ISUS KRIST- KRALJ SVEGA STVORENJA A

ISUS KRIST – KRALJ SVEGA STVORENJA A
Uvod
Ovom nedjeljom završava liturgijska godina A. 2011. Posljednja, 34. nedjelja kroz godinu A,
je nedjelja Krista Kralja: ISUS KRIST – KRALJ SVEGA STVORENJA. Cilj liturgijske
godine i cijelog kršćanskog života je potpunije upoznavanje i dosljednije prihvaćanje Isusa
Krista. Narav Kristova kraljevstva objašnjavaju čitanja: sam Bog se brine za svoj narod kao
dobri pastir za svoje stado, 1. čitanje. Izvor i svršetak Kraljevstva je kod Boga, ono nas vodi u
tajnu Božje ljubavi, 2. čitanje. Evanñelje upućuje na zemaljske odraze toga kraljevstva: briga
za čovjeka, naročito ugroženoga i zapostavljenoga. To je kriterij po kojem će nas suditi Krist
Kralj. On svoje kraljevstvo ne mjeri pojmovima gospodstva, gospodarenja, nadmoći i vlasti,
već darivanjem i služenjem. To je kralj koji SLUŽI, koji svoju moć stavlja na raspolaganje
drugima, posebno slabima i poniznima. On je DOBRI PASTIR svoga 'stada.' On vlada
ljubavlju i istinom. Svetkovina Krista Kralja novijega je datuma. Uspostavljena je u vrijeme
kada su padala kraljevstva i nestajale monarhije, a svijet težio demokraciji. Uveo ju je 1925.
godine, papa Pio XI., u povodu 1600. obljetnice Nicejskog sabora (325.), koji je proglasio
dogmu o Kristovu božanstvu i čovještvu. Postkoncilska liturgijska reforma je svetkovini dala
veći naglasak već samim naslovom – „Krist Kralj svega stvorenja,“ kao i stavljanjem na
posljednju nedjelju kroz godinu. Time je istaknuto kako je cilj liturgijske godine i cijelog
kršćanskog života proslavljeni Gospodin. Isus Krist-Kralj, je uzor čovječnosti i uporište nade
za cjelovito osloboñenje i spasenje. No, Krist je Kralj Božjega kraljevstva. Njegovo se
kraljevstvo ne mjeri zemaljskim mjerilima. Čovjek po slici Krista, koji se cijeli daje za druge,
ide prema novom životu – kraljevstvu Božjem. Isus Krist je Kralj, jer je pobjednik –
„plemeniti pobjednik nad zlom,“ koji je pobijedio, ne mačem, nego drvetom križa.
Najava
Krist je Gospodar povijesti i Sudac ljudskoga roda. Kršćani s pravom Isusa Krista nazivaju
svojim Kraljem, jer je pobjednik nad zlom. Krist ne pobjeñuje mačem, nego drvetom križa!
Krist je Kralj svega stvorenja. On je Kralj Kraljevstva Božjeg. On je Dobri Pastir svojega
'stada.' On vlada darivanjem i služenjem. Krist na kraju vremena ne dolazi da bi osudio, već
da bi spasio i dao vrijednost onomu što je napravljeno. Kršćanin treba živjeti po slici Krista.
Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Ez 34, 11-12. 15-17)
Prorok Ezekiel živi i djeluje u 6. stoljeću prije Krista. On djeluje izvan Palestine – meñu
prognanicima u Babilonu. Ezekiel je sin svećenika Buzije iz Jeruzalema i sam je bio svećenik.
Godine 597. pr. Kr., Nabukodonozor ga je zajedno s kraljem Jojakinom i drugim istaknutim
grañanima odveo u Babilon. Tamo Ezekiel živi u židovskoj koloniji Tel Aviv na obali rijeke
Kebar. Bio je oženjen. Bog, Jahve ga je pozvao u proroke pete godine nakon deportacije iz
Jeruzalema, 592. god. pr. Kr. Propovijedao je svojim sunarodnjacima sve do 571. godine,
dakle, preko dvadeset godina. Knjiga proroka Ezekiela pojavljuje se kao dobro sreñena
cjelina. U svojoj poruci bio je najveći sistematičar od svih proroka. On je prorok vizionar –
„vidjelac.“ Knjiga sadrži 4 viñenja koja otvaraju fantastični svijet i zauzimaju veliki dio
teksta: 1-3; 8-11; 37; 40-48. Treće poglavlje knjige 33-39, sadrži obećanje spasenja,
izraelskog naroda, za vrijeme progonstva. Ezekiel tješi svoj narod boljom budućnošću. Iako se
Ezekiel u mnogočemu nadovezuje na svoje prethodnike, on ipak otvara svoj novi put. Za
njega Bog ne spašava svoj narod da ispuni obećanje, već da zaštiti čast svojega imena (20).
1

Umjesto staroga, Bog će uspostaviti novi Vječni savez (16,60; 37,26), ne kao plaću za
„povratak“ naroda Bogu, nego iz Božje milosti. Ezekiel naviješta novoga Mesiju, novog
Davida, ali on će biti „PASTIR“ svoga naroda, ne više kralj (34,23; 37,24). On govori o kazni
i potvrñuje načelo osobne naplate (18). To kasnije vodi do pojma „zagrobne naplate.“ Za
današnje 1. čitanje, odabran je tekst iz Knjige proroka Ezekiela, iz poglavlja 34., „Pastir
Izraelov.“ Ezekiel preuzima temu iz (Jr 23,1-6). On predbacuje pastirima, kraljevima i
civilnim voñama naroda, njihova zlodjela. Zato prorok najavljuje ove Božje riječi svome
narodu: „Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!...ja ću se pobrinuti za svoje
ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce
svoje i sam ću im dati počinka.“ Bog, Jahve, dakle, najavljuje zlim i pohlepnim voñama
naroda da će im oduzeti STADO koje zlostavljaju i on će sam biti pastir svojemu narodu. To
je navještaj teokracije. Ustvari, nakon povratka iz progonstva neće kraljevstvo više biti
uspostavljeno (BJ). Gospodin Bog poručuje svome narodu, on preuzima kontrolu: „Potražit
ću izgubljenu (ovcu), dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu,…past ću
ih pravedno.“ Ezekiel je, kao i Jeremija, na izvoru sasvim novoga čistoga duhovnog pokreta
koji je prožeo judaizam, te se zatim 'ulio' u Novi zavjet. Isus je Dobri pastir kojega je Ezekiel
navijestio; on je uspostavio klanjanje u DUHU koje je prorok zahtijevao. Ezekiel se nalazi i
na samom izvoru apokaliptičkog pokreta – zato prorokuje: „Ovo govori Gospodin Bog: 'Evo
me da sudim izmeñu ovce i ovce, izmeñu ovnova i jaraca!'“ On naznačava da će Bog na kraju
vremena u „Dan Suda“ odvajati „dobre ovce“ od zlih ovaca i dobroga ovna od zlih jaraca.
Psalam (Ps 23, 1-3. 5-6)
Psalam 23 je Davidova zahvalna pjesma Bogu, Jahvi, s naslovom, „Jahve – Pastir dobri.“ To
je Božja zauzetost za pravednika, opisana dvostrukom slikom: slikom PASTIRA i
DOMAĆINA koji prireñuje mesijansku gozbu. Ovaj se Psalam tradicionalno primjenjuje na
sakramentalni život, posebno na krst i euharistiju. Pjesnik u Psalmu pjeva: „Gospodin je
pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora.“ Krist je
Dobri Pastir. Dobri Pastir marno brine za svoje ovce – posebno za one izgubljene i raspršene,
kako ističe i prorok Ezekiel u 1. čitanju. Pastir sabire svoje ovce, on ih pase, on im daje
počinak. Pjesnik pjeva svom Pastiru: „Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.“ Vjernik,
vjernička zajednica, cijela Crkva osjećaju se sigurni pod rukom Krista kralja – dobroga
Pastira. On je i dobar Gospodar: „Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima
mojim…čaša se moja prelijeva.“ U Crkvi smo za euharistijskim stolom uz izdašnu hranu:
Riječ Božju, euharistijski Kruh i Vino, vodu i ulje…Sve su to znakovi brige i ljubavi kojom
Krist njeguje svoje ovce. Krist kralj njeguje svoje ovce ovdje na zemlji, ali ih čeka i u domu
Gospodnjem u vječnosti: „U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.“
Drugo čitanje (1Kor 15, 20-26. 28)
Na svom 2. misijskom putovanju, zimi 50-51. god. nakon Krista, stigao je apostol Pavao iz
Atene u Korint i tu započeo propovijedati Evanñelje. Korint je veliki lučki grad i političko
sjedište rimske provincije Ahaje, s različitim svijetom. Najprije je naučavao u sinagogi, a
nakon sukoba sa Židovima povukao se u kuću prozelita (pridošlice), Ticija Justa. Uzdržavao
se vlastitim radom. U Korintu se, dakle, kršćanstvo po prvi put ozbiljno susrelo s poganskim
svijetom. Nakon godine i pol Pavlove djelatnosti već je postojala prva korintska kršćanska
zajednica. Sastojala se od pokrštenih pogana, iz nižih slojeva društva; lučkih radnika, robova,
zanatlija. Bilo je i pokrštenih Židova – bogatih i uglednih ljudi. Korint je tako postao prvo
važnije misijsko središte u Europi. Unutar zajednice postojale su velike poteškoće i problemi.
Teško su napuštali raniji život i običaje: socijalne, kulturne i religiozne. Na sve te unutarnje
probleme i pritužbe Pavao odgovara pisanjem 1Kor. Prva poslanica Korinčanima pisana je u
Efezu, o Uskrsu, god. 57. Pisana je pučkim grčkim jezikom (tzv. koine) i spada meñu
2

najstarije pisane dokumente Novoga zavjeta. 1 Kor se uglavnom bavi pitanjima, problemima i
životom mlade kršćanske zajednice. Za ovonedjeljno 2. čitanje, odabran je tekst iz Prve
poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima, iz poglavlja 15., „Uskrsnuće mrtvih.“ Glavna
tema 1Kor 15, je Uskrsnuće Kristovo i uskrsnuće kršćana (15, 1-58). Pavlu je veoma stalo,
kod tumačenja, do unutarnje povezanosti izmeñu Isusova uskrsnuća i uskrsnuća mrtvih. Zato,
Pavao piše Korinćanima: „Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!...Jer kao što u
Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a
zatim koji su Kristovi…“ Ovaj je odlomak uzet iz velikog Pavlovog izlaganja o Kristovu
uskrsnuću koje je temelj i zalog i našega uskrsnuća. Krist je „PRVINA“ i usnulih i uskrslih.
On je najbolji, najslañi plod ove zemlje i svega čovječanstva. Stoga je on NOVI ADAM. Kao
potomci prvog Adama svi su ljudi baštinili smrt. Dok, pritjelovljeni novom Adamu, Kristu,
svi će ljudi baštiniti vječni život. Ipak, je li baš svi Pavao jasno kaže: „SVI KOJI SU
NJEGOVI.“ Iz ovoga slijedi; da svaki čovjek i vlastitom suradnjom s Božjom milošću –
doprinosi svojem spasenju. Naš sadašnji život je pod znakom borbe izmeñu dobra i zla –
opredjeljenja; za dobro ili za zlo. No, postoji trenutak: „O Kristovu Dolasku!“ – kada će
prestati sadašnji, ugroženi poredak. Tada će biti dokrajčeno (uništeno), svako neprijateljstvo.
Pavao nam svima poručuje: bit će uništena i „posljednja neprijateljica,“ čovjekova – SMRT. I
kad mu bude sve podloženo – tada će Bog, Otac biti sve u svemu.
Evanñelje (Mt 25, 31-46)
Čitanje svetog Evanñelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: „Kad Sin Čovječji doñe u slavi i svi anñeli njegovi
s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne
od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a
jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Doñite, blagoslovljeni Oca mojega!
Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste
mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; u tamnici bijah i doñoste k
meni.' Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i
nahranismo te; ili žedna i napojismo te Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i
zaogrnusmo te Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doñosmo k tebi A kralj će im
odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni
učiniste!' Zatim će reći i onima s lijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni,
pripravljen ñavlu i anñelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne
dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i
ne pohodiste me!' Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili
žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici i ne poslužismo te' Tada će im on
odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne
učiniste.' I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Riječ Gospodnja.
Dragi čitatelji, suradnici, evo još jedna liturgijska godina je na kraju. Crkvena, liturgijska
godina A, evanñeliste Mateja. To je: 34. NEDJELJA KROZ GODINU: ISUS KRIST –
KRALJ SVEGA STVORENJA. Krist je Gospodar povijesti i Sudac ljudskoga roda. Eto, to je
smisao njegove odgovornosti i njegova kraljevstva. On je Voña – Pastir svoga naroda. To je
kralj koji svoju moć stavlja na raspolaganje drugima, posebno slabima, ugroženima i
poniznima. Kristovo kraljevstvo nema ništa zajedničko sa zemaljskim kraljevstvima, koja su
obilježena autoritarizmima, silom, ispraznošću, a često i terorom. Njegovo kraljevstvo je,
naprotiv, u službi ISTINE I LJUBAVI. Ne ostvaruje se velikim vojnama i herojskim djelima,
o kojim će povijest pisati. Stil toga kralja, Pastira, ne tumači se na gospodstvu, gospodarenju i
vlasti, već na darovanosti i SLUŽENJU. To je Kralj koji je dao svoj život za grijehe SVIH
ljudi. On postaje Kralj – Ne mačem nego drvetom Križa!“ Narav Kristova kraljevstva jasno
3

objašnjavaju ovonedjeljna liturgijska čitanja: sam Bog se brine za svoj narod kao dobri pastir
za svoje stado, kaže 1. čitanje. Krist je dobri Pastir. Prorok Ezekiel ističe pastirovu brigu za
ovce. Posebno za one izgubljene, raspršene. Pastir sabire svoje ovce, on ih pase, on im daje
počinka. Ali, naglašen je i ozbiljan prizvuk da treba biti pastirova – dobra ovca. Izvor i
svršetak Kraljevstva je kod Boga, Oca, ono nas vodi u tajnu Božje ljubavi. Krist je „prvi“
uskrsnuo od mrtvih, a po njemu će uskrsnuti i svi koji su Kristovi, kaže apostol Pavao u 2.
čitanju. Matejevo evanñelje upućuje na zemaljske odraze toga kraljevstva: briga za čovjeka,
naročito ugroženoga i zapostavljenoga. Kako živimo sada ovdje na zemlji, kliko se brinemo
za nemoćne, ojañene i slabe, to će biti kriterij po kojem će nas suditi Krist Kralj koji kaže:
„Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.“ Iako
je današnja svetkovina novijeg datuma, njezin sadržaj nije novost. Dugi niz godina nije
postojao blagdan Krista Kralja, ali je Crkva uvijek vjerovala da on to jeste. Molimo svaki dan:
Doñi kraljevstvo tvoje. Ispovijedamo da njegovu kraljevstvu neće biti kraja. On sam nije
skrivao svoje kraljevstvo. Pred Pilatom se priznaje kraljem, ali naglašava da mu kraljevstvo
nije od ovoga svijeta. Jedina službena potvrda da je Krist, „kralj židovski“ stoji iznad njega
raspetog na križu. Priznajući se kraljem samo u teškim situacijama, on pokazuje narav svoga
kraljevstva. Križ je, Kristovo prijestolje, s koga se pokazuje javnosti. A prijestolje je slika
kralja. Dakle, Križ je Isusova slika. Zato trebamo znati! U Kristovo Kraljevstvo stiže se samo
po KRIŽU. Njegovo kraljevstvo ne nastaje u izvanrednim djelima, nego nastaje i raste u
svakodnevnici, u malim stvarima, koje život čine lijepim ili ružnim, sretnim ili nesretnim. Po
ovome, njegovo je kraljevstvo usmjereno na dobrobit čitavog ljudskog roda. Ono je u nama
ono je s nama i oko nas. Isus nam govori: bio sam gladan, žedan, usamljen, bolestan,
tužan…Upravo to iznenañuje. I lijevi i desni se pitaju kada su to ostvarivali ili nisu ostvarivali
vrijednosti Kristova kraljevstva. Isus nas uči da je put u njegovo kraljevstvo put normalnog
života, put srca, ljubavi i dobrote. U današnjem Matejevu evanñelju, Isus nam je otkrio
ZAKON svojega suda. Isus govori svojim učenicima: „Kad Sin Čovječji doñe u slavi…sjest
će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih
razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.“ Kralj će tada postaviti čestite ljude – ovce
sebi zdesna, a one koji su zlo činili – jarce slijeva. Oni s desna, dobri, odreñeni su za život
vječni u Kraljevstvu Božjem. Krist Kralj će im reći: „Doñite, blagoslovljeni Oca mojega!...Jer
ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i
zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i doñoste k meni.“ Ovi prvi su bili
čestiti ljudi koji su činili dobro drugima i ne znajući da s tim čine dobro i Kristu Kralju. Zato
tada to čuju od njega: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje
braće, meni učiniste!“ A oni slijeva, zli – jarci, odreñeni su za život u ognju vječnom. Njima
će Kralj reći: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni… Jer ogladnjeh i ne dadoste mi
jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me;
bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!“ I ovi drugi, tada će, od Kralja, dobiti odgovor samo s
potpuno suprotnim značenjem, u negaciji: „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu
od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.“ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život
vječni. Dakle, čovjek po slici Krista, koji se cijeli daje za druge, ide prema životu – životu
vječnom, a onaj koji Krista odbacuje, odlazi u mrak i oganj vječni. Nije lako čitati ovo
današnje, Matejevo, evanñelje i Isusovu isključivost; lijeve i desne strane. Pitamo se kojoj
strani pripadamo Većina nas osjeća kako pripadamo sredini, ali evanñelje nam ne ostavlja
mogućnost da tu ostanemo. „Zlatna sredina,“ nas privlači; jer smo svi mi ponekad pomogli
onima koji nemaju, posjetili bolesne, utješili žalosne,…ali jednako često smo okrenuli pogled
i nismo pomogli onome kome je pomoć potrebna ili utješili onoga koji je tužan ili… Nažalost,
u svakom od nas postoji i tamna i svjetla strana, pa bismo mogli biti nagrañeni, ali i kažnjeni.
Današnja svetkovina nema zadaću istaknuti tamnu, nego potaknuti svjetlu stranu kako bi bila
još svjetlija, snažnija i djelotvornija. Biblija govori o podvojenosti u čovjeku. Čovjek po slici
4

Adama, čija je oznaka sebičnost, jer sve želi za sebe, želi biti veći od drugih i od Boga – on
ide prema smrti. Čovjek po slici Krista, koji se cijeli daje za druge, ide prema ŽIVOTU.
Apostol Pavao nas podsjeća kako se čitav ljudski život odvija u perspektivi borbe Adamovog
i Kristovog: oproštenje i ljubavi s mržnjom i egoizmom, života sa smrću. U povijesti je
poznato da narod pobjednika važne borbe izabire za kralja. Zato i mi kršćani s pravom Isusa
Krista nazivamo svojim KRALJEM, jer je on pobjednik nad zlom, nad smrću. Isus Krist
Kralj, je po Mateju, trostruko ispunjenje: ispunjenje proroštva, ispunjenje Zakona, i
ispunjenje Izraela. Odlomak današnjega evanñelja prikazuje ga kao ispunjenje proročke
NADE koja je naviještena i koja se već dogodila u njegovom životu: on je kralj povijesti, onaj
u kojem se ostvaruje i pokazuje Božja pravednost, ljubav i milosrñe. Njegovo kraljevanje i
njegovo kraljevstvo neupitni su i tiču se svake osobe i njihovih života – naših života. Govor o
tome kako će Krist ponovo doći, sjesti na prijestolje i kako će se pred njim sabrati svi narodi,
već sada ukazuje na to da smisao povijesti, ljudske egzistencije, ne može biti razriješen ni od
jedne osobe, ni od jedne institucije, ni od jednog političkog sistema, ni od jedne ideje, ma
kako bila dobra i uspješna. Svi se takvi pokušaji na kraju pokazuju u totalitarnoj dimenziji
vlasti jedne osobe, jednoga sistem i vladanja nad drugima. Ljudi zaboravljaju povijest i uvijek
se ponovo pitaju: Zašto je zlo u svijetu tako veliko i zašto dobri trpe i propadaju, dok loši
bolje žive i često izbjegavaju zlo i čini se da trijumfiraju. Stoga slika Krista koji sjedi na
prijestolju usmjerava naš pogled i našu nadu prema njegovom drugom dolasku koji
predstavlja odgovor na pitanje neće li „ufanje ubogih biti zaludu dovijeka“ (Ps 9,19) (Ž T).
Pitanja za razgovor
• Zašto prorok Ezekiel govori svome prognanom narodu kako će ih Bog, kao dobri
Pastir, sam potražiti i spasiti 1. čitanje.
• Što znači rečenica: „Bog će suditi izmeñu ovce i ovce, izmeñu ovnova i jaraca!“
• Objasnite stih: „Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam…Trpezu preda
mnom prostireš na oči dušmanima mojim.“ Tko je dobri Pastir i Gospodar
• Kako apostol Pavao objašnjava Korinćanima Kristovo i čovjekovo uskrsnuće od
mrtvih Svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi
• Kada će nastupiti Kraljevstvo Božje i kada će Bog biti „sve u svemu“
• Zašto je Isus Krist Kralj Što mu sve daje titulu Kralja Što je sve učinio za ljude
• Kad Sin Čovječji doñe u slavi, što će učiniti
• Zašto Krist Kralj, postavlja dobre ovce, sebi zdesna, a zle jarce sebi slijeva
• Što Krist govori desnim, a što lijevima i zašto tako govori
• Što mi Kristovi vjernici trebamo na zemlji činiti da 'zaslužimo' Kraljevstvo Božje
Molitva vjernika
• Gospodine, neka tvoja Crkva u svijetu bude vjerna tvojoj Riječi, te o tvom ponovnom
dolasku, bude dostojna tvoga dara vječnosti, molimo te!
• Gospodine, neka tvoji pastiri, predvodeći tvoj narod u izgradnji tvoga kraljevstva budu
vjerni nasljedovatelji tvoga Sina, jedinog pravog pastira, molimo te!
• Gospodine, neka vršitelji svjetovne vlasti, svoju službu vrše uvijek na dobro svih ljudi,
promičući pravednost i mir, molimo te!
• Gospodine, pomogni nama ovdje sabranima, da svoje djelovanje u svijetu možemo
oplemeniti ljubavlju prema tebi i braći koja su u potrebi, molimo te!
• Gospodine, našu braću i sestre koji pred nama poñoše iz ovoga života, uvedi u svoje
nebesko kraljevstvo, molimo te!
5

Gospodine Isuse Kriste, upravi naše korake putem spasenja da na kraju zemaljskoga hoda
budemo primljeni u Kraljevstvo koje si nam svojom smrću i uskrsnućem pripravio. Ti koji
živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. AMEN!
Zaključak
Krist je Gospodar povijesti i Sudac ljudskoga roda. To je smisao njegove odgovornosti i
njegova kraljevstva. On je Voña svoga naroda. On je Dobri Pastir svoga stada koji čuva, pazi i
hrani svaku svoju 'ovcu.' Isus Krist je Kralj Kraljevstva Božjeg. Isus je Kralj koji ne
zapovijeda svome narodu, nego mu SLUŽI. To je Kralj koji svoju moć stavlja na raspolaganje
drugima, ponajprije slabima, obespravljenima i poniznima. Krist Kralj, svoje kraljevstvo ne
tumači snagom: gospodstva, gospodarenja, moći, vlasti i ugnjetavanja, već pojmovima
darovanosti i služenja. Isus je Kralj svega stvorenoga i Istine. Kršćani s pravom Isusa Krista
nazivaju Kraljem, jer je on pobjednik nad ZLOM – nad grijehom i smrću. Isus se pred
Pilatom priznaje kraljem, ali naglašava da mu kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Isusov
zemaljski život završava raspećem na križu. Iznad njega raspetoga na križu stoji natpis „kralj
židovski.“ Križ je, dakle, Kristovo prijestolje s kojega se pokazuje narodu. A prijestolje
karakterizira njegova kralja, ono je njegova slika. Moramo znati! U Kristovo Kraljevstvo
dolazi se samo putem križa. Isus je po Matejevu evanñelju trostruko ispunjenje: ispunjenje
proroštva, ispunjenje Zakona i ispunjenje Izraela. Odlomak današnjeg evanñelja prikazuje ga
kao ispunjenje proročke nade koja je naviještena i koja se već dogodila u njegovom životu: on
je Kralj povijesti, onaj u kojem se ostvaruje i pokazuje Božja pravednost, ljubav i milosrñe.
Njegovo kraljevanje i njegovo kraljevstvo tiču se svake osobe, svih nas – cijelog
čovječanstva. Isus je Kralj i pobjednik nad zlom. U isto vrijeme meñu nama i dalje vladaju:
smrt, osveta, mržnja i puno drugoga zla…One odreñuju život svijeta. Naš izbor Krista za
Kralja znači da ne prihvaćamo i ne želimo takav svijet. Hoćemo svijet u kojem će vladati
zakoni našega Kralja i oznake njegova kraljevstva. No, ne smijemo zaboraviti da njegovo
kraljevstvo moramo ostvarivati istim sredstvima kojima je to on sam činio, a ne nasiljem,
zakonima, propisima i zapovijedima. Moramo čuvati dostojanstvo svojega Kralja: blagošću,
poštenim radom, dostojanstvom, molitvom, trpljenjem i brigom za njegove 'malene.'
Evanñelje govori i o tome kako će Krist ponovo doći, sjesti na prijestolje i kako će se pred
njim sabrati svi narodi, već sada ukazuje ne to da se smisao povijesti i ljudske egzistencije ne
može razriješiti ni od jedne druge osobe, institucije, ideje ili političkog sisteme, nego samo od
Boga, Oca poslanog Sina Krista Kralja. Krist je, dakle, postavljen kao univerzalni sudac. On
je središnja osoba povijesti, ali i onaj u komu se ujedinjuje Bog saveza, koji traži brigu za
siromaha i patnika i siromašan čovjek, koji je on sam. Matej nam time ukazuje da se nikako
ne mogu suprotstaviti ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Na kraju vremena svi će, pa i oni
koji njega ne poznaju, a koji su označeni pojmom „narodi,“ biti suñeni po vlastitom ponašanju
pred bogom i čovjekom. Današnji odlomak govori nam da razmišljamo o „posljednjem sudu.“
6