PRELAZAK NEKRETNINA U DRUŠTVENO VLASNIŠTVO ...

30
P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, 1-37 (2007)
privremene uprave, to se zemljište smatra napuštenim i prelazi u društveno
vlasništvo bez naknade (čl. 26.). Zakon o poljoprivrednom zemljištu SRH
propisivao je, dakle, drugu sankciju – prisilni prijelaz poljoprivrednog
zemljišta u društveno vlasništvo samo zbog toga što ga njegov vlasnik
nije obrađivao, a ne zato što je bila u posjedu zemljišta društvenopravna
osoba. Posjed društvenopravne osobe, kroz zakonom propisano vrijeme,
bio je pretpostavka za prijelaz pokretnih i nepokretnih stvari iz privatnog u
društveno vlasništvo po ZUR-u (infra).
Poljoprivredno zemljište smatralo se napuštenim, i po Zakonu o
poljoprivrednom zemljištu prenosilo se u društveno vlasništvo bez naknade,
“ako u roku od pet godina nije bilo obrađivano ukupno tri godine ili ako je u
tom razdoblju tim zemljištem privremeno upravljala općina” (čl. 27. st. 1.).
Iznimka od načela gubitka prava vlasništva po toj osnovi bila je propisana
samo u korist vlasnika “koji su potpuno i trajno nesposobni za obavljanje
poljoprivrednih poslova” kao i u slučaju da je “poljoprivredno zemljište
udruženo najmanje na rok od deset godina prema odredbama Zakona o
udruživanju poljoprivrednika” (čl. 27. st. 2.).
Zakon o poljoprivrednom zemljištu stavio je u isti položaj, s
poljoprivrednim zemljištem, zemljište iz čl. 3. st. 1. (čl. 22. st. 1.). U tome
članku bilo je propisano:
“Šumsko i građevinsko zemljište iskorištava se, do privođenja njihovoj
osnovnoj namjeni, za poljoprivrednu proizvodnju ako svojim prirodnim
uvjetima omogućuje takvu proizvodnju”.
To znači da se i šumsko i građevinsko zemljište do privođenja šumskogospodarskoj,
odnosno građevinskoj (urbanističkoj) namjeni, moralo
iskorištavati kao poljoprivredno zemljište ako je po svojim prirodnim
uvjetima omogućavalo “takvu proizvodnju”, jer su se u protivnom
primjenjivale sankcije privremenog oduzimanja posjeda, odnosno trajnog
gubitka prava vlasništva kao i za poljoprivredno zemljište. U tom slučaju
se, pod uvjetima pod kojima se gubi pravo vlasništva na poljoprivredno
zemljište, gubilo i privremeno pravo korištenja na neizgrađeno građevinsko
zemljište koje je pripadalo prijašnjem vlasniku odnosno njegovom pravnom
sljedniku (čl. 31., 32., 35. Zakona o građevinskom zemljištu). 109
Tužbu radi utvrđenja da je poljoprivredno zemljište iz čl. 26. i 27.
Zakona o poljoprivrednom zemljištu napušteno, podnosilo je “javno
pravobranilaštvo općine na čijem području se to zemljište nalazi” (čl. 28.).
Bila je to deklaratorna tužba (čl. 187. Zakona o parničnom postupku) jer je
učinak prijelaza zemljišta u društveno vlasništvo bio ostvaren ispunjenjem
gornjih pretpostavki. Ovaj zakon prestao je važiti 23. srpnja 1991. kad
je stupio na snagu novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu Republike
Hrvatske. 110
109
Zakon o građevinskom zemljištu, pročišćeni tekst, NN br. 48/88., 16/90. i 53/90.
110
Čl. 45. t. 1. i 46. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, NN 34/91.