PROSPEKAT EKOLOZI.cdr - Osječko baranjska županija

Pogled na Stanje Ekološke Proizvodnjeu Svijetu i Republici HrvatskojEkološka poljoprivreda razvila se iz biološko-dinamičke poljoprivrede još uprvoj polovici 20. stoljeća. Njezin osnovni cilj u to je vrijeme bilo zaustavljanjedegradacije tla, no najveće promjene dogodile su se sredinom 80-ih godina 20.stoljeća kada je počelo njezino naglo širenje sukladno snažnom razvojuekologije. Svjetska je organizacija za ekološku poljoprivredu IFOAM(International Organization of Organic Agriculture Movements) osnovana1972. godine, a danas okuplja oko 600 svjetskih organizacija iz preko 90zemalja svijeta. Noviji napredak ekološke poljoprivrede omogućilo je, prijesvega, aktivno uključenje državnih institucija u njezin razvoj. Najveće promjenezabilježene su u posljednjem desetljeću 20. stoljeća u zemljama EU te uAustraliji i SAD-u. Jasno je da je ovakav trend pozitivnog razvoja rezultatnepovoljnog utjecaja snažne, nekontrolirane industrijalizacije i tzv. "zelenerevolucije" tj. razvoja konvencionalne poljoprivrede u razvijenim zemljamasvijeta u drugoj polovici 20. stoljeća. Tek kad je ugrožena i djelomičnoistrijebljena prirodna flora i fauna, a time i poremećena biološka ravnoteža,javlja se i spoznaja o važnosti razvoja ekologije općenito, ali i ekološkepoljoprivrede.A gdje je Hrvatska ?Ekološka poljoprivreda poznata je nekim domaćim proizvođačima većdesetak godina, premda se zakonska regulativa primjenjuje od 6. veljače2002. godine, kada je Hrvatski sabor donio Zakon o ekološkoj proizvodnjipoljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Hrvatska je, međutim, jedna oddoista rijetkih zemalja svijeta, koja, s obzirom na svoj potencijal, nije ni približnoprepoznala važnost njezinog razvoja. Tomu u prilog idu statistički podaci oukupnim zemljišnim površinama uključenima u ekološku poljoprivrednuproizvodnju, kao i nedostatan broj registriranih eko-proizvođača (premapodacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstvatrenutno je u RH registrirano 188 ekoloških poljoprivrednih proizvođača).Prema službenim podacima organizacije IFOAM u veljači 2003. godineHrvatska je bila na 90. mjestu po veličini ekološkog zemljišta sa svega 120 ha.Na listi je prednjačila Australija s oko 10,5 mil. ha (od ukupno 22,8 mil. ha usvijetu), iza nje je bila Argentina s 3,2 mil. ha te Italija s 1,23 mil. ha. Gotovo jeporažavajuće za Hrvatsku da je ispred nje tada bila čak 31 europska zemlja, štoi ne začuđuje ako se uzme u obzir da je tek krajem 2001. godine izglasan Zakono ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.Unatoč rastućem interesu do listopada 2003. godine registrirano je svegastotinjak ekoloških proizvođača. Dodatni broj proizvođača nalazi se u tzv."prijelaznom razdoblju" tj. još ne mogu dobiti ekološki certifikat jer je zemljištekoje posjeduju donedavno bilo uključeno u konvencionalnu proizvodnju.Prirodni geografski uvjeti za bavljenje ekološkom poljoprivredom uHrvatskoj su iznimno povoljni. S obzirom na dobar geografski položaj, blizinurazvijenih srednjoeuropskih i zapadnoeuropskih zemalja, tržišta na kojem suovakvi proizvodi iznimno traženi, plasman ekoloških proizvoda bio bi osiguran.Druga povoljna okolnost je intenzivni razvoj turizma što znači da bi se veći dioproizvoda mogao plasirati izravno na domaće tržište tj. uključiti u turističkuponudu. Također su povoljni uvjeti za razvoj ruralnog eko-turizma napriobalnom hrvatskom području, ali i u unutrašnjosti.Dosadašnja praksa pokazala je da se ekološka poljoprivreda financijskiisplati. Hrvatski proizvođači još uvijek ne proizvode viškove što znači da jesiguran plasman proizvoda. Kao najveći ograničavajući faktor razvoja može seistaknuti neupućenost većeg dijela javnosti u mogućnosti koje nudi ovakvapoljoprivreda i opće uvjerenje u to da se radi o "tradicionalnoj poljoprivredi" (ili"poljoprivredi naših djedova") gdje urod ovisi o vremenskim prilikama, orasprostranjenosti štetnika i nemogućnosti sprečavanja njihovog širenja bezupotrebe kemijskih sredstava i sl.