Broj 1 - KPZ ZT Zenica

L I È N I S T A V 7Polazeæi od èinjenice da Parlamentarnaskupština na federalnom nivou donosizakone od vitalnog pa èak i odegzistencialnog znaèaja za osuðenu osobu, aprije svega Zakon o amnestiji i pomilovanjuosuðenih osoba na izdržavanju zatvorskekazne kao i Zakon o izvršenju kaznenihsankcija u Kazneno-popravnim zavodimaFederacije Bosne i Hercegovine, stièe sepravi utisak o tome koliko je minorna ulogaKazneno-popravne ustanove u tomantireformskom galimatijasu.Neusvojen Zakon o amnestiji i pomilovanjuna federalnoj razini i selektivna primjenazakona o izvršenju kaznenih sankcija uKazneno-popravnim zavodima Bosne iHercegovine, pogotovo u onom dijelunjegovih odredaba kojima se reguliše pravona uvjetni otpust osuðene osobe sa dijelomizdržane zatvorske kazne, do samog usijanjausložnjava i onako mukotrpan i rekao bih,oèajan položaj osuðene osobe.U toj neospornoj èinjenici leži suštinauznièke nesreæe jer, krucijalno pitanjesvakog osuðenika ponaosob, je pitanjenjegovog definitivnog i konaènog povratkau okrilje svoje porodice, kao i njegovoukljuèenje u normalne životne tokove.Ni jedno pitanje slièno tome ne rješava se uokviru Kazneno-popravne ustanove neuzimajuæi u obzir preporuke nadležnih kojeizdvojeni centri moæi uvaže ili ne uvaže, alizato posljedice loših ili manje dobrih odlukai sistemskih rješenja tih centara moæi,Kazneno-popravne ustanove skupo plaæa.Kaznena ustanova koja u ovom sluèajupreuzima ulogu svojevrsnog amortizera, nataj naèin projicirano generiranih problema,predstavljajuæi tako neprobojnu»BARLEOVU» liniju na relaciji izmeðuosuðenika i resornog ministarstva.Malo je nezadovoljstva osuðenika proizišloiz eventualnih propusta u funkcioniranjuKazneno-popravnog zavoda Zenica, jer uzrenomiran kadrovski potecijal i uz njenubezprijekorno uhodanu organizacijskustrukturu, gotovo da i nije ostalo prostora zanepoznanice i ozbiljnije propuste bilo kojevrste, zbog èega se ništa ne dešava što veænije viðeno, jer je rijeè o po svemubesprijekorno uhodanoj organizacionojcijelini, sa ogromnim višedecenijskim pa istoljetnim radno-organizacijskim, kao isvakim drugim iskustvom i ništa se neprepušta sluèaju da bi se eventualno zbilo,što se kroz dugo povijesno praktiènoiskustvo ovdje nije dešavalo i èime se sveovdje nije ovladavalo, a pogotovo jeiskljuèen bilo kakav, pa i najmanji problemu funkcioniranju Kaznene ustanove za èijerješenje ne postoji unaprijed pripremljenkonceptualno provjeren obrazac.Kada bi krovne institucije društvenopolitièkogsistema u punom kapacitetuosigurale na vrijeme donošenje zakonskihrješenja koja regulišu odnose u toj oblasti,pa uz to osigurali još i njihovu dosljednuimplementaciju, bez korupcijom protkaneselektivno provoðene primjene tih rješenja,onda bi se sve postojeæe i sve eventualnetenzije na relaciji osuðena osoba-zavodskidužnosnik svele na izolovane sluèajeve,kada neki od sistema odlutali dužnosnik uzaboravu prekoraèi i zloupotrijebi svojeovlasti ili mu proradi solonsko-drakonskivirus za krojenjem pravde, po njemusvojstvenim mjerilima, pa osjeti da jesamo nebo iznad njega ili kada osuðenaosoba umjesto propisnog izaberene-konvencionalan naèin za riješenje svojih,uz istovremeno produkovanje tuðihproblema.Na sreæu svih osuðenih lica na izdržavanjuzatvorske kazne u Kaznenom zavodu u komse ta kazna izdržava, takvih dužnosnika jeveoma mali broj i biva ih sve manje, èak ihnema ni toliko da bismo mogli baciti makarsjenu na sve ono znaèajno i svake hvalevrijedno što Kaznena ustanova pružaosuðenoj osobi, koja ima ispravan stavspram osobne kaznene sankcije, kao i premaonima koji su zaduženi da ta sankcija budeizvršena u cjelosti i do kraja kako bi bezuvjetnoposlužila svrsi kažnjavanja i kako bise još jednom u praksi potvrdilo ne-pisanopravilo koje je u ovoj Kazneno-popravnojustanovi i postao svojevrstan aksiom.«Da je ponašanje osuðenika funkcija odnosanadležnog dužnosnika prema njemu samom,odnosno da od osuðene osobe ovisi to kadaæe i u kojoj mjeri nadležni službeni djelatnikposegnuti za svojim ovlastima».Napisao: Bihorac Nesib