PRELAZAK NEKRETNINA U DRUŠTVENO VLASNIŠTVO ...

P. SIMONETTI, Prelazak nekretnina u društveno vlasništvo protekom vremena...
Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 28, br. 1, 1-37 (2007)
onome koji u zakonskom roku ne pokrene postupak za zaštitu ili ostvarenje
svoga prava. Prekluzijom se po pravilu gubi preobražajno (potestativno)
pravo, tj. pravo na promjenu prava ili pravo na stjecanje prava. 22 S druge
strane, kad ne bi bilo zastare, vjerovnik, odnosno njegovi nasljednici, i
poslije više desetljeća, mogli bi podnijeti tužbu za ispunjenje obveze, što bi
stvaralo neizvjesnost o tome tko što kome duguje, a nitko ne bi bio siguran
da ne duguje neki davno zaboravljeni dug koji je nasljeđivanjem prelazio s
jednog na drugog njegovog pretka sve do pretka kojega je naslijedio, čime
bi bila potkopana pravna sigurnost, bitni sastojak prava. Ustanova zastare
uspostavlja ravnotežu između dva esencijalna elementa prava: pravde i
pravne sigurnosti. Pravda zahtijeva da se isplati svaki dug, bez obzira kada
je nastao – pravna sigurnost traži da se nakon proteka izvjesnog vremena
ugasi zahtjev za isplatu duga zbog zastare, tako da nakon proteka toga
vremena dužnik može uspješno istaknuti prigovor zastare potraživanja i
time se osloboditi obveze plaćanja duga.
Gubitak prava vlasništva na određenoj stvari nije posljedica proteka
vremena, zbog nevršenja, nego je posljedica stjecanja prava od strane
trećega protekom vremena. Raniji vlasnik je u odnosu na sadašnjeg vlasnika
u istom položaju kao i svaka treća osoba.
U pravnom sustavu SFRJ i SRH postojale su, međutim, specifične pravne
ustanove stjecanja društvenog vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, pa
i na drugim stvarima u privatnom vlasništvu, u znatno kraćim rokovima od
onih koji su određeni ustanovom dosjelosti, i to bez obzira na savjesnost
posjednika stvari – društvenopravne osobe, bilo da su imale penalni karakter,
bilo da su favorizirale društveno vlasništvo.
2. Stjecanje društvenog vlasništva po osnovi dosjelosti
2.1. Ustanova dosjelosti i stjecanje društvenog vlasništva
Općenito, ako se isključi prisilni prijenos nekretnine u društveno
vlasništvo, na nekretninama u privatnom vlasništvu stjecalo se društveno
vlasništvo pod općim pravnim pretpostavkama iz građanskog prava pod
kojima se stjecalo i privatno vlasništvo. Razlika je bila u tome što se
privatno vlasništvo nije moglo steći dosjelošću na nekretnini u društvenom
vlasništvu, a društveno vlasništvo se bez ograničenja stjecalo dosjelošću na
nekretninama u privatnom vlasništvu 23 . Ovo zbog toga što su se nekretnine
iz društvenog vlasništva mogle otuđiti na temelju pravnog posla ili odlukom
22
Krmeta, S., Subjektivno pravo, str. 198-199.; Popović, M., Pojam subjektivnog prava
(doktorska disertacija), Novi Sad, 1971., str. 95-98; Gorenc, V., U Zakonu o obveznim odnosima
s komentarom, RRiF, Zagreb 1998., uz čl. 370. ZOO-a; Studin, op. cit., uz čl. 370. ZOO-a.
23
Mihajlovski, V., O održaju kao originarnom načinu pribavljanja prava svojine, Pravni
život, br. 3-4/1960., str. 25.