studija prometnog sustava dubrova?ko-neretvanske ?upanije

IZMJENE I DOPUNE PROSTORNOG PLANA DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE 

Stručne podloge - sažeci 

REPUBLIKA HRVATSKA 

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA 

IZMJENE I DOPUNE 

PROSTORNOG PLANA 

DUBROVAČKO-NERETVANSKE ŽUPANIJE 

Obvezni prilog – 

Stručne podloge na kojima se temelje prostorno-planska rješenja 

Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske 

županije - Sažeci 

Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije 

Dubrovnik, 2009. 


1




2



Stručne podloge na kojima se temelje prostorno-planska rješenja 

Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske 

županije 

SAŽECI 

1. Stručna ekspertiza gospodarskog razvitka Dubrovačko-neretvanske 

županije s naglaskom na turizam za potrebe izrade Izmjena i 

dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije 

Urbing d.o.o. Zagreb i Ekspertna skupina dr.sc. Eduard Kušen, dipl.ing.arh., mr.sc. 

Tonko Radica prof. geograf, dr.sc. Nenad Starc, dipl.oecc., Darko Martinec, 

dipl.ing.arh., Ratko Cimerman, dipl.ing.arh., Zagreb, 2008/2009. 

2. Prirodoslovna podloga Dubrovačko-neretvanske županije za 

potrebe izrade Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačkoneretvanske 


Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 2008/2009. 

3. Stručna ekspertiza glavnih cestovnih koridora Dubrovačkoneretanske 

županije za potrebe izrade Izmjena i dopuna Prostornog 

plana Dubrovačko-neretvanske županije 

Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2008/2009. 

4. Rudarsko-geološka osnova / studija Dubrovačko-neretvanske 


Hrvatski geološki institut, Zagreb, 2008. 


3 

3 

19 

39 

77




4



Naručitelj: 

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA 

ZAVOD ZA PROSTORNO UREĐENJE 

STRUČNA EKSPERTIZA 

GOSPODARSKOG RAZVITKA 


S NAGLASKOM NA TURIZAM 

za potrebe izrade 

IZMJENA I DOPUNA PROSTORNOG PLANA 

DUBROVAČKO NERETVANSKE ŽUPANIJE 

Izvršitelj: 

URBING d.o.o. za poslove prostornog uređenja i zaštite okoliša, Zagreb 

Zagreb, veljača 2009. 


5




6



Naručitelj: 

DUBROVAČKO NERETVANSKA ŽUPANIJA 

ZAVOD ZA PROSTORNO UREĐENJE 

Koordinacija za Naručitelja: 

Mr sc Marina Oreb, dipl.ing.arh. 

STRUČNA EKSPERTIZA 

GOSPODARSKOG RAZVITKA 


S NAGLASKOM NA TURIZAM 

za potrebe izrade 

IZMJENA I DOPUNA PROSTORNOG PLANA 

DUBROVAČKO NERETVANSKE ŽUPANIJE 

Izvršitelj: 

URBING d.o.o. za poslove prostornog uređenja i zaštite okoliša, Zagreb 

Koordinator: 

Darko Martinec, dipl.ing.arh. 

Ekspertna skupina: 

Demografski aspekti 

Mr sc Tonko Radica, prof. geograf. 

Turizam i prostor – skica razvoja turizma 

Dr sc Eduard Kušen 

Odabrani pokazatelji za ocjenu gospodarskog razvitka 

Ekonomski institut Zagreb: 

Prof dr sc Nenad Starc 

Prostorno planerska analiza 

Ratimir Zimmermann, dipl.ing.arh., Darko Martinec, dipl.ing.arh. 

Suradnja: 

Ljiljana Doležal, dipl.ing.arh. 

Hrvoje Kujundžić, dipl.ing.arh. 

Vitomir Štokić, dipl.ing.arh. 

Mr sc Zdravko Švigir, dipl.ing.arh. 

Ekonomski institut Zagreb – 

Dr sc Željka Kordej-De Villa 

Horwath i Horwath Consulting Zagreb d.o.o. – 

Dr sc Miroslav Dragićević, Mr sc Sandra Lisjak 

Zagreb, veljača 2009. 


7


Stručne podloge - Sažeci 

UVOD 

Potreba izrade sektorske ekspertize je utvrđena u Odluci o izradi IDPPDNŽ (Sl.gl.DNŽ 02/08) u članku 

5. i članku 6., te u Obrazloženju Odluke o izradi IDPPDNŽ (Sl.gl. DNŽ 02/08). Temeljem odredbi iz 

Odluke o izradi, Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije u ime Županije 

raspisao je javno nadmetanje za odabir najpovoljnijeg izrađivača ekspertize te izradio Dokumentaciju 

za nadmetanje s Programom izrade Ekspertize. Otvoreni postupak javne nabave za usluge male 

vrijednosti objavljen je 25. srpnja 2008. godine. 

Tvrtka URBING d.o.o. Zagreb odabrana, je kao najpovoljniji izrađivač temeljem Odluke o odabiru 

(Klasa: 350-01/08-01/06; Urbroj: 2117/1-21/1-08-10 od 06. kolovoza 2008. godine), te je Županija 

Dubrovačko-neretvanska s njom sklopila Ugovor o izradi (Klasa: 350-01/08-01/06; Urbroj: 2117/1- 

21/1-08-16 od 18. kolovoza 2008. godine, odnosno A-416/2008 od 25. kolovoza 2008. godine). 

Tvrtka URBING je okupila stručnu skupinu za izradu ekspertize i to na način da su sklopljeni ugovori s 

Ekonomskim institutom Zagreb i tvrtkom Horwath i Horwath Consulting Zagreb d.o.o. te samostalnim 

ekspertima: Mr.sc. Tonko Radica, Dr.sc Eduard Kušen, Mr.sc. Zdravko Švigir i Ratimir Zimmermann, 

dipl.ing.arh. Uz stručnjake zaposlene u URBING-u, navedena stručna skupina mogla je odgovoriti na 

sve zahtjeve koji su postavljeni u Programu izrade, odnosno sudjelovanje eksperata iz područja 

demografije, gospodarstva u širem smislu te turizma kao dijela gospodarstva od posebne važnosti za 

Županiju. 

Rad na 1. fazi ekspertize – Polazišta i ciljevi te metodske osnove izrade, započet je odmah nakon 

potpisivanja Ugovora te je intenziviran nakon sastanka dijela ekspertne skupine s nositeljem zadatka – 

Zavodom za prostorno uređenje koji je održan 05. rujna 2008. godine. Rezultati 1. faze prezentirani su 

pred relevantnim predstavnicima Županije na sastanku koji je održan 10. listopada 2008. godine. 

Rad na 2. fazi ekspertize - Ocjena stanja temeljem odabranih pokazatelja, nastavljen je kroz sastanke 

ekspertne skupine te individualni rad eksperata. Rezultati 2. faze prezentirani su na sastanku koji je 

održan – 12. prosinca 2008. godine pred proširenom grupom predstavnika Županije. 

Nakon sastanka intenziviran je rad na 3. fazi ekspertize – Zaključak. Rezultati 3. faze prezentirani su 

19. siječnja 2009. godine u Dubrovniku pred istom radnom skupinom Županije. 

Ovaj elaborat je pripremljen kao osnovna informacija o Stručnoj ekspertizi te kao podloga za usvajanje 

rezultata ekspertize na Županijskom poglavarstvu i Županijskoj skupštini. 

POLAZIŠTA I CILJEVI 

Polazišta za Ekspertizu bila su određena prije svega Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (NN 

broj 76/07), odnosno odredbama o planiranju unutar zaštićenog obalnog pojasa mora. Također su 

polazišta bila i odredbe Pravilnika o izradi dokumenta prostornog uređenja, odnosno one odredbe 

kojima je određeno da u Županijskom prostornom planu svaka zona izdvojene namjene izvan 

građevinskih područja naselja koja se nalazi unutar zaštićenog područja mora, treba biti prostorno 

determinirana te određena njena veličina i granični kapacitet. Slijedom navedenog kao osnovno 

Polazište bilo je određeno da će kao osnovna podloga za istraživanje biti Nacrt nacrta prijedloga 

Izmjena i dopuna Prostornog plana županije, odnosno u tom elaboratu predložene izdvojene zone 

raznih namjena koje su bile rezultat prethodnih konzultacija stručnog tima Županijskog zavoda za 

prostorno uređenje i jedinica lokalne samouprave. 

Osnovni cilj Stručne ekspertize gospodarskog razvitka Dubrovačko-neretvanske županije s naglaskom 

na turizam bio je stvaranje pretpostavki za daljnji gospodarski razvoj Županije temeljen na principima 

održivog razvoja. 

METODSKE OSNOVE 

Eksertiza je izrađivana u nekoliko koraka primjenom metode ekspertog mišljenja temeljenog na 

dugogodišnjem poznavanju problematike te prostora istraživanja. Eksperti za pojedina područja 

(demografija, turizam, ekonomija/ gospodarstvo, prostorno planiranje) radili su ekspertizu odvojeno 

svaki za svoje područje, te zajednički na sastancima ekspertne skupine. 

Tijekom rada na ekspertizi određeni su pokazatelji koji su korišteni za pojedinačne analize stanja, 

odnosno utvrđivanja razvojnog potencijala: demografskog, gospodarskog i uslužnog, atrakcijsku 


9



privlačnost, prirodne i kulturno-povijesne osobitosti, prometnu dostupnost te potencijal infrastrukturne 

opremljenosti. Utvrđeno stanje elaborirano je prema pojedinim područjima: demografija, turizam, 

gospodarstvo. 

Temeljem posebnih analiza i istraživanja također su utvrđeni standardi koji bi se trebali koristiti 

prilikom planiranja turističkih destinacija. 

Na kraju su definirani zaključci i preporuke i to za svako područje ekspertize: demografija, turizam i 

gospodarstvo. Posebno su prikazane smjernice za planiranje zona turističke namjene u planovima 

nižeg reda. 

DEMOGRAFIJA 

Demografski aspekti – suvremena demografska slika 

Između dva posljednja službena popisa stanovništva (1991. i 2001.) smanjio se broj stanovnika 

Dubrovačko-neretvanske županije sa 126.329 na 122.870 stanovnika tj. za -3.459 stanovnika ili za 

2,74%. 

Na čitavom području Dubrovačko-neretvanske županije prirodnim priraštajem dobiveno svega 1.935 

novih stanovnika. U slijedećih 7 godina (2001.-2007.) u Dubrovačko-neretvanskoj županiji su 

prirodnim priraštajem dobivena još samo 143 nova stanovnika. Prirodni prirast imaju još općina Župa 

dubrovačka te Gradovi Metković, Opuzen i Ploče. Prirodni pad je, uz već ranije zahvaćena područja, 

zahvatio još Grad Dubrovnik, općinu Konavle te četiri općine u Donjoneretvanskom kraju. 

Na temelju svega toga se može utvrditi da je u tom posljednjem 10-godišnjem međupopisnom 

razdoblju na području Dubrovačko-neretvanske županije bio negativan migracijski saldo i da je iz 

njega iselilo (više nego uselilo) - 5.369 stanovnika. 

Jedno od bitnih negativnih obilježja stanovništva Dubrovačko-neretvanske županije je stalan i 

dugoročan proces starenja, odnosno što se ono nalazi u fazi duboke demografske starosti. Prema 

podacima popisa stanovništva iz 2001. godine prosječna starost njegovog stanovništva iznosi 39 

godina. Još uvijek ima nešto više mladog nego starog stanovništva, tako da je indeks starenja 

iznosio 86,33, a koeficijent starosti 21,7. Istovremeno udio ženskog fertilnog stanovništva iznosio 

je samo 46,67%, a radni kontingent je obuhvaćao 62,40% od ukupnog broja stanovnika. 

Jedno od rijetkih demografskih obilježja, za koje su, između dva posljednja službena popisa 

stanovništva, utvrđene pozitivne promjene je obrazovna struktura stanovništva. 

Smanjenje prirodnog priraštaja i ukupnog broja stanovnika, iseljavanje znatnog broja stanovništva, 

pretežno zrele i radne dobi, te pogoršanje dobne strukture stanovništva, ali i gospodarskih prilika, 

bitno su morali utjecati na promjenu strukture stanovništva prema aktivnosti u Dubrovačkoneretvanskoj 

županiji. U odnosu na prethodni popis, prema popisu iz 2001. godine nešto se malo 

smanjio broj i udjel aktivnog stanovništva (52.242 ili 42,52%), znatno se smanjio broj i udjel 

uzdržavanog stanovništva (40.112 ili 32,64%), dok se bitno povećao broj i udjel osoba s osobnim 

prihodima (30.516 ili 24,84%). 

Između dva posljednja službena popisa stanovništva nastavio se proces deagrarizacije u 

Dubrovačko-neretvanskoj županiji. 

Ponovno postepeno raste broj zaposlenih osoba (31.3.2006. godine bilo je 38.366, a tijekom ljeta 

se povećalo na više od 40.000 osoba). Najviše je zaposlenih u trgovini. Ponovno se nastavila 

smanjivati zaposlenost u poljodjelstvu. 

Pozitivan trend pokazuje smanjenje broja nezaposlenih osoba (2006. godine je bilo još 7.473 

nezaposlene osobe, ali se njihov broj smanjuje tijekom turističke sezone). 

Između dva posljednja popisa neznatno je porastao broj domaćinstava/kućanstava (samo za 116), 

tako da je 2001. godine u ovoj županiji bilo 39.125 domaćinstava/kućanstava. Njihova prosječna 

veličina prema broju članova bila je 3,14. Javlja se problem samačkih i staračkih domaćinstava. 

Može se zaključiti da na području Dubrovačko-neretvanske županije uglavnom imaju pozitivan 

demografski razvitak Grad Dubrovnik i osobito prigradska mu urbanizirana općina Župa dubrovačka, 

kao sastavni dio gradske aglomeracije Dubrovnika, te Gradovi Metković, Opuzen i Ploče u 


10



Donjoneretvanskom kraju. Djelomično pozitivan demografski razvitak imaju još općina Konavle, 

priobalni dio općine Orebić, te općine Lumbarda i Kula norinska. 

Sve ostale općine i gradovi imaju negativan demografski razvitak, a među njima najteža je situacija 

u općinama Mljet i Dubrovačko primorje, a zatim u ostalim općinama na poluotoku Pelješcu (Ston, 

Janjina, Trpanj i unutarnji dio općine Orebić), na otoku Korčuli (Grad Korčula i općine Smokvica, Blato 

i Vela luka), u općini Lastovo, te u nekoliko općina u Donjoneretvanskom kraju (Pojezerje, Slivno i 

Zažablje). 

Ciljevi demografskog razvitka Dubrovačko-neretvanske županije 

Sa svrhom ublažavanja demografskih poremećaja i popravljanja demografskih prilika u Dubrovačko – 

neretvanskoj županiji, potrebno je utvrditi ciljeve demografskog razvitka, kako bi se demografska 

sastavnica kvalitetno integrirala u kontekst politike cjelokupnog održivog prostornog i društvenogospodarskog 

razvitka u ovoj županiji. Opći ciljevi demografskog razvitka ove županije su: 

- ublažavati i ispravljati negativne demografske tendencije, što pretpostavlja osigurati optimalno 

opće kretanje stanovništva, uključujući povoljnije prirodno kretanje i prihvatljive migracijske 

tijekove, 

- osigurati ravnomjerniji razmještaj stanovništva i gustoću naseljenosti unutar županije, 

- stalno poboljšavati strukturna i ostala obilježja stanovništva u jedinicama lokalne samouprave, 

- zaustaviti ili bar smanjiti interes, osobito kod mlađeg i zrelog stanovništva, za odlaskom na rad 

i trajno iseljenje u inozemstvo i u druga područja Hrvatske, te poticati povratak iseljenog 

lokalnog i drugog hrvatskog stanovništva iz drugih zemalja i drugih područja u domovini u ovaj 

kraj, 

- pokušati revitalizirati demografski najugroženije i strateški značajne dijelove Dubrovačko – 

neretvanske županije (granična područja, dijelovi zaleđa, otoci i poluotok Pelješac), te 

demografski obnavljati ruralna naselja u svim dijelovima županije, gdje za to postoje 

objektivne potrebe i mogućnosti, podrazumijevajući pod tim osigurati zaposlenje za rad 

sposobnom stanovništvu, skrb prema starom i nemoćnom stanovništvu te nastojati stvarno 

poboljšati standard i kvalitetu življenja stanovništva, 

- osigurati uvjete za pozitivne učinke širenja procesa urbanizacije u svim dijelovima županije, te 

poticati umjereni rast Dubrovnika i drugih gradova, a brži rast stanovništva u drugim 

gradićima, općinskim, lokalnim i radnim središtima podržavajući tako policentrični razvitak u 

ovoj županiji, 

- planom dugoročnog prostornog razvitka ovog područja treba osigurati uvjete da se racionalno 

i funkcionalno gospodari prostorom, te se moraju optimalno aktivirati komparativne vrijednosti i 

prednosti ovog prostora za ubrzani održivi razvitak njegovog gospodarstva kako bi se 

uspostavila ekološka i razvojna ravnoteža u tom prostoru. 

TURIZAM 

Turistička polarizacija županije 

Današnja turistička ponuda i učinci turizma pokazuju određenu prostornu turističku polarizaciju DNŽ. 

Dubrovnik, s Cavtatom i Župom Dubrovačkom, čak ako se mjeri samo po broju noćenja turista, 

predstavlja neupitni županijski turistički pol razvoja I. kategorije, kako po broju noćenja tako i po 

turističkim centralnim funkcijama i integrativnim turističkim svojstvima. Znatno manji, ali drugi po 

važnosti u Županiji je turistički pol razvoja II. kategorije koji čini tandem Korčula-Orebić, s Trpnjem i 

Lumbardom. Turističkih polova razvoja III. kategorije ima više, to su: Mljet, Vela Luka, Blato, Slivno, 

Ston i Dubrovačko Primorje (Slano). Na kraju, kao turistički polovi razvoja IV. kategorije, javljaju se 

Lastovo, Smokvica, Janjina, Opuzen i Ploče. 

Stvarno rasprostiranje navedenih turističkih sadržaja ponekad se razlikuje od granica općinske 

administrativne podjele, međutim, to ne umanjuje vjerodostojnost iznesene „armature“ shematskog 

prikaza postojeće turističke prostorne polarizacije DNŽ. Ovakva shema prikazuje sliku spontano 

nastale turističke polarizacije, koja je u bitnim dijelovima bila objektivno neizbježna a koju će u 

budućnosti biti moći i potrebno optimalno nadograditi. 

Procjenjuje se da bi se polu II. kategorije trebali približi Ston, tandem Blato – Vela Luka te definirati 

takav pol u Delti Neretve, a polu III..kategorije trebalo bi se približiti Lastovo, dok bi polu između III. i 


11



IV. kategorije valjalo pridružiti prostor Vitaljina-Prevlaka, kao južnu turističku fasadu, južni morski 

(nautički) prilaz Konavlima i Županiji. 

Glavne vrste turizma u županiji 

Na području Županije su se, osim ljetnog odmorišnog (kupališnog) turizma, tzv. masovnog turizma, 

poglavito temeljenog na privlačnosti sunca i mora, razvile i neke druge vrste turizma: veliki kulturni 

turizam, temeljen na privlačnosti vrlo vrijedne kulturno-povijesne baštine, poglavito one s popisa 

UNESCO-a, nautički turizam, blizak ljetnom odmorišnom turizma koji se oslanja na atraktivnost mora i 

morske obale, kongresni turizam, koji u posezoni i predsezoni koristi privlačno okruženje i smještajne 

objekte s raspoloživim kongresnim dvoranama, kruzing turizam , koji se je razvio u novije vrijeme, a 

temelji se na mediteranskom geoprometnom položaju Dubrovnika, njegovoj kulturno-povijesnoj baštini 

i odgovarajućim lučkim kapacitetima, te tranzitni turizam, poglavito oslonjen na postojeću prometnu 

infrastrukturu (zračna luka, putnička luka i sustav magistralnih cesta). 

S obzirom na značajke potencijalnih a neiskorištenih turističkih atrakcija DNŽ, mogle bi se razviti i 

neke nove vrste turizma: primorski jesensko-proljetni odmorišni turizam kao komplementarni korisnik 

smještajnih kapaciteta ljetnog odmorišnog turizma izvan kupališne sezone, ruralni turizam, temeljen na 

ruralnim atraktivnim značajkama zaleđa morske obale te unutrašnjosti otoka i poluotoka, bogato 

strukturiran od mnogih oblika turizma (turizam na seljačkom gospodarstvu, seoski turizam, turizam 

zaštićenih dijelova prirode, eko-turizam, kulturni turizam, vjerski turizam, zdravstveni turizam, 

planinarstvo, avanturistički turizam i sl.), zdravstveni turizam, temeljen na umjerenoj ili jakoj insolaciji i 

drugim značajkama mediteranske klime, moru i morskom aerosolu, eteričnom bilju, šumama i 

privlačnom krajobrazu, te određeni oblici ekskluzivnog turizma, primjerice, ekskluzivni golf turizam (18 

ili 27 rupa), ekskluzivni konjički turizam (hipodrom i kladionica), mondeni turizam i sl.. 

Preliminarna uvjetna klasterizcija 

Put do održivog razvoja turizma DNŽ ne može se tražiti u stereotipima plošnog, jednostranog 

pristupa, temeljenog samo na zasadama masovnog kupališnog turizma (ljetni odmorišni turizam), koji 

se procjenjuje isključivo kroz broj dolazaka i broj noćenja turista u kupališnoj sezoni. Da je takav 

pristup neprihvatljiv, zorno pokazuju neki etablirani turistički proizvodi u Županiji, osobito veliki kulturni 

turizam Grada Dubrovnika, koji gotovo cijelo stoljeće natkriljuje njegovu kupališnu komponentu, da se i 

ne govori o kruzing turizmu, njegovom najnovijem derivatu, čiji sudionici uopće ne ostvaruju noćenja. 

Područje Cavtata, i područje što ga čine Korčula i Orebić zajedno, osim tipično kupališne ponude 

sadrže i naglašenu ponudu velikog kulturnog turizma i afirmiraju se kao središta susreta različitih 

oblika turizma u relativno jednoličnom okruženju kupališnog turizma. U tom kontekstu se nameće 

pitanje kako to da istu razvojnu sudbinu nije doživio prostor Stona (najveće zidine u Europi, druge na 

svijetu, povijesna jezgra Velog i Malog Stona, antička solana te Malostonski zaljev s prepoznatljivom 

gastronomskom osnovom i ponudom). 

Pojedini turistički prepoznatljivi dijelovi Županije, kao što su Delta Neretve i Konavle, u svom 

pretežitom dijelu ne raspolažu sa značajnim kupališnim (plažnim) potencijalima koji bi bili razmjerni 

njihovoj ukupnoj površini i atraktivnosti, međutim, upravo taj preostali prostor predstavlja osnovicu za 

razvoj drugih vrsta i oblika turizma te za oblikovanje njihove prepoznatljivosti. Nasuprot tome, 

područje Župe Dubrovačke te zapadni izvangradski prostor Grada Dubrovnika imaju karakteristične 

značajke masovnog kupališnog turizma sa znakovima mjestimične saturacije. 

Poluotok Pelješac i otok Korčula najbliži su stereotipi hrvatske ponude masovnog kupališnog turizma, 

dovoljno raskošni po svojim prirodnim datostima, a bez izričitih i prevelikih zaštitarskih ograničenja, za 

razliku od otoka Mljeta, čiji je dio proglašen nacionalnim parkom, Lastovskog arhipelaga, koji je cijeli 

proglašen parkom prirode i Elafitskih otoka, osobito vrijednog prirodnog krajobraza i kandidata za park 

prirode. Negdje postrance je ostalo područje Dubrovačkog primorja, koje ima turistički slabo razvijen 

obalni prostor, a potpuno zapušteno zaleđe, tipično ruralno područje s očuvanim tradicijskim 

morfološkim značajkama. 

Dane naznake za turističko-funkcionalnu mikro-regionalizaciju područja Županije sadrže njihovu 

tipologiju glede pretežite vrste turizma koje bi se optimalno u njima razvijale, osobito u odnosu na 

primorski ljetni odmorišni turizam. Međutim, ova podjela ne zagovara niti jednu vrstu turističke 


12



monostrukture. U svakoj od ovih mikroregija (osnovnih turističkih destinacija) uvijek će se javljati više 

vrsta i oblika turizma, ovisno o pripadajućoj atrakcijskoj osnovi. Stoga se u ovom slučaju može govoriti 

samo o uvjetnoj klasterizaciji budući da se ona ne temelji na homogenim već na polariziranim mikroregijama, 

čiji se destinacijski turistički proizvodi razlikuju po suptilnoj turističkoj prepoznatljivosti a ne 

po isključivosti istovrsnih turističkih proizvoda. Tu se nalazi ključ za mikro-regionalizaciju područja 

Županije na načelima polarizirane a ne homogene regije kakvu zagovara standardna klasterijzacija. 

Stoga svaki takav uvjetni klaster, nije moguće pojednostavljeno prikazati kroz monostrukturni 

pojedinačni turistički proizvod, već samo kroz specifični destinacijski turistički proizvod, izbalansirano 

sastavljen od parcijalnih turističkih proizvoda s obzirom na raspoložive atrakcijske značajke. Za 

provedbu ovakvog pristupa, s jedne strane, na županjskoj razini je potrebno osigurati minimalne 

direktivne (programske) podatke za svaki uvjetni klaster, a s duge strane dati naputke (metodološke) 

za detaljno turističko planiranje takve polarizirane mikro-regije. 

Izvan i iznad ovakve podjele, valja podsjetiti na gravitacijsku silu Dubrovnika koja prelazi 

administrativne granice, a koja će djelovati zaključno s Konavlima, na istoku, i Dubrovačkim 

primorjem, na zapadu. U gravitacijskom prostoru Dubrovnika afirmirati će se sadržaji vezani uz izravni 

utjecaj Dubrovnika, što se poglavito odnosi na odabrane oblike ekskluzivnog turizma. 

Turistička atrakcijska osnova po uvjetnim klasterima 

Za svaki klaster je izvučen i analiziran onaj dio njegove atrakcijske osnove koji može najbolje odrediti 

njegovu turističku fizionomiju. Načelno su razmatrane sve vrste turističkih atrakcija (1. geološke značajke 

prostora, 2. klima, 3. voda, 4. biljni svijet, 5. životinjski svijet, 6. zaštićena prirodna baština, 7. zaštićena kulturnopovijesna 

baština, 8. kultura života i rada, 9. znamenite osobe i povijesni događaji, 10. manifestacije, 11. kulturne 

i vjerske ustanove, 12. prirodna lječilišta, 13. sportsko-rekreacijske građevine i tereni, 14. turističke staze, putovi i 

ceste, 15. atrakcije zbog atrakcija, 16. turističke paraatrakcije.). Izdvojene su potencijalne i realne turističke 

atrakcije međunarodne, nacionalne i regionalne važnosti. Označen je stupanj njihove iskorištenosti u 

glavnoj sezoni i izvan nje. Za procjenjivanje atraktivnosti uvjetnog klastera u Županiji, od osobite 

važnosti su bili klima, zaštićena prirodna i kulturno-povijesna baština, a prije svega voda, konkretno 

more (zbog kupanja, sportova na vodi, inhalacije aerosola, plovidbe, sidrenja i vezivanja plovila) te u 

obalnom dijelu, geološke značajke prostora (prirodne plaže). 

Procjena redosljeda zastupljenosti pojedinih vrsta turizma u određenom uvjetnom klasteru 

Dubrovnik (1) ima najbogatiju paletu vrsta turizma, a na prvom mu je veliki kulturni turizam, a na 

drugom mjestu ljetni odmorišni turizam, a na trećem mjestu kruzing turizam i na četvrtom mjestu 

kongresni turizam. Cavtat (2) na prvom mjestu ima ljetni odmorišni turizam, ali odmah na drugom 

mjestu ima uvjete za razvoj jesensko-proljetnog odmorišnog turizma, a na trećem mjestu za razvoj 

zdravstvenog turizma. Korčula-Orebić (3) također na prvom mjestu imaju ljetni odmorišni turizam, ali 

na drugom mjestu imaju nautički turizam, dok je na trećem mjestu mogući jesensko-proljetni odmorišni 

turizam. Ston (4) ima na prvom mjestu ljetni odmorišni turizam, a na drugom mjestu veliki kulturni 

turizam, a na trećem mjestu jesensko-proljetni turizam. Župa Dubrovačka (5) također ima na prvom 

mjestu ljetni odmorišni turizam, na drugom mjestu jesensko-proljetni odmorišni turizam, a na trećem 

mjestu zdravstveni turizam. Dubrovnik – zapad (6) ima istu hijerarhiju kao i prethodni uvjetni klaster. 

Konavle (7) odskaču i na prvom mjestu imaju ruralni turizam, na drugom mjestu ljetni kupališni 

turizam, a na trećem mjestu jesensko-proljetni turizam. Delta Neretve (8) započinje slično kao i 

prethodni klaster, ruralni turizam, pa ljetni odmorišni turizam, ali na treće mjesto dolazi nautički 

turizam. Otok Korčula (9) na prvom mjestu ima ljetni odmorišni turizam, a na drugom mjestu ruralni 

turizam, a na trećem mjestu nautički turizam. Pelješac (10) ima iste značajke kao i prethodni uvjetni 

klaster, ali isto tako i Dubrovačko Primorje (11), Mljet (12) i Lastovo (13). Elafiti (14) na prvom mjestu 

imaju ljetni odmorišni turizam, na drugom mjestu nautički turizam i na trećem mjestu ruralni turizam. 

Gledajući na vrste turizma, bez premca je ljetni odmorišni turizam, koji samo u tri uvjetna klastera 

(Dubrovnik, Konavle i Delta Neretve) nije na prvom mjestu, ali je i u njima na drugom mjestu. Veliki 

kulturni turizam je samo jednom na prvom mjestu (Dubrovnik), a u trgovima se javlja samo još u pet 

uvjetnih klastera. Ruralni turizam zauzima prvo mjesto u dva uvjetna klastera (Konavle i Delta 

Neretve), a u pet drugo mjesto a ukupno je zastupljen u 11 klastera. Nautički turizam je također 

zastupljen u 11 uvjetnih klastera od čega s 2 druga mjesta i s 6 trećih mjesta. Kruzing i kngresni 

turizam su ograničeni na mali broj uvjetnih klastera, 3 odnosno 2. Jesensko-proljetni turizam je uz 

ljetni odmorišni turizam je jedini zastupljen i svim uvjetnim klasterima. U svega jednom manje je 


13



zastupljen i zdravstveni turizam. Tranzitni turizam se javlja u tragovima u četiri uvjetna klastera 

(Dubrovnik, Cavtat, Korčula-Orebić i Delta Neretve). Elitni turizam iako s relativno niskim pozicijama je 

zastupljen u šest uvjetnih klastera (Dubrovnik, Cavtat, Župa Dubrovačka, Dubrovnik – zapad, Konavle 

i Dubrovačko Primorje), sve u obalnoj Utjecajnoj zoni Grada Dubrovnika. 

STANJE GOSPODARSTVA 

Ovo poglavlje Ekspertize je, na poticaj Dubrovačko neretvanske razvojne agencije DUNEA-e, dijelom 

je preuzeto iz radne verzije Regionalnog operativnog plana (ROP) Dubrovačko neretvanske županije 

iz 2008. godine. Stanje gospodarstva se oslikava primjenom odabranih pokazatelja gospodarske 

razvijenosti. 

Bruto domaći proizvod 

Dubrovačko neretvanska županija zauzima visoko četvrto mjesto na ljestvici županija RH prema BDPom. 

Od svih županija koje su pretrpjele znatna ratna stradanja DNŽ bilježi najvišu razinu BDP-a po 

stanovniku i sustiže vodeće županije u jadranskoj NUTS II regiji. U europskim okvirima županija, 

međutim, spada u slabo razvijene. Za prosjekom EU-27 zaostaje više od 50%. Dominira uslužni sektor 

u kojem se stvara čak 75% ukupnog BDP-a, daleko više nego u ostalim županijama. S druge stane, 

DNŽ ima najmanji udjel industrije u ukupnom BDP-u. 

Poslovanje poduzeća 

Poduzeća s područja županije prijavila su 2007. godine ukupne prihode u visini od 10,9 milijardi kuna, 

što predstavlja 1,65% ukupnih prihoda poduzeća u Republici Hrvatskoj. 

Najbolje rezultate županijsko gospodarstvo bilježi u investicijama poduzeća koje za gotovo 50% 

nadmašuju državni prosjek. Izvoz je, uz to, visok (brodarstvo i turizam). S druge strane, prihodi su 

zabrinjavajuće niski, a gubici poduzeća nadmašuje nacionalni prosjek. 

Nadprosječno investiranje i izvoz po zaposlenom, praćeno je najmanjom dohodovnošću među 

promatranim županijama. Dinamički pokazatelji poslovanja poduzeća su, međutim, dobri što znači da 

se jaz razvijenosti i učinkovitosti poduzeća smanjuje. 

Profitabilnost poduzeća u DNŽ se poboljšava, a relativno sve slabija trgovina i jačanje drugih sektora 

ukazuje na postupno diverzificiranje gospodarstva. 

Inovacije, patenti i informacijsko-tehnološki (IT) sektor 

IT sektor županije ima jedva 200 zaposlenih i 70 mil. kn godišnjeg prihoda Njegov rast međutim 

zadovoljava. S druge strane, priznatih patenata je malo: svega 4 u razdoblju 2002 – 2007. U istom 

razdoblju registrirano je 10 industrijskih dizajna. 

Mala i srednjih poduzeća 

Godine 2007. malo i srednje gospodarstvo ostvarilo je 75% ukupnih prihoda gospodarstva županije i 

zapošljavalo 86% zaposlenih. Mala i srednja poduzeća su u 2007. realizirala više od 90% ukupnih 

investicija poduzeća. Na njih, međutim, otpada tek 55% ukupne dobiti i čak 97,5% ukupnih gubitaka 

županijskog gospodarstva. Ova poduzeća premalo ulažu u opremu i nove tehnologije. 

Regionalni indeks konkurentnosti 

Često korištena studija UNDP-a i Nacionalnog vijeća za konkurentnost „Regionalni indeks 

konkurentnosti“ iz 2007. godine svrstala je gospodarstvo DNŽ na zabrinjavajuće 9. mjesto među 

hrvatskim županijama. Posebno je loše ocijenjeno korištenje najmodernijih tehnologija u poslovnim 

procesima, licence kao način stjecanja tehnologije, delegiranje ovlasti nižim menadžerima, 

nagrađivanje menadžera prema rezultatima, kvaliteta opskrbe električnom energijom, strogoća 

standarda kvalitete te strogoća ekoloških propisa. Pozitivno su ocijenjeni kvaliteta poslovnih škola u 

županiji, raspoloživost znanstvenika i inženjera, razvijenost zrakoplovnog prijevoza, kvalitet pravnog 

okvira, razina korupcije, kvalitet luka, lokalna raspoloživosti strojeva i opreme i zahtjevnost kupaca. 

Ispitanici se kritičniji prema čimbenicima konkurentnosti, nego što to pokazuju statistički podaci. 

Položaj lokalnih gospodarstava 

Grad Dubrovnik, Konavle, Metković i Ploče najveća su gospodarska središta županije. Njihova 

poduzeća ostvaruju 83% ukupnih prihoda i zapošljavaju 77,8% svih zaposlenih u pravnim i fizičkim 

osobama županije. Konavle se posebno ističu visokom razinom gospodarske razvijenosti. Prema 

razini prihoda poduzeća po stanovniku nalaze se na prvom mjestu, a bilježe i najveće isplaćene plaće 

kod pravnih osoba. S druge strane, čak 6 jedinica bilježi prihode lokalnih poduzeća manje od 10 


14



milijuna kuna u 2007.g. Većina najslabijih lokalnih gospodarstava je smještena na Pelješcu i u 

neretvanskoj dolini. 

Unutar-županijske razlike u uspješnosti lokalnih poduzeća su vrlo velike. Posebno niske plaće bilježe 

jedinice u zapadnom dijelu županije kao što su Kula Norinska, Slivno, Ston, itd. Jedino Dubrovnik i 

Konavle bilježe razinu plaća kod pravnih osoba iznad županijskog (4.115 kn) i državnog prosjeka 

(4.228 kn). Značajan dio radne snage (20%) zaposlen je kod fizičkih osoba. 

Poduzetničke zone i izravna inozemna ulaganja 

Prema broju osnovanih zona DNŽ se nalazi na pretposljednjem mjestu u Hrvatskoj. Riječ je o malim 

i srednjim zonama koje još uvijek nemaju posebno značajnu ulogu u ukupnom gospodarstvu županije. 

Odnos od 1000 stanovnika na 1,04 hektara zone, gotovo je dvostruko slabije od nacionalnog prosjeka 

(1,84 hektara na 1000 stanovnika). Udjel zaposlenosti u zonama u zaposlenosti županije je 2,0%, a 

hrvatski prosjek je 2,5%. 

Veća strana ulaganja zabilježena su tek u razdoblju 2004 - 2007. kad je na području županije uloženo 

oko 108 milijuna eura, uglavnom u sektor hotela i restorana i poslovanja nekretnina. Obzirom na 

svjetsku financijsku krizu treba očekivati usporavanje inozemnih investicija u narednih nekoliko godina. 

Zaposlenost i nezaposlenost 

Stopa nezaposlenosti u DNŽ smanjivala se od 19,82 u 2001. do 14,72 u 2007. godini. Zaposlenost u 

poljoprivredi povećala se pri tom za 62%, dok se na razini RH smanjivala. Industrijska zaposlenost 

porasla je za 21, a u RH za samo 4 %. Rast zaposlenosti u privatnom sektoru bio je sličan onom na 

razini RH. U županiji je porastao za 9, a u RH za 10%. 

Turizam 

Gospodarski sektor hotela i restorana ispodprosječno je profitabilan u odnosu na nacionalni prosjek. 

Sektor zaostaje i za županijskim prosjekom profitabilnosti na razini svih djelatnosti. Turistička 

poduzeća sve više ulažu (1,06 milijardi kuna u 2007) ali je fizički obujam turističkog prometa svejedno 

usporio rast u 2006. i 2007. godini. 

Podaci o broju noćenja potvrđuju zaključak o stagnaciji u protekle dvije godine. U 2006. godini kod 

noćenja je zabilježen i pad (Tablica 24). 

Privatne sobe i apartmani tri (38%) i dvije zvjezdice (29,7%) još uvijek su dominantni oblik ponude. 

Objekti s 5 zvjezdica zauzimaju, međutim, značajnih 21,8% ukupnog broja kreveta. Po tome je DNŽ, 

uz grad Zagreb, vodeća u Hrvatskoj. U pogledu broja kreveta u objektima sa 5 zvjezdica, Županija je 

apsolutni lider. Nedostatak sadašnje strukture jest izostanak visoko-kategoriziranih objekata kod 

turističkih naselja i apartmana. 

U Županiji ima svega 5 luka za nautički turizam s 664 veza što je značajno manje nego u ostalim 

obalnim županijama. S druge strane, DNŽ vodi u broja posjeta brodova na kružnim putovanjima 

(46,5% svih posjeta Hrvatskoj). 

DNŽ još uvijek nema razvijen sustav strateškog upravljanja razvojem turizma (master plan) niti 

potrebne institucionalne kapacitete za provedbu strateških nakana. Ciljevi razvoja turizma nisu 

dovoljno artikulirani. 

PROSTORNO PLANERSKA SINTEZA 

Rezultat višekriterijalne valorizacije s prostorno planskih gledišta 

Za potrebe ove stručne ekspertize odabrano je 23 pokazatelja, odnosno kriterija pomoću kojih je 

izvršeno vrednovanje 22 razvojna područja unutar kojih se očekuje određeni razvoj turističkih 

kapaciteta, odnosno formiranje ugostiteljsko-turističkih zona različitih (hotel, turističko naselje, autokamp) 

struktura, odnosno kapaciteta. 

Temeljem ekspertne valorizacije primjenom odabranih kriterija svako razvojno područje dobilo je svoju 

vrijednost te je okarakterizirano kao područje koje ima najbolji razvojni potencijal (pozitivno okruženje 

za razvoj turizma), prosječni potencijal za razvoj te kao područje koje primjenom odabranih kriterija 

ima najlošije karakteristike za razvoj (negativno okruženje za razvoj turizma). 


15



Generalna je ocjena da broj i kapaciteti planiranih turističkih i gospodarskih zona premašuju optimalne 

socijalne, gospodarske, infrastrukturne i druge mogućnosti Dubrovačko-neretvanske županje. 

To možemo ilustrirati slijedećim izračunima temeljenim na odabranim standardima za planiranje. Kada 

se gleda Županija ukupno tada je potrebno znati da je unutar 22 razvojna područja planirano ukupno 

681,50 ha turističkih zona, te da je u njima ukupno planirano cca 50.000 kreveta. 


16



Za servisiranje navedenih kapaciteta bit će potrebno cca 3.900 zaposlenika i to cca 20% ili 780 

visokoobrazovanih te cca 50% ili 1950 srednjeobrazovanih. Što se pak tiče osiguranja funkcioniranja 

navedenih zona biti će potrebno osigurati cca 1.800.000 m 3 pitke vode godišnje i 54.000.000 KWh 

električne enertgije godišnje. Ukoliko se navedene zone realiziraju u planiranim kapacitetima to će 

generirati cca 7.300 tona otpada godišnje koji će trebati biti zbrinut na području županije. 

Broju zaposlenih unutar planiranih zona turističke namjene izvan naselja potrebno je dodati i 

pretpostavljeni broj zaposlenika u zonama gospodarske namjene izvana naselja. Navedenih zona je 

planirano ukupno 1906,40 ha. Ukoliko pretpostavimo da će se u tim zonama zaposliti minimalno 10 

zaposlenika/ha, dobijamo brojku od cca 19.000 zaposlenika. Navedeno govori o tome da bi se u 

narednom planskom razdoblju otvorilo novih cca 23.000 radnih mjesta, što je svakako nerealna 

pretpostavka uzimajući u obzir da danas imamo cca 40.000 radnih mjesta u špici sezone. 

Međutim, kako je Hrvatska još uvijek u procesu prijenosa odgovornosti za razvoj i investicije sa 

središnje na regionalnu/lokalnu razinu, Županija osim prostornih planova kao planova koji fizički 

određuju zone i količine turističkog razvitka, nema drugih instrumenata niti oruđa za upravljanje ili 

poticanje turizma sa županijske ili lokalne razine. U tom kontekstu za sada ne postoji niti je moguća 

sveobuhvatna investicijska strategija za cjeloviti i integrirani turistički razvoj županije i to kako sa 

stajališta privlačenja većih domaćih ili međunarodnih investitora, tako i sa stajališta privlačenja malih 

lokalnih poduzetnika-investitora. Naime javne vlasti županije nemaju nadležnosti niti financijsku snagu 

za oblikovanje djelotvorne investicijske strategije koja bi rezultirala brzim razvojnim ciklusom. Uz to u 

ovoj županiji ima područja gdje postoje slijedeća ograničenja: nepostojanje turizmu potrebne 

infrastrukture (lokalne ceste, vodoopskrba i odvodnja); nedostatak mlađeg i poduzetnički obrazovanog 

stanovništva za male i srednje projekte; nedostatak fondova za inicijalne investicije u turizmu; 

nedostatak regionalnih ili lokalnih poduzetničkih središta za projekte održivog turizma; neriješeno 

pitanje koncesija i korištenja atraktivnog zemljišta (plaža, uvala, zaljeva); nedostatak kvalitetnih 

upravljačkih agencija specijaliziranih za turizam (osim naslijeđenih turističkih ureda). Uz navedeno, 

ograničenja gospodarskog razvitka su i: prometna udaljenost i odsječenost područja od većih 

proizvodnih i trgovačkih središta, nedovoljna ulaganja za provedbu tržišne prilagodbe, restrukturiranja, 

obnove i modernizacije gospodarskih kapaciteta te neravnomjerna rasprostranjenost stanovništva. 

Upravo zbog gore navedenih ograničenja upravljanja i poticanja, razvoj je moguće ostvariti u svakoj 

planiranoj turističkoj zoni koja će biti uvrštena u prostorni plan (on zavisi od investicijske odluke), ali je 

vjerojatniji samo na nekim od planiranih turističkih zona koje su višekriterijskim vrednovanjem utvrđene 

kao optimalne. Razvoj, danas gospodarski manje razvijenih ili nerazvijenih područja, treba provoditi po 

konceptu koncentracije i prvenstva graditeljskih aktivnosti na nekoliko područja s najvećim 

potencijalima iz kojih će se kasnije razvoj širiti i u manja, udaljenija ili manje podobna područja - zone. 

Za područje Županije (kao i Jadranske Hrvatske) nameće se potreba utvrđivanja cjelovitog razvojnog 

plana turizma kao generalnog okvira za poduzetništvo u turizmu, koji bi potaknuo interes domaćih i 

stranih investitora. Osim što takav turistički (master) plan osigurava investitorima jasnu sliku područja i 

projekata za razvoj, on također pokazuje razinu posvećenosti i uvjerljivosti inicijatora procesa razvoja i 

investicija, a to bi trebala biti Županija. 

Zbog ograničenja koja su navedena, razvoj je moguće ostvariti i u svakoj od planiranih gospodarskih 

zona, ali je vjerojatnije da će to biti u onima koje se nalaze unutar područja koja su višekriterijskim 

vrednovanjem utvrđena kao povoljnija. 

Standardi za planiranje turističkih zona: 

Kako bi se prostorno planerska ekspertiza (analiza razvojnog potencijala manjih homogenih razvojnih 

područja, određivanje smjernica za daljnje planiranje unutar tih područja te objektivna slika posljedica 

pojedinih razvojnih odluka) provela što je moguće objektivnije, kroz posebno istraživanje utvrđeni su 

određeni standardi koji su korišteni prilikom davanja preporuka za daljnje planiranje turističkih zona. 

Ono što je važno napomenuti jest da standardi koji su ovdje određeni nisu tehnički već vrijednosni 

(ekonomski, socijalni, ekološki) te su kao takvi na tragu osnovnog cilja ove ekspertize, a to je održivi 

razvoj turizma. Također treba naglasiti da se primjenom ovih standarda dobiva više socijalno-tržišni 

nego fizički kapacitet određenog prostora. 


17



Smjernice za planiranje manjih homogenih cjelina – razvojnih područja 

1. UBLI - LASTOVO 

Obzirom na utvrđeni razvojni potencijal, zonu koja se nalazi unutar ovog područja moguće je realizirati 

ali postoji realna bojazan da sama realizacija može narušiti princip održivog razvoja, prije svega 

socijalne održivosti. Stoga je potrebno pažljivo odrediti sadržaje i kapacitet zone u daljnjem postupku 

realizacije, prije svega kroz postupak procjene utjecaja na okoliš. 

2. VELA LUKA 

Obzirom na utvrđeni razvojni potencijal, turističke zone koje se nalaze unutar ovog područja moguće 

je realizirati bez većih poremećaja. Industrijska/ poslovna zona u Veloj Luci određena je u skladu s 

razvojnim potencijalom općine. 

3. PRIŽBA – BLATO 

Obzirom na utvrđeni razvojni potencijal, zone koje se nalaze unutar ovog područja moguće je 

realizirati ali postoji realna bojazan da sama realizacija može narušiti princip održivog razvoja, prije 

svega socijalne održivosti (potreba za radnom snagom). Stoga je potrebno pažljivo odrediti sadržaje i 

kapacitete zona u daljnjem postupku realizacije. 

4. PRIHODIŠĆE – SMOKVICA 





5. KORČULA –LUMBARDA 


je realizirati bez značajnijih poremećaja. Industrijske/ poslovne zone Žrnovo i Dominče određene su u 

skladu s razvojnim potencijalom područja. 

6. LOVIŠTE 




kapacitete zona u daljnjem postupku realizacije. Industrijske/ poslovne zone određena je u skladu s 

razvojnim potencijalom područja. 

7. TRPANJ – DUBA 


je realizirati bez većih poremećaja. 

8. OREBIĆ 


je realizirati bez značajnijih poremećaja. 

9. KUNA 


realizirati ali postoji realna bojazan da sama realizacija može narušiti princip održivog razvoja. Stoga je 

potrebno pažljivo odrediti sadržaje i kapacitete zona u daljnjem postupku realizacije. 

10. JANJINA – ŽULJANA 


je realizirati bez većih poremećaja. Veliki broj rezerviranih prostora za akvakulturu karakterizira ovo 

razvojno područje. Potrebno je prilikom realizacije te djelatnosti preispitati odnos turističkih kapaciteta i 

zona za razvoj akvakulture. 


18



11. PRAPRATNO – STON 


je realizirati bez značajnijih poremećaja. Poslovna zona Česvinica određena je u skladu s razvojnim 

potencijalom područja. 

12. PLOČE 


je realizirati bez značajnijih poremećaja. Industrijske zone Ploče i Rogotin svojim značajem premašuju 

čak i županijske okvire te su određene u skladu s razvojnim potencijalom područja. 

13. KLEK – BLACE 


je realizirati bez značajnijih poremećaja. Veći broj rezerviranih prostora za akvakulturu karakterizira i 

ovo razvojno područje. Potrebno je prilikom realizacije te djelatnosti preispitati odnos turističkih 

kapaciteta i zona za razvoj akvakulture. 

14. PLANIKOVAC – STON 

Obzirom na utvrđeni razvojni potencijal, turističku zonu koje se nalazi unutar ovog područja moguće je 

realizirati bez većih poremećaja. Međutim, obzirom na specifičnost same lokacije, treba dodatno 

preispitati prostorne mogućnosti i društvenu prihvatljivost same lokacije kroz izradu prostornih planova 

nižeg reda. 

15. SLANO 


je realizirati bez većih poremećaja. Međutim, obzirom na iskazane kapacitete zona postoji realna 

bojazan da sama realizacija može narušiti princip održivog razvoja, prije svega socijalne održivosti 

(potreba za radnom snagom). Stoga je potrebno pažljivo odrediti sadržaje i kapacitete zona u daljnjem 

postupku realizacije. Industrijska zona Rudine, poslovna zona Banići te kamenolomi koji se nalaze 

unutar ovog razvojnog područja određeni su u skladu s razvojnim potencijalom općine. Manje zone 

akvakulture koje su planirane u ovom području mogu doći u koliziju s planiranim turističkim zonama 

tako da je to potrebno dodatno preispitati. 

16. PROŽURA – SAPLUNARA 


realizirati ali postoji realna bojazan da sama realizacija može narušiti princip održivog razvoja. Stoga je 

potrebno pažljivo odrediti sadržaje i kapacitete zona u daljnjem postupku realizacije. 

17. ŠIPAN – LOPUD 





18. ZATON 


realizirati bez većih poremećaja. 

19. SRĐ – DUBROVNIK 


realizirati bez većih poremećaja. 

20. KUPARI – CAVTAT 


realizirati bez većih poremećaja. Poslovna zona Ćilipi određena je u skladu s razvojnim potencijalom 

općine. 


19



21. GRUDA 


realizirati bez većih poremećaja pažljivo određujući kapacitet u daljnjem postupku realizacije prije 

svega kroz postupak procjene utjecaja na okoliš za golf. Industrijska zona Gruda određena je u skladu 

s razvojnim potencijalom općine. 

22. PREVLAKA – MOLUNAT 

Obzirom na utvrđeni razvojni potencijal, zonu koja se nalazi unutar ovog područja moguće je realizirati 

ali postoji realna bojazan da sama realizacija može narušiti princip održivog razvoja, prije svega 

socijalne održivosti. Stoga je potrebno pažljivo odrediti sadržaje i kapacitet zone u daljnjem postupku 

realizacije, prije svega kroz postupak procjene utjecaja na okoliš. 

ZAKLJUČAK - PREPORUKE 

Smjernice, mjere i aktivnosti u okviru ostvarenja lokalne samoupravne populacijske politike 

Da bi se ostvarila mogućnost pozitivnog demografskog razvitka i ispunili zadani kriteriji za pojedine 

vitalne i strukturne demografske pokazatelje u nekoj jedinici lokalne samouprave potrebno je, uz mjere 

aktivne populacijske politike na državnoj razini, provoditi i odgovarajuće smjernice, mjere i 

aktivnosti (političke, socijalne, gospodarske, porezne, stambene, agrarne, razvojne, kulturne, 

obrazovne, zdravstvene i dr.) na razini jedinica lokalne samouprave tj. na razini županije, gradova i 

općina, vodeći računa o strateški važnom graničnom, otočnom i priobalnom karakteru dijelova ovog 

područja, o slabije razvijenom krškom području, o devastiranom području u proteklom ratu, te da su 

neki dijelovi ove županije od posebne državne skrbi. Uza sve to, treba ostvariti postavljene ciljeve o 

ravnomjernijem i uravnoteženijem društvenom, gospodarskom, prostornom i demografskom ravitku s 

težnjom prema održivom razvitku i uspostavi ekološke ravnoteže u prostoru županije. 

Temeljni dokumenti iz kojih treba crpsti usmjeravanje za izradu smjernica, te za razradu poticajnih 

mjera i djelotvornih akcija u promicanju demografskog razvitka trebaju biti “Nacionalni program 

demografskog razvitka Republike Hrvatske”, “Nacionalni program razvitka otoka“, kao i novi zakoni iz 

obiteljske, socijalne i zdravstvene zaštite obitelji kao sastavni dijelovi provođenja aktivne i stimulativne 

pronatalitetne populacijske politike u Republici Hrvatskoj. 

Turistička sinteza 

Svim uobičajenim načelima održivog razvoja turizma treba pridodati i slijedeća posebna načela za 

razvoj turizma DNŽ. 

1. U svjetskim i europskim mjerilima DNŽ posjeduje vrlo atraktivnu biološku i krajobraznu raznolikost 

te iznimno kulturno nasljeđe, koje u turizmu treba optimalno koristiti kao višeznačno atraktivno 

okruženje te ga gospodarski turistički drugačije vrednovati nego li se to čini putem 

«diveloperskog» neoliberalističkog modela, preko kojeg se brzi profit izvlači poglavito kroz 

građevinski sektor ili promet nekretnina. 

2. Hrvatska, osobito njeno priobalje, ima razvijeni milenijski funkcionalni sustav naselja, koji 

predstavlja iznimnu pogodnost za razvijanje kompleksne turističke ponude u suglasju s modelom 

uravnotežene i održive osnovne turističke destinacije - po modelu polarizirane mikroregije, što je 

osobito u skladu s novim turističkim trendovima. Stoga valja izbjegavati monostrukturnu ponudu 

samodovoljnih resorta, koja, fizičkom ili drugom perfidnom ogradom, tako uspješno dijeli turiste od 

lokalnog stanovništva i obrnuto. Valja podsjetiti da se model resorta mora objektivno koristiti samo 

u slučaju turističkih kompleksa smještenih u prirodno ili društveno negostoljubivom okruženju, što 

DNŽ i cijela Hrvatska zasigurno nisu. 

3. Razvoj turizma u ruralnom prostoru DNŽ je neodrživ ako se ne odvija u okviru održivog ruralnog 

razvoja, što poglavito podrazumijeva održivi razvoj poljoprivrede (vinogradarstvo, maslinarstvo, 

voćarstvo i ekološka proizvodnja povrća i voća) i ribarstva u harmoniji s turizmom. 

4. U ruralnom prostoru posebnu pozornost treba posvetiti razvoju mreže (sustava) posjetiteljskih 

centara –visitor center (zavičajni muzeji i zbirke te druge tematske zbirke) i tematskih putova 

(vinske ceste, ceste maslina, putovi tradicijskih obrta, hodočasnički putovi, biciklističke staze, 

planinarske staze, konjičke staze, tematske staze i putovi te slično) i drugoj interpretacijskoj 

infrastrukturi pojedinih turističkih atrakcija na toj mreži. 


20



Usklađenje izrade Izmjena i dopuna prostornog plana Dubrovačko neretvanske županije i 

ostalih prostornih planova uređenja s metodologijom integralnog upravljanja obalnim 

područjem 

Analiza prostornog plana Dubrovačko neretvanske županije iz 2003. godine pokazala je da njegove 

buduće izmjene i dopune treba izraditi u skladu sa suvremenom metodologijom strateškog planiranja, 

a posebno s metodologijom integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP). Ocjenjuje se da bi 

Zavod za prostorno uređenje DNŽ uz određeno dodatno osposobljavanje mogao usvojiti uobičajeni 

predložak i postupke strateškog planiranja i izraditi prostorni plan kao operativni razvojni dokument 

pogodan za aktivno upravljanje razvojem u prostoru. Ocjenjuje se i da bi kasnije mogao pratiti i 

vrednovati ostvarenje plana. Županijski prostorni plan bi tako bio sukladan ostalim županijskim 

razvojnim dokumentima kao što su Regionalni operativni plan (ROP), najavljena županijska razvojna 

strategija, postojeći Programi ukupnog razvoja (PUR) općina i gradova, te Programi održivog razvoja 

otoka (PORO). Nositelji ukupne županijske razvojne politike raspolagali bi tako s ujednačenom 

razvojnom dokumentacijom pogodnom za upravljanje razvojem ka održivosti. 

Preporuke za uspostavu novog sustava planiranja razvojnih područja na razini županijskog 

prostornog plana 

Zakonodavni okvir te praksa koja se provodi temeljem Zakona i Pravilnika koji su danas na snazi u 

sustavu prostornog uređenja, usmjerava na nužnost planiranja pojedinačnih zona i kapaciteta već na 

najvišoj razini, odnosno na razini Županijskog prostornog plana. Međutim, cjelokupna procedura 

izrade i donošenja ovog plana ukazuje na čitav niz problema glede objektivnog, odnosno racionalnog 

planiranja prije svega gospodarskog razvoja. Naime, postoje razumljivi i opravdani pritisci jedinica 

lokalne samouprave za uvrštavanje njihovih razvojnih želja, vizija i sl. koje su vezane uz navedene 

pojedinačne zone u Županijski prostorni plan, jer bez toga nije moguće u planovima koji su u 

jurisdikciji tih jedinica planirati gospodarski razvoj. 

Ova Ekspertiza je pokazala da bi bilo potrebno revidirati sadašnju planersku praksu na način da se što 

je moguće više približe strateško planiranje i prostorno planiranje na razini županije, odnosno da se 

Županijski prostorni plan što je moguće više približi svom osnovnom obilježju, a to jest strateški, 

dugoročni razvojni dokument. 

Revizija bi se prije svega odnosila na odustajanje od prostorne determiniranosti te određivanja 

površina i kapaciteta pojedinih zona izdvojene namjene (turističko-ugostiteljske, gospodarske, 

rekreacijske i dr.) izvan naselja. 

Sukladno svemu pokazanom u ovoj Ekspertizi, bilo bi nužno slijediti predloženi postupak planiranja: 

- analiza dosadašnjih zona, odnosno utvrđivanje stupnja realizacije pojedinih zona; 

- određivanje područja za razvoj pojedinih djelatnosti sukladno rezultatima analiza; 

- valorizacija razvojnog potencijala pojedinih područja na temelju odabranih pokazatelja i 

kriterija, a sve u skladu sa strateškim opredjeljenjima gospodarskog razvoja u Županiji; 

- upotreba odabranih standarda planiranja područja, odnosno zona prilikom određivanja 

optimalnih kapaciteta u svakom od definiranih razvojnih područja; 

- izrada jasnih smjernica za određivanje pojedinačnih zona izdvojenih namjena izvana naselja u 

prostornim planovima općina i gradova, prije svega u pogledu prostornih i drugih ograničenja 

koje karakteriziraju svako od odabranih razvojnih područja; 

- gore navedenim aktivnostima završilo bi se planiranje na razini županije. 

Određivanje pojedinačnih zona prebacilo bi se na razinu prostorih planova uređenja općina i gradova, 

što je i inače osnovno obilježje tih dokumenata prostornog uređenja. Ono što bi bila novost jest 

sloboda definiranja pojedinačnih zona na tim razinama planiranja uzimajući u obzir u Županijskom 

prostornom planu jasno propisane uvjete, odnosno smjernice za realizaciju pojedinačnih zona. 

Tako bi se prije svega smanjile obveze provođenja procedura Izmjena i dopuna dokumenta 

prostornog uređenja za svaki slučaj koji nije predviđen u Županijskom prostornom planu, a otvorio bi 

se prostor za nadmetanje idejama i programima pojedinih razvojnih subjekata na razini općina ili 

gradova te uvrštenje onih programa koji su prihvatljivi i usklađeni sa strateškim opredjeljenjima 

županije, a sve u skladu s održivim razvojem. 


21




22



DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE 

Prirodoslovna podloga za Izmjene i dopune 

Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije 

Priredili: Jasminka Radović, koordinator 

Goran Krivanek, Marko Pećarević, Ivana Plavac, 

Petra Rodić-Baranović, Gabrijela Šestani, Ramona Topić 

Suradnja: Maja Ćuže, Biljana Ivičić, Krunoslav Leko, Neven Trenc 

Zagreb, siječanj 2009. 


23




24



DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE 

Prirodoslovna podloga za Izmjene i dopune Prostornog 

plana Dubrovačko-neretvanske županije 

Naručitelj: Dubrovačko-neretvanska županija, Zavod za prostorno uređenje 

Izrađivač: Državni zavod za zaštitu prirode 

Priredili: Jasminka Radović, koordinator 

Goran Krivanek, Marko Pećarević, Ivana Plavac, 

Petra Rodić-Baranović, Gabrijela Šestani, Ramona Topić 

Suradnja: Maja Ćuže, Biljana Ivičić, Krunoslav Leko, Neven Trenc 

Zagreb, siječanj 2009. 

Ravnatelj: 

Davorin Marković 


25




26

1. UVOD 



IZVOD I SAŽETAK 

U rujnu 2008.godine sklopljen je Ugovor o izradi Prirodoslovne podloge Dubrovačko-neretvanske 

županije u svrhu izrade Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije 

(IDPPDNŽ) između Zavoda za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije i Državnog 

zavoda za zaštitu prirode (DZZP). Zavod je temeljem čl. 156. i 157. Zakona o zaštiti prirode ovlašten 

za obavljanje stručnih poslova zaštite prirode. 

Cilj izrade ove studije bio je prikazati i valorizirati prirodne vrijednosti na području Dubrovačkoneretvanske 

županije, ukazati na probleme očuvanja i razloge ugroženosti prirode te predložiti 

smjernice za IDPPDNŽ sa stanovišta zaštite prirode s prijedlogom provedbenih odredbi. U sklopu 

izrade studije priređene su kartografske podloge s granicama područja prirodnih vrijednosti koje su 

iscrtane u GIS-u i čine sastavni dio ove podloge. Dvije ekipe DZZP-a izvršile su nekoliko terenskih 

izlazaka u svrhu utvrđivanja stanja prirodnih vrijednosti te prikupljanja potrebnih podataka i 

fotodokumentacije. Opsežna fotodokumentacija razvrstana je po imenima lokaliteta i čini sastavni dio 

studije. DZZP je za neka područja koristio i vlastitu ranije sakupljenu fotodokumentaciju. Sukladno 

ugovoru, za segment mora i podmorja poslužili su podaci iz studije Instituta za oceanografiju i 

ribarstvo Gospodarsko korištenje i zaštita mora koju je DNŽ ustupila Državnom zavodu. 

Najveći dio slika prikazanih u tekstu snimljen je tijekom izrade ove studije. Dio potječe iz publikacija i 

arhiva DZZP-a (takve slike su obilježene oznakom *), a nekoliko ih je preuzeto s internetskih stranica 

te su označene **. 

Značajni dio aktivnosti tijekom izrade ove studije odnosio se na detaljnu interpretaciju granica 

zaštićenih područja temeljem Zakona o zaštiti prirode i njihovo iscrtavanje u GIS-u. Od pojedinih 

općina i gradova pribavljene su katastarske karte za zaštićena područja te su analizom službene 

dokumentacije pohranjene u Upisniku zaštićenih područja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu 

prirode i katastarskih karata iscrtane nove detaljne granice. Održan je sastanak između DZZP i 

Uprave za zaštitu prirode na kojemu su granice usuglašene, a novi GIS shapefile s iscrtanim 

granicama dostavlja se Zavodu za prostorno uređenje DNŽ kao sastavni dio ove studije te se predlaže 

da se ovako interpretirane granice uključe u IDPPDNŽ. U nekoliko slučajeva utvrđene se vjerojatne 

pogreške prilikom navođenja katastarskih čestica ili interpretacije granica u pojedinim odlukama o 

zaštiti koje potječu od prije nekoliko desetaka godina te se predlaže da Županija jednim aktom utvrdi 

detaljne granice tih zaštićenih područja. 


27



STANJE I VREDNOVANJE PRIRODE S RAZLOZIMA UGROŽENOSTI 

KRAJOBRAZ 

Prema klasifikaciji krajobraza načinjenoj u okviru Nacionalne strategije zaštite biološke i krajobrazne 

raznolikosti (1999.), na prostoru Dubrovačko-neretvanske županije dominiraju dvije krajobrazne 

jedinice – Donja Neretva i Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije, a u vrlo malom dijelu na 

krajnjem sjeverozapadu zastupljena je krajobrazna jedinica Dalmatinska zagora. 

Podjela Hrvatske na 16 krajobraznih jedinica (Izvor: Radović,J.,ur., 1999.) * 


28



Dalmatinska zagora 

Ovo područje krških depresija i zaravni i planinskih vijenaca koje proteže se u zaleđu planinskog lanca 

Boraja-Kozjak-Mosor-Biokovo-Rilić koje odvaja Dalmatinsku zagoru od obalne zone. Krajobrazom 

dominiraju planinski vijenci, uključujući Svilaju, Dinaru i Moseč, između kojih su smještene krške 

depresije i zaravni. 

Među krškim poljima ističu se Imotsko, Sinjsko i polje Jezero u kojima je razvijena poljoprivreda, dok 

se naselja protežu uz njihov rub. Okružuju ih zaravni u krednim vapnencima koje ih nadvisuju oko 

100-200 m, a prekrivaju ih većinom makija i kamenjarski pašnjaci. Rijeka Cetina sa svojim poljima u 

gornjem toku i dubokim kanjonom prije ušća posebna je krajobrazna cjelina unutar Dalmatinske 

zagore. 

Dubrovačko-neretvanska županija zahvaća samo mali, završni dio ove krajobrazne jedinice u svojem 

krajnjem sjeverozapadnom dijelu - obronke Rilića iznad Staševice s dijelom polja Jezero te Rujnicu 

podno koje se raširila Delta Neretve. 

Donja Neretva 

Polje Jezero 

Donja Neretva je krajobrazno toliko osebujna da zavrjeđuje biti izdvojena kao zasebna krajobrazna 

cjelina, usprkos relativno maloj površini. Cijela je smještena u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. 

Nizinski močvarni i kultivirani dijelovi okruženi brdovitim kršem i spojeni s morskom obalom i morem, 

krajobrazna su posebnost u nacionalnim okvirima, koja predstavlja još nedovoljno iskorištenu 

osnovu za turističko korištenje i razvoj. Ovdje se razvila jedina delta na našoj obali. Dok većina 

jadranskih rijeka (Zrmanja, Krka i Cetina) imaju potopljena riječna ušća, Neretva je nanosila znatno 

više materijala te se usprkos postglacijalnom uzdizanju morske razine ovdje razvilo naplavno 

područje. Iz naplavljene ravnice mjestimice poput otoka izniču vapnenačke glavice – vrhovi 

negdašnjih brda, što ukupnu krajobraznu sliku čini izuzetnom. Ovome prostoru glavni pečat daje obilje 

vode: Neretva i njezini rukavci, jezera, 'oka', potopljene krške depresije - Baćinska jezera, niz izvora 

uz rub okolnih brda i prostrana delta s lagunama i plićinama. Karakteristična je i slika poljoprivrednih 


29



površina nastalih 'jendečenjem' – tradicionalnim načinom stvaranja plodnog tla u vodi kopanjem 

kanala i nasipanjem izvađenog mulja na tako novonastalu parcelu. 

Danas je ovaj kajobraz znatnim dijelom narušen neprimjerenom gradnjom i opterećen krajobrazno 

dominantnim infrastrukturnim sadržajima. 

Osebujni krajobraz delte Neretve * 

Obalno područje Srednje i Južne Dalmacije 

Ovu krajobraznu jedinicu čini uski priobalni pojas koji se proteže uz planinski lanac od Trogira do 

Makarskog primorja pa s prekidima sve do krajnjeg juga Hrvatske, zajedno s otočnim nizom. Po ovom 

krškom području mjestimično su razbacani flišni pojasevi koji čine plodna polja poput Kaštelanskog i 

Konavoskog ili su pak šumoviti kao u Makarskom primorju. 


30 

Dubrovačko primorje



Otoci su izražene krške morfologije, a između dominantnih vapnenaca vrlo je malo flišnih naslaga. 

Polja su rijetka, a češće su zastupljene manje krške depresije: uvale, doci i vrtače. Otoci su većinom 

obrasli makijom i garizima, a neki su u znatnom dijelu šumoviti, naročito oni najjužniji. Šumsku 

vegetaciju čine šume alepskoga ili crnoga dalmatinskog bora te šume hrasta crnike. 

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji razlikuju se dvije cjeline unutar ove krajobrazne jedinice. Jedna 

obuhvaća Dubrovačko primorje s brdovitim obalnim pojasom, Konavoskim poljem, Konavoskim 

stijenama i planinom Snježnicom, a druga otoke i Pelješac. Otoci su većinom šumoviti, poput 

Korčule, Elafita, Mljeta i Lastova. 

BIOLOŠKA RAZNOLIKOST 

Staništa 

Zaštita ugroženih i rijetkih staništa 

Cilj zaštite staništa, koji je za područje Europe naročito razrađen EU Direktivom o zaštiti prirodnih 

staništa i divlje faune i flore br. 92/43/EEC iz 1992. godine (Direktiva o staništima), jest dugoročno 

očuvati stanišne tipove važne za zaštitu prirode u Europi (ugroženi i rijetki stanišni tipovi na europskoj 

razini) u tzv. povoljnom stanju očuvanja ('favourable conservation status'). Zadaća svake države jest 

doprinijeti ovom cilju kroz provedbu odredbi Direktive na svojem teritoriju. 

Direktiva o staništima propisuje očuvanje određenih stanišnih tipova navedenih u Dodatku I. u 

povoljnom stanju očuvanja, što se postiže uvrštavanjem važnih područja na kojima su zastupljeni ti 

stanišni tipovi u ekološku mrežu NATURA 2000 te provođenjem ocjene prihvatljivosti zahvata za 

prirodu za sve planove i projekte koji mogu ugroziti ta područja. 

Konvencija o biološkoj raznolikosti (1992.), Sveeuropska strategija očuvanja biološke i krajobrazne 

raznolikosti (1995.) i Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti 

(1999., revizija 2008.) posebno naglašavaju uključivanje mjera očuvanja biološke raznolikosti 

(uključujući mjere očuvanja staništa) u sve sektorske djelatnosti te važnost njihova provođenja od 

strane svih korisnika prostora i prirodnih dobara. 

Sukladno Direktivi o staništima, Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08) definira vrste stanišnih 

tipova, utvrđuje koji su od njih važni za zaštitu prirode (ugroženi i rijetki stanišni tipovi) i predstavljaju 

ekološki važna područja kao dijelove ekološke mreže, te propisuje postupak ocjene prihvatljivosti 

zahvata za prirodu za sve ugrožavajuće zahvate na tim područjima. 

Generalno se može reći da su gotovo svi prirodni i poluprirodni stanišni tipovi koji su zastupljeni u 

Hrvatskoj zaštićeni europskim propisima, a sukladno tome i u Hrvatskoj Pravilnikom o vrstama 


31 

Šumoviti Elafiti



stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje 

stanišnih tipova. (dalje: Pravilnik o staništima). To ukazuje na vrijednost i bogatstvo naše biološke 

raznolikosti, ali ujedno i na velike obveze – kako zaštite prirode, tako i svih korisnika prostora i 

prirodnih dobara. Pravilnik propisuje niz mjera očuvanja za pojedine stanišne tipove s ciljem 

održavanja ili uspostavljanja njihova povoljnog stanja, sukladno Direktivi o staništima i Zakonu o zaštiti 

prirode. Kako bi se to doista postiglo nužno je da navedene mjere provode svi vlasnici i ovlaštenici 

prava, odnosno korisnici područja na kojima su zastupljena takva staništa, kao i svi nositelji zahvata u 

prirodu. 

To se temeljem Zakona o zaštiti prirode i navedenoga Pravilnika osigurava na nekoliko načina: 

- da se sve aktivnosti i zahvati u prirodu planiraju i izvode na način da se izbjegnu ili na 

najmanju mjeru svedu njihovi negativni utjecaji 

- da se za planirani zahvat u prirodu koji sam ili s drugim zahvatima može imati bitan utjecaj na 

područje ugroženog ili rijetkog stanišnog tipa, ocjenjuje njegova prihvatljivost za prirodu 

- da se u postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja prirodnim 

dobrima utvrđuje prisutnost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i njihovo stanje očuvanosti te 

ugrađuju u dokumente i planove mjere njihova očuvanja 

- da se utvrđuju ekološki važna područja kao dijelovi ekološke mreže RH te uspostavljaju 

zaštićena područja u smislu Zakona o zaštiti prirode. 

Staništa Dubrovačko-neretvanske županije 

Pravilnikom o staništima definirani su stanišni tipovi zastupljeni u Republici Hrvatskoj, iskazani prema 

Nacionalnoj klasifikaciji staništa (NKS) koja je sastavni dio Pravilnika (NN 07/06). S obzirom na 

proces pristupa EU i obveze usklađivanja zakonodavstva RH s EU acquisom, potrebno je u propisima 

RH iskazati i osigurati odgovarajući režim očuvanja i zaštite za stanišne tipove navedene u Dodatku I 

Direktive o staništima prema NATURA 2000 (CORINE) klasifikaciji. Potpuno usklađivanje s Direktivom 

izvršiti će se novim Pravilnikom o staništima kojega će donijeti Ministarstvo kulture do konca 

2009.godine. 

Kroz projekt Kartiranje staništa Hrvatske (OIKON d.o.o, 2004.) kartirana su staništa na cijelom 

teritoriju RH u mjerilu 1:100.000 temeljem analize satelitskih snimki uz terensku provjeru, a također je 

izrađena karta morskih staništa metodom modeliranja, uz veći broj terenskih provjera. Iz ove GIS baze 

podataka koju vodi DZZP izdvojeni su podaci za DNŽ te je načinjena karta staništa u mjerilu 1:100.000 

koja je sastavni dio ove studije. 

U ovome poglavlju navode se najprije svi kartirani stanišni tipovi na području DNŽ u okviru projekta 

Kartiranje staništa. Posebno su obilježena i opisana ugrožena i rijetka staništa zaštićena Pravilnikom o 

staništima. Stanišni tipovi iskazani su prema NKS-u, u 10 klasa i na pet razina. S obzirom na 

metodologiju i mjerilo kartiranja (najmanja kartirana jedinica – 9 ha), ovim projektom nisu mogli biti 

zabilježeni svi stanišni tipovi, naročito oni zastupljeni na malim površinama. Tijekom izrade ove studije 

prikupljeni su podaci o zabilježenim staništima iz drugih izvora te se dodatno navode ostali 

zabilježeni stanišni tipovi, s naglaskom na ugrožene i rijetke. 

Na kraju se navodi tablica NATURA 2000 staništa na području DNŽ koja se štite temeljem Direktive o 

staništima i za koja se izdvajaju područja u ekološku mrežu NATURA 2000. 

Divlje svojte 

Zaštita divljih svojti 

Prema Zakonu o zaštiti prirode ugrožene divlje svojte (vrste i podvrste) proglašavaju se strogo 

zaštićenima ili zaštićenima. Popis tih divljih svojti utvrđen je Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti 

zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06). Ugrožene svojte također se štite izdvajanjem važnih 

područja za njihovo očuvanje u ekološku mrežu. 

Strogo zaštićene divlje svojte 

Zabranjeno je branje, skupljanje, uništavanje, sječa ili iskopavanje samoniklih strogo zaštićenih biljaka 

i gljiva, te držanje i trgovina samoniklim strogo zaštićenim biljkama i gljivama. Strogo zaštićene 


32



životinje zabranjeno je namjerno hvatati, držati i/ili ubijati, namjerno oštećivati ili uništavati njihove 

razvojne oblike, gnijezda ili legla, te područja njihova razmnožavanja ili odmaranja, namjerno 

uznemiravati, naročito u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije, ako bi 

uznemiravanje bilo značajno u odnosu na ciljeve zaštite, namjerno uništavati ili uzimati jaja iz prirode 

ili držati prazna jaja, prikrivati, držati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuđivati ili na bilo koji 

način pribavljati i preparirati. Zaštitu uživaju i samonikle biljke i gljive, te divlje životinje koje se nalaze u 

nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u posebnom rezervatu ako se radi o samoniklim biljkama, 

gljivama, te divljim životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno, kao i sve podzemne životinje, 

i kad nisu zaštićene kao pojedine svojte, ako aktom o zaštiti toga područja za pojedinu vrstu nije 

drugačije određeno. Nenamjerno hvatanje i/ili ubijanje strogo zaštićenih životinja prijavljuje se 

Ministarstvu kulture. Ministarstvo vodi evidenciju o nenamjerno uhvaćenim i/ili ubijenim strogo 

zaštićenim životinjama te odlučuje o zaštitnim mjerama u cilju sprječavanja negativnog utjecaja na 

pojedine vrste. 

Zaštićene divlje svojte 

Korištenje zaštićenih divljih svojti dopušteno je na način i u količini da se njihove populacije na 

državnoj ili na lokalnoj razini ne dovedu u opasnost (ZZP, članak 94.). Ministar nadležan za zaštitu 

prirode i ministar nadležan za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo svaki u svom djelokrugu, 

propisuju mjere zaštite zaštićenih divljih svojti koje obuhvaćaju: sezonsku zabranu korištenja i druga 

ograničenja korištenja populacija, privremenu ili lokalnu zabranu korištenja radi obnove populacija na 

zadovoljavajuću razinu i/ili reguliranje trgovine, držanja radi trgovine i transporta radi trgovine živih i 

mrtvih primjeraka. Ministarstvo nadležno za zaštitu prirode vodi evidenciju o načinu i količini korištenja 

zaštićenih divljih svojti radi utvrđivanja i praćenja stanja populacija. Ako se utvrdi da je zbog korištenja 

zaštićena divlja svojta ugrožena, ministar može donijeti naredbu kojom zabranjuje ili ograničava 

korištenje te svojte. Među zaštićene divlje svojte spadaju također neke lovne i ribolovne vrste. 

EU direktive 

Direktiva o pticama 

Ova direktiva bila je donesena još 1979. godine s ciljem dugoročnog očuvanja svih divljih ptičjih vrsta i 

njihovih važnih staništa na teritoriju EU. Poseban naglasak je na zaštiti migratornih vrsta koja zahtijeva 

koordinirano djelovanje svih europskih zemalja. Propis se odnosi na 181 ptičju svojtu (vrstu ili 

podvrstu) te zahtijeva očuvanje dovoljno prostranih i raznolikih staništa za njihov opstanak. Također se 

zabranjuju načini masovnog i neselektivnog lova te iskorišćivanje, prodaja ili komercijalizacija većine 

ptičjih vrsta. Načinjene su određene iznimke radi sporta i lova, a dopušta se članicama učiniti iznimke 

u slučajevima kada ptice predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost i zdravlje ljudi ili drugih biljaka i 

životinja, te kad nanose velike gospodarske štete. Pojedine zemlje obvezne su utvrditi i zaštititi 

dovoljan broj i u dovoljnoj površini najpovoljnijih područja za zaštitu ptičjih vrsta iz Dodatka I Direktive 

(SPA područja) koja postaju sastavni dio NATURA 2000. U zemljama EU-27 proglašeno je 4.850 

SPA područja ukupne površine od 501.286 km 2 kopna te 514 morskih SPA-ova u površini od 59.090 

km 2 . 

Direktiva o staništima 

Cilj ove direktive donesene 1992. godine je doprinijeti očuvanju biološke raznolikosti članica EU kroz 

zaštitu staništa divlje flore i faune. Glavni način ostvarenja ovog cilja jest uspostavljanje ekološke 

mreže područja NATURA 2000. Ova područja (SAC područja) značajna su za očuvanje ugroženih 

vrsta (osim ptica) i stanišnih tipova koji su navedeni u dodacima Direktive, u tzv. “povoljnom statusu 

očuvanja”. Prilikom odabira područja, osim znanstvenih, uzimaju se u obzir i gospodarski, društveni i 

kulturni zahtjevi te regionalne i lokalne značajke. Zaštita područja provodi se ocjenjivanjem utjecaja 

pojedinih planova i zahvata, provođenjem planova upravljanja te ugovornim i drugim aranžmanima s 

vlasnicima i korisnicima zemljišta kroz koje se osigurava primjena odgovarajućih mjera očuvanja. 

Nove članice EU na dan pristupa moraju predati popis predloženih područja za NATURA 2000 s 

odgovarajućom bazom podataka o svakom pojedinom području. Za vrste navedene na Dodatku II 

Direktive potrebno je utvrditi važna područja i očuvati ih, vrste na Dodatku IV potrebno je strogo 

zaštititi, a vrste na Dodatku V uživaju status zaštićenih vrsta čije se populacije smiju eksploatirati uz 


33



stalan nadzor. U zemljama EU-27 proglašeno je 21.574 SAC područja ukupne površine od 648.441 

km 2 kopna te 1.277 morskih SAC-ova u površini od 80.818 km 2 

Crvene knjige 

Crvene knjige ugroženih vrsta objedinjuju podatke o onim svojtama (vrstama ili podvrstama) koje se 

smatraju ugroženima temeljem znanstvene procjene prema međunarodnim kriterijima koje je postavila 

međunarodna unija za zaštitu prirode IUCN. Te se vrste upisuju na tzv. Crveni popis, a detaljno 

obrađuju u crvenim knjigama. Crvene knjige za pojedine skupine ugroženih vrsta Hrvatske izradili su 

kompetentni stručnjaci te one predstavljaju temelj za zakonsku zaštitu vrsta. 

Crveni popis obuhvaća vrste s visokim stupnjem ugroženosti, odnosno smatra se da su pred 

izumiranjem (CR – kritično ugrožene, EN – ugrožene i VU – osjetljive) te vrste koje bi mogle postati 

ugrožene ukoliko se ne poduzmu zaštitne mjere (NT - niskorizične i LC – najmanje zabrinjavajuće), 

kao i vrste koje se radi nedostatka podataka ne mogu svrstati u neku od navedenih kategorija DD – 

nedovoljno poznate). 

Alohtone vrste 

Alohtone vrste su nezavičajne vrste koje prirodno nisu obitavale u određenom ekološkom sustavu 

nekog područja, nego su u njega dospjele namjernim ili nenamjernim unošenjem. One često 

negativno utječu na zavičajne vrste kao konkurenti za hranu i prostor, a često prenose parazite i 

bolesti koje su pogubne na zavičajne svojte. To su invazivne vrste koje predstavljaju veliki problem i 

drugi su razlog smanjenja biološke raznolikosti na globalnoj razini, odmah nakon izravnog uništavanja 

staništa. Prema Zakonu o zaštiti prirode, zabranjeno je uvođenje stranih divljih svojti u ekološke 

sustave. 

Postoji čitav niz stranih invazivnih vrsta koje imaju veliki negativni utjecaj na biološku raznolikost 

Hrvatske. Tijekom prošlog stoljeća u naše rijeke uneseno je 17 alohtonih vrsta riba. Od biljaka 

najpoznatija je svakako ambrozija Ambrosia artemisifolia koja obraštava ruderalna staništa. Osim što 

potiskuje autohtone korovne vrste, zbog velike proizvodnje peludi jedan je od glavnih alergena u 

Europi. Drugi primjer je vrsta amorfa Amorpha fruticosa koja je namjerno unesena zbog svojih 

medonosnih svojstava, a danas se nezaustavljivo širi prekrivajući vlažne travnjake nizinskih područja 

te onemogućuje obnovu nizinskih šuma nakon dovršnoga sijeka. 

Na području DNŽ rasprostranjeno je nekoliko problematičnih alohtonih vrsta. U brojne vodotoke 

unesene su vrste Dunavskog slivnog područja koje su u tim vodotocima alohtone te predstavljaju 

konkurenciju i potiskuju zavičajne vrste. Tako je primjerice nakon unošenja kalifornijske pastrve u 

rijeku Ljutu nestala zavičajna svrsta, endemična riba gatačka gaovica Phoxinellus metohiensis koja je 

još zabilježena jedino na području BiH. Na Mljetu, Korčuli i Pelješcu živi uneseni mungos koji ima 

utjecaj na zavičajnu faunu, naročito na zmije. Mufloni koji su uneseni kao divljač u lovišta po otocima i 

poluotoku Pelješcu utječu na vegetaciju i čine štete poljoprivrednim kulturama. Kunići uneseni 1978. 

na otok Bobaru uništili su autohtonu vegetaciju na većem dijelu otoka. Od biljaka značajna je vrsta 

koja se proširila iz vrtova Carpobrotus edulis te potiskuje ugroženu i rijetku vegetaciju pješčanih 

plaža, primjerice na Korčuli. U moru su najznačajnije zelene alge kaulerpe (Caulerpa racemosa i 

Caulerpa taxifolia) koje se šire na račun ugroženih livada morskih cvjetnica te predstavljaju veliku 

opasnost za biološku raznolikost mora. 

Carpobrotus edulis 


34



PODRUČJA PRIRODNIH VRIJEDNOSTI 

ZAŠTIĆENA PODRUČJA 

Dosadašnjom zaštitom na temelju Zakona o zaštiti prirode obuhvaćeno je 11,58 % državnog kopnenog 

teritorija, odnosno 8,54% ukupne površine državnog prostora (uključujući i akvatorij). U DNŽ temeljem 

Zakona o zaštiti prirode zaštićeno je područja u površini od 46.941 ha od čega 22.277ha otpada na 

kopno, a 24.763 ha na more. 

Zaštićene su ukupno 44 prirodne vrijednosti, od kojih jedna (stablo azijske platane u Dubrovniku) 

uživa preventivnu zaštitu, a izrada stručne podloge za trajnu zaštitu je u tijeku. Dva područja štite se na 

nacionalnoj razini te njima upravljaju posebne javne ustanove koje je osnovala Vlada RH (Nacionalni 

park Mljet i Park prirode Lastovo) dok ostalima upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim 

prirodnim vrijednostima DNŽ. Budući je ova JU osnovana tek 2006. godine, nužno je jačati njezine 

kapacitete i osigurati potrebno financiranje njezinoga rada. Za zaštićena područja potrebno je donijeti 

propisane prostorno-planske dokumente i planove/mjere upravljanja te osigurati njihovu provedbu, a za 

neka područja degradiranih vrijednosti nužno je izraditi planove revitalizacije s ciljem njihova očuvanja i 

poboljšanja stanja. 

Prirodne vrijednosti zaštićene temeljem Zakona o zaštiti prirode na području DNŽ 

a) nacionalni park (1) Nacionalni park Mljet 

b) park prirode (1) Lastovsko otočje 

Lokrum - Dubrovnik 

šumske vegetacije 

Šuma Kočje na otoku Korčuli - Žrnovo 

Šumski predjel Velika dolina u NP Mljet 

Čempresada Pod Gospu - Orebić 

Mrkan, Bobara i Supetar - Cavtat 

c) posebni rezervat (10) 

ornitološki 

Pod Gredom - Vid 

Prud - Metković 

Močvarno područje Orepak - Metković 

ihtiološkoornitološki 

Jugoistočni dio delte rijeke Neretve 

u moru Malostonski zaljev i Malo more 

Velika i Mala Petka - Dubrovnik 

Šuma alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) 

na poluotoku Osmolišu kraj Brsečina 

Šumski predjel na obalnom pojasu Trsteno – 

Brsečine kod Dubrovnika 

d) park šuma (8) 

Makija na Donjem Čelu na otoku Koločep 

Šuma alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) 

na Gornjem Čelu na otoku Koločepu 

Park Hober u Korčuli 

Predolac-Šibanica kod Metkovića 

Otočić Ošljak kod Vela Luke 

Rijeka Dubrovačka, 

Predjel Saplunara na otoku Mljetu 

Uvala Vučina s obalnim pojasom na Pelješcu 

e) značajni krajobraz (7) 

Uvala Prapratno na Pelješcu 

Konavoski dvori - Konavle 

Otok Badija - Korčula 

Modro oko i jezero uz naselje Desne - Ploče 

f) spomenik prirode (7) geomorfološki Močiljska spilja kod sela Podbrežja 

Šipun - Cavtat 

Gromačka spilja - Gromača 

Špilja Rača na Lastovu 


35



g) spomenik parkovne 

arhitekture 

(10) 

rijetki primjerak 

Vela spilja kod Vele Luke 

Hrast crnika (Quercus ilex L.) na predjelu 

drveća 

Klokolina u Žrnovu na Korčuli 

rijetki primjerak Skupina šmrikovih stabala (Juniperus 

drveća - skupina oxycedrus 

Dubrovnika 

L.) na predjelu „Plat“ kod 

arboretum Arboretum Trsteno 

park Park Foretić u Korčuli 

Platana (Platanus orientalis L.) u Trstenu -1 

Platana (Platanus orientalis L.) u Trstenu -2 

Stablo azijske platane (Platanus orientalis 

pojedinačno stablo 

L.) u Dubrovniku (preventivna zaštita) 

Čempres (Cupressus sempervirens var. 

skupina stabala 


36 

pyramidalis Nym.) u selu Čara na Korčuli 

Čempres (Cupressus sempervirens var. 

pyramidalis Nym.) u Metkoviću 

Skupina čempresa (Cupressus 

sempervirens var. pyramidalis Nym.) iznad 

Orebića na Pelješcu 

Drvored čempresa (Cupressus 

sempervirens var. pyramidalis Nym.) iznad 

Orebića na Pelješcu 

Drvored čempresa (Cupressus sempervirens 

var. pyramidalis Nym.) na Korčuli 

Kroz izradu ove studije DZZP je proveo detaljnu interpretaciju granica zaštićenih područja i 

njihovo iscrtavanje u GIS-u. Od pojedinih općina i gradova pribavljene su katastarske karte za 

zaštićena područja te su analizom službene dokumentacije pohranjene u Upisniku zaštićenih 

područja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu prirode i katastarskih karata iscrtane nove detaljne 

granice. Održan je sastanak između DZZP i Uprave za zaštitu prirode na kojemu su granice 

usuglašene, a novi GIS shapefile s iscrtanim granicama dostavlja se Zavodu za prostorno uređenje 

DNŽ kao sastavni dio ove studije. U nekoliko slučajeva utvrđene se vjerojatne pogreške prilikom 

navođenja katastarskih čestica ili interpretacije granica u pojedinim odlukama o zaštiti koje potječu od 

prije nekoliko desetaka godina te se predlaže da se Odlukom Županijske skupštine uz suglasnost 

Ministarstva kulture detaljno utvrde granice sljedećih zaštićenih područja: Velika i Mala Petka – 

Dubrovnik; Arboretum Trsteno; Gradski park Hober – Korčula; Park Foretić, Korčula; park-šuma 

Predolac-Šibanica kod Metkovića; značajni krajobraz predjel Saplunara na otoku Mljetu. 

Terenskim obilaskom i uvidom u dostupne podatke tijekom izrade ove studije utvrđeno je stanje 

očuvanosti zaštićenih prirodnih vrijednosti koje se iznosi u opisima koji slijede. Što se tiče statusa 

zaštite pojedinih područja, predlaže se sljedeće: 

- Predlaže se zbog nestanka obilježja zbog kojih su zaštićeni (vidi opise koji slijede), donijeti akt 

o prestanku zaštite sljedećih prirodnih vrijednosti: 

značajni uvala Prapratno na Pelješcu 

krajobraz Rijeka Dubrovačka 

Šuma alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) na poluotoku Osmolišu kraj 

park šuma Brsečina 

Šumski predjel na obalnom pojasu Trsteno – Brsečine kod Dubrovnika 

rijetki primjerak Skupina šmrikovih stabala (Juniperus oxycedrus L.) na predjelu „Plat“ kod 

drveća – skupina Dubrovnika 

- Predlaže se izvršiti ponovno vrednovanje područja Konavoski dvori – Konavle te ovisno o 

rezultatima vrednovanja razmotriti eventualnu promjenu obuhvata ili ukidanje zaštite. 

- Predlaže se prekategorizirati zaštićeni posebni rezervat šumske vegetacije Čempresada Pod 

Gospu u park-šumu kao prikladniju kategoriju zaštite za ovo područje.



PODRUČJA PRIRODE EVIDENTIRANA ZA ZAŠTITU 

Na području DNŽ evidentiran je niz vrijednih područja prirode za koje se predlaže zaštita u 

odgovarajućim kategorijama temeljem Zakona o zaštiti prirode. Potrebno je izraditi propisane stručne 

podloge te provesti postupak zaštite. Predlaže se zaštititi sljedeće prirodne vrijednosti: 

a) park prirode (1) Delta Neretve 

b) regionalni park (1) Elafitski otoci 

šumske vegetacije Sv. Ilija iznad Orebića 

ornitološki Jezero Kuti - Opuzen 

c) posebni rezervat 

(5+1) 

stanišni 

herpetološki 

Oleandri kod Slanog 

Lokve kod Gornjih Majkova 

d) značajni krajobraz (4+1) 

ornitološko- 


37 

Ušće Neretve - proširenje 

ihtiološki Konavoske stijene 

poluotok Molunat 

predjel od uvale Divna do uvale Duba - 

Pelješac 

uvala Pupnatska luka 

poluotok Ražnjić - Lumbarda 

e) spomenik prirode (1) 

uvala Vučina s obalnim pojasom na Pelješcu 

- proširenje 

špilja Samograd - Račišće 

f) spomenik parkovne 

arhitekture 

(1) skupina čempresa - Kuna Pelješka 

- Predlaže se proširenje ornitološko-ihtiološkog rezervata Ušće Neretve na način da se obuhvati 

cjelovito ušće, uključujući lagunu Parila te značajnog krajobraza uvala Vučina s obalnim pojasom 

na Pelješcu na način da obuhvati okolni akvatorij i otočić Lirica. 

- Predlaže se dodatno vrednovati te ovisno o rezultatima eventualno zaštititi potencijalno vrijedna 

područja: 

a) posebni rezervat u 

moru 

(2) 

Akvatorij otoka Lokruma 

Akvatorij otoka Mrkan, Bobara i Supetar 

b) značajni krajobraz (2) 

Prevlaka 

Šuma Šaknja rat – Vela Luka 

c) spomenik prirode (1) Đurovića špilja - Ćilipi 

park oko dvorca Skočibuha - Šipan 

d) spomenik parkovne 

arhitekture 

(4) 

stari park u centru Metkovića. 

Perivoj Gjorgjić-Mayneri na Lopudu 

Kompleks vrtnog prostora Pile-Boninovo 

Ukupno su evidentirae 24 prirodne vrijednosti od kojih se za 13 predlaže zaštita, za 2 proširenje 

postojeće zaštite te za 9 vrednovanje i ovisno o rezultatima eventualna zaštita.



EKOLOŠKA MREŽA 

Očuvanje Biološke raznolikosti kroz ekološku mrežu 

Ekološka mreža je sustav funkcionalno povezanih područja važnih za ugrožene vrste i staništa. Ona 

uključuje najvrjednija područja za ugrožene vrste i stanišne tipove u Hrvatskoj i one koji su zaštićeni 

EU Direktivom o pticama i Direktivom o staništima. Područja ekološke mreže mogu biti povezana 

ekološkim koridorima koji omogućuju da vrste između njih komuniciraju i migriraju. U ekološkoj mreži 

moguće je planirati područja obnove, u slučajevima kad je potrebno obnoviti ili ponovno uspostaviti 

degradirana staništa kako bi se osigurala njezina funkcionalnost. 

Područja Nacionalne ekološke mreže utvrdila je Vlada RH u listopadu 2007. Uredbom o proglašenju 

ekološke mreže (NN 109/07). Ekološkom mrežom RH obuhvaćeno je 47% državnoga teritorija i 39% 

akvatorija. Uredbom je upravljanje područjima ekološke mreže stavljeno u nadležnost županijskih 

javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima. Za zaštićena područja i područja 

ekološke mreže potrebno je donijeti planove/mjere upravljanja te osigurati njihovu provedbu. 

Sukladno mehanizmu EU Direktive o staništima, Zakon o zaštiti prirode propisuje da se dijelovi 

ekološke mreže mogu štititi kao posebno zaštićena područja i/ili provedbom planova upravljanja, 

kao i kroz postupak ocjene prihvatljivosti za prirodu svakog ugrožavajućeg zahvata. Negativno 

ocijenjen zahvat se može odobriti samo u slučajevima prevladavajućeg javnog interesa i uz Zakonom 

utvrđene kompenzacijske uvjete. Važan mehanizam je i mogućnost sklapanja ugovora s vlasnicima i 

ovlaštenicima prava na područjima ekološke mreže, uz osiguranje poticaja za one djelatnosti koje 

doprinose očuvanju biološke raznolikosti, kao što je primjerice ekstenzivna poljoprivreda. 

Područja Ekološke mreže RH u DNŽ 

Područje Dubrovačko – neretvanske županije preklapa se sa 166 područja Nacionalne ekološke 

mreže važnih za divlje svojte i staništa te 4 međunarodno važna područja za ptice i 2 koridora (koridor 

za morske kornjače i koridor Palagruža-Lastovo-Pelješac za ptice). 

NATURA 2000 

Nakon pristupa Europskoj uniji, Hrvatska će na svom teritoriju morati provoditi odredbe Direktive o 

pticama i Direktive o staništima. Brojne odredbe tih dviju EU-ovih direktiva već su prenesene u 

hrvatsko zakonodavstvo putem Zakona o zaštiti prirode. Tako je Zakonom propisana nacionalna 

ekološka mreža koja predstavlja odgovarajući mehanizam na nacionalnoj razini. Kao i druge zemlje 

EU-ove članice, Hrvatska mora do dana pristupa predložiti područja ekološke mreže NATURA 2000 

za više od 250 vrsta i 70 stanišnih tipova koji se pojavljuju u Hrvatskoj i za koje se smatra da su važni 

za EU, poput riječne kornjače, šišmiša velikog potkovnjaka, sredozemnog galeba ili dobrog dupina. 

Kao nadležna stručna institucija, Državni zavod za zaštitu prirode je koordinirao podrobnu 

inventarizaciju rasprostranjenosti NATURA vrsta i staništa u Hrvatskoj i temeljem toga priredio 

prijedlog područja NATURA 2000 za Hrvatsku. Odabir područja utemeljen je na standardnim 

znanstvenim kriterijima koji se jednako primjenjuju u svim državama Europske 

unije. Prijedlog NATURA 2000 mreže trenutno se nalazi u konzultacijskom procesu. 

Na svakom području NATURA 2000 upravljanje mora biti provedeno tako da osigura kontinuirani 

dugoročni opstanak vrsta i stanišnih tipova zbog kojih je neko područje uključeno u mrežu. To znači da 

se u NATURA 2000 području: a) izbjegavaju štetne aktivnosti koje bi mogle značajno uznemiriti vrstu 

i/ili narušiti staništa zbog kojih je to područje odabrano, b) poduzimaju pozitivne mjere, gdje je 

potrebno, u cilju održavanja i obnavljanja „povoljnog stanja očuvanja“ tih staništa i vrsta u njihovu 

prirodnom području rasprostranjenja. Dodatno, nužno je provesti ocjenu prihvatljivosti za prirodu 

svakog zahvata ili plana koji sam ili u kombinaciji sa drugima zahvatima može imati negativan utjecaj 

na ciljeve očuvanja područja ekološke mreže i integritet same mreže. Ukoliko se postupkom ocjene 

utvrdi mogućnost negativnog utjecaja, potrebno je sagledati alternativna rješenja odnosno donijeti 

mjere ublažavanja kojima će se negativni utjecaji eliminirati. Ukoliko je nemoguće eliminirati negativan 

utjecaj, zahvat se ipak iznimno može dozvoliti ukoliko se radi o imperativnim razlozima 


38



prevladavajućeg javnog interesa i uz komenzacijske mjere, koje za područja NATURA 2000 ne mogu 

biti financijske, već se najčešće radi o uspostavi novog područja sa istim ili sličnim karakteristikama. 

Nadalje, Republika Hrvatska dužna je svake sedme godine, sukladno članku 17. Direktive o 

staništima, Europsku komisiju izvještavati o stanju vrsta i staništa navedenih na dodacima Direktive. 

Upravo zbog toga važno je već u ovoj ranoj fazi uspostave mreže NATURA 2000 u Hrvatskoj provesti 

detaljna istraživanja i utvrđivanje nultog stanja na predloženim područjima kako bi se stvorila početna 

točka za daljnje praćenje stanja (monitoring). 

Prijedlog područja NATURA 2000 u DNŽ 

Područja uvrštena u prijedlog mreže NATURA 2000 u Dubrovačko – neretvanskoj županiji u najvećem 

dijelu odgovaraju područjima Ekološke mreže RH. Dodatno je u prijedlog uvršteno vrlo vrijedno 

područje Paleoombla - krško područje Dinarida kroz koju se oborinska voda od Popovog polja u 

Hercegovini (BiH) podzemno drenira prema Jadranskom moru, odnosno vruljama na morskoj obali i 

izvorištu rijeke Omble. U geografskom smislu najuže područje Paleoomble obuhvaća južni rub 

Popovog polja u Hercegovini, linijom Ravno – Hum, do obalnog područja Dubrovačkog primorja, 

linijom Slano – Ombla. Područje Paleoomble odlikuje iznimno razvijen krš i velika količina oborina s 

visokim prinosom vode. Razvijen je iznimno velik broj speleoloških objekata koji su većinom fosilni 

dijelovi ovog sustava, odnosno bili su kroz geološku povijest hidrološki aktivni, ali prisutni su i objekti, 

hidrološki aktivne špilje i jame, krški izvori i vrulje koji su još uvijek hidrološki aktivni. Ovo je područje 

od iznimne važnosti za očuvanje biološke raznolikosti budući se smatra najbogatijim refugijem špiljske 

faune u svijetu, što je već i dosadašnjim istraživanjima za neke njegove dijelove potvrđeno. 


39



Pojedina područja NEM nisu uključena u prijedlog NATURA 2000 jer je naknadnim terenskim 

istraživanjima nakon proglašenja NEM utvrđeno da su ta područja izgubila vrijednosti zbog kojih su 

uključena. Uglavnom se radi o travnjacima koji su uslijed nekorištenja i prirodne vegetacijske 

sukcesije prešli u makiju crnike. To su područja s eumediteranskim travnjacima Thero- 

Brachypodietalia na Pelješcu i Srđu. Područja ekološke mreže koja imaju cilj očuvanja šume i šikare 

medunca i bjelograba nisu uključena u prijedlog NATURA 2000 jer taj stanišni tip nije pokriven 

Direktivom o staništima. Također, u prijedlog NATURA 2000 područja nisu uvršteni svi speleološki 

objekti već samo oni koji odgovaraju NATURA 2000 tipu staništa 8310 – Špilje i jame zatvorene za 

javnost - koji uključuje samo speleološke objekte bogate endemičnom faunom i/ili vrstama koje se 

nalaze na Dodatku II Direktive. Neke špilje nisu izdvojene kao zasebna područja već je taj tip staništa 

utvrđen kao cilj očuvanja širega NATURA područja. Granice pojedinih područja su nakon donošenja 

Uredbe o EM preciznije definirane ili iscrtane u detaljnijem mjerilu te se stoga u manjoj mjeri razlikuju 

od granica istoimenih područja NEM. 

CILJEVI - SMJERNICE SA STANOVIŠTA ZAŠTITE PRIRODE 

KRAJOBRAZI 

Krajobrazne vrijednosti Dubrovačko-neretvanske županije, koje uključuju prirodne i kulturno-povijesne 

vrijednosti, predstavljaju temelj za razvoj ovoga područja. Velika raznolikost i dobra očuvanost 

krajobraza razvojni je potencijal koji je do sada tek djelomično iskorišten. Stoga je važno prilikom 

prostornog planiranja u cijelosti sagledati krajobrazne vrijednosti i mogućnosti koje pružaju te uvažiti 

nužnost mjestimičnih ograničenja novih sadržaja u prostoru radi njihova očuvanja. 

Cilj je prostornoga plana skladno uklopiti nove sadržaje u prostor, na način da se u što većoj mjeri 

očuvaju njegove krajobrazne vrijednosti te prepoznatljivi identitet pojedinih područja. Naročito je važno 

obazrivo planirati širenje građevinskih zona u posebno osjetljivom prostoru kao što su neposredna 

obala i pojedini osobito vrijedni krajobrazi te osigurati da nova gradnja uvažava tradicijsku arhitekturu i 

karakteristični izgled sredozemnih naselja. 

Po donošenju planirane Krajobrazne osnove Hrvatske koja bi trebala utvrditi temeljne vrijednosti 

krajobraza na državnoj razini, potrebno je izvršiti cjelovito vrednovanje krajobraza na regionalnoj razini 

te prema potrebi revidirati prostorno-plansku dokumentaciju. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode (članak 

84.) potrebno je utvrditi krajobrazne tipove za DNŽ i osobito vrijedne krajobraze kao zaštićene 

prirodne vrijednosti te osigurati praćenje stanja značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza. 

Ovim prostornim planom proglašavaju se osobito vrijedni predjeli – prirodni krajobrazi. Neki od 

njih su već zaštićeni temeljem Zakona o zaštiti prirode, a ostale je potrebno dodatno vrednovati i 

ovisno o tome eventualno provesti zaštitu. 

BIOLOŠKA RAZNOLIKOST 

Bogatstvo i raznolikost vrsta i staništa u DNŽ predstavlja veliku vrijednost sa stanovišta zaštite prirode. 

Značajni dio ovih prirodnih vrijednosti danas je ugrožen i zaštićen propisima. Prilikom prostornog 

planiranja nužno je voditi računa o potrebi očuvanja ugroženih vrsta i staništa, kako u okviru 

ekološki važnih i posebno zaštićenih područja, tako i izvan njih osiguravanjem provedbe propisanih 

mjera i uvjeta zaštite prirode. Sukladno Zakonu o zaštiti prirode, mjere i uvjeti zaštite prirode ugrađuju 

se također u prostorne planove nižega reda. 

Važno je provesti cjelovitu inventarizaciju vrsta i staništa DNŽ, utvrditi stanje očuvanosti i osigurati 

praćenje stanja (monitoring) u cilju izvješćivanja na nacionalnoj (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o 

zaštiti okoliša) i europskoj razini (Direktiva o pticama, Direktiva o staništima). 


40



Također je potrebno osigurati provođenje akcijskih planova propisanih Strategijom i akcijskim 

planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN 143/08) koji se odnose na vrste, staništa i 

područja u okviru DNŽ. 

PODRUČJA PRIRODNIH VRIJEDNOSTI 

Dosadašnjom zaštitom na temelju Zakona o zaštiti prirode obuhvaćeno je 11,58 % državnog 

kopnenog teritorija, odnosno 8,54% ukupne površine državnog prostora (uključujući i akvatorij). 

Ekološkom mrežom RH obuhvaćeno je 47% državnoga teritorija i 39% akvatorija. 

Na području DNŽ zaštićena su 44 područja/prirodne vrijednosti od kojih se dva štite na nacionalnoj 

razini te njima upravljaju posebne javne ustanove koje je osnovala Vlada RH (Nacionalni park Mljet i 

Park prirode Lastovo) dok ostalima upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim 

vrijednostima DNŽ. Budući je ova JU osnovana tek 2006.godine, nužno je jačati njezine kapacitete i 

osigurati potrebno financiranje njezinoga rada. Uredbom o proglašenje ekološke mreže (109/07) u 

nadležnost županijskih JU stavljeno je i upravljanje područjima ekološke mreže. Za zaštićena 

područja i područja ekološke mreže potrebno je donijeti planove/mjere upravljanja te osigurati 

njihovu provedbu. 

Također je na prostoru DNŽ evidentiran niz drugih vrijednih područja prirode za koje se predlaže 

zaštita u odgovarajućim kategorijama temeljem Zakona o zaštiti prirode. Potrebno je izraditi propisane 

stručne podloge te provesti postupak zaštite ovih područja. Za nekoliko potencijalno vrijednih područja 

predlaže se provesti vrednovanje te ovisno o rezultatima eventualno ih zaštititi. 

Većina područja koja se predlažu za zaštitu ne nalazi se u 'strogim' kategorijama zaštite koje 

podrazumijevaju značajna ograničenja. Zaštita prirode u kategorijama poput parka prirode, 

regionalnog parka ili značajnog krajobraza, uz puno uvažavanje razvojnih nužnosti pokušava očuvati 

prostor od pretjerane gospodarske eksploatacije i izgradnje. Ljudske djelatnosti postavljaju se u okvire 

određenih općih uvjeta i smjernica, u svrhu očuvanja temeljnih prirodnih vrijednosti koje predstavljaju 

osnovu za razvoj područja. 

Područja Nacionalne ekološke mreže treba štititi mehanizmima propisanim Zakonom o zaštiti 

prirode i Uredbom o proglašenju područja ekološke mreže, prvenstveno donošenjem i provedbom 

odgovarajućih planova i mjera upravljanja, provedbom ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu za 

sve zahvate koji mogu negativno utjecati na područja ekološke mreže te koristeći propisane 

smjernice za mjere očuvanja. 


41




42



Prirodoslovna podloga za Izmjene i dopune Prostornog plana 

Dubrovačko-neretvanske županije 

- sažetak - 

Državni zavod za zaštitu prirode (DZZP) izradio je ovu stručnu podlogu temeljem Ugovora sa 

Zavodom za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije o izradi Prirodoslovne podloge 

Dubrovačko-neretvanske županije u svrhu izrade Izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačkoneretvanske 

županije. DZZP je temeljem čl. 156. i 157. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05 i 139/08) 

ovlašten za obavljanje stručnih poslova zaštite prirode. 

Cilj izrade stručne podloge bio je prikazati i valorizirati prirodne vrijednosti na području Dubrovačkoneretvanske 

županije, ukazati na probleme očuvanja i razloge ugroženosti prirode te predložiti 

smjernice za IDPPDNŽ sa stanovišta zaštite prirode s prijedlogom provedbenih odredbi. Dvije ekipe 

DZZP-a izvršile su nekoliko terenskih izlazaka u svrhu utvrđivanja stanja prirodnih vrijednosti te 

prikupljanja potrebnih podataka i fotodokumentacije. Održana su dva sastanka s predstavnicima DNŽ 

u Dubrovniku i Zagrebu (listopad 2008. i siječanj 2009.) na kojima je raspravljena problematika 

ugrađivanja zaštite prirode u IDPPDNŽ. Na zahtjev DNŽ i temeljem navedenog Ugovora DZZP se 

službeno očitovao na dokumentaciju izloženu tijekom stručne rasprave za IDPPDNŽ održane u 

prosincu 2008. 

U prvom dijelu stručne podloge iznose se podaci o ugroženim i zaštićenim vrstama i staništima koji su 

zastupljeni na području Županije te karta staništa i karta pokrovnosti zemljišta u mjerilu 1:100.000. 

Nakon toga su opisane zaštićene prirodne vrijednosti te one koje su evidentirane za zaštitu važećim 

županijskim prostornim planom. Ustanovljeno je stanje njihove očuvanosti i potrebne mjere zaštite. Za 

pet područja predlaže se ukidanje zaštite jer su izgubila svojstva radi kojih su bila zaštićena. Predlaže 

se proširenje dva zaštićena područja te prekategorizacija jednoga u drugu kategoriju zaštite. 

Također su priređene kartografske podloge s granicama zaštićenih i evidentiranih prirodnih vrijednosti 

koje su iscrtane u GIS-u i čine sastavni dio ove podloge. Vezano uz zaštićena područja, pregledana je 

kompletna dokumentacija iz Upisnika u registar zaštićenih prirodnih vrijednosti koji se vodi u 

Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu prirode. Interpretirane su granice zaštićenih područja prema 

aktima o proglašenju, pribavljene su katastarske podloge od pojedinih gradova i općina te su granice 

iscrtane u GIS-u na njihovoj podlozi. Održan je sastanak između DZZP i Uprave za zaštitu prirode na 

kojemu su granice usuglašene, a novi GIS shapefile s iscrtanim granicama dostavlja se Zavodu za 

prostorno uređenje DNŽ te se predlaže da se ovako interpretirane granice uključe u IDPPDNŽ. U 

nekoliko slučajeva utvrđene se vjerojatne pogreške prilikom navođenja katastarskih čestica ili 

interpretacije granica u pojedinim odlukama o zaštiti koje potječu od prije nekoliko desetaka godina te 

se predlaže da Županija jednim aktom utvrdi detaljne granice tih zaštićenih područja. 

Posebno poglavlje posvećeno je ekološkoj mreži kao novom mehanizmu u zaštiti prirode temeljem EU 

zakonodavstva. Naveden je popis i osnovni podaci o svakom području Nacionalne ekološke mreže 

propisane Uredbom o proglašenju ekološke mreže RH (NN 109/07) na području Županije uz detaljniji 

opis i fotodokumentaciju područja koja su obiđena tijekom izrade ove studije. Obrađena je 

problematika EU ekološke mreže NATURA 2000 i analiziran odnos između područja nacionalne 

ekološke mreže i područja predloženih za NATURA 2000 na prostoru Županije. 

U posljednjem dijelu studije iznosi se prijedlog provedbenih mjera za IDPPDNŽ vezanih uz 

problematiku zaštite prirode. Analizirana je dokumentacija za IDPPDNŽ koja je bila predstavljena na 

Prethodnoj raspravi te se prilaže službeno očitovanje DZZP. Navode se sadržaji predloženi u 

IDPPDNŽ koji su mogu predstavljati konflikt u prostoru sa stanovišta zaštite prirode i za koje je 

potrebno u provedbenim odredbama IDPPDNŽ propisati obvezu ocjenjivanja prihvatljivost za prirodu, 


43



sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Od ugroženih područja ističe se delta Neretve kao izuzetno osjetljiv 

i već u znatnoj mjeri opterećen prostor u kojemu je za svaki novi predloženi sadržaj vezan uz turistička 

i građevinska područja nužno ocijeniti skupni utjecaj već postojećih i planiranih zahvata na prirodne 

vrijednosti. 

Opsežna fotodokumentacija prikupljena kroz izradu ove stručne podloge razvrstana je po imenima 

lokaliteta i priložena u elektronskom obliku. Sukladno ugovoru, za segment mora i podmorja poslužili 

su podaci iz studije Instituta za oceanografiju i ribarstvo Gospodarsko korištenje i zaštita mora koju je 

DNŽ ustupila Državnom zavodu. 


44



STUDIJA PROMETNOG SUSTAVA 


- ZAVRŠNI IZVJEŠTAJ - 

- veljača 2009. 

Naručitelj: Zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije 

Izrađivač: Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet Zagreb 

Studijski tim 

Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet Zagreb 

Prof.dr.Damir Pološki, dipl.ing.građ. 

Luka Kosmat, dipl.ing.građ. 

Stjepan Landek, dipl.ing.građ. 

Igor Majstorović, dipl.ing.građ. 

Ana Nikolić, dipl.ing.građ. 

Mario Njegovec, dipl.ing.građ. 

Željko Stepan, dipl.ing.građ. 


45




46



Studija prometnog sustava Dubrovačko-neretvanske županije za 

potrebe izmjene prostornog plana Dubrovačko-neretvanske 


I. POLAZIŠTA 

Z A V R Š N I I Z V J E Š T A J 

Dubrovačko-neretvanska županija je u postupku izrade Izmjena i dopuna Prostornog plana 

Dubrovačko-neretvanske županije. Stručni izrađivač IDPPDNŽ-a je Zavod za prostorno uređenje 

Dubrovačko-neretvanske županije. 

U Odluci o izradi IDPPDNŽ-a je utvrđena potreba revidiranja glavnih cestovnih koridora planiranih 

PPDNŽ-om. 

Prostornim planom Dubrovačko-neretvanske županije planirani su sljedeći glavni cestovni koridori s 

pripadajućim objektima i uređajima: 

- Jadransko-Jonska autocesta (Jadranska autocesta) i krak autoceste (alt. brza cesta) Dubrovnik- 

Ćilipi-Debeli Brijeg 

- TEM II. autocesta Ploče-Metković-Sarajevo-Osijek-Republika Mađarska 

- Spojne prometnice između Jadransko-Jonske autoceste i prometne mreže nižeg reda sa čvorova 

(planirano), 

- Brza cesta čvor Opuzen –most Pelješac – čvor Doli 

- Brza cesta Dubrovnik (Osojnik) – Debeli brijeg 

Planirani koridori Jadransko-jonske autoceste na dionici Ploče (granica Splitsko-dalmatinske županije) 

– Osojnik (Dubrovnik) i brze ceste Opuzen-Pelješac-Rudine će se korigirati temeljem projektne 

dokumentacije i studija o utjecaju na okoliš izrađenih nakon donošenja PPDNŽ-a. 

Hrvatske autoceste su dostavile Zavodu digitalne podatke za autocestu A10 Mali Prolog - Ploče i 

autoceste A1 Zagreb - Dubrovnik, dionice Ploče - Opuzen i Doli - Osojnik. 

Hrvatske ceste su dostavile trasu brze ceste čvor Opuzen - most Pelješac - čvor Doli i trasu spojne 

ceste grada Dubrovnika na autocestu od mosta Dubrovnik do čvora Osojnik. 

Za trasu brze ceste Osojnik-Debeli brijeg izrađena je studija o utjecaju na okoliš, međutim, zbog 

primjedbi na javnom uvidu Studije od strane nevladinih udruga s obzirom na potrebu zaštite prirode i 

okoliša, prekinut je postupak procjene utjecaja na okoliš. Stoga se od strane Hrvatskih cesta dodatno 

razrađuje trasa brze ceste. 

U svrhu izrade izmjena i dopuna Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije izrađena 

je ekspertiza glavnih cestovnih koridora Dubrovačko-neretvanske županije temeljem ugovora 

između Zavoda za prostorno uređenje DNŽ kao Naručitelja i Sveučilišta u Zagrebu Građevinski 

fakultet kao Izvršitelja. 

Stručna ekspertiza temelji se na prometnom modelu koji sadrži model ponude (mreže), model 

prometne potražnje (volumena putovanja po mreži) te model učinaka prometnog sustava. 

Model je izradio Građevinski fakultet iz Zagreba. Model uključuje postojeće i planirano stanje. 

II. CILJEVI I SMJERNICE 

Stručnom ekspertizom će se revidirati planirani glavni cestovni koridori Dubrovačko-neretvanske 

županije sukladno Odluci o izradi IDPPDNŽ-a, što uključuje analizu postojećih i planiranih koridora te 

prijedlog koridora koji će biti sastavnica IDPPDNŽ-a. 


47



S obzirom na sadašnje prometne dvojbe i probleme u odvijanju prometa na dubrovačkom području, 

koji će doći još više do izražaja nakon izgradnje glavnih prometnih koridora do Dubrovnika, u 

ekspertizi je potrebno detaljno analizirati cestovni sustav na užem dubrovačkom području. 

Kao osnovu za analizu će se uzeti rješenje brze ceste Osojnik-Debeli Brijeg iz Prostornog plana 

Dubrovačko-neretvanske županije i Studije o utjecaju na okoliš. 

Za dionicu brze ceste od čvora Osojnik do čvora Brgat, s obzirom na njenu osjetljivost jer prolazi 

padinama Rijeke dubrovačke zaštićenoj u kategoriji značajnog krajobraza i iznad samog izvorišta 

Rijeke dubrovačke, potrebno je razmotriti varijantna rješenja. 

U analizu je potrebno uključiti trasu nove ceste predložene od Hrvatskih cesta koja bi se kao 

dvotračna vodila od istočnog ulaza na most dr. Franje Tuđmana sjevernom padinom Srđa (okvirno 

trasom bivše uskotračne željezničke pruge) do spojne ceste grada Dubrovnika na čvor Brgat. 

Za dionicu brze ceste od čvora Brgat do čvora Plat potrebno je analizirati rješenje iz PPDNŽ-a i SUO, 

s tim da je potrebno definirati spojne prometnice sa brze ceste za Dubrovnik i Župu dubrovačku s 

pripadajućim čvorovima na brzoj cesti i cesti D8. 

Dionica Plat-Ćilipi treba analizirati prema koridoru koji je definiran Studijom brze ceste i PPUO 

Konavle. 

Analizom treba obuhvatiti glavnu prometnu mrežu Dubrovnika kako bi se predložilo rješenje kojim bi 

se na optimalan način kanaliziralo prometne tokove sa autoceste, brze ceste i državne ceste D8. 

III. PRIKAZ RADA I REZULTATI 

1. Uvod 

Ekspertiza se temelji na mezoskopskom prometnom modelu individualnog prometa za Dubrovačko - 

neretvansku županiju. 

Novo predložena rješenja planirane cestovne mreže na prostoru Osojnik – Dubrovnik – Ćilipi – Debeli 

Brijeg projektirana je na razini idejnog rješenja u DMR25 (digitalni model reljefa 1:25 000), sa svrhom 

provjere tehničke ispravnosti rješenja, realnost odnosno mogućnost tehničke izvedbe namjeravanog 

graditeljskog zahvata uz zadržavanje izuzetne prirodne i urbane vrijednosti prostora kojim trasa ceste 

prolazi. 

2. Prometni model Dubrovačko-neretvanske županije 

Područje istraživanja obuhvaća Dubrovačku-neretvansku županiju. Teritorijalno ustrojena od 5 

gradova i 17 općina (vidi prilog slika 1) 

Uspostavljeno je ukupno 235 zona na teritorijalnoj podjeli na naselja, 4 eksterne zone i jedna dodatna 

zona koja predstavlja aerodrom Ćilipi (vidi prilog slika 2) 

Atributi zona 

Broj zone: 

1-235 Naselja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji 

236-239 Eksterne zone 

400 Aerodrom Čilipi 


48 

ZONE:NO 

CODE 

NAME 

TYPENO 

STANOVNIKA 

ZAPOSLENIH 

RADNA_MJESTA 

BROJ DOLAZAKA TURISTA 

POVRSINA_GP 

AERODROMSKI PUTNICI 

Distribucija stanovništva po zonama DNŽ-e (vidi prilog slika 3), distribucija radnih mjesta po zonama 

(vidi prilog slika 4), te prosječan dnevni broj dolazaka turista po zonama (vidi prilog slika 5) daju uvid u 

karakteristike, atribute zona pomoću kojih je izrađena prometna potražnja .



Model potražnje 

Prometni model izrađen je kao četverostupanjski model. Razine prometnog modela čine: 

- generiranje putovanja 

- distribucija putovanja 

- dodjela prometa na mrežu. 

Generiranje putovanja izrađeno je za aktivnost: 

- putovanje od kuća – posao 

- turistička putovanja 

- eksterno-interna i 

- tranzitna putovanja 

po personalnim grupama za: 

- zaposlene 

- turiste. 

Atrakcije putovanja su radna mjesta, turistički kapaciteti i površine građevinskih područja. 

Aktivnosti i personalne grupe povezane su s atrakcijom i izračunat je broj putovanja iz zone i u zonu. 

Distribucija putovanja provedena je putem gravitacijskog modela i proračunate su distribucijske 

matrice koje definiraju putovanja iz zone u zonu. 

Matrice putovanja kalibrirane su na temelju povijesnih i aktualnih podataka o volumenima vozila u 

pojedinim presjecima prema brojenju prometa na cestama Republike Hrvatske i Federacije BiH (vidi 

prilog slika 6). 

Prometni volumeni u modelu prikazuju prosječni ljetni dnevni promet (PLDP) na pojedinim cestovnim 

segmentima za cijelu DNŽ. 

Faktori rasta prometa za Dubrovačko-neretvansku županiju predviđeni su kako slijedi: 

� Bazna godina 2008. 

� Planska godina 2018. 

� Individualni promet, rast od 2% godišnje. 

Faktor rasta prometa od 2008 na 2018 je 1.22. 

Model ponude 

Model ponude opisuje se prometnom mrežom za pojedine transportne sustave. 

Prometna mreža podijeljena prema kategorijama cesta i to na autoceste, brze ceste, državne ceste, 

županijske ceste i lokalne ceste za postojeću i planiranu mrežu. Ukupna duljina postojeće i planirane 

mreže sa varijantama iznosi 1689 km, od čega je postojeća mreža dužine 1266 km. 

Atributi mreže 

BROJ LINKA 

POČETNI ČVOR 

ZAVRŠNI ČVOR 

TIP LINKA (AC,BC,DC,ZC,LC) 

TRANSPORTNI SUSTAV 

DUŽINA 

BROJ TRAKOVA 

PROPUSNA MOĆ PO TRAKU 

SLOBODNA BRZINA 

U prilogu (vidi prilog slika 7) prikazan je model mreže DNŽ-e. 

Vrijednosti za propusnu moć u prometnom modelu za pojedine kategorije cesta prikazane su u tablici 

propusnih moći. 


49

Tablica propusnih moći“ 



Tip ceste Naziv 

Propuna moć po 

smjeru 


50 

Broj trakova 

po smjeru 

Ukupna propusna 

moć 

Slobodna 

brzina 

[osobnih vozila / dan] [osobnih vozila / dan] [km/h] 

Autocesta AC 30000 2 60000 130 

Brza cesta BC 20000 2 40000 100 

Državna cesta DC 8000 1 16000 60 

Županijska cesta ŽC 6000 1 12000 50 

Lokalna cesta LC 4000 1 8000 40 

Glavna gradska cesta GG 6000 1 12000 50 

Gradska cesta GC 6000 1 12000 50 

Sabirna ulica SU 5000 1 10000 40 

3. Prometni učinci i vrednovanje 

Izračun prometnih učinaka za pojedine scenarije planirane mreže za cestovni sustav Dubrovačkoneretvanske 

županije služi za iznalaženje optimalnog rješenja i potvrdu koridora koji se predlaže za 

Prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije. 

Za vrednovanje se koristi razlika prometnih učinaka između planiranog stanja mreže i stanja mreže u 

2008. godini, s prometom iz 2018 godine. U ovoj studiji identificira se kao scenarij 180. Scenarij 180 

naziva se „činiti minimum“ a pretpostavlja samo održavanje postojećeg sustava bez izgradnje novih 

dionica mreže. 

Pozitivna vrijednost razlike izračunatog prometnog učinka u planiranom scenariju (kao na pr. u studiji 

scenarij 181) i scenarija „činiti minimum“ (u studiji scenarij 181) identificira se kao korist. Scenarij s 

pozitivnim koristima indikator je ispravnosti zahvata. U slučaju više varijanti jednog rješenja predlaže 

se rješenje s najvećim koristima. 

U tablici za scenarij 180 („činiti minimum“), prikazane su komponente prometnih učinaka kao i ukupni 

prometni učinci cestovnog sustava. 

Prometni učinci za scenarij 180. 

Komponente troškova 

Scenario 

180 

Troškovi održavanja 17,679 

Investicijski troškovi 0,000 

Ukupno TROŠKOVI 17,679 

Prometni učinci 

Scenario 

180 

Troškovi vozila 158,486 

Vremenski troškovi 131,934 

Troškovi nezgoda 64,993 

Troškovi štetnih tvari 0,491 

Troškovi C02 17,812 

Ukupno 

PROMETNI UČINCI 

373,716 

Sve vrijednosti u Mio. EUR/g. 

Scenariji mreže 

Planirana mreža podijeljena je na cestovne „pakete“, grupe dionica koji čine prometnu cjelinu. Detaljna 

specifikacija pojedinih cestovnih „paketa“ s njihovim osnovnim karakteristikama (na.pr. tip ceste ACauto 

cesta, BC-brza cesta) prikazana je u tablici cestovnih „paketa“.



Na slici T1 ovog teksta grafički su prikazani su cestovni „paketi“ uključeni u vrednovanje. 

U prilogu grafički su prikazani scenariji 181, 182, 183, 184 i 185 za koje je provedena procedura 

izračuna prometnih učinaka u prometnom modelu, te provedeno vrednovanje (vidi prilog slike 

8,9,10,11 i 12). 

Tablica cestovnih „paketa“ 

Paket Redni 

br. 

J I H 

G 

F 

E 

D 

C 

B A 

Nazin čvora 

Razmak 

[km] 

visina 

[m.n.m.] 

Prosječni 

nagib 


51 

Tip ceste Napomena Tekst 

1 Granica ST/DU 140 AC zapadni krak AC 

2 Ploče 4.958 100 -0,81% AC zapadni krak AC 

3 Karamatići 6.256 100 0,00% AC zapadni krak AC 

4 Kula Norinska 10.183 20 -0,79% AC zapadni krak AC 

5 Opuzen 2.511 20 0,00% AC zapadni krak AC most Neretva 

6 Slivno istok 2.539 

26.447 

150 5,12% AC 

7 Granica ST/DU 140 AC istočni krak 

8 Ploče 4.958 100 -0,81% AC istočni krak 

9 Prolog 5.664 100 0,00% AC istočni krak, interegionalni 

10 Kula norinska 11.169 30 -0,63% AC istočni krak 

11 Opuzen 2.511 20 -0,40% AC istočni krak most Neretva kao A 

12 Slivno zapad 5.745 

30.047 

230 3,66% AC 

13 Slivno istok 150 BC spoj na AC 

14 Čvor na Pelješcu 13.628 150 0,00% BC brza cesta Pelješac 

15 Zaradeže 6.169 260 1,78% BC 

16 Prapratno 10.275 80 -1,75% BC 

17 D8 7.490 60 -0,27% BC 

18 Doli 5.777 

43.339 

330 4,67% BC spoj na AC 

19 Slivno zapad 230 BC spoj na AC 

20 Čvor na Pelješcu 9.796 150 -0,82% BC brza cesta Pelješac 

21 Zaradeže 6.169 260 1,78% BC 

22 Prapratno 10.275 80 -1,75% BC 

23 D8 7.490 60 -0,27% BC 

24 Doli 5.777 

39.507 

330 4,67% BC spoj na AC 

25 Doli 330 AC 

26 Slano 6.018 390 1,00% AC 

27 Osojnik 20.426 

26.444 

300 -0,44% AC 

28 Osojnik 300 BC 

29 Osojnik istok 1.344 330 2,23% BC 

30 Brgat 11.043 230 -0,91% BC 

31 Plat 6.477 150 -1,24% BC 

32 Cavtat 5.870 130 -0,34% BC 

SUO 

33 Čilipi 4.800 125 -0,10% BC 

34 Gruda 5.940 165 0,67% BC 

35 Karasovići 4.520 190 0,55% BC 

36 Granica HR/CG 3.308 

43.302 

180 -0,30% BC 

37 Osojnik 300 BC 

38 Most Dubrovnik sjever 4.781 

4.781 

50 -5,23% BC 

39 Most Dubrovnik jug 50 BC priključak D8 - Sustjepan 

40 Ilijina glavica 3.136 180 4,15% BC 

41 Orsula 1.988 200 1,01% BC priključak D8 (portal tunela) 

42 Sv. Ana 1.427 240 2,80% BC 

43 Brgat 1.725 230 -0,58% BC čvor D223 

44 Plat 7.867 150 -1,02% BC 

GF 

45 Cavtat 5.870 130 -0,34% BC 

46 Čilipi 4.819 100 -0,62% BC 

47 Gruda 5.828 165 1,12% BC 

48 Karasovići 4.520 190 0,55% BC 

49 Granica HR/CG 3.308 

40.488 

180 -0,30% BC 

50 Slivno zapad 200 AC 

51 Neum 11.868 140 -0,51% AC 

52 Doli 18.047 

29.915 

330 1,05% AC 

53 Granica BiH 100 AC 

54 Prolog 2.035 100 0,00% AC 

55 Ploče 5.664 

7.699 

100 0,00% AC



Sika T1 Cestovni „paketi“ za vrednovanje 


52



Kombinacijom cestovnih „paketa“ za planiranu mrežu formirani su scenariji (vidi tablicu scenarija). 

Tablica scenarija 

Redni 

broj 

Scenarij Promet Sustav mreže Napomena 

1 80 2008 Postojeće stanje 2008 

2 180 2018 Postojeće stanje 2008 

3 181 2018 A+C+E+G ZAPADNI KRAK AC - PELJEŠAC - MOST DUBROVNIK 

4 182 2018 B+D+E+G ISTOČNI KRAK AC - PELJEŠAC - MOST DUBROVNIK 

5 183 2018 B+D+E+F SUO OSOJNIK - DEBELI BRIJEG 

6 184 2018 B+D+E+G+H GF OSOJNIK - ILIJINA GLAVICA - DEBELI BRIJEG 

7 185 2018 B+D+E+G+H+I AC - POVRH NEUMA 

Osnovni nalazi 

Cestovni prometni sustav DNŽ djeluje u niz prometnih cjelina koje međusobno manje ili više djeluju 

zajedno. Iz tog niza evidentno se izdvaja prometni sustav sjeverno od Dubrovačkog mosta i južno od 

njega. 

S prikazom prometnog opterećenja za postojeće stanje (scenarij 80) (vidi prilog slika 13, 14, 15, 16) 

potvrđuje se činjenica da se najveći prometni volumeni u cijelom cestovnom sustavu DNŽ nalaze na 

spojnici Dubrovnik (Ilijina glavica) - Župa dubrovačka – Ćilipi. 

Aktivnosti u izgradnji novih dijelova cestovne mreže DNŽ fokusirane su sjeverno od Neretve, a na u 

prostor najvećih prometnih opterećenja. 

Samo održavanje postojećeg sustava u scenariju „činiti minimum“ scenarij 180 tj. bez izgradnje novih 

dionica mreže u zoni Dubrovnika do 2018. godine, dovelo bi do potpunog zagušenja cestovnog 

sustava te zone (vidi prilog slika 17, 18). 

Scenarij 181 (zapadni koridor AC, vidi prilog slika 19) i 182 (istočni koridor AC vidi prilog slika 20) 

služe za potvrdu prometnog koridora autoceste od Splitsko – dalmatinske županije do priključka brze 

ceste za Pelješac (BC) na lokaciji Slivno. Postoje dvojbe oko lokacije priključka BC za Pelješac, Slivno 

zapad ili Slivno istok. 

Scenarij 183 pretpostavlja prolaz brze ceste Osojnik – Brgat – Debeli brijeg sjeverno od izvora 

Omble.Za taj projekt je u sklopu izrade SUO prekinut postupak procjene utjecaja na okoliš (vidi prilog 

slika 21,22). 

Scenarij 184 pretpostavlja prolaz brze ceste Osojnik – Brgat – Debeli brijeg Osojnik- Dubrovački most 

– Ilijina glavica – Brgat –Debeli brijeg ( vidi prilog slika 23, 24). 

Scenarij 185 pretpostavlja izgradnju AC Slivno – Doli povrh Neuma tik poslije 2018 godine (vidi prilog 

slika 25). 

Vrednovanje 

Vrednovanje za formirane scenarije mreže provedeno je izračunom ušteda koje nastaju u prometnom 

sustavu izgradnjom scenarija i njegovim puštanjem u promet. 

Na primjeru scenarija 184 prikazane su komponente ušteda i njihovi odnosi u ukupnim uštedama. 

Tablica ušteda u prometnom sustavu koju donosi izgradnja cestovnog sustava po scenariju 184 


53



Komponente troškova 

Scenario 

180 

Scenario 

184 


54 

Razlika troškova 

Troškovi održavanja 17,679 21,514 3,835 

Investicijski troškovi 0,000 0,000 0,000 

Ukupno TROŠKOVI 17,679 21,514 3,835 

Prometni učinci 

Scenario 

180 

Scenario 

184 

Razlika prometnih 

učinaka 

Udjeli % 

Troškovi vozila 158,486 153,037 5,449 8,547 

Vremenski troškovi 131,934 95,005 36,929 57,921 

Troškovi nezgoda 64,993 44,471 20,522 32,187 

Troškovi štetnih tvari 0,491 0,525 -0,034 0,054 

Troškovi C02 17,812 18,635 -0,823 1,291 

Ukupno 

PROMETNI UČINCI 

373,716 311,673 62,043 100,000 

Sve vrijednosti u Mio. EUR/g. 

U tablici vrednovanja scenarija prikazane su uštede koje generiraju pojedini scenariji. 

Tablica vrednovanja scenarija 

Redni 

broj 

Scenarij Promet Sustav mreže Napomena 

Referentni 

trošak 

Uštede cijelog 

sustava 

milijuni EUR 

Razlike 

ušteda Tumačenje 

1 181 2018 A+C+E+G ZAPADNI KRAK AC - PELJEŠAC - MOST DUBROVNIK 373,72 48,12 T0 

4 182 2018 B+D+E+G ISTOČNI KRAK AC - PELJEŠAC - MOST DUBROVNIK 373,72 56,13 T0 

5 183 2018 B+D+E+F SUO OSOJNIK - DEBELI BRIJEG 373,72 59,29 3,16 T1 

6 184 2018 B+D+E+G+H GF OSOJNIK - ILIJINA GLAVICA - DEBELI BRIJEG 373,72 62,04 5,91 T2 

7 185 2018 B+D+E+G+H+I AC - POVRH NEUMA 373,72 73,11 16,98 T3 

T0 Uštede do Dubrovačkog mosta 

T1 Uštede od Dubrovačkog mosta do Debelog Brijega (varijanta po SUO) 

T2 Uštede od Dubrovačkog mosta do Debelog Brijega (varijanta GF 12.2008.) 

T3 Uštede od AC povrh Neuma 

4. Rezultati 

Temeljem gore provedene procedure vrednovanja utvrđuje se: 

Scenarij 181 (zapadni krak AC) i 182 (istočni krak AC) predstavljaju dva prometna koridora od granice 

Splitsko dalmatinske županije na sjeveru do Dubrovačkog mosta. Kod njih su prometne uštede 

dovoljno blizu da zahtijevaju pomnu usporedbu na razini tehničkih rješenja. Razine projekta do čvora 

Slivno zapad, odnosno Slivno istok nisu ravnopravne, te se oba prometna koridora južno od mosta 

preko Neretve uvrštavaju u IDPPDNZ. 

Scenarij 183 (brza cesta Osojnik – Debeli Brijeg po SUO) treba napustiti zbog 

� prostornog konflikta u zoni Omble 

� nedovoljnog kapaciteta postojeće D8 na spojnici Ilijina Glavica – Župa kojoj je zbog 

nedostatka kapaciteta potrebno dograditi još jedan kolnik. 

Scenarij 184 (Brza cesta Osojnik - Ilijina Glavica – Debeli Brijeg) može u potpunosti zamijeniti scenarij 

183 zbog: 

a.) Ne prolazi uz izvor Omble 

b.) Po prometnim uštedama dominantan je scenariju 183 (5,91/3,16=1,87) jer donosi 87% veće 

uštede u sustav u odnosu na scenarij 183. 

Prikaz tehničkog rješenja u zoni Dubrovnika za scenarij 184 prikazan je na slikama 26, 27 i 28 priloga.



Scenarij 184 pretpostavlja i izgradnju ceste s dva vozna traka iza Srđa kao spojnicu Dubrovački most 

– Brgat. Na ovu vezu je moguće usmjeriti tranzitni promet oko Dubrovnika putem prometnih restrikcija 

za teški promet (prometnom signalizacijom). Raspodjela prometa u toj inačici scenarija 184 prikazana 

je na slici 29 u prilogu. 

Scenarij 185 (prolaz autoceste povrh Neuma) pokazuje najveće uštede u sustavu, s tim da segment 

Slivno – Neum –Doli u dužini od 29,915 km čini (16,98/73,11) 23,22 % ušteda cijelog novoplaniranog 

cestovnog sustava. Realizacijom tog segmenta mreže pozitivni učinci mosta na Pelješac biti će 

minorizirani. 


55




56



Slika 1: Područje istraživanja – gradovi i općine 

PRILOZI 


57



Slika 2: Područje istraživanja – naselja 


58



Slika 3: Distribucija stanovništva po zonama DNŽ 


59



Slika 4: Distribucija radnih mjesta po zonama DNŽ 


60



Slika 5: Prosječan dnevni broj dolazaka turista po zonama DNŽ 


61

Slika 6: Brojačka mjesta 




62



Slika 7: Cestovna mreža DNŽ 


63



Slika 8: Prikaz Scenarija 181 


64





65





66





67





68



Slika 13: Prometni volumeni 2008. 


69





70





71





72





73

Slika 18: Saturacija 2018. 




74



Slika 19: Prometni volumeni Scenarij 181 


75





76





77



Slika 22: Saturacija Scenarij 183 


78





79



Slika 24: Saturacija Scenarij 184 


80





81



Slika 26: Brza cesta Osojnik – Ilijina glavica – Debeli brijeg (sektor Dubrovački most) 


82



Slika 27: Brza cesta Osojnik – Ilijina glavica – Debeli brijeg (sektor Ilijina glavica) 


83



Slika 28: Brza cesta Osojnik – Ilijina glavica – Debeli brijeg (sektor Brgat) 


84



Slika 29: Prometni volumeni Scenarij 184 (tranzitni promet iza Srđa) 


85




86



RUDARSKO GEOLOŠKA OSNOVA/STUDIJA 


SAŽETAK 


87 

Zagreb, 2008. godine




88

UVOD 



RUDARSKO-GEOLOŠKA OSNOVA/STUDIJA DUBROVAČKO-NERETVANSKE 

ŽUPANIJE 

Izrađivač HRVATSKI GEOLOŠKI INSTITUT 

SAŽETAK 

Na temelju Ugovora (Urbroj: 2117/1-01-07-18 od 28. 07. 2007. godine) sklopljenog između 

Dubrovačko-neretvanske županije (u daljnjem tekstu Naručitelj) i Hrvatskog geološkog instituta (u 

daljnjem tekstu Izvršitelj), prišlo se izradi rudarsko-geološke osnove/Studije Dubrovačko-neretvanske 

županije (u daljnjem tekstu Studija). Prethodno su poštovani zahtjevi Naručitelja prema ponudbenoj 

dokumentaciji za izradu projekta. Osnovni cilj Studije je usmjeriti istražne radove i eksploataciju, kao i 

utvrditi potencijalnost mineralnih sirovina prema odredbama za provođenje Prostornog plana Županije 

(Članak 3.3., točke 44-49, Sl. glas. Dubrovačko-neretvanske županije br. 6/'03. i Izmjene i dopune 

PPŽ, Sl. glas. br. 9/'05). Poticaj za izradu Studije također je došao i od strukovne grupe 

kamenoklesara i kamenoloma HGK ŽK Dubrovnik i Obrtničke komore DNŽ-e. U resursnoj osnovi 

mineralnih sirovina (rudarsko-geološkoj studiji) obrađena je geološka građa terena Županije s opisom 

kronostratigrafskih odnosno litostratigrafskih jedinica s posebnim osvrtom na mineralne sirovine. 

Ležišta mineralnih sirovina, kao i eksploatacijska polja pojedinih mineralnih sirovina, svrstana su u 

nekoliko cjelina – metalične, nemetalične i energetske mineralne sirovine, te kartografski prikazane s 

pripadajućim zonama potencijalnosti, u mjerilu 1:100 000. Baze podataka za ležišta, eksploatacijska 

polja, pojave mineralnih sirovina te geološke karte i karte mineralne potencijalnosti oblikovane su u 

GIS projekt mineralnih sirovina Dubrovačko-neretvanske županije. 

Uz grafičke priloge, kao što su geološka karta Županije s pregledom mineralnih sirovina i karta 

potencijalnosti mineralnih sirovina (sve u mjerilu 1:100 000), priloženi su i drugi pregledni grafički 

prilozi te fotografije vezane za pojedina ležišta mineralnih sirovina. Pri izradi Studije korišteni su: 

- digitalni podaci i baze podataka za mineralne sirovine Hrvatskog geološkog instituta, 

- podaci Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva RH, Odjel za rudarstvo, 

- podaci iz Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije (tekstualna i digitalna 

kartografija ustupljena od strane Županijskog zavoda za prostorno uređenje i održivi razvoj), 

- podaci iz anketnih listova pripremljenih za koncesionare, jedinice lokalne samouprave (JLS), 

te nevladine organizacije s područja Dubrovačko-neretvanske županije vezanih za ekologiju, 

koja je provedena uz pomoć Županijskog zavoda za prostorno uređenje i održivi razvoj, 

- podaci iz Strategije gospodarenja mineralnim sirovinama RH (Krasić i dr., 2008, RGNF), 

- podaci Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Dubrovnik. 

Prilikom izrade ove Studije, terminologija korištena u vezi s mineralnim sirovinama definirana je 

Zakonom o rudarstvu i odgovarajućim pravilnicima za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina: 

- Zakon o rudarstvu – NN br. 109/03 – pročišćeni tekst 

- Pravilnik o prikupljanju podataka, načinu evidentiranja i utvrđivanja rezervi mineralnih sirovina 

te o izradi bilanci tih rezervi – NN br. 48/92, 60/92 

- Pravilnik o istraživanju mineralnih sirovina – NN br. 125/98 

- Pravilnik o eksploataciji mineralnih sirovina – NN br. 125/98 


89




90

SADRŽAJ STUDIJE: 



Studija sadrži 16 poglavlja i 7 tekstualnih priloga na 220 stranica, te 6 kartografskih priloga i digitalni 

GIS projekt mineralnih sirovina Dubrovačko-neretvanske županije. Sadržaj Studije po poglavljima je 

slijedeći: 

1. Uvod 

2. Geografski pregled 

3. Pregled dosadašnjih istraživanja i rudarske aktivnosti 

4. Geološka građa područja 

5. Pregled mineralnih sirovina 

6. Eksploatacija mineralnih sirovina u Dubrovačko- nertvanskoj županiji 

7. Potencijalnost mineralnih sirovina 

7.2. Utjecaj Nacionalna ekološke mreže i ZOP-a na prostornu potencijalnost mineralnih sirovina DNŽ 

7.2.1. Nacionalna ekološka mreža 

7.2.2. Mineralne sirovine u DNŽ i zaštićeno obalno područje mora (ZOP) 

7.3. Analiza stanja eksploatacijskih polja 

7.3.1. Analiza stanja eksploatacijskih polja i istražnih prostora TGK 

7.3.2. Analiza stanja eksploatacijskih polja i istražnih prostora AGK 

8. Društveno gospodarski značaj eksploatacije mineralnih sirovina u Dubr.-neretvanskoj županiji 

9. Jedinice lokalne samouprave i eksploatacija mineralnih sirovina 

10. Stavovi ekoloških nevladinih udruga u vezi s eksploatacijom mineralnih sirovina 

11. Održivi razvoj i eksploatacija mineralnih u dokumentima EU 

12. Naknada za eksploataciju mineralne sirovine 

13. Utjecaj eksploatacije mineralnih sirovina na okoliš 

14. Gis projekt mineralnih sirovina Dubrovačko-neretvanske županije 

15. Sažetak i preporuke 

16. Literatura 

Tekstualni prilozi 

1. Površine geološke potencijalnosti po jls 

2. Površine ograničene geološke potencijalnosti po jls 

3. Postupak za dodjelu rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova na ležištima čvrstih 

mineralnih sirovina 

4. Preporuke eu o upravljanju eksploatacije mineralnih sirovina s obzirom utjecaja na okoliš 

5. Stručni okviri za studiju utjecaja na okoliš (preporuke iz Strategije gospodarenja mineralnim 

sirovinama RH, 2008.) 

6. Sudionici u izradi rudarsko-geološke studije Dubrovačko neretvanske županije 

7. Pojmovnik 

Grafički prilozi: 

1. Litostratigrafska karta Dubrovačko-neretvanske županije M 1:100 000 

2. Karta eksploatacijskih polja, ležišta i pojava mineralnih sirovina Dubrovačko-neretvanske 

županije M 1:100 000 

3. Karta geološke potencijalnosti Dubrovačko-neretvanske županije M 1:100 000 

4. Karta ograničene geološke potencijalnosti Dubrovačko-neretvanske županije M 1:100 000 

5. Karta geološke potencijalnosti AGK Dubrovačko-neretvanske županije M 1:100 000 

6. Karta detaljno valozirane geološke potencijalnosti arhitektonsko- građevnog kamena bez ZOPa 

i sa udaljenošću od naselja 200 m Dubrovačko-neretvanske županije M 1: 100 000 


91




92



SAŽETAK I PREPORUKE STUDIJE 

Na temelju geološke građe i litoloških karakteristika stijena koje mogu sadržavati korisnu nakupine 

mineralne tvari (sirovine) i istraživanja na postojećim eksploatacijskim poljima i bazi podataka o 

napuštenim kopovima i ležištima te njihovim vrstama i učestalosti, mogu se izdvojiti slijedeće grupe 

mineralnih sirovina s određenom geološkom potencijalnošću: 

Čvrste mineralne sirovine: 

1. Arhitektonsko-građevni kamen 

2. Tehničko-građevni kamen (dolomit, vapnenac) 

3. Ciglarska glina 

4. Karbonatne sirovine za industrijsku preradu 

5. Građevni pijesak i šljunak 

6. Sirovina za cementnu industriju 

7. Peloidi 

8. Morska sol 

Energetske: 

- Ugljikovodici 

Ukupno je na prostoru Dubrovačko-neretvanske županije zabilježeno 13 vrsta mineralnih sirovina za 

koje postoji dokumentacija istraživanja ili njihovi mineraloški opisi, a smješteni su na ukupno 73 

lokacije. Dio ovih lokacija su napušteni kopovi, a dio lokacije gdje su pojave mineralnih sirovina 

utvrđene ali nisu nikad eksploatirane. 

Mineralne sirovine koje predstavljaju osnovu graditeljstva su: tehničko-građevni kamen te 

građevni pijesak i šljunak i one su osnovna mineralna sirovina za izgradnju infrastrukturnih, a velikim 

dijelom i stambenih objekata. Tretiraju se kao granulirani proizvodi. Ovoj skupini mineralnih sirovina 

može se priključiti i mineralne sirovine za proizvodnju cementa i vapna (graditeljstvo je glavni potrošač 

cementa i vapna), ali radi svojih izvoznih mogućnosti i ponekad dugog transporta, ima drugi trend 

razvoja. Također, arhitektonsko-građevni kamen predstavlja sirovinu koja se koristi tradicionalno u 

graditeljstvu u Dalmaciji, no uglavnom danas kao proizvod u završnim radovima (“dekorativni 

element”) za razliku od ostalih mineralnih sirovina koje se koriste u graditeljstvu kao nosivi, 

konstruktivni element. 

Eksploatacija mineralnih sirovina, prvenstveno nemetalnih, prividno predstavlja nisko profitabilnu 

granu gospodarstva, no analizom proizvoda, koji se dobivaju preradom sirovina (cement, staklo, 

gipsani proizvodi, punila, cigla, keramika itd.) dobiva se sasvim druga slika. U prometnicu širine 

kolnika 8 m prosječno se ugradi 5 000 do 6 000 m 3 kamenih agregata i to na dužini od 1 000 m. Uz 

prosječnu cijenu agregata ≈35 kn, vrijednost ugrađene mineralne sirovine, na 1 000 m' iznosi ≈200 

000 kn. Iako vrijednost mineralne sirovine u ukupnoj cijeni ima relativno mali udio (u cestogradnji 15%, 

u mostogradnji 3%), radi velikih količina mineralne sirovine imaju značajnu ulogu. 

Danas se na području Županije eksploatiraju svega tri vrste čvrstih mineralnih sirovina. Čvrste 

mineralne sirovine koje se eksploatiraju čine građevinski pijesak, tehničko-građevni kamen i 

arhitektonsko-građevni kamen, te peloidi i mineralne vode u balneološke svrhe. Prema podacima 

Ministarstva gospodarstva RH za 2006. godinu, Uprave za rudarstvo, na području Županije aktivno je 

10 eksploatacijskih polja TGK i 6 eksploatacijskih polja AGK. 

Konačna karta potencijalnosti mineralnih sirovina prikazuje prostiranje pojedinih sirovina gdje su od 

prirodnog prostiranja neke sirovine izuzeti pojasevi: 

- pojasevi uz prometnu infrastrukturu (postojeće i planirane) 

- vizualna zaklonjenost kopova (postojećih i planiranih) 

- zone oko naselja i planiranih građevinskih zona (2 km od naselja, 1 km od stambenih 

građevina ili građevina u kojima se odvija poslovna djelatnost, za eksploataciju koja uključuje 

miniranje i 200 m za aktivnost koja uključuje samo kopanje /šljunka i gline) 

- zaštitne zone postojećih i planiranih i Parkova prirode 

- rezervati (strogi i posebni) 

- agrarno vrijedno zemljište 

- zaštićeni krajolici (park-šume, spomenici prirode, postojeći i planirani) 

- arheološke zone 

- zone sanitarne zaštite izvorišnih voda 


93



Dubrovačko-neretvanska županija sudjeluje sa 2,3% u ukupnoj proizvodnji tehničko-građevnog 

kamena u Republici Hrvatskoj (prema podacima iz 2006. godine). 

Ako se promatra statistika proizvodnje tehničko-građevnog kamena (TGK) europskim zemljama 

(2006), vidljivo je da je proizvodnja po stanovniku u Hrvatskoj (5,4 t) na prosječnoj razini nešto viša od 

Austrije i identična Švedskoj. Proizvodnja Dubrovačko-neretvanske županije identična je prosječnoj 

proizvodnji tehničko–građevnog kamena Republike Hrvatske. Kako statistike EU kažu da suvremeni 

način života, srednje EU razine standarda, zahtijeva oko 5 m 3 kamenih materijala po stanovniku 

godišnje, može se zaključiti da proizvodnja u Županiji trenutno zadovoljava potrebe stanovništva 

bez potrebe za uvozom materijala iz susjednih županija. 

U Županiji postoji 6 eksploatacijskih polja arhitektonsko–građevnog kamena, što predstavlja 5% polja 

u RH, s udjelom proizvodnje od 16,5% (2005) ukupne proizvodnje arhitektonsko–građevnog kamena u 

RH. Eksploatacijska polja Dubrovačko-neretvanske županije sudjeluju sa 1,4% u ukupnom prostoru 

RH koji se nalazi pod eksploatacijskim poljima. Eksploatacijska polja zauzimaju 0,17% kopnenog 

prostora Dubrovačko-neretvanske županije. 

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u sektoru 

rudarstvo i vađenje ruda ukupno je uposleno manje od 300 (1,4% zaposlenih u Županiji) radnika, te je 

broj zaposlenih udvostručen 2006. u odnosu na 2000., a ostvarena dobit iznosila je 4 668 000 kuna ili 

0,9 % ukupne dobiti. Ukupni prihodi procijenjeni su na 156 210 000 kn. 

Proizvodnja tehničko–građevnog kamena 2006. godine iznosila je 311 467 000 t ili 2,3% proizvodnje u 

RH i varira od 2000. do 2006. godine od 1.2% (2003. g.) do 2.7% (2007. g.) proizvodnje u RH. 

Istodobno su istražnim radovima potvrđene eksploatacijske rezerve od 21724,38 t. Od 2000. do 2006. 

povećane su eksploatacijske rezerve u Županiji sa 10837,41 t na 21724,38 t, što je povećanje od 2 

puta i predstavlja 5% ukupnih rezervi u RH (Tablica 6.9). Istodobno se u RH proizvodnja tehničko– 

građevnog kamena povećala 2,2 puta, a rezerve 2 puta. 

Najvrednija nemetalna mineralna sirovina Županije svakako je arhitektonsko-građevni kamen (AGK). 

Arhitektonsko-građevni kamen predstavlja jednu o najvrednijih nemetalnih mineralnih sirovina u RH 

čija je eksploatacija dosta specifična. Osnovne karakteristike eksploatacije arhitektonsko-građevnog 

kamena u Hrvatskoj su: 

- relativno veliki broj eksploatacijskih polja (114 eksploatacijskih polja); 

- relativno mala ulaganja u objekte prerade (kamene ploče, kamena galanterija i ostali 

- oblici prerade za krajnju potrošnju); 

- pogodne lokacije za izvoz (blizina mora); 

- mala iskoristivost izvađene mineralne sirovine (u prosjeku približno 20%); 

- dugogodišnja izobrazba kadrova; 

- sporo uključivanje novih tehnoloških postupaka eksploatacije i prerade. 

Prosječna godišnja stopa rasta eksploatacije blokova arhitektonsko-građevnog kamena u razdoblju od 

1997.-2006. godine iznosila je preko 5%. U Strategiji gospodarenja mineralnim sirovinama uzeta je 

niža stopa rasta u visini od 4% kao realna veličina u procjeni buduće proizvodnje do 2035. godine. 

Tome u prilog govori i činjenica da se proizvodnja kamenih i mramornih ploča u Hrvatskoj, u razdoblju 

od 2000-2006. godine povećavala po stopi od 3% prosječno godišnje (Krasić, et al., 2008). Uz uvjet 

razvoja preradbenih kapaciteta i primjenom novih tehnologija, stvaraju se realni uvjeti za povećanje 

proizvodnje finalnih proizvoda više razine prerade za krajnju potrošnju i izvoz, što predviđenu 

prosječnu godišnju stopu rasta eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena od 4% čini realnom. 

S obzirom na geološki potencijal Županije realno je predvidjeti porast od 7-8%/god. Pri odobrenju 

Zahtjeva za istražni prostor valja preporučiti budućim koncesionarima provedbu geološke prospekcije 

terena (na kartama mjerila od 1:25 000 do 1:5 000) kako bi se izdvojile zone unutar potencijalnih 

prostora s najkvalitetnijim materijalom za proizvodnju AGK . 

Ovo je relativno mali trošak, a izbjegla bi se nepotrebna devastacija prostora zbog pogrešnih 

nestručnih prosudbi o potencijalu mineralnih sirovina, koji je često prisutan na odobrenim istražnim 

prostorima i eksploatacijskim poljima u Županiji danas. Unutar odobrenog eksploatacijskog polja bolje 

je otvoriti male ili više manjih kopova, jer se tako mogu odabrati zaklonjene lokacije. Ujedno, 

preporuča se otvaranje kopova na udaljenostima od 200 do 500 m od naseljenih mjesta. Ostale 

uvjete/kriterije iz PPŽ-a (udaljenost od obalne linije, zaštićenih krajolik, cesta itd.) treba strogo 

poštivati. U Prostorni plan valja uključiti svaku značajniju pojavu arhitektonsko-građevnog kamena. 


94



Rezultati istraživanja u ovoj Studiji su pokazali da određeni broj lokacija koje su odobrene kao istražni i 

eksploatacijski prostori u Županiji odabrani su bez adekvatnih geoloških prospekcijskih istraživanja te 

su mogućnosti buduće upotrebe (eksploatacije) tih prostora upitni u budućnosti. Stoga će biti znatan 

pritisak na upravna tijela za dodjelom novih istražnih prostora AGK. Tehnološke procese na 

eksploatacijskim poljima arhitektonsko-građevnog kamena karakterizira manje štetan odraz na okoliš. 

Korektnim planiranjem i dosljednim izvođenjem radova na eksploatacijskom polju mogu se tijekom i pri 

kraju eksploatacije polučiti forme i sadržaji koji se dobro uklapaju u okoliš. Iskustvo upućuje da mnoga 

provedena istraživanja na ovu mineralnu sirovinu nisu dala povoljne rezultate za odvijanje 

eksploatacije, te istražne radnje na terenu valja prilagoditi i ovoj činjenici. Treba potencirati istražna 

bušenja, a istražne rudarske radove (probne proizvodnje) pozicionirati tako da ne ostanu izrazito 

vidljive promjene u prostoru, ukoliko se eksploatacija radi sporne kakvoće arhitektonsko-građevnog 

kamena ne bude mogla razviti. Sadašnji pogoni imaju neujednačeni tempo proizvodnje. U 

kamenolomima je nedovoljan broj modernih strojeva za vađenje blokova (podsjekačice, dijamantne 

žičane pile i dr.), što je prepreka da se tržištu garantira veća količina i brzina isporuke, uz poštivanje 

kakvoće i ujednačenosti izgleda izvađenih stijena. 

Geološki i ograničeni potencijal mineralnih sirovina DNŽ 

Najveći geološki potencijal nakon primjene svih ograničenja za eksploataciju mineralnih sirovina ima 

AGK sa površinom od 323 km 2 i TGK sa površinom ograničene geološke potencijalnosti od 182 km 2 . 

Potencijal ostalih čvrstih mineralnih sirovina zauzima površinu manju od 40 km 2 . 

Najveći ograničeni geološki potencijal TGK vezan je uz prostor Dubrovačkog primorja (22%), Konavla 

(19%), Korčule (16%) i Orebića (14%). Najveći ograničeni geološki potencijal AGK vezan je za 

prostore Dubrovačkog primorja (49,7 km 2 ), Konavla (47,3 km 2 ), Ploče (41 km 2 ), Orebić (36,5 km 2 ) te 

Dubrovnik (33 km 2 ). Na području ovih JLS nalazi se gotovo 65% potencijala AGK. 

Način eksploatacije karbonatne sirovine za industrijsku preradu sličan je pogonima za proizvodnju 

TGK, što znači izvedbu otkrivke, masovnog miniranja, drobljenja, prosijavanja i dr. Predlažemo da se 

prednost pri odobravanju novih istražnih prostora i eksploatacijskih polja daje nizinskim predjelima, a 

ne brdskim. Odabir lokacije prema konfiguraciji terena znatno povećava vizualnu zaklonjenost. Na 

postojećim kamenolomima, okom vidljiva promjena okoliša očituje se u samom zahvatu u stijensku 

masu i u gomilanju odminiranog i prerađenog materijala. U fazi stjecanja koncesije na prostorima 

eksploatacijskih polja treba saditi autohtono visoko raslinje i time zakloniti užu okolinu od negativnih 

utjecaja prašine, buke i vizure na pogon. 

Rudarsko-geološkom poznavanju ležišta prethode brojna detaljna istraživanja kojima podloga mora 

biti litostratigrafska karta matične formacije. Stoga za određivanje potencijalnih mikrolokacija i litološki 

najpovoljnijih jedinica nosilaca kvalitetnog blokovskog AGK nužno je izraditi litološke karte 

potencijalnih zona izdvojenih na temelju geološke karte mjerila 1:100 000 i kriterija iz PPŽ-a te 

zonacije na temelju udaljenosti prostorno planskih ograničenja te unutar tih zona izdvojiti AGK u 

kartama mjerila 1:25 000 koji bi odredili područja za potencijalnu eksploataciju AGK u prostornim 

planovima općina i gradova. Na temelju karte geološke potencijalnosti i namjene prostora na temelju 

PPŽ-a te ograničenja za eksploataciju pojedinih mineralnih sirovina izrađena je karta prostora 

pogodnog za eksploataciju mineralnih sirovina kao i prostor koji treba rezervirati za tu djelatnost. 

Dakle, slično drugim temama u prostornim planovima, obuhvatio se prostor cijele Dubrovačkoneretvanske 

županije, koja bi, preklapanjem postojećih sadržaja u prostoru okvirno definirala 

potencijalne zone eksploatacije mineralnih sirovina, kao i okvirne površine koje se unutar tih zona 

mogu koristiti za namjenu eksploatacije. Identificirane zone, nakon što se s njima slože JLS, unijele bi 

se kao dopune u Županijski prostorni plan. 

Zaštićeni obalni pojas (ZOP) i eksploatacija mineralnih sirovina 

U svrhu zaštite, te održivog, svrhovitog i gospodarski učinkovitog korištenja, određen je ZOP (zaštićeni 

obalni pojas), koji obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1.000 m od obalne crte unutar kojeg se 

zabranjuje istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina, s izuzetkom otoka Brača gdje se 

eksploatacija kamena u obalnom pojasu tretira kao tradicijska djelatnost. 

Na prostoru Dubrovačko-neretvanske županije prostor sa geološkim potencijalom za AGK 

iznosi 562 km 2 (slike 7.18, 7.19 i tablica 7.11), a primjenom ZOP-a, 239 km 2 ili 43% potencijalnog 


95



prostora ne može se koristiti za istraživanje i eksploataciju AGK. Kako niz geoloških formacija 

ima potencijal AGK, načinjena je evaluacija na temelju litoloških karakteristika stijena i vjerojatnosti u 

svrhu izdvajanja formacija sa većim i manjim geološkim AGK potencijalom. Kategorizirana 

potencijalnost formacija prikazane je na slici 7.18 i u kartografskom prilogu 5., mjerila 1:100 000. U 

tablici 7.11 i slici 7.19 prikazane su površine kategorizirane potencijalnosti po JLS u koje su i uključeni 

prostori potencijalnosti unutar ZOP-a. Najviše prostora sa višim AGK potencijalom nalazi se na 

području Konavla, Korčule i Dubrovačkog primorja (slika 3.19). Zbog primjene ZOP-a eksploatacijska 

polja unutar formacije „Korčulanskog vapnenca“ na otoku Korčuli tj. gornjokrednih sedimenta koji se 

sastoje od rudistnih i keramosferinskih vapnenaca (u svijetloj osnovi nalaze se tamniji ostaci školjkaša) 

u kojoj je otvoreno u prošlosti niz pogona za eksploataciju AGK, prestaju predstavljati prostore sa 

potencijalom za eksploataciju AGK. Na Korčuli su to Vaja, Piske, Oštri rat, Vrbovica, Korčula, Sv. 

Antun, Badija, Sestrice, Vrnik, Sutvara, Humac i Humac II, Orlanduša-Pavja luka. U kopnenom dijelu 

Županije ovom horizontu pripadaju vapnenci Visočana i Visočana II, koji imaju tradiciju na tržištu AGK. 

Primjenom ZOP-a znatno je ograničen razvoj eksploatacije na postojećim poljima AGK na 

Korčuli; Piske, Vrnik, Humac i Humac II (slika 7.20 i 7.21), a istražni prostori na Pelješcu; Ljut, 

Sreser, Sreser II (slika 7.21) koji su odobreni prije primjene ZOP-a, također prestaju biti 

potencijalni prostori za eksploataciju AGK. Kamenolom TGK Dubac također se nalazi unutar 

ZOP-a (slika 7.22) te ga je kao takovog potrebno zatvoriti i sanirati. 

Prostor otoka Korčule kao i otok Brač ima dugu tradiciju eksploatacije kamena u obalnom pojasu gdje 

je npr. Lumbarda tradicionalna kolijevka istaknutih kamenoklesara, kipara i slikara. Lumbarđanin 

Frano Kršinić najveći je hrvatski kipar poslije Meštrovića, koji je stekao svjetsku slavu svojim kipovima 

uhvaćenu u korčulanskom kamenu, poznati kipar iz Lumbarde bio je i Ivo Lozica. U prošlosti smještaj 

kopova AGK zbog ekonomskih (transporta) i praktičnih razloga (geološke uvjetovanosti postojanja 

sirovine) smješteni su u priobalnom pojasu u blizini urbanih sredina. Poštujući takve principe i 

geološka istraživanja u svrhu pronalaženja novih nalazišta kvalitetne stijenske mase, provodila su se 

na prostorima koji zadovoljavali ove ekonomske kriterije. Promjenom općedruštvenih uvjeta prema 

očuvanju prirode ekonomski kriteriji postaju sporedni a težište zaštite prirodnih vrijednosti stavlja 

eksploataciju kamena u kategoriju ljudske aktivnosti koja devastira okoliš (ZOP) i to prvenstveno 

izgled krajobraza. 

Prema izrađivačima Strategije gospodarenja mineralnim sirovinama RH (Krasić et al., 2008) 

ograničenja zadana rudarskoj djelatnosti unutar obalnog područja mora (ZOP-a), rezultat su 

naslijeđenih slabosti u ovom području djelovanja kao i nepoznavanja izuzetnih mogućnosti oblikovanja 

i prenamjene završno otkopanih prostora, gdje mineralna sirovina može dobiti drugorazredno 

značenje. Osim eksploatacije morske soli treba dopustiti eksploataciju mineralne sirovine u funkciji 

sanacije i svrsishodnog oblikovanja napuštenih rudarskih objekata. 

Strategijom gospodarenja mineralnim sirovinama RH bez unutar ZOP-a predlaže se dopuštanje 

eksploatacije mineralne sirovine u funkciji sanacije i svrsishodnog oblikovanja napuštenih 

rudarskih objekata. Za takve prostore strategija predviđa tzv. „Zona sanacijske eksploatacije, 

vrijeme trajanja do 5 godina“. 

Problem eksploatacije u zaštićenom obalnom pojasu sa stajališta krajobrazne degradacije prostora 

vrlo efikasno bi se mogao riješiti podzemnom eksploatacijom koja se već provodi u Istri i u mnogim 

kamenolomima u Italiji i Srednjoj Europi. Eksploatacija arhitektonsko-građevnog kamena tradicionalno 

se provodila podinski. U posljednje se vrijeme sve vise primjenjuje podzemna eksploatacija zbog tri 

glavna razloga: ekonomskog, tehnološkog i ekološkog. Prva dva razloga odnose se na uvjete 

dobivanja blokova kamena iz ležišta (npr. prevelika otkrivka), odnosno ovisnost o vremenskim 

prilikama (sezonski rad). Posljednji se razlog sve više ističe posebice u područjima zaštićenih zona i 

parkova prirode, te u turistički atraktivnim zonama. Kao razloge za prelazak na podzemnu 

eksploataciju navodi se ograničenost prostora u gusto naseljenim zonama poput Srednje Europe, te 

otpor javnosti prema otvorenim kopovima i popratnim pojavama vezanim uz njih (buka, prašina, 

vibracije i sl.). U Italiji se stari podzemni radovi nakon sanacije koriste kao skladišta sira i vinski 

podrumi. Općenito, podzemna je eksploatacija skuplja zbog radova na otvaranju i pripremi. Troškovi 

daljnje proizvodnje usporedivi su s troškovima površinske eksploatacije. 

Prema strateškim predviđanjima razvoja proizvodnje AGK (Krasić et al., 2008), uz uvjet razvoja 

preradbenih kapaciteta i primjenom novih tehnologija, stvaraju se realni uvjeti za povećanje 

proizvodnje finalnih proizvoda više razine prerade za krajnju potrošnju i izvoz, što predviđenu 


96



prosječnu godišnju stopu rasta eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena od 4% čini realnom. S 

obzirom na geološki potencijal Županije realno je predvidjeti porast od 7-8 %/god. Stoga eksploataciji 

AGK i pratećim djelatnostima treba omogućiti razvoj kroz poticaje od strane JLS-a i Županijske uprave 

u prostorima koji nisu u konfliktu sa drugim upotrebama prostora. Tako npr. geološka istraživanja u 

svrhu pronalaženja kvalitetnog AGK treba poticati na prostorima izvan ZOP-a u i zapadno od 

postojećih ležišta Humac i Humac II u općini Lumbarda te u istočnom dijelu JLS Korčula unutar 

formacije KV (Korčlanski vapnenac; slike 7.20. i 7.21). 

Stoga prijedlog kojim bi se tražila izmjena tj. posebni status pojedinih područja za eksploataciju AGK 

unutar ZOP-a po modelu izuzetka kao u slučaju otoka Brača, trebao bi kao inicijativa biti pokrenut od 

strane jedinica lokalne samouprave koje žele poticati eksploataciju AGK kao privrednu djelatnost na 

svom području, Županijske uprave, Županijske gospodarske komore i Strukovne grupe 

kamenoklesara i kamenoloma HGK Županijske komore Dubrovnik, te Ministarstva gospodarstva i 

malog poduzetništva Uprave za rudarstvo. Naravno, pri tome naglasak treba staviti na izuzetnu 

vrijednost AGK kao gospodarske mogućnosti, tradicije gradnje kamenom, kao dio kulturnog identiteta 

prostora DNŽ, malog utjecaja na okoliš eksploatacije AGK osobito pri primjeni podzemne 

eksploatacije. 

Odnos JLS-a i nevladinih udruga prema eksploataciji mineralnih sirovina 

Kako Studija treba poslužiti i kao stručna osnova za osmišljavanje, dogovaranje i donošenje programa 

gospodarenja mineralnim sirovinama, izuzetno je važno u njoj zabilježiti viđenja, razmišljanja, želje i 

interese svih zainteresiranih strana, a JLS su svakako jedan od značajnijih subjekata u cijelom 

sustavu. Očekivano, glavni problemi vezani uz eksploataciju mineralnih sirovina, u padajućem poretku 

prema pridodanom im značaju, su kako slijedi: 

- uništavanje javne lokalne cestovne infrastrukture 

- buka 

- prašina 

- negativan utjecaj na okoliš 

- nesanirani kopovi 

Dodatni poticaj konfliktu lokalne zajednice s koncesionarima daje činjenica da je davanje za zajednicu 

posve moguće i deset puta manje od dobiti koju ostvaruje koncesionar. To je u prvom redu posljedica 

relativno male zakonom propisane naknade (2.6% ukupnog prihoda od prodaje). Uvođenje varijabilne 

visine naknade, gdje bi se uvažavali kriteriji lokacije, gospodarske snage općine/grada domaćina, 

troškova eksploatacije, drugih vidova kompenzacije (npr. sanacija devastiranog prostora i njegovo 

privođenje vrijednijoj konačnoj namjeni), svakako bi doprinijelo mogućnosti određivanja pravednije, i 

za sve strane stimulativnije razdiobe koristi i troškova od djelatnosti. 

Iz provedene ankete s NVO vezane za ekologiju uočava se negativan stav prema eksploataciji 

mineralnih sirovina. Izražavaju se pozitivniji stavovi ako se pokažu primjeri dobre sanacije. Pozitivnije 

bi se NVO odnosile prema eksploataciji mineralnih sirovina kada bi postojale garancije za propisanu 

sanaciju, koja bi pratila eksploataciju. Recikliranje građevinskog materijala trebalo bi nadomjestiti dio 

prirodnih resursa te tako racionalizirati njegovo korištenje. Generalno, eksploatacija mineralnih 

sirovina smatra se manje štetnom od tretiranja poljoprivrednih površina agrokemikalijama i industrijske 

proizvodnje, dok se fragmentacija prostora uslijed izgradnje cesta i eksploatacije šuma smatra manje 

štetnom za okoliš od eksploatacije mineralnih sirovina. 

Naknade za eksploataciju mineralnih sirovina 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva još od 2001. godine predlaže da se naknada za 

eksploataciju mineralnih sirovina korigira, sa sadašnjih jedinstvenih 2,6% poveća na promjenjivi iznos, 

prema vrsti mineralne sirovine, od čega bi 50% sredstava ostajalo jedinicama lokalne samouprave na 

čijem području se eksploatira mineralna sirovina, a 50% bi pripadalo državnom proračunu Republike 

Hrvatske. Stoga je rasprava o davanjima moguća tek kad se pojavi prijedlog novog Zakona o 

rudarstvu i kada bude ponuđena Strategija gospodarenja mineralnim sirovinama na javni uvid. 

Naknada za eksploataciju mineralnih sirovina dobiva novo značenje u uvjetima tržišnog gospodarstva i 

obveza Republike Hrvatske u postupku priključivanja EU. U načelu, država se, iako vlasnik rudnog 

blaga, sve više povlači iz funkcije poduzetnika prema funkciji ispravljanja tržišnih neuspjeha, 


97



sprječavanja monopola i jačanja tržišnog natjecanja. Priključivanjem EU mogućnost dobivanja 

koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina dobivaju i pravni subjekti koji nemaju središte u 

Republici Hrvatskoj. To zahtijeva da se veličina stopa ukupne rudarske rente uskladi s onima koje se 

primjenjuju u zemljama EU. Prema mišljenju izrađivača Strategije, najprihvatljivijom se pokazala 

metodologija određivanja “rudarske rente” koja se primjenjuje u Mađarskoj, Sloveniji i Češkoj. To znači 

da bi rudarska renta trebala biti definirana s obzirom na: 

- vrstu mineralne sirovine (energetske, ne-energetske), 

- veličinu površine istražnog prostora, 

- važnost mineralne sirovine za gospodarstvo i društvo, 

- veličinu površine eksploatacijskog polja, 

- uvjete eksploatacije. 

Uvažavajući navedene kriterije ukupna rudarska renta sastojala bi se od: 

A. Jednokratne naknade za radove istraživanja 

Jednokratna naknada bi se plaćala po jedinici površine odobrenog istražnog prostora čvrstih 

mineralnih sirovina, odnosno površini bušotinskih krugova istražnih prostora ugljikovodika i 

geotermalne vode (kn/ha/god.) i odnosila bi se na pravo na rudarske radove istraživanja (geološka 

prospekcija i rudarski istražni radovi). Jednokratna naknada bi bila prihod Republike Hrvatske i 

uplaćivala bi se u državni proračun. 

B. Godišnje naknade za eksploataciju 

Godišnja naknada za eksploataciju sastojala bi se od: 

1. naknade za zauzetu površinu odobrenog eksploatacijskog polja čvrstih mineralnih sirovina, 

odnosno površinu bušotinskih krugova eksploatacijskih polja ugljikovodika i geotermalne vode. 

Ova naknada bi se plaćala po jedinici površine godišnje (kn/ha/god.). Naknada bi bila prihod 

Republike Hrvatske i uplaćivala bi se u državni proračun. 

2. naknade za eksploatiranu količinu mineralne sirovine. Ova naknada bi se plaćala u određenom 

postotku od vrijednosti mineralne sirovine (%/vrijednost/god.). Naknada bi bila prihod Republike 

Hrvatske, županije i grada/općine i lokalne samouprave i uplaćivala bi se u proračun istih. 

Prema Strategiji predložena je visina naprijed definiranih naknada do 10% (detaljna razrada u 

poglavlju 12 ove studije. 

Naknada za eksploatiranu količinu mineralne sirovine dijelila bi se na način da bi jedna trećina 

sredstava ostajala općini/gradu na čijem području se eksploatira mineralna sirovina, jedna trećina 

županiji na čijem području se eksploatira mineralna sirovina, a jedna trećina bi pripadala državnom 

proračunu Republike Hrvatske. Naknada za eksploatiranu količinu mineralne sirovine se načelno plaća 

u gotovini, iako nadležno ministarstvo može dozvoliti ili zahtijevati plaćanje naknade u mineralnoj 

sirovini. To je vrlo važno s obzirom da poslovni subjekti kojima je dodijeljena koncesija ne moraju 

uvijek biti stacionirani u zemlji (Direktiva 94/22 EZ Europskog parlamenta i vijeća). 

Pravila plaćanja rudarske rente (jednokratna naknada za radove istraživanja, naknada za zauzetu 

površinu odobrenog eksploatacijskog polja/površinu bušotinskih krugova eksploatacijskih polja 

ugljikovodika i geotermalne vode, naknada za eksploatiranu količinu mineralne sirovine) treba odrediti 

Vlada Republike Hrvatske zakonskim i podzakonskim propisima. 

Zatvaranje eksploatacijskih polja, sanacija prostora 

Zatvaranje eksploatacijskih polja, sanacija prostora i njegovo privođenje konačnoj namjeni važan je 

problem koji zahtijeva kvalitetno rješenje. Za napuštene i nesanirane kopove treba procijeniti 

mogućnosti „prirodne sanacije“ napuštenih kopova, te načiniti prioritetnu listu kopova na razini JLS-a 

čija sanacija je neizbježna (ugrožavanje drugih aktivnosti u prostoru, npr. zaliha pitke vode, stvaranje 

odlagališta otpada, klizanja terena itd.). Nakon snimke postojećeg stanja napuštenih kopova, Uredi 

prostornog uređenja JLS gdje se nalaze kopovi trebaju dati prijedloge namjene tih prostora i u skladu 

s tim raspisati natječaje za dodjelu koncesija za sanaciju navedenih prostora i privođenju namjeni 

definiranoj od strane Ureda za prostorno uređenje JLS-a. 

Županija odnosno JLS treba sa zainteresiranim koncesionarom dogovoriti projekt tzv. proizvodne 

sanacije, pod čime se podrazumijeva zahvat koji ima prvenstveni cilj unapređenje stanja u prostoru na 

način da se trenutno devastirani krajolik prevede u nešto prihvatljivije (bilo renaturalizirani/biološki 

rekultivirani prostor, bilo neka druga konačna namjena koja se funkcionalno i estetski uklapa u okolni 


98



prostor, a čiju namjenu prvenstveno treba odrediti Ured prostornog uređenja JLS a provođenje 

Rudarska inspekcija), no istodobno je gospodarski isplativa, u smislu da u postojećim tržišnim 

uvjetima izvjesno generira profit. 

Općenito, ne bi trebalo unaprijed odbaciti mogućnost da se o projektima proizvodne sanacije 

istodobno pregovara sa više potencijalnih koncesionara, gdje oni u osnovi, kvalitetom svojih ponuda (u 

prvom redu visinom rudarske rente, kvalitetom projekta eksploatacije u pogledu njegovog minimalnog 

negativnog utjecaja na okoliš i kvalitetu životne sredine lokalnog stanovništva, kvalitetom projekta 

konačne namjene, kredibilitetom i garancijama da će se dogovoreno doista i provoditi) licitiraju za 

privilegiju dobivanja koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina. Ujedno, mogućnosti i smjernice za 

rješavanja ovih problema dani su u Strategiji gospodarenja mineralnim sirovinama (poglavlje 4.3.3. 

Krasić et al., 2008): 

„Raspored postojećih istražnih prostora i eksploatacijskih polja mineralnih sirovina oslikava 

većim dijelom zone intenzivne izgradnje područja županija i infrastrukturnih objekata. Međutim, 

određen broj postojećih eksploatacijskih polja nalazi se u ili na kontaktu područja koja su 

definirana kao nepodobna za eksploataciju u prostornim planovima županija. Također, u 

zaštićenim područjima, svih vrsta, postoje raskopi većih ili manjih dimenzija koji nisu definirani 

pravnim okvirom unutar rudarske djelatnosti. Postavlja se logično pitanje: treba li, kako i tko 

urediti te prostore? 

Neosporno je da su nositelji prava na istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina, prema 

postojećem pravnom okviru, dužni urediti prostor koji koriste tijekom i na kraju eksploatacije mineralne 

sirovine. Sporne su lokacije, nastale nelegalnom eksploatacijom u prošlosti, unutar područja zaštićenih 

zona za koje nedostaju sredstva za sanaciju. Obično se radi o lokacijama na kojima se nalaze 

atraktivne mineralne sirovine poput tehničko-građevnog i arhitektonsko-građevnog kamena, te 

građevnog pijeska i šljunka. Za sanaciju takvih mjesta teško se iznalaze sredstva, stoga je jedino 

realno da se utvrdi pravni okvir unutar kojeg bi se definirali uvjeti minimalnih rudarskih radova koji se 

trebaju poduzeti u cilju uređenja sporne lokacije. Zbog raznih ograničenja onemogućena je 

eksploatacija mineralnih sirovina za graditeljstvo u području urbanih zona, pa se opskrba potrebnim 

sirovinama izvodi s udaljenijih lokacija što višestruko poskupljuje cijenu izgradnje objekata. Kada se 

radi o intenzivnoj izgradnji, problem opskrbe bi se mogao riješiti eksploatacijom jednog od najbližih 

ležišta mineralnih sirovina u ograničenom vremenskom roku. Za izuzetne situacije moraju postojati 

kompromisna rješenja. 

Razvojni potencijali i ograničenja u gospodarenju postojećim mineralnim resursima 

Pod ograničenjima koja se u razvitku javljaju u ovom radu podrazumijevamo pojave i procese koji su 

proizvod konfliktnih situacija, a negativnog su predznaka. Ograničenja ometaju, zaustavljaju, vraćaju, 

dezorganiziraju, demoraliziraju, skreću razvojne tokove u pravcu koji nije poželjan. Stoga, svako 

svladano ograničenje korak je na putu prema razvitku usmjerenom zadovoljavanju potreba svih 

stanovnika područja Dubrovačko-neretvanske županije. Polazeći od gornje definicije, može se 

konstatirati da su najvažniji problemi razvoja ovog područja ZOP-a 

Politika regionalnog razvitka u Republici Hrvatskoj kontinuirano se mijenja usvajajući suvremene 

tendencije pomak od težišta pristupa „odozgo”, kod kojeg se rješenje svih problema regionalnog 

razvitka traži u intervenciji centralne Vlade i njenih institucija, na pristup „odozdo“, kod kojega se 

očekuje da razvojne inicijative preuzmu lokalne institucije. Važno je naglasiti da se posljednjih godina 

u Hrvatskoj, usporedo sa donošenjem i provođenjem odgovarajućih zakonskih propisa, razvijala i 

podražavajuća infrastruktura za razvoj lokalnih sustava. Stvorena je mreža institucija sa zadatkom da 

pružaju informacijsku, stručnu i financijsku potporu razvoju gospodarstva, a osobito obrta, te malog i 

srednjeg poduzetništva. U toj mreži našle su se županijske gospodarske komore, područne obrtničke 

komore, županijski, gradski i općinski uredi za gospodarstvo, regionalne i druge poslovne banke, 

područni uredi Zavoda za zapošljavanje, novoutemeljeni poduzetnički centri, tehnološki centri i 

razvojne agencije. Razvoj ovih institucija i posebnih programa poticanja razvitka poduzetništva 

koordiniran je s najviše razine centralne vlasti, do jučer Ministarstva gospodarstva, a danas i posebno 

ustrojenog Ministarstva obrta, te malog i srednjeg poduzetništva. 

Kako je rezultatima Studije pokazano, cijelo područje Dubrovačko-neretvanske županije obiluje 

potencijalom u različitim varijetetima i kategorijama kamena usprkos prostorno-planskim i zaštitnookolišnim 

ograničenjima. Uz tradiciju eksploatacije i obrada kamena je povijesno bliska stanovništvu 


99



ovog područja. Ono je naučilo živjeti s kamenom i na kamenu. Oko eksploatacije kamena, a osobito 

arhitektonsko-građevnog kamena, može se formirati jedan značajan kompleks djelatnosti. Iako ovaj 

sustav ne mora pretpostavljati čvrstu tehnološku i poslovnu povezanost među subjektima unutar 

njega, mogućnosti za njihovo međusobno povezivanje su sasvim jasne i logične. 

Uklapanje rudarskih radova u prostorne planove i krajobraz 

Neki od bitnih prijedloga vezanih za prostor i okoliš prema Strategiji gospodarenja mineralnim 

sirovinama RH (2008) su: 

Napuštenim rudarskim objektima koji su ostali nesređeni tj. neprimjereni za bilo kakvu prenamjenu, a 

prijete sigurnosti ljudi i životinja, posvetiti dužnu pozornost - posebice kada se nalaze u urbanim 

zonama ili zaštićenom krajoliku. Za oblikovanje i prenamjenu rudarski zahvaćenih prostora uključiti tzv. 

proizvodnu sanaciju kojom će se u prostor radovima zaći tako i toliko da se dobiju optimalne završne 

forme iskopa prilagođeno svrsishodnoj prenamjeni. Kod toga prednost dati kvaliteti oblikovanja za 

očekivanu prenamjenu pred vremenom trajanja proizvodne sanacije, a polučena mineralna sirovina će 

pokriti sve troškove takvog zahvata. Radi kakvoće i korektnosti izradbe projektnih rješenja treba 

uključiti pored rudarskih stručnjaka, prostorne planere i urbaniste. Dosljednost projektima zacrtane 

izvedbe u praksi provjeravati putem redovnih inspekcijskih službi i posebno zaduženih osoba za svaki 

takav zahvat. 

Za eksploatacijska polja vrjednijih mineralnih sirovina u prostorne planove uključiti svaku značajniju 

pojavu, a Studijom utjecaja na okoliš i drugim relevantnim dokumentima utvrditi je li i pod kojim 

uvjetima moguće razviti rudarsku eksploataciju na zacrtanim lokacijama. Ograničenja zadana 

rudarskoj djelatnosti unutar obalnog područja mora (ZOP-a), rezultat su naslijeđenih slabosti u ovom 

području djelovanja kao i nepoznavanja izuzetnih mogućnosti oblikovanja i prenamjene završno 

otkopanih prostora, gdje mineralna sirovina može dobiti drugorazredno značenje. Osim eksploatacije 

morske soli treba dopustiti eksploataciju mineralne sirovine u funkciji sanacije i svrsishodnog 

oblikovanja napuštenih rudarskih objekata. 

U Studiji utjecaja na okoliš, umjesto opisa zahvata, mora biti uloženo idejno rješenje rudarskog objekta 

izrađeno od rudarskih stručnjaka koji dobro poznaju projektiranje i okoliš. Konceptom rudarskih radova 

(otvaranje, rudarski radovi s karakterističnim fazama razvoja u prostoru i vremenu, završno otkopano 

stanje) mora se maksimalno odgovoriti zahtjevima okoliša i potpuno iskoristiti njegove prihvatne 

mogućnosti. 

Sukladno kompetencijama odgovornog projektanta rudarske struke, za prostor unutar 

eksploatacijskog polja, te kompetencijama ovlaštenog krajobraznog arhitekta, za prostor izvan 

eksploatacijskog polja, nameće se potreba usklađenog djelovanja dotičnih stručnjaka, bez preklapanja 

kompetencija. Uklapanje rudarskog zahvata u planove uređenja prostora dominantna je zadaća 

ovlaštenog arhitekta, stoga proizlazi da ista osoba može ocijeniti je li projektno rješenje u suprotnosti s 

planiranim konceptom uređenja prostora, ali ne može preuzeti zadaću odgovornog projektanta 

rudarske struke odnosno odrediti oblik završne konture površinskog kopa. Stoga se u odnosnoj 

zakonskoj regulativi treba propisati obveza prihvaćanja projektnih rješenja samo u slučaju kada ih 

izradi odgovorni projektant rudarske struke uz, također, obveznu potvrdu ovlaštenog arhitekta o 

suglasju s planovima prostornog uređenja. 

Poticanje recikliranja građevinskog otpada 

Kameni otpad, koji nastaje pri eksploataciji arhitektonsko-građevnog kamena, može se isključivo 

koristiti kao sekundarna mineralna sirovina, odnosno ako udovoljava određene uvjete (fizičkomehanička 

svojstva) može se prerađivati u tehničko-građevni kamen. Pri tome arhitektonsko-građevni 

kamen ima primarno značenje; stoga se, prema Zakonu o rudarstvu - pročišćeni tekst, tretman 

eksploatacijskog polja izvodi prema primarnoj-vrjednijoj mineralnoj sirovini. 

Recikliranje građevinskog otpada dvostruko je korisna mjera, budući da se istodobno smanjuje 

potreba za novom eksploatacijom u nenarušenoj prirodi i rješava problem građevinskog otpada koji 

inače često završava na divljim deponijima. 

Rješavanje cjelokupnog problema građevinskog otpada, osiguravanje organizacijskih pretpostavki za 

veći udio njegovog recikliranja i ponovnog korištenja (osigurano tržište za sekundarne sirovine, 


100



povećanje kazni za ilegalno odlaganje, efikasnije praćenje tijeka otpada, i sl.), nadilazi obuhvat ove 

Studije. 

Unapređenje međusobnog povjerenja, razumijevanja, komunikacije, kooperacije, koordinacije 

među svim zainteresiranim stranama 

Vrlo važna je koordinacija među zainteresiranim stranama (koncesionarima, JLS, Županijske uprave, 

NVO) za pokretanje konstruktivne inicijative s ciljem poboljšanja trenutnog stanja koje očito ne 

zadovoljava niti jednu skupinu aktera. Formalni oblik koji daje značaj ovoj zapostavljenoj gospodarskoj 

grani uspostavljen je suradnjom na izradi ove Studije između Poglavarstva Dubrovačko-neretvanske 

županije i Strukovne grupe kamenoklesara i kamenoloma HGK Županijske komore Dubrovnik i 

Obrtničke komore Dubrovačko–neretvanske županije. Nažalost, veći dio JLS i NVO nije pokazao veći 

interes za problematiku eksploatacije građevnih materijala u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Stoga 

se predlaže, po uzoru na Zagrebačku županiju (OIKON, 2005), uspostava Foruma tj. tijela unutar 

kojega bi se svi relevantni akteri i zainteresirane strane periodički sastajali, raspravljali o problemima, 

te predlagali, pregovarali i usvajali rješenja. Iz ovakvog opisa, jasno je da Forum nije samo tijelo u koje 

bi se dolazilo „lamentirati o problemima“, već i okvir unutar kojega se pregovaraju i donose obvezujući 

zaključci i preuzimaju konkretni zadaci, obveze i odgovornosti. Uspostava Foruma kao sredstva 

podizanja razine međusobnog povjerenja i razumijevanja, te unapređenja komunikacije, kooperacije i 

koordinacije među svim akterima / zainteresiranim stranama, ima posebno mjesto među svim drugim 

prioritetnim mjerama, zbog toga što je ona praktično preduvjet za sve druge (među ostalim i ovdje 

navedene) mjere i aktivnosti zamišljene i pokretane s ciljem unapređenja stanja i koristi od sektora 

eksploatacije mineralnih sirovina (prvenstveno AGK) u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Strukovne 

grupe kamenoklesara i kamenoloma HGK Županijske komore Dubrovnik i Obrtničke komore 

Dubrovačko-neretvanske županije već duže vrijeme provode takve strukovne aktivnosti, ali u koje bi 

trebalo aktivnije uključiti JLS i NVO iz područja zaštite okoliša kako bi se negativna percepcija 

eksploatacije mineralnih sirovina u javnosti ublažila. 


101

studija prometnog sustava dubrova?ko-neretvanske ?upanije

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?