Download (PDF format) - Europa Magazine

kulturaINTERVJU: Adnan Čirgić, izvršni direktor Instituta za crnogorski jezik i jezikosovljeCrnogorske jezičke dilemeCrnoj Gori je dovoljno narasla svijest o važnosti crnogorskogjezika kao stubova državnosti Crne Gore i naj-Ubitnijih djelova crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta.Da li je pitanje naziva službenog jezika u Crnoj Gori lingvističkoili političko pitanje? Šta je proizvelo dugogodišnje lutanje okonaziva jezika u Crnoj Gori? Da li pitanje jezika u Crnoj Gorimože biti žrtvovano u cilju postizanja drugih interesa i u kojojfazi izrada standardizacije crnogorskog jezika? O tome smo razgovaralisa Adnanom Čirgićem, izvršnim direktorom Institutaza crnogorski jezik i jezikosovlje.Gospodine Čirgiću, rasprava o službenom nazivu jezika uUstavu Crne Gore traje predugo i još uvijek nema rješenja kojebi zadovoljilo sve strane u ovoj raspravi. Da li je po Vama pitanjenaziva jezika u Crnoj Gori više lingvističko ili političkopitanje?ČIRGIĆ: Pitanje naziva jezika je svakako više političko negolingvističko pitanje, ali ako ga posmatramo s lingvističkog stanovišta,onda možemo reći da je apsolutno nepobitno da jezik uCrnoj Gori u Ustavu mora da se nazove crnogorskim. Od 2004.godine na međunarodnom naučnom skupu “Norma i kvalifikacijecrnogorskog jezika” koji je organizovao Institut za crnogorskijezik i jezikoslovlje preko dvadeset svjetski poznatih lingvista,među kojima je bilo članova pet akademija poput RadoslavaKapičića ili Josipa Silića, poznatog hrvatskog i evropskog standardologa,dalo je apsolutnu podršku ne samo ustavnom imenovanjucrnogorskog jezika kao službenog u Crnoj Gori, nego injegovoj normi, standardizaciji i kvalifikaciji. Ime crnogorskogjezika ne pokriva srpske sadržaje, to ne znači preimenovanje postojećegstandarda, nego da to podrazumijeva i posebnu normui standardizaciju. Politički gledano, u nezavisnoj državi CrnojGori, poput nezavisne Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije,jednostavno istim principom trebalo bi da službeni jezik budecrnogorski po imenu države Crne Gorekoji bi bio podjednako jezik svih njenihgrađana.Osim varijanti da se službeni jezik uCrnoj Gori nazove isključivo srpskim iliisključivo crnogorskim imamo i prijedlogekao što su srpsko-crnogorski, crnogorskosrpski...Kako Vi gledate na te prijedlogekoji uglavnom dolaze od dijela vladajućihpartija i jednog dijela opozicije?ČIRGIĆ: Ja sam djelimično već odgovoriona to pitanje, ali dao sam prije dva- tri mjeseca u “Vijestima” izjavu u imeInstituta za crnogorski jezik i jezikoslovljeu kojoj se kaže da jedino crnogorski jezikmože zadovoljiti postojeću društvenu ipolitčku situaciju u Crnoj Gori. U nezavisnojdržavi Crnoj Gori, crnogorski kao državni,ne kao nacionalni, nego kao državnijezik svih njenih građana. Tako da rješenjapoput srpsko-crnogorskog ili crnogorskosrpskogili srpskog i crnogorskog nikako nijesu primjerena postojećojsituaciji i to iz više aspekata. Recimo, zašto bi se zvaosprsko-crnogorski samo u Crnoj Gori? Neka ga i u Srbiji nazovutako. To je jedna stvar. Druga stvar, nema zajednice sa Srbijomtako da je nelogično i besmisleno i nenaučno da ga nazivamosrpsko-crnogorski. U Crnoj Gori žive i Bošnjaci, Hrvati, Albanci,zbog čega onda isključivati sva ta nacionalna imena, ako ćemoda ga zovemo tako. Prema tome, pošto je nauka pokazala, čak isrpska dijalektologija stoji iza toga da je crnogorski jezik opštegatipa, da je zajednički na cijeloj teritoriji Crne Gore, jedino normalnorješenje, jedino praktično rješenje je da se nazove crnogorskimdržavnim imenom, jer je to jezik kojim podjednako govorei Bošnjaci, Hrvati i Crnogorci i svi ostali u Crnoj Gori, osimAlbanaca i Roma. S druge strane, ako bi se jezik nazvao srpskimi crnogorskim ili srpski, crnogorski i takvih je prijedloga bilo odpojedinih opozicionih stranaka, onda bi se mogla desiti situacijakoju imamo u Mostaru da u istoj školi, gimnaziji Bošnjaci učeprije podne iz posebnih udžbenika i kod posebnih profesora nabošnjačkom jeziku, a Hrvati poslije podne na hrvatskom jeziku.Niti je to praktično, niti je ekonomski izdržljivo, niti je dobro, jerbi vodilo novim podjelama u Crnoj Gori.Da li se pitanje jezika u Crnoj Gori može pretvoriti u instrumentza postizanje trulih kompromisa između političkihsubjekata kako bi neka druga ustavna rješenja prošla, odnosnoda li bi pitanje jezika moglo biti žrtvovano zarad drugih interesa?ČIRGIĆ: Ja nijesam politički analitičar, ali mislim da je u CrnojGori dovoljno narasla svijest o važnosti crnogorskog jezikakao jednog od stubova državnosti crnogorske, kao jednoga odnajbitnijih djelova crnogorskog identiteta i državnog i nacionalnog.S toga mislim da do toga neće doći, ali kažem da nijesampolitički analitičar, pa nijesam ni kompetentan da govorim otome.Oponenti crnogorskog jezika se stalnopozivaju na rezultate popisa stanovništvaiz 2003. godine kada je preko 60%građana saopštilo da govori srpskim jezikom.Da li je to po Vama relevantanrazlog za izostavljanje naziva crnogorskijezik u Ustavu Crne Gore?ČIRGIĆ: Vrlo je simptomatično da seoponenti nikad ne pozivaju na referendumskerezultate. Prije petnaest godinana prethodnom popisu stanovništva istoovo stanovništvo je bilo mahom, hoću dakažem na referendumu, bilo je mahom zazajedničku državu, pa je nakon petnaestgodina, možda ne baš petnaest, ali otpriliketoliko, jedan velik broj stanovništvapod uslovima bez presedana izglasao državuCrnu Goru. Ako bismo danas pokrenulinovi popis stanovništva ubijeđen samda bi makar 60% građana Crne Gore gla-26 EUROPAAVGUST 2007