BILTEN 4 - KSC Bugojno

BUGOJNOKIO VAM PRIČAKrenuo bih od kraja prve predstave, odmah sam znao da Ginjolovcaneće biti ona vražija kćerka, nego Kraljevna koja se zvala Kakva God...Kako Koja... Bilo Koja... Bolje Išta Nego Ništa ... ne znam tačno.Zašto, pitate se, kako sam znao, pitate se dalje.Jednostavno, vrag je negativac. Bog je uvijek bio pozitivac.Jeste da je ovaj bog danas bio zaifan, kao da nije ništa jeo danima,odmah sam znao da nije pravi. Lažni Walter!!!Još po nečemu, ovaj današnji svašta pita, a kažu da Bog sve zna, hah,šta sad?Što pita? Eeee...Danas su djeca izašla nasmijana, a ja volim vidjeti sreću na licimadrugih.Iskreno sam se zabrinuo što će mi ljubav možda pokvariti neki ŽeljezniDječak, kad tamo, «okolo blato, unutra zlato», rekao bi naš narod.Sjedio sam sa djecom, slušao ih kako se smiju i govorio sam sebi, dragiBugojnokio, pogledaj koliko sreće ima u ovoj sali, koliko smijeha...Morao sam nekoliko puta otvoriti vrata da ispustim malo smijeha i srećeu hodnik, da djeca mogu da dišu.Željezni Dječak je bio od željeza u početku, ali ga je golicalo pačije perotoliko da se oklop otopio i ukazao se dječak od krvi i mesa (koji, dabudemo iskreni, nije baš tako mlad). Mislim, ne vidi se to, ali se takokaže.Draga moja djeco, sutra ćemo svi uzeti puno pačijeg perja i dijeliti galjudima po gradu, državi, po svijetu, jer ljudi su zaboravili da se smiju...A, smijeh otapa čak i željezo.Smijteokio seokio sviokio, samookio seokio smijteokio.Vaš Bugojnokio18. SUSRET POZORIŠTA/KAZALIŠTA LUTAKA BiHpetak, 24.09.2010. godine bilten br. 413