trideset i treca nedjelja kroz godinu c

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU CUvodDanašnja 33. nedjelja kroz godinu C, evanñelista Luke, sva je u znaku SUDNJEGA DANA.Prekogrobni život za nas ljude, vjernike, uvijek ostaje tajna. Proroci i mudraci služe seslikama kako bi nam prenijeli poruku da Bog zajedno s nama gradi „novi svijet“ vječnogaživota. Danas je puno lažnih proroka. Još je više: ratova, sukoba, prirodnih nepogoda ineprijateljstava prema svemu što je Božje i što govori o Bogu. Život na zemlji zaista je takavda najava „Dana Gospodnjega“ može doista biti shvaćena kao „Evanñelje“ – Radosna vijest.Radosna je vijest da će prestati svijet u kojemu su milijuni ugroženi: glañu, ratom, sterorizmom i s prirodnim katastrofama. Takav svijet, u kojem je sve manje nade i životnogasmisla, nestat će. Zato je vijest da će ovaj svijet doživjeti svoj kraj uistinu „Radosna vijest.“Ali, vjera i nada u pravednoga Boga uče nas da nam je pobjeda osigurana. Sudnji dan je uznaku vječnog zapečaćenja čovjekova ovozemaljskog odreñenja. Sveto pismo – a osobitosam Gospodin Isus, Učitelj i Spasitelj, ali i eshatološki Sudac – upozorava da čovjek, dokovdje živi, treba biti u stalnom pozitivnom odnosu i odabiru: za dobro, za ljubav, zapravednost, za istinu, a protiv: zla, mržnje, nepravde, laži. Život na zemlji, dakle, treba živjetiza Boga i bližnjega. Grešan čovjek uvijek ima mogućnost obraćenja – da s Bogom počneiznova. No, postoji trenutak koji je krajnje sudbonosan za čovjeka, a to je: čas smrti. Vjernik- kršćanin se treba radovati smrti, jer će sigurno upravo preko smrti ući u zajedništvo sBogom. Zato su prvi kršćani dan smrti slavili kao dan novoga roñenja, dan susreta sGospodinom, „Dan Gospodnji.“ No, postoji i druga kobna mogućnost, a to je ne dobiti Božjuljubav. Ne imati i ne dobiti Božju ljubav, to je PAKAO. A svatko se u to strovaljuje sam.NajavaSvijet želi živjeti i uskrsnuti prije nego umre, dok Kristova ljubav želi najprije umrijeti da biuskrsnula s onu stranu smrti, u smrti. To uskrsnuće u smrti ne da se razumjeti niti iskoristitiod strane svijeta koji bježi od smrti. Život svijeta, koji želi živjeti prije nego umre, ne nalazi usebi nikakvu nadu niti uspijeva ovjekovječiti ono što je vremenito. (H.U. von Balthasar).Tumačenje čitanjaPrvo čitanje (Mal 3, 19-20a)Prorok Malahija spada u zbirku dvanaest „malih proroka.“ Posljednja knjiga u židovskomkanonu proroka, jednostavno, nosi naslov „Dvanaestorica.“ Sadrži 12 knjižica koje supripisane različitim prorocima. Ime Malahija znači „moj glasnik.“ On živi i piše u veoma zlovrijeme. To je vrijeme kada se dio židovskoga naroda, 536. pr. Kr., vratio iz babilonskogzarobljeništva u zemlju svojih predaka. Obnovili su jeruzalemski hram, ali su pali u vjersku imoralnu indiferentnost. Osjeća se prevlast protubožjih snaga. Svećenstvo i voñe naroda neobavljaju dolično svoju službu. Takvo stanje odražavalo se i na moralni život stanovništva,posebno u braku. Muškarci su se ženili strankinjama koje djecu nisu odgajale u Mojsijevojvjeri. Rastave brakova bile su učestale. Na takvu situaciju, u svom narodu, odgovara prorokkojeg su nazvali Malahija – „Jahvin glasnik.“ Vrijeme njegova djelovanje je izmeñu 480. i450. god. pr. Kr. U tom „zlu“ vremenu prorok naviješta nagli zahvat Božji u povijesti. Zadanašnje 1. čitanje, odabran je odlomak iz Knjige proroka Malahije, iz poglavlja 3, „Slavljepravednika na Dan Gospodnji.“ Malahija opominje svoj narod riječima: „Evo dan dolazipoput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govoriGospodin nad vojskama – neće im ostati ni korijena ni grančice.“ Bog vatrom pročišćava svoj1

dogoditi?“ A on reče: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti:'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, neprestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“ Tada im kaza:„Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i poraznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega togapodignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas predkraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite ksrcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moćisuprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća,roñaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlasvam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Riječ Gospodnja.U današnjoj 33. nedjelji kroz godinu C, evanñelist Luka, donosi Isusov izvještaj o SUDNJEMDANU. Sva tri prva sinoptička evanñelja (Mt, Mk, Lk), Isusovo javno djelovanje, prije Muke,završavaju tzv. SINOPTIČKOM APOKALIPSOM: navještajem svečanog, ali i strahovitogDolaska Krista Suca koji će završiti ljudsku povijest i uspostaviti „novo nebo i novu zemlju.“O tome piše II. vatikanski sabor u konstituciji Lumen gentium – Svjetlo naroda (br. 48):„Crkva, u koju smo u Kristu Isusu svi pozvani i u kojoj po Božjoj milosti postižemo svetost,bit će dovršena tek u nebeskoj slavi, kada doñe vrijeme obnove sviju (Dj 3,21) i kad se sljudskim rodom u Kristu savršeno obnovi i cijeli svijet koji je tijesno spojen s čovjekom i ponjemu dolazi do svoje svrhe.“ Današnje evanñelje koje čitamo u ovoj pretposljednjoj nedjeljicrkvene godine C, predstavlja nam i Isusa kao proroka nesreće. Njegove riječi u namaizazivaju strah, žaloste nas i u srcu nam ostavljaju gorak okus. Jeruzalemski hram bit ćerazoren; pobune, ratovi, potresi, glad, bolesti, progonstva učenika, izdaje i od najmilijih,mržnja od sviju. Čak i kraj evanñeoskog odlomka koji završava Isusovom tvrdnjom koja jevrlo optimistična: ni vlas vam s glave neće propasti, ipak nas ne ostavlja nimalo radosnima.Doista, na ovoj evanñeoskoj stranici miješaju se različiti pogledi, vremena i perspektive. Ali,polazište je na Jeruzalemskom Hramu. Usprkos divljenju i entuzijazmu, polaganju svihžidovskih nada u njega i mišljenja; da ako sve i propadne, Hram ne može biti uništen. Upravose to s njime dogodilo: nije ostao ni kamen na kamenu. Vespazijanov sin Tit, veliki rimskivojskovoña, 70. godine poslije Krista sravnio ga je sa zemljom, samo nekoliko godina nakonšto je definitivno bio dovršen. Uzdrman je temelj židovskog postojanja. Mnogi su u ovomdogañaju doista vidjeli svršetak židovstva i znak svršetka svijeta. Ne treba se tome čuditi. Inaš suvremeni svijet ima svoje simbole identifikacije, postojanja i ako oni padnu, ako onibudu pretvoreni u pepeo; i naš svijet pada. Ako se to i dogodi, to još nije i svršetak svijeta.Isus nas upozorava da ne budemo zavedeni. Sve se zaista treba prije dogoditi, ali to još nijesvršetak. On govori samo o 'znakovima' u kojima je moguće naslutiti svršetak. Iz povijestimožemo reći da je svako razdoblje opterećeno ovim znakovima kozmičke naravi, ljudskimzlom i progonstvima Božjih ljudi. Ljudska povijest trajno je obilježena: ratovima, potresima,bolestima, pošastima i promjenama kultura, civilizacija i političkih sustava. U svemu ovomevalja više vidjeti znakove kontinuiteta ljudske povijesti – povijesti koju gradi samo čovjek,bez Božje pomoći, a ne toliko znakove kraja. Čovjek gradi, ali i ruši, jer gradi bez Boga. Onošto se gradi bez Boga, naklonjeno je misteriju zla, a ne stvoriteljskoj dobroti. Čovjek jerazapet izmeñu utega grijeha koji ga privlači zemlji i snage milosti koja ga diže u visine. Utakvom svijetu živi kršćanin Lukina naraštaja, a živi i današnji kršćanin. Takvomrazdijeljenom kršćaninu, onda i danas, govori Isus u današnjem evanñeoskom odlomku. Isusstoji pred veličanstvenim jeruzalemskim hramom i kaže: „Doći će dani u kojima se od ovogašto motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“ Hram, kuća molitve i ponosa,prestiža, nacionalne sigurnosti, čak i trgovina, postat će – ruševina. I tadanje njegoveslušatelje, kao i tolike kršćane kroz povijest stalno zanima: kada? Isus upozorava na drugom3

mjestu da je taj čas poznat samo njegovu Ocu (usp. Dj 1,7; Mt 24,36; Mk 13,32). Koliko segrañevina, koje su znak ljudske moći, tokom povijesti – sruši? Nije li stoga i naše vrijemeapokaliptično, eshatološko? I te kako je! No, Isus, po Luki, želi istaknuti nešto drugo:POSTOJANOST, ustrajnost, izdržljivost, vjernost do kraja. Po Pavlu to je sveopća kršćanskavrlina. Ona je Božji dar, a raste iz hrabre vjere, u Boga, usprkos zla vremena. Apostol Pavao udanašnjem 2. čitanju govori o radnoj postojanosti, o postojanoj zaposlenosti da živimo,radimo i rastemo u nadi i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Čovjek želi živjeti u mirnoj ilijepoj sadašnjosti, bez prevelike brige za sutrašnjicu. Tome nasuprot kad nastanu poteškoće,kad se naruši mir, budućnost se pretvara u prijetnju. Taj nedostatak budućnosti u nama rañanemir. Isus nas uči u današnjem Lukinu evanñelju: „Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijedsmišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti nitioduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, roñaci iprijatelji.“ Isus dalje govori sve teže i teže za kršćanina, za slušatelja: „Neke će od vas i ubiti.Svi će vas zamrziti zbog imena mojega.“ Možemo zaključiti: znakovi završetka trajno su prednama: narod ustaje protiv naroda, potresi, glad, strahote, progonstva…A Isus nam govori: „ikada se sve to dogodi, ne bojte se“ – to je samo kraj svijeta, ali ne i vašega života, jer vaša jesigurnost utkana u neprolaznost, u nešto što se zove bes-kraj – vječnost. Kad se sve to dogodi,kaže Isus: „Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Zatotreba graditi „živu“ Crkvu, a ne velebnu grañevinu kao muzej. Crkvu kao mjesto Božjeljubavi, ljudskoga obraćenja i slavljenja zajedništva s Bogom u ljubavi prema bližnjima.Tamo gdje je postojala ljubav prema Bogu i bližnjemu, Crkva je preživjela, premda je odgrañevine često ostao tek kamen na kamenu. (Tome smo i mi svjedoci iz naše bližnje, a idaljnje prošlosti). Isus nas poziva da svoje pouzdanje ne stavljamo u stvari koje vidimo, jer ćeproći i one koje nam izgledaju najtrajnijima. Učenici su zabrinuti i pitaju: kada će to biti? Isusodgovara opisujući ono što je svakodnevno pred nama, ali njegova nakana nije zastrašivanje,nego navještaj Radosne vijesti. Kraj! Nije i naš kraj! Bez obzira na užas koji se nameće, svakaje vlas na glavi sigurna, neće propasti. Živeći istinu Krista lako se shvaća da je kraj svijetatek jedan kraj, ali ne i konačno umiranje, bezizlazna smrt – to je odlazak u vječnu RADOST!Danas smo čitali odlomak iz Lukina evanñelja. Bitno Luki u ovom eshatološkom govoru jeslijedeće: propast Jeruzalema nije početak posljednjih vremena svijeta, nego čini nov početaku zahvatima spasenja, to je vrijeme pogana, vrijeme misionarenja meñu njima. Bog ne želiponuditi spasenje samo izabranom narodu, samo Jeruzalemu, nego svim narodima svijeta.Time evanñelist pomaže prvoj Crkvi da ne očajava nad tumačenim strahotama onoga časavezanim uz Jeruzalem i njegovo razaranje, nego da širi Radosnu vijest meñu SVIM narodima.Pitanja za razgovor• Kao prorok Malahija opisuje Dan Gospodnji? Kako će proći pravednici, a kako zli?• Kako Psalam 98 poziva kršćane da zahvaljuju Bogu za Dan gospodnji?• Kako se apostol Pavao, u poslanici Solunjanima, odnosi prema radu? 2. čitanje.• Što znače riječi sv. Pavla: „Tko neće raditi, neka ni ne jede!“• Zašto Isus kaže da će jeruzalemski Hram biti razore: „neće ostati ni kamen nakamenu.“ Što je za Isusa jeruzalemski Hram?• Što Isus odgovara učenicima na pitanje: „Učitelju, a kada će to biti?“• Kako Isus svojim učenicima predstavlja apokaliptične strahote koje će pratiti dolazakDana Gospodnjeg?• Kako objasniti „trajne znakove“ završetka svijeta kroz povijest?• Zašto je ljudska povijest puna zla: ratovi, glad, bolest, progonstva, terorizam, ubojstva,prirodne nepogode i…?• Zašto Isus od svojih apostola i vjernika traži: postojanost, izdržljivost i vjernost dokraja? Kako ih Isus tješi i ohrabruje? Što im na kraju kaže?4

• Što je za kršćanina Dan Gospodnji? Treba li ge se bojati ili mu se radovati?Molitva vjernika• Gospodine, rasvijetli svjetlom vjere svoju Crkvu da u zalaganju za čovjeka i svijet,nikad ne prestane biti znakom novoga neba i nove zemlje, molimo te!• Gospodine, svojom istinom vodi pastire Crkve tako, da predvodeći svoj narod, buduvjerni nasljedovatelji Kristova evanñelja, molimo te!• Gospodine, prati svojim blagoslovom put svih tvojih vjernika, da svoj život i svojedjelovanje u svijetu znaju usmjeriti prema Dolasku tvoga Sina, molimo te!• Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi bude i naša radost; jer duboka je itrajna sreća postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra, molimo te!• Gospodine, potakni snagom svoje riječi svu braću i sestre koje je zarobila ljepotaovoga svijeta i pomogni im otkriti život koji ne prolazi, molimo te!• Gospodine, prodahni milošću svoga Duha, nas ovdje sabrane da znamo čitati znakovevremena te, živeći evanñelje, u postojanoj vjeri i nadi hodimo kroz život, molimo te!U našim vremenima, Isuse, za koje mislimo prečesto da su najgora, najkritičnija, daj namistinsko pouzdanje u tvoju dobrotu i vjeru u tvoju riječ koja neće proći. Daj da vjerujemo dase ti brineš za nas i da ne moramo strahovati. Od nas tražiš jedino vjernost do kraja. AMEN!ZaključakDragocjenost ovog Lukina evanñeoskog odlomka je u tome što daje osnovna pravila i otkrivaznačenje svega što se dogaña. Kršćanima je dano da shvate izazov sadašnje situacije. Pozvanisu na bezuvjetno povjerenje Bogu i Kristu: „Ni vlas vam s glave neće pasti!“ Kršćanima jedano da nadvladaju teškoće svake situacije. Pozvani su na USTRAJNOST i HRABROST dase priznaju Isusovima. Konačna nam je, dakle, pobjeda osigurana. Mnoga naša braća u Kristuprogonjena su, a često i ubijana zbog svoje vjere u Gospodina. Njihova nada je Isus u koga suse pouzdali. Isus nas poučava kako živjeti i što činiti da bi dočekali uzdignute glave i ponosnonjegov ponovni Dolazak. Valja i neprestano MOLITI. Tako će kršćani moći opstati predSinom Čovječjim kada doñe. Logično je da čovjek misli na svoju budućnost. Čovjek nosi usebi želju i moć da izgrañuje bolju budućnost. Kršćanin je pozvan izgrañivati bolju budućnost,ali u sve unoseći Krista: njegove misli osjećaje i djela. No, u današnjem svijetu sve je manjeprostora za istinsko nastojanje, za pošten rad, za slobodu misli i djelovanja. U vrtlogu ovogasvijeta, punog negacija: ratovi, glad, bolest, terorizam, prirodne nepogode i…samo kršćaninmože sačuvati nadu: jer mu je pogled upravljen na snagu kojom je Krist uskrišen iz tamesvoga groba. Kršćanin nema nekih zemaljskih mogućnosti da budućnost ostvari prema svojimzamislima. Ali, uz Božju pomoć može učiniti mnogo. Kršćanin može vjerovati, nadati se iljubiti, isto tako može i druge hrabriti na VJERU, NADU i LJUBAV. Kršćanin će moći, uzajedništvu s Isusom Uskrslim koji je bio raspet, nadati se i u ovom trnovitom svijetusvjedočiti ljubav i širiti prostore ljubavi. Onaj koji Bogu vjeruje nastojat će iz te vjere u Bogaslužiti drugome, služiti budućnosti ljudi. Kršćanin koji u Boga vjeruje, potaknut duhovnomsnagom, predat će se za druge: molitvom, vjerom, nadom, ljubavlju, samoprijegorom,uslužnošću, svjedočenjem i žrtvom. Kao i prvim kršćanima u iskustvu teških dogañaja okopropasti Jeruzalema, tako se i nama ovi dani čine da su posljednji, da nalikuju apokaliptičkimopisima svršetka svijeta. Meñutim i povijest prvih kršćana prisilila je Isusove učenike da sesnañu u novonastaloj situaciji i da pravilno shvate Isusa. I Luka nama tvrdi da je, nakonstrahota ok Jeruzalema, otkriveno da svi eshatološki govori ne žele ljude zastrašiti, kako se tonažalost i nama dogaña, nego da su poziv na novo djelovanje, na povjerenje i ljubav.Dogañaji, pa ma kako strašno izgledali, ne mogu staviti u pitanje kraljevstvo Božje. AMEN!5