društvene obavijesti - Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj

iz domovine
HAULIKOTVORSTVO DRUŽBE
BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA
KARDINAL HAULIK –
PROROK
JUGOSLAVENSKE
PROPASTI
Autor Ivan Biondić
Knjiga gornjeg naslova predstavljena
je u Matici hrvatskoj, 18.03.2010.
(Vlastita naklada i Znanstveno društvo
za proučavanje podrijetla Hrvata,
Zagreb, 2010.)
Josip Bozanić rekao je 2009. :
“Vrijeme u kojem je živio i djelovao
prvi zagreba-čki nadbiskup u mnogočemu
je slično i našem vremenu u kojem
se pokušavaju osporavati mnoge etičke,
moralne, kršćanske i nacionalne vrijednosti
na kojima se rađala i na kojima
počiva hrvatska povijest, kultura i civilizacija.
Neoliberalizam sa svim svojim
predznacima pokušava potkopati kršćanski
svjetonazor i isključiti vjerska i
kršćanska načela iz javnoga života.
Kako bi se vjernici mogli oduprijeti takvim
utjecajima koji slabe njihovo vjerničko
i nacionalno zajedništvo, potrebno
je da se ugledaju na velikane iz naše
prošlosti, među kojima se ističe nadbiskup
i kardinal Juraj Haulik”.
Ovako je zborio Juraj Haulik:
“Imade ih, koji si mnogo obećavaju
od sdruženja jugoslavenskih narodah.
� To po mojem osvjedočenju je stalno,
da se tako važni pokret stvarih ni bez
prolivanja čovječje krvi i drugih mnogobrojnih
nevoljah, a ni bez upliva evropejskih
velevlasti, poimence francezke,
ruske i englezke neće moći dogoditi. U
ostalom tko bi mogao uztvrditi da će
otačbini našoj ovakovom velikom promjenom
zapasti veća sloboda, ili da će
biti sretnijom, nego što bijaše kroz toliko
vjekovah svoga sjedinjenja s austrijanskom
carevinom? Ja barma po duši nebi
hotjeo za to jamčiti.
Čovječji naime um klikće zvonkim
glasom, da je pravo svojine životno pravo
čovječjega društva, koje da se ukine
ili varkavim rovarenjem izvine, eto ti jednim
mahom podsjećene sve obrtnosti,
eto zape gotovo sve takmičenje u usavršavanju
tjelesnih i duševnih sila, nestade
najmoćnijega dijelovima ljudskim
poticala. Komunizam, koji nije drugo nego
nijekanje ovoga prava svojine [...]
zaokrenuo bi vratom ne samo političkomu,
nego i društvenom ljudskom životu.
Bio bi to poguba naroda”.
(Haulik, 1861.)
Središnja je teza knjige da bi, nakon
početne historiografske, glede poznata
hrvatskog zaborava, a polazeći od svojih
statutarnih odrednica, Družba trebala
pobuditi i javnu rehabilitaciju kardinala
Jurja Haulika. Riječ je još o ranijoj akciji
(Haulik redivivus), u kojoj je posebno
mjesto zauzeo prijedlog da se zagrebački
“Trg maršala Tita preimenuje Haulikovim
trgom”.
1. Iako je ostavio duboki trag u vjerskom,
društveno-političkom, gospodarskom
i kulturno-prosvjetnom životu hrvatskog
naroda (nacije), jednom obilježen
kao “prvi jugoslavenski klerikalni vikač
protiv komunizma” (Viktor Novak,
Magnum crimen, Zagreb, 1948.), prvi je
zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj
Haulik (1788.-1869.) postao indeks boljševičke
hule i poznata hrvatskog zaborava.
Štoviše, u predgovoru pretiska
Magnum crimena (Beograd 1986.), Jakov
Blažević spominje Haulika kao
“klerikalnog bukača” koji “usput rečeno i
dandanas ima svoju ulicu u Zagrebu”.
2. Nakon demokratskih promjena 1990
-ih prišlo se (pre)vrednovanju Haulikove
uloge u modernizaciji i političkoj integraciji
hrvatske nacije. U tom su, tragom
povijesne istine, vjerojatno ne slučajno,
iznimnu ulogu imali oni povjesničari (A.
Szabo, J. Kolarić, D. Pavliče-vić, N. Kujundžić,
J. Kolanović, M. Bogović, Lj.
Dobronić, S. Razum i dr.), što su bili, ili
tijekom vremena postali, pripadatelji
kruga Družbe “Braća Hrvatskog Zmaja”.
S tim u svezi, iako ne uvijek namah prepoznatljivo,
haulikotvorstvo je Družbe
jedna od temeljnih njezinih stalnica.
3. Naime, na tom se trgu simbolično
može iščitavati zgusnuta drama moderne
hrvatske povjesnice (trg je dosad
osam puta mijenjao ime), čije je dojduće
“stoljeće smrti”, upravo, proročki navijestio
kardinal Juraj Haulik (v. gornji
moto). U svezi s tim, on je zaslužio trg,
čije današnje ime (“Trg maršala Tita”)
strši u tropletu zapadne strane “Lenucijeve
(zelene) potkove”, iz najmanje
sljedećih razloga:
3.1. Duhovno-tvarni. Podižući neke od
središnjih preporodnih ustanova hrvatske
metropole, na južnim livadama i
pasištima ondašnjega grada, gdje su
danas smještene jedne od najljepših i
najvećih javnih zgrada historicističke
arhitekture 19. stoljeća u Zagrebu,
(nad)biskup Haulik prvi ostavlja neizbrisivi
trag. Naime, oko prvotna “Stočnog
trga”, gdje danas zatičemo “Trg maršala
Tita”, nikle su ustanove i reprezentativne
zgrade te amblematična skulptura
(sv. Juraj), što je (ne)izravno vezano uz
Haulikovo ime.
3.2. Nacionalno-kulturno identitetski.
Osim što je njegov “duhovno-tvarni
vlasnik”, uglavljen u troplet zapadne
strane “Lenucijeve (zelene) potkove”,
naspram ideološke, njegovim bi trgom
ta povijesna cjelina zaokružila izvornu
hrvatsku uljudbeno-kulturnu i nacionalno-političku
identifikaciju. Naime, uz
sredozemni (Marulićev), Haulikov trg bi
svjedočio obnovljeni srednjoeuropski
identitet, koji se, onkraj importirana hrvatskoga
“etnojezičnog jugoslavizma”,
iskazuje na crti suvremena “političkog
kroatizma” (Mažuranićev trg).
3.3. Povijesni dug. Obilježavajući taj
amblematični trg imenom čovjeka koji
je, kao preteča moderne Hrvatske,
postavio “trajne temelje hrvatskog preporoda”
(Agneza Szabo, 1999.), hrvatska
bi se metropola i uopće hrvatski
narod (nacija) na najbolji način odužila
svojemu prešućenom proroku jugoslavenske
(komunističke) propasti. Haulik
bi tako ostao i vrelo nadahnuća i vječna
opomena. �
8 DO 105 - 2010.