Odnos zdravlja i religije u postmodernoj (ppt)

ODNOSZDRAVLJA I RELIGIJEU POSTMODERNOJNela GAŠPAR

Sažetak• Polazeći od rezultata empirijskog istraživanja očito je dadanas pojedinci i društvo na svojoj ljestvici vrednotapridaju zdravlju vrhunsko mjesto a na medicinskomtržištu suvremenih, razvijenih zemalja uočava se sve većeprisustvo alternativnih modaliteta liječenja.• Ovo obilježje postmoderne prepoznatljivo je i ureligioznosti današnjeg čovjeka koji od svih religijaprisutnih na globalnom tržištu religijskih ponuda traži štodjelotvorniju i atrktivniju ponudu jedne bitno terapijskeduhovnosti.•To biva očito i u analizi pojave novih religijskih pokretakoji doktrinarno, organizacijski i promidžbeno zaistapretežito kruže oko promicanja zdravlja i liječenja.

Polazeći od opće-prihvaćene definicije zdravlja irezultata empirijskog istraživanjanaše promišljanjena temelju prožetosti suvremene postmoderne religoznostiterapijskim interesima i oblicima,donosi obrazloženje zašto je veliki dio novih religijskih pokretamoguće opisati uz pomoć kategorije “ovostrane religijeozdravljenja” iu čemu se oni razlikuju od povijesno verificiranih relgija.

Uvod1. U potrazi za definicijom zdravlja2. Zdravlje kao najveća vrednota u postmodernom društvu3. Zdravlje kao “ovostrana religija”4. “Religije ozdravljenja “u postmodernom društvuZaključak

Rangiranje spoznaje moralno i političkipogrešno• Čovjek nije sposobna doprijeti do neke univerzalne i objektivneistine – relatvizama• Istina kao neka samostalna stvarnost, neovisna o čovjeku nepostoji• Postoji samo jedna istina, istina ljudske riječi, govora• Čovjek je okrenut prema izravnoj koristi i učincima a ne premaodgovoru na velika pitanja smisla ljudskog života• Relativiziranje trajnosti istine i stalnosti etičkih načela udruštvenom životu u kojemu onda svatko slobodno oblikuje svojsvjetonazor prema promjenjivim naklonostima i trenutačnimprohtjevima.

Zajedništva su postala sumljiva aindividualizam je dobio na cijeni i važnosti• Osamljenost, potištenost, egzistencijalne sumnje, krizaidentiteta• Čovjek postmoderne ne vidi nigdje svoju esenciju, svojidnetitet, svoju ljudsku bit ili narav, nego je sam graditelj ali irušitelj samoga sebe• Zbroj individua ne daje neko zajedništvo, nego uspostavljapluralistički poredak• Tamo gdje postoji apsolutna heterogenost, ne postoji mogućnoststvarnog odnosa

Kraj velikih pripovijesti• Što je to velika pripovijest? = svaka univerzalnateorija, svaka ideologija, koja namjerava svojimizlaganjem tumačiti cjelinu stvarnosti, čovjeka injegova svijeta• Preostaje mnogo različitih kratkih priča, svaka sasvojim poimanjem svijeta i života. Jesu li istinite, toodsad nije više važno, jer čovjek ne traži istinu nitimoralna načela. Razum je prilično iscrpljen i priznajesvoju nemoć

Oproštaj s ideološkom sigurnošću,napuštanje svakog razumskog temelja• Nema ureĎene i sigurne stvarnosti, nema reda, nemakozmičkog zakona, nema cjeline jer povijest nema nekiodreĎeni smisao prema kojemu teži, nema neki odreĎeni ciljkoji treba postići• Nijekanje bitka kao trajne, stabilne, nepromijenljive i vječnestvarnosti• Ganni Vattimo – “Il pensiero debole”: čovjek postmoderne živine zanimajući se ni za prošlost ni za budućnost. Važna mu jesadašjnjost i on sam• Čovjekovo zadovoljstvo u postmodernoj sažeto je u otkrivanjunovoga (blagostanje, užitci, bezbrižnost...), a ne u vjernostistarome

Zdravlje kao najveća vrednota upostmodernom društvu• Pronalaženje smisla u filozofskoj predaji Zapada• Moderna (vjera u napredak znanosti i tehnike, ...)• Postmoderna (G. Vattimo, J. Lyotard)• Oproštaj s ideološkog sigurnošću i napuštanje svakog razumskogtemelja• “il pensiero debole” (slaba misao), važna samo sadašnjost, trenutak,doživljaj, osnovne potrebe u središtu (hrana, odjeća, moda, sport...)• Individualizam – trajna zajedništva sumnjiva• Promijenjeni odnos čovjeka prema dosad u velikoj mjeri zadanimoblicima i tumačnjima života (kulturni pluralizam)• Individuam sam bira i sam ostvaruje svoj “smisao života”• Slabljenje vrednota – opadanje institucionalne religioznosti -usmjerenost prema samome sebi (“JA”) – zdravlje u središtu• Zvanja koja se bave zdravljem uživaju najveći prestiž

Zdravlje kao “ovostrana religija”• Thomas Luckman: religoznost kao antropološka komponenta– “Da bi čovjek postao čovjekom, mora nadići svoj biološkiorganizam i urasti u jedan smisleni poredak”• “Moderni mit” : shvaćanje koje u napredovanju sekularizacijevidi nestanak religije• “onostrane religije” i “ovostrane religije” (postmoderna)• Primarno mjesto religije je privatna sfera, “ovostrana religija”povezana s kulturom “dobrog osjećanja”• Snažni društveni interesi pokreću i pospješuju “ovostranureligiju” (zdravlje kao gospodarstveni čimbenik)• Pojava novih religijskih pokreta - doktriinarno, organizacijski ipromidžbeno kruže oko promicanja zdravlja i liječenja

“Religije ozdravljenja” u postmodernomdruštvu• Četiri temeljne tipske skupina:–Novi religijski pokreti s kršćanskom simbolikom–Novi religijski pokreti azijskog (orijentalnog) podrijetla–Novi religijski pokreti u potpunosti zamišljeni na Zapadu–Novi religijski pokreti magijskoga tipa•Osnivači – “čudesna ozdravljenja” – “terapijski etos” (plodmoralno-psihološke obnove i demonskog osloboĎenja) –pretjerani optimizam i nepotpuni religijski holizam(nemogućnost integriranja patnje, neizlječivih bolesti i smrti=“condito humana”)

•Zdravlje i bolest nisu nipošto tek marginalna temeinterdisciplinarnog i meĎureligijskog suživota i suočavanja sazajedničkim ljudskim problemimaIntegralna spesenjska vizija u kojoj spasenje jest povezanoali nije poistovjećeno sa zdravljem (imanentnotranscendentnaantropologija)• Fenomen zdravlja povezan s graničnim iskustvima ljudskeegzistencije, s iskustvom patnje, neizvlječivih bolesti ismrti, možemo odrediti kao pluriperspektivno problemskopodručje o kojem bioetika na nov način i s različitihaspekata razmišlja

IZ KRŠĆANSKE PERSPEKTIVE• Nepotpuni holizam novijih religioznih pokreta• Čovjekova cjelokupnost nužno uključuje i nadempirijskudimenziju definitivnog spasenja• Sadržaji eshatološkog odreĎenja• Integracija bolesti, patnje i smrti u globalnoj viziji vlastita života• Prihvaćanje “conditio humana”• Izlječenje od bolesti i dokidanje tjelesne i psihičke patnje,kršćanstvo nikada ne poistovjećuje sa spasenjem• Dokidanje bolesti i patnje nije nužni preduvjet da bi kršćanskigovor o spasenju bio i ostao smislen• Isusova muka, križ, smrt...• Isusove riječi o posljednjem sudu – Mt 25, 36....• Značenje čudesnih Isusovih ozdravljenja