana njezinoj tajkunizaciji. U ovim 

teškim vremenima potrebni su nam ljudi èvrstoga 

duha, odvažni, mudri, èestiti, spremni raditi za opæe 

dobro, koji æe naš privremeni „poraz” pretvoriti u 

pobjedu. Za odvažne bi stari Latini kazali: „Audentes 

Deus ipse iuvat!” (Odvažnima pomaže sam Bog).

- Jakov Šiljeg, sin Zdravkov i Antonije r. 

Volareviæ. Jakov je roðen u Metkoviæu 3. prosinca 

2008. godine, a kršten je u Vidu 8. ožujka 2009. godine. 

- Leo Musulin, sin Draganov i Anðele r. Božiæ. 

Leo je roðen 7. veljaèe 2009. godine u Metkoviæu, a 

kršten je u Prudu 26. travnja 2009. godine. 

- Leon Petkoviæ, sin Antin i Brankice r. Braèanov. 

Leon je roðen u Splitu 20. studenoga 2008. godine, a 

kršten je u Prudu 26. travnja 2009. godine. 

- Mihael Kaleb, sin Perin i Magdalene r. Šiljeg. 

Mihael je roðen 4. veljaèe 2009. godine u Dubrovniku, 

a kršten je u Vidu 24. svibnja 2009. godine. 


IZ ŽIVOTA NAŠE ŽUPE 

Kršteni u 2009. godini: 

22 

- Teo Jakiæ, sin Tonijev i Kristine r. Atanackoviæ. 

Teo je roðen 9. lipnja 2009. godine u Dubrovniku, a 

kršten je u Prudu 12. srpnja 2009. godine. 

- Jure Iliæ, sin Tomislavov i Ivane r. Milièeviæ. 

Jure je roðen 6. ožujka 2009. godine u Metkoviæu, a 

kršten je 2. kolovoza 2009. godine u Vidu. 

- Ivano Volareviæ sin Jelenkov i Helene r. 

Dujmoviæ. Ivano je roðen 31. svibnja 2009. godine u 

Metkoviæu, a kršten je 2. kolovoza 2009. godine u 

Vidu. 

- Ana Jurišin, kæi Petrova i Marije r. Sršen. Ana 

je roðena 22. travnja 2009. godine u Metkoviæu, a 

krštena je 5. kolovoza 2009. godine u Vidu. 

- Luka Oršuliæ, sin Nikièin i Nikoline r. Vištica. 

Luka je roðen 17. lipnja 2009. godine u Metkoviæu, 

a kršten je 5. kolovoza 2009. godine u Vidu.

- Josip Marušiæ, sin Zoranov i Slaðane r. Sršen. 

Josip je roðen 16. svibnja 2009. godine u Dubrovniku, 

a kršten je u Prudu 15. kolovoza 2009. godine. 

- Petar Taslak, sin Damirov i Mirande r. Toth. 

Petar se rodio 25. veljaèe 2008. u Zagrebu, a kršten 

je 5. rujna 2009. u Vidu. 

- Emanuel Josip Kešina, sin Alenov i Vilme r. 

Æeliæ. Emanuel Josip je roðen 31. srpnja 2009. godine 

u Metkoviæu, a kršten je 13. rujna 2009. u Vidu. 

- Petra Komšo, kæi Ivana i Ivane r. Aliloviæ. Petra 

je roðena 14. srpnja 2009. godine u Metkoviæu, a 

krštena je 20. rujna 2009. u Vidu. 


23 

- Matej Suton, sin Stjepanov i Stanke r. Vranješ. 

Matej je roðen 1. srpnja 2009. godine u Dubrovniku, 

a kršten je 27. rujna 2009. godine u Vidu. 

- Andrea Ðoðo, kæi Robertova i Antonije r. 

Popovac. Andrea je roðena u Zagrebu 17. srpnja 2009. 

godine, a krštena je u Prudu 11. listopada 2009. godine. 

- Anja Ðoðo, kæi Robertova i Antonije r. Popovac. 

Anja je roðena u Zagrebu 17. srpnja 2009. godine, a 

krštena je u Prud 11. listopada 2009. godine. 

- Ante Ðoðo, sin Robertov i Antonije r. Popovac. 

Ante je roðen u Zagrebu 17. srpnja 2009. godine, a 

kršten je u Prud 11. listopada 2009. godine. 

Vinko Šalinoviæ, sin Nedov i Mirjane r. Beš. 

Vinko je roðen u Metkoviæu 19. rujna 2009. godine, 

a kršten je u Vidu 14. studenoga 2009. godine. 

- Gabriel Marušiæ, sin Antin i Vedrane r. Barešiæ. 

Roðen je 25. kolovoza 2009. godine u Dubrovniku, a 

kršten je u Prudu 8. studenoga 2009. godine. 

- Luka Volareviæ, sin Josipov i Ivane r. Ujdur. 

Roðen je u Dubrovniku 1. rujna 2009. godine, a kršten 

je u Vidu 22. studenoga 2009. godine. 

Godine 2009. u našoj župi se krstilo dvadesetero djece, 

èetrnaestero je iz naše župe, a šestero je iz drugih župa.


Vjenèani u našoj župi u 2009. godini: 

- Nikola Kužiæ i Elza Volareviæ su se vjenèali u 

Prudu 17. travnja 2009. godine. Nikola je roðen u 

Staševici. Otac mu je Paško, a majka Marija r. Jerkoviæ. 

Elza je kæi p. Joze Volareviæ i Tonke r. Volareviæ iz 

Pruda. Zaruènici su se poslije vjenèanja nastanili u 

Staševici. 

- Marijo Marušiæ i Josipa Obajdin su se vjenèali 

u Prudu 24. travnja 2009. godine. Marijo je sin Martinov 

i Nade r. Marušiæ iz Pruda. Josipa je roðena u Karlovcu, 

a kæi je Josipa i Zore r. Cvitkoviæ. Marijo je vojni 

policajac i poslije vjenèanja su odselili tamo gdje on 

bude službovao. 

- Vjekoslav Taslak i Nikica Rodin su se vjenèali 

u Vidu 3. srpnja 2009. godine. Vjekoslav je sin Antin 

i Stojke r. Mandiæ iz Pruda. Nikica je kæi Miroslava 

i Senke r. Senta iz Metkoviæa. Zaruènici su se poslije 

vjenèanja nastanili u Metkoviæu. 

24 

- Mario Majiæ i Ivanka Volareviæ su se vjenèali 

u Prudu 4. srpnja 2009. godine. Mario je sin Mojmira 

Majiæ i Željane r. Marušiæ iz Metkoviæa, a Ivanka je 

kæi Pere Volareviæ i Grazyne r. Franasik iz Pruda. 

Zaruènici su se poslije vjenèanja nastanili u Metkoviæu. 

- Joško Vatoviæ i Ivana Jakiæ vjenèali su se u 

Prudu 24. srpnja 2009. godine. Joško je sin Ivice 

Vatoviæ i Marije r. Tošiæ iz Metkoviæa, a Ivana je kæi 

Mije Jakiæ i Nade r. Volareviæ. Zaruènici su se poslije 

vjenèanja nastanili u Metkoviæu.

- Stipe Marinkoviæ i Jelena Medak su se vjenèali 

23. kolovoza 2009. godine. Stipe je sin Frane 

Marinkoviæ i Luce r. Babiæ. Jelena je kæi Jurina i 

Božene r. Vuèiæ. Poslije vjenèanja su odselili u Bol na 

Braèu gdje živi zaruènik. 

- Zvonimir Gnjeè i Ana Šiljeg su se vjenèali 6. 

rujna 2009. godine u župnoj crkvi u Vidu. Zvonimir 

je sin Joze Gnjeè i Zlate r. Juriæ, a Ana je kæi Ivana 

Šiljeg i Zorice r. Jeliniæ. Mladenci su se poslije 

vjenèanja nastanili u Krvavcu, u mjestu zaruènika. 


25 

- Ivan Glaviniæ i Marijana Ramiæ su se vjenèali 

12. rujna 2009. godine u župnoj crkvi u Vidu. Ivan je 

sin Marinka Glaviniæ i Marije r. Komazin, a Marijana 

je kæi Marinka Ramiæ i Nede r. Talajiæ. Mladenci su 

se poslije vjenèanja nastanili na Kladi – Metkoviæ u 

kuæi zaruènika. 

- Tomislav Baæe i Jelena Matiæ su se vjenèali 19. 

rujna 2009. godine u župnoj crkvi u Vidu. Tomislav 

je sin Davora Baæe i Tereze r. Barišiæ, a Jelena je kæi 

Cvite Matiæ i Sanje r. Bartuloviæ. Mladenci su se 

poslije vjenèanja nastanili u župi zaruènikovoj, u 

Metkoviæu.

- Jure Kešina i Vesna Gabriæ su se vjenèali 19. 

rujna 2009. godine u crkvi sv. Vida. Jure je sin Ante 

Kešina i Drage r. Marušiæ, a Vesna je kæi Ivana Gabriæ 

i Kate r. Katušiæ. Mladenci su se poslije vjenèanja 

nastanili u Zagrebu. 

- Ivan Boras i Kristina Marija Šimiæ su se vjenèali 

19. rujna 2009. godine u župnoj crkvi u Vidu. Ivan je 

sin Stjepana Boras i Anice r. Herceg, a Kristina Marija 

je kæi Gojka Šimiæ i Ljiljane r. Milièeviæ. Mladenci 

nisu iz naše župe. Otac Ivanov je iz Vida, ovdje ima 

mnogo rodbine, pa su se poželjeli vjenèati u Vidu. 

-Petar Kaleb i Ivana Jurišin su se vjenèali 9. 

listopada 2009. godine u župnoj crkvi u Vidu. Petar 

je sin Jure Kaleba i Zdenke r. Gradac, a Ivana je kæi 

Ante Jurišin i Dine r. Æuliæ. Mladenci su se poslije 

vjenèanja nastanili u Metkoviæu. 

- Denis Kaleb i Nikolina Beš su se vjenèali u 

Vidu 22. kolovoza 2009. godine. Denis je sin Mijin i 

Marije r. Suton, a Nikolina je kæi Ante Beš i Stanke 

r. Batinoviæ. Zaruènici su se poslije vjenèanja odselili 

i nastanili u Norveškoj. 


26 

- Robert Mareviæ i Mirela Musulin su se vjenèali 

23. listopada u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Prudu. 

Robert je sin pok. Vice Mareviæ i Senke r. Vekiæ, a 

Mirela je kæi Dušana Musulin i Anke r. Pejar. Mladenci 

su se poslije vjenèanja nastanili u Metkoviæu. 

- Damir Iliæ i Anðelika Popovac su se vjenèali 7. 

studenoga 2009. godine u crkvi sv. Ivana Krstitelja u 

Prudu. Damir je sin Mirke Iliæa i Mare r. Vuèiæ, a 

Anðelika je kæi Nedjeljka Popovac i Marije r. Petkoviæ. 

Mladenci su iz naše župe, ali su se poslije vjenèanja 

nastanili u Dubrovniku.

Naši župljani vjenèani u 

župama zaruènica: 

- Ivica Suton i Željka Mareviæ su se vjenèali u 

Bagaloviæima 9. svibnja 2009. godine. Ivica je sin p. 

Filipa Suton i Ilijane r. Volareviæ, a Željka je kæi 

Miljenka Mareviæa i Nede r. Suton. Mladenci su se 

poslije vjenèanja nastanili u našoj župi. 


27 

- Josip Volareviæ i Ivana Ujdur su se vjenèali u 

Opuzenu 30. svibnja 2009. godine. Josip je sin p . 

Vinka Volareviæ i Vide r. Pleæaš, a Ivana je kæi Stipe 

Ujdur i Anke r. Marušiæ. Zaruènici žive u našoj župi. 

£££££££££££££ 

Umrli u našoj župi u 2008. godini: 

- Jela Bukovac ud. Lovre. 

Umrla je u Vidu 17. sijeènja 

2009. godine. Roðena je na 

Dragoviji 9. lipnja, daleke, 

1913. godine. 

- Josip Taslak p. Mate. Umro je u Dubrovniku 

30. sijeènja 2009. godine. Roðen je na Dragoviji 18. 

rujna 1924. godine. 

- Petar Petkoviæ p. Mije. 

Umro je u Dubrovniku 4. 

veljaèe 2009. godine. Roðen je 

na Ograðu 5. sijeènja 1926. 

godine. 

- Iva Jakiæ žena Markova. Umrla je u Prudu 22. 

veljaèe 2009. godine. Roðena je na Zviriæima 27. 

svibnja 1932. godine. 

- Petar Vuèiæ p. Nikole. Umro je u Vidu 14. 

travnja 2009. godine. Roðen je u Vidu 28. veljaèe 

1931. godine. 

Moj djed Petar je bio divan èovjek. Volio je rad, 

pa je uvijek priskakao u pomoæ kome je bilo potrebno. 

Crkva je njemu bila svetinja. Iz osobne vjere je mnogo 

truda uložio radeæi u crkvi. Zvonik župne crkve Gospe 

od Snijega je njegovo djelo. U crkvi je pjevao oko 6o 

godina. Jedino ga je bolest mogla sprijeèiti. Iza Boga 

je najviše volio svoju obitelj, ženu i djecu, a unuci su 

mu bili posebna ljubav. Prema njima je gajio posebne 

osjeæaje. Uvijek se molio za nas. Pri kraju njegova 

života smo doznali kako je svaku misu koju je išao 

pjevati namjenjivao redom za svoju obitelj. Jednu 

nedjelju za svoju ženu, drugu za svoga jednoga sina, 

treæu za njegovu ženu, svoju nevjestu, èetvrtu za 

jednoga unuka i tako redom dok ne bi izredao èitavu 

svoju obitelj svoju ženu, sinove, njihove žene, kæer, 

zeta i unuke. A potom bi poèeo ponovno ispoèetka, 

istim redoslijedom. Zar nije divno imati takvoga djeda! 

Meni bi znao reæi: „Ane moja, oko didovo, did te puno 

voli!” Znala sam da je tako i uvijek æu se toga sjeæati. 

Svaki dan ga se sjetim s tugom u oèima. Sjetim se 

njegovog blagog osmjeha i njegovih oèiju koje nikada

ne æu zaboraviti ni ja niti itko od moje obitelji. Svi mi 

znamo kako je djed bio divan èovjek. Bio je poseban. 

Ja znam da je on tu i uvijek æe biti uz nas da nas èuva 

i pazi da budemo sretni. Dragi moj djede, uvijek æu te 

se sjeæati i uvijek æu te voljeti, jer si bio veliki divan 

èovjek. I znam kad god pogledam gore, u nebo da si 

ti tu da nas gledaš. Zauvijek æeš biti u našim srcima. 

Ti s nama i mi s tobom, svatko na svoj naèin. 

Unuka Ana 


- Martin Marušiæ p. 

Ivana. Umro je u Prudu 16. 

travnja 2009. godine. Roðen je 

u Prudu 30. studenoga 1923. 

godine. 

- Kata Vuèiæ ud. Jakova. 

Umrla je u Vidu 1. svibnja 

2009. godine. Roðena je u Vidu 

16. sijeènja 1914. godine. 

- Zora Markota žena 

Krunova. Umrla je u Vidu 8. 

svibnja 2009. godine. Roðena 

je u Vidu 2. sijeènja 1941. 

godine. 

- Mara Beš ud. Joze. 

Umrla je u Vidu 7. listopada 

2009. godine. Roðena je u 

Èapljini 10. rujna 1927. godine. 

28 

- Mila-Kata Vuèiæ p. 

Petra. Umrla je u Vidu 12. listopada 

2009. godine. Roðena je 

u Vidu 17. listopada 1936. 

godine. 

- Jozo Marušiæ p. Ante. 

Umro je u Prudu 24. prosinca 

2009. godine. Roðen je u Metkoviæu 

4. ožujka 1960. godine. 

UMRO JE DON ANTE JURIÆ, najmlaði 

Tako se on zvao. Naime bila su tri don Anta Juriæ. 

On je bio od njih tri najmlaði. Umro je 29. studenoga 

2009. godine u Klinièkome bolnièkome centru u Splitu. 

Umro je iznenada, nakon moždanog udara u 77. godini 

života i 53. godini sveæeništva. Potjeèe iz hrvatske 

vjernièke obitelji iz Prugova. Bilo ih je osmero braæe 

i sestara. Zareðen je za sveæenika 1957. godine. 

Sveæenièku službu izvan Splita je vršio u župama: 

Ravèa, Vidonje i Kaštel Suæurac. U Splitu je vršio 

sveæenièku službu u župama: Sveti Križ, Gospa 

Fatimska i Sveti Petar. 

Postao je sveæenik u teškim vremenima, za vjeru, 

Crkvu i Hrvatski narod. Bio je hrabar, uporan u radu, 

odgovoran i naèelan. Jednom rijeèju, bio je èovjek 

reda i rada. U tome nije nikome popuštao. Te osobine 

su ga krasile i zadnjih godina života kad je veæ bio 

slaboga zdravlja. Usprkos slabom zdravlju u župi 

svetoga Petra je vodio popis siromašnih obitelji s 

brojnom djecom. Obilazio ih je i pomagao koliko je 

mogao. Volio je knjigu i svoj hrvatski jezik kojim je 

izvanredno lijepo pisao. Ljubav prema knjizi ga je 

povezala i s našom župom. Za našu župu je uèinio 

veliku stvar. Kako je volio knjigu, našao je u 

Nadbiskupskom arhivu u Splitu podatke o poèetku 

školstva u Vidu. Za naš List župe Gospe Snježne u br. 

6 2003. godine i br. 7 2004. godine napisao je dva 

oduža èlanka o poèetku školstva u Vidu. Fotokopirao 

je popis uèenika 1859. godine i zapisnik školskoga 

nadzornika. Tako isto je uèinio i za slijedeæu školsku 

godinu. To je za našu župu vrijedan kulturni podatak. 

Don Anti hvala i neka mu Bog dade vjeèni mir! 

£££££££££££££


Prva prièest 

Svake godine, u prvu nedjelju svibnja, u našoj župi je Prva prièest. Ovu godinu, na dan prièesti, u jutro, 

sveèanost je pokvarila kiša. Prvoprièesnika je bilo èetrnaest, sedam iz Vida i sedam iz Pruda. 

S lijeva na desno: 

– donji red: Jure Taslak, Martina Ramiæ, Josip Jurišin, Branka Marušiæ i Klaudija Jakiæ. 

- srednji red: Robert Marušiæ, Nikola Vuletiæ, Karla Boras i Antonela Suton. 

- gornji red: Ivan Markota, Ivana Taslak, Ivan Volareviæ, David Volareviæ i Kristina Vuèiæ. 

- Nikolina Doko – uèiteljica u Prudu, don Stanko Vrnoga – župnik, Tomislav Medak – vjerouèitelj u Vidu 

i Elena Bafo – uèiteljica u Vidu. 

29

Blagdan sv. Leopolda 

12. svibnja – Prud. Blagdan sv. Leopolda. Za 

blagdan smo se pripravljali trodnevnicom. Misu na 

blagdan je predvodio i propovijedao dr. don Josip 

Deliæ, profesor crkvenoga prava. Vrijeme je bilo lijepo, 

posjet je bio dobar, kao i prošlih godina. Uz don Josipa 

su koncelebrirali: don Marko Kutleša – župnik Gabela 

Polja, don Marinko Jurišin – župnik Dobranja i domaæi 

župnik don Stanko Vrnoga. 

Blagdan sv. Vida 

Veæ više godina na blagdan sv. Vida je u našoj 

župi krizma. Krizmanika naših je bilo 19 i dva 

krizmanika iz drugih župa. Krizmu je podijelio dr. don 

Mladen Parlov, ravnatelj splitskoga sjemeništa. S njime 

su koncelebrirali: don Senko Antunoviæ – župnik sv. 

Nikole u Metkoviæu, don Pavao Baniæ – župnik 

Makarske, don Damir Bistriæ – župnik Vidonja, don 

Marinko Jurišin – župnik Dobranja, don Marko Kutleša 

– župnik Gabela Polja, don Filip Paviæ – župnik 

Mravinaca i Kuèina i domaæi župnik don Stanko 

Vrnoga. Don Drago Bevanda – župnik Gorica Struga 

je preko svete mise ispovijedao. Poslije lijepe i velike 

procesije župnik je pozdravio nadbiskupova delegata, 

krizmatelja, dr. don Mladena Parlova ovim rijeèima: 

„Drago mi je da mogu pozdraviti u ime naše 

župe nadbiskupova delegata dr. don Mladena Parlova. 

Starijima je ovo prezime poznato po jednom športašu, 

Mati Parlovu. Don Mladen vrši svoju sveæenièku 

službu, u našoj nadbiskupiji, na vrlo odgovornom 

mjestu. On je ravnatelj sjemeništa u Splitu. Odgojitelj 

je buduæih sveæenika. Što je srce u ljudskome tijelu to 

su sjemenište i bogoslovija u jednoj biskupiji. U ta 

dva zavoda spremaju se buduæi sveæenici. Prestane li 

srce kucat u našem tijelu, znamo što nastupa: smrt! 

Isto tako prestane li, u jednoj biskupiji raditi sjemenište 

i bogoslovija, nije teško biti toliko pametan i predvidjeti 

što èeka nas i naše blagdane. 

Nadbiskup mu je povjerio odgoj mladih. Radi 

mladih je on danas i došao ovdje. Kao što je odgovorna 

njegova služba u nadbiskupiji, tako je odgovorno i 


jSsSsSsSk 

30 

razdoblje mladosti u ljudskom životu. Mladost je 

vrijeme spremanja za život, a nije vrijeme ludovanja 

i bezbrižnosti. Nažalost, danas se mnogi služe 

svakojakim sredstvima da mladima zamute pogled na 

stvarnu buduænost i na osnovni zadatak kojega imaju 

u mladosti, a to je, da se spreme za život. 

Nalazimo se na jednom posveæenom mjestu. Ispod 

nas su temelji bazilike iz petog stoljeæa. Zaštitnik 

ovoga mjesta je mladiæ, muèenik, sv. Vid koji je dobro 

procijenio što je i ovaj život i vjeèni život. Zdravi 

pogled u prošlost je osnova i za zdravi pogled u 

buduænost. Takav pogled svi mi želimo ovim mladima. 

Radi njih ste i došli da im i Duh Sveti i Vaša rijeè 

otvori oèi duše. Dobro nam došli!” 

Potom je nadbiskupova delegata, u ime krizmanika 

i roditelja pozdravila krizmanica Ana-Marija 

Suton: „Dragi doktore, don Mladene Parlov! Drago 

mi je da vas mogu pozdraviti kao nadbiskupova 

delegata, koji æe nam podijeliti sakrament svete krizme, 

u ime nas krizmanika i svih nazoènih. Imamo razloga 

i za radost i za srdaèni pozdrav: molit æete s nama, 

molit æete za nas i preko vaših ruku æemo primiti Duha 

Svetoga. A Duh Sveti nam je tako potreban u našem 

razdoblju života u kojemu smo zbunjeni i nesigurni. 

Dio smo života, a ne razumijemo što je život. Željni 

smo istine, a doživljavamo mnogo laži. Željeli bismo 

graditi bolji i pravedniji svijet, a vidimo na djelu toliko 

mržnje. Žudimo za sreæom, a tražimo je na krivome 

mjestu. Zato nam je potreban Duh Sveti, Životvorac 

i njegovi darovi. Potrebna nam je mudrost, razboritost 

i jakost; pobožnost i strah Božji, strah da Boga ne 

vrijeðamo. To shvatiti znaèi biti životno mudar. Tko 

je životno mudar èini dobro i nikad se ne kaje. 

Zahvalni smo svima koji nam pomažu na putu 

odrastanja i sazrijevanja. Posebno smo zahvalni 

roditeljima, prvim i osnovnim našim odgojiteljima. A 

Vas opet posebno pozdravljamo i zahvaljujemo da ste 

došli, kao nadbiskupov delegat, da preko Vaših ruku 

primimo darove Duha Svetoga koji su nam tako 

potrebni. 

Dobro nam došli!”


S lijeva na desno: 

- Sjede: Nedo Vuèiæ, Kristina Marušiæ, Katarina Marušiæ, Marija Vuèiæ, Gabrijela Vidoviæ, Ana-Marija Suton, Ana Klobuèiæ 

i Toni Marušiæ. 

- Srednji red: Dr. don Mladen Parlov, Ivan Volareviæ Dankov, Ivan Šiljeg, Miljenko Jakiæ, Zavala Volareviæ i župnik don Stanko Vrnoga. 

- Gornji red: Josip Mareviæ, Ivan Volareviæ Mariov, Mate Volareviæ, Andrija Marušiæ, Vinko Šiljeg, Mirko Taslak, Daniela Mareviæ, 

Antonija Volareviæ i Natalija-Neda Volareviæ. 

Ledena Gospa 

Za patron župe, Gospu od Snijega, ili puèki reèeno 

Ledenu Gospu, smo se pripremali trodnevnicom. U 

nedjelju, ponedjeljak i utorak u 19,30 bila je krunica, 

misa i molitve pred Gospinim kipom. Prvu veèer, u 

nedjelju, za vrijeme krunice i mise je pjevao zbor župe 

Bagaloviæi. Misu je predvodio i propovijedao njihov 

župnik don Nikola Bodrožiæ. Zbor je pjevao jako lijepo 

i skladno. Druge dvije veèeri je pjevao naš župni zbor 

kojega vodi Vice Šiljeg. 

Gospin blagdan je proslavljen lijepo i 

dostojanstveno. Prva sv. misa je bila u jutro u 5 sati. 

Misu je imao i propovijedao fra Josip Kešina. Na misi 

je bilo nešto manje svijeta nego drugih godina. Druga 

sv. misa je bila u 7 sati. Ova misa je za poginule 

branitelje. Preko sv. mise su bila i dva krštenja. Misu 

je imao i propovijedao don Marinko Jurišin. Kršteni 

su: Luka Oršuliæ Nikièin i Ana Jurišin Petrova, don 

31 

Marinkova neæakinja. Na ovoj sv. misi je bilo prisutnih 

nešto više nego drugih godina. Preko svete mise je 

pjevao mladi zbor. Mladi zbor vodi Vice Šiljeg. 

Procesija i sveèana, pjevana sv. misa bila je u 

9,30. Vodio je i propovijedao fra Josip Bebiæ, misionar 

za naše radnike u Njemaèkoj. Majka mu je iz Pruda, 

a otac iz Novih Sela. U koncelebraciji su sudjelovali: 

don Marinko Jurišin, fra Josip Kešina, don Nedjeljko 

Kešina, don Marko Kutleša, don Jure Marasoviæ, fra 

Filip Mimica i župnik Stanko Vrnoga. Drugi sveæenici 

su ispovijedali: fra Miro Anèiæ, don Senko Antunoviæ 

i don Nikola Bodrožiæ. I na ovoj misi je bilo nešto 

više prisutnih nego drugih godina. Naime, ljudi se 

ravnaju prema vruæinama. Ovu godinu na sam blagdan 

nije bilo prevruæe, pa nije bilo potrebno uraniti i 

nazoèiti prvoj svetoj misi. Sveæenici su ispovijedali 

od 4,30. Svetih prièesti je bilo oko 400.

Proslava 50 godina zajednièkoga 

života 

U nedjelju 15. studenoga 2009. godine, u župnoj 

crkvi za vrijeme župne mise, proslavili su pedesetu 

godišnjicu braka Nikola Ramiæ p. Tome i Stana r. 

Vuèiæ p. Ivana. Obadvoje je roðeno 1930. godine, a 

vjenèali su se 16. studenoga 1959. godine. Svetu misu 

i obredne molitve je molio don Marinko Jurišin, 

Nikolino kumèe. Obred u crkvi i stol kod kuæe bio je 

«okiæen» sa èetvero djece, šest unuèadi i troje praunuka. 

Župni zbor na gostovanju u 

Slatinama 

Župnik i zbor iz Slatina su pozvali naš zbor, da 

kod njih jednu nedjelju pjevamo preko župne mise, a 

i oni isto tako imaju želju jednu nedjelju doæi k nama 

pjevati preko naše župne mise. Narod kaže da žabu 

nije teško natjerati u vodu, tako i nas nije trebalo 


32 

nagovarati da idemo u Slatine i da i mi njih pozovemo 

u našu župu. Veza je bila naš župnik koji je bio na 

službi u Slatinama nešto više od 16 godina. Slatine su 

na otoku Èiovu. U Trogiru je pokretni most preko 

kojega se ide na Èiovo. Pošli smo u jutro u 6 sati. 

Napravili smo stanku u jednom odmorištu, popili kavu 

ili èaj. Druga stanka je bila u samostanu sv. Križa u 

Arbaniji na Èiovu. Samostan se nalazi na pola puta 

izmeðu Slatina i Trogira. Èetiri km do Trogira, èetiri 

do Slatina. Naziv je dobio po vrlo lijepom križu koji 

se nalazi u njemu. Nažalost ne stoji, kao nekada, na 

oltaru. Radi vlage su ga podigli dosta visoko, a crkva 

je slabo osvijetljena pa ga nismo mogli dobro ni vidjeti. 

Šteta! Križ je jako lijep. Izgleda da potjeèe iz 14. 

stoljeæa. Po predaji, naèinio ga je neki pustinjak koji 

je živio u Prizidnicama. 

Prizidnice su s drugu stranu otoka Èiova. Kraj 

potpuno nenastanjen. Tu su živjeli stoljeæima pustinjaci, 

popi glagoljaši, koji su se povlaèili u samoæu na 

molitvu. Mi bismo danas rekli: «Na duhovnu obnovu!» 

Tu bi redovito ostajali par godina, a potom bi opet išli 

na župu. Neki su tamo ostajali cijeli život. Sagradili 

su 1546. godine lijepu crkvu na èast Bezgrješnog 

Zaèeæa Blažene Djevice Marije. Slatinjani tu crkvu 

jako vole. Misa je èetiri puta godišnje. Osim tih 

blagdana mnogi idu èesto u Prizidnice moliti Boga. 

Posljednjih godina su mnogo radili oko ureðenja, 

zgrada, crkve i okoliša. Željeli su da njihov bivši 

župnik to svakako vidi, a i bivšem župniku je bilo 

drago još jednom sve vidjeti. Tako smo pošli svi. 

Crkva je od mjesta udaljena 6 km. Nekad se išlo 

pješice. Nije bilo ceste. Sada je cesta napravljena do 

blizine svetišta. Radi nedostatka vremena, pošli smo 

autobusom. Svi koji tamo prvi put doðu, ostaju 

zadivljeni krajem i crkvom.

Dana 29. studenoga 2009. godine slatinski župni 

crkveni zbor je došao u posjet našoj župnoj zajednici. 

Pjevali su za vrijeme župne mise, a njihov župnik don 

Ante Èuliæ je predvodio misno slavlje i propovijedao. 

papa Benedikt XVI., iako starac, stalno iznenaðuje 

katolièke teologe i profesore svojim svježim 

idejama i planovima. Tek što je završila Godina 

sv. Pavla, kojom je želio svratiti pozornost na tog 

kršæanskog velikana, najavio je Sveæenièku godinu. 

Iskoristio je 150 godišnjicu smrti sv. Ivana Marije 

Vianeja, župnika arškoga, da progovori i upozori 

sveæenike i sve katolike na važnost i potrebu sveæenika 

i sveæeništva. 

Župnik arški je posebna osoba. Njegov životni 

put je, od kolijevke do groba, neobièan. U njegovu 

životu se vidi kako je od malih nogu volio Boga i kako 

se Bog pobrinuo da njegovu ljubav prema sebi nagradi. 

Rodio se 1786. godine u malom selu Dardilly. Selo je 

imalo 680 stanovnika. Rodio se tri godine prije 

Francuske revolucije. Dvije godine poslije Revolucije, 

to jest 1791. za vjeru i vjernike su nastupila teška 

vremena. Revolucionari su donosili bezbožne zakone, 

a biskupe, sveæenike i narod su prisiljavali na suradnju 

s njima. Samo u prva tri mjeseca revolucije je smaknuto 

oko pola milijuna vjernika, sveæenika, redovnica i 

biskupa. Neke zakonite biskupe su protjerali, a postavili 

svoje koji nisu bili postavljeni ni odobreni od Crkve 

ni Pape. U Ivanovu rodnom mjestu su crkvu zatvorili, 

Kalvariju-Put križa su srušili, procesije su zabranili, 

zvono sa župne crkve nije više zvonilo. Zakoniti 

sveæenici su se morali skrivati i potajno noæu u 

privatnim kuæama su misili i dijelili sakramente. 

Revolucionari su raspisali velike nagrade onima koji 

takve sveæenike prijave. Papu Pia VI. u 82. godini 

života su uhapsili i zatvorili. U takvim prilikama je 

mali Ivan rastao. Jednom sveæeniku je noæu ministrirao 

i razmišljao kako su takvi vjernici i sveæenici spremni 

radi Boga i umrijeti. I u njemu je rasla ljubav prema 

Bogu i ponos da radi Boga može nešto uèiniti dobra. 

Jednom ga je sveæenik upitao: 

- Kad si se zadnji put ispovjedio? 

- Još se nisam nikad ispovjedio, odgovorio mu 

je. 

Tada je imao 13 godina. Sveæenik je pronašao i 

drugih 15 i potajno ih je pripremao. Kad je došla noæ 

Prve prièesti, dan prije Prve prièesti, vjerni ljudi iz 

župe su ispred ulaznih vrata istovarili zaprežna kola 

sijena, prozore su zastrli pokrivaèima, a jedan po jedan 


DUHOVNE STRANICE 

SVEÆENIÈKA GODINA 

33 

U Slatinama se od davnine njegovalo crkveno pjevanje. 

I današnja generacija je naslijedila svoje preðe. I oni 

lijepo pjevaju. Poslije svete mise, slatinski i naš zbor 

su zajedno u župnoj dvorani ruèali. 

su skriveno ulazili u kuæu, i prvoprièesnici i vjernici. 

Ivan je bio svjestan svega toga što ljudi rade i zašto 

to rade. Kasnije, kad je bio župnik sjeæajuæi se svoje 

Prve prièesti je napisao: „Kolike sreæe, Bože, što sam 

te primio u prièesti. To je nebo, koje silazi na zemlju. 

To je nebo, koje silazi u moju dušu.” Sjeæao se i 

opasnosti koja je prijetila tim ljudima, ali se sjeæao i 

ljubavi kojom su to èinili. 

Napoleon Bonaparte je 9. studenoga 1799. godine 

dao slobodu Crkvi. Zvona su opet zazvonila, crkve su 

se ponovno otvarale, sveæenika je bilo malo, jer su 

mnogi stradali od revolucionara. Stariji sveæenici su 

umirali, mladih nije bilo jer su sjemeništa bila 

zatvorena. U bližoj okolici jedan novi župnik je odluèio 

otvoriti školu za sveæenièka zvanja. Ivan je imao 

gotovo 20 godina. Poželio je iæi u školu, ali se otac 

usprotivio, jer ga nije mogao školovati. Nakon dvije 

godine je otac popustio. Ivan je pošao u školu. Brzo 

je Ivan uvidio, da je on vješt raditi s motikom i 

krampom, ali da mu škola ne ide. Osim toga s njime 

u razredu je bilo djeèaka koji su od njega bili mlaði 

desetak godina. S velikom mukom, a èesto i ponižavanjem 

od mlaðih uèenika, je ipak završio školovanje. 

Kad je ušao u bogosloviju, filozofiju i teologiju je 

trebalo polagati na latinskome. Latinski mu je teško 

išao u glavu. Odgojitelji su smatrali da je za sveæenika 

nesposoban. Biskup ga nije htio zarediti jer je bio 

„prevelika neznalica!” Tako su ga ocijenili. Konaèno 

su neki profesori, radi Ivanova poštenja, dobrote i 

odgovornosti, nagovorili biskupa da ga zaredi i pošalje 

na neku malu zabaèenu župu, jer su velike potrebe, a 

sveæenika nema. Poslije Francuske revolucije vjera je 

dobila slobodu, ali prilike za vjeru su bile jako teške. 

Vladalo je bezboštvo, vladala je moralna raspuštenost. 

Crkvu, vjeru i Boga se mrzilo. Na momente je izgledalo 

da je vjeri došao kraj. Masoni i liberali su ne samo 

željeli smrt vjeri nego su to i sveèano najavljivali. U 

takvim prilikama Ivan postaje sveæenik i biskup ga 

šalje u Ars, malo selo od 230 duša, rekavši: „Tu ne æe 

uèinit velike štete!” Ars je bio kao i druga sela. Bog 

im nije trebao. Glavna seoska okupljališta su bile 

seoske krème u kojima se kartalo, pijanèevalo i masno 

psovalo. A u tom malom mjestu je bilo, ni manje ni 

više nego pet gostionica. Mnoge obitelji radi pijanstva

Sveti Ivan iz Arsa 

su gladovale. Ivan je brzo uvidio da se ne može ništa 

dobra uèiniti bez prave molitve. A moliti je tako teško. 

Lakše je kopati i orati. Isus je jednom rekao apostolima, 

da se vlast nad ðavlom može imati „samo postom i 

molitvom!” U središte svoje molitve i molitve svojih 

župljana je stavio BD Mariju. Ni u životu ni u 

propovijedima nije bio dvolièan. Propovijedao je 

jednostavno, jasno i odluèno. Bilo nekome krivo ili 

pravo. Pogodile nekoga njegove propovijedi ili ne 

pogodile. Što se njega tièe želio je, da njegove 

propovijedi nikad ne promaše, nego da uvijek pogode. 

Radi toga ih je i govorio. 

Prvo što je želio išèupati iz svoje župe je bio rad 

nedjeljom. Ako nisu bili u krèmi bili su na polju. Ivan 

je govorio: „Tko nedjeljom radi prodaje svoju dušu 

sotoni, razapinje Isusa i odrièe se svoga krštenja…Poznajem 

dva naèina kako se postaje siromah: 

Nedjeljom raditi i krasti!” 

Druga velika mana je psovka koja je cvjetala po 

krèmama (kao kod nas danas na boæalištima i svim 

igralištima). Ivan je govorio: „Braæo moja, kako se 

može razumjeti da jezik stvoren i posveæen od Boga, 

posveæen Kristovom krvlju, uzimlje gadne rijeèi kojima 

proklinje i pogrðuje svoga Stvoritelja?…Zar to nije 

strašan zloèin, koji sili Boga da nas udari svakom 

vrstom prokletstva i da nas prepusti vlasti sotone, 

kojemu tako odano služimo?” 


34 

Treæa velika mana njegovih župljana su bili noæni 

plesovi do zore. Po sebi je razumljivo da su plesaèi 

sutra dan spavali. Za njih nedjelje ni blagdani nisu 

postojali. Ivan je govorio: „Noæne igranke ne mogu 

biti bez grijeha! Samo èiste duše mogu znati što je 

prava ljubav”. U kapelici sv. Ivana Krstitelja kome je 

Herod dao odsjeæi glavu radi jedne plesaèice dao je 

urezati rijeèi: „Njegova glava bijaše cijena jednoga 

plesa!” (Na žalost neki i u našoj župi organiziraju ples 

do zore uoèi Ledene Gospe. Prvi hodoèasnici dolaze 

u crkvu, sveæenici dolaze radi ispovijedanja, a plesna 

muzika odzvanja. Organizatori plesa, što su postigli? 

– Postigli su toèno ono što vrag želi, da takvi ne slave 

blagdan, da taj dan ne idu u crkvu. Misle li takvi, time 

što ruše blagdan, da æe im Bog dati blagoslov u 

životu?!) 

Sv. župnik arški se mnogima zamjerao. Imao je 

neprijatelja, ali je imao daleko više prijatelja. Ljudima 

je bio drag njegov jasni i odrješiti stav prema grijehu. 

U župi Ars je bio župnik 42 godine. U župi se malo 

po malo sve mijenjalo. Za svoga župnikovanja u župi 

je utemeljio Kuæu Providnosti, najprije kao školu za 

žensku mladež, a zatim kao sirotište. Potom je osnovao 

školu za djeèake. Poèeli su k njemu dolaziti na ispovijed 

najprije iz susjednih sela, zatim iz cijele Francuske. 

Ars je postao najpoznatije mjesto u Francuskoj. Zadnjih 

godina je po cijele dane ispovijedao jer je dnevno 

dolazilo 300-400 hodoèasnika. Veæina se željela 

ispovjediti. U zadnjoj godini njegova života, raèuna 

se, da je u Ars došlo oko 200.000 hodoèasnika 

Danas u svijetu ima 404.230 sveæenika, a Papa 

Benedikt XVI. svim tim sveæenicima i èitavom 

katolièkom svijetu stavlja za uzor tog Ivana župnika 

male župe Ars. Papa je mogao birati izmeðu tisuæa 

proglašenih svetaca, svetih i uèenih sveæenika, velikih 

propovjednika, isposnika, odgojitelja i muèenika. Papa 

predlaže za uzor najmanjega od najmanjih èije su 

sposobnosti bile jako skromne. 

Papa je imao velike razloge zašto je to uèinio. 

Treba znati kakav je duhovno izgledao Ars kad je u 

njega za župnika došao Ivan, a kakav je izgledao kad 

je umro. Kad je Ivan došao u Ars, za Ars su znala 

samo okolna mjesta i oni u upravi biskupije. Kad je 

Ivan umro za Ars je znala èitava Europa. 

Umro je 4. kolovoza 1859. godine. Papa Pio XI. 

ga je u Rimu 29. travnja 1925. pred 200 biskupa i 

mnoštvom hodoèasnika proglasio svetim. Isti Papa ga 

je 4 godine kasnije proglasio zaštitnikom svih katolièkih 

župnika svijeta. Godine 1904. su otvorili grob i našli 

njegovo tijelo neraspadnuto. Neraspadnuto njegovo 

tijelo su u staklenom lijesu stavili u crkvi na jedan 

oltar gdje stoji i danas. Sveæenici, kad doðu u Ars, 

rado govore misu na tom oltaru pred neraspadnutim 

tijelo svoga zaštitnika.

PROPOVIJEDI ARŠKOGA ŽUPNIKA 

Njegove propovijedi su bile jednostavne ali 

duhovne, uvjerljive i duboke. Malo tko je vjerske istine 

tako kratko i jasno izgovarao. Èujmo što govori o 

sveæeniku i sveæeništvu: 

„Bez sakramenta svetog sveæenièkog reda ne 

bismo meðu sobom mogli imati božanskog Spasitelja. 

Jer tko je onaj koji Ga s neba privlaèi i pod prilikama 

kruha daje Mu stan u Svetohraništu? - Sveæenik. 

Tko je onaj, koji je vašu dušu kod ulaza u ovaj 

zemaljski život primio i u kupki sv. krsta od istoènoga 

grijeha oèistio i posvetnom milošæu ukrasio? – 

Sveæenik. 

Tko hrani vašu dušu nebeskim kruhom, da joj na 

njezinom hodoèasnièkom putu dade snagu i jakost? – 

Sveæenik. 

Tko pripravlja vašu dušu za pristup pred Božju 

sudaèku stolicu, nakon što je zadnji put oprao u Krvi 

Janjetovoj? – Sveæenik. 

I tko pokojnikovu dušu molitvama i blagoslovom 

Crkve prati sve do groba? – Sveæenik. 

Od roðenja do smrti – uvijek i uvijek sveæenik! 

Ako se želite riješiti svojih grijeha, idete li tada Blaženoj 

Djevici ili kojem anðelu ispovjediti se? Hoæe li vas 

oni odriješiti? – Ne. Hoæe li vam oni pružiti Tijelo 

Gospodinovo? – Ne. Majka Božja ne može uèiniti da 

U 2009. godini, iz dvije škrabice «za gladne» 

koje se nalaze blizu ulaznih vrata u crkvi u Prudu i u 

župnoj crkvi, poslali smo: 

- 9. sijeènja 2009. godine sestri Krucifiksi 500 

amerièkih dolara. 

- 5. svibnja 2009. godine sestri Krucifiksi 700 

amerièkih dolara i 50 Eur-a. Ona je sve poslala èasnim 

sestrama u Rwandu, Afriku gdje je i sama bila 

misionarka. Sestre su zahvalile na francuskom jeziku. 

Evo njihova pisma prevedena na hrvatski: 

Gospodine župnièe! 

Mir i veselje Uskrsloga Krista neka bude s vama! 

S velikim veseljem vam pišem ovo pismo 

zahvalnosti i odanosti koju gajimo prema vama i vašim 

župljanima. 

Velika vam hvala na pomoæi koju ste nam poslali 

posredstvom naše drage s. Krucifikse koju vrlo dobro 

poznajemo kao i njezine susestre ( s kojima je živjela 

u Rwandi). Zaista one su se davale dušom i tijelom za 

Kraljevstvo Božje, za spasenje sviju, a posebno za 

bolesnike, siromahe i one najmanje zaštiæene. Neka 

Gospodin bude blagoslovljen njihovim djelima. One 

su uvijek s nama. 


K A R I T A S 

35 

hostija bude pretvorena u Tijelo njezina Sina. Da su 

uz vas dvjesto anðela, oni vas ne bi mogli odriješiti. 

No sveæenik, da je ne znam kako jednostavan, to može. 

Jedini vam on može reæi: Tvoji su ti grijesi oprošteni, 

idi u miru! 

O divne moæi pretvorbenih rijeèi! Poslije 

pretvorbe dragi Bog je na oltaru prisutan pod prilikama 

kruha i vina. Kad bi èovjek mogao ovu visoku tajnu 

pravo spoznati, umro bi od ljubavi. Bog nas štedi i 

pokriva ovu tajnu koprenom radi naše slabosti. 

Božanski Spasitelj govori sveæenicima: Idite i 

uèite sve narode… Dana mi je sva vlast na nebu i na 

zemlji… Kao što je Otac mene poslao, tako i ja šaljem 

vas… Tko vas sluša, mene sluša i tko vas prezire, mene 

prezire. 

Sveæenik nije sveæenik za sebe, on ne može sama 

sebe odriješiti od grijeha, niti sebi podijeliti bolesnièko 

pomazanje. On nije ovdje za sebe nego za vas.” 

(Navodi su uzeti iz knjižice: „Ljubav i žrtva” br. 

17 – str.7-9) Tako je sveti župnik arški propovijedao 

jasno, kratko i duboko istinito. Nikakvo èudo, da su 

ga zadnjih godina života dolazili slušati i kod njega 

se ispovjediti iz èitave Europe. A bio je proglašen 

nesposobnim. Poslan u malu župu jer tu ne æe uèiniti 

„velike štete!” Kad Bog želi nekoga uzvisiti onda ga 

vodi èudesnim Božjim putovima. 

Hodoèasnik 

Velika vam hvala što ste uèinili za naše 

najsiromašnije, siromašnu i neishranjenu djecu, koja 

zahvaljujuæi pomoæi vaših župljana mogu pohaðati 

školu. Taj èin smilovanja i plemenitosti je pokazatelj, 

da smo svi braæa i sestre u Kristu. 

S novcem kojeg ste nam poslali kupila sam brašna 

(od jedne žitarice), brašna od kukuruza, mlijeka u 

prahu i graha. Roditelji, djeca i ja osobno smo 

prezadovoljni i zahvaljujemo vam se do 

neogranièenosti. 

Još jednom: velika vam hvala za sve što èinite 

za nas i za naše siromahe! 

Neka vas Gospodin èuva i blagoslovi! 

Svibanj: 2009. godine. 

Odana vam sestra Benedikta! 

*** 

- 19. ožujka 2009. godine poslali smo našoj 

misionarki è. s. Amabilis Višiæ u Kongo, Afrika za 

gladnu i napuštenu djecu 2.000,00 kn. 

***

- 12. svibnja 2009. godine, na blagdan sv. 

Leopolda, po dr. don Josipu Deliæu smo poslali 6.900,00 

kn našim misionarima: don Nikoli Sariæu i don Draženu 

Klapežu u Tanzaniju, Afrika. Don Josip Deliæ je, ovaj 

novac i onaj kojega smo mu dali pred Božiæ, a nije ga 

prije uspio poslati, poslao zajedno. Nešto je, kako je 

rekao «još malo dodao svoga novca» i zaokružio na 

4.000 amerièkih dolara. Kad im je don Josip javio da 

im je novac opremio bili su ugodno iznenaðeni. Don 

Dražen je u ime svoje i u ime don Nikole pred blagdan 

sv. Vida zahvalio odužim pismom. Evo nekih dijelova 

iz njegova pisma: 

„Don Nikola Sariæ zajedno sa mnom i svim 

kršæanima naše misije Dakawa, nemamo dovoljno 

rijeèi da bismo vam zahvalili na pomoæi od 4.000 USD 

koji su stigli na naš raèun. Od srca zahvaljujemo! Bog 

vam platio i sve vas nagradio! Bit æemo zajedno s 

vama u mislima i molitvi na dan vašega blagdana sv. 

Vida 15. lipnja 2009. godine…” Potom don Dražen 

nabraja s kakvim se sve brigama bore i muèe. Glad i 

bolesti su redovita pojava. To im je prva briga, a treba 

nešto i graditi jer se ne može dugo vremena za vrijeme 

mise stajati na suncu koje nemilosrdno peèe. Potom 

nastavlja: „Crkva u kojoj momentalno molimo je 

napravljena od drveæa i blata, a pokrivena je palminim 

lišæem. Kada padaju kiše svi smo unutra mokri. 

Veselimo se tome, jer je kiša dar Božji nama i ovoj 

suhoj i žednoj zemlji. 

Don Nikola i ja kad smo došli 2003. godine u 

biskupiju Morogoro i ovo mjesto Dakawa, Dakawa je 

bila filijala župe Kihonda. Lokalni biskup Telesphor 

Mkude zamolio nas je da formiramo i osnujemo župu. 

Dali smo se na posao i formirali do sada 7 okolnih 

filijala. Veæ 2004. biskup je svojim pismo odredio da 

je Dakawa župa. 

Radimo sistematski pastoralno. Vjerouèitelji, 

katehete su nam desna ruka. Obilazimo, pouèavamo, 

propovijedamo, gradimo, radimo sa narodom kako 

bismo mogli biti svima na korist, a sve na slavu Božju. 

Uspjeli smo uæi k Masajima, stoèarskom plemenu 

koje nas polako prihvaæa. Pouèavamo ih i pomažemo. 

Poslali smo njihova dva mladiæa u sjemenište, a ove 

godine pripremamo i treæega. Ako Bog da, jednoga 

dana bi mogli imati Masaja sveæenika. Tri Masajke 

su otišle u èasne sestre. 

Dakawa župa sa okolnih 7 filijala ima oko 24.000 

stanovnika, a meðu njima je 5.800 katolika, 8.500 

muslimana, 3.200 protestantskih zajednica, a ostali 

su animisti, pogani. Posla ima na pretek pastoralnog 

i socijalnog. …Uz vašu potporu, vjerujemo da æe nas 

Bog pratiti i dati snage da puno toga lijepa i dobra 

uèinimo… 


36 

Još jednom velika hvala svima, da vam dragi 

Bog stostruko uzvrati, uz lijepe pozdrave od misionara 

don Nikole, don Dražena i sviju iz Dakawe”. 

Dakawa, 6 lipnja 2009. godine 

**** 

- 29. srpnja 2009. godine, na prijedlog nekih 

osoba iz naše župe, u župnoj dvorani se skupljala zelen 

i voæe za komune na Orahu, Velikom Prologu i Borovcima. 

(Za one koji možda ne znaju što su to komune, 

kratko razjašnjenje: Komune su zajednice u kojima 

žive mladiæi ili djevojke koji se žele ostaviti drogiranja. 

U Borovcima i na Orahu žive u napuštenim župnim 

kuæama, a u Velikom Prologu u napuštenoj kuæi èasnih 

sestara. Zar to nije žalosno, da umjesto župnika i èasnih 

sestara imamo prepune kuæe onih koji se lijeèe od 

droge!) Sutradan su došli iz komune sa Oraha svojim 

kombijem, uzeli sakupljenu zelen i voæe i razvezli u 

sve tri komune. Svima koji su im zelen dali od srca su 

zahvalili. 

*** 

- 31. kolovoza 2009. poslali smo è.s. Krucifiksi: 

100 USD dolara i 100 AUD dolara za gladne u 

nekadašnjoj njezinoj misijskoj postaji u Africi. 

*** 

- 12. studenoga 2009. godine, posredstvom dr. 

don Josipa Deliæa, poslali smo našim misionarima don 

Nikoli Sariæ i don Draženu Klapež: 300 USD dolara, 

790 EUR-a i 3.000,00 kn. Don Josip Deliæ je ovaj 

novac pretvorio u USD dolare. Bilo je 2.060 USD 

dolara. Pred Božiæ su misionari javili da su primili 

novac, zahvalili i èestitali Božiæ. Evo njihova pisma: 

CATHOLIC CHURCH DAKAWA 

KANISA KATOLIKI DAKAWA 

P.O.Box 170 Morogoro 

Tel.: 00255-754-398521 

Morogoro - Tanzania –Africa 

E-mail: klapez22@yahoo.com 

Your Ref.: Our Ref: DM/12-09 

Date: 18/12/2009. 

Don Stanko Vrnoga 

Župa Vid 

20352 VID - Hrvatska 

Predmet: Zahvala na daru od USD 2.060,- koje nam 

je dostavio don Josip Deliæ!

Dragi don Stanko, 

Nemamo rijeèi zahvale za potporu koju nam 

dajete zajedno sa svojim župljanima! 

Zaista od srca zahvaljujemo svima i svi ste u 

našim molitvama i srcima! Pomoæ koju nam je dostavio 

don Jozo Deliæ od 2.060,- amerièkih dolara utrošit 

æemo za hranu gladnima ove godine. Bile su velike 

suše tako da veæina naroda u ovom predjelu Morogora 

i naše župe Dakawa oskudijeva sa hranom. Mnogi 

nemaju hrane niti za jedan obrok dnevno. Kupit æemo 

im kukuruz i grah kako bi mogli imati jedan obrok 

dnevno, tako da ublažimo glad barem 100- tinjak 

obitelji. Nadamo se boljoj sezoni ove godine. Kišni 

period je od polovice veljaèe do polovice travnja. Ovih 

dana je jako vruæe. Temperatura preko 45 stupnjeva 

preko dana. Tako je kod nas Božiæ vruæ uz znoj i 

radost. 

Mnogi Masaji æe biti kršteni na Božiæ. Svi se 

pripremaju i radosno išèekuju Božiæni dan. Taj dan æe 

svi imati hrane. Oni koji imaju podijelit æe sa onima 

koji nemaju. Svaka masajska obitelj za Božiæ pripremi 

ovcu ili kozu te zajedno svi jedu i vesele se. Krov smo 

postavili na crkvi u Sokoine filijali gdje pretežno živi 

masajsko pleme. Na Božiæ æemo moliti u njoj iako još 

nije dovršena. Ako padne kiša koju, željno išèekujemo, 

nitko neæe pokisnuti. Imat æemo i prva krštenja ovaj 

Božiæ u novoj crkvi! Po Novoj godini nastavljamo sa 

radovima: žbukanje zidova crkve iznutra i izvana, 

postavljanje vrata i prozora, rad oko poda, prezbiterija 

i sakristije te pravljenja klupa. 

Don Nikola æe dogodine u travnju iza Uskrsa iæi 

doma na odmor, pa æe vas posjetiti i donijeti slike. 

Sretan i blagoslovljen Božiæ i Novu 2010. godinu, 

tebi don Stanko kao svim tvojim dragim župljanima 

udruga laðara Neretve 26.lipnja s odabranom 

grupom veslaèa u autohtonom neretvanskom 

plovilu, laði preveslala je 36 kilometara širok 

kanal La Manche izmeðu Dovera u Velikoj Britaniji 

i Calaisa u Franscuskoj u neoèekivano kratkom vremnu 

od 3 sata i 40 minuta. Taj pothvat odvijao se pod 

pokroviteljstvom predsjednika RH Stjepana Mesiæa i 

predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebiæa uz veliki 

angažman našeg župljanina Marka Marušiæa 

predsjednika krovne laðarske Udruge. Posebnost 

pothvata je i u tome što je neretvanska laða plitko 

plovilo i nestabilno na valovima koje se dosada nije 

okušalo u uvjetima što vladaju na otvorenom moru. 


37 

i suradnicima svi mi želimo i èestitamo iz naše, ovih 

dana, vruæe Dakawe. 

Vaši misionari, 

Don Dražen Klapež i don Nikola Sariæ 

P.S. Šaljem vam sliku djeèice iz našega Djeèjeg vrtiæa 

koji vam žele poslati ovo divlje voæe koje oni po 

završetku nastave u podne beru sa bodljikavog divljeg 

stabla. Slièno je našoj kosteli, a oni ga jako vole. 

*** 

- 13. prosinca dali smo è.s. Krucifiksi: 152 USD dolara, 

300 Eura i 1.600,00 kuna za gladne u nekadašnjoj 

njezinoj misijskoj postaji u Africi. 

*** 

Hvala svima koji su svojim doprinosima 

omoguæili ove darove i pomoæ! Ovo je sve po redu 

zapisano, da oni koji daju novac znaju kamo je njihov 

novac otišao. 

TKO SIROMAHU DAJE, BOGU DAJE! NA BOŽJOJ 

BANKI ULOŽENI NOVAC NE PROPADA! 

Župljani u podhvatu „Laðom preko La Mancha“ 

Ideju za preveslavanje La Mancha dao je Thierry 

Paul, Francuz neretvanskog porijekla na festivalu 

brodova održanom u Brestu 2008. godine, te je ponovio 

u Rogotinu mjesec dana poslije na sveèanosti dodjele 

velikog štita u trajno vlasništvo na što mu je Marko 

uzvratio... „Šta èekaš kreni sa pripremama...”, Udruga 

laðara Neretve nedugo zatim pravi plan i poduzima 

sve radnje kako bi projekt uspio. Thierry nam je bio 

od velike pomoæi pripremivši sve potrebno, od 

smještaja do potrebnih dozvola i prateæih brodova, a 

ujedno nam je služio i kao prevoditelj i promotor. 

Na put autobusom tvrtke „Luje auto” kojeg je 

sponzorirao Dubrovaèki vjesnik u nedjelju 21. lipnja

na ispraæaj u Metkoviæu se skupila rodbina sudionika, 

novinari i gradonaèelnik Stipo Gabriæ Jambo, krenulo 

je 16 veslaèa, dva pariæara i bubnjar. Nakon dvodnevnog 

putovanja i noæenja u Neufahrnu kod Münchena u 

hotelu „Krone” vlasništva Neretvanina Jure Buluma 

dolazimo u Belgiju u Sint-Niklaas (kod Antverpena) 

gdje ruèamo u restoranu „Dalmacija” kod naših 

Vidonjaca Dane i Šimuna Ramiæa koji je prije 34 

godine izveo prve vidonjske gusare na Neretvanski 

kanal što su bili poèetci organiziranog rada vidonjskih 

laðara. Poslije obilnog i okrepljujuæeg ruèka kojim 

nas èasti obitelj Ramiæ putovanje nastavljamo do 

Calaisa na obali Francuske gdje noæimo i u jutarnjim 

satima trajektom preko kanala stižemo u Dover na 

britanskoj obali u utorak 23. lipnja. Nakon doruèka 

polazimo u London gdje smo se u srcu višemilijunskog 

grada odveslali Temzom ispred zgrade Britanskog 

parlamenta i popularnog Big Bena sa hrvatskom 

zastavom na jarbolu i prepoznatljivim dresovima sa 

crveno bijelim kvadratima plijenivši veliku pozornost 

i oduševljenje gledatelja. U Londonu nas je posjetio 

hrvatski veleposlanik Ivica Tomiæ zaželjevši nam 

uspjeh na La Manchu a reportažu je napravila i 

dopisnica HTV – a Jasna Paro. 


38 

Puni uzbuðenja iz Londona kreæemo u Ramsgate 

na obali gdje nam je slijedeæa baza. Sutrašnji dan 

iskoristili smo za kraæi šoping i obilazak mjesta. Ruèak 

smo imali u prostorijama lokalnog ragbi kluba „Thanet 

Wanderers” gdje smo malo i zaigrali ragbi. Pozorno 

smo pratili vremensku prognozu koja nije baš bila 

blistava. Jak vjetar i valovi omeli su nam planirani 

pokušaj preveslavanja kanala povodom Dana 

državnosti 25. lipnja. Umjesto toga održali smo trening 

s laðom u luci uz kraæi izlazak na otvoreno more i 

uzbudljivi okršaj s valovima. Željno smo išèekivali 

smirivanje vremena i polazak u našu misiju preko 

kanala. U kasnim veèernjim satima od luèkih vlasti 

dobivamo odobrenje za polazak. Rano ujutro 26.lipnja, 

u 2.30 sati polazimo iz hotela u luku gdje se ukrcavamo 

u prateæe brodove koji nas prevoze do toèke polaska 

s plaže St. Margaret u blizini Dovera. U 6.47 sati 

otisnula se od britanske obale prva posada u kojoj je 

bio naš sumještanin Branko Markota za kojeg su mnogi 

na kraju rekli da je jedan od najzahvalnijih i 

najpouzdanijih veslaèa poduhvata. Pred laðarima je 

otvoreno more, valovi, jaka struja i gusti promet 

brodova. Za ovaj pothvat pripremali smo se tri mjeseca 

na Neretvi, preveslavši preko tisuæu kilometara. Iako

se maraton laða vozi sa deset veslaèa, na La Manchu 

posadu je èinilo osam veslaèa kako bi laða bila što 

viša iznad vode a voditelj sigurnosti plovidbe kanalom 

izradio je valobran i prièvrstio ga na provu laðe što se 

na kraju pokazalo presudno za uspješno okonèanje 

projekta. U pratnji smo imali dva broda koji su u 

sluèaju lošeg vremena trebali povesti veslaèe i jedan 

brzi gumenjak za žurne intervencije. Negdje na pola 

kanala i malo manje od dva sata vožnje izmijenili smo 

posadu koja je nastavila dalje. Nakon odvežene tri 

èetvrtine rute poèelo je nevrijeme sa zastrašujuæom 

grmljavinom, kišom i jakim vjetrom. Nije nas plašilo 

nevrijeme niti moguæe potapanje, motiv je bio na 

vrhuncu. Više nas je bilo strah da æe službena pratnja 

prekinuti veslanje i povuæi nas na brod. Osjetivši 

namjeru pratnje, Marko Marušiæ u svojstvu pariæara 

izdaje nalog bubnjaru da podigne ritam kako bi pokazali 

da nam nevrijeme ne može ništa. Volju i odluènost da 

ustrajemo uvidjeli su i zapovjednici brodova prvi put 

do tada, hladni Englezi, plješæu i glasno iskazuju 

divljenje. Veslaèi, koji su veslali do zamjene, s prateæih 

brodova bodrili su kolege u laði. Iako umorni i iscrpljeni 

kiša ih nije omela da još jaèe bodre ekipu. U laði u 

tim trenutcim jedina suha odjeæa u koju su se presvukli 

brzo je bila natopljena. Oni koji su se nalazili u laði, 

mokri od znoja i jake kiše èije su kapi nošene olujom 

udarale jako, do boli, slušali su podršku sa prateæih 

brodova i ritam bubnjara koji je u tim trenucima udarao 

u ritmu i molio: „...tam…oèe naš...tam...koji 

jesi...tam..”. Nakon tri sata i èetrdeset minuta 

dodirujemo francusku obalu kod rta Cap Gris-Nez, 

preko 20 kilometara zapadno dalje od Calaisa gdje 

smo po planu trebali stiæi, toliko su struje bile jake. 

Oduševljenje je bilo veliko. Ispunili smo naš cilj i s 

neretvanskom laðom preveslali La Manche. Od 123 

pokušaja preveslavanja La Mancha, u tradicionalnim 

plovilima sa pogonom na vesla, laðari su 21. kojima 

je to uspjelo, a ujedno su postavili i novi rekord u toj 

kategoriji. Dosadašnji je bio 3 sata i 42 minute koji 

smo premašili za dvije minute. Laðu smo privezali za 

brod a veslaèi su se stisli na prateæim brodovima i 

krenuli prema Calaisu gdje smo morali proæi carinsku 

ulaznu kontrolu. Tijekom cijele vožnje stalno su nas 

zvale radio postaje iz Hrvatske koje su javljenjem 

uživo preko radio valova prenosile naš podvig. Nakon 

duge vožnje pristigli smo u luku, i obavili potrebne 

carinske formalnosti gdje nam je jedan francuski 

carinik htio svakako uzeti zastavu, pod kojom smo 


39 

plovili, njemu za uspomenu. Marušiæ mu je objasnio 

da na kopnu èeka hrvatski poslanik, te da je ona njemu 

namijenjena. Vidjevši da on ne popušta Mario Sršen 

mu skida svoj dres i daje mu ga a on za uzvrat njemu 

predaje svoju službenu kapu. Tako da je Mario sada 

uz legendarnog Æiru jedini koji posjeduje takvi suvenir. 

U luci nas je doèekao zamjenik veleposlanika 

Republike Hrvatske u Francuskoj gosp. Plenkoviæ, a 

uskoro je stigla i gradonaèelnica Calaisa (grad sa 

76000 stanovnika) koja je na toj funkciji godinu i pol. 

Mi smo prvi kojima je uspjelo preveslati u njenom 

mandatu. Pozvala nas je na primanje u gradsku 

vijeænicu gdje nam je pripremljena zdravica 

šampanjcem uz sveèani domjenak. Predsjednik Udruge 

laðara Neretve Marko Marušiæ gradonaèelnici je uruèio 

poklon maketu neretvanske laðe i pozvao domaæina 

na sudjelovanje na Maratonu laða. Potom smo otišli 

u hotel na zasluženi odmor. Od cjelodnevnog „valjanja“ 

po uzburkanom moru poslije smo se osjeæali kao da 

smo još na valovima. Tlo nam se cijelo vrijeme ljuljalo, 

bojažljivo smo se pogledavali meðusobno misleæi u 

sebi da se to samo njima dogaða. U povratku smo se 

trebali odmoriti kod našeg Mate Borasa „Ðikana“ s 

kojim je Marko bio stalno u vezi. Zbog poziva iz 

Veleposlanstva za prijem promijenila se ruta povratka 

otpala je moguænost susreta s njim. 

Sutradan smo bili na prijemu u Veleposlanstvu 

Republike Hrvatske u Parizu kojim nas je provela 

gospoða Ivanka Paul majka od Tierrya inaèe roðena 

Kominjanka. Osoblje Veleposlanstva ozarenih lica 

htjeli su svakog od nas dodirnuti i poprièati jer smo 

im svojim trudom dolili èašu ponosa koji im je 

neophodan u obnašanju svakidašnjih poslova. Gospoða 

Ivanka uspjela nas je provesti Trijumfalnom kapijom, 

pokazati nam sve što u Parizu treba vidjeti. Obavili 

smo i fotografiranje pored Eiffelovog tornja te krenuli 

na povratak kuæi. U Njemaèkom Shwabisch Hallu 

ugostio nas je Neretvanin Oliver Jerkoviæ, sin poznatog 

ugostitelja Pave Jerkoviæa, gdje smo i prenoæili. U 

jutarnjim satima nedjelje polazimo za Hrvatsku i nakon 

cjelodnevne vožnje, oko ponoæi, stižemo u Metkoviæ 

gdje nam je uz veliki broj sumještana pored najbrojnijih 

Krvavèana i mnogih drugih prireðen velièanstveni 

doèek uz muziku i vatromet. Cilj ovog našeg pothvata 

bila je promocija neretvanske laðe, cijele doline i 

Hrvatske. Gdje god smo se pojavili izazvali smo 

pozornost i bili odlièan promotor Hrvatske na poèetku 

turistièke sezone.

Ovaj pothvat izveli su : 


Broj 

putnika 1 

PREDSTAVNIK 

Staševica 

IME I PREZIME 

Luka Musulin 

FUNKCIJA NA 

PROJEKTU veslaè 

2 Baæina Vjekoslav Pirjevac veslaè 

3 Rogotin Joško Jerkoviæ veslaè 

4 Donjani Donji Damir Sršen veslaè 

5 Èeljevo Goran Ðorðiæ veslaè 

6 Sveti Roko Podrujnica Marko Jerkoviæ veslaè 

7 Sportska udruga Ploèe Leo Barbir veslaè 

8 Plina Stablina Goran Zmijareviæ veslaè 

9 Domagojevi gusari Vid Branko Markota veslaè 

10 Škrapa-Momiæi Ivan Pleæaš veslaè 

11 Vatrogasci Bjelovar Tomislav Smrèek veslaè 

12 Krvavac II - Èlan UO-a Dražen Jelèiæ veslaè 

13 Norin Matijeviæi – Èlan UO-a Izvor Škubonja veslaè 

14 Donjani Donji - Trener Mario Sršen veslaè 

15 Krvavac – Dopredsjednik udruge Boro Jelèiæ veslaè 

16 Norin Matijeviæi – Direktor Maratona Ante Šprlje veslaè 

17 Rogotin – Predsjednik U.O. Ivica Šunjiæ Pela bubnjar 

18 Komin - Èlan UO-a Ivan Buriæ pariæar 

19 Domagojevi gusari Vid Predsjednik 

Udruge laðara Neretve 

Marko Marušiæ pariæar 

20 Idejni tvorac maratona Miljenko Glasoviæ snimatelj 

21 Organizator Tierry Paul Domaæin 

22 Transport laðe do Dovera i natrag iz Calaisa Teo Èupiæ sa suprugom 

¡¡¡¡¡¡¡¡¡¡¡¡¡ 

40 

Udruga laðara Neretve za iduæu godinu planira 

novi podvig pod nazivom „Tragovima pradjedova” 

preveslati Jadran od Hrvatske (Metkoviæ) do Italije 

(Termoli), posjetiti Moliške Hrvate i na taj im naèin 

zahvaliti na dosadašnjoj suradnji. Laða bi se vozila 

neprekidno cca 24 sata a 4-5 posada bi se neprekidno 

mijenjale na veslanju. 

Marko Marušiæ i Branko Markota

u„Gradskom kulturnom središtu” grada 

Metkoviæa 18.- 19. travnja 2009. godine održani 

su prvi „Dani meda” Dubrovaèko-neretvanske 

županije. Ovu manifestaciju organizirali su Dubrovaèko-neretvanska 

županija Upravni odjel za poljoprivredu, 

ribarstvo i marikulturu, grad Metkoviæ te 

brojne pèelarske udruge iz cijele županije. Na ovoj 

manifestaciji nazoèno je bilo 36 izlagaèa iz sedam 

županijskih pèelarskih udruga, pèelari iz drugih krajeva 

Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uz brojne pèelare 

izlagali su i proizvoðaèi pèelarske opreme. Djeca 

djeèjih vrtiæa Metkoviæa, Opuzena i Ploèa na poseban 

su naèin uvelièali ovaj dogaðaj. Oni su izradili veliki 

broj likovnih uradaka na temu pèela i med. Nakon 

sveèanog otvaranja u atriju metkovskog kazališta 

uprilièili su prigodan program. Svojom spontanošæu, 

lepršavom igrom, pjesmom i bezazlenošæu izmamili 

su pljesak prisutnih. Prve dane meda Dubrovaèkoneretvanske 

županije otvorila je Mira Buconiæ, županica 

uz nazoènost predstavnika Sabora Hrvatske i lokalne 

samouprave. Za najbolje ocjenjene podijeljene su 

nagrade i zahvalnice. Pèelarska udruga „Kadulja” iz 

Metkoviæa ove godine slavi vrijedan jubilej, èetrdesetu 

obljetnicu svog osnivanja. Jedna je od najveæih udruga 

u županiji, te su prvi Dani meda Dubrovaèko- 

Neretvanske županije upravo organizirani njima u èast 

u Metkoviæu. Domaæini su ugodno iznenaðeni velikim 

brojem posjetitelja, iako je to prva manifestacija 

ovakvog sadržaja. Posebno je bilo zanimljivo djeci 

gledati žive pèele sa saæem kroz staklo, koje su izložili 

mnogi pèelari. Osim meda u staklenkama pèelari su 

nudili prodaju razlièite pripravke od meda; propolis, 

razna piæa, medovu rakiju, kolaèe, medenjake i druge 

delicije ovog kraja. Domaæine je ugodno iznenadio 

odaziv izlagaèa ali i posjetitelja. Dobiva se dojam, da 

je ovaj prostor, kojeg može osigurati Gradsko kulturno 

središte za ovu prigodu, odviše skuèen. Vjerujem da 

su i organizatori razmišljali o potrebi veæeg prostora 

za iduæu godinu. Na natjecanje, glede ocjenjivanja 

meda, prijavljena su 74 uzorka od 7 pèelarskih udruga 

Dubrovaèko-neretvanske, Splitsko- dalmatinske i 

Istarske županije te susjedne Hercegovaèko- neretvanske 

županije. Dr. Nikola Keziæ sa Agronomskog 

fakulteta u Zagrebu predsjedao je ocjenjivaèkim 

povjerenstvom. Ocjenjivaèi su bili dr. Dragan Bubalo, 

sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu, a iz Metkoviæa 

dr. Višnja Bukviæ, dr. Ivan Juriæ, mladi pèelar i naš 

proslavljeni rukometaš Nikša Kaleb, umirovljeni 


PRVI DANI MEDA DUBROVAÈKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE 

Piše: BRANKO ILIÆ, dr. vet. med., 

41 

nastavnik - najstariji èlan udruge Kadulja Jozo Bukmir, 

prof. Obrad Lalovac i novinarka Jadranka Buliæ. 

Ocjenjivanje meda se radi prema Pravilniku o kakvoæi 

meda i drugih pèelinjih proizvoda (NN 20 od 16. 

veljaèe 2000.), a provodi se laboratorijski i 

organoleptièki. Zanimljivo je vidjeti kako èlanovi 

komisije za ocjenjivanje meda postupaju nakon 

laboratorijskog pregleda. Svakom èlanu komisije 

potreban je radni stol, èaša vode, i žlièice, te jabuke 

i kruh narezane na fete, kako bi se iskljuèio okus 

prethodnog kušanog meda. Svi se uzorci dobiju u 

prozirnim èašama. Na kraju kad ocjenjivanje završi 

spoji se broj meda sa imenom pèelara. Vjerujem da 

se ovim, na izgled jednostavnim postupkom, postiže 

pravedno i objektivno ocjenjivanje, kako bi se iskljuèila 

svaka moguæa pristranost. Svrha ovog ocjenjivanja je 

višestruka, jer na ovaj naèin prepoznajemo odlike i 

kvalitete meda sa odreðenog podruèja, èime se posebno 

istièu najkvalitetniji proizvodi. Na kraju treba reæi da 

su najuzorniji pèelari primili nagrade i zahvalnice, što 

je na poseban naèin nagrada i poticaj za njihov ustrajan 

rad i trud. U razgovoru sa uspješnim neretvanskim 

pèelarima prevladava mišljenje da nestimulativne cijene 

i teškoæe sa plasmanom našeg kvalitetnog meda ne 

mogu biti poticaj daljim ulaganjima u pèelarstvo. Naši 

ugledni pèelari istièu da nisu protiv uvoza meda, jer 

smo se opredijelili za slobodno tržište, ali naglašavaju 

da na deklaraciji treba jasno pisati da je to uvezeni 

med odreðene kvalitete i zemljopisnog podrijetla. 

Oèekuje se od svih relevantnih èimbenika da više 

pozornosti posvete promidžbi meda i pèelinjih proizvoda 

te pèelarskom prosvjeæivanju stanovništva. 

Važno je napomenuti da u pèelarskim udrugama 

dominiraju stariji pèelari, dok mladih nema mnogo. 

Živimo u teškom vremenu, globalne recesije nezaposlenosti, 

koja posebno pogaða mlade ljude. Država bi 

trebala poticajnim mjerama i povoljnim kreditima 

animirati mlade da se profesionalno bave pèelarstvom. 

Postavlja se ozbiljno pitanje: „Može li Hrvatska od 

zemlje uvoznice postati respektabilan izvoznik našeg 

visokog kvalitetnog i aromatiènog meda?” Za oèekivati 

je da vlada i resorno ministarstvo na vrijeme prepoznaju 

probleme i izvozne moguænosti ove važne gospodarske 

grane. Imamo sposobne struènjake i dobre pèelare koji 

nas mogu vjerodostojno prezentirati u zemlji i 

inozemstvu. Ono što bi nas trebalo zabrinjavati je 

èinjenica da Hrvatska koristi tek 5 % od svih površina 

za ispašu pèela. Moramo priznati da je to kap u moru 

naših moguænosti. Sve ostale kolièine nektara i peluda 

„ishlape” u nepovrat, kao i novci koje bismo mogli

zaraditi. Ako pèelarimo samo na 5 % pašnih površina, 

jednostavnom raèunicom dolazimo do spoznaje o 

moguæem poveæanju broja košnica za 20 puta. 

Sukladno tome proizvodnja meda i pèelinjih proizvoda 

poveæava se za 20 puta. Oèito bi taj proizvodni zamah 

popravio naš financijsko izvozni uèinak. Zašto mi to 

ne ostvarujemo? Možemo li sebi dozvoliti luksuz da 

ne iskoristimo ono što nam je Bog dao, a na dohvat 

nam je ruke? Imamo med koji može nositi oznaku 

„ekološki” jer u nas nema industrije koja bi oneèišæavala 

okoliš. Meðu našim pèelarima samo je 1 % 

profesionalaca, 31 % bavi se ovim poslom iz hobija, 

a 68 % radi to kao dopunsku djelatnost. Kada meðu 

prije nešto više od godinu dana 8. listopada 2007. 

u Vidu je s radom zapoèela automatska vremenska 

postaja koja svakih pet minuta podatke šalje na 

Internet, najzaslužniji za to je dvadesetdvogodišnji 

Vicko Marušiæ, po zanimanju instruktor vožnje. Kako 

sam kaže, meteorologom amaterom postao je zahvaljujuæi 

djeèjoj radoznalosti. 

Oduvijek sam volio snijeg pa sam zimi uvijek 

gledao vremenske prognoze da vidim ima li snijega 

„na vidiku”. Prvi termometar kupio sam u èetvrtom 

razredu osnovne škole te sam njime poèeo mjeriti 

temperaturu i zapisivati podatke. To je bio uvod u 

strast koja se zove meteorologija. Nakon nekoliko 

godina dobio sam raèunalo putem kojega sam poèeo 

èitati internetske vremenske prognoze. Sve više sam 

nailazio na razne prognostièke karte koje su oznaèavale 

kada dolazi neka ciklona i pogoršanje vremena, ali 

veæinu tih karata nisam znao èitati pa mi one nisu 

znaèile mnogo.Surfajuæi internetom otkrio sam 

zanimljivu web stranicu o meteorologiji 

Uvjerivši se da su njihove prognoze zaista toène, 

odluèio sam poslati e-mail èovjeku koji ih piše. 

Zanimalo me kako on zna kakvo æe vrijeme biti danas, 

sutra te nekoliko dana unaprijed. 

Ubrzo sam dobio odgovor u kojem sam pozvan 

na uèlanjenje u Crometeo tim koji se bavi motrenjem 

i prognoziranjem vremena. U poèetku sam bio 

skeptièan i pitao sam se što æu ja, koji ne znam ništa 

o prognostièkim kartama, prognoziranju vremena i sl., 

raditi u tom timu. 

Na kraju sam pristao i u Crometeo tim se uèlanio 

17. studenoga 2005. kada sam poèeo slati informacije 

o vremenu i temperaturi.Moram reæi kako nisam 

požalio zbog svoje odluke jer sam tijekom proteklog 

vremena puno nauèio o meteorologiji, vremenskim 


Meteorologija kao hobi 

42 

našim pèelarima budu veæina profesionalci bit æe to 

siguran dokaz da smo unaprijedili ovo gospodarsku 

granu kvalitativno i kvantitativno. Na zahtjevnom 

europskom tržištu naš je med prepoznatljiv kao visokovrijedan, 

aromatièan i ljekovit. Naši bi poduzetnici 

morali poraditi na tome da stvore izvozni brend za naš 

raznovrsni med. To bi bio jasan demant našem uvriježenom 

mišljenju da je sve strano bolje i kvalitetnije. 

Naša zemlja ima uvjete i moguænosti da sustavnim 

mjerama unaprijedi hrvatsko pèelarstvo što bi ohrabrilo 

sve one koji vole pèelarsko zvanje. 

Èlanak je tiskan u Hrvatskom veterinarskom 

vjesniku 16/4-5-6-2009. godine 

prilikama i neprilikama, a nauèio sam èitati meteorološke 

karte što mi jako puno znaèi u prognoziranju 

i praæenju vremena-kaže Vicko Marušiæ. 

Prije godinu i pol dana Crometeo udruga odluèila 

se za projekt automatskih vremenskih postaja, a nakana 

im je bila postaviti mjerne postaje u mjesta koja nisu 

obuhvaæena meteorološkim mjerenjima. Kako je ta 

udruga neprofitna, skupocjene postaje nisu mogli 

financirati sami te su se odluèili projekt napraviti uz 

pomoæ opæina, gradova, županija i sl. 

S obzirom da je Vicko Vidonjac, najbolje rješenje 

bilo je automatsku vremensku postaju postaviti u Vidu. 

Odmah u poèetku bilo je jasno da æe biti teško progurati 

projekt, ali zahvaljujuæi razumijevanju gradonaèelnika 

Stipe Gabriæa Jambe odobrena su mi sredstva za 

postaju. Uskoro sam preko Crometeo udruge naruèio 

automatsku vremensku postaju WMR928 NX amerièke 

tvrtke Oregon Scinetific. Nakon što je postaja stigla,dao

sam se na njezino spajanje i instalaciju jer je mnoštvo 

ureðaja trebalo povezati i staviti u funkciju. 

Nakon podosta napora postaja je instalirana 8. 

listopada 2007. i prvi meteorološki podaci iz Vida 

uspješno su poslani na mrežu. 

Na toj adresi nalaze se sve postaje koje su postavili 

èlanovi Crometeo tima kao i drugi koji su se htjeli 

pridružiti toj mreži automatskih vremenskih postaja. 

Time je Vid postao prvo mjesto u Dubrovaèko-neretvanskoj 

županiji s automatskom vremenskom postajom 

koja putem interneta nudi uvid u sveobuhvatne meteorološke 

podatke. Sve to bilo bi nemoguæe da nije bilo 

pomoæi grada Metkoviæa, Mjesnog odbora Vid i 

Crometeo udruge-zakljuèuje Marušiæ. 

Na samom poèetku podatci iz Vida bili su 

dostupni svakih nekoliko sati jer je na Internet postaja 

bila spojena preko modema. Danas, kad Vid ima DSL 

vezu, podatci se ažuriraju svakih 5 minuta, a meteorološka 

postaja u Vidu svakim danom pruža sve više 

informacija. Napravljeno je više grafova na kojima su 

prikazane informacije od posljednjih 60 minuta pa do 

mjesec dana, a tekuæe podatke posjetitelji mogu vidjeti 

24 sata na dan tijekom cijele godine. Prije nekoliko 


43 

mjeseci Vicko je napravio mobilnu verziju internetske 

stranice koja se može vidjeti na adresi što znaèi da se 

podatci iz Vida mogu vidjeti i na zaslonu mobilnog 

telefona. Od prosinca 2008. dostupan je meteogram 

za sljedeæih 48 sati koji prikazuje kretanja temperature 

zraka, kolièine oborina i smjer vjetra. Prognoza se 

obnavlja 2 puta dnevno, a izraðuje je Norveški 

Meteorologistik institut (NRK). Cjeloviti meteorološki 

podatci dostupni su svima na Vickovoj internetskoj 

stranici u rubrici vrijeme. 

Vicko Marušiæ: Kod nas se meteorologijom 

izuzetno teško baviti jer veæinu meteoroloških ureðaja 

moramo nabavljati van Hrvatske što uvelike poveæava 

troškove održavanja i slièno. 

Odluèivši se krenuti u projekt automatske vremenske 

postaje u Vidu, naišao sam na mnoge probleme 

jer veæina ljudi ne zna što je meteorologija i što znaèi 

baviti se njome, a mnogim je ljudima taj posao i danas 

smiješan. Zbog toga sam od mnogih projekata i ideja 

vezanih za meteorologiju na našem podruèju odustao, 

svjestan nezainteresiranosti i èinjenice da to što radim 

financiram sam. Zanimljivo je kako ni jedna od naših 

škola nije pokazala interes za meteorologiju iako sam 

im uputio dopis u kojem sam ih upoznao s projektom 

meteorološke postaje. U isto vrijeme u nama susjednim 

županijama pojedine škole uvode meteorologiju kao 

izborni predmet. Danas veæina škola, radio postaja i 

gradova, u dogovoru s Crometeo udrugom, ima svoje 

vlastite postaje, ali nažalost,na našem podruèju je 

situacija potpuno drugaèija. Moje mišljenje je da bi 

se mladi trebali više ukljuèivati u nove projekte, 

posebno u one iz kojih mogu nešto nauèiti kako bi se 

znali brinuti o prirodi, cijeniti èovjeka i svoj vlastiti 

život.Nadam se da æu uskoro dobiti kolegu ili kolegicu 

u svome hobiju te na taj naèin našim ljudima još više 

približiti meteorologiju. 

Tekst prenesen iz Metkovskog vjesnika.

Piše: Branko Iliæ, dr. vet. med. u mirovini 

na obroncima brda Predolac, na kojemu se 

jednim dijelom smjestio stari dio grada 

Metkoviæa, s njegove južne strane, u 

neposrednoj blizini stambenih graðevina, otkrivena je 

jama - špilja, kakvih ima mnogo diljem naše domovine. 

Špilja u brdu Predolac važna je i posebna jer je stanište 

drugoj po velièini živuæoj koloniji podzemnoga školjkaša 

Congeria kusceri u Hrvatskoj te vrsti špiljskoga 

cjevaša Marifugia cavatica. Rijeè je o ugroženoj vrsti, 

o èemu se vodi posebna briga kako bi se saèuvala 

biološka raznolikost naše faune i okoliša. Podzemni 

školjkaš Congeria kusceri endemska je zaštiæena vrsta. 

Prema mišljenju znanstvenika, prirodoslovaca i geologa 

ta je školjka jedini preživjeli svjedok davne prošlosti 

Dinarida. Ona je ostatak faune iz doba tercijara. 

Zahvaljujuæi svojoj žilavoj otpornosti i prilagodbi, 

uspjela je preživjeti u dubinama podzemlja, odoljevši 

svim geološkim mijenama na površini, dok su druge 

vrste toga roda nestale. O tom jedinom podzemnom 

školjkašu na svijetu govorili su razni struènjaci, od 

biologa, speleologa, prirodoslovaca, do geologa. 

U posljednjih 70 godina Congeria je utvrðena na 

pet lokaliteta diljem Hrvatske. Prema istraživanjima 

struènjaka Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja i èlanova 

Hrvatskoga biospeleološkoga društva danas živi na 

samo dvama lokalitetima, u jami brda Predolac te u 

prosjeku tunela koji odvodi višak vode iz polja Jezero 

u mjesto Peraško Blato. U znanstvenome èasopisu 

Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja „Natura Croatica” 

opisana je jama u Predolcu i kolonije živoga školjkaša. 

Buduæi da se èasopis „Natura Croatica” šalje prirodoslovnim 

institucijama na sve kontinente, jama u 

Predolcu postala je prepoznatljiva diljem svijeta kao 

petar Iliæ roðen u Vidu 29. 07. 1922., sin je Martina 

i Kate roð. Talajiæ. U ljeto 1941. pošao je u 

Njemaèku trbuhom za kruhom. Kao i veæina 

mladiæa u ono doba mislio je nešto zaraditi i pomoæi 

majci koja je nakon kratkog braènog života ostala 

udovica s dvoje male djece. Majka se nije slagala s 

njegovim odlaskom, ali mladost i dobra politièka 


VAŽNO OTKRIÆE BIOSPEOLOGA U JAMI BRDA 

PREDOLAC KOD METKOVIÆA 

44 

prirodni fenomen i biser neretvanskoga kraja. U 

nedostatku financijskih sredstava jama u Predolcu još 

nije potanko istražena. Pretpostavlja se da bi se 

sveobuhvatnim istraživanjem poveæao broj endemskih 

vrsta u podzemnoj fauni naše domovine. Jama u 

Predolcu pripada kraškome tipu staništa - špilje i jame, 

i sastavni je dio ekološke mreže Hrvatske. Uvrštena 

je u elaborat Parka prirode „Delta Neretve”. Ona je 

danas jedan od stotine bisera u mozaiku ljepote 

neretvanskoga kraja. 

Postavlja se pitanje kako oèuvati prirodu, njezinu 

raznolikost i ljepotu. Za to smo odgovorni i pozvani 

po svojoj savjesti jer smo sastavni dio prirode. 

Uspostavom neovisne, slobodne i demokratske 

Republike Hrvatske donesen je Ustav u kojemu jasno 

piše da oèuvanjem prirode i našega okoliša postižemo 

najveæu vrednotu ustavnoga poretka. Za biljni i 

životinjski svijet, kao i za školjku Congeria kusceri o 

kojoj govorimo, opasnost je sam èovjek i njegov utjecaj 

na prirodu. Oneèišæene otpadne vode, poveæana 

poljoprivredna proizvodnja uz uporabu pesticida i 

kemijskih gnojiva kontaminira i ugrožava kvalitetu 

vode bez koje školjkaši ne mogu preživjeti. Divlja 

odlagališta otpada uz izvorišta, zatrpavanje jama i 

špilja otpadom dodatna su opasnost. Smatram da bi 

ekologiju kao nastavni predmet trebalo uvesti u osnovne 

i srednje škole. Osim obrazovne škole imaju i odgojnu 

ulogu: u èovjeku razvijaju plemenit i zdrav odnos 

prema prirodi i svemu što u njoj živi. Ekologija je 

danas postala filozofija života, bez koje mi i naši 

potomci ne možemo zdravo živjeti. Davno jedan èovjek 

mudro reèe: „Priroda je uvijek u pravu, a zablude i 

pogreške uvijek su ljudske.” 

Napomena: Èlanak je tiskan u Hrvatskom 

veterinarskom vjesniku 17/7-8-9-10-2009 godine 

Putovanje u spomen Petra Pavla Iliæa (1922.-1945.) 

Piše: Vinka Mihatoviæ 

propaganda u to doba uèinile su svoje. Otišao je i više 

se nikad nije vratio. 

Godine 1942. stiglo je zadnje njegovo pismo u 

kojem izmeðu ostalog piše: „Nikad više od tebe draga 

majko koliko u Metkoviæ”. Rat se zahuktao i kod nas 

i u Njemaèkoj. Preživio ga je, ali na žalost 1947. god. 

stigla je, preko Crvenog križa, obavijest o njegovoj 

smrti.

Majka i kæerka ostale su same, tužne i isprepadane. 

Oplakivale su sina i brata u tišini i strahu od nove 

vlasti koja baš nije bila naklonjena ucviljenim majkama, 

koje su izgubile sinove u neprijateljskoj državi. U to 

doba bilo je tako. 

Nakon 64 godine, potaknute dezinformacijama 

o njegovoj smrti, 1 moja sestra Ivanka Boras i ja, kæeri 

njegove sestre Mare, odluèile smo istražiti njegov 

život i smrt u Njemaèkoj. Kod mene je ostalo saèuvano 

„Babino blago”, par pisama natopljenih njenim 

suzama, koja sam ja, a sada znam i zašto, nakon njene 

smrti saèuvala. 

U knjizi umrlih u Metkoviæu naveden je datum 

njegove smrti i adresa Pattberg str. Podatke smo poslale 

našoj rodici Radojki Kešina tj. sestri Angelis koja 

danas živi i radi u Essenu. 

Na osnovu podataka pronašla je groblje u Essen 

Verden i mrtvaènicu u kojoj je saèuvana originalna 

1 

Ivan Juriæ, Borbe i stradanja Hrvata kotara Metkoviæa, 

Metkoviæ 1997., 284. 


45 

knjiga ukopanih s navedenim imenima pokojnika, 

brojem polja i groba u kojem su pokopani. Našem 

uzbuðenju nije bilo kraja. To je naša baba cijeli svoj 

život željela. 

Na poziv sestre Angelis odmah smo otputovale 

u Essen. Smjestile smo se u samostanu služavki Malog 

Isusa. Bilo nam je prelijepo. Osjetile smo se kao 

èlanovi obitelji i neizmjerno hvala svim sestrama na 

tome. Ovdje bih spomenula da je Rada bila naš šofer 

i prevoditelj i bez njene pomoæi teško bismo uspjele. 

Dan po dolasku odmah smo posjetile grob. Nismo 

mogle vjerovati da je groblje potpuno isto kao i 1945. 

godine. 

Položile smo malo cvijeæa iz domovine, zapalile 

svijeæe, pomolile se za njegovu dušu i u mislima bile 

s babom i majkom. U duši smo osjetile mir i spokoj 

jer smo ispunile jedan san. 

Sljedeæa adresa na koju smo pošle je Frankfurter 

str. 3. Tu se danas kao i 1942. nalazi Kolpinghaus, 

ustanova koju je osnovao katolièki sveæenik Adolf 

Kolping (1813-1865), a koja je služila kao pomoæ 

mladim ljudima lošijeg imovnog stanja dok se ne 

snaðu. I naš ujak je boravio na toj adresi. Ta ustanova 

i danas ima sliènu namjenu. 

Gdje je kasnije radio na žalost nemamo nikakvih 

podataka, ali saznale smo da je adresa navedena uz 

datum njegove smrti zapravo ulica s bolnicom u kojoj 

je umro. Od èega? Možemo samo nagaðati jer je u 

ono poratno vrijeme u Njemaèkoj sve bilo moguæe. 

Poèivao u miru božjem!!!!


Nismo zaboravili naše Pejare u Zadru 

sudionici akcije „Maslenica” nisu zaboravili na 

svoje mještane koji žive u Zadru. Daleko od 

obitelji i doma oni su bili naš dom. Kada naši 

roditelji nisu znali što je sa nama oni su nas posjeæivali 

nakon uspješno realiziranog projekta prijenosa 

svete mise iz Vida putem interneta tzv. 

Streaming, došao sam na ideju da bi bilo dobro 

da postoji snimka svete mise jer neki nisu u moguænosti 

biti uz raèunala Nedjeljom u vrijeme kada je misa 

uživo putem interneta. 

Upravo iz tog razloga, 04. 01. 2009 prvi put sam 

pokušao snimiti svetu misu. Nakon snimanja i potrebne 

obrade sve je uspjelo i dostupno je na internetu. Sama 

snimka je u MP3 formatu te je možete poslušati ili 

„skinuti” na svoje raèunalo. Kako misa traje oko 1 h, 

snimka je velièine od 55 do 60 MB pa trebate prièekati 

neko vrijeme da se misa „skine” na vaše raèunalo (s 

osnovom brzinom ADSL-a od 4 Mbit/s trajanje je 2- 

4 minute). Nažalost, snimka mise neæe uvijek biti 

dostupna jer ovaj projekt zahtjeva dosta slobodnog 

Snijeg u Vidu (18. sijeènja) 

dana 18. sijeènja u našem kraju, na radost 

najmlaðih, osvanuo je snijeg. Nakon više godina 

izostanka napadao je do visine 20-30 centimetara. 

Na nekim smetovima, kao kod Domagoja bilo ga je 

gotovo metar. Zbog obilnog snijega ðaci nekoliko dana 

46 

na ratištu i kad god se ukazala prilika sve nas iz Vida 

ugostili bi kod sebe na ruèku. 

Od svih nas veliko HVALA. 

Tadašnji zapovjednik, 

danas umirovljeni pukovnik Davor Boras 

Snimke svete mise na internetu (04. sijeènja) 

vremena. Snimka se može napraviti samo kada je 

prijenos mise preko interneta tzv. Streaming, jer bez 

streaminga ne postoji moguænost snimke. 

Kako je zvuk smanjen na razglasu (zbog mikrofonije), 

prilikom slušanja svete mise molim vas da 

pojaèate zvuènike radi glasnoæe. Snimljene mise 

dostupne su na dvjema vidonjskim stranicama i te ih 

možete poslušati ili „skinuti” na svoje raèunalo. 

Nažalost, za sada ne postoji moguænost da snimka 

bude kao video zapis jer je slaba propusnost mreže 

(256 kbps). Vjerujem da æe se u buduænosti poveæati 

brzine te da æe postojati snimka mise u video zapisu. 

Za sada je ovaj projekt u testnoj fazi te su moguæe 

greške pa vas samim time molim za razumijevanje. 

Vicko Marušiæ 

nisu išli u školu. Kako se bližio mrak ureðivale su se 

„spust” staze, na kojima se pod reflektorima javne 

rasvjete klizalo cijelu noæ. Gradonaèelnik je poslao 

svoj traktor sa ralicom i posipaè sa solju, koji su oèistili 

veæinu prometnica kako bi se moglo koliko toliko 

normalno prometovati i krenuti na posao. 

xy

po prvi put organizirano, veterani nekadašnje 3. 

satnije (uglavnom iz Metkoviæa i okolice) 3. bojne, 

4. gardijske brigade, a povodom 16. obljetnice 

oslobodilaèke akcije „Maslenica”, posjetili su 

poprište tog iznimnog dogaðaja prisjeæajuæi se teških 

ratnih dana na tom bojištu. Krenuli smo rano ujutro 

autobusom (koji nam je osigurao Grad Metkoviæ) iz 

Metkoviæa. Na odmorištu autoceste kod Skradina sreli 

smo se s autobusom iz Splita sa nekadašnjim pripadnicima 

4. brigade a potom smo zajedno nastavili put 

do mjesta Kašiæ gdje je bila prva crta bojišta. Kod 

velikog spomenkriža podignutoga 1996. godine u èast 

poginulim hrvatskim braniteljima u toj operaciji 

položeni su vijenci. Potom smo obišli nekadašnje 

položaje prisjeæajuæi se ratnih dana i nastavili put u 

Paljuv gdje smo položili cvijeæe na spomen obilježje 

našem poginulom suborcu Mariju Nikoliæu-Kišu iz 

Krvavca te produžili za Novigrad gdje je bila sveta 

misa. Slijedio je zajednièki ruèak pripadnika brigade 

u Kruševu kod Obrovca i povratak kuæi. 

Poèetkom domovinskog rata Hrvatska je ostala 

rascijepljena na dva dijela, Dalmaciju i ostatak 

Hrvatske. Neprijateljska vojska presjekla je Jadransku 

na osnivaèkoj skupštini 15. veljaèe u Metkoviæu 

osnovana je Udruga veterana IV. brigade ZNGpodružnica 

za Dubrovaèko-neretvansku 

županiju. U tijela udruge izabrani su slijedeæi: 

predsjednik je Marko Sušak, dopredsjednik Mladen 

Kežiæ, tajnik Ante Pehar (sva tri èine Upravni odbor 

u kojem su još dva èlana: Davor Boras i Dane Renduliæ). 

U nadzorni odbor izabrani su: Branko Markota, 

Dinko Volareviæ, Mario Jeliniæ, Joško Jelaviæ i Stanko 

Musulin. U Sud èasti izabrani su Tomo Petkoviæ, 

Vinko Vuèiæ i Mato Maslaæ. Udruga je registrirana u 

Registru udruga RH, a sjedište je u Metkoviæu gdje i 

gravitira najveæi broj pripadnika iz naše županije a u 

kojoj ima i naših župljana. Udruga okuplja bivše 

pripadnike 4. gardijske brigade iz naše županije i 

Hercegovine koji joj gravitiraju, te bivše pripadnike 

samostalne satnije ZNG iz Metkoviæa. Krovna Udruga 

veterana IV. brigade osnovana je 26. travnja 2007. 

godine na osnivaèkoj skupštini u Splitu, a do danas su 

osnovane 4 podružnice udruge, u Vrgorcu, Metkoviæu 

za Dubrovaèko-neretvansku županiju, u Kninu za 

Šibensko-kninsku županiju i za Zadarsku županiju u 

gradu Zadru. U tijeku su pripreme za osnivanje 

podružnica u Sinju, Imotskom i drugim gradovima. 

Èetvrta gardijska brigada u domovinskom ratu nije 

izgubila niti jednu bitku, a njenu snagu najbolje ilustrira 

citat iz govora tadašnjeg ministra obrane RH pok. 

Gojka Suška na proslavi brigade u Splitu 28.travnja 


Naši veterani na Maslenici (24. sijeènja) 

47 

magistralu i stigla do predgraða Zadra te prekinula 

cestovnu komunikaciju Dalmacije s ostatkom Hrvatske 

miniravši stari maslenièki most. Promet se tada odvijao 

preko otoka Paga i trajektima Prizna-Žigljen. Satnija 

ZNG, kojoj je zapovijedao Davor Boras, poèetkom 

sijeènja 1993. godine nalazila se na južnom bojištu i 

13. sijeènja s juga je prebaèena u Zadar. Nakon nekoliko 

dana izviðanja terena sudjelovala je u akciji 

„Maslenica”. Sama akcija trajala je tri dana 22.-25. 

sijeènja 1993. godine. U akciji „Maslenica” najvažniji 

postignuti vojni ciljevi su povezivanje sjeverne i južne 

Hrvatske, odbacivanje neprijatelja od Zadra, 

ovladavanje zraènom lukom u Zemuniku te branom 

Peruèa. Po završetku akcije uslijedile su teške 

svakodnevne pješaèko-diverzantske i tenkovske borbe 

s neprijateljem koji je dovlaèio sve najbolje postrojbe 

iz okupiranih krajeva Hrvatske, Bosne te Srbije 

nastojeæi povratiti izgubljene položaje što mu nije 

uspjelo. U akciji i poslije, sudjelovalo je petnaestak 

naših župljana od kojih je èetvero ranjeno (Miro Matiæ, 

Branko Markota, Mate Volareviæ i Tomo Petkoviæ koji 

je ranjen prvi dan u samoj akciji, pogoðen neprijateljskim 

rafalom. 

Branko Markota 

Osnovana Udruga veterana IV. brigade ZNG 

– podružnica za Dubrovèko-neretvansku županiju (15. veljaèe) 

1995. godine: „...Hrvatska vojska ima sedam gardijskih 

brigada, sve i dobro ustrojene i dobro opremljene. 

Ima jedna koja je udarna. To je èetvrta...” 

Jedni od ciljeva udruge su oèuvanje imena i djela 

IV. brigade ZNG, te obilježavanje obljetnica, bitnih 

dogaðaja i bitaka u Domovinskom ratu, druženje njenih 

pripadnika, organiziranje humanitarne pripomoæi za 

èlanove Udruge i èlanove njihovih obitelji, promicanje 

istine o Domovinskom ratu i drugo. 

Dan udruge je 1. lipnja, a kako je isti ove godine 

spadao na radni dan, vodstvo udruge termin je prolongiralo 

za 6. lipnja. Dan udruge ujedno je i obilježavanje 

18. obljetnice ZNG u Metkoviæu. Program proslave 

bio je slijedeæi: u gradskom kulturnom središtu u 

Metkoviæu održana je sveèana akademija na kojoj je 

prikazan kratki film o ovoj slavnoj brigadi, a o njenom 

ratnom putu govorili su njeni zapovjednici. Poslije je 

bilo polaganje vijenaca kod centralnog križa na 

gradskom groblju svetog Ivana i kod spomenika 

poginulim braniteljima na rivi kod hotela Narona. U 

15 sati održana je sveta misa za poginule branitelje u 

crkvi svetog Frane (na Kladi) u Metkoviæu, a u 17 sati 

odigrana je revijalna utakmica Veterani 4. brigade 

ZNG – Veterani NK Neretva na igralištu NK Neretva. 

Proslava je završena sa sveèanom veèerom u restoranu 

Domagoj u Metkoviæu uz tombolu. Udruga je ove 

godine sudjelovala i na 12. maratonu laða. 

Branko Markota

ove godine u tradicionalnoj maškarskoj povorci 

održanoj u Metkoviæu 22. veljaèe bilo je 

mnoštvo skupina, puno više nego prošle 

godine, sveukupno oko 1500 maškara. Iz Vida su 

nastupile "Naronitanke" koje su u nagraðenim maskama 

osvojile 3. nagradu i 3000 kn, dok je Prud bio zastupljen 

sa svojom uigranom ekipom.Vrijeme nije bilo baš 

naklonjeno onim oskudnije obuèenim, hladna bura 

ledila je prste. Cijelu povorku pratilo je oko 4000 ljudi 

ulicama grada. Nakon što protekle godine nije bilo 

maèkara u selu, ove godine poklade su se ponovno 

vratile u Vid. 

Kao po staroj tradiciji, maèkari Vida i Pruda 

meðusobno su obilazili mjesta zadnji dan ili na „Dan 

velikih maèkara“. U osam ujutro na nièijoj zemlji 


Maèkari (22. veljaèe) 

48 

izmeðu mjesta susreli se i kratko razmijenili što æe i 

kako obilazit te krenuli svatko u "tuðe" mjesto koje 

moraju obiæi do podne i napustit ga. Domicilni maèkari 

ne mogu se vratit u svoje mjesto dok su u njemu 

maèkari iz drugog. Ðaci obadvije podruène škole došli 

su namaèkarani na nastavu, a u Prudu maèkarski odbor 

pripremio je marendu za ðake, vrtiæane, uèiteljice i 

tetu. Sva ovogodišnja zbivanja, sa zanimanjem, pratili 

su gospoda iz INSTITUTA ZA ETNOGRAFIJU I 

FOLKLORISTIKU pri Ministarstvu znanosti, gospoda 

dr. sc. Ivan Lozica ravnatelj Instituta, mr. sc. Joško 

Æaleta znanstveni suradnik i znanstveni novak Nataša 

Polgar, domaæin im je bio Marko Marušiæ koji ih je 

vodio od mjesta do mjesta i objašnjavao dogaðanja i 

one koji slijede. Obišli su sve glavne èimbenike u 

ovom tradicijskom urnebesu pa i one starije kao 

legendarnog Æiku u Prudu. Po njihovom odlasku 

zahvalili su se na gostoprimstvu i puni dojmova 

posebno oduševljeni onim što su zatekli u našoj župi, 

ukazali na potrebu oèuvanja originalnih nošnji i obièaja 

na kojima zajedno trebamo poraditi. Ako to uspijemo, 

u skoro vrijeme pripremili bi i organizirali snimanje 

dokumentarca o našoj pokladnoj tradiciji. Njihova 

nazoènost zasigurno æe poslužiti da se ovi naši obièaji 

struèno obrade i zabilježe kako ne bi otišli u zaborav. 

Na nama je svima da saèuvamo ove obièaje sa 

akcentom na izvornost izgleda i ponašanja. 

Branko Markota i Marko Marušiæ


Koncert korizmenih puèkih napjeva (14. veljaèe, 02. travnja) 

na inicijativu profesora Vide Bagura i Marka 

Marušiæa te podršku don Stanka Vrnoge u 

Vidu je 14. veljaèe održan prvi koncert korizmenih 

puèkih napjeva neretvanskog dekanata u izvedbi 

crkvenih puèkih pjevaèa. Sudjelovalo je deset župa: 

Bagaloviæi, Desne, Komin, Svetog Ilije i Svetog Nikole 

iz Metkoviæa, Plina Stablina, Rogotin, Slivno-Ravno, 

Vidonje i Vid. Na kraju se, izvan konkurencije, 

nazoènima predstavio i župni zbor jednom pjesmom 

pod dirigentskom palicom našeg „maestra” Vice 

Šiljega. Koncert je bio i selektivnog karaktera 

(izbornog) za predstojeæi Festival pasionske baštine u 

Zagrebu koji se održava dva tjedna prije Uskrsa, a na 

kojem je predstavljena i baština neretvanskog kraja. 

Svaka skupina na raspolaganju je imala 7 (sedam) 

minuta. U tih sedam minuta otpjevali su ono što 

smatraju da je posebno vezano za korizmeno puèko 

pjevanje u njihovoj župi. Don Stanko je na kraju 

koncerta zahvalio svima što su se skupili u velikom 

broju. Profesor Bagur bio je oduševljen viðenim i 

...„velikim rasponom od vrlo stare tradicije, srednje 

i potpuno nove, nove župe, nova tradicija i novi naèin 

pjevanja, novi vjetrovi pušu...” te istakao nadu da æe, 

nakon nekoliko pokušaja, od ove godine prijeæi u novu 

tradiciju. Na kraju nazoènima se obratio i gospodin 

Èikeš koji je istakao da je neobièno ponosan što tradicija 

još ovdje živi. Za sve je potom pripremljen domjenak 

u župnoj dvorani. Vani je inaèe bilo vrlo hladno i 

burovito ali se isto nije osjetilo u crkvi i dvorani poslije. 

Struèni žiri èinili su naši poznati i priznati etnolozi 

Vido Bagur prof., mr.sc. Joško Æaleta i direktor Festivala 

pasionske baštine gospodin Josip Èikeš odabrali 

su najizvornije skupine za nastup u Zagrebu: župu 

svetog Ilije, svetog Nikole, Slivna-Ravna, Vidonja, 

Rogotina i Vida. Generalna proba održana je u župnoj 

crkvi Gospe Snježne u Vidu 24. ožujka po scenografiji 

mr. sc Joška Æalete i profesora Vide Bagura a skupine 

su izvodile napjeve na naèin i po redoslijedu koji im 

je reèen. 

U èetvrtak 2. travnja u velebnoj crkvi svetog 

Blaža u Zagrebu (Prilaz Gjure Deželiæa 64), a u sklopu 

18. sveèanosti pasionske baštine, održan je koncert 

„Prosti gospodine, puku tvome prosti, milosrðe tvoje 

veliko je dosti” u izvedbi puèkih pjevaèa iz neretvanske 

doline. Pred nekoliko stotina nazoènih izveli su 

tridesetak korizmenih i uskršnjih napjeva a sve to su 

popratile vidonjske Žudije prikazujuæi obièaje èuvanja 

Kristova groba. Nakon sat vremena koje su mnogi 

odslušali bez daha suznih oèiju, pjevaèi su pjevajuæi 

„Prosti moj Bože“ izlazili iz crkve uz burni 

49 

aplauz svih, uzbuðenje izazvano emocijama bilo je na 

vrhuncu pjevaèi pjevaju suznih oèiju i razigranih srca 

a puk plaèe i plješæe meðu njima i neki kao èasna 

sestra Marušiæ rodom iz Pruda nakon 50 godina èuli 

su ove napjeve a neki i dulje. U crkvi je bilo mnogo 

Neretvana meðu kojima i predsjednik Hrvatskog 

Sabora gospodin Luka Bebiæ sa obitelji. 

Sve što se doživjelo na ovom druženju i putovanju 

možda najbolje pokazuje pismo profesora Joška Æalete 

upuæeno župljanima nakon koncerta. 

Poštovani Marko, 

uzelo mi je par dana da se slegnu dojmovi a i da druge 

koncertne obaveze pozavrše da mirno porazmislim i 

zahvalim se na svemu. Najprije tebi na velikom trudu 

oko organizacije jer to je jedan od kljuènih momenata 

za uspješnu suradnju. Nažalost, malo je ljudi koji 

ovako zahtjevne zadatke s lakoæom, bez nepotrebnog 

kompliciranja „po hrvatski” savladavaju i u cijeli 

projekt unose potreban mir i zadovoljstvo. Želio bih 

se zahvaliti i Vašem župniku koji je takoðer prepoznao 

važnost projekta i svesrdno ga podržao, za razliku od 

brojnih njegovih kolega kojima su amerièke gospel 

popijevke nažalost glazbeno najsuvislija i najizvornija 

stvarnost. Moja posebna zahvala ide svim pjevaèima 

i svim sudionicima zagrebaèkog koncerta. Profesionalnost 

koju su iskazali u našim kontaktima, reagiranje 

i na najkompliciranije moje zahtjeve potpomogli su 

da se glazbena prièa o puèkom crkvenom pjevanju u 

korizmi u dolini Neretve èuje dalje od svojih granica. 

Reakcije svih koji su bili prisutni na toj velièanstvenoj 

veèeri jednoglasno su zadivljujuæe. Komplimenti se 

odnose kako na pjevanje tako na èitav tok izvedbe, 

koncertnu situaciju koja je poput profesionalne 

kazališne predstave auditorij odvela u svoje okrilje u 

vrijeme najsveèanijeg, najtužnijeg dijela crkvene 

godine kod nas kršæana rimokatolièke ispovijedi. 

Mislim da smo svi skupa mogli nešto od ovog nauèiti; 

moja saznanja o velièini vašeg pjevanja rezultirat æe 

izvedbama s drugim ansamblima koji æe na svoj naèin 

pokušati predstaviti Vašu tradiciju ali nikada tako 

uvjerljivo i dobro kao Vi sami. Uživanje, ponos, 

prisjeæanje i radost koje smo priuštili mojem vjernom 

suradniku Vidi Baguru ne mogu se nièim drugim 

mjeriti. Ponosan na svoje Neretljane, veæi je dio 

koncerta proplakao kao i velik dio publike kojemu je 

ovaj obred dio života, dio tradicije koju danas odvojeno 

živi. Vama pjevaèima i organizatorima ovaj dogaðaj 

je zasigurno otvorio oèi, uèvrstio Vas u Vašoj vjeri da 

ono što radite - a to je u ovom sluèaju pjevanje, radite

najbolje, najiskrenije i najkompetentnije; da je tradicija 

pjevanja koju su Vaši preci stoljeæima gradili vrijedna 

spomena, nevrijedna zaborava ili drastiènih promjena. 

Nadam se da ovo neæe biti zadnji put da suraðujemo, 

nadam se da æe se ovaj projekt imati prilike predstaviti 

i u Vašoj slavnoj dolini, u centru Vaše županije i u 

ostalim znaèajnim svetištima koja zavrjeðuju upoznati 

kako Neretljanin svoga Boga slavi, kako njegovu muku 

žali. 

Svima skupa još jednom veliko hvala, do novog 

susreta 

Joško Æaleta 

uVidu je od 7. do 22.ožujka održan je 12. memorijalni 

turnir u malom nogometu „Ante Taslak“. 

Sudjelovalo je 16 malonogometnih ekipa. 

Prošlogodišnji pobjednici „Narona” ispali su u drugom 

krugu od „Ptica”. U finalu mješovita ekipa „Ptica” 

iz Vida i Metkoviæa pobijedila je „Killerse CB Hollywood” 

iz Metkoviæa rezultatom 3:2. Treæe mjesto 

osvojila je „BONACA” Komarna pobijedivši „Porto 

Tolero” iz Ploèa 8:5. Prije finala odigrana je revijalna 

utakmica izmeðu „Domagojevih gusara” i „Pošte” 


12. memorijalni turnir Ante Taslak (7. – 22. ožujka) 

50 

Po završetku koncerta druženje se nastavilo uz 

pjesmu pred crkvom. Cijeli projekt odvijao se u 

organizaciji Mjesnog odbora Vid i uz financijsku 

potporu Grada Metkoviæa. 

Nakon dva mjeseca tijekom održavanja tradicionalne 

smotre folklora „Na Neretvu miseèina pala” 

profesor je doveo kompletan mobilni studio pa me 

zamolio da okupim sve sudionike Zagrebaèkog 

koncerta kako bi kvalitetno napravio snimke svih 

izvedbi i potom negdje do iduæeg Uskrsa izdao nosaè 

zvuka. Snimanje je obavljeno u Osnovnoj školi „Don 

Mihovil Pavlinoviæ”. 

Marko Marušiæ 

rezultatom 2:2 te prezentacija Karate kluba „Knez 

Domagoj”. Pobjednièkoj ekipi pripao je veliki 

prijelazni pokal te manji pokal u trajno vlasništvo. 

Drugoj i treæoj ekipi pripali su pokali u trajno vlasništvo. 

Najbolji igraè turnira je Dragan Breèiæ (Ptice), najbolji 

strijelac: Drago Jelaviæ 8 pogodaka (Apartmani Bonaca 

Komarna), najbolji golman je Ivan Pleæaš (Ptice) a 

pehar za fair-play pripao je „MNK Porto Tolero” iz 

Ploèa. 

Branko Markota

užupnoj crkvi u Vidu 7. travnja organizirano je 

snimanje drugog ciklusa pjevanja župnog zbora. 

U prvom dijelu snimljene su božiæne pjesme 

(30. prosinca 2008.) a sada su snimane korizmene 

odnosno uskršnje. Pod dirigentskom palicom „maestra“ 

Vice snimljeno je sedam pjesama, ton majstori i 

snimatelji bili su kao i prvi put Miæe Volareviæ i Mate 

Muslin. Snimanju župnog zbora prethodilo je snimanje 

starih korizmenih i uskršnjih napjeva u izvedbi: Mare 

Iliæ, Stane Pejar, Tade Ramiæ, Kate Šiljeg i Pere Pejar. 

deveti po redu, i treæi izvan Vodica, festival žudija 

održan je u Kninu. Iz naše župe išla su tri 

autobusa sa žudijama, puèkim pjevaèima i 

ostalim župljanima. Bilo je tu i gostiju iz susjedne župe 

koji su željeli s nama iæi na ovaj festival. I dok je Uskrs 

bio ugodan i lijep sunèan dan, uskrsni ponedjeljak 

osvanuo je tmuran i kišovit. Kao da je to postalo 

pravilo. Skoro svake godine na festivalu žudija doèeka 

nas kiša, tako je bilo zadnjih nekoliko godina u 

Vodicama, zatim prošle godine na Prviæu i ovaj put u 

Kninu. Jedini lijep i sunèan dan bio je 2007. godine 

kad je smotra održana u Vidu. 

Iz Vida smo krenuli ujutro u pet sati preko 

Podrujnice i Vrgorca gdje se ukljuèujemo na autocestu 

kod Ravèe. Kod Blata na Cetini zaustavili smo se na 

stajalištu da popijemo jutarnju kavicu i potom 

nastavljamo put do Dugopolja gdje izlazimo s autoceste 

i preko Sinja idemo za Knin. U Knin smo stigli oko 

8.30 sati i razišli se po gradu. U jednom od kafiæa pala 

je i pjesma. Vrijeme u Kninu bilo je oblaèno, bez kiše 

i malo prohladno. Prema programu, žudije su išle do 

dvorane srednje škole gdje su se presvukli i potom 

autobusom vratili do crkve svetog Ante. U 10.30 sati 

skupine su krenule prema glavnom kninskom Trgu 

Ante Starèeviæa u centru grada gdje su se postrojile 

sve skupine, nakon èega je održana smotra koju su 

izvršili glavni pokretaèi festivala: voðe vodièkih i 

kninskih žudija u odorama te Šime Strikoman i Marko 

Marušiæ. U 11 sati skupine su u pratnji puèkih pjevaèa 

krenule glavnom prometnicom prema Trgu Oluje kod 

kružnog toka i potom prema tvrðavi gdje se odvijao 

glavni program. Na jednoj od tvrðavskih kaskada 

žudije su se postrojile na predviðenom mjestu za 

snimanje milenijske fotografije Šime Strikomana. 

Nekoliko skupina iz Šibensko-kninske županije bilo 

je izdvojeno na jednom platou. Po završetku snimanja 


Snimanje pjesama župnog zbora (7. travnja) 

9. festival žudija (13. travnja) 

51 

Sakupljene na brzinu nakon mnogo godina, bez probe 

otpjevale su 4 – 5 pjesama „iz glave”. Na upit: „di 

joj je pjesmarica ili molitvenik”, Tada je izjavila: 

„Samo nek jedna poène, ja æu nastavit svaku do kraja”. 

Pristigli èlanovi zbora bez daha su odslušali njihovo 

pjevanje i zamolili èim prije snimku kako bi mogli 

uvježbati ovaj stari naèin pjevanja. Gospoðe su se 

složile da æe se po korizmi nekoliko puta naæi da se 

malo podsjete svih starih pjesama pa bi se organiziralo 

snimanje i za to. 

i slikavanja pojedinih skupina uz veliki jarbol sa hrvatskom 

zastavom, na mjestu gdje prvi hrvatski predsjednik 

dr Franjo Tuðman nakon oslobodilaèke akcije 

Oluja 6. kolovoza 1995. godine podignuo hrvatsku 

zastavu, žudije su sišle do pozornice. 

Na pozornici središnjeg platoa potom je zapoèeo 

program kojeg je vodio pjesnik Ante Nadomir Tadiæ- 

Šutra, inaèe autor pjesme „Stina pradidova” koju 

izvodi klapa Intrade. U uvodu, dramski umjetnik iz 

Zagreba Tomislav Martiæ u ulozi Isusa i predstavnici 

žudija sa vodièkim žudijama u ulozi rimskih vojnika 

uprizorili su na tvrðavi èin pranja nogu 12-orici apostola 

i Muku Isusovu. Meðu tim apostolima bio je i naš 

župljanin Ante Ereš. Potom je svaka skupina u petominutnom 

prikazanju predstavila dio svojih uskršnjih 

obièaja vezanih za padanje žudija/èuvara Kristova 

groba. Negdje sredinom programa poèela je i malo 

jaèa kišica koja je rastjerala dio gledateljstva što ipak 

nije umanjilo znaèaj ove manifestacije. Na ovom 

festivalu predstavile su se ukupno 23 skupine, dio 

gotovo iz svih neretvanskih župa, jedna iz BiH –župe 

Svetog Mihovila iz Vareša koji veæ treæu godinu 

sudjeluje i skupina iz župe Majke Božje Bistrièke iz 

Marije Bistrice. Èuvare Kristova groba iz župe Sv. 

Duha iz Tisnog i ove godine predvodio je Frane Luèiæ, 

jedini preživjeli vatrogasac iz kornatske tragedije. 

Zanimljivo, iz obližnje zadarske županije nije bilo 

nijedne skupine gdje vjerojatno nema ovakvih obièaja. 

Redoviti na ovim festivalima, i najstarije žudije u 

Dalmaciji, žudije župe svetog Ilije iz Metkoviæa nisu 

se pojavili na ovoj smotri. 

Domaæini kninske žudije predstavile su se predzadnje 

a iza njih žudije župe Svetog Nikole iz 

Metkoviæa koje su naredni domaæini. Tom prigodom 

uruèena im je prijelazna statua Žudije izrezbarena od 

jednog komada maslinova drveta a dogradonaèelnik

Metkoviæa Mate Mustapiæ sve je pozvao iduæe godine 

u Metkoviæ kojom prigodom je i otvaranje pastoralnog 

centra Oca Ante Gabriæa u novoizgraðenoj crkvi. 

Organizatori su tom prilikom dodijelili i malenu repliku 

statue (koju je izradio Kaktus iz Metkoviæa) gradonaèelnici 

Josipi Rimac koju joj je uruèio Šime 

Strikoman, kninskom gvardijanu fra Petru Klariæu 

statuu je uruèio Marko Marušiæ a voði domaæih 

kninskih žudija Draženu Jurkoviæu statuu je uruèio 

voða vodièkih žudija Luka Lipiæ. Skupina iz župe 

Majke Božje Bistrièke, odjeveni u živopisne odore 

stare hrvatske garde, ispalili su plotune iz svojih kubura 

kao što to i èine na Uskrs u svojoj župi. 

Domaæini su uz potporu Hrvatske vojske pripremili 

za sve sudionike i goste 1000 porcija graha. Mi smo, 

prema unaprijed dogovorenom, odmah po završetku 

programa produžili za Èavoglave gdje nas je doèekao 

župnik župe svetog Ilije-Kljaci fra Ilija Mikuliæ (rodom 

iz Metkoviæa) sa svojim župljanima ispred prelijepe crkve 

Hrvatskih muèenika. U unutrašnjost još nedovršene crkve 

natiskalo se mnoštvo mještana kojima su don Stanko i 

Marko Marušiæ predstavili naše uskršnje obièaje a žudije 

su izvele i program smjene žudija i padanja. Domaæini 

su bili oduševljeni našim žudijama a na kraju su se 

fotografirali s njima. Kako je vani padala kiša, unutra 

smo postavili nekoliko stolova koje smo dovezli sa sobom 

i iznijeli hranu i piæe koju smo donijeli. Domaæini su nas 

takoðer poèastili piæem i kolaèima. Kad smo se pogostili 

i poèistili za sobom krenuli smo kuæi. Preko Klisa na 

Dugopolje te na autocestu. U Vid smo stigli oko 20.30 

sati. 


Lokalni izbori 2009. godine (17. svibnja) 

17. svibnja održani su lokalni izbori u kojima se biralo, 

po prvi put izravno gradonaèelnike i župane te èlanove 

gradskih vijeæa i županijske skupštine. Na biraèkom 

mjestu Vid od ukupno 693 biraèa po popisu glasovalo 

je: 

Izbor gradonaèelnika Metkoviæa nositelj Stipo 

Gabriæ-Jambo (HSS, HSLS, HNS, HSU i SU) 301 

glas; Žana Mareviæ (HDZ) 178 glasova; Dalibor 

Obradoviæ (SDP) 3 glasa te 7 nevažeæih glasova. 

Izbor za gradsko vijeæe Metkoviæa: HSS, HSLS, 

HNS, HSU i SU nositelj Stipo Gabriæ-Jambo: 282 

glasa; HDZ nositelj Žana Mareviæ 188 glasova; HP- 

HPP nositelj Mišo Veraja 5 glasova i SDP nositelj 

Dalibor Obradoviæ 4 glasa te 7 nevažeæih glasova. 

Izbor za župana Dubrovaèko-neretvanskog: Mira 

Buconiæ (NL)-276 glasova; Nikola Dobroslaviæ (HDZ, 

HSS, HSLS, HSU)-184 glasova; Gašpar Bjelopera 

52 

IX. FESTIVAL ŽUDIJA-Knin 13. 

travnja 2009. godine 

Sudjelovale 23 župe: 

Našašæa Svetog Križa-Vodice, Svetog Nikole Biskupa- 

Metkoviæ, Svetog Stjepana Prvomuèenika-Vlaka, 

Uznesenja Marijina-Prviæ Šepurine, Svetog Duha- 

Tisno, Svetog Mihovila-Oklaj-Promina, Presvetog 

Trojstva-Rogotin, Srca Isusova i Marijina-Vidonje- 

Mlinište, Svetog Ante Padovanskog-Knin, Snježne 

Gospe-Vid, Svetog Martina-Sumartin, Svetog Stjepana 

Prvomuèenika-Brela, Svetog Franje Asiškog- 

Imotski,Svetog Mihovila-Vareš (BiH), Svetog Stjepana 

Prvomuèenika-Opuzen, Uznesenja Blažene Djevice 

Marije-Katuni-Kreševo, Svetog Ante Padovanskog- 

Komin, Gospe od Ružarija-Vrlika, Uznesenja Blažene 

Djevice Marije-Baška Voda, Svetog Franje-Betina, 

Svetog Jurja Muèenika-Desne, Gospe Karmelske- 

Bagaloviæi, Majke Božje Bistrièke-Marija Bistrica. 

Redatelj: 

Šime Strikoman 

Organizatori: 

Dražen Jurkoviæ, Luka Lipiæ, Marko Marušiæ, 

Župa Svetog Ante Knin, Grad Knin 

Poseban gost: 

Tomislav Martiæ dramski umjetnik iz Zagreba 

(HSP)-8 glasova; Ivo Karamatiæ (SDP-HNS)-7 glasova; 

Mato Ðuroviæ (NL)-1 glas; 13 nevažeæih glasova. 

Izbor za županijsku skupštinu: NL (nositelj Stipo 

Gabriæ)-271 glas; HDZ, HSS, HSLS, HSU (nositelj 

Branko Baèiæ)-198 glasova; HSP (nositelj Gašpar 

Bjelopera)-5 glasova; NL (nositelj Pero Viæan)-4 glasa; 

HNS-SDP (nositelj Nikola Hajdiæ)-0 glasova 

Nakon prvog kruga, dva kandidata s najviše glasova 

ušla su u drugi krug izbora za župana koji je održan 

31.svibnja. 

Rezultati za Vid: ukupno biraèa 693, glasalo: 410 

(59%), nevažeæih listiæa: 2. Mira Buconjiæ: 283 glasova 

(69%), Nikola Dobroslaviæ 125 glasova (31%) 

Rezultati za Prud: Mira Buconjiæ: 199 glasova, Nikola 

Dobroslaviæ 93 glasa. 

Branko Markota


Prvenstvo Dalmacije u balotama (24. svibnja) 

uMetkoviæu je 24. svibnja održano prvenstvo 

Dalmacije u balotama (èetvrto po redu) za 

dolinu Neretve i Makarsku koje se održava pod 

pokroviteljstvom Slobodne Dalmacije i Karlovaèkog 

piva. Prijave su bile besplatne, a mogla se prijaviti po 

jedna ekipa iz svakog mjesta (3+2 igraèa). Za ovu 

priliku ispred hotela Narona napravljeno je boæalište 

sa podlogom od sitnog tucanika debljine oko 4 cm 

koji nije bio utaban pa je teško bilo valjati na mekanom 

terenu. Sudjelovalo je ukupno 12 ekipa, od kojih iz 

naše župe Vid, Prud te Gornji Marušiæi-iz Pruda. Prud 

je u prvom kolu poražen od Vidonja 12:10 a Marušiæi 

od Pozle Gore 12:3. Vid je u prvom krugu savladao 

Desne 12:7 za koje je nastupio i Markica Dodig bivši 

svjetski prvak u buæanju i aktualni reprezentativac 

BiH. U polufinalu Vid je lako dobio Vidonje 12:5 a 

u finalu prejaka je bila ekipa Bijelog Vira koja je 

pobijedila 12:4. Za pobjednièku ekipu nastupao je don 

Marinko Jurišin iz Vida, trenutno župnik u Bijelom 

53 

Viru. Pobjednièkoj ekipi pripali su prigodni pokloni 

i 5 kutija karlovaèkog piva "Twist off" od kojih su 

jednu darovali ekipi Vida. Turnir se igra u desetak 

gradova Dalmacije a krajnjem pobjedniku pripasti æe 

kompletno boæalište sa reflektorima. Bijeli vir kao 

pobjednik sudjelovao je na završnom turniru u Splitu 

koji je održan 12. srpnja sa pobjednicima ostalih 

dalmatinskih regija. 

Natjecatelji iz župe: 

Gornji Marušiæi: Nedjeljko Marušiæ, Mario 

Marušiæ, Tomo Marušiæ, Ivan Marušiæ, Tomo Marušiæ 

Prud: Vedran Volareviæ, Ivan Volareviæ, Miro 

Zubac, Martin Marušiæ, Željko Marušiæ 

Vid: Ante Jurišin, Ante Kešina, Sreæo Brnas, 

Željko Vuèiæ, Šime Boras 

Pobjednici Bijeli Vir: Marinko Jurišin, Drago 

Sršen, Rade Mediæ, Lukša Veraja, Šime Popoviæ 

Osnovan zbor mladih župe Vid (03. lipnja) 

Branko Markota

nakon što je napravio „èudo” od župnog zbora 

naš maestro Vice Šiljeg došao je na ideju da 

se u župi Vid osnuje i zbor mladih. U nedjelju 

03. lipnja po prvi puta je okupio nekolicinu mladih i 

ukratko im objasnio svoju nakanu. Mladi su to s 

oduševljenjem prihvatili i dogovorili prvu probu. 

Nakon probe maestro je ostao iznenaðen dobrim 

pjevanjem i najavio prvi samostalni nastup zbora na 

svetoj misi. Nakon samo pet zajednièkih proba mladi 

su otpjevali dvije pjesme na svetoj misi 17.svibnja 

2009. Po završetku mise primili su brojne pohvale i 

èestitke. Ubrzo je stigao blagdan svetog Vida (krizma 

u našoj župi) te su po prvi puta na svetoj krizmi 

nastupila 2 zbora iz naše župe. Naš Vice nije se zau- 

deseti memorijalni turnir „Joško Beš“ poèeo je 

11. lipnja u poslijepodnevnim satima. Na 

ovogodišnjem turniru sudjelovalo je 16 ekipa. 

Prva utakmica turnira odigrana je izmeðu ekipa 

Holiwooda i mlade ekipe pod nazivom Hrvatska MKR- 

U 17 u kojoj je pobijedila ekipa Holowooda. U drugoj 

utakmici dana dogodilo se iznenaðenje. Ekipa Narone 

ispala je u prvom kolu protiv ekipe Veliko Karlovaèko 

izgubivši 5:2, te je ovo drugi put da ekipa Narone 

ispada u ranoj fazi turnira. Nastavak turnira odigravao 

se tijekom vikenda, u petak 12. lipnja. MNK Vid 

pobijedio je bez veæih problema mladu ekipu „Crveni 


10. memorijali turnir u malom nogometu „Joško Beš” (11. lipnja) 

54 

stavio samo na tome nego je zakljuèio da bi na blagdan 

Ledene Gospe bilo dobro da jednu misu pjeva mladi 

zbor a drugu misu „stari”. Pristupili smo probama na 

kojima smo morali uvježbati pjevanje mise sv.Andrije. 

Ubrzo je došao i blagdan Ledene Gospe te su svi 

prisutni na svetoj misi ili pred svojim raèunalima mogli 

slušati misu koju je otpjevao mladi zbor župe Vid. 

Na kraju želim svim èlanovima mladog i starog 

zbora iz župe Vid puno sreæe i lijepog glasa u daljnjem 

pjevanju a njihovo pjevanje možete poslušati gdje god 

bili putem prijenosa svete mise svake Nedjelje ili na 

stranicama i gdje imate i snimku svete mise. 


zmajevi” rezultatom 6:4. Najzanimljivija utakmica 

dana bila je ona izmeðu Pruda i Norina Vid,gdje su 

„živci” bili na maksimumu pa je nekoliko puta došlo 

do sukoba igraèa. Prvo poluvrijeme Norin je dominirao 

te stekao prednost od visokih 3:0. Pred kraj I 

poluvremena Pruðani su uspjeli smanjiti na 3:1 nakon 

èega su se „probudili” te u drugom poluvremenu uspjeli 

izjednaèiti na 3:3. Po završetku utakmice pristupilo 

se izvoðenju penala gdje je bilo i više nego uzbudljivo. 

Nakon 13 izvedenih penala Pruðani su uspjeli pobijediti 

5:4 te zasluženo stigli do 2. kruga. Završnica 1. kola 

turnira odigrana je u subotu 13. lipnja gdje nije bilo

neizvjesnosti. Ekipa Jerkovca nije stigla na turnir pa je 

prolazak u drugi krug osigurao Crni put. Desne su 

dobile ekipu vatrogasaca iz Metkoviæa 7:2 te je ekipa 

Sv. Roko Podrunjica pobijedila domaæu ekipu „na 

gradu” s visokih 8:1. Nastavak 10. memorijalnog 

turnira „Joško Beš” bio je 19. lipnja. Prvu utakmicu 

otvorio je Prud koji je igrao protiv ekipe Crni put. 

Krajnji rezultat je 3:2 za gostujuæu ekipu Crni put. U 

drugoj utakmici Holiwood je teško izborio pobjedu 

protiv sv. Roka iz Podrunjice. Nakon neodluèenog 

rezultata 3:3 pristupilo se izvoðenju penala u kojima 

je Holowood bio bolji s 4:3 te ih je ta pobjeda „odvela” 

do polufinala. U nastavku turnira gledali smo još 2 

utakmice. Desne su pobijedile Bonacu Komarnu s 2:1. 

Posljednja utakmica dana bila je veæini najzanimljivija 

a igrao je MNK Vid i Veliko Karlovaèko. Uz navijaèku 

potporu domaæih navijaèa MNK Vid se „borio” cijelu 

utakmicu da stigne do pobjede. Ipak na kraju je završilo 

neriješeno 3:3 te po drugi puta tog dana gledamo 

dramatièno izvoðenje penala, u kojima se pucalo èak 

17 puta da bismo dobili pobjednika. To je bila domaæa 

ekipa MNK Vid koja je pobijedila s 8:7 protivnièku 

ekipu Veliko Karlovaèko. Sutradan 20. lipnja na 

programu su bili polufinale i finale te utakmica za 3. 

mjesto. Prvu utakmicu igrao je Holiwood i Desne. U 

dramatiènom susretu mnogi su gledali u nebo (da li æe 

kiša) i teren na kojem je bilo „vatreno” jer je nekoliko 

puta došlo do incidenata. Nakon 30 min. igre rezultat 

je neriješen 1:1 te se pucaju penali gdje Holiwood 

na ovogodišnju 7. NERETVANSKU BRUDE- 

TIJADU u organizaciji DRUŠTVA PIVÈEVA 

KALA iz Opuzena, prijavile su se tri ekipe 

sa podruèja naše župe i to: 

· „DOMAGOJEVI GUSARI” koju su predstavljale 

Dražena Talaiæ, Mira Boras, Albina Suton i Marica 

Marušiæ, 

· „PEŠKERA” ŽeljkoVuèiæ Ambro, Tomislav 

Bukovac, Lovre Bukovac Lola i Ante Volareviæ 

Èika 

· „KONŠERVA” supružnici Nikica i Vjeko Taslak 

i Jelena Rebac. 


Nastupilo je ukupno 24 ekipe koje su spremale 

istu ribu a svaka je morala donijet svoje zaèine (konèu) 

i dekorirati stol. Po ocjeni struènog žirija najbolji 

brujet proglašen je ekipe MODRO OKO koja je ukupno 

skupila 227 bodova. Najbolje plasirana ekipa iz naše 

župe DOMAGOJEVI GUSARI skupili su 222 boda 

a kvalitetu njihova brujeta pokazuje èinjenica da su 

jedine dvije struène osobe iz žirija gospoda Vinko 

Barbieri i Pavo Jerkoviæ upravo njima dali svoje najveæe 

ocjene. 

Ostale dvije ekipe dijele 11-13 mjesta sa 

ostvarenih 207 bodova. 

éééééééééééééééééééééééééé 

55 

odnosi pobjedu 3:2. Nakon prve polufinalne utakmice 

navijaèi su poèeli puniti tribine jer igra MNK Vid i 

Crni put koji je takoðer imao podršku od svojih navijaèa. 

U prvom poluvremenu bolja je bila gostujuæa ekipa te 

je povela s 1:0. Na plakatu od navijaèa Crnog puta 

piše: „samo nas nebo rastavit može”, što se i dogodilo 

na poèetku drugog poluvremena radi kiše. Nakon 8 

dana stanke zbog kiše i nestabilnog vremena napokon 

je završen 10. memorijalni Turnir Joško Beš u kojem 

se vidjela prava „borba” kako na terenu tako i na 

tribinama. Prva utakmica dana bila je polufinalna 

izmeðu MNK Vid i Crnog puta koja je prekinuta 20. 

lipnja zbog kiše kod rezultata 1:0 za Crni put. Domaæa 

ekipa (MNK Vid) odmah je krenula „opasno”. Pucala 

je sa svih strana ali lopta nije htjela u gol te je ostao 

rezultat iz prvog susreta 1:0 koji je ekipu Crni put 

odveo u finale gdje æe igrati protiv Holiwooda koji su 

u polufinalnoj utakmici pobijedili Desne 3:2 nakon 

izvoðenja penala. U finalnoj utakmici dominirala je 

ekipa Holiwooda koja je imala loptu u nogama znaèajno 

više od Crnog puta. Nažalost, to im nije bilo dovoljno 

jer je Crni put bio precizniji u svojim udarcima prema 

golu te u prvom poluvremenu poveo s 1:0 što su teškom 

mukom uspjeli održati tijekom drugog poluvremena 

te zasluženo pobijedili na ovogodišnjem turniru. Pehare 

za 1, 2 i 3 mjesto uruèio je Šime Beš, otac pok. Joška, 

koji se zahvalio svima koji su turnir organizirali te na 

njemu sudjelovali. Na kraju spomenimo da je za 

najboljeg igraèa izabran Dragan Breèiæ iz Metkoviæa. 

7. neretvanska brudetijada – Opuzen (25. srpnja)

TABLICA DIJELA PORETKA 

POZICIJA 

Br. EKIPE 

Uorganizaciji Hrvatskog slova iz Zagreba i 

Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti 

iz Opuzena, u petak 7. kolvoza na krovu 

Arheološkog muzeja Narona, pred oko 200 gledatelja, 

održana je promocija treæe knjige Sreæka Iliæa pod 

nazivom „Humornice iz sudnice”. Prvu knjigu „Smij 

naš svagdašnji” izdao je 2003. godine a drugu „Zgode 

s kamena i vode” 2006.godine. Program je vodio Ivica 

Brnas. Knjigu su predstavili Stipan Šešelj književnik 

i Andrija Boras odvjetnik. Humoreske iz knjige èitali 

su dramska umjetnica Matija Prskalo i prof Tomislav 

Zupèiæ-Zupa. Autor je u knjizi sakupio razlièite 

dogodovštine upravo iz sudnice. Sav prihod od prodaje 

knjige, po cijeni od 100 kn, namijenjen je za lijeèenje 

Ivane Kešina. 


IME EKIPE 

1. 8 MODRO OKO 22 33 30 32 20 26 35 29 227 

2. 7 GRGINOVCI 25 33 26 30 25 30 25 32 226 

3. 1 UDRUGA MASLINA 20 31 32 30 30 26 26 29 224 

4. 18 BAÆINA 20 32 30 31 24 28 28 30 223 

5. 17 DOMAGOJEVI GUSARI VID 26 33 28 32 19 27 28 29 222 

6. 14 TRILILULE PLOÈE 25 30 27 29 24 30 29 25 219 

7. 22 ŠKRAPA MOMIÆI 18 31 28 28 27 30 26 29 217 

8. 2 STIPIÆI I LAPIÆI 20 27 31 30 27 22 27 29 213 

9. 9 MITRI 23 30 26 30 26 22 27 25 209 

10. 21 EKO UDRUGA ŽIVOT 25 28 27 28 24 22 29 25 208 

11. 25 ŠTAFELAJ 21 29 25 30 26 22 30 25 208 

12. 6 PEŠKERA VID 24 29 30 31 18 22 25 28 207 

13. 10 KONŠERVA PRUD 19 32 24 29 20 25 32 26 207 

14. 12 JASENSKA 22 28 25 27 27 29 22 27 207 

15. 13 PRANTRNOVO 20 29 24 28 24 24 28 28 205 

16. 16 TORCIDA OPUZEN 18 24 27 29 24 27 27 27 203 

17. 11 MIÆE I MILE 20 26 24 27 24 29 25 27 202 

56 

Veljko Barbieri 

Ilija Manenica 

OCJENJIVAÈKI ŽIRI 

Promocija knjige Sreæka Iliæa (7. kolovoza) 

Vjera Šuman 

Pavo Jerkoviæ 

Niko Kapoviæ 

Zvonimir Kapoviæ 

Pavo Rešetina 

Ivan Vodanoviæ 

UKUPNO 


Svoju premijeru knjiga je imala i u Zagrebu 21. 

travnja ove godine u prostorijama Hrvatske Kulturne 

Zaklade i Hrvatskog slova kojem su nazoèile mnoge 

ugledne osobe iz javnog života i veliki broj Neretvana. 

Knjigu su predstavili književnik i novinar Mladen 

Vukoviæ, pisac predgovora, te književnik Stjepan 

Šešelj koji je ujedno urednik i nakladnik knjige. I 

Vukoviæ i Šešelj, s punim pravom, imali su samo rijeèi 

hvale za opus i djelo našeg Vidonjca. Svi nazoèni 

uživali su u beskrajno velikoj dozi smijeha dok su 

pomno slušali odabrane humornice iz knjige, koje su 

na osebujan naèin interpretirali naši poznati glumci, 

neterevanskih korijena, Matija Prskalo i Tomislav 

Martiæ. 


YYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYYY

Svatko tko je prolazio kroz Prud posljednju godinu 

dana, mogao je vidjeti 80-godišnjeg Ivana 

Marušiæa, poznatijeg po nadimku "Pela", kako 

svaki dan obraðuje kamen i gradi kapelicu za kip 

svetog Ante. Kada je Ivanov sin Jurica išao u 

domovinski rat, davnih 90-tih godina, otac Ivan se 

zavjetovao da æe napraviti kapelicu sv. Anti ako se iz 

domovinskog rata njegov sin Jurica vrati živ i zdrav. 

2. laðarski Kup grada Zagreba (02. travnja) 

Domagojevi gusari sudjelovali su na 2. laðarskom 

Kupu grada Zagreba kao prošlogodišnji 

pobjednici. Pored nas sudjelovale su još ekipe 

Staševice (pobjednik maratona laða 2008. g.) i pet 

ekipa iz sjevernog dijela Hrvatske: Zagreb, Cipliæi- 

Zagreb, Bjelovar, Sisak i Primorsko-goranska županija. 

Èetiri laðe dovezene su iz Metkoviæa a utrka se odvijala 

na regatnoj stazi na Jarunu. Ekipe su bile podijeljene 

u dvije grupe: Domagojevi gusari-nositelji, Sisak i 


BLAGOSLOV KAPELICE U PRUDU 14. rujna 2009 

57 

Nekoliko godina nakon povratka iz rata, otac se uhvatio 

rada da bi ispunio svoj zavjet. 14. rujna 2009. godine 

Ivan je izvršio svoj zavjet. Sazidao je kapelicu u kojoj 

se nalazi kip sv. Ante. Kapelicu je blagoslovio župnik 

don Stanko Vrnoga. Kapelica se nalazi u blizini gostionice 

"Vrilo". Sav novac koji se skupi u kapelici, Ivan je odluèio 

davati za gladne, nemoæne i bolesne. Poslije blagoslova 

Ivan je pripravio veèeru za uži krug prijatelja. 

Važnije aktivnosti laðarske udruge Domagojevi gusari tijekom 

2009. godine 

Cipliæi a u drugoj. Staševica-nositelji, Zagreb, Bjelovar 

i Primorsko-goranska županija (predviðeni su bili u 

prvoj skupini ali kako su kasnili s dolaskom nastupili 

su u drugoj skupini. Mi smo lako osvojili prvo mjesto 

ispred Siska i Cipliæa a u drugoj skupini Staševica je 

osvojila prvo mjesto ispred Zagreba, Bjelovara i PG 

županije u utrci na 1000 m. Treba istaæi da smo se 

prvi put skupili u ovom sastavu u kojem smo nastupili 

i to bez treninga. Planirali smo ranije održati nekoliko 

treninga ali nam vremenski uvjeti nisu dopustili. Na 

put smo pošli autobusom noæ prije (u ponoæ) i nakon

utrka se isti dan vratili natrag, tako da nam je putovanje 

trajalo od ponoæi do ponoæi. Poslije prve utrke svi 

laðari su se zajedno družili uz iæe i piæe koje smo svi 

sami osigurali. Finalna utrka po dvije prvoplasirane 

ekipe iz skupina bila je poslijepodne u 14 sati a istu 

je pratio predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebiæ. 

U finalu smo se borili s ekipom Staševice dok su 

Zagreb i Sisak ostali daleko za nama. Staševica je na 

poèetku ostvarila prednost ali smo mi u finišu zadnjih 

300 metara stisli gas i za dlaku izgubili tj. stigli drugi. 

Potom je organizator dodijelio pokale svim 

sudionicima. Male pokale za sudjelovanje ekipama 

od 4.-7 mjesta dodijelio je tajnik veslaèkog saveza 

grada Zagreba Sreæko Šuk. Ekipi Zagreba pokal za 

treæe mjesto dodijelio je tajnik grada Zagreba Vido 

Bulum. Za drugo mjesto pokal je dodijelio 

dogradonaèelnik grada Zagreba Ivo Jelušiæ a predsjednik 

Hrvatskog Sabora Luka Bebiæ ekipi Staševice 

dodijelio je pokal za prvo mjesto. 

5. laðarski Kup župe Bagaloviæi (15. srpnja) 

U organizaciji Tradicijsko kulturno sportske 

udruge „Oba Krvavca” ispred mjesne rive u Krvavcu 

I održan je 5. laðarski Kup župe Bagaloviæi. Sudjelovalo 

je 15 laðarskih ekipa, sudionika ovogodišnjeg maratona 

laða što je ujedno i najmasovnije predmaratonsko 

natjecanje. Poredak ekipa na cilju: 1. Stablina, 2. 

Staševica, 3. Domagojevi gusari-Vid, 4.„Škrapa” 

Momiæi, 5. Baæina mladi, 6. „Gusar” Komin, 7. 

Donjani donji, 8. Èeljevo, 9. Jerkovac – Metkoviæ, 

10. „Sveti Nikola” – Metkoviæ, 11. „Norin” Matijeviæi, 

12. UOTV Rogotin, 13. Veterani IV. brigade ZNG, 14. 

Krvavac II, 15. Krvavac. Start utrke bio je na Neretvi 

ispred mjesne rive gdje su se poredale sve laðe potom 

se vozilo uzvodno do ušæa Norina gdje je bio okret 

oko bove i potom natrag nizvodno na kraj Krvavca 

gdje je bio okret oko druge bove i preostala dionica 

natrag do rive, ukupno oko 5 km. Lijep i malo 

neoèekivan rezultat naših gusara s obzirom na neke 

jaèe ekipe koje su nastupile i male pripreme u odnosu 

na prošlu godinu. Od poèetka utrke držali smo drugu 

poziciju a nakon drugog okreta, Staševica je iskoristila 

bolju poziciju bliže bovi i uzela drugo mjesto. 

U Krvavcu su za nas nastupili: Željko Markota, 

Branko Markota, Ante Ramiæ, Miro Matiæ, Leo Iliæ, 

Mate Volareviæ, Ante Vuèiæ, Marijo Marušiæ, Ivica 

Glaviniæ, Hrvoje Manenica i pariæar Ante Bukovac. 

12. Maraton laða (08. kolovoza) 

Dana 1. kolovoza u Opuzenu su održane utrke 

za izbor startnih pozicija na maratonu laða. Nastupilo 

je 37 ekipa sudionika ovogodišnjeg maratona laða od 


58 

kojih naše dvije: prva postava i mladi koji su ujedno 

i najmlaði maratonci s prosjekom godina -15. Prva 

postava osvojila je drugo mjesto èime smo premašili 

naša ovogodišnja oèekivanja. Uz pehar za drugo mjesto 

dobili smo i veèeru u restoranu Adria u Metkoviæu. 

Po završetku vožnji pristupilo se dodjeli pehara i izboru 

startnih pozicija. 

U pripreme za maraton krenuli smo negdje krajem 

lipnja. Nedostatak veslaèa naša je stara boljka tako da 

smo zbog obveza kompletni odradili tek nekoliko 

treninga a samim time nismo niti imali velikih ambicija 

na maratonu. Generacija dvadesetogodišnjaka, koja je 

odradila nekoliko maratona raspala se i za sada nemaju 

interesa za maraton. Mlaða ekipa koja je nastupila na 

maratonu postigla je odlièan rezultat s obzirom da su 

najmlaði maratonci. Dobre pripreme bile su im u ligi 

mladih laðara gdje su se kalili i u svojoj kategoriji 

osvojili su drugo mjesto. Mlada posada Pruda postigla 

je izvrsno 12.mjesto. 

12. maraton laða održan je 8.kolovoza 2009. 

godine a po prvi put pobijedila je posada Gusara iz 

Komina. Kominjani su, pod trenerskom palicom 

proslavljenog kajakaša Ivana Šabjana, naporno trenirali 

od poèetka godine. Iako nisu sjajno startali, uspjeli su 

na kraju u Crnoj rijeci prestiæi Donjane Donje i stiæi 

do Velikog štita Kneza Domagoja. Po prvi put 

medaljom se okitila i treæeplasirana ekipa Marko 

Markota iz Rogotina iako im je ovo tek treæi maraton 

i nastupaju pod imenom i u spomen na svog tragièno 

preminulog prijatelja. Nastupilo je ukupno 39 ekipa 

od kojih 33 u konkurenciji, koliko je bilo istih laða i 

šest ekipa van konkurencije meðu kojima je bila i 

ekipa kluba navijaèa Dinama pod nazivom „Plavo 

srce za Klaiæevu”. Svojim nastupom na maratonu u 

sklopu humanitarne akcije prikupljali su novac za 

pomoæ malim pacijentima Djeèje bolnice u Zagrebu. 

Na kraju trima prvoplasiranim ekipama pripali su mali 

štitovi u trajno vlasništvo i novèane nagrade. Veliki 

pobjednièki štit Kneza Domagoja pobjednicima 

maratona uruèio je predsjednik RH Stjepan Mesiæ. 

Ekipi Pruda uruèen je Pokal „Ivan Šprlje” za fairplay 

na maratonu laða 2008.godine. Po završetku 

službenog dijela programa, fešta se nastavila uz nastup 

Marijana Bana i skupine Feminem. U Vidu na 

parkiralištu stiglo je 11 laðarskih posada: Domagojevi 

gusari 1 i 2, Veterani IV.brigade, Klub navijaèa BBB- 

Plavo srce za Klaiæevu, Jerkovac, Bjelovar, Sisak, 

Primorsko-goranska županija, Metkovke, Sveti Nikola 

1 i 2 gdje se feštalo uz iæe i piæe. 

Popis veslaèa i èlanova ekipe: 

Domagojevi gusari-Vid: Augustin Brnas, Ante 

Bukovac, Ivica Glaviniæ, Mate Glaviniæ, Leo Iliæ,

Hrvoje Manenica, Branko Markota, Željko Markota, 

Mario Marušiæ, Cvito Matiæ, Miro Matiæ, Josip Pejar, 

Ante Ramiæ, Andrija Ramiæ, Ranko Šiljeg, Andrija 

Šutalo, Mate Volareviæ, Ante Vuèiæ, Nedo Vuèiæ. 

Domagojevi gusari-mladi: Dragan Brnas, Josip 

Boras, Ivan Komazin, Ante Matiæ, Mirko Medak, 

Žarko Markota, Hrvoje Marušiæ, Jure Parmaæ, Ivan 

Suton, Marin Suton, Vlado Ramiæ, Kristijan Šiljeg, 

Vinko Šiljeg, Mateo Vidoviæ, Vinko Volareviæ, Ivan 

Vuèiæ. 

Prud: Josip Jakiæ, Marko Jakiæ, Mate Jakiæ, Ante 

Marušiæ, Antonio Marušiæ, Josip Marušiæ, Petar 

Marušiæ, Rudolf Petkoviæ, Stiven Ronèeviæ, Domagoj 

Taslak, Mirko Taslak, Ivan Volareviæ, Josip Volareviæ, 

Marin Volareviæ, Mate Volareviæ, Petar Volareviæ, 

Vedran Volareviæ. 

Poredak 12. maratona laða: 

1. Gusari Komin 

2. Donjani donji-Slivno 

3. „Marko Markota” Rogotin 

4. Stablina 

5. Rogotin 

6. Staševica 

7. Šariæ Struga 

8. Baæina mladi 

9. Baæina 

10. Plina Stablina 

11. „Škrapa” Momiæi 

12. Prud 

13.-14. Èeljevo 

13.-14. Zagreb 

15. „Sveti Roko” Podrujnica 

16. Žrnovski galijoti-Žrnovo, Korèula 

17. Domagojevi gusari-Vid 

18. Staševica juniori 

19. Sveti Nikola juniori-Metkoviæ 

20. Jerkovac-Metkoviæ 

21. Krvavac II 

22. Crni put-Metkoviæ 

23. Vidonje 

24. Primorsko-goranska županija 

25. Veterani IV gardijske brigade 

26. Bjelovar 

27. Sveti Nikola-Metkoviæ 

28. Peraèko blato 

29. Domagojevi gusari-Vid mladi 

30. „Norin” Matijeviæi 

31. „Sveti Jure” Desne 

32. „Gospa od zdravlja” Vlaka 

33. „Južnjak” Ploèe 

34. Krvavac 


59 

35. Plavo srce za Klaiæevu bolnicu 

36. Sisak 

37. Mollise del communa Croata 

38. Metkovke 

39. Torcida Ploèe 

Domagojevi gusari u Sisaèko – moslavaèkoj 

županiji (23. kolovoza) 

Nakon druženja za vrijeme ovogodišnjeg maratona 

laða sa laðarima iz Siska, „Domagojevi gusari” 

dobili su poziv da nastupe na regati kupskih èamaca 

koji se po treæi put održavaju u sklopu manifestacije 

„LETONIÆ SELO STARIH SPORTOVA”. 

Organizator Turistièka zajednica opæine Lekenik 

predvoðena predsjednikom Božidarom Antolecom 

osigurala je našim laðarima dvodnevni boravak sa 

posjetima svim znamenitostima ovog kraja s pažnjom 

i uvažavanjem kakvi se samo zamislit mogu. 

U nedjelju 23. kolovoza na dan svetog Bartola 

nakon razgledanja i upoznavanja Lekenika i susjedne 

Pešæenice izaslanstvo „Domagojevih gusara” sudjelovalo 

u procesiji koju su imali èast i predvoditi od 

Letovaniæa do drvene crkve Sv. Bartola izgraðene u 

18. stoljeæu koja se nalazi na živopisnom brijegu 

Letovaniæki vrh. Kolika je èast, zamislite, da na Ledenu 

Gospu damo nekome da nam vodi procesiju. Nakon 

misnog slavlja svi nazoèni poèašæeni su proizvodima 

lokalnih podrumara te se spustili kroz vinograde do 

Etnografskog muzeja „Škofaè” koja se sastoji od tri 

èardaka (dvoetažne obiteljske drvene kuæe tipiène za 

ovaj kraj) opremljena onako kako se to radilo prije 

stotinjak godina. 

Poslije podne glavni krivac za ovaj posjet profesor 

Pavle Zrniæ PAJO odvezao nas je do startne pozicije 

i pokazao nam èamac kojim æemo nastupiti. Tu su 

laðari iskoristili priliku za kratko upoznavanje sa 

naèinom veslanja i upravljanja . Nakon potpisivanja 

prijavnice uz još 12 posada toèno u 17:00 sati dat je 

znak za start. Favorizirana ekipa U. L. SISAK- DUNAV 

LOYD sa Pajom na krmi odmah se izdvojila i za njom 

naši laðari za koje je veæina mislila da su jedini koji 

mogu pobijediti Loydovce nakon dosadašnje dvije 

uzastopne pobjede. Snaga ovdje nije presudan faktor 

veæ vještina upravljanja koju obavljaju zadnja dva 

veslaèa kako bi se po naški reklo „krmi” – „privati”. 

Prateæi plovni dio rijeke Kupe gdje se na pojedinim 

mjestima strugalo po dnu Pajo je sa svojima poveæao 

razmak a naši su vodili žestoku bitku za drugu poziciju 

sa drugom ekipom U. L. Sisak pod imenom Zibel. 

Udruga laðara Sisak na ovom natjecanju je prijavila 

ukupno èetiri posade a vozi se po èetiri veslaèa. Stazu

dugu oko 8500 metara prvi su preveslali U. L. SISAK- 

DUNAV LOYD sa vremenom 24 min. i 34 sek. Dok 

su Vidonjci zaostali cijeli minut za njima. Nakon 

pristizanja svih posada nastavilo se druženje uz hranu 

i piæe u dvorištu vatrogasnog društva koje je sve i 

organiziralo uz svirku i pjesmu grupe KISS. Na derneku 

koji je organiziran u centru mjesta a kojim se prolazilo 

nakon natjecanja mnogi koji su imali svoja prodajna 

mjesta prilazili su nam i pozdravljali govoreæi da su 

se na našoj župnoj fešti lijepo proveli i zabavili. 

Posebno im se svidjela džigerica na kiselo kuhana u 

kotlu za rakiju. Èestitali su pozdravljali: „Vidimo se 

za Gospu dogodine!” Kako smo se morali vraæati 

zbog radnih obveza organizator je ranije pristupio 

dodjeli nagrada koje su dodijeljene od zamjenika 

Dana 30.sijeènja u Hrvatskoj je održana èetvrta 

po redu Noæ muzeja, velika kulturna manifestacija 

koju je organiziralo Hrvatsko muzejsko 

društvo u suradnji sa 73 muzeja iz 31 grada u Hrvatskoj. 

Ulaz za sve posjetitelje bio je besplatan od 17-23 sata. 

U sklopu manifestacije i Arheološki muzej Narona 

otvorio je svoja vrata posjetiteljima a tijekom veèeri 

nazoènima su predstavljeni plakati Božanstva uz 

besplatna struèna vodstva na temu religija u Rimskom 

carstvu. Takoðer je bila i promotivna prodaja muzejskih 

publikacija i suvenira. Zanimljivu temu pratili su i 

gosti gradonaèelnik i saborski zastupnik Stipo Gabriæ, 

županica Mira Buconiæ, dožupan Miše Galjuf i drugi 

gosti. 

U organizaciji Astronomske udruge Korèula i 

Gradskog muzeja Korèula te u suradnji s Arheološkim 

muzejom Narona i Ornitološkom zbirkom Metkoviæ 

u Arheološkom muzeju Narona 14.ožujka održano je 

predavanje o grèko-rimskoj mitologiji i zvjezdanome 

nebu. Gost i predavaè bio je Korado Korleviæ, najpoznatiji 

hrvatski i svjetski priznati astronom iz 

Zvjezdarnice Višnjan u Istri (poznate u svijetu po 

znaèajnim otkriæima nebeskih pojava - asteroida, 

maglica....). Gospodin Korleviæ održao je zanimljivo 

i pouèno predavanje o znaèaju astronomije. Program 

se održao povodom obilježavanja 2009. godine koju 

je UNESCO proglasio Meðunarodnom godinom 

astronomije - IYA 2009. 

Nakon petomjeseènog restauriranja 15. travnja 

djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda- Restauratorskog 

odjela Split dopremili su kip Augusta natrag 

u Arheološki muzej Narona. Sa kipa su uklonjeni 


60 

naèelnika opæine gospodina Dragutina Vlahovca, 

naèelnika Marijana Crkoci i saborske zastupnice 

Ivanke Roksandiæ. 

Nakon dodjele prigodnih darova kojima su 

„Domagojevi gusari” bili obasuti uslijedilo je srdaèno 

pozdravljanje i ispraæaj uz poziv: „Vidimo se nagodinu!” 

Posadu „Domagojevih gusara” saèinjavali su 

Željko Markota, Miro Matiæ, Mate Volareviæ, Ante 

Vuèiæ „Miki” i moja malenkost kao voða puta. 

Kako bi se lakše mogli uvjeriti u ljepote ovog 

kraja u kojem žive tako srdaèni ljudi posjetite stranicu 

i sve æe vam biti jasno. 

Muzejska dogaðanja tijekom 2009. godine 


èelièni nosaèi na kojima je do sada stajao odnosno 

koji su ga držali u cjelini a pripremljen je statièki 

kvalitetnije velikim vijkom od nehrðajuæeg èelika koji 

neæe biti vidljiv. Zbog složenosti zahvata ovo je 

Augustovo posljednje izbivanje iz „kruga obitelji” jer 

više nije za putovanja. 

Uz Augusta u muzej je iz Zadra dopremljen 

kameni ulomak sa ugraðenim bronèanim slovima kojeg 

je svojevremeno župnik Ereš poslao na èuvanje. Ovo 

je jedini saèuvani komad od tri koja su èinili cijeli 

natpis kojim se spominje gradnja hrama. Cijeli natpis 

don. Ereš je prije slanja „prepisao” na kameni zid u 

Erešovoj kuli u Vidu. 

Pred prepunom Kekavicom na platou ispred 

muzeja 7. srpnja održana je predstava „Cinco i 

Marinko” sa glumcima Dankom Ljuštinom i Vedranom 

Mlikotom. Predstavu je sponzorirala Slobodna Dalmacija 

a organizirao ju je Arheološki muzej Narona u 

sklopu „Naronitanskog kulturnog ljeta” na zadovoljstvo 

svih koji su nazoèili a bilo ih je mnogo. Komedija 

„Cinco i Marinko” autora Mate Matišiæa prvi put je 

izvedena 1992.godine. Prièa je to o dvojici gastajbartera 

Marinku i Cincu koji „glumi” mrtvaca kako bi dobio 

njemaèku mirovinu. Prema prièi snimljena je filmska 

komedija 1998.godine „Kad mrtvi zapjevaju” u režiji 

Krste Papiæa s glavnim ulogama koje su tumaèili Ivo 

Gregureviæ i Ivica Vidoviæ. 

Nakon predstave uz domaæu spizu glumcima su 

uruèeni prigodni darovi, izmeðu ostalog i majice 

Domagojevih gusara. 

Branko Markota


Pregled zbivanja u župi Vid tijekom 2009. godine 

SIJEÈANJ 

v 1. sijeènja - svetim misama u Prudu i Vidu je proslavljen 

blagdan Marije Bogorodice, prvi dan ove godine. 

v 6. sijeènja - svetim misama u Vidu i Prudu je proslavljen 

blagdan Tri kralja-Bogojavljenje ili Vodokršæe. 

v 6. sijeènja - u crkvi Gospe Karmelske na Bagaloviæima, 

pet župnih zborova iz doline Neretve, su imali koncert 

božiænih pjesama. Koncertu je prethodila sveta misa 

koju je vodio župnik don Nikola Bodrožiæ. Poslije svete 

mise su nastupali zborovi. Svaki zbor je otpjevao tri 

pjesme. Nastupili su župni zborovi: iz župe Vid je nastupio 

mladi zbor i mješoviti zbor, zatim iz Ploèa, Gradca, župe 

sv. Nikole iz Metkoviæa i na kraju domaæi zbor župe 

Bagaloviæi. 

v 24. sijeènja - Povodom 16. obljetnice akcije Maslenica 

veterani 4. gardijske brigade su posjetili poprište ratnih 

dogaðaja. 

v 25. sijeènja - obilne kiše su proteklih dana podigle vodostaj 

Norina koji je dostigao razinu Velike rive. 

v 30. sijeènja – ugraðene su sigurnosne ograde i rukohvati 

sa obje strane mosta u Vidu. 

v 30. sijeènja - u Hrvatskoj je održana èetvrta po redu Noæ 

muzeja, velika kulturna manifestacija koju je organiziralo 

Hrvatsko muzejsko društvo u suradnji sa 73 muzeja iz 

31 grada u Hrvatskoj. Ulaz za sve posjetitelje bio je 

besplatan od 17-23 sata. U sklopu manifestacije i 

Arheološki muzej Narona otvorio je svoja vrata 

posjetiteljima, a tijekom veèeri nazoènima su predstavljeni 

plakati Božanstva uz besplatna struèna vodstva na temu 

religija u Rimskom Carstvu. Takoðer je bila i promotivna 

prodaja muzejskih publikacija i suvenira. 

VELJAÈA 

v poèetkom mjeseca izvodili su se radovi na postavljanju 

cijevi za natapanje zelenih površina oko spomenika 

Kneza Domagoja i župne crkve. 

v 2. veljaèe – svetom misom u župnoj crkvi je proslavljen 

blagdan Svijeænice. 

v 8. veljaèe - nakon svetih misa u Vidu i Prudu je obavljen 

obred grlièanja na èast svetog Blaža. 

v 14. veljaèe - u župnoj crkvi u Vidu je održan koncert 

korizmenih puèkih napjeva puèkih pjevaèkih skupina iz 

doline Neretve. 

v 18. veljaèe - nakon duže vremena je napadao oveæi snijeg, 

oko 20 cm. 

v 22. veljaèe - u Metkoviæu je održana, do sada najveæa 

maškarska povorka na kojoj su sudjelovali maèkari iz 

Pruda i „Naronitanke” iz Vida koje su osvojile 3. nagradu 

za najbolju masku. 

v 24. veljaèe – završene su maèkarske sveèanosti. Po 

obièaju, uz glazbu i ples, na Velikoj rivi je održano 

suðenje i spaljivanje Marka Krnjevala. Naveèer je u 

Prudu održana završna fešta uz ples, iæe i piæe. Po staroj 

tradiciji, maèkari Vida i Pruda obilazili su jedno i drugo 

mjesto. Naèin obilaska jednoga i drugoga mjesta se 

unaprijed zna. Naime, u osam ujutro na „nièijoj” zemlji 

izmeðu Vida i Pruda susreli se i kratko se dogovorili što 

æe i kako æe obilazit mjesta. Potom je svaka skupina 

pošla u „tuðe” mjesto koje moraju obiæi i napustit ga do 

61 

podne. Domicilni maèkari se ne smiju vratit u svoje 

mjesto dok su u njemu maèkari iz drugog mjesta. Sva 

ovogodišnja zbivanja su sa zanimanjem pratili gospoda 

iz INSTITUTA ZA ETNOGRAFIJU I FOLKLORI- 

STIKU pri Ministarstvu znanosti: dr. sc. Ivan Lozica 

ravnatelj Instituta, mr. sc. Joško Æaleta znanstveni 

suradnik i znanstveni novak Nataša Polgar. 

OŽUJAK 

v 8. ožujka – poèeo je 12. memorijalni turnir „Ante Taslak”. 

v 14. ožujka - u organizaciji Astronomske udruge Korèula 

i Gradskog muzeja Korèula, u suradnji s Arheološkim 

muzejom Narona i Ornitološkom zbirkom Metkoviæ u 

Arheološkom muzeju Narone, održano je predavanje o 

grèko-rimskoj mitologiji i zvjezdanome nebu. Gost i 

predavaè bio je Korado Korleviæ, najpoznatiji hrvatski 

i svjetski priznati astronom iz zvjezdarnice Višnjan 

(poznate u svijetu po znaèajnim otkriæima nebeskih 

pojava - asteroida, maglica....). Gospodin Korleviæ održao 

je zanimljivo i pouèno predavanje o znaèaju astronomije. 

Program se održao povodom obilježavanja 2009. godine 

koju je UNESCO proglasio Meðunarodnom godinom 

astronomije. 

v 19. ožujka - svetim misama u Vidu i Prudu proslavljen 

je blagdan Svetog Josipa, zaštitnika domovine Hrvatske. 

v 21. ožujka – za mlade iz Neretvanskoga dekanata, u 

Rogotinu je održan korizmeni put križa. 

v 22. ožujka - završen 12. memorijalni turnir „Ante Taslak”. 

Na kraju je bio ovaj poredak: 1. Ptice (Vid-Metkoviæ), 

2. Killersi CB Hollywood (Metkoviæ), 3. Apartmani 

BONACA (Komarna), 4. Porto Tolero (Ploèe). 

v 23. ožujka - Kip cara Vespazijana iz Arheološkog muzeja 

Narone odvezen je u Rim. U Rimu je 26. ožujka otvorena 

izložba posveæena dvije tisuæitoj godišnjici roðenja cara 

Vespazijana na kojoj je bio izložen i njegov kip iz Narone. 

Izložba æe 10 mjeseci biti postavljena u Koloseumu i na 

Palatinu do sijeènja 2010. godine. 

v 24. ožujka - asfaltirana ulica od muzeja do Križa u Vidu. 

v 25. ožujka – u prostorijama Grada Metkoviæa održana 

je sjednica o službenom zapoèinjanju radova na katastarskoj 

izmjeri na podruèju K.O.Vid. 

v 25. ožujka - svetom misom u Vidu je proslavljen blagdan 

navještenja Gospodinova -Blagovijest. 

TRAVANJ 

v 2. travnja - u Crkvi sv. Blaža, u Zagrebu održan je koncert 

puèkih pjevaèa doline Neretve. 

v 2. travnja – u Vidu i Prudu je bila uskrsna ispovijed. 

v 4. travnja - u Zagrebu na Jarunu održan je 2. laðarski 

kup Grada Zagreba u utrci laða. Sudjelovali su: Staševica 

(prvak ovogodišnjeg maratona), Domagojevi gusari - 

Vid (lanjski pobjednici kupa), Sisak, Bjelovar, Zagreb, 

Cipliæi i Primorsko-goranska županija. Domagojevi 

gusari su osvojili 2. mjesto. 

v 5. travnja - blagdan Cvjetnice. Svete mise su bile: u 

Prudu tiha misa, a u župnoj crkvi u Vidu procesija sa 

maslinovim granèicama, pjevanom misom i pjevanom 

Mukom.

v 5. travnja – je izišao 14. broj Lista župe Gospe Snježne. 

v 7. travnja - župni zbor je snimio korizmene i uskrsne 

pjesme. Pod dirigentskom palicom maestra Vice Šiljega 

snimljeno je sedam pjesama, ton majstori i snimatelji 

su bili Mijo Volareviæ i Mate Musulin. Snimanju pjesama 

župnog zbora prethodilo je snimanje starih korizmenih 

i uskrsnih napjeva, a pjevale su ih: Mara Iliæ, Stana Pejar, 

Tada Ramiæ, Kata Šiljeg i Pera Pejar. Skupljene na brzinu 

nakon mnogo godina, bez probe otpjevale su 4 – 5 

pjesama „iz glave”. Tada je izjavila na upit „di joj je 

pjesmarica ili molitvenik”.... „Samo nek jedna poène, ja 

æu nastavit svaku do kraja…” 

v 9. travnja – Veliki èetvrtak: poslije podne u crkvi u Vidu 

je bio blagoslov vina. Naveèer je održana misa Gospodnje 

veèere i pjeva se Gospin plaè. 

v 10. travnja – u prepunoj župnoj crkvi održani su obredi 

Velikog petka. Nakon prièesti pristupilo se ljubljenju 

Križa. Na kraju svih obreda je bila procesija kroz mjesto. 

U procesiji je hodio i tzv. Šimun skriven iza crnog vela. 

v 11. travnja – Velika subota. Poslije podne u crkvi u Vidu 

i Prudu je bio blagoslov uskrsnih jela. Naveèer je održano 

uskrno bdijenje, ponoæka. 

v 12. travnja - svetim misama u Vidu i Prudu je proslavljen 

najveæi katolièki blagdan –USKRS. U Vidu je iza mise 

euharistijska procesija u kojoj, kao poèasna straža, 

sudjeluju i èuvari Božjeg groba. 

v 13. travnja – Uskrsni ponedjeljak. Èuvari Božjeg groba, 

puèki pjevaèi i mnogi župljani su bili na 9. festivalu 

Èuvara Božjeg groba u Kninu. Na festivalu su sudjelovale 

23 župe iz RH i jedna iz BiH. 

v 15. travnja - carski kip Augusta nakon restauracije je 

vraæen u Arheološki muzej Narona. 

v 19. travnja - Mali Uskrs, tradicionalno, na Dragoviji je 

održana sveta misa. 

v 21. travnja - odvjetnik Sreæko Iliæ iz Vida, u Zagrebu je 

održao promociju svoje treæe knjige pod naslovom 

„HUMORNICE IZ SUDNICE”. Promociji koja je 

održana u prostorijama HRVATSKE KULTURNE 

ZAKLADE i HRVATSKOG SLOVA, nazoèile su mnoge 

ugledne osobe iz javnog života Lijepe naše te, naravno, 

veliki broj Neretvana. 

SVIBANJ 

v 3. svibnja - u župnoj crkvi je bila Prva sveta prièest. 

Prvoprièesnika je ovu godinu bilo 14. 

v 9. svibnja - na parkiralištu u Vidu su postavljeni koševi 

za košarku i rasvjeta na most. 

v 12. svibnja - svetim misama i procesijom u Prudu je 

proslavljen blagdan svetog Leopolda Bogdana Mandiæa. 

v 12. svibnja – na blagdan sv. Leoploda, u Dubrovniku je, 

dr. Emilio Marin, na prijedlog MO Vid, proglašen 

poèasnim graðaninom Dubrovaèko-neretvanske županije. 

v 17. svibnja – održani su lokalni izbori. Trebalo je izabrati: 

gradonaèelnika, gradsko vijeæe i župana. U Vidu su bili 

slijedeæi rezultati: za gradonaèelnika Metkoviæa Stipo 

Gabriæ-Jambo (HSS) je dobio 301 glas, Žana Mareviæ 

(HDZ) 178, Dalibor Obradoviæ (SDP) 3 glasa i bilo je 

7 nevažeæih listiæa. Gradsko vijeæe: Koalicija HSS, HSLS, 

HNS, HSU i SU su dobili 282 glasa, HDZ 188 glasova, 

HP-HPP 5 glasova, SDP 4, i bilo je 7 nevažeæih listiæa. 

Za župana: Mira Buconiæ (nezavisni kandidat) je dobila 

276 glasova, Nikola Dobroslaviæ (HDZ HSS HSLS HSU) 


62 

184, Gašpar Bjelopera (HSP) 8, Ivo Karamatiæ (HNS- 

SDP) 7, Mato Ðuroviæ 1. 

v Za županijsku skupštinu dobili su glasove: Nezavisna 

lista Stipe Gabriæa Jambe 271 glas, HDZ HSS HSLS 

HSU nositelj Branko Baèiæ 198, HSP nositelj Gašpar 

Bjelopera 5, Nezavisna lista nositelj Pero Viæan 4, HNS- 

SDP nositelj Nikola Hajdiæ 0 glasova. 

v 17. svibnja - grupa naših mještana, kao zavjet iz Domovinskog 

rata, kod ureðene ploèe-kapelice svetom Paški, 

podno Ograða, proslavila je blagdan istoimenog sveca. 

v 17. svibnja - novoformirani zbor mladih, u župnoj crkvi 

preko svete mise je prvi put otpjevao par pjesama. 

v 21. svibnja - svetom misom u Vidu proslavljen blagdan 

Spasovo-Uzašašæe. 

v 23. svibnja - u Metkoviæu održano sveèano otvaranje 

25. smotre folklora „Na Neretvu miseèina pala”. Smotra 

je održana na Neretvi, kod mosta, a sudjelovale su 

laðarske posade meðu kojima i tri laðe Domagojevih 

gusara i Udruga veterana ZNG IV brigade sa veslaèima 

iz Pruda. 

v 23. svibnja - u arheološkom muzeju Narona otvorena je 

izložba studenata Akademije likovnih umjetnosti iz 

Širokog Brijega. Izložbu je kratkim govorom otvorio 

priznati slikar i predavaè na akademiji Antun Boris 

Švaljek. Iz njegove klase su sva 4 izlagaèa. Izlagaèi su 

bili: Tihana Popinjaè, Magdalena Džiniæ, Josip Švaljek 

i Željko Koren. 

v 24. svibnja - u crkvi svetog Ilije u Metkoviæu je održan 

koncert Marijanskih puèkih napjeva. Sudjelovalo je 13 

puèkih zborova iz doline Neretve. Naši pjevaèi predstavili 

su se pjesmom „Gospi od snijega”. 

v 24. svibnja - u Metkoviæu, ispred hotela Narona, je 

održano prvenstvo Dalmacije u buæanju. Ekipa Vida 

izgubila je u finalu od Bijelog Vira 12:4. Pobjednièka 

ekipa æe 12. srpnja sudjelovati u Splitu na završnom 

takmièenju. Naši su u èetvrtfinalu dobili Desne za koje 

je nastupio bivši svjetski prvak i reprezentativac BiH 

Markica Dodig. U polufinalu su savladane Vidonje 

rezultatom 12:5. Iz naše župe su nastupile još ekipe 

Pruda (ispale od Vidonja) i ekipa Gornjih Marušiæa iz 

Pruda. Za pobjednièku ekipu Bijelog Vira je nastupio 

naš župljanin don Marinko Jurišin, župnik Dobranja- 

Bijelog Vira. 

v 30. svibnja - u Vidu je asfaltirano nekoliko ulica te se 

radilo na ureðenju PP puta kroz Gaj i parkirališta kod 

groblja. 

v 31. svibnja - održan je drugi krug lokalnih izbora za 

župana. U Vidu je dobila Mira Buconjiæ 283 glasa, a 

Nikola Dobroslaviæ 125 glasova. U Prudu je dobila Mira 

Buconjiæ 199 glasova, a Nikola Dobroslaviæ 93 glasa. 

LIPANJ 

v 11. lipnja - svetom misom i procesijom u našoj župi je 

proslavljen blagdan Tjelova. 

v 13. lipnja - svetim misama u Vidu u 7.30 i na Ograðu u 

19 sati proslavljen je blagdan svetoga Ante. Tradicionalno 

je veliki broj naših župljana hodoèastio pješice u 20 km 

udaljeni Humac kod Ljubuškog. 

v 15. lipnja – proslavljen je blagdan svetog Vida. U našoj 

župi je bila i krizma. Sakrament krizme je podijelio 

biskupov delegat dr. don Mladen Parlov.

v 19. lipnja - svetim misama ujutro i poslijepodne je 

proslavljen blagdan Presvetog Srca Isusova. 

v 26. lipnja - ekspedicija neretvanskih laðara je u laði 

preveslala 36 km široki kanal La Manche. Veslali su od 

Velike Britanije do Francuske. Meðu laðarima su bili i 

naši župljani Marko Marušiæ i Branko Markota Žarkin. 

v 29. lipnja – je završen 10. memorijalni turnir „Joško 

Beš”. Pobjednièki redoslijed je bio ovaj: 1. Crni put, 2. 

Hollywood Metkoviæ, 3. MNK Vid, 4. Desne. 

SRPANJ 

v 5. srpnja - u župnoj dvorani u Vidu povodom skorašnje 

izmjere K.O. Vid predstavnici „GEOdata” d.o.o iz Splita 

su našim župljanima predstavili naèin izmjere na podruèju 

ove K.O. i pozvali ih sve na suradnju. 

v 7. srpnja - Pred prepunom Kekavicom, na platou ispred 

muzeja, glumci Danko Ljuština i Vedran Mlikota su 

izveli predstavu „Cinco i Marinko”. Predstavu je sponzorirala 

Slobodna Dalmacija, a organizirao ju je 

Arheološki muzej Narona. 

v 15. srpnja - u Krvavcu je održan 5. laðarski kup župe 

Bagaloviæi na kojem su Domagojevi gusari osvojili treæe 

mjesto. 

v 19. srpnja - u Ligi mladih laðara Vesliæi iz Vida su osvojili 

drugo mjesto 

v 19. srpnja - predsjednik RH Stjepan Mesiæ je boravio u 

Vidu. Nakon sveèane sjednice u Metkoviæu, koja je 

održana povodom Dana grada i blagdana Svetog Ilije, 

oko 15 sati je stigao u Vid. Ispred muzeja su ga doèekali 

predsjednik MO Vid Marko Marušiæ i ravnatelj muzeja 

prof. Hrvoje Manenica. Ravnatelj je Predsjednika upoznao 

sa bogatom poviješæu rimske Narone i eksponatima 

muzeja. Meðu ostalim gostima su bili i gradonaèelnik 

Metkoviæa Stipe Gabriæ, admiral Hrvatske ratne mornarice 

Ante Urliæ, bivša županica Mira Buconjiæ, gradonaèelnik 

Dubrovnika Andro Vlahušiæ, dožupanica Marija Vuèkoviæ 

i drugi. S krova muzeja prof. Manenica upoznao je 

Predsjednika o planovima za buduæa istra-živanja uokolo 

muzeja kad budu neka bolja financijska vremena. Gosti 

su se potom zaputili do Velike rive gdje je Predsjednik 

ušao u laðu i prokrstario Norinom uzvodno do ranèa 

Ðuða&Mate i natrag. Pri povratku do mosta na istom je 

bila skupina vidonjskih mladiæa koja se osvježavala 

skokovima u vodu. Po želji gostiju momci su izveli 

nekoliko lijepih skokova ispred laða. Gosti su se potom 

zaputili u restoran „Ðuða&Mate” gdje je Predsjednik 

uživao u neretvanskom brudetu od jegulje i žaba. Oko 

17 sati Predsjednik je napustio Vid. 

v 24. srpnja - Domagojevi strijelci su sudjelovali u Ninu 

na smotri povijesnih postrojbi. 

v 25. srpnja - na tradicionalnoj brudetijadi u Opuzenu 

meðu 24 ekipe sudjelovale su i tri ekipe iz naše župe: 

Domagojevi gusari koje su predstavljale Dražena Talaiæ, 

Mira Boras, Albina Suton i Marica Marušiæ. Ekipu 

Peškere su zastupali ŽeljkoVuèiæ Ambro, Tomislav 

Bukovac, Lovre Bukovac Lola i Ante Volareviæ Èika. 

Ekipu Konšerva su predstavljali supružnici Nikica i 

Vjeko Taslak i Jelena Rebac. 

KOLOVOZ 

v 1. kolovoza - u Opuzenu održane su brzinske utrke za 

maraton laða. Domagojevi gusari su osvojili 2. mjesto. 


63 

v 2.- 4. kolovoza - uoèi blagdana Ledene Gospe u Vidu je 

održana trodnevnica. 

v 4. kolovoza - u Vidu je održan tradicionalni Kup Kneza 

Domagoja u utrci laða. Prvo mjesto su osvojili 

Domagojevi gusari, drugo Bjelovar, treæe Veterani IV. 

gardijske brigade. 

v 5. kolovoza – proslavljen je blagdan zaštitnice naše župe, 

Gospe Snježne. Tijekom jutra održane su tri svete mise: 

rana u 5 sati, druga u 7 za poginule hrvatske branitelje 

i u 9,30 sveèana, pjevana sveta misa sa procesijom. Ova 

sveta misa je za Domovinu. Na Ledenu Gospu je Dan 

domovinske zahvalnosti. Radi toga je ovaj dan i državni 

praznik. Sveèanu svetu misu je predvodio i propovijedao 

fra Josip Bebiæ, misionar u Njemaèkoj. S njim je 

koncelebriralo još osam sveæenika. 

v 7. kolovoza - u organizaciji Hrvatskog slova iz Zagreba 

i Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti iz 

Opuzena, na krovu Arheološkog muzeja Narona, pred 

oko 200 gledatelja, održana je promocija treæe knjige 

Sreæka Iliæa pod nazivom „Humornice iz sudnice”. Sav 

prihod od prodaje knjige, po cijeni od 100 kn, namijenjen 

je za lijeèenje Ivane Kešina. Program je vodio Ivica 

Brnas. Knjigu su predstavili Stipan Šešelj književnik i 

Andrija Boras odvjetnik. Humoreske iz knjige èitali su 

dramska umjetnica Matija Prskalo i prof. Tomislav 

Zupèiæ-Zupa. Autor je u knjizi sakupio istinite šaljive 

prièice iz sudnica. 

v 8. kolovoza – održan je 12. maraton laða. Na kraju je 

poredak bio ovaj: 1. Gusari Komin, 2. Donjani donji 

Slivno, 3.Marko Markota Rogotin...12.Prud, 17. 

Domagojevi gusari, 29. Domagojevi gusari-Vid mladi. 

v 15. kolovoza - svetim misama u Vidu i Prudu proslavljen 

je blagdan Velike Gospe. 

v 21. kolovoza - u Kominu je održana „Noæ prvaka”. Tako 

se zove proslava pobjede maratona laða. Pobjednici 

pogoste sve sudionike maratona. 

v 29. kolovoza - Torcida iz Pruda je priredila mjesnu 

veselicu. Povod je bio završetak pisanja natpisa kroz 

cijelo mjesto. Natpis je dug 400 metara. 

v 30. kolovoza - Domagojevi gusari su sudjelovali na treæoj 

utrci Kupskih èamaca u Lekeniku kod Siska. Osvojili 

su 2. mjesto. 

RUJAN 

v 7. rujna – je zapoèela školska godina. 

v 7. rujna - u Vidu je održana Izborna Skupština ogranka 

HSS-a Vid na kojoj je izabran za novog predsjednik Pero 

Kaleb. 

v 7. rujna - povodom blagdana Male Gospe hodoèasnici 

iz naše župe su autobusom hodoèastili u svetište Vepric. 

v 8. rujna - svetom misom u župnoj crkvi u Vidu je 

proslavljen blagdan Male Gospe. 

v 14. rujna - župnik don Stanko Vrnoga je u Prudu, kod 

kuæe Ivana Marušiæa Pele, blagoslovio zavjetnu kapelicu. 

Ivan se zavjetovao, kad mu je sin Jurica odlazio u 

domovinski rat 1991. godine, ako mu se sin vrati živ, da 

æe naèiniti kapelicu na èast sv. Ante. 

v 14. rujna – veterani IV. gardijske brigade su u Ploèama 

obilježili 18. obljetnicu prve oružane akcije HV u ovom 

dijelu RH pod nazivom „Zelena tabla-Male Bare”. Tom 

prilikom gardisti su zaposjeli vojarnu JNA u Ploèama i

skladišta oružja TO u Malim Barama kod Ploèa. U akciji 

su ranjeni naši župljani Ivica Marušiæ i Ilija Volareviæ. 

v 24. rujna - na igralištu u Vidu su zamijenjeni dotrajali 

dijelovi ograde. 

v 26. rujna – je bila ispovijed uèenika prigodom poèetka 

školske godine. 

LISTOPAD 

v 12. listopada - oko igrališta, osnovne škole i djeèjeg 

vrtiæa u Vidu, radi djece koja se tu igraju, ureðivao se 

okoliš. 

STUDENI 

v 13. studenog - održana je izborna Skupština Udruge 

laðara Neretve. Za predsjednika Udruge laðara Neretve 

drugi put je izabran Marko Marušiæ. Ovo mu je drugi 

mandat. 

v 15. studenog - don Stanko je sa župnim zborom bio u 

bivšoj župi Slatine na otoku Èiovu kod Trogira. On je 

predvodio svetu misu, a naš župni zbor je pjevao. 

v 15. studenog - na svetoj misi u Vidu, koju je predvodio 

don Marinko Jurišin, zlatni jubilej - 50 godina braka su 

proslavil Nikola i Stana (roð. Vuèiæ) Ramiæ iz Vida. 

v 18. studenog - u Hrvatskoj se svake godine održava Dan 

sjeæanja na žrtve Vukovara 1991. godine. Tom prilikom 

u Vidu i Prudu paljene su svijeæe za žrtve Vukovara. 

Veterani IV. brigade, meðu kojima je bilo i desetak naših 

župljana posjetilo je Vukovar gdje su sudjelovali u 

mimohodu Sjeæanja na nevine žrtve Vukovara. 

v 22. studenog - Ministarstvo mora prometa i infrastrukture 

RH, iz programa razvitka otoka i priobalja, dodijelilo je 

170.000,00 kn za uvoðenje klime u crkvama u Vidu i 

Prudu. 

v 29 . studenog - na prvu nedjelju adventa župni crkveni 

zbor iz Slatina na otoku Èiovu sa župnikom don Antom 

Èuliæem je pohodio našu župu. Župnu misu u Vidu je 

predvodio don Ante, a slatinski zbor je pjevao preko 

mise. 

PROSINAC 

v 4. prosinca - u punoj dvorani Gradskog kulturnog središta 

u Metkoviæu mladi župni zbor župe Gospe Snježne je 

održao humanitarni koncert. Organizator koncerta je 

Udruga cerebralne i djeèje paralize doline Neretve 

„Leptiriæi” Ploèe. Sav prihod od koncerta namijenjen 

je za djecu invalide doline Neretve. 

v 8. prosinca - svetim misama u Vidu i Prudu proslavljen 

je blagdan Bezgrešnog zaèeæa Blažene Djevice Marije. 

v 13. prosinca – je ovu godinu bila treæa nedjelja došašæa. 

U Hrvatskom narodu se od davnine u treæu nedjelju 

došašæa slavi Dan majki, a narod ga zvao Materice. Po 

obièaju ove župe taj dan su svete mise u Vidu i na 

Dragoviji. 

v 17. prosinca - održana je božiæna ispovijed u župi. 


v 19. prosinca – ujutro je palo nekoliko centimetara snijega 

koji se ubrzo otopio od kiše. Najniža temperatura ujutro 

-4,2 stupnja C. 

v 19. prosinca – na tradicionalnom, 17. Božiænom 

malonogometnom turniru, u Metkoviæu (trajao od 28.11.- 

23.12.) MNK Vid dospio je do èetvrtfinala gdje je poražen 

od bolje i iskusnije ekipe Porto Tolero CB Carpe Diem 

rezultatom 4:3. 

v 20. prosinca - uoèi svete mise u Vidu mali izviðaèi 

donijeli su Betlehemsko svijetlo mira. 

v 20.-23. prosinca - „Elkeš” vlasnik Željko Kešina iz Vida 

ugradio je klimu u crkve u Prudu i Vidu. 

v 22. prosinca - od ekstremno hladnih temperatura, neuobièajenih 

za ovo doba godine, u samo dva dana razlika 

je bila petnaestak stupnjeva. 20. prosinca u podne 

temperatura je bila +2 stupnja. Najniža temperatura 21. 

prosinca je bila -6,7 stupnjeva ujutro izmeðu 7 i 8 sati 

dok je najviša bila +4,2 stupnja oko podneva. Hladnoæa 

je tijekom dana popustila pa je raspon u 24 sata bio od 

+5 (oko ponoæi) do +14 stupnjeva (oko 22 sata). 

v 24.-25. prosinca - na Badnju veèer u župi su se tradicionalno 

ložili badnjaci. Svetom misom ponoækom u 

župi je proslavljeno poroðenje Kristovo-Božiæ. Crkva 

je bila prepuna vjernika iz župe, a bilo je i gostiju iz 

drugih župa. Vrijeme je za ovo doba godine bilo 

neuobièajeno toplo, ugodnih 16 stupnjeva. Vani je puhalo 

jugo i lagano je rominjala kiša. Na poèetku svete mise 

stariji župni zbor otpjevao je nekoliko božiænih pjesama, 

a nakon toga i mladi zbor ispred oltara je otpjevao 

nekoliko božiænih pjesama. Po završetku svete mise 

nazoèni su meðusobno èestitali i pohitali kuæama jer je 

kiša poèela jaèe padati. Kako nije bilo novca ove godine 

nije bilo vatrometa. Ujutro na Božiæ svete mise bile su 

u Vidu i Prudu. 

v 26. prosinca - svetim misama u Vidu i Prudu je proslavljen 

blagdan Svetog Stjepana. 

v 27. prosinca - nedjeljnim svetim misama u Vidu, Prudu 

i Dragoviji je proslavljen blagdan Svetog Ivana i Svete 

obitelji. 

v 27. prosinca – održani su izbori za 3. predsjednika RH. 

Kandidati su popisani abecednim redom. Evo koliko je 

tko dobio glasova: 1. Milan Bandiæ (Nezavisni kandidat)- 

107 glasova u Vidu, 109 u Prudu; 2. Prof. dr. sc. Andrija 

Hebrang (HDZ)- 81 u Vidu, 62 u Prudu; 3. Prof. dr. sc. 

Ivo Josipoviæ (SDP)- 58 u Vidu, 19 u Prudu; 4. Josip 

Jurèeviæ (Nezavisni kandidat)- 9 u Vidu, 7 u Prudu; 5. 

Damir Kajin (IDS)- 5 u Vidu, 6 u Prudu; 6. Boris Mikšiæ 

(Nezavisni kandidat)- 10 u Vidu, 6 u Prudu; 7. Prof. dr. 

sc. Dragan Primorac (Nezavisni kandidat)- 29 u Vidu, 

31 u Prudu; 8. Prof. dr. sc. Vesna Pusiæ (HNS)- 5 u Vidu, 

2 u Prudu; 9. Vesna Škare-Ožbolt (Nezavisni kandidat)- 

0 u Vidu, 0 u Prudu; 10. Prof. dr. sc. Miroslav Tuðman 

(Nezavisni kandidat)- 28 u Vidu, 5 u Prudu; 11. Nadan 

Vidoševiæ (Nezavisni kandidat)- 34 u Vidu, 33 u Prudu; 

12. Slavko Vukšiæ, ing. (DSSRSR)- 1 u Vidu, 3 u Prudu. 


éééééééééééééééééééééééééé 

64

Prva prièest. 

prva prièest je bila 3. svibnja 2009. godine. U župi 

je uvijek posebna sveèanost. Prvoprièesnika je 

bilo 14. Sedam iz Pruda, sedam iz Vida. Neki su 

Isusu napisali prigodne molitve. Evo nekih molitava: 

Isuse, volim te, ljubim te i vjerujem u te! Isto tako 

mi pomogni, da budem poslušna i dobra! (Ivana Taslak) 

Dragi Isuse! Èuvaj moju obitelj i daj joj zdravlje. 

Isuse, oprosti što sam te vrijeðala. Obeæavam, da ne 

æu više!!! Ljubim te! (Klaudija Jakiæ) 

Molitva. – Bože, daj nam snage da budemo zdravi 

i dobri. Oprosti nam sve naše grijehe, da budemo u 

tebi i da te slavimo. (Kristina Vuèiæ) 

Dragi Isuse, èuvaj mene i moju obitelj. Daj nam 

zdravlje i pokloni nam radost življenja u zajedništvu 

s tobom. Povedi me na pravi put. A za sve do sada 

hvala ti od svega srca. Primi me u svoje srce i daj da 

s tobom tu ostanem zauvijek. (David Volareviæ) 

O dobri Isuse! - O moj Isuse, hvala ti na svemu 

a pogotovo na mami, tati i seki. Ja te volim, vjerujem 

u tebe, molim ti se i zahvaljujem ti. Nadam se da i ti 

mene voliš jer ja ti se molim. (Branka Marušiæ) 

Èetiri rijeèi. – Èetiri su rijeèi potrebne da Isusu 

uzvratimo ljubav. Te su rijeèi molitva, zahvalnost, 

ljubav i vjera prema njemu. Isuse za sve ti hvala voli 

te tvoja Karla. U srcu te ja imam i èuvam to ti znaj! 


DJEÈJI KUTAK 

(Karla Boras) 

Sve je ovo jedna zajednica koju je stvorio 

Bog. Samo, mi to moramo shvatiti, ali mnogi 

ljudi to ne znaju. Èak se ne žele i upitati! 

Ana Markota, 6. r Vid- SIMBOL - kemijska 

65 

Mija Suton, 3. r - OGRLICA - olovka 

Moje selo 

moje selo se zove Vid. S koje god strane pogledam, 

moje selo je vrlo lijepo. Prostire se uz 

brežuljak. Na vrhu tog brežuljka nalazi se 

crkva posveæena Gospi od Snijega i spomenik knezu 

Domagoju sa njegovim strijelcima. Bogato je zelenilom 

i razlièitim stablima. Svake godine mještani sve više 

sade masline. Ljepotu moga sela èine mnoge uske 

vijugave ceste, stare kuæe ili konobe, kako to vole reæi 

naši stari ljudi. Najviše me veseli to što je poznato u 

cijeloj Europi, a poznato je radi toga što leži na ostacima 

staroga grada Narone. Nešto od ostataka staroga grada 

je i vidljivo. Ostalo se još uvijek nalazi neotkopano, 

pod zemljom. Sve više turista želi vidjeti ono što se 

vidjeti može: muzej, ostatke bedema i crkvu sv. Vida 

koja je sagraðena na temeljima ranokršæanske bazilike 

iz petoga stoljeæa. Ljepotu moga sela nadopunjava 

rijeka Norin koja je bogata biljnim i životinjskim 

svijetom, lijepo ureðeni vrtovi, kuæe, ljudi koji su 

jako vrijedni i dobri, graðevine novijega doba kaso 

što su: škola, pošta, restorani, trgovine, parkiralište… 

Ana Prusac 7. b - Vid

Romana Matiæ, 2. r Vid- ISUS JE USKRSNUO - olovka 

LJUBAV 

Dok šetam ulicom 

Sjetim se tebe 

Srce mi snažno zalupa i 

Shvatim da ne mogu bez tebe. 

Mislim kako ti priæi i 

Bliže tvom srcu stiæi 

U glavi zbrka svira, 

Ne da mi mira. 

(Ivana Taslak 3. r.) 

Romana Matiæ, 3. r Vid- SLJEPAC I ISUS - olovka 


Pjesme malih pjesnika: 

Moja domovina 

d 

omovina je kao pjesma, 

Žari u srcu svakom 

Srce kuca za njom 

U trenutku svakom. 

Domovina je zlatna 

Rijeè kao Bog 

Domovina je u 

Srcu svakog. 

(Nikola Vuletiæ 4. r.) 

(Darija Volareviæ 3. r.) 

66 

I 

VALENTINA 

ma jedna cura fina, 

Ime joj je Valentina. 

Sreo sam je u gradu 

Kako pije limunadu. 

Sjedi ona tako sama, 

Oko mene nasta tama. 

Moje srce jako lupa, 

Htio bih da smo skupa. 

Valentinovo 

Ima jedan mali 

Mnogo mi fali. 

Iako je nespretan, 

Kad me vidi bude presretan. 

Lijepa su mi njegova oka dva, 

Kao par labudova. 

Nije lako zaljubljen biti, 

I u školi dobro uèiti. 

Oèi njegove plave, 

Svaku vijest mi jave. 

On je moj drug pravi, 

Koji svira na gitari. 

(Branka Marušiæ 3. r.) 

Sad sam sretan, 

Poljubac mi dala 

Ta lijepa mala plava. 

(Nikola Vuletiæ 3.r.)

Željko Ramiæ, 2. r - SVETA TRI KRALJA - olovka 

Mate Bukovac, 1. r - BJEG U EGIPAT- olovka 

j 

Moja domovina 

a volim svoju domovinu, 

ona mi je kao ljubav, 

èak kao i prijatelj. 

Moje je mjesto u domovini, 

Nigdje više. 

(Darija Volareviæ 3. r.) 

Darija Volareviæ, 3. r Vid- IGRA - olovka 


67 

VID 

Vid je moje mjesto malo, 

Ja ga gledam svakim danom. 

Svakim danom sve je ljepše, 

Ono krasno miriše na trešnje. 

Nema vike, nema cike 

Samo mir sad vlada tu. 

Ima lijepu Norin rijeku 

Gledam ju ja noæ i dan. 

Ne znam za vas al to je to, 

Vid na zemlji raj je moj. 

(Ana Markota 6 a.) 

Iva Vuèiæ, 1. r - ÈUDESAN RIBOLOV- olovka 

Poruka ljubavi 

Ne bacajmo smeæe, 

Sadimo cvijeæe. 

Neka voda èista teèe 

Da se uz nju mirno šeæe. 

Poruka moja glasi, 

Vrijeme je da se okoliš spasi!! 

(Ante Taslak 4. r.)

Na županijskom natjecanju djeèjih vrtiæa 

Dubrovaèko-neretvanske županije, Mate Bukovac je 

osvojio prvo mjesto u disciplini trèanje na 50 m. U 

dva dana natjecanja bio je oba puta prvi. Tako je 

osvojio dvije medalje. 

Mate Bukovac na pobjednièkom postolju. 


Djeca i šport 

68 

Opet jedno ime naše mlade atletike, a to ime je: 

KARMEN PETKOVIÆ. Pogledajte, iza nje na zidu 

visi 20 medalja! 

Popis medalja je velik. Evo ih: 

- 2 zlatne medalje u trèanju na 100 m, u Èitluku 

2009. godine. 

- 2 zlatne medalje u traèanju na 60 m, u Tuzli 

2009. godine. 

- 2 zlatne medalje u traèanju na 100 m i skok u 

dalj (4,51) u Èitluku. 

- srebrna medalja u traèanju na 200 m, u Splitu 

5. travnja 2009. godine. 

- srebrna medalja za skok u dalj, Tuzla 2009. 

godine. 

- srebrna medalja za skok u dalj, Èitluk 2009. 

godine. 

- srebrna medalja u višeboju (skok u dalj, 100 m 

i kugla) u Èitluku 2009. 

- bronèana medalja za štafetu 4 x 100 m, u Splitu 

9. svibnja 2009. godine. 

- bronèana medalja za štafetu 4 x 100 m, u Èitluku 

2009. godine. 

12 medalja sam osvojila 2009. godine, ostale sam 

osvojila prije godinu ili dvije godine. Pozivam sve 

curice i djeèake iz naše župe, koji vole atletiku, da mi 

se pridruže. Sve ove medalje – ukupno ih je 21 - su 

plod tri godine treniranja. 

Karmen Petkoviæ 7. razred 

*** 

ÔÔÔÔÔÔÔÔÔÔÔÔÔ


Statistika padalina u 2009. godini 

Mjesec u godini: Kolièina padalina: 

l-Sijeèanj: 195 mm 

2-Veljaèa: 64 mm 

3-Ožujak: 142 mm 

4-Travanj: 47 mm 

5 -Svibanj: 48 mm 

6 -Lipanj: 174 mm 

7 -Srpanj: 15 mm 

8 -Kolovoz: 24 mm 

9 -Rujan: 48 mm 

10 -Listopad: 205 mm 

11 -Studeni: 115 mm 

12 -Prosinac: 258 mm 

Napomena: Svi podaci o kolièini padalina 

dobiveni su pomoæu automatskog kišomjera. Opširnije 

o kolièini padalina možete pogledati na web stranici: 

www.vidoniac.com 


Min/max temperature u 2009. godini 

Mjesec u godini: Min.temperatura: Max.temperatura: 

1 -Sijeèanj: 06.01.2009= -4,4°C 14.01.2009= 16,8°C 

2 -Veljaèa: 23.02.2009= -4,2°C 03.02.2009= 17,2°C 

3 -Ožujak: 13.03.2009= +0,8°C 31.03.2009= 20,4°C 

4 -Travanj: 14.04.2009= +7,0°C 06.04.2009= 27,0°C 

5 -Svibanj: 01.05.2009= +6,4°C 26.05.2009= 34,8°C 

6 -Lipanj: 24.06.2009= +11,9°C 16.06.2009= 34,7°C 

7 -Srpanj: 12.07.2009= +13,0°C 16.07.2009= 37,8°C 

8 -Kolovoz: 12.08.2009= +17,3°C 22.08.2009= 37,7°C 

9 -Rujan: 30.09.2009= +13,7°C 01.09.2009= 33,0°C 

10 -Listopad: 15.10.2009= +1,0°C 09.10.2009= 28,2°C 

11 -Studeni: 02.11.2009= +1,1°C 17.11.2009= 19,3°C 

12 -Prosinac: 21.12.2009= -6,7°C 25.12.2009= 18,6°C 

Napomena: Svi podaci dobiveni su pomoæu 

automatske meteorološke postaje WMR928 NX. 

69 

U tablici su min/max temperature za svaki mjesec. 

Temperature zraka i tla po danima možete pogledati 

na web stranici vidonjac.com 

Vicko Marušiæ

Amur od 16 kilograma 

Denis Marušiæ je u Hutovu blatu ulovio ribu 

amur. Teška je bila 16 kg. „Amur je slatkovodna riba 

NAJVIŠA POMIDORA U VIDU 

Dana 12. rujna, na poziv Pere Borasa (poznatijeg 

po nadimku „Pero Bili“), pošli smo vidjeti najvišu 

pomidoru u župi. Pomidora je visoka 3 metra. Plodove 

je potrebno brati sa skala. Pero nam je rekao, da je to 

sasvim obièna pomidora koja je, na èuðenje mnogih, 

uspjela izrasti do ovako velike visine. 

Foto: Pero Boras s najvišom pomidorom u Vidu. 



ZANIMILJIVOSTI 

70 

koštunjaèa iz porodice šarana, ukusna mesa. 

Prirodno mu je prebivalište sibirska rijeka Amur 

i neke kineske rijeke. Biljožder; naraste do l metar 

dužine i mase do 25 kg. Odnedavno su njime 

poribljeni neki naši ribnjaci. Dobro se prilagodio, 

živeæi uz ribnjaèkog šarana, kojemu ne konkurira 

u prehrani. Hrani se nadvodnim i podvodnim biljem, 

trstikom, rogozom, vrbovim lišæem, ubaèenom 

svježom djetelinom i stabljikama kukuruza. Èisti 

veliko bilje u ribnjacima, ali slabo preraðuje biljnu 

masu. Za potpuno èišæenje ribnjaka uz njega se 

uzgaja tolstolobik.” (Hrvatska enciklopedija br. 1 

str.220) Tolstolobik je druga vrsta ribe iz porodice 

šarana koja èisti ribnjake od onoga što ne oèisti 

amur. Ovaj, što ga je ulovio Denis, bio je duži od 

1 metra. To se može zakljuèiti prema visini male 

Gabrijele dok stoji uz oca koji drži amura. Gabrijela 

je tada bila visoka 145 cm. 


Jure Ramiæ sa jeguljom dugom 105 cm. i teškom 2,2 kg. Jegulja 

je ulovljena u Neretvi.


Sadržaj: 

Don Stanko Vrnoga, Uvodna rijeè ........................................................................................................... 2 

Prilozi iz prošlosti 

Ante Vuèiæ, Sukob žandara sa simpatizerima HSS-a u Vidu 5. svibnja 1935 ........................................ 3 

Mate Marušiæ pok. Martina. Moje ratne nevolje.. ..................................................................................... 8 

Sreæko Iliæ, Kad Norin teèe uzvodno. ......................................................................................................... 9 

Jakov Vuèiæ, Zapisi o rušenju stare crkve Gospe Snježne. ......................................................................... 12 

Željko Volareviæ-Špiriæ, Volareviæi, dvije – tri crtice o korijenima ............................................................ 14 

Jakov Vuèiæ, Još jednom o starom zvonu sa crkve sv. Vida ............................................................... 15 

Žarko Markota, Mjesne legende 3. ........................................................................................................... 16 

Promišljanja 

Branko Iliæ, Istina oslobaða .................................................................................................................. 18 

Branko Iliæ, Jeli hrvatsko stoèarstvo pred kolapsom? ................................................................................ 20 

Iz života naše župe (don. Stanko Vrnoga) .................................................................................................. 22 

Duhovne stranice (don. Stanko Vrnoga) ...................................................................................................... 33 

Karitas....................................................................................................................................................... 35 

Zanimljivosti 

Marko Marušiæ – Branko Markota, Župljani u pothvatu „Laðom preko La Mancha“ ................................ 37 

Branko Iliæ, Prvi dani meda Dubrovaèko – neretvanske županije. ............................................................ 41 

Meteorologija kao hobi (Preuzeto: Metkovski vjesnik,II/ 12, 2009., 22, 23.) ............................................ 42 

Branko Iliæ, Važno otkriæe biospeologa u jami brda Predolac kod Metkoviæa .......................................... 44 

Vinka Mihatoviæ, Putovanje u spomen Petra Pavla Iliæa (1922.-1945.) .................................................... 44 

Davor Boras, Nismo zaboravili naše Pejare u Zadru .................................................................................. 46 

Pregled dogaðanja kroz proteklu kalendarsku godinu 

Vicko Marušiæ, Snimke svete mise na internetu ......................................................................................... 46 

Branko Markota, Snijeg u Vidu .................................................................................................................. 46 

Branko Markota, Naši veterani na Maslenic ............................................................................................. 47 

Branko Markota, Osnovana Udruga veterana IV. Brigade ........................................................................ 47 

Branko Markota – Marko Marušiæ, Maèkari ............................................................................................. 48 

Marko Marušiæ, Koncert korizmenih puèkih napjeva ................................................................................ 49 

Branko Markota, 12. memorijalni turnir Ante Taslak ................................................................................ 50 

Branko Markota, Snimanje pjesama župnog zbora .................................................................................... 51 

Marko Marušiæ, 9. festival žudija ............................................................................................................... 51 

Branko Markota, Lokalni izbori 2009. godine ........................................................................................... 52 

Branko Markota, Prvenstvo Dalmacije u balotama .................................................................................... 53 

Vicko Marušiæ, Osnovan zbor mladih župe Vid ......................................................................................... 53 

Vicko Marušiæ, 10. memorijalni turnir u malom nogometu „Joško Beš” ................................................... 54 

Marko Marušiæ, 7. neretvanska brudetijada – Opuzen ................................................................................ 55 

Branko Markota, Promocija knjige Sreæka Iliæa ......................................................................................... 56 

Branko Markota, Blagoslov kapelice u Prudu ............................................................................................. 57 

Marko Marušiæ – Branko Markota, Važnije aktivnosti laðarske udruge Domagojevi gusari ..................... 57 

Branko Markota, Muzejska dogaðanja tijekom 2009. godine ..................................................................... 60 

Branko Markota, Pregled zbivanja u župi Vid tijekom 2009. godine ......................................................... 61 

Kutak za dijecu i mlade .............................................................................................................................. 65 

Vremenske prilike u Vidu tijekom 2009. godine (uredio Vicko Marušiæ) .................................................. 69 

Foto zanimljivosti ........................................................................................................................................ 70 

Sadržaj ...................................................................................................................................................... 71 

71

list gospe snjezne 2010.FH10 - Vid

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?