Download (PDF format) - Europa Magazine

anije znali, ali, eto, specifikacija obveza je precizna i tačno znajušta moraju ispuniti kako bi sporazum postao otvoren i za pravipotpis. Imam osjećaj da to bosanskohercegovačke čelnike konačnododatno motivira, a ako sam u pravu, više sam nego zadovoljan,- ističe na početku razgovora Miroslav Lajčak.Dakle, europska budućnost BiH postaje opipljivom?- Pa, čini mi se da je zavladalo pozitivno raspoloženje i da seosjeća veća spremnost za kompromise što će trebati iskoristiti zadalje napredovanje pri naporima za dalje približavanje EU. Kaoključno, strateško pitanje i dalje stoji uspostava zakona o policijskimreformama i ustavnim promjenama. Konačno su se, čini mise, čelnici vladajućih stranaka uozbiljili, počeli su se dogovaratii nadam se da kraj januara donosi i definirane prijedloge. Istina,čini se da su polazišta jasna, ali i suprotstavljena. Hrvati nudekoncept federalizacije, Srbi ga podupiru, ali samo uz garantiranjenjihove republike Srpske kao posebne komponente, Bošnjacisu za funkcionalnu podjelu državne teritorije na još neoblikovanekantone…Nedavno postignuti sporazum o nacrtu akcija, takozvani Mostarskisporazumom, poslužit će kao predložak za donošenjezakona o reformi policije, što će, opet, biti znak da će sadašnjiparaf na Sporazumu o pridruživanju „narasti“ pa će biti pretvorenu pravi potpis. Kada bi to moglo biti?- O tome ne želim špekulirati! Nepobitno je da sada postoji političkavolja za djelovanje u tom smjeru. Politički lideri su samizaključili da će radna skupina temelj zakona postaviti do 15. februarai tada će ga dati u parlamentarnu proceduru. Po nekakvimoptimalnom, idealnom scenariju sve bi moglo biti obavljenou martu, ali to nije moja stvar! Po nekakvom pravilu stvari naBalkanu nikad ne idu po idealnoj putanji…Dobro, ali pravac je usmjeren ka, kako se to voli reći „europskojperspektivi“, a upravo iz Europe se neprekidno poručuje:Imate perspektivu, imate perspektivu… Ima je, ali nije na životu,hoće li se roditi?- Istina je da odjekuje poput fraze, a zaista se ta tvrdnja o perspektivnostiponavlja još od solunskog zasjedanja 2003. godine.Slažem se, mora postati opipljiva, a nije, da bi postojala! U tom itakvom poimanju europeizacije činjenično su potrebne promjenepoznatog. Ničega drugoga – ponavljam - poznatog. To će rećida nema i ne može biti ničeg apstraktnog što bi opravdavalo nekonkretiziranjeprocesa, ali još manje stoji ovih dana često izgovaranapremisa da je Bosni i Hercegovini učinjen dar. Tobože,dat je avans, a zna se da avansirano mora biti opravdano. Što ćereći, Europa je svjesno učinila žrtvu da bi, kasnije, ostvarila pravona naplatu. O tome nema ni govora! Molim vas, pogledajmosamo primjer moje matične države – Slovačke. Koliko je, samobilo toga što je uz golema odricanja i trud trebalo promijeniti,pa čak i žrtvovati za svaki korak što nas je približavao Europi.Samo, imali smo i motiv – znali smo gdje smo i kakvi smo bilidonedavno. Hoću reći, bez obzira na rat i njegovu težinu, BiH jeu odnosu na moju čak nepostojeću Slovačku, a sjećate se bila jeu sastavu onako crne, nedemokratske i željezno-zavjesne, danasnepostojeće rusko-komunističke Čehoslovačke, nosila europskepretpostavke, imala je europske kontakte. To iskustvo je dragocjeno.No, hoću podsjetiti kako svaki korak ima svoju težinu.Europska unija zahtijeva pripreme za zajedništvo i druženje,svaki stupanj napretka mora biti zaslužen. Ko na viši stupanj stižebez napora, ne biva baš cijenjen, a pravo govoreći ne motivirani okolinu da stremi napretku.Pa kakva je priča o BiH kad je u pitanju spomenuta perspektiva?intervjuJANUAR 2008WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 17