ovdje - Culturenet

PREDGOVORRaspon između programiranog i osobnog likovnog iskaza u potpunosti je određen različitošćupolazišta kurikuluma i ekstrakurikularnih mogućnosti učenika koliko i disciplinom kojom učiteljusmjerava pažnju učenika na crtež, skulpturu, reljef, grafiku i boju. Najčešći izbor izabranih tema:Poklade, Jurjevo, Ivanjdan, Moreška i Sinjska alka, potaklo je dobra pitanja uključene djece nazajedničkom zadatku istraživanja temeljnih struktura naših tradicija i običaja. Istraživački proces,što se temelji na razredu kao laboratoriju kreativnosti, povezao je prihvaćanje tradicije s uvođenjemučenika u stvaralačke procese. Suradnja među skupinama učenika, unutar razreda, plastično seopaža i može razumjeti kao smislena svrhovita igra uloga, pravila, odgovornosti i odnosa jednihprema drugima. Likovni radovi svjedoče kako učenici pronalaze različite načine uključivanja iisključivanja općih do osobnih pravila stvaralačkog ponašanja. Učitelji likovne kulture, uspjeli su iove godine locirati koncepte konkretnih ilustracija i vizualnih tradicijskih sadržaja i povezati ih s igromizvan i unutar razrednih skupina učenika. Vizualne metode demonstracije, slika i događaja prisutneu radovima djece očituju se kao vještina mišljenja, zalaganja i vrednovanje postignuća u suradnjis ostalima. To je vidljivo u različitosti strategija i u odnosu na pitanja običaja sredine u kojoj žive.Razumijevanje spomenutih tema posljedica je dijaloga s djecom, što upućuje da nastavu, češćenego vježbanje razvojnih sposobnosti, treba temeljiti na procesu oblikovanja vještina spoznaje.Teorija i društvene interakcije povezuju spoznajno proučavanje učenika sa proučavanjem kulturnihvrijednosti, njihovih uzoraka i običaja uključujući pritom razvoj i upotrebu vizualnog jezika u školi iizvanškolskim sustavima. Očito je da radovi na određenu temu odražavaju usmjerenje učenika kojese kreće između značenja umjetničkog djela u međusobnoj umreženosti različitih izvora u svijetuslika. U svjetlu softvera izazovi su neposredni i ograničavajuće djeluju na sposobnost učenika ulikovnom isčitavanju tradicijskog sadržaja i nalaženju vlastitog identiteta.Očito da natječaj „Između mita i stvarnosti“ ocrtava drugačiji neslužbeni program koji se javljauvijek kada se učenici identificiraju s onim što crtaju, slikaju i modeliraju te kada stvaraju ono što žele.U asocijacijama koje su u razgovoru s učiteljem nastale, prisutni su i različiti vidovi preoblikovanjakao rezultat motivacije koja pukom narativnošću u određenom broju radova nije polučila izvornostiskaza u likovnoj materijalizaciji osobnih maštarija. Ograničenja igrovnih aktivnosti uz otkačenostega učenika još uvijek svjedoči želju za izražavanjem pripadnosti interpretativnoj kulturi potrošnje.Očito je da jedanaestogodišnjaci vještu uzimaju temu običaja te povezuju s osjećajem slobode svogizvora i vlastitog cilja svog rada.Najbolji radovi poručuju da se u razredu i u nastavi sve češće javljaju trenutci u kojima učenicistvaraju crteže, kolaže , slike i plastike, radove koji nadrastaju metode poučavanja i shvaćanjanastavnika. To zapravo ukazuje na likovno izražavanje koje postavlja pred učenike izazove mogućegrazvoja s jedne, ali i frustracije s druge strane. Stvarnost kako je nastava likovne kulture tretiranajčešće je učenicima teško razumljiva i teško da je mogu izraziti, pa se preusmjeravaju drugačijimciljevima koji poslije uključuju strukture, unutrašnje dojmove i vrednovanje. Da bi smo uspostavilisvojevrsnu ravnotežu između pop kulture, vizualnih medija te njihovih stereotipa nudimo uvid u vezuizmeđu dječjeg izraza i mašte što je učenici nose u sebi. Izložba „Između mita i stvarnosti“ dajeona rješenja koja s punom odgovornošću predstavljamo našoj pedagoškoj javnosti. Vjerujem daće se na taj način otvoriti prostori novih spoznaja s kojima se mogu javiti pravi interesi naše djece:uključenost u društvo osobne slobode neposrednom interakcijom likovnog govora i stvaranja.3Emil Robert Tanay