Tema: Stipendisti Općine Kanfanar

IN MEMORIAMARMANDO ČERVAR (1955.-2008.)Armando, velik čovik i preteljDragi nam Armando!Još u petak ujutro skupa smo na placi ćakulali kamo nam imajusve za pojti ekipe. Seniori u Vinodol, oni najmanji u Kaštelir,kadetkinje u Pazin, minićke u Žminj. I ki bi bija reka to jutro daćeš nam popodne finiti u bolnicu i da ćemo se danas, samo tridana pokle, najti na oven mistu. Nidan to ne bi bija reka, zatoje i teško u sve to vjerovati. Telefoni su ovih dan zvonili, ljudisu zvali svih kraji i u nevjerici pitali, ča je pravo da je umra našČervar, ča je pravo da je umra barba Armando. Nažalost svimasmo morali reći tužnu istinu da je tako, da te ni više među nami.Mi ki smo kroz život s tobon skupa delali i igrali znamo kakov sibija zaljubljenik u sport, u rukomet, a onima ki foši to ne znajumoramo nin povidati.1965. kad si ima samo deset lit počeja si hitati z rukon balotuu uni mali gol. Uniput sigurno nisi pensa da će te ta balota i taigra ki se zove rukomet pratiti za cilega života. Počeja si takona našen malen kampu u Kanfanaru ma brzo su ljudi vidili datebi to dobro gre, pa si već onako mlad ‘72. lita prvi put pošaigrati u Rovinj, a za vrime kratkega studija si balotu sobon uzejau Zagreb i tamo igra 2 lita. Stasa si u pravega igrača i ‘74.torna si se u Rovinj, tamo igra punih 13 lit u saveznim ligama snajvećom generacijom rovinjskih rukometaša. Tih lit smo i mi zKanfanara hodili gledati utakmicu u Rovinj, a najviše radi igračas brojem 11 na maji. To je bija naš Armando. U svo to vrimenisi samo igra nego si uz igru riva od ‘75. do ‘80. i biti trenerženske ekipe u Kanfanaru a u međuvremenu si položija sudačkiispite ‘86. doša do suca savezne kategorije. Tega lita stešo nisimoga više bez svoga Kanfanara i doša si nazad u matični klub,u početku kao igrač i trener a kašnije samo kao trener. I takosve do 1995. U to vrime kanfanarski rukomet i postiže najvećeuspjehe sve do prvaka Druge hrvatske lige.I tako dok smo se veselili uspjesima ti opet nisi ima sreće, imasi saobraćajni udes i radi zadobivenih povreda silom prilika morasi se maknuti od onega ča si najveć volija, od kampa do rukometa.Tvoj je oporavak dura punih 9 lit. Mi smo nastavili tamo kadisi ti sta sa uspjesima, sada kao Kanfanar - Marići, a ti si stešoonako s kraja vajk doša viti ča mi to delamo.Kad si vidija da smo malo stali a ti si se refa 2005. ponovnosi se torna u klub kao predsjednik. Skupija si ljude oko sebe,počelo se delati z mladima, ponovno se formirala ženska ekipai sada nakon tri lita kako si nan bija predsjednik Kanfanar opetima rukometnu perspektivu u svim kategorijama. Volili bimo bilijoš dugo s tobon delati ma si nas naglo napuštija, oviput, zavajk.Za tobon ustalo je prazno predsjedničko misto, prazna klupa kodseniora i prazno misto upravnog odbora RSŽI, čiji si bio član.I ča sad na kraju reći nego da svi sportaši Kanfanarštine, ai šire, a posebno rukometašice i rukometaši kao i drugi ljudi,suosjećamo sa tvojom familijon ki je zgubila muža, oca, bratai svog najbližega, a mi svog rukometnog zanesenjaka i velikogčovika i pretelja. Došli smo se oprostiti od tebe i stari i mladi,sportski obučeni, jer znamo da si nas tako najvolija viti, jer sii sam volija biti takov. Ma nemoj pensati da će tako i finiti,da ćemo se samo oprostiti, poj doma i te zabiti. Znaš već nassportaše, nakon treninga ili kad se budemo tornivali s kakovegagostovanja kroz ćakulu vajk ćemo se domišljati na te. Vajk će sečuti: “znaš ono kad smo bili s Armandom”.Na kraju jeno veliko hvala za sve ča si učinija za šport i našurukometnu fameju. Sad ćemo te puštiti da počivaš u miru božjeni neka ti bude laka ova zemlja istrijanska.Edi MišanMi ki smo kroz život s tobon skupadelali i igrali znamo kakov si bijazaljubljenik u sport, u rukomet, a onimaki foši to ne znaju moramo nin povidatiPosljednji portret Armanda Červara, na Dan općine 30. rujna 2008.Više tisuća ljudi nazočilo je sprovodu22KANFANARSKI LIST