13.07.2015 Views

Liječnik - pacijent - Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar"

Liječnik - pacijent - Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar"

Liječnik - pacijent - Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar"

SHOW MORE
SHOW LESS
  • No tags were found...

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Med. sociologija – Uloge i odnosi<strong>pacijent</strong>a i liječnikaProf.dr.sc. Stipe OreškovićŠkola <strong>narodnog</strong> <strong>zdravlja</strong> “<strong>Andrija</strong> Štampar”


• Odnos liječnik – <strong>pacijent</strong> – čisti interpersonalni odnos(Henry Sigerist, 1931.)• ključna ulogu u razumijevanju same biti medicinskeprakse• Razvoj suvremene medicine, podjela rada, specijalističkousmjerenje, izgradnja sustava zdravstvenog osiguranja,tehnološki i financijski rast zdravstvenog sektora:• promijenili narav uloga i odnosa liječnika i <strong>pacijent</strong>a• znanstvena pažnja usmjerena s mikro-sociologijskih na makrosociologijsketeorije• Odnos liječnik – <strong>pacijent</strong> - ključna uloga u razumijevanjusame biti medicinske prakse


• Duga tadicija proučavanja interakcije <strong>pacijent</strong> – liječnik umed. sociologiji:• Raniji radovi bavili se zadovoljstvom <strong>pacijent</strong>a pruženomuslugom (kvantitativna istraživanja mjerljivih varijabli):• Cilj: povećati zadovoljstvo <strong>pacijent</strong>a tj. povećati efikasnostmedicinskog sustava• Odnos liječnik – <strong>pacijent</strong>: mikrokozmos izoliran od šireg društvenogkonteksta• Noviji pristup: kritičniji, bavi se društvenom dinamikommedicinskih interakcija (kvalitativna istraživanja koja su višeusmjerena osnaživanju pacijenata nego većoj efikasnostiliječnika)


Sistemska teorija: Lawrence Henderson• Henderson - među prvima koristio pojam bolesti kaometaforu za ilustraciju funkcioniranja društvenog sustava– prema sistemskoj teoriji Vilfreda Pareta:biološki kao i društveni sustavi nisu naprosto cjelinesastavljene od mehaničkog zbira svojih dijelova, organaili elemenata, već živi i dinamični organizmi• Medicina kao primijenjena znanost temelji se nauzajamnoj ovisnosti liječnika i <strong>pacijent</strong>a• Teza: odnos liječnik – <strong>pacijent</strong> ne ovise samo od njihovihmeđuljudskih relacija već i od odnosa u društvenomsustavu


Hendersonov model ravnoteže društvenog sustava• Slika prikazuje 4 čvrstatijela pričvršćena u okviruelastičnim vezama: Ukolikose bilo koji element sustavapromijeni (primjericezakonske norme,organizacija zdravstveneslužbe, sustav plaćanjamedicinskih usluga i sl.) tajpomak utječe nacijelisustav


• Sistemska teorija procesno orijentirana – naglasak naunutrašnjim procesima interakcije između liječnika i<strong>pacijent</strong>a• Liječnik može riječju povrijediti <strong>pacijent</strong>a kao i skalpelomozlijediti


Funkcionalistička teorija: Parsons• 2 konceptualne inovacije ugrađene u teorijski model:• Parsonsova perspektiva strukturalno je proširena na shvaćanjemedicine kao posebnog značajnog podsustava zapadnog civilnogdruštva• naglasak na projekciju posebnih društvenih uloga i statusa kojeliječnik i <strong>pacijent</strong> usvajaju; proces liječenja bolesti usmjeren jena povrat <strong>zdravlja</strong> kao zajednički cilj njihova djelovanja.


Teorija o ulogama i statusima• omogućava izučavanje ponašanja pojedinaca i skupinapolazeći od istog konceptualnog okvira‣ Uloga/status – Ralph Linton:• Položaj (status) u apstraktnom smislu predstavlja mjestopojedinca u određenom društvenom sustavu. Položaj, za razlikuod pojedinca koji ga zauzima, predstavlja naprosto zbir prava iobveza• Uloga predstavlja dinamični aspekt nekog položaja. Određenipojedinac društveno pripada nekom položaju i zauzima ga uodnosu na druge položaje. Kad taj pojedinac koristi prava,izvršava obveze koje izviru iz njegova položaja, on obavlja svojuulogu• Ne postoji položaj bez uloge niti uloga bez položaja


‣ Kast i Rosenzweig:• Položaj se odnosi na rangiranje ili stratifikaciju ljudi u nekomdruštvenom sustavu• Razlikuju društveni i organizacijski položaj• Ulogu određuju kao ponašanje koje se očekuje od pojedinca kojizauzima određeni položaj u društvenom ili organizacijskomsustavu• Svaki pojedinac istodobno zauzima različite društvenepoložaje i igra različite uloge• Različitost položaja koje zauzima suvremeni čovjek u svesloženijim društvima - dovodi često do sukoba uloga iinteresa


Parsonsova teorija o ulozi bolesnika (sick-role)• Koncept bolesničke uloge• Odnos liječnik – <strong>pacijent</strong> - predstavlja kulturalni obrazacponašanja, dakle institucionalizirani niz uloga koje vrijede usuvremenim zapadnim društvima• Uloga <strong>pacijent</strong>a, uloga liječnika i uzajamna relacijaliječnika i <strong>pacijent</strong>a - Parsonsov opći pristup-glavnareferentna točka medicinske sociologije• Uloga profesija i profesionalizma kao alternativnihmehanizama (u odnosu na tržište) za reguliranje odnosaizmeđu korisnika i davatelja usluga u tzv. tercijalnomsektoru


• Odnose liječnika i <strong>pacijent</strong>a Parsons analizirao kaoprototip odnosa između profesionalaca i klijenata• Pretpostavke Parsonsovog modela:• problem (dobrog) <strong>zdravlja</strong> - temeljni funkcionalni preduvjetdruštvenog sustava: preniska opća razina <strong>zdravlja</strong> i prevelikaincidencija bolesti društveno neprihvatljivi• zdravstvena je kultura dio opće kulture: zbog velike važnostikoju zdravlje i bolest imaju za pojedinca i društvo• medicinska zaštita: odnos društvenih uloga osobe koja trebastručnu pomoć i osobe koja tu pomoć pruža• društvene uloge liječnika i <strong>pacijent</strong>a sastavni su dijelovi kulturnihobrazaca: usvojeni nizovi ponašanja nametnuti socijalizacijom.


• Društvena uloga bolesnika:‣ 4 dimenzije:1. Bolesnik (<strong>pacijent</strong>) nije odgovoran za svoje stanje.2. Bolesnik je oslobođennormalnih društvenih obveza3. Bolesnik treba legitimirati svoj položaj i prihvatiti obvezuozdravljenja4. Bolesnik treba tražiti stručnu pomoć i mora surađivatisliječnikom• Društvena uloga liječnika:1. Stručna specifičnost i autonomija2. Funkcija legitimizacije3. Osjećajna (emocionalna) neutralnost4. Usmjeravanje prema univerzalizmu i funkcionalna specifičnost


• Asimetrijska dominacija liječnika: viši status i moć –profesionalni prestiž• Situacijski autoritet liječnika – ima monopol nad onim što<strong>pacijent</strong> želi: kako potražnja nadilazi ponudu liječnik je uprednosti jer <strong>pacijent</strong> mora doći k njemu• Situacijska ovisnost – da bi dobio medicinsku uslugu<strong>pacijent</strong> mora pristati na uvjete koje propisuje liječnik


Parsonsov sistemski model odnosa liječnik-<strong>pacijent</strong>PacijentUloga bolesnikaObveze•biti motiviran za ozdravljenje•obveza traženja stručne pomoći•povjerenje u doktora iprihvaćanje razlike u kompetencijiLiječnikProfesionalna ulogaObveze•djelovanje u korist <strong>pacijent</strong>ova blagostanja(usmjerenje na kolektivni, a ne osobni interes)•ponašanje u skladu s profesionalnimpravilima (univerzalizam nasuprotpartikularizmu)•primjena visokog stupnja usvojenih znanja ivještina u liječenju bolesti•objektivnost i emocionalna neutralnostPrivilegije•oslobođenje od obavljanjanormalnih društvenih obveza•oslobođenje od odgovornosti zavlastito stanjePrivilegije•pristup fizičkoj i osobnoj intimi <strong>pacijent</strong>a•profesionalna autonomija•profesionalna dominacija


• Kritike i ograničenja Parsonsova modela:• model se smatra apriornom teorijskom konstrukcijom• mnoga su istraživanja potvrdila velike razlike u stvarnomponašanju i odnosima liječnik – <strong>pacijent</strong>• Parsonsu se zamjera da zagovara autoritarni odnos liječnikaprema bolesniku• model ne uzima u obzir tip bolesti, ali implicitno operira sakutnim, prepoznatljivim i izlječivim bolestima• Parsonsov se model drži izrazom ideologije srednje klase


Funkcionalistička analiza: Szasz i Hollender• Komplementarno proširenje koncepta odnosa liječnik -<strong>pacijent</strong> - uzimaju u obzir tip bolesti, tj. mogućnostikliničke primjene modela i ozbiljnost simptoma:1. Model: Aktivnost – pasivnost - vrijedi za većinu situacija ukojima je <strong>pacijent</strong> apsolutno ili relativno ovisan i nemoćan ilinesvjestan svog stanja – brzo donošenje odluka2. Model: vođenje – suradnja - pojavljuje se kod akutnih stanja -<strong>pacijent</strong> u pravilu prihvaća inferiorni položaj u odnosu premaliječniku3. Model: zajedničkog djelovanja najčešće se pojavljuje usuvremenim društvima i medicini - <strong>pacijent</strong> aktivno sudjeluje udijagnosticiranju i liječenju bolesti.


• Odnos liječnik – <strong>pacijent</strong> – usporedba s odnosom roditelj–dijete• 1. par – roditelj – malo dijete• 2. par – roditelj – adolescent• 3. par – odrasla osoba – odrasla osoba


Odnosi liječnik – <strong>pacijent</strong>: model Szasza i HollenderaModelUlogaliječnikaUloga<strong>pacijent</strong>aKliničkaprimjenamodelaPrototipodnosaAktivnost –pasivnostUčiniti neštoza<strong>pacijent</strong>aPrimatelj(nesposoban da samdjeluje)Anestezija,akutnatrauma,koma,delirijRoditelj – malodijeteVođenje – suradnjaKazati<strong>pacijent</strong>usto trabaraditiSuradnikAkutniinfektivniprocesi i sl.Roditelj –adolescentZajedničkodjelovanjePomoći<strong>pacijent</strong>uda samsebipomogneParticipacija upartnerstvu(korištenjestručnepomoći)Većinakroničnihbolesti,psihoanalizaOdrasla osoba– odraslaosoba


Strukturalna analiza i/ili teorija sukoba• Zajedničko polazište o odnosima liječnik – <strong>pacijent</strong>: stavda je riječ oosobamakojeneživeinedjelujuuistomdruštvenom sustavu (i unutar njega imaju tek različitepoložaje i uloge) već o pojedincima koji pripadajurazličitim društvenim (pod)sustavima‣ Friedsonov model‣ odnos liječnik - <strong>pacijent</strong> kao odnos dvaju različitih društvenih(referalnih) sustava – profesionalnog (medicinskog) i laičkog‣ svaka strana nastoji ostvariti vlastite zahtjeve – pojava sukoba‣ Liječnici i medicina raspolažu monopolom da stvaraju bolest(klinička konstrukcija bolesti)


• ključni pojam za razlikovanja između bolesničkih uloga – pojamlegitimiteta kojeg dodjeljuje liječnik u ime društva• društvene uloge pacijenata bitno ovise i o ozbiljnosti (simptoma)bolesti• Za bolest postoje 3 vrste legitimiteta uz 8 manjih ili većih devijacija:• Uvjetni legitimitet - devijantne (bolesne) osobe privremenooslobođene svojih normalnih obveza i stiču nekedodatneprivilegije• Bezuvjetna legitimnost - devijantne osobe (<strong>pacijent</strong>i) trajnooslobođeni od normalnih obveza i zagarantirane su im dodatneprivilegije• Nelegalnost - devijantna osoba oslobođena nekih normalnihobveza zbog prirode devijantnosti (bolesti) za koju tehnički nijeodgovorna - stiče noveobveze–hendikepe ili stigme


Tipovi devijantnosti/bolesti s obzirom na tip legitimiteta i ozbiljnost bolestiPripisanaozbiljnostPripisanilegitimitetNelegitimnost(Stigmatizacija)Uvjetni legitimitetBezuvjetnilegitimitetMaladevijantnostTip 1. MucanjeDjelomičnooslobođenje odobičnih obveza;male ili nikakveprivilegije;prihvaćanje novihobveza.Tip 2. PrehladaPrivremenooslobađanje od malihobveza; privremenostjecanje običnihprivilegija; obvezaozdravljenje.Tip 3. Ožiljci odkozicaNema posebnihpromjena uobvezama iprivilegijama.VelikadevijantnostTip 4. EpilepsijaOslobođenje odnekih običnihobveza; male ilinikakve privilegije;prihvaćanje novihobveza.Tip 5. Upala plućaPrivremenooslobađanje odobičnih obveza;stjecanje malihprivilegija; obvezatraženja stručnogliječenja i suradnje sastručnjakom.Tip 6. RakTrajna suspenzijamnogih obveza;stjecanje značajnihprivilegija.


‣ Model Hayes – Bautiste• razlike u predodžbama neke bolesti <strong>pacijent</strong>a i liječnika -sukob različitih sustava znanja – profesionalnog i laičkog -teorija modificiranja tretmana• interakcija liječnik – <strong>pacijent</strong> - oblik pregovaranja a manjeprovođenja liječničkih naredbi• <strong>pacijent</strong>ovo znanje o bolesti nepotpuno i neformalno /profesionalno znanje je formalizirano• odnos može teorijski dovesti do četiri situacije:(a)(b)(c)(d)potpuna (ili potvrđena) podudarnost prosudbidjelomična (ukrštena) podudarnostdjelomični (ukršteni) sukobpotpuni sukob


Usporedba sustava znanja liječnika i <strong>pacijent</strong>aSvojstvo Pacijent LiječnikStupanj formalnosti Neformalno FormalnoIzvor znanja Različiti izvori Ekskluzivni izvoriStjecanje Slučajno StrukturiranoŠirina Povećanje cjelovitosti Povećanje ekskluzivnostiKonzistencija Kontradikcije Teži uklanjanju kontradikcijaJasnoća Djelomično jasno Teži jasnoći


Usporedba <strong>pacijent</strong>ovih i liječnikovih prosudbi u vezi tretmana bolesti


‣ Model Glasera i Straussa‣ Odnos liječnik – <strong>pacijent</strong> kao komunikacijski problem‣ Problem nedostatnog i pogrešnog socijalnog komuniciranja‣ Neravnoteža u stručnim kompetencijama, različiti stavovi iočekivanja otežavaju komunikaciju‣ Liječnički “bijeg u profesionalni žargon”‣ klasne razlike najvažniji faktor u komunikaciji liječnika i <strong>pacijent</strong>a


Marksistički model• Odnos <strong>pacijent</strong> -liječnik kao paradigmatični primjerklasnog odnosa i/ili sukoba• klasni odnos kao posljedica okolnosti što je medicinakapitalistička institucija, a stvaranje profita joj je osnovnicilj

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!