Rudolf Steiner - Bozic.pdf - Antropozofija

~o.oA.. 'loo~.*Rudolf Steiner•ZAGREB 2007.

SadrzajTRADICIJA BOZICNOG DRVCA (Renata Bakota)7BOZICNI ZNAKOVI I SIMBOLI11BOZIC NESEG DOBA I BOZICNE PUCKE IGRE25RODENJE SUNCEVOG DUHA KAO DUHA ZEMLJE ITRINAEST SVETIH NOCI45TRI KRALJA59

**••

Tradicija bozicnog drvcaOdavno su ljudi osjeeali potrebu da u vrijeme zimskogsolsticija (21. prosinca) u hladnu zimsku noe unesuzelenilo kao simbol zivotne snage. 0 prvim bozienimdrvcima postoje razlicite legende. ]edna od njih pricada je jos u sedmom stoljeeu neki engleski propovjednik,dok je po Njemackoj navijestao evandelja, nosio sa sobomjelku ciji mu je trokutasti oblik pomagao da naroduobjasni Sveto Trojstvo. Unatoc tomu kieenje bozienogdrvca nijestari 0 b icaj.Prvo pravo bozieno drvce opisano je u LjetopisuStrasbourga iz 1605. godine kao drvo obilja ukrasenopapirnatim ruzama, jabukama, kolacima i seeerom, alibez svjeeica. U 16. i 17. stoljeeu gvorilo se 0 upotrebicrnogoricnog drveta na svetkovinama cehovskih udruzenjai bratovstina, koja je postupno prerasla u simbolikuAdventa i bozienih blagdana. Okieeno bozieno drvceisprva se moglo pronaei samo kod dijela njemackogprotestantskog stanovnista gdje je bilo dio bozienognarodnog obicaja, ali istodobno i vjerski protusimbolkatolickim bozienim jaslicama. Ovaj su obicaj najprijeusvojile plemieke i imuene gradanske obitelji, a tijekom18. stoljeeu sve se vise probijao do jednostavnihprotestantskih ljudi da bi se od 19./20. stoljeea rasiriomedu njemackim katolicima.Godine 1748. njemacki su vojnici s doseljenicimaprenijeli bozieno drvce preko oceana u Pennsylvaniu. UAustriji se prvi put pojavilo 1816., u Francuskoj 1840.,a u Engleskoj polovinom 19. stoljeea posredovanjemnjemackog princa Alberta, supruga kraljice Viktorije.Bozieno je drvce postalo jedan od najvaznijihblagdanskih simbola za njemacko-francuskog rata7

1870./71. kad se postavljalo u konacistima i bolnicamaobicnih vojnika. Tada je zadobilo znacenja zelje zamirom, obiteljske idile i nacionalnog ponosa koja suse i danas zadrzala u svijesti ljudi.U hrvatskim se krajevima ovaj obicaj, pod utjecajemnjemacke kulturne tradicije, prosirio tijekom 19. stoljeca.Prije toga domovi su se na Badnjak ukrasavali cvijecemi plodovima, a osobito raznovrsnim zelenilom, sto suobicno cinila djeca. Potom su se pocela kititi bjelogoricnastabla te naposljetku zimzelena i to vocem, najcescejabukama, ali i sljivama, kruskama, razlicitim slasticamai ukrasima izradenim od papira, kao sto su lanci i niti.Bozicno se drvce pored toga cesto ukrasavalo pozlacenimorasima i 1jesnjacima. Kasnije su se takoder postav1jalikomadici vate, voska ili papira, koji su simboliziralisnijeg. Imucniji su ljudi za kicenje imali posebne figuricei ukra e.Krscansko tumacenje nalazi simbolicke korijenebozicnog drvca u srednjovjekovnim rajskim igrama kojesu se izvodile na dan Adama i Eve, 24. prosinca i koje suprethodile igrama Kristova rodenja te igrama uz jaslice.One su trebale oznacavati vezu izmedu istocnoga grijehai njegovog iskupljenja Isusovim rodenjem. Pritom suglumci, pored jabuka, sa sobom nosili smrekino drvcekao simbo1 istocnoga grijeha, ali takoder krscanskogsiromastva i pasije, cime je uspostavljena veza izmedubozicnog i uskrsnjeg b1agdana. Kao sto je posredovanjemcovjeka Adama grijeh usao u svijet tako bi se svijettrebao iskupiti posredovanjem Isusa. Hi, gledano sastajalista simbo1a: drvo, izvor pada iz jedinstva s Bogompronaslo je svoju oslobadajucu analogiju u drvu krizapatnje koje postaje drvetom zivota.S tim u vezi objasnjava se danas uobicajeni bozicninakit. Rajski se element pored jabuka, medu ostalim,dopunjavao pozlacenim orasima, ko1acicima i papirnatim8

cvjetovima. Staklene bozicne kuglice, drvene minijaturneigracke i ostali estetizirani ukrasi, medutim, poceli suse koristiti tek u 20. stoljecu.Izvorno bozicno drvce nije bilo osvijetljeno. Svjetloje u obliku upaljenih svijecica, koje su prije ukrasavalebozicne aranzmane, uneseno kao simbol nade i bozanstva.Svjecice i svjetleci nakit preuzimaju bozicnu simbolikusvjetla jer se Isus, prema Ivanovom evandelju, pojaviokao svjetlost svijeta (Ivan 8,12) te je svojim rodenjemunio svjetlo u nas svijet.Crvene jabuke koje su danas uglavnom zamijenjenecrvenim vrpcama predstavljaju krv koja ce poslije poteciNovorodenim da bi izbavio ljude.Ispod bozicnog drvca redovito su se postavljalejaslice, najcesce izradene od drveta. (Zanimljivo je dasu jaslice narodni izraz za skup zvijezda u zvijezdu Rakacije razdoblje pocinje dan poslije ljetnog solsticija 21.lipnja.) Ispred stalice s krajoliko1l1 u zaledu, stavljala sekolijevka s malim Isusom pored koje su bili likovi Josipai Marije, pa tira i kraljeva, vola i magarca, a iznad svegasu "Ie t je Ii" andeli. J a slice suse isp rva n a Ia zile sam0 ucrkvama i u imucnijih ljudi koji su se znali nadmetatitko ce napraviti ljepse jaslice. Njih su cesto sa sobomnosili raspjevani cestitari, u nas koledari, dok su "zivomslikom" prikazivaIi scenu Isusova rodenja.Prve jaslice napravio je sveti Franjo AsiSki 1223. godineu prirodnoj velicini. Najstarije hrvatske jaslice nalazese na otocicu Kosljunu i potjecu iz 17. stoljeca.Renata Bakota9

***•m

Bozicni znakovi i simboliBozicni blagdan koji cemo uskoro proslaviti dobit cenovi zivot ako ga utemeljimo na dubljem, spiritualnijemshvacanju svijeta. U duhovnom smislu bozicni praznikje praznik Sunca te cemo ga danas razmatrati na takavnacin. No, praznik 0 kojem cemo govoriti, a povezan jesa Suncem, pripada mnogo dubljem carstvu postojanjaod Sunca koje izlazi svakog novog jutra, a ovo cetajanstveno Sunce biti misao vodilja nasih danasnjihrazmisljanj a.Sada cemo poslusati rijeci u kojima se zrcali najdubljeznacenje bozicnog misterija. U svim vremenima ove surijeci odjekivale u usima misterijskih ucenika, prijenego sto im je bilo dopusteno da sami sudjeluju umisterijima.Pogledaj SunceU panocni satKamenjem oblikovanoU bezivotrtoj zemlji.Tako u propastiI u smrti nociStvaranje nalazi novi pocetakMlade jutarnje moci.Visina nek' objaviVjecnu Bozju rijecDubina nek' sacuvaMirno utociste.U tami ziveciStvori Sunce,U tvari tkajuciSpoznaj ljepotu duha.Svi oni kojima je danas bozicno drvce sa svjecicamablizak prizor vjeruju da je rijec 0 vrlo starom obicaju.Tomu, medutim, nije tako. Bozicno je drvce novijieuropski obicaj koji nije stariji od otprilike stotinjakgodina, ali bozicni je praznik vrlo star. No, u najranijimmisterijima svih religija on se nije slavio kao praznikvanjskoga Sunca nega kao praznik Sunca koje u covjeku11

udi nagovjestaj samog izvora postojanja. Svake su gagodine slavili najvisi posvecenici u misterije u godisnjedoba u kojem Sunce salje svoje posljednje snage naZemlju obdarujuci je posljednjom toplinom. Njega sutakoder slavili oni koji jos nisu smjeli sudjelovati ucijeloj proslavi, koji su smjeli svjedociti sarno vanjski,slikovni izraz najvisih misterija. Ovo slikovito prikazivanjesacuvano je kroz stoljeca, varirajuci u formi u skladus nekoliko religij a.Bozicni praznik je praznik Svete noci, koji su umisterijima slavili Ijudi koji su bili spremni u sebiprobuditi vise sebstvo ili, kako bismo mogli reci u nasevrijeme, oni koji su u sebi mogli roditi Krista.Sarno oni koji nemaju pojma 0 cinjenici da poredkemijskih i fizikalnih snaga takoder djeluju duhovnesnage te da djelovanje obiju vrsta snaga utjece U odredenovrijeme i u odredeno godisnje doba na zivot svemira,mogu zamisljati da trenutak budenja viseg sebstva ucovjeku nema nikakve vaznosti. U vecim misterijimacovjek je opazao snage koje djeluju kroza sve postojanje;vidio je svijet oko sebe ispunjen duhom, duhovnimbicima; opazao je oko sebe svijet duha kako blistasvjetlom i bojama. Ne moze postojati uzvisenije iskustvood ovog i u pravo vrijeme ono ce svima doci. Iako bi zaneke to moglo biti tek poslije mnogih inkarnacija ipakce za sve Ijude doci trenutak kad ce u njima uskrsnutiKrist i probuditi novo gledanje i novo slusanje.U pripremama za budenje misterijske se ucenikenajprije poucavalo 0 kozmickom znacenju ovog budenja,a tek se potom izvodio sam sveti cin. To se dogadalo ubozicno vrijeme, za najvece tame dok je vanjsko Suncena Zemlju isijavalo posljednje svjetlo i toplinu jer suoni koji su spoznali duhovne cinjenice znali da u ovodoba godine snage pogodne za takvo budenje struje12

svemirom. Ueenicima se tijekom priprema govoriloda onaj tko hoee biti istinski znalac ne mora sarnoposjedovati znanje 0 tomu sto se na Zemlji dogadalotisueama i tisueama godina, nego da takoder mora bitisposoban imati pregled nad cijelim tijekom razvojacovjeeanstva shvaeajuei da veliki praznik ima svojevlastito glavno n1jesto unutar razvoja te da mora bitiposveeen misaonom poniranju u vjeenu istinu. Ueenicisu usmjeravali svoj pogled prema vremenu u kojemnasa Zemlja nije bila takva kao danas, kad na nebunije bilo ni Sunca ni Mjeseca, nego je oboje jos bilosjedinjeno sa Zerrl1jom, kad su Zemlja, Sunce i Mjeseccinili jedno tijelo. Vee su i tada postojali Ijudi, ali nisuimali tijela - jos su bili duhovna biea. Njih nije izvanaobasjavalo Suneevo svjetlo jer se ono nalazilo u samojZemlji. To nije bilo Sunce kakvo danas izvana sja nastvari i biea, vee je to bilo unutarnje Sunce sto se zarilounutar svih zemaljskih biea. Potom je doslo vrijemeu kojem se Sunce odvojili od Zemlje, kad je svjetlozasjalo na Zemlju izvana, iz svemira. Sunce se povukloiz Zemlje, a eovjeka je preplavila unutarnja tama. Toje bio poeetak njegove evolucije prema buduenosti ukojoj ee unutarnje svjetlo ponovno postati zariste unjemu. Covjek je moran naueiti upoznavati zemaljskestvari pomoeu svojih vanjskih osjetila; on se razvijaodo stupnja na kojen1 ee se u njegovoj nutrini ponovnorazariti i zasjati visi eovjek, duh-eovjek. Od svjetlakroz tamu do svjetla - takav je put razvoja ljudskograda.Misterijski ueenici bili su pripremani tako da imse u glavu neprestano ulijevalo ovo ueenje. Potomsu bili dovedeni do stvarnog probudenja. Bio je totrenutak u kojem su odabrani, u svojoj nutrini, iskusiliduhovno svjetlo; otvorile su im se duhovne oei. Ovajsveti trenutak nastupio bi kad je vanjsko svjetlo bilo13

najslabije, kad je vanjsko Sunee sjalo posljednjimsnagama. Na taj bi se dan sazivali uceniei i njima bise objavilo unutarnje sVjetlo. Onima koji jos nisu bilispremni sudjelovati u ovom svetom prikazanju ono jepokazano kao slika pomocu koje su shvacali: I za vasce nastupiti veliki trenutak; danas san10 vidite sliku;ono sto sada vidite kao sliku poslije ce za vas postatiistinski dozivljaj. Tako je bilo u manjim misterijima.Prikazivane su slike onoga sto je pristupnik posvecenjutrebao poslije iskusiti kao stvarnost.Danas cemo govoriti 0 posvecenju u manje misterije.Svugdje je bilo isto: u egipatskim misterijima,eleuzijskim misterijima, misterijima Male Azije, Babilonai Kaldeje kao i u Mitrinom kultu i u indijskim misterijimabramana. Svugdje su misterijski uceniei u ponocnisat Svete noci bili podvrgnuti jednakom iskustvu.Rano, prethodne veceri okupili bi se uceniei. Utihoj kontemplaeiji postajali bi svjesni smisla i vaznostiovog znamenitog dogadaja. Suteci bi zajedno sjedili utami. Kad se primieao ponocni cas oni su vec duge sateproveli u zamracenoj odaji zadubljeni u kontemplaeijuvjecne istine. Tada, dok se primieala ponoc, oko njih suse poceli razlijegati tajanstveni zvuei, cas glasniji, casnjezniji. Slusajuci ih, uceniei su znali: Ovo je muzikasfera. Potom je iz osvijetljenog diska pocela svjetlueatiblijeda svjetlost. Oni koji su se zagledali u njega, znalisu da ovaj disk predstavlja Zemlju. Osvijetljeni je diskpostajao tamniji i tamniji sve dok naposljetku nije postaosasvim ern. Istodobno je prostor oko njih postajao svesvjetliji. Uceniei su ponovno znali: Crni disk predstavljaZemlju; Sunee koje inace na Zemlju zraci svjetlo sadaje skriveno; Zemlja vise ne moze vidjeti Sunee. Tadasu se, prsten po prsten, oko Zemljinog diska pocele14

pojavljivati dugine boje, a oni koji su ih vidjeli suznali: Ovo je blistavi iris*.U ponoe, na mjestu crnog Zemljinog diska postupnoje postajalo vidljivo ljubicasto-crvenkasto kolo u kojesu bile upisane rijeci, koje su se razlikovale ovisnoa narodima cijim je pripadnicima bilo dopusteno daiskuse misterij: "S nama ee svijet postati Krist." Onikoji su u njih usmjerili pogled znali su: Sunce je tosto se pojavljuje u ponocni cas kad se okolni svijetadmara u dubokoj tami. - Tada je ucenicima recenoda su iskusili ono sto je u misterijima bilo poznatokao "videnje Sunca u ponoc".Onaj tko je istinski posvecen dozivljava Sunce u ponoejer je u njemu izbrisano materijalno. U njegovoj nutrinizivi sarno Sunce duha rasprsujuei svojim svjetlom tamumaterije. Najsvjetliji od svih trenutaka u covjekovomrazvoju jest onaj u kojem on dozivljava iskustvo istine daasloboden tame zivi u vjecnom svjetlu. U misterijima jeovaj trenutak godinu za godinom slikovito predstavljanu ponoeni cas Svete noei. Slika je nadalje predocavalaistinu da kao sto postoji fizicko Sunce takoder postojiduhovno Sunce, koje poput fizickoga Sunca, mora bitirodeno iz tame.Da bi ucenici ovo mogli jos dublje shvatiti, nakonsto su iskusili uzdizanje duhovnog Sunca, uzdizanjeKrista, odvedeni su u pecinu u kojoj, naizgled, nijebilo nicega osin1 kamena, nicega osim mrtve, bezivotnetvari. No, oni su vidjeli kako iz kamenja izvire zitnoklasje kao znamenje zivota, simbolicki pokazujuei dase iz prividne smrti uzdize zivot, da je zivot roden izrnrtvog kamena. Tada im je receno: Upravo od ovogdana nadalje, snaga Sunca iznova se budi nakon sto* Grc. iris: duga, Iris: grcka bozica duge koja simbolizira vezu izmeduneba i zemlja, izmedu bogova i Ijudi.15

je izgledalo da je umrla - tako novi zivot vjecno izvireiz umiruceg. Ova je istina navedena u Ivanovom evandeljurijecima: "On se mora uvecati, ali ja se moramsmanjiti!" Ivan, vjesnik dolazeceg Krista, vjesnik duhovnogSunca, on ciji praznicni dan u godisnjem tijekupada sredinom ljeta - ovaj Ivan se mora "smanjiti", au njegovom smanjivanju raste snaga dolazeceg duhovnogsvjetla povecavajuci svoju snagu u mjeri u kojoj seIvan "smanjuje". Na takav je nacin u zrnu sjemenke kojase mora osusiti i propasti da bi mogla zazivjeti novabiljka, pripremljen novi zivot. Misterijski su ucenicitrebali shvatiti da unutar smrti pociva zivot, da se izvanpropasti i umiranja u sjaju uzdizu novi cvjetovii plodovi proljeca, da Zemlja buja snagama rodenja.Trebali su nauciti da se na ovoj tocki vremena dogadanesto u najunutarnjijem bicu Zemlje: nadilazenje smrtizivotom, zivotom koji je pr~sutan u smrti. To im jezorno prikazano u slici svjetla koje postupno osvajatamu; to je ono sto su iskusili vidjevsi kako svjetlopocinje sjati u tami. U stjenovitoj pecini ugledali susvjetlo koje je prema njima zracilo u snazi i slavi iznecega sto je naizgled mrtvo.Na taj su nacin ucenici navodeni da vjeruju usnagu zivota u koju moze biti privucen covjekov najvisiideal. Tako su naucili da gledaju gore u visi idealljudskosti sve do vremena kad ce Zemlja zavrsiti svojrazvoj, kad ce svjetlo usijavati u cijelo covjecanstvo.Tada ce se sarna fizicka Zemlja raspasti u prasinu, alice duhovna jezgra ostati sa svim ljudskim bicima kojasu se u nutrini zazarila pomocu duhovnog svjetla. AZemlja i covjecanstvo tada ce se probuditi u novojfazi postojanja, u visem postojanju.Kad je nastalo krscanstvo ono je ovaj ideal nosilou sebi. Covjek je osjecao da ce se u njemu pojavitiKrist kao predstavnik duhovnog preporoda, kao veliki16

ideal cijeloga covjecanstva i stovise, da ee se rodenjedagoditi u Svetoj noei za najveee tame, kao znak iznamen da se iz mraka tvari u ljudskoj dusi mozeraditi visi covjek.Prije nego sto se govorilo 0 Kristu u starim semisterijima govorilo 0 "Suncevom Junaku" koji je utjelavioisti ideal koji je u krseanstvu utjelovljen u Kristu.Upravo kad Sunce zavrsava svoju putanju u godisnjemtijeku, kad izgleda da se njegova toplina povlaci saZemlje, a potom ponovno nastavlja strujiti, kao stoano u svojoj prividnoj smrti sadrzi zivot i nanovo gaP izlijeva dalje, tako je bilo i sa "Suncevim ]unakom" kojije snagom svojeg duhovnog zivota izvojevao pobjedunad smreu, noei i tamom.U misterijima je bilo sedam stupnjeva posveeenja.. Prvi je bio stupanj GAVRANA koji se mogao priblizitisarno vratima inicijacije. Gavrani su bili kanali izmeduvanjskoga svijeta materijalnog zivota i unutarnjeg svijetaduhovnog zivota; oni nisu sasvim pripadali materijalnomsvijetu, ali do sada ni duhovnom. Uvijek iznovanalazimo ove gavrane; oni su posvuda glasnici koji seseeu amo-tamo izmedu dva svijeta prenoseei poruke.Nalazimo ih takoder u njemackim sagama i mitovima:gavrani Wotana, gavrani koji lete oko Kyffhausera.Na drugom je stupnju ucenik s vrata odveden uunutrasnjost hrama. Ondje ga se pripremalo za treeistupanj, stupanj RATNIKA, ratnika koji je izlazio da biabjavljivao svijetu okultnu istinu koja mu je saopeenau hramu.Cetvrti stupanj, stupanj LAVA, dostizao bi onajcija svijest vise nije bila ogranicena unutar granicaindividualnosti, vee se prosirila preko cijeloga plemenskogroda. Zbog toga je Krist nazivan "Lavom Davidovelaze".17

Petom je stupnju pripadao covjek cija je mirna,siroka svijest obuhvacala sve ljude. On je bio iniciranipetog stupnja. On vise nije nosio svoje ime nego se zvaoimenom svojeg naroda. Zato se govorilo 0 PERZIjANCU,o IZRAELCU. Sada razumijemo zasto su Natanijela zvali"pravi Izraelac"; to je bilo stoga sto je on postigao petistupanj posvecenja.Sesti je stupanj bio SUNCEV JUNAK. Moramo razun1jetiznacenje ovog imenovanja. Tada cemo shvatiti kakvase bojazan i stovanje talasalo dusama misterijskih ucenikakoji su znali za postojanje Sunceva ]unaka.Sve u svemiru ide svojim ritmickim tokom: zVijezde,kao i Suce, slijede pravilne ritmove. Kad bi Suncemakar na trenutak napustilo ovaj ritam, u svemiru bidoslo do erupcija neizrecive magnitude. Ritam vlada nadcijelom prirodom sve do razine covjeka. Tako, i sarnotako dolazi do promjene. No, ritam koji tijekom godinevlada nad snagama rasta, razmnozavanja i tako dalje,prestaje kad dodemo do covjeka - zato sto covjek moraimati svoje korijene u slobodi, a sto je vise civilizirantim se vise smanjuje ovaj ritam. Kako u bozicno vrijemenestaje svjetlo tako ritam ocigledno odlazi iz covjekovazivota te u njemu prevladava kaos. No, covjek mora ponovnoroditi ritam iz svojeg najunutarnjijeg bica, svojimvlastitim poticajem. Yjezbanjem svoje vlastite volje moratako usmjeriti svoj zivot da on tece u ritmu sigurno ipostojano; njegov zivot mora poprimiti pravac u skladus pravilnoscu Sunca. Upravo kao sto je nezamislivo dase promijeni Sunceva orbita jednako je nezamislivo dase moze prekinuti ritam takvog zivota. Suncev ]unakstovan je kao utjelovljenje ovog nepromijenjenog ritma;kroza snagu viseg covjeka u sebi on je bio sposobanupravljati ritmom tijeka vlastitog zivota. A Suncev ]unak,ovaj visi covjek, rodio se u Svetoj noci.pspm*18

U navedenom je smislu Isus Krist Suncev ]unakte je kao takav zacet u prvim stoljecima krscanstva.Otuda je praznik njegova rodenja ustanovljen u dobagodine u kojem se od davnine slavio praznik rodenjaSunceva ]unaka. Otuda takoder sve ono sto se povezivalos povijescu zivota Isusa Krista. Ponocna misa koju surani krscani slavili u dubini pecina bila je posvecenaspomenu na praznik Sunca. U ovoj je misi u ponoc izmraka ustrujavalo more svjetla kao sjecanje na izlazenjeduhovnog Sunca u misterijima. Otuda Kristovo rodenjeu pecini kao ponovno sjecanje na pecinu od stijene ukojoj je roden zivot, zivot simboliziran psenicnim klasom.Kao sto je zemaljski zivot roden iz mrtvog kamena takoje iz dubine rodeno ono najvise - Isus Krist.U vezi s praznikom njegova rodenja postoji legenda0 tri svecenika-mudraca, tri kralja. Oni su djetetudonijeli: ZLATO, sirrtbol vanjskoga covjeka ispunjenogmudroscu; MIRHU*, simbol pobjede zivota nad smrcu; iTAM]AN simbol kozmicokog etera u kojem zivi duh.I tako u cijelom sadrzaju bozicnog praznika osje­(amo da odjekuje nesto iz pradavnih vremena. K nama jeto preslo iz slikovitih prikaza koji pripadaju krseanstvu.Krseanski simboli su odraz najdrevnijih simbola kojimase covjek sluzio. ]edan od njih je osvijetljeno bozicnodrvce. Za nas je to simbol rajskoga drveta koje predstavljasveobuhvatnu materijalnu prirodu. Duhovna prirodapredstavljena je drvom spoznaje i drvom zivota.Postoji legenda koja izrazava pravo znacenje drvaspoznaje i drva zivota. Set (Adamov sin, op. prev.) stojipred vratima Raja te zeli uei. Kerubin koji s plamenimmacem cuva ulaz dopusta mu da prode. To je znak* Mirha, mira, izmira, crvenkasto-smeda smola drveta Commiphoraabbysinica i ostalih stabala iz roda Commiphora, podrijetlom izSomalije; od davnine sluzi za balzamiranje i kadenje.19

posvecenja. U Raju, Set pronalazi drvo zivota evrstoisprepleteno s drvom spoznaje. Arkandeo Mihael,koji stoji u prisutnosti Boga, dopusta mu da s ovogisprepletenog drva uzme tri zrna sjemena. Drvo stojiondje kao proroeka objava buducnosti eovjeeanstva.Kad cijelo eovjeeanstvo postigne posvecenje i pronadespoznaju ostat ce sarno drvo zivota, vise nece biti smrti.No, u meduvreI}1enu sarno posvecenik moze uzimatis ovog drveta tri zrna sjen1ena - tri sjemenke kojesimboliziraju tri visa elana eovjekova bica.Kad je Adam umro Set je stavio tri zrna sjemenau njegova usta, a iz njih je izrastao goruci grm. Oddrva odrezanog s ovog grma uvijek iznova izbijajunove mladice i novo lisce. No, unutar goruceg prstenaoko grma je zapisano: "Ja sam onaj koji je bio, kojijesam, koji ce biti." - drugim rijeeima to je onaj tkoje prosao kroz sve inkarnacije, to je snaga covjeka uvjeenom stvaranju koja iz svjetla silazi u tamu, a iztan1e ponovno uzlazi u svjetlo.Stap kojim je Mojsije izvodio svoja euda bio jeizdjeljan od drveta ovoga grma; vrata Salamonovoghrama bila su od njega napravljena; drvo je odneseno uvodu jezera Bethsaide te je iz jezera primilo iscjeljujucasvojstva 0 kojima se govori. A od istoga je drvetanapravljen kriz Isusa Krista. To je drvo kriza, simbolazivota koji odlazi u smrt, a ipak u sebi ima snage da izsebe donese novi zivot. Ovdje pred nama stoje velikisin1boli svijeta: Zivot, pobjednik nad smrcu. Drvo krizakoje je izraslo iz tri sjemenke rajskog drveta.Ruzino drvo je takoder simbol smrti nize prirodei uskrsnuca vise prirode. Rajsko drvo i drvo krizapovezani su na najeudesniji naein. Unatoe tomu stoje kriz uvijek simbol Uskrsa on takoder produbljujenase shvacanje bozicnog misterija. Osjecamo kako u20

noci Kristova rodenja izvire novi zivot i struji premanama. Ova je misao naznacena svjezim ruzama kojimaje okiceno bozicno drvce. One nam govore: Drvo Svetenoci nije jos postalo drvom kriza, ali u njemu se pocinjeuzdizati snaga da to postane.Ovo predavanje je odrzano u Berlinu, 17. prosinca 1906. poredboZicnog drvca okicenog simbolima, trideset trima upaljenimsvijecama i trideset trima svjezim, crvenim ruzama.21

RUlE koje rastu iz zelenila simbol su vjecnoga kojeizvire iz prolaznoga.KVADRAT je simbol cetverostruke covjekove prirode:fizickog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i la.DTROKUT je simbol duha-samoga, zivotnog duha i duhovnogcovjeka*.1znad trokuta je simbol za TAROT. Posvecenici u egipatskemisterije su znali kako treba tumaciti ovaj znak.AoZnali su kako citati knjigu Tarota koja sadrzi 78 karata­-listova na koje su upisana sva dogadanja u svijetuod pocetka do kraja, od ALFE do OMEGE, a koja se moguiscitavati ako se znakovi ispravno sloze. Ove slikeizrazavaju zivot koji umire, a potom ponovno izvireu novi zivot. Tko god moze povezati prave brojeves pravim slikama sposoban je citati ovu knjigu. Ovojmudrosti brojeva i slika poucavalo se od pamtivjeka.* Tri viSa covjekova clana koja je on vee poceo razvijati, a koja eese sasvim razviti u buduenosti kad covjek vlastitim snagama duhapreradi svoje astralno, etersko i fizicko tijelo.22

U srednjem je vijeku jos uvijek bila u prvom planuiako je do danas od nje malo toga prezivjelo.Iznad ovoga simbola je TAO, znak koji podsjeca nazacece bozanskog, kojeg su se drzali nasi davni preci,a dolazi od rijeci TAO. Prije Europe, Azija i Afrika subila poprista ljudske civilizacije, a nasi su davni precizivjeIi na kontinentu Atlantide koju je na kraju preplavioveliki potop. U germanskim sagama 0 domovini magle(njem. Nifelheim iii Nebelheim) jos uvijek zivi sjecanje naAtlantidu jer Atlantida nije bila okruzena sarno zrakom.Goleme mase oblaka, poput onih koje danas mozemovidjeti da se skupljaju iznad vrhunaca visokih planina,valjale su se nad Zemljom. Sunce i Mjesec nisu jasnosjali na nebu. Bili su okruzeni dugom, svetim irisom.U ono je doba covjek razumio jezik prirode. Danasvise ne razumije sto mu govori iz mreskanja valova,iz suma vjetra, iz lisca koje zuti, iz tutnjave groma, alije na staroj Atlantidi razumio. Sve je ovo dozivljavaokao stvarnost. A unutar ovih zvukova oblaka i vodai lisca i vjetra odzvanjao je glas: TAO - To sam la.Covjek Atlantide ga je cuo i razumio osjecajuci kakoTAO prozima cijeli svemir.Na posljetku kozmicki simbol covjeka je PENTAGRAMkoji visi na vrhu drveta. Danas ne mozemo govoriti 0najdubljem znacenju pentagrama. No, to je zvijezdacovjecanstva, covjecanstva u razvoju; to je zvijezda23

koju slijede svi mudri Ijudi kao sto su je slijedilisvecenici-mudraci starine. Qna simbolizira samu biti znacenje zemaljskog postojanja. Qna se rada u svetojnoci jer najvece svjetlo isijava iz najdublje tame. Covjeknastavlja zivjeti prema stanju u kojem se u njemutreba roditi svjetlo, u kojem ce rijeci pune znacenjabiti zamijenjene drugima isto tako znacajnim, kad sevise nece govoriti: "Tama ne sadrzi svjetlo" nego kadce istina odzvanjati iz svemira: "Tama vodi ispredsvjetla sto sja u zvijezdi covjecanstva - i sada tamasadrzi sVjetlo!"Qvo bi trebalo odjeknuti i duhovno svjetlo bi trebalozasjati iz bozicnoga blagdana. Mi cemo slaviti ovajbozicni praznik kao praznik viseg ideala covjecanstva jerce tada on u nasim dusama roditi radosno pouzdanje:Ja cu takoder iskusiti rodenje viseg covjeka u sebi! Umeni ce se takoder dogoditi rodenje spasitelja, rodenjeKrista!24

Bozic naseg dobai bozicne pucke igreAko u ovo vrijeme izidemo na ulice nasih velikih gradovavidimo da one obiluju stvarima koje nasi suvremenicizele nabaviti za proslavu nadolazeeeg blagdana, zaproslavu jednog od najveeih blagdana u godini kojicovjecanstvo moze svetkovati: blagdana u spomennajsilnijeg impulsa u razvoju covjecanstva. Pa ipak,hoeemo Ii danas pustiti da nam u srca ude ono sto seu sljedeeim danima treba dogoditi u jednom veIikomgradu poput naseg za proslave ovog spomen-blagdanai je Ii toj proslavi primjereno ono sto se provlaci krozduse i srca ljudi, ako pritom nemamo nikakvih iluzija,vee imamo na umu sarno istinu, tada vjerojatno nemozemo nista drugo nego si priznati: Kako malo svapripren1a, a mozda i sarno svetkovanje Boziea odgovarajus jedne strane svemu onom sto se inace dogada okonas u modernoj kulturi, a kako malo s druge strane sveto odgovara onom sto bi, u osnovi uzevsi, ipak trebalozivjeti najdublje u srcima ljudi kao sjeeanje i kao ideja 0najveeem mogueem impulsu koji je covjecanstvo tijekon1svojega razvoja moglo dobiti.Yjerojatno neeu previse reei ako izrazim misljenje:Na nase oko vise ne djeluje sve tako harmonicno dabi se ono moglo prozeti bozienin1 ugodajem, da bi odonog sto moze vidjeti u nasoj danasnjoj okoIini mogloprimiti ovaj bozieni ugodaj. Ipak sve vise ne djeluje takoharmonicno kad kroz drvorede u kojima su postavljenaboziena drvca ili ostale pripreme za boziene praznike,zuje nasa suvremena prometna sredstva. - A ako mozdadanasnji covjek vise sasvim ne osjeea ovu disharmoniju,25

tada je to stoga sto se vee previse odviknuo osjeeati svudubinu, svu prisnost povezanu upravo s predstojeeimblagdanom. Ono sto je gradanima ponajvise ostalo odIjudskog unutarnjeg dubokog unosenje u svetkovinuBoziea, nije zapravo nista drugo doli posljednji, velikiodjek koji se jos jedva moze naslutiti, doli navike u kojojse vise ne moze opazati velicina, a na sto se tijekomstoljeea covjecanstvo priviknulo.Bilo bi sasvim promaseno kad bismo s pesimizmomgledali na to da su se vremena promijenila te da je unasim danasnjim velikim gradovima nen10guee razvitionakvu duboku prisnost u odnosu na ovaj blagdankakva je nekad postojala. Ne bi bilo ispravno kad bismodopustili da se pojavi ovakav pesimisticni ugodaj, kadistodobno, kao sto prilici ovim krugovima, mozemo slutitida covjecanstvo ponovno moze doei do sve dubine ivelicine impulsa koji bi se trebao osjetiti upravo tijekomovog blagdana. Tragalacke duse imaju priliku da se usebi zapitaju: Sto bi nam mogao znaciti ovaj krseanskipraznik? - te si mogu u svojim srcima priznati: Upravoee duhovna znanost cijelom covjecanstvu ponovno datinesto sto u najpunijem smislu rijeci sada vise ne mozebiti ovdje i uvezi s cim si moramo priznati, ako se nezelimo uljuljati u iluzije i fantaziranja, da to vise nemoze biti ovdje.*U blagdanu, medutim, koji je visestruko postaopukim blagdanom darivanja trebalo bi prepoznati onosto je Kristov blagdan, Bozieni blagdan stoljeeima znacioIjudima: blagdan cijim svetkovanjem iz dusa procvjetavaradost nadanja, izvjesnost nadanja te svijest 0 pripadnostiduhovnom bieu koje se spustilo iz duhovnih visina itako se sjedinilo sa Zemljom da svaka Ijudska dusa,koja to hoce, moze sudjelovati u njegovoj snazi.* Misli se na ponovnu pojavu Isusa Krista u fizickom tijelu.26

Stoljeeima se slavio blagdan koji je u dusama budiosvijest da svaka pojedina ljudska dusa dobiva cvrstusnagu od gore opisane duhovne moei te da se svi ljudi,koji su voljni, mogu sastati u sluzbi ove duhovne moeitako da i na Zemlji pronadu pravi put kako bi kao ljudi,koliko je god moguee, mogli biti; kako bi kao ljudi naZemlji, koliko je god ll10guee, mogli ljubiti.Kad bi covjek, radi usporedbe, pustio da na njegovudusu djeluje ono sto je Bozieni blagdan stoljeeima bioi ono sto bi ponovno trebao postati, tada bi bilo dobroda se ugodaj, koji danas zbog kulturnog napretka vladau nasem okruzju, usporedi s jedne strane s onimsto je Bozieni blagdan nekad bio, a s druge strane sonim sto ovaj blagdan, upravo kroz duhovnu znanost,obnavljanjem u dusama koje postaje bezvremensko,ponovno moze postati.Danasnji gradski ljudi jedva mogu ispravno dubinskivrednovati ono sto je povezano s nasim velikim godisnjimsvetkovanjima; jedva mogu osjetiti caroliju koja poputduhovnog daha prolazi dusama i najdubljim osjeeajimaonih koji pritom vjeruju da za velikih praznickihpriredbi 0 Bozieu ili 0 Uskrsu u svojim srcima noseKrista. Osjetiti ovu caroliju, koja u ovim vremenimapoput duhovnog daha struji covjecanstvom, danas je,prije svega gradanima, postalo doista, doista tesko. Zaone koji su jos imali priliku vidjeti barem malo od ovogcarobnog vjetra, koji se u takvim vremenima mogaoprovlaciti kroz duse i najdublje osjeeaje, to ee sasvimsigurno biti cudesno, velicanstveno sjeeanje. ja samjos kao mali djecak mogao vidjeti posljednje ostatkeonog sto je u selima njemackih krajeva poput ovakvogcarobnog vjetra strujilo dusama i najdubljim osjeeajima- kako je u najdubljem unutarnjem dusevnom zivotustarih i mladih, dok se priblizavalo vrijeme Boziea,nastajalo nesto sto se razlikovalo od osjeta i osjeeaja koje27

su inace imali tijekom godine. Takvo sto se moglo naselu sasvim dobro osjetiti jos prije nekoliko desetljeca.Kao da su se duse na prirodan nacin, iznutra okitile istvarno osjetile nesto poput sljedeceg: Fizicko suncanosvjetlo je za jeseni usia u najdublju nocnu tminu,povecala se vanjska fizicka tama. Noci su postale duze,a dani kraci. Moramo dugo sjediti u sobama. Dok smoinace, u suprotnin1 godisnjim dobima, izlazili na poljai osjecali zlacanost jutarnjih sunacanih zraka koje sunas obasjavale, dok smo osjecali sunce sto nas grije,i pokretali nase ruke u dugim ljetnim danima, sadamoramo dugo sjediti u sobi i biti obavijeni s mnogo,mnogo tame, moramo cesto gledati kroz prozor kakose zemlja zaodjeva svojom zimskom haljinom.Nemoguce je u tancine prikazati svu ljepotu i divotuugodaja koji se budio u najjednostavnijim seoskimkolibama za nedjeljnih poslijepodneva i veceri dokse priblizavalo vrijeme Bozica jer bi se morali opisatiintimni dusevni ugodaji. Poput mnogih koji su tijekomostalih dijelova godine uglavnom svadljivi i nad kojecimnegoduju, morali bismo se ispuniti mislima: Priblizava sevrijeme Bozica. - ]er, samorazumljivo, oni u svojoj dusiosjecaju da su s njim povezani. ani osjecaju: Sarno vrijemepostaje previse sveto da bi se sada moglo pokazivatinezadovoljstvo. - avo je sarno jedan mali osvrt naono sto je prije mnogo stoljeca bilo u najvecoj mjeriprisutno, sto se jos prije nekoliko desetljeca, kao posljednjiostatak, moglo vidjeti u selima. Moglo se vidjeti, kadse u domove vracalo bozicno obiteljsko slavlje, da su unjima izlozene svakojake replike malih jaslica iz staleu Betlehemu, gdjekad izvedene na sasvim primitivannacin, kako se djeca iznad svega vesele onom sto je stime povezano kad ugledaju ]osipa i Mariju, ispred njihpastire, a iznad andela. A takva se replika jaslica moze,u odredenim selima, pronaci u gotovo svakoj kuci.28

Ono sto je ponovno usia u domove je manje ili visevee bio posljednji odjek neceg drugog cega eemo seposlije jos dotaknuti. los se prije nekoliko desetljeea,tijekom glavnih bozienih dana 25., 26. prosinca, dok sepriblizavao praznik Sveta tri kralja, moglo vidjeti kakoselima prolaze grupe glumaca, posljednjih prikazivacasvete povijesti. Prave su boziene igre vee bile sasvimrijetke, ali se jos ponegdje mogao vidjeti posljednjiodjek predstave Sveta tri kralja, a mozda se moze idanas vidjeti u nekim zabacenim selima. Ondje su,cudni na razlicite nacine, dolazila Sveta tri kralja spapirnatim krunama i zvijezdom na glavi, te su prolazeeiselom s nekoliko primitivnih glasova, istodobno sveto ihumoristicno, a rijetko bez humora, pobudivali sve stobi duse trebale osjeeati u vezi s onim sto u Bibliji piseo velikom Kristovom impulsu razvoja covjecanstva.To je, uglavnom, u sarno bozieno vrijeme te u danei tjedne oko Boziea, bio ugodaj u koji su se izlijevalasrca, u kojemu je svima bilo moguee prihvatiti ono stoje neposrednim prikazivanjem, na jednostavan nacin,bilo izneseno pred duse, a u cemu je sudjelovalo cijeloselo. Takve groteskno-kon1edijantske predstave svetihprizora, koje u moderno doba uglavnom oponasaju starepasionske igre, s vremenom su postajale neshvatljive,te su jos zivjele sarno kao sjeeanje i ideja 0 velikimrazdobljima covjecanstva. ler, za razliku od pasionskepovijesti, koja pripada uskrsnjem vremenu, bilo jenemoguee da se u neko drugo doba godine, kao upravou ove dane, osjeti ugodaj Svete noei i Tri kralja. Covjekse osjeeao sjedinjenim s onim sto je govorilo iz zvijezda,iz tjedana, iz godisnjih doba, sto je govorilo iz snijegai suncanog sjaja te je pustao da mu ono sto bi htio itrebao osjeeati, govore posve jednostavni "zvjezdanipjevaci" koji su isli naokolo dotjerani jos sarno u bijelehalje s papirnatim krunama na glavama, od kojih je29

jedan nosio zvijezdu prlCVrSCenu na "skare" tako daju je mogao daleko pruzati. Prolazeci selima zastajalibi pred kucama i prinosili svoje jednostavne stvari.I sve se svodilo sarno na to da su ljudi upravo u ovovrijeme i upravo s tako ugodenim srcima bili sposobniprimiti nesto sto je bas u ovo vrijeme trebalo prodrijetiu ljudske duse. Za mene je, u svakom slucaju, ostalo ulijepom sjecanju to sto sam jos gdjekoji put CUO ova vejednostavne pjesme "zvjezdanih pjevaca" koje su aniizgovarali prolazeci selima.Ove su igre bile takve da je u njima sudjelovalocijelo selo. Odgovarajucim se redom, primjerice, nosilazvijezda. Bozicna zvijezda ili zvijezda trojce kraljeva bilaje izraz uskladenosti godisnjeg doba, blagdanskog dobas ljudskim srcima. Bila je to velicina koja se stoljecimana sirokom podrucju cijele nase Zemlje, poput carobnogdaha, sirila u najjednostavnijim dusama. Upravo kaotragaoci za duhovnom spoznajom moramo si malo prizvatipred dusu ovaj ugodaj. ]er, kad god sn10 tijekom cijelegodine razmatrali ovaj veliki dogadaj ponovno smo mogliosjetiti koja Ii je stvarna moc, za sve ljude i za cijeIizemaljski razvoj, sadrzana u mislima kojima se trebamoispuniti U ovo blagdansko vrijeme.Da bismo to bolje razun1jeIi mozemo si predocitikako je u prijasnja vremena cijeli Bozic, prije svega u30

naroda razlicitih njemackih i zapadnoeuropskih krajeva,zapravo bio uronjen u blagdansko svetkovanje te dase ono moglo postici najjednostavnijim sredstvima.No, danas jos mozda sarno tragaoci za duhovnim mogushvatiti bit starih bozicnih igara.Ono sto sam yam opisao kao "zvjezdano pjevanje"sarno je njegova posljednja rusevina, njegov posljednjiostatak. Vratimo li se kroz stoljeca pronaci cemo kakosu se u mnogim krajevima, kad se priblizavalo ovovrijeme, izvodile bozicne igre u kojima su sudjelovalacijela sela. Stoga mozemo reci da u odnosu na poznavanjebozicnih igara mozemo zapravo biti jos sarno sakupljacinecega sto je na zalasku. - ]a sam koji sam jos imaosrece da lui je jedan stari prijatelj* bio takav sakupljac,rnogao sam iz njegovih usta cuti 0 onom sto je pronasaokao obrazovani sakupljac bozicnih igara, prije svega unjemacko-madarskim krajevima.U njemackin1 govornim podrucjima Madarske, ukojima se prije vremena madarizacije pedesetih isezdesetih godina prosloga stoljeca odrzao njemackirnaterinski jezik i njemacki razgovorni jezik, otkrivase jos ponesto od bozicnih igara i bozicnih obicaja stose u glavnom kraju, u njemackoj domovini, odavnoutopilo u velikoj rijeci zaborava. Neki doseljenici kojisu tijekom proteklih stoljeca dosli u slavenske krajeve,sacuvali su svoje stare bozicne igre te su ih obnavljalikad bi se medu seljacima pronasli odgovarajuci Ijudida ih prikazuju. ]a se jos dobro sjecam - a vi cete mimozda ipak dopustiti da takve prosudujem - s kakvimje entuzijazmom stari Schroer govorio 0 bozicnim igrama* Karl Julius Schroer, Steinerov profesor njemaeke knjizevnosti naVisokoj tehniekoj skoli u Beeu, bio je sakupljae narodnih obieaja inarodne knjizevnosti te je objavio zbirku "Deutsche Weihnachtspieleaus Ungarn", Bee 1858. i 1862.31

clJem je izvodenju bio nazocan u vrijeme blagdana.Kad se ode ovim seoskim Ijudima i vidi kako su oniiz najsvetijeg ugodaja izrodiIi jednostavnu umjetnostbozicnih igara, nije pretjerano reci da se gotovo mozeshvatiti najunutarnjije bice njihova umjetnickog elementa.Ljudi koji danas vjeruju da mogu nauciti recitirati odnekog ucitelja, koji danas trckaraju amo-tamo da binapraviIi nekakve ispravne vjezbe disanja - jer danaspostoje tuceti ispravnih metoda disanja za pjevanje irecitiranje - ovi Ijudi vjeruju da je rijec 0 tomu da se odIjudskoga tijela iIi grkljana napravi ispravan automat dabi se, na materijalisticki nacin, mogla njegovati nekakvaumjetnost. Zelio bih sarno da se ovo cudno shvacanjenikad stvarno ne ukorijeni u nasim krugovima jer oviIjudi uopce nemaju pojma kako se iz najsvetijeg ugodaja,iz molitveno-bozicnog ugodaja, rada jednostavna, aliistinita un1jetnost predstavljena s najdubljim krscans imugodajem u dusama i grudima seoskih momaka koji tijekomgodine znaju izvoditi svakakve vragolije i beskorisneposalice. Ovi jednostavni Ijudi ispod svojih slamnatihkrovova beskrajno su svjesniji povezanosti u Ijudskojdusi, povezanosti cijeloga covjeka s umjetnoscu, negosto se 0 tomu danas zna u suvremenom umjetnickomstvaralastvu iIi u nasim modernim kazalistima gdje se jostoliko uzbuduju oko toga da je umjetnost nesto sto moraproizlaziti iz cijeloga covjeka, a da sveta umjetnost moraproizlaziti iz covjekova svetog, poboznog ugodaja.To Yam, primjerice, mogu prikazati na cetiri glavnaugodaja koji su postojali u krajevima sto ih je jos mogaoposjetiti Schroer.Za izvodenje bozicnih igara u Gornjoj Madarskoj,dok su se primicali listopad i studeni, netko tko prijenikada nije imao napisane, predajom prenesene, bozicneigre - jer se na zapisivanje gledalo kao na profaniranje- skupljao bi Ijude koje je za to smatrao podobnima,32

a u ovo su bozicno vrijeme zapravo bili prikladni nekiza koje se to mozda nikad prije ne bi predpostavilo:vragolasti, beskorisni momci koji su tijekom godineizvodili sve moguce nepodopstine. U ovo vrijeme,n1edutim, u njihove bi duse uranjao odgovarajuci ugodaj.U tjednima pokusa za sudionike bozicnih igara postojalisu strogi propisi. Svatko tko je htio sudjelovati moraose cvrsto pridrzavati cetiri pravila. K tomu se, naravno,moramo prenijeti u seoski zivot i razmisliti sto je useoskom zivotu znacila zabrana sudjelovanja u jednojtakvoj stvari."Svatko tko hoce sudjelovati u igri 1. ne smije icisluziti, 2. tijekom cijelog svetog vremena ne smije pjevatisaljive pjesmice, 3. mora zivjeti cestitim zivotom, 4.mora slusati voditelja." Za pogreske je bila odredenanovcana kazna, primjerice, za svako zaboravljanje i sl.tijekom izvodenja igre.Ne odzvanja li u ovom obicaju nesto od svijesti kojaje postojala u svetistima starih misterija gdje covjektakoder nije zaboravljao da se do mudrosti moze docisarno skolovanjem? Tako je i ovdje vladala svijest dacijeli covjek, sa svojom dusom i svojim moralom, morabiti oplemenjen i prociscen ako hoce na dostojan nacinpristupiti umjetnosti. Takvo sto se moralo roditi iz cijelogacovjeka! A bozicni je ugodaj i u najizgubljenijem momkumogao proizvesti poboznost.Ono sto sam yam upravo naveo da su Schroer i ostalijos mogli sakupiti od bozicnih igara koje su izvodene,sarno su posljednji ostaci, posljednje rusevine starihigara.Sada cemo se osvrnuti na jos ranije vrijeme, na 16.,15., 14. stoljece i tako dalje, kad su postojali sasvimdrukciji odnosi izmedu gradova i sela, gdje su zapravoduse seoskih stanovnika za ovog krscanskog blagdanauranjale u sasvim drukciji ugodaj kroz ono sto im je33

moglo biti dana igrama u kojima se najjednostavnijim,najprimitivnijim sredstvima prikazivala sveta legenda,rodenje Isusa Krista sa svime sto k tomu biblijski pripada.I kao sto danu Bozica, 25. prosinca, u kalendaru prethodidan Adama i Eve, tako je obicno igri, koja je zapravobila "bozicna igra", prethodila takozvana "rajska igra"- igra 0 tomu kako su Adam i Eva u Raju postali zrtvamavraga, odnosno zmije. U najjednostavnijim se krajevimamogao steci neposredan uvid u povezanost izmeducovjekova silaska iz d uhovnih visina u sferu fizickogplana te 0 zamahu koji je on primio Kristovim impulsomda ponovno krene gore, u duhovne svjetove.Pri citanju Pavlovih poslanica osjecamo grandioznostnjegova shvacanja covjeka koji se u Adamu spustio izduhovnog u osjetilni svijet, a u "novom Adamu", Kristu,se ponovno uzdize iz osjetilnog u duhovni svijet. To sukod PavIa, koji je osjecao i cutio na grandiozan nacin,mogli osjetiti najpriprostiji ljudi sve do djece, u dubinivojih srdaca, u dubini svojih dusa, prisno, usrdno is puna Ijubavi, kad su im se u bozicno vrijeme jednaza drugom prikazivale rajska igra Adama i Eve, igrao istocnom grijehu ljudi pa sve do objave Krista ubozicnoj igri. I duboko se duboko osjecao silan rez kojije Kristovim dogadajem ucinjen u razvoju covjecanstva.Dogadaj Krista osjecao se kao zaokret razvojnih putova.Recimo da je put s Neba na Zemlju bio put od Adamado Krista. Put od Zemlje prema Nebu je put od Krista dokraja zemaljskog vremena. To se osjecalo na najprisnijinacin za izvodenja ovih dviju gore opisanih igara predoeima tisuca i tisuca ljudi. Jer, oni su, krQz Kristovimpuls, stvarno osjetili potpunu obnovu onoga sto jeljudski duh.Mozda bi se u nutrini takoder moglo osjetiti nestopoput odjeka covjekovih osjecaja u vezi s ovim preokretomcitavog napretka covjeeanstva u rijeeima koje potjeeu34

iz starih, starih vremena, iz prvih stoljeca krscanstva ikoje su se cesto, cesto izgovarale jos u 8., 9., 10. stoljecuu krajevima u kojima se, osobito u Europi, prosirilokrscanstvo. Osjeca se nesto neizm.jerno u rijecima kaosto su sljedece:Ave maris stellaDei mater almaAtque semper virgoFelix coeli porta.Sumens illud AveGabrielis oreFunda nos in paceMutans nomen Eva!Pri izgovaranju ovih rijeci oSJeca se put covjekaod Neba prema Zemlji preko istocnoga grijeha - icovjekovo uzdizanje kroz Krista, od Zemlje prema Nebu.Ovaj se put takoder osjeca u oba zenska lika, u "Evi"te u imenu koje se pripisuje Isusovoj majci, a kojim seana pozdravlja s "Ave". Ave je preokrenuto ime Eva.eitamo li obrnuto Ave dobijemo Eva. To bi se trebaloasjetiti u njegovom potpunom znacenju. Otuda ove rijecikoje ujedno pokazuju sto se osjecalo u najelementarnijimprirodnim pojavama, a istodobno sto se ljudskogavidjelo u legendi:Ave, zvijezdo mora,Bozanska mlada majkoI vjecna djevice,Ti sreco nebeskih vrata.Uzimajuci ovo AveKao Gabrijelov dar,Ucvrscujes nas u miruPreokrecuci ime Eva.35

U ovim jednostavnim rijecima os]ecamo najvecimisterij, najvecu tajnu razvoja covjecanstva. A u izvrtanjuimena Eva u Ave svatko intimno osjeca sto se moglorazabrati iz grandioznog stila Pavlove poslanice kadsu se citala mjesta 0 Adamu, 0 "starom" Adamu i 0Kristu, "novom" Adamu. Ovaj je ugodaj bio prisutankad su se u dane Kristova blagdana jedna za drugom,na primitivan nacin, izvodile rajska igra, prikazivao seizgon iz Raja, i bozicna igra, koja je predstavIjaIa naduu buducnost sto ju je mogla imati svaka Ijudska dusaako je primila snagu koja Iezi u Kristovom impulsu.No, da bi se to moglo osjetiti potreban je dusevniugodaj za koji nam mora biti jasno da ga danas naonakav nacin vise ne mozemo imati. Vremena su postaladrukcija. Tada, ustvari, nije bilo takve nemogucnostigledanja u duhovni svijet kao sto postoji danas unajprimitivnijih i u najinteligentnijih Ijudi, nije bilotakvog temeIjno materijalistickog elementa u dubinamaIjudskih dusa. Pretpostavka 0 postojanju duhovnogsvijeta bila je sarna po sebi razumIjiva, a isto je takobilo samorazumljivo razumijevanje da se duhovni svijetrazlikuje od osjetilnog svijeta. Danas se tesko mozeP9jmiti kako su se Ijudi mogli spiritualno osjecati svedo u 15., 16. stoljece i kako je zapravo posvuda bilaprisutna svijest 0 duhovnosti.Kad nam pode za rukom da ponovno izvedemojednu od bozicnih igara, koje ce biti prikazane u nasimobjema umjetnickim sobama, tad ce se mozda izvannasih krugova takoder moci probuditi razumijevanjeza njihov duhovni ugodaj. Upravo bi nam ponekiredak jedne takve bozicne igre trebao posluziti kaoznak prepoznavanja duhovnog smisla koji je u njojprisutan te za razumijevanje blagdanskog vremena ukojem se izvodi. Kad, primjerice, u nekoj od bozicnihigara Marija ocekujuci dijete Isusa kaze: Doslo je vrijeme,36

vidim djetesce. - to znaci da vidovito gleda u danekoji prethode rodenju, da ima viziju djeteta koje sepribliiava - kao sto je to u n1nogim boiicnim igrama - izapravo se pitam gdje danas u istim prilikama moietepronaci slicnu pripovjetku? Prosla su vremena svjesnepovezanosti s duhovnim svijetom kakva su tada bila. Uodnosu na to ne moiemo se predati ni optimisticnomni pesimisticnom misljenju. Danas vec covjek mora oticijako daleko, u najprimitivnije seoske krajeve, hoce lipronaci viziju 0 djecaku koji treba doci za nekolikodana. Tako necega jos ima!Mogli bismo, naravno, uroniti u jedan takav ugodajkoji smo u boiicno vrijeme prizvali ovim primitivnimmislima i sjecanjima na najveci dogadaj u razvojucovjecanstva. Zato nam mora biti sasvim shvatljivo da jena m.jesto one ranije poezije, one jednostavne primitivneumjetnosti, stupila danasnja proza elektricnih tramvajai automobila koji na tako groteskan nacin zuje alejama sboiicnim drvcima. Ocima osjetljivim na estetiku nemoguceje istodobno gledati dvije stvari: boiicna drvca, boiicnesajmove - i auton1obile i elektricne tramvaje kako vozeizmedu njih. Ovo nemoguce je, naravno, danas sarno posebi razumljivo, ali za oci osjetljive na estetiku to i daljeostaje nemoguce. Unatoc tomu hocemo li biti prijatelji,a ne neprijatelji kulture te hocemo li je shvatiti, to nammora postati samorazumljivo.No, mi bismo takoder htjeli razumjeti u kakvoj jeto vezi s materijalistickom crtom koja prolazi kroza sveduse, ne sarno gradana nego i seoskog stanovnistva. 0,moiemo osluskivati kako ovaj materijalisticki ugodajobuzima duse Ijudi. Otidite u 14., 13. stoljece gdjecete pronaci da su Ijudi, kad se, primjerice, govoriloo drvu spoznaje u Raju, potpuno znali da se misli nanesto duhovno. Gni su na ispravan nacin znali sto imse prikazuje u rajskim igrama, spiritualno su znali da37

se to odnosi tocno na ono sto je prikazano kao drvospoznaje ili drvo zivota. ]er, u ona vremena praznovjerjejos uopce nije bilo tako rasprostranjeno kao sto seprosirilo poslije u 15., 16., 17. stoljecu. Naprotiv, vec u15. stoljecu nalazimo, primjerice, u bamberskom kraju- to bi trebalo povijesno dokazati - kako su ljudina Bozic izlazili u vocnjak s jabukama jer su fizicki,materijalno iscekivali da jedno osobito odabrano drvojabuke procvate 0 Bozicu. U epohi koja je pocela u13., 14. stoljecu, a zavrsila u 16., 17. stoljecu cijeli jedusevni zivot ljudi bio materijalisticki i to ne sarno udusama gradana nego takoder u dusama priprostogseoskog stanovnistva.los se mnogo toga od stare poezije uvuklo u kuce sbozicnim drvcem. No, ono sto je u najsvetijem ugodajuseljaka hUjilo kao misterij, postalo je obicnom vanjskompoezijom, poezijon1 bozicnog drvca koje je, doduse, josuvijek lijepo, ali je ipak sarno odjek jedne velicine.Zasto je tako? Zato sto je covjecanstvo tijekomvremena moralo proci kroz razvoj; zato sto se ono stoje u jednom vremenu bilo blisko, veliko i znacajno naisti nacin ne moze zadrzati u svim vremenima.Nase vrijeme moze sasvim izvjesno uroniti u onajistinski bozicni ugodaj, kakav smo upravo zorno opisali,kao u neko povijesno sjecanje, kao u dio proslosti.No, kad ipak, simbol bozicnog drvca unesemo na nasablagdanska okupljanja, to cinimo upravo stoga sto sasamom antropozofskom duhovnom znanoscu povezujemomisli na jedan novi bozicni ugodaj covjecanstva,covjecanstva koje napreduje. ]er, duhovna znanost treba,na nacin primjeren nasem vremenu, u ljudska srcai u ljudske duse spustiti tajnu Krista. Unatoc nasimdanasnjim prometnim sredstvima, koja zuje cim izidemokroz vrata ili mozda, stovise, s nama odlijecu zrakom38

- ubrzo ce ove stvari jos sasvim drukcije odvesticovjecansvo najsuhoparnijoj, najgroznijoj prozi. - Ljudidanasnjeg vremena moraju imati mogucnost da upravosve jacim i sve znacajnijim produbljivanjem svojihdusa ponovno pronadu bozanski-duhovno, koje je natako jednostavan nacin moglo doci pred oci primitivnihdusa minulih stoljeca, kad su na Bozic gledale Svetodjetesce u kolijevci. Danas treban10 drukcija sredstvada bismo u dusi pobudili ovakav ugodaj. Sigurno radouranjamo u ono sto je imala proslost, da bismo pronasliput do Kristiva dogadaja, ali mi takoder moramo bitineovisni 0 vremenu. Onako kako su se ljudi proslihvremena mogli sasvim uzivjeti u tajne prirode biloje moguce sarno u primitivno doba; n-ama su danaspotrebna drukcija sredstva.Mogao bih yam dati jos jedan pojam 0 tomu kako suse ljudi uzivljavali u prirodu kad se priblizavao bozicniblagdan. Uzivljavali su se na sasvim primitivan nacin,pa ipak su u svojim dusama 0 tomu socno govorili izosjecaja prirodnih elemenata. Oni su mozda, ako yammogu priopciti jos jednu malu zvjezdanu pjesmu, sarnona jednom jedinon1 mjestu jako osjecali kako iz dusegovori element prirode. Ostalo je bilo prilicno primitivno.Ako su ipak bolje osluskivali tada su iz onog prirodnogugodaja mogli jos vise shvatiti.Odnosno, kad je onaj tko je trebao skupiti glun1ceza bozicno prikazanje ili predstavu Tri kralja isao snjima i kad se tu i tamo pojavio na pozornici, tada jeprvo pozdravljao sve koji su se skupili; jer apstraktniugodaj koji danas vlada izmedu predstavljaca i slusateljaprije nije postojao. Ljudi su pripadali skupa i to je bilopotpuno uranjanje u zajednicki milje. Zato su glumcinastupali tako da su na primitivan nacin pozdravljalione koji su ondje bili, ali takoder one koji ondje nisubili. To je davalo pravi bozicni ugodaj.39

Sada vas molim da obratite pozornost na to stoznaci prizivati prirodu tako da se sve sto covjek hocepozdraviti pozdravlja s ovakvim ugodajem u sreu kakav seosjecao kad je "zvjezdani pjevac" govorio: "Pozdravljamvas kroz sve korjencice, koliko god ih ima u zemlji".To je suosjecanje sa samim prirodnim ugodajem. Stogase mora priznati da je tada covjek bio povezan sa svimsto je sveto, sa svom velicinom i duhovnoscu sve dou korijenje trave i drveca. Tko se u to moze uzivjetiosjetit ce u ovakvim reeima svu velicinu tajni razvojacovjecanstva.Prosla su vremena u kojima je to bio prirodnizakon, u kojima je to bilo samorazumljivo, a nama sudanas za to potrebna drukcija sredstva! Mi zapravotrebamo sredstva koja ce nas odvesti do jos dubljegizvora Ijudske prirode, do izvora Ijudske prirode kojije na odredeni nacin neovisan 0 vanjskom vremenu jernam i sarna nasa danasnja kultura onemogucava da sedobro povezemo s godisnjim dobima. Tko otuda stvarnorazumije ugodaj koji se kao ugadaj Krista za svetogaBozica osjecao u starim vremenima imat ce takoderrazumijevanja za ono sto zelimo postici umjetnickimponiranjem, sto mozemo dobiti od duhovne znanosti,sto hocemo postici ozivljavanjem onog izvora u Ijudskimdusama koji u sebe moze primiti Kristov impuls.Mi vise u bozicno vrijeme ne mozemo neposrednopobuditi velicinu - rna koliko upravo u ovo vrijemehtjeli potaknuti ovaj impuls u nasim dusama - alitomu neprestano tezimo. No, kad u antropozofskojduhovnoj znanosti covjecanstva sami budemo vidjelikrscanski blagdan njegova napretka te kad uocimo onosto bi mogao osjetiti jednostavan covjek kad mu seza svetoga Bozica prikaze djetesee u kolijevei, tada sigovorimo: U nama se trebaju probuditi takvi ugodaji,takvi osjecaji kad pogledamo ono sto se moze roditi u40

naslm dusama. Tada ce nas duhovna spoznaja nasegnajunutarnjijeg izvora tako oplemeniti, tako svetouskladiti da ce on u sebe moci primiti sveti misterijKristova impulsa.S ove tocke gledista nastojimo takoder ponovnopronaci pravu umjetnost koja izvire iz duhovnog,un1jetnost koja moze biti sarno dijete poboznosti, dijetenajsvetijih osjecanja. Ako stirn u vezi osjetimo vjecan,neprolazan krscanski blagdan covjecanstva: kako se ucovjeku, u covjekovoj dusi, u covjekvoj cudi moze roditiKristov impuls - kad pomocu duhovne znanosti ponovnoiskusimo kako je Kristov impuls nesto realno,nesto sto se stvarno, kao ziva snaga, moze uliti u naseduse, u na v a srca - tada nam pomocu duhovne zna­nosti Kristov impuls nece ostati apstrakcija ni dogma,nego ce nam ovaj Kristov impuls, koji proizlazi iz nasegduhovnog pokreta, postati nesto sto nam u najslabijimtrenucima naseg zivota moze pruziti utjehu, stonas moze razveseliti u nadi da kad se Krist rodi unasoj dusi za njezin Bozic, mozemo ocekivati vrijemeUskrsa, mozemo ocekivati uzdizanje duha u vlastitojnutrini.Tako moramo iz materijalnog, koje je usia usve duhove, u sva srca, napredovati ponovno premaduhovnom. jer, nasuprot danasnjoj zivotnoj prozi sarnose iz duha moze roditi obnova koja je nuzna. Ako tobude moguce i onda kad vani voze automobili, kadmozda zrakom lete zrakoplovi, zuje elektricni vlakovi,ako bude moguce da se u takvim prostorima kao sto suovi prosiri nesto od svetog ugodaja koji se ustvari mozeprimiti sarno kroz ono sto nam cijele godine pritjeceiz duhovne spoznaje priblizavajuci nam Krista, sto seu prijasnje vrijeme moglo uzivjeti u jedan mnogo visedjecji ugodaj, tada postoji nada da na odredeni nacin"jaslice" postanu mjesto okupljanja na koje mozemo41

gledati slieno kao sto su djeca i odrasli na Badnjuveeer, kad su se jaslice podizale u kuci ili ranije ucrkvi, gledali na djetesce, na pastire ispred njega tena "volica i magareica" koji stoje pokraj jaslica. Pritomse osjecalo da iz ovih simbola u srce struji snaga zasvu nadu, za svu eovjekovu ljubav, za svu eovjekovuvelieinu, za sve zemaljske ciljeve.Ako na ovaj dan, koji treba biti blazen i posvecen,mozemo osjetiti sjecanje na Kristov impuls da bi se tijekomcijele godine kroz nase ozbiljno duhovnoznanstvenonastojanje rasplamsalo ne.sto u nasin1 srcima, tada cenasa srca na ovaj dan osjetiti: Ovo su jaslice, mjestonaseg okupljanja, a ova svjetla su simboli! ]aslice,kroza sveti ugodaj koji je u njima, i svjetla, krozasimboliku njihova sjaja, sadrze ono sto - kao vrijemeBozica, vrijeme Uskrsa - treba pripremiti veliko dobaza eovjeeanstvo: uskrsnuce najsvetijeg duha istinskogduhovnog zivota!Pokusajmo osjecati da su jaslice prostor nasegokupljanja u bozicno vrijeme, mjesta na kojima se,odvojeno od vanjskog svijeta, priprema velieina.Naueimo osjecati kad tijekom cijele godine marljivoueimo da se nasi uvidi, nasa mudrost koju cijele godinedobivamo udubljivanjem u velika ueenja, na ovu Bozicnuveeer mogu zbiti u vruci osjecaj koji ce se razaritipoput vatre iz zapaljivog materijala. I osjetimo dapritom njegujemo uspomenu na najveci impuls razvojaeovjeeanstva, osjetimo kako zato na ovim mjestimamoze zivjeti vjera koja je nekoc raspaljivala ono stou tako uskom prostoru jaslica kao sveta vatra i kaosvjetlo pouzdane nade prodire u eovjeeanstvo. Tada ceono postati dovoljno jako, dovoljno snazno da prodreu najtvrdu, najnistavniju prozu zivota, da je raspali,da je zagrije, da je obasja! Tada cemo bozicni ugodajmoci osjetiti kao ugodaj nade za onaj svjetski uskrsnji42

ugodaj koji je izraz zivoga duha sto je nuzan novomcovjecanstvu.Najbolje je da Bozic zpalimo u nasim dusama kadse sljedecih dana budemo ispunjavali ovim ugodajem,ispunjavali tako da u nasem Bozicu duhovno pripremamoUskrs covjecanstva, uskrsnuce spiritualnog zivota.Da, jaslice trebaju postati nasa radna mjesta ubozicno vrijeme! Trebalo bi se roditi dijete svjetla kojecemo rasplamsavati tijekom cijele godine udubljivanjemu duhovnoznanstvenu mudrost. Na nasim bi se radnimmjestima trebao roditi Krist u Ijudskoj dusi tako daduhovni zivot moze uskrsnuti prema velikom uskrsnjemvremenu covjecanstva koje u svojem bicu mora osjetitiduhovnost kao uskrsnuce kroz koje istrujava bozicniugodaj iz nasih prostora u cijelo sadasnje i buducecovjecanstvo.43

Rodenje Suncevog Duhakao Duha Zemlje itrinaest svetih nociKad se na bozicnom drvcu upale SVlJece Ijudska dusaosjeca prisutnost simbola vjecne stvarnosti kao da jeono oduvijek bilo simbol Bozicnog blagdana, cak i udalekoj proslosti. ]er, ujesen kad vanjska priroda blijedi,kad Suncevo stvaranje drijema, a covjekovi se organivanjske percepcije moraju odvratiti od pojava fizickogsvijeta, dusa ima mogucnost - ne sarno mogucnost negoi poriv - da se povuce u svoju najdublju nutrinu kakobi osjetila, kako bi iskusila: Sada kad je svjetlo vanjskogSunca najb jede, a njegova toplina najnemocnija,sada je vrijeme kad se dusa povlaci u tamu, ali u sebimoze pronaci unutarnje, duhovno sVjetlo. Svjetla nabozicnom drvcu stoje pred nama kao simboli unutarnjegduhovnog svjetla koje se pali u vanjskoj tami. I stoga stonam se cini da je ono sto osjecamo kao duhovno svjetloduse, koje obasjava tamu prirode, vjecna stvarnost,zamisljamo da je osvijetljena jelka, koja na nas sjaji ubozicnoj noci, sjala sve od kad su zapocela zemaljskautjelovljenja.No, tomu nije tako. Proslo je sarno jedno ili dvastoljeca otkad je bozicno drvce postalo simbolom mislii osjecaja koji se uzdizu u covjeku u vrijeme Bozica.Bozicno je drvce skorasnji simbol, ali svake godineponovno covjeku objavljuje veliku vjecnu istinu. Zatozamisljamo da je ono moralo oduvijek postojati, caki u dalekoj proslosti. Izgleda nam kao da iz samogbozicnog drvca u svemirska prostranstva, u nebeskevisine odjekuje objava bozanskog. Ljudsko bice moze45

osjetiti da bi to mogao biti neiscrpan izvor snaga mirau njegovoj dusi koje izviru iz dobre volje. A tako se iprema bozienoj predaji razlijegala objava kad su pastiriposjetili mjesto rodenja djeteta eiji praznik slavimona dan Boziea. Pastirima je odzvanjalo iz oblaka: 1zsvemirskog prostranstva, iz nebeskih visina objavljujuse same bozanske moei donoseei mir u ljudske dusekoje su ispunjene dobrom voljom.]er, stoljeeima i stoljeeima ljudi nisu moglivjerovati da je simbol koji u svijetu predstavlja Bozieniblagdan ikad imao poeetak. Qni su u njemu osjeealipeeat vjeenosti. Zbog toga je krseanski obred objavuvjeenosti zaodjenuo u ono sto se simbolieki dogada naBadnju veeer u rijeei: "Nanovo se za nas rodio Krist!"To je kao da se svake godine dusa poziva da iznovaosjeti stvarnost za koju se mislilo da se moze dogoditijednom i sarno jednom. Imamo li istinitu predodzbu 0samom simbolu, vjeenost ovog simbolienog dogadajamoze nam se jasno pokazati s neizmjernom snagom.Ipak, sve do 353. godine gospodnje, 353 godine nakonsto se Isus Krist pojavio na Zemlji, Isusovo se rodenjenije slavilo eak ni u Rimu. Praznik Isusova rodenjaprvi se put slavio u Rimu 354. godine gospodnje.Prije toga ovaj se praznik nije slavio izmedu 24. i25. prosinca. Dan najvise komemoracije, za one kojiponesto razumiju od duboke n1udrosti povezane sgolgotskim misterijem, bio je 6. sijeenja. Tijekom prvatri stoljeea nase ere Bogojavljenje je slavljeno kao nekavrsta praznika rodenja Krista. Bio je to praznik koji jetrebao u ljudskim dusama ponovno ozivjeti sjeeanjena silazak Kristova duha u tijelo Isusa iz NazaretaIvanovim krstenjem na ]ordanu. Sve do 353. godinegospodnje spomen na dogadaj za koji su ljudi mislilida se odigrao na krstenju slavio se 6. sijeenja kaopraznik Kristova rodenja. ]er, tijekom prvih stoljeea46

krscanstva jos je prezivjelo nagadanje 0 misteriju kojije od svih misterija najteze dokuciti, osobito silazakKristova bica u tijelo Isusa iz Nazareta.Kakvi su, tijekom ovih prvih stoljeea, bili osjeeajiIjudi koji su ponesto nagadali 0 tajnama krscanstva?Oni su si govorili: Kristov duh protkiva svijet koji seotkriva pomocu osjetila i pomoeu Ijudskog d uha. Upradavnoj se proslosti ovaj Kristov duh otkrio Mojsiju.Tajna Ijudskog "ja" glasno se objavila Mojsiju kao stose objavljuje nama iz simbola na bozienom drvcu, izzvuka I A 0 - alfa i omega kojima prethodi 1*.To je ono sto je odjekivalo u Mojsijevoj dusi kadse pred njim pojavio Kristov duh u gorueem grmu. Aovaj isti Kristov duh vodio je Mojsija onamo gdje Ga jetrebao spoznati u Njegovu pravom bicu. To je u Staromzavjetu opisano na mjestu na kojem se kaze da je Bogodveo Mojsija na planinu Nebo iznad jerihona te mupokazao sto se jos mora dogoditi prije nego se Kristovduh bude mogao inkarnirati u tijelo covjeka. Na pIaniniNebo Duh je rekao Mojsiju: No, oni kojima sam se samunaprijed objavio neee moei unijeti u razvoj svojeganaroda ono sto imaju u svojoj dusi; jer oni najprijemoraju pripremiti ono sto se treba dogodi1i kad seispuni vrijeme.A kad su kroz mnoga stoljeea bile dovrsene evolucijskepripreme, isti Duh koji je zadrzavao Mojsija ponovno seobjavio tako sto je postao n1esom, tako sto je uzeo IjudskotijeIo, tijelo Isusa iz Nazareta. Time je covjecanstvo ucjelini odvedeno sa stupnja posveeenja oznacenog rjecju"jerihon" na onaj prikazan "prelazenjem jordana".Srca i razum Ijudi koji su u prvim stoljeeima nasegdoba shvaeali pravi smisao krscanstva, upravila su se* I, skracenica za prima, lat. primus = prvi, rimski broj 1, eng!. I= la, njem. Ich = la.47

krstenju na Jordanu Isusa iz Nazareta u kojeg je sisaoKrist - Krist, suncano-zen1aljski duh.U stoljecima ranoga krscanstva kao misterij se, dakle,slavilo rodenje Krista. Uvid za koji se danas pripremamopomocu antropozofije, mudrosti koja pripada petojpoatlantskoj epohi civilizacije, zabljesnuo je u oblikuvizije iz ostatka stare vidovitosti koja je jos prezivjelado vremena kad se dogodio misterij na Golgoti; onaje zasjala u gnosticima, tim iznimnim prosvijetljenimIjudima koji su zivjeli na prekretnici stare u novu eru,cije se shvacanje misterija Krista razlikovalo od nasegs obzirom na formu, ali ne i s obzirom na sadrzaj. Onoo cemu su gnostici mogli poucavati ulilo se u svijet ipremda ono sto se zapravo trebalo zbiti u dogadajusimbolicki prikazanom kao krstenje na Jordanu nije bilonasiroko shvaceno, ipak je postojao nagovjestaj da serodio Suncev Duh u ono vrijeme kao Duh Zemlje, da jekozmicka moe prebivala u tijelu zemaljskog covjeka. Itako se u prvim stoljecima krscanstva praznik Kristovarodenja u tijelu Isusa iz Nazareta, praznik KristovaBogojavljenja slavio 6. sijecnja.No, uvid, makar nejasan, nesiguran uvid u dubokimisterij sve je vise blijedio sto je vrijeme vise odmicalo.Doslo je doba kad ljudi vise nisu mogli prihvatiti da jebice nazvano Kristom bilo prisutno u ljudskom fizickomtijelu sarno tri godine. Sve ce se vise shvacati je da onosto je kroz ove tri godine postignuto za cjelinu zemaljskeevolucije u fizickom tijelu covjeka, jedan od najvecihmogucih n1isterija koji je najteze razumjeti.Od 4. stoljeca nadalje s priblizavanjem materijalistickogdoba snage ljudske duse - tada jos u stanjupripremanja - nisu bile dovoljno jake da bi pojmileduboki misterij koji ce se, od naseg vremena nadalje,razumijevati u sve vecoj mjeri. I tako je doslo do togada je u istoj mjeri u kojoj se povecavala vanjska snaga48

krscanstva, opadalo unutarnje razumijevanje Kristovamisterija, a praznik 6. sijecnja prestajao je imati bilokakvo bitno znacenje. Rodenje Krista pomaknuto je trinaestdana unaprijed te je izgledalo kao da se podudaras rodenjem Isusa iz Nazareta. No, u samoj ovoj cinjenicisuoceni smo s necim sto bi uvijek trebalo biti izvoromnadahnuca i zahvalnosti. Zapravo je 24./25. prosincautvrden kao dan Kristova rodenja jer je, kao sto smoculi, izgubljena velika istina. No, premda izgleda daje greskom izgubljena velika istina, iza toga lezi takoduboko znacenje da - iako odgovorni ljudi 0 tomu nistane znaju - ne mozemo a da se ne divimo podsvjesnojmudrosti kojom je ustanovljen praznik Bozica.U odredivanju ovoga praznika doista se mozevidjeti djelovanje bozanske mudrosti. Upravo kao stose bozanska mudrost moze opazati u vanjskoj prirodi,znamo li protumaciti ono sto se u njoj sarno objavljuje,isto tako mozemo opaziti bozansku mudrost kako djelujeu podsvjesnom covjekove duse, kad se u mislima rodisljedece: U kalendaru je dan 24. prosinca posvecenAdamu i Evi da bi sljedeci dan bio praznik Kristovarodenja. Tako je gubitak pradavne istine uzrokovao dase datum Kristova rodenja postavi trinaest dana ranije ida se poistovjeti s danom rodenja Isusa iz Nazareta, alije na najljepsi nacin rodenje Isusa iz Nazareta povezanos n1islju 0 covjekovom podrijetlu u zemaljskom razvoju,o njegovu podrijetlu u Adamu i Evi. Svi nejasni osjecajii iskustva povezani s praznikom Isusova rodenja, kojisu bili zivi u ljudskoj dusi - premda u njezinoj visojsvijesti jer covjek nije znao sto lezi iza toga, - sviti osjecaji, koji su se talasali u dubini duse, govoreprekrasnim jezikom.Kad je izgubljeno razumijevanje onog sto je strujiloiz kozmickih svjetova u dogadaj koji se opravdano slavio6. sijecnja, snage koje djeluju u skrivenim dubinama49

duse uzrokovale su da se prikaze slika covjeka prijefizickog utjelovljenja, kao bica duse i duha, covjekana pocetku razvoja kao fizickog ljudskog bica. To jeslika novorodenog djeteta cija je dusa dosad netaknutaposljedicama doticaja s fizickim tijelom, djeteta napocetku fizickog razvoja na Zemlji. No, to nije ljudskodijete u obicnom smislu rijeci; to je dijete koje jepostojalo prije nego sto su ljudska bica dosla do tockeprvog fizickog utjelovljenja u zemaljskom razvoju. Toje bice u Kabali poznato kao Adam Kadmonski, covjekkoji je sisao s bozansko-duhovnih visina sa svim onimsto je stekao za razdoblja Saturna, Sunca i Mjeseca- ljudsko bice u svojem duhovnom stanju na samompocetku zemaljskog razvoja rodeno u djetetu Isusu.- To je pomocu bozanske mudrosti bilo predstavljenocovjecanstvu kao praznik Isusova rodenja. U vrijemekad vise nije bilo moguce razumjeti sto se na Zemljuspustilo iz kozmickih svjetova, iz nebeskih sfera, uljudske duse urezan je spomen na njihovo podrijetlo,na njihovo stanje prije nego sto su lucifericke snageusle u zemaljski razvoj. I kad se vise nije shvacalo dase u najvisem i najistinitijem smislu moze govoriti 0Ivanovom krstenju na ]ordanu, iz kozmickih je svjetovau ljudske duse usIa snaga samoobjavljujuceg bozanstvada bi medu Ijudima dobre volje mogao zavladati n1ir.- Kad je izgubljeno razumijevanje toga kako bi se ovaslika mogla predstaviti kao sveti praznik, na njezino jemjesto postavljna druga potvrda, potvrda da je na pocetkuzen1aljskog razvoja, prije nego sto su pocele djelovatilucifericke snage, covjek imao narav, dusevnu djelatnost,koja je u njega ulila osjecaj besmrtne nade.Isus Lukinog evandelja - ne Isus koji je opisan uMatejevom evandelju - je dijete kojem su se poklonilipastiri. Njima je obznanjeno: Sada se objavilo bozanstvos nebeskih visina donoseci mir u duse ljudi dobre volje.50

I tako je za stoljeca u kojima se VIsa stvarnost nijell1og1a dokuciti Ijudskim shvacanjem, uveden praznik kojisvake godine doziva u sjecanje: Iako ne mozete stupitiu nebeske visine i tamo spoznati velikog Duha Sunca, viu sebi nosite iz vremena vaseg zemaljskog pocetka cistudusu djeteta neokaljanu ucincima fizicke inkarnacije; asnage ove djecje duse mogu yam dati cvrstu vjeru damozete biti pobjednik nad nizom prirodom koja u varnaodzvanja kao rezultat Luciferova iskusenja. Povezivanjepraznika Isusovog rodenja sa sjecanjem na Adama iEvu stavlja naglasak na misao da je na mjestu koje suposjetili pastiri rodena Ijudska dusa u stanju nevinostiu kojem je bila prije prve inkarnacije na Zemlji.Zato se u ovo praznicno vrijeme, kad se vise nijerazumjelo rodenje Boga, slavila uspomena na rodenjeIjudskog bica. ]er, rna kako jako covjekove snage prijeteda ce opasti te da ce prevladati njegova patnja, ipakpostoje dva nepresusna izvora mira, harmonije i snage.Kad pogledamo van u svell1irski prostor znajuci daje prozet tkajucim uzdizanjem, kretanjem i toplinombozanskoga Duha, to nas vodi prvom izvoru. I ako secvrsto drzimo uvjerenja da ova bozansko-duhovna moetkajuci svemirom moze dopustiti da budemo opskrbljenisarno onim sto nece iscrpiti nase snage - imat cemouskrsnju misao koja je isto tako izvor nade i povjerenjasto nam pritjecu iz kozmickih sfera. Drugi izvor mozeproizlaziti iz nejasnog nagovjestaja da je covjek kaoduhovno-dusevno bice, prije nego sto je na pocetku svojegzemaljskog razvoja postao plijenom luciferickih sila,bio dio istoga Duha koji se sada iscekivao iz kozmickihsvjetova kao u uskrsnjoj misli. Okrecuci se izvoru kojise moze pronaci u covjekovom vlastitom prvobitnombicu prije napada luciferickog utjecaja, ll1ozemo sireci: Ma sto te zadesilo, rna sto te mucilo i odvlacilood sjajnih podrucja duha, tvoje bozansko podrijetlo51

je vjecna stvarnost, misao skrivena u dubinama tvojeduse. Priznavanje ove najunutarnjije snage duse uroditce cvrstim uvjerenjem da mozes dosegnuti visine. I akomozes dozvati pred svoju dusu sve ono sto je nevino,djecje, slobodno od zivotnih iskusenja, slobodno odsvega sto je vee zadesilo Ijudske duse tijekom mnogihinkarnacija, tada ces imati sliku Ijudske d use kakva jebila prije nego sto su pocela zemaljska utjelovljenja.No, jedna dusa - sarno jedna dusa - ostala je uovakvom stanju naime dusa djeteta Isusa opisanog uLukinom evandelju. Ova je dusa zadrzana u duhovnomzivotu dok su ostale Ijudske duse pocele prolaziti krozsvoje inkarnacije na Zemlji. Ova je dusa ostala u okriljunajsvetijih misterija tijekom atlantske i poatlantskeepohe sve do vremena dogadaja u Palestini. Tada jeodaslana u tijelo predodredeno da je primi te je postalajedno od dvoje djece Isusa - dijete opisano u Lukinomevandelju. Tako je praznik Kristova rodenja postaopraznikom Isusova rodenja.Da bismo ispravno razumjeli ovaj praznik moramoreci: Onaj za koga vjerujemo da se iznova rada svakeBozicne noci je Ijudska dusa u svojoj izvornoj prirodi,duh covjekova djetinjstva kakav je bio ne pocetku zemaljskeevolucije kad se kao objava spustio iz nebeskihvisina. A kad Ijudsko srce bude moglo postati svjesnoove stvarnosti, dusa ce se ispuniti nepokolebljivimmirom koji nas, ako smo dobre volje, moze nositi knasim uzvisenim ciljevima. Doista je n1.ocan svijet kojinam se moze oglasiti u Bozicnoj noci ako sarno mozemoshvatiti njegov smisao.Zasto je praznik Kristova rodenja premjesten zatrinaest dana unatrag te je postao praznikom Isusovarodenja? Da bimo ovo razumjeli moramo prodrijeti uduboke misterije Ijudskoga postojanja. U vezi s vanjskom52

prirodom covjek vjeruje, jer je vidi svojim OClma, dase ono sto Sunceve zrake iscaravaju iz dubina Zemljerazotkrivajuci Ijepotu tijekom proljeca i Ijeta, povlaci ute iste dubine u vrijeme kad je vanjska Sunceva kuglanajtamnija, a ono sto ce ponovno proisteci sljedecegodine priprema se u sjemenu u dubinama Zemlje.Covjek, zato sto to svjedoce njegove oci, vjeruje dasjemenka biljke prolazi godisnji ciklus, da se moraspustiti u dubine Zemlje kako bi se u proljece ponovnorazotkrila pod toplinom i svjetloscu Sunca. No, zapravocovjek ne sluti da Ijudska dusa takoder prolazi takvimciklusom niti ce mu se to objaviti sve dok ne budeposvecen u velike misterije postojanja. Upravo kao stoje sila sadrzana u sjemenu svake biljke usko povezanas fizickim silama Zemlje, tako je najunutarnjije bicecovjekove duse usko povezano s njezinim duhovnimsilama. I upravo kao sto sjemenka biljke tone u dubinuZemlje u vrijeme koje poznajemo kao Bozic, tako iIjudska dusa u isto vrijeme silazi u duboka, dubokacarstva duha izvlaceci snagu iz tih dubina kao sto tocini sjemenka biljke za svoje procvjetavanje u proljece.Ono sto prolazi dusa u duhovnim dubinama Zen11jepotpuno je skriveno od obicne svijesti. No, za onogcije su duhovne oci otvorene trinaest dana i trinaestnoci, izmedu 24. prosinca i 6. sijecnja, to je vrijemedubokog duhovnog iskustva.Usporedno s iskustvom biljne sjemenke u dubinamaprirodne Zemlje postoji duhovno iskustvo u Zemljinimduhovnim dubinama - uistinu usporedno iskustvo. Avidjeoc koji to moze iskusiti, bilo kao rezultat skolovanjaili pomocu nasljedenih vidovnjackih sposobnosti, n10zeosjetiti kako prodire u ove duhovne dubine. Tijekomrazdoblja od trinaest dana i trinaest noci vidjelac mozeopazati ono sto mora zadesiti covjeka zato sto je prosaokroz inkarnacije koje su od pocetka zemaljskog razvoja53

ile pod utjecajem Luciferovih sila. Patnje u kamaIoki*koje covjek mora podnijeti u duhovnom svijetu zato stoje Lucifer bio uz njega otkada se poceo inkarnirati naZemiji - najdragocjenije vizije svega toga, predstavijenesu u mocnim imaginacijama koje mogu stupiti preddusu tijekom ovih trinaest dana i trinaest noci, izmedupraznika Bozica i praznika Bogojavijenja 6. sijecnja.Dok sjemenka biljke dolje u dubinama prolazi kroznajkriticnije razdoblje, Ijudska dusa prolazi kroza svojanajdublja iskustva. Dusa dobiva pregled nad svim onimsto covjek mora iskusiti u duhovnim svjetovima jer sepod utjecajem Lucifera otudio od snaga koje su stvorilesvijet. Ova je vizija najjasnija dusi tijekon1. ovih trinaestdana i noci. Zato ne postoji bolja priprema za otkrovenjeimaginacije koju mozemo nazvati imaginacijom Krista,a koja nas cini svjesnima da za inkarnacija zahvacenihLuciferovim utjecajem sam Krist, odnoseci pobjedunad Luciferom, postaje sudac Ijudskim djelima. Dusavidjeoca nastavija zivjeti od praznika Isusova rodenja doonog Bogojavljenja na takav nacin da joj se objavijujemisterij Krista. Tijekom ovih trinaest svetih dana i nocidusa moze najdubije shvatiti cjelinu smisla i znacenjaIvanovog krstenja na Jordanu.Znacajno je da je tijekom stoljeca krscanstva, gdjegod su se snage duhovnog uvida razvile na pravi nacin,vidjeocima bilo poznato da vizija najdubije prodire urazdoblju od trinaest svetih noci, u vrijeme zimskogsolsticija. Mnogi vidjeoci - bilo skolovani u misterijimamodernoga doba ili oni koji posjeduju naslijedenevidovite snage - su nam dokazali da na najtan1.nijojtocki zimskog solsticija dusa moze imati uvid u sve stocovjek mora iskusiti zato sto se otudio od Kristovaduha; kako su n1.isteriji predstavijeni Ivanovim krstenjem* Regija dusevnog svijeta poznata kao "CistiliSte".54

na Jordanu, a potom misterijem na Golgoti, omogueiliprilagodavanje i prociseenje; te kako videnja tijekomtrinaest svetih noei bivaju okrunjena imaginacijom Krista6. sijecnja. Stoga je ispravno da 6. sijecnja zovemo danomKristova rodenja, a ovih trinaest noei razdobljem tijekomkojega vidovite snage u Ijudskoj dusi razaznaju i opazajusto covjek mora iskusiti za svojega zivota u inkarnacijamaod Adama i Eve do misterija na Golgoti.Tijekom posjeta Christianiji (danasnji Oslo) bilomi je zanimljivo pronaei misao, koja je malo drukcijimrijecima bila izrazena na vrlo mnogo predavanja, 0misteriju Krista, - misao utjelovljenu u lijepoj sagipoznatoj kao "Snovita legenda". Zacudo ona je dosla navodeee mjesto u Norveskoj tijekom posljednjih deset dopetnaest godina te je postala poznata ljudima, iako jenjezino podrijetlo, naravno, mnogo starije. To je legendakoja na cudesno-lijepi nacin pripovjeda kako je pomoeuprirodnih sila posveeen Olaf Asteson time sto je zaspaona Badnju vecer, spavao tijekom trinaest dana i noeisve do 6. sijecnja te je prozivljavao sve strahote kojeljudsko biee mora iskusiti u inkarnacijama od Zemljinogpocetka do misterija na Golgoti. Legenda nadalje pricakako je, kad je dosao 6. sijecnja, Olaf Asteson imaoviziju djelovanja Kristova duha u covjecanstvo, a ciji jeprethodnik bio Mihaelov duh. Nadam se da eu nekomdrugom zgodom moei predstaviti ovu pjesmu u cjelinipa eete shvatiti da je svijest vizije tijekom trinaest danai noei prezivjela cak i danas te da je zapravo ponovnoozivjela. Sada eu navesti sarno nekoliko karakteristicnihstihova. Pjesma pocinje:Dodi poslusaj me i cuj moju pjesmuPjesmu 0 cudesnoj mladosti.Pjevat ell ti 0 Olafu AstesonuKoji uistinu spavase mnogo dana.55

Na Badnju je vecer utonuo u sanI dugo je nesvjestan spavaoProbudio se tek na trinaesti danKad u crkvu narod je krenuo.Da, to Olaf Asteson bijaseKoji tako dugo spavase.I pjesma se nastavlja pricajuci kako je u snu, tijekomtrinaest dana i trinaest noci, Olaf Asteson voden krozsve sto covjek mora iskusiti zbog Luciferova iskusenja.Dana je ziva slika putovanja Olafa Astesona sferama ukojima ljudska bica imaju iskustva tako cesto opisanau vezi s kamalokom, te kako je Kristov duh, kojem jeprethodio Mihael, ustrujio u ovu viziju.Taka ce ulaskom Krista u covjekov duh, covjek svevise moci znati kako tkaju i ovladavaju duhovne sile, teda praznik nije uveden na temelju proizvoljnog misljenjanego na temelju kozmicke mudrosti, koja tako cestolezi izvan dometa covjekove svijesti, a ipak djeluje ivlada kroz povijest. Ova kozmicka mudrost smjestila jepraznik Isusova rodenja na pocetak trinaest svetih dana.Dok praznik Uskrsa uvijek moze podsjecati na to da cenam razmatranje kozmickih svjetova pomoci da unutarsebe pronadell1o snagu kojom cemo ovladati svime stoje llize, bozicna nam misao - ako razull1ijemo praznikkoji slavi uspomenu na covjekovo bozansko podrijetloi simbol pred nama na Bozicni dan u obliku djetetaIsusa - neprestano iznova govori da snage koje dusidonose mir mozemo pronaci u nama sall1ima. Istinskidusevni ll1ir prisutan je sarno kad ima cvrste temelje,kad je sila koja covjeku on10gucuje da zna: U vasimje zivotima nesto sto vas, ako se uistinu rodi, mozeodvesti, mora odvesti bozanskim visinan1a, bozanskimsnagam.56

Svjetla na bozicnom drvcu simbol su svjetla kojesjaji u nasim dusan1a kad shvatimo stvarnost onog stonam je na Badnju vecer simbolicki prikazano djetetomIsusom u njegovoj nevinosti: Najunutarnjije bicesame Ijudske duse, jako, nevino, smireno, vodi nasnasin1 zivotnim putom do najvisih ciljeva postojanja.Nek nam ovo svjetlo na bozicnom drvcu kaze: Akotvoja dusa ikad bude slaba, ako ikad povjerujes da nemozes dokuciti ciljeve zemaljskog postojanja, pomisli nacovjekovo bozansko podrijetlo i postani svjestan onihsila unutar sebe koje su takoder sile najvise Ijubavi.Postani unutarnje svjestan sila koje ti daju povjerenjei sigurnost u sva tvoja djela, kroz cijeli tvoj zivot, sadai u sva vremena koja ce doci.57

Tri krafjaDanas eu govoriti 0 prazniku kojem se u n10dernodoba pridaje manje vaznosti nego samom bozienomprazniku, 0 prazniku Tri kralja - 0 tri maga koja sudosla s Istoka da bi pozdravila novorodenog Isusa.Praznik Bogojavljenja, koji se slavi 6. sijeenja, postajatee sve vazniji kada se bude shvatila njegova simbolika- postat ee oeito da je u prazniku Tri maga s Istokasadrzana duboka simbolika. Do 15. se stoljeea ovasimbolika drzala u najveeoj tajnosti te 0 njoj nisu bilidostupni nikakvi odredeni nagovjestaji. No, otada suezoterieka izlaganja baeila nesto svjetla na praznik Trimaga. ]edan od kraljeva - Gaspar - opisan je kaoernae, stanovnik Afrike; jedan je bijelae, Europljanin- Melkior; a jedan je Azijae - Baltazar; boja njegovekoze je kao u stanovnika Indije. Oni su za zrtvu djetetuIsusu u Betlehem donijeli mirhu, zlato i tamjan.Ove tri zrtve su pune znacenja te su u skladu saeijelom simbolikom praznika koji se slavi 6. sijecnja.Egzoterno, ponesto nam rasvjetljava sam datun1; ezoterno,praznik je bremenit znaeenjima.Dan 6. sijeenja je isti datum na koji se u staromeEgiptu slavio praznik Ozirisa, praznik ponovnog nalazenjaOzirisa. Kao sto yam je poznato Ozirisa je nadvladaonjegov neprijatelj Tifon, a Izis ga je trazila i napokonpronasla. Ovo ponovno pronalazenje Ozirisa, Bozjeg sina,bilo je predstavljeno praznikom 6. sijecnja. Praznik Trikralja je isti praznik, ali u krseanskom obliku. Slavio setakoder medu Azijatima, Armeneima i Fenieanima te jeposvuda povezan s nekom vrstom univerzalnog krstenja- ponovnog rodenja iz vode, sto sarno za sebe govorio povezanosti s ponovnim pronalazenjem Ozirisa.59

Sto oznacava Ozirisov nestanak? Oznacava prijelaziz epohe prije srednje lemurske rase u epohu posIijesrednje lemurske rase. Prije srednje lemurske rase nijedno ljudsko bice nije bilo obdareno manasom*. Svedo sredine ove rase manas se nije spustio u ljude kaoplodno sjeme. Sada je bio posijan medu Ijude te je usvakoj pojedinoj osobi stvoren grob za manas, grobza rastavljenog Ozirisa. Posijan je bozanski manas iotada prebiva u covjeku. U jeziku egipatskih misterijaljudska su tijela nazivana "Ozirisovim grobovima" jer jemanas sputavan sve dok nije bio osloboden ponovnomobjavom ljubavi.Sto je nova objava, nova manifestacija ljubavi?Spustanje manasa negdje oko sredine lemurskog dobabilo je popraceno prodiranjem nacela zudnje iii strastiu covjecanstvo. Prije tog vremena nije postojalo nacelozudnje u pravom smislu rijeci. Zivotinje prethodecihepoha bile su hladnokrvne; cak i sam covjek u ono dobanije imao tople krvi. U doba Starog Mjeseca i primjerenotomu u Trecoj Zemljinoj rundi, ljude se moglo usporeditis ribama u smislu da je njihova valstita topIina bilana jednakom stupnju kao i toplina okoline. Biblija 0ovom razdoblju kaze: "Duh Bozji lebdio je nad vodama".Nacelo Ijubavi nije se nalazilo unutar bica nego vani,ocitujuci se kao zemaljska kama**, drugim rijecima, kaozemaljska strast iii zudnja. Kama je egoisticna ljubav.Prvi donosilac ljubavi oslobodene egoizma bio je Kristkoji se pojavio u tijelu Isusa iz Nazareta.Tko su magi? Oni predstavljaju posvecenike trijuprethodnih rasa ili kulturnih epoha, posvecenikecovjecanstva sve do vremena dolaska Krista, uskrsnulogOzirisa, donositelja ljubavi oslobodene egoizma.* Manas iii duh-sam = duhom preradeno astraino tijelo** Kama, sanskrtski = culno zadovoljstvo.60

Posvecenici, pa tako i tri maga, biIi su obdareni manasom.Oni su kao svoje zrtve donijeli zlato, tamjani ll1irhu.A zasto je njihova koza u tri boje: bijela, zuta icrna? Jedan je Europljanin - njegova je koza bijela;jedan je Indijac - njegova je koza zuta; jedan jeAfrikanac - njegova je koza crna. Ovo ukazuje na vezus takozvanim korijenskim rasama. Preostali prezivjelipripadnici lemurske rase su crni, oni atlantske su zuti,a predstavnici pete korijenske rase, postatlantidani iliarijevci su bijeli.Prema tomu tri kralja iii maga su predstavnicilemurijanaca, atlantidana i arijevaca. Oni prinose trizrtve. Europljanin - Melkior - donosi zlato, simbolmudrosti, inteIigencije koja najvise dolazi do izrazajau petoj korijenskoj rasi.Zrtva posvecenika koji predstavlja cetvrtu korijenskurasu - Baltazara - je tamjan povezan s onim stoje bilo prirodeno obiljezje atlantidana. Oni su izravnijebili povezani s bozanskim u vezu koja je stupila nasnagu kao sugestivni utjecaj, vrsta univerzalne hipnoze.Ovo ujedinjenje s bozanskim je nagovijesteno zrtvom.Osjecaj mora biti prociscen kako bi ga Bog ll1ogaooploditi. To je simbolicki prikazano tamjanom koji jeunuverzalni simbol zrtve povezane s intuicijom.U ezoternOll1 rijecniku mirha je simbol umiranja,simbol smrti. Koji je smisao umiranja i uskrsnuca pokazanprimjerom uskrsnulog Ozirisa? Ovdje vas upucujell1 naGoetheove rijeci: "Sve dok nemas u sebi ovo umiranje ipostajanje, nisi nista drugo doli glupi gost na mracnojZemlji". Jacob Boehme istu je misao izrazio rijecima:"Tko ne umre prije nego umre izumire kad umre".Mirha je simbol umiranja nizeg zivota i uskrsnuca visegzivota. Nju je zrtvovao posvecenik koji predstavlja trecukorijensku rasu, lemursku rasu. U tome lezi duboko61

znacenje. Isus iz Nazareta je vrlo visoko razvijenaosobnost. U svojoj tridesetoj godini predaje vlastitizivot silazeeem Kristu, silazeeem Logosu. Sve su topredvidjeli magi. Velika zrtva Isusa iz Nazareta bila jeu tome sto se on odrekao svojeg ]a da bi oslobodio putDrugom Logosu. Za ovu zrtvu postoji odredeni razlog.Sve do seste korijenske rase neee biti moguee, a tadasarno postupno, da Ijudsko tijelo u sebe od djetinjstvanadalje prima Kristovo naeeio. Tek ee tada, u sestojkorijenskoj rasi eovjeeanstvo dosegnuti takvu zrelostda tijelu neee biti potrebne godine pripren1e nego eeod poeetka moei primiti Kristovo naeelo. U e tvrtojpodrasi pete korijenske rase, bilo je nuzno da se tijeloza to priprema trideset godina. - Nesto slieno nalazimou sjevernim krajevima gdje je Sigova osobnost bilatako pripren11jena da je svoje tijelo n10g1a staviti naraspolaganje visem bieu, sto je ustvari i ueinio. - Usestoj korijenskoj rasi biti ee moguee da eovjek svojetijelo stavi na raspolaganje proeiseenom bieu, kao sto jeueinio Isus iz Nazareta kad je osnovano krseanstvo.U vrijeme osnivanja krseanstva napredne suosobnosti jos uvijek mogle zrtvovati svoje vlastito ]ai poslati ga u astralna podrueja da bi u njihovu tijelumogao prebivati Logos. Ovo je ein koji je osvijetljenposljednjim rijeeima na krizu. Koje bi drugo znaeenjemogle imati rijeei: "Boze, Boze, zasto si me ostavio?" Oneizrazavaju tada dovrsenu mistienu einjenicu. U trenutkuKristove smrti od tijela se odvojilo bozansko biee, atijelo Isusa iz Nazareta - tako visoko razvijeno tijelo daje moglo izraziti stvarnost - je ono koje izgovara overijeei. Stoga ove rijeei izrazavaju dogadaj od neizmjernevaznosti. Sve je to predstavljeno mirhom.Mirha je simbol zrtvovanja, simbol smrti, simbolzrtvovanja zemaljskog kako bi se n10g1o uzdiei onovise. Sredinom lemurskog doba Oziris je usao u grob;62

manas se uvukao u ljudska bica. Ljude se obucavalo podvodstvon1 posvecenika sve dok nacelo ljubavi, budhi*nije zasjao u Isusu Kristu. Budhi je nebeska ljubav,nizi, seksualni princip oplemenjen pomocu Kristoveljubavi, kama prociscena vatrom bozanske ljubavi.Melkior je predstavnik nacela mudrosti, inteligencije- zadatka pete korijenske rase. On je simboliziransvojom zrtvom - zlatom.Nacelo sakramentalne zrtve predstavljeno jetamjanom. Ova zrtva simbolizira nacelo koje je prevladavalou cetvrtoj korijenskoj rasi kod atlantidana.Zadaca krscanstva bit ce ispunjena u sestoj korijenskojrasi, kad ce materijalno postojanje biti ispunjenosakramentalizmom i sakramentalnim djelima. Sakramentisu danas naveliko izgubili svoje znacenje; nestaoje osjecaj za njihovu vaznost. No, taj ce osjecaj ponovnozazivjeti rodenjem viseg covjeka. To je ono sto jesimbolizirano tamjanom.U lemurskoj rasi Oziris se susrece sa smrcu, a usestoj korijenskoj rasi Oziris uskrsava. Tako zrtva kojusu prinijela tri kralja ukazuje na povezanost praznikas trecom, cetvrtom, petom i seston1 korijenskomrasom.Cime su vodena sveta tri kralja i kamo su vodena?Njih zvijezda vodi u pecinu, u spilju Betlehema. Ovoje nesto sto moze razumjeti sarno onaj tko je upucen utakozvane nize, astralne misterije. Biti voden zvijezdomne znaci nista drugo nego vidjeti samu dusu kao zvijezdu.Kad se dusa vidi kao zvijezda? Kad je covjek mozeopazati kao blistavu auru.No, kakva vrsta aure je tako blistava da moze bitivodicem? Postoji aura koja svjetluca sarno slabim svjetlorn.Takva aura ne moze voditi. Postoji visa aura, aura* Budhi = duhom preradeno etersko Hi zivotno tijelo.63

inteligencije, koja istina ima napredujuce, uzbibanosvjetlo, ali jos nije sposobna voditi. No, svijetla aura,koju je prozario budhi je uistinu zvijezda, ona je blistavivodic. U Kristu se upalila zvijezda budhija - zvijezdakoja prati razvoj covjecanstva. Svjetlo koje je sjalo ispredmaga je dusa samoga Krista. Sam Drugi Logos sjao jeispred maga i iznad pecine u Betlehemu.Pecina ili spilja je tijelo u kojem prebiva dusa.Vidjelac opaza tijelo iznutra. U astralnom je videnjusve obrnuto - primjerice 365 umjesto 563. Ljudskose tijelo vidi kao pecina kao supljina. U tijelu Isusasvijetli Kristova zvijezda, Kristova dusa. Ovo mora bitishvaceno kao stvarnost koja se odigrala u astralnomsvijetu. To je prikazanje nizih misterija. Ondje uistinuKristova dusa sjaji poput auricke zvijezde i tom suzvijezdom posvecenici trece korijenske rase odvedeniIsusu u Betlehem.Praznik Tri kralja slavi se 6. sijecnja svake godine,a njegova ce vaznost postojano rasti. Ljudi ce sve viseshvacati sto je to mag, a sto su to veliki magi, majstori.A tada C, e razum!.i~S'~~~rscanstva voditi razumijevanjuduhovne zna 6~tt:,; Co>'. C1. ,,"0•- .-_",~·-:·~0 ._{')« \~::,:~~' \:"~:\ z~o --",,',:. ~.-,.\ A'.~ ·x::::.':-~0.h~6 t:/-' a-­~ ~~.~0/V8\~~'64

***

RudolfSteinerDoktor filozofije Rudolf Steiner roden je 27. veljace1861. godine u Donjem Kraljevcu u Medimurju (tadasnjaAustro-Ugarska), a umro je 30. ozujka 1925. godineu Dornachu u SVicarskoj. Maturirao je u Wiener­-Neustadtu 1879. godine, a na beckoj Visokoj tehnickojskoli studirao je matematiku i prirodne znanosti te jeistodobno pohadao predavanja iz knjizevnosti, povijestii filozofije. Osobito se bavio proucavanjem Goetheovihdjela s podrucja prirodnih znanosti. Doktorirao jefilozofiju na Sveucilistu u Rostocku 1891. godine.Od 1890. do 1897. radio je u Weimaru na sredivanjuGoetheova arhiva. Ovim je radom stekao reputacijunajveceg autoriteta na podrucju poznavanja Goetheovihprirodoznanstvenih spisa.Dr. Rudolf Steiner je jedan od pionira koji su prijegotovo stotinu godina doveli ezoteriku na prostorezapadne i srednje Europe, u doba kad je sve nadosjetilnoza prosjecnog europljanina znacilo nesto nerealno iiracionalno. Bio je intelektualac siroke naobrazbe spodrucja prirodnih i drustvenih znanosti, literature,glazbene i likovne uinjetnosti, a pored toga covjek srazvijenom percepcijom nadosjetilnog svijeta. Kombinacijaovih osobina omogucila mu je da osmisli antropozofijukao duhovnu znanost, odnosno da stvorikonzistentan znanstveni sustav na podrucju ezoterike kojis lakocom moze pratiti svatko tko se bavi istrazivanjemnadosjetilnog.Njegova antropozofija je znanost 0 covjeku kaoosjetilnom i nadosjetilnom bicu. Tvrdio je da nadosjetilnespoznaje moraju biti jednako egzaktne kao stosu to one prirodoznanstvene, ali za razliku od njih66

nadosjetilnoj spoznaji nisu potrebni eksperimenti jerce istinske dokaze njezine ispravnosti donijeti samzivot.Kao filozof i suvremeni ucitelj d uhovne znanostidr. Rudolf Steiner svoje ucenje nije prenosio sarnousmeno nego takoder pismeno u knjigama, casopisimai clancima. Odrzao je oko 6000 predavanja diljen1Europe. Zahvaljujuci tomu sto je slusateljima dopustiopisanje stenografskih biljezaka sacuvano je oko 4000predavanja, od kojih je veci dio objavljen za njegovazivota, a pretpostavlja se da je jos oko 2000 predavanjaostalo nezabiljezeno.Razliciti znanstvenici: lijecnici, agronomi, pedagozi,arhitekti itd., zamolili su Rudolfa Steinera da im dadesmjernice kako bi mogli osuvremeniti svoje djelovanjena pojedinim znanstvenim podrucjima. Tako su izantropozofije kao duhovne znanosti proizisle mnogeprakticne grane koje je osmislio sam Steiner. ]edinije ezoterik koji je svoje duhovne spoznaje pretocio upraksu danas poznatu i priznatu sirom svijeta.Od prakticnih grana antropozofije najpoznatije suwaldorfska pedagogija, biolosko-dinamicka poljoprivreda,antropozofska n1edicina i zdravstvena pedagogijate umjetnicki pravci u slikarstvu, kiparstvu, graditeljstvui scenskoj umjetnosti kao sto su oblikovanje govorai euritmija.ISBN 978-953-99190-3-867

Rudolf Steiner:BIBllOTEKARUDOLF STEINER BOOKTajna ljudskih temperamenataOva knjiga napisana jednostavno, gotovo kaoprirucnik, a govori 0 pravim tajnama ljudskihtemperamenata i onome sto ih uzrokuje. S aspektaduhovne znanosti daje nam upute kako boljeupoznati sebe i ljude s kojima zivimo.Osobito je preporucljiva svim odgajateljirna,a prije svega roditeljima, kao putokaz kakodoista upoznati svoje dijete i odgajati ga u skladus njegovim temperamentom, prema odgojnojmetodi utemeljenoj na duhovnoj znanosti: "dagradimo na onome sto imamo, a ne na onome sto nemamo".Poznata je izreka: "Ako imas troje djece i sve ih odgajas na istinaCin, onda barem dvoje odgajas pogresno". Upoznati svako bice,prihvatiti ga onakvim kakvo jest te postivati njegovu osobnosti razIi -itost nastojeCi shvatiti njegovo poimanje svijeta koji gaokruzuje, imperativ je svima nama.Rudolf Steiner:Okultni znakovi i simboliSimboli i znakovi koji su tisucljeCima sastavni dioljudske civilizacije cesto ostavljaju dojam necegproizvoljnog sto sarno sluzi za oznacavanje. Da bise dokucio njihov pravi smisao treba proniknutiu stvarnost iz koje su potekli. Rudolf Steiner namnudi upravo takva objasnjenja.U poglavljima Pentagram i ljudsko tijelote Pentagram kao izraz odnosa snaga u eovjekutumaci zasto je ovaj simbol proiziSao iz samebiti covjekova bica, iz strujanja koja postoje unjegovom tijelu. U poglavlju Svjetlo kao simbol mudrosti kazeda je simbolika svjetla utemeljena na okultnim cinjenicama dokojih su dosli istrazivaci d uhovnog svijeta te da ono doista zraciiz covjeka kad u sebi razvija istinu i mudrost. U poglavlju Harmonijasfera i okultna astronomija objasnjava da je hramonija sferaodraz numerickih proporcija u svemiru i brzina kojima se krecupojedini planeti, a moze je cuti onaj tko je razvio svoju svijestdo odredenog stupnja. Opisan je Covjek AtJantide, uvjeti u kojimaje zivio te znacenje Noine arke u vezi s velikimpotopom. Cotiekekatedrale gradene su sa svrhom da se u njima dozivi odredenidusevni ugodaj. Simbolima zmije, ribe, leptira i peele pridruzenisu elementi zemlje, vode, zraka i vatre, a njihova simbolicka68

vrijednost proizlazi iz povijesti razvoja covjeka i planeta. Upoglavlju Simbolika brojeva, evolucija, involucija i stvaranjeiz nicega spominje staru okultnu pitagorejsku skolu koja jeisticala potrebu za udubljivanjem u prirodu brojeva kako bise proniknuo svijet. U poglavlju Alfabet i abeceda kaze da je ustarim vremenima covjek oblikovao govor iz vlastitoga bica teje pomocu njega izrazavao boianske duhovne snage koje su unj mu zivjele.Rudolf Steiner:Prekretnice duhovnog iivotaOsnovna ideja ovog djela je da se cijeli razvojcovjecanstva treba promatrati kao smisleno napredovanjes uvijek iznova proCiscenim sadrzajem.Promatramo Ii ga tako, tek nam se tada ukazujepravi znacaj duhovnih veliCina kao sto su Zaratustra,Hermes, Buddha, Mojsije, proroka Ilija i Krist,koje su obiljezile razIicite epohe donoseci novesadriaje i nove impulse.Ne gledamo li povrsno mozemo uociti dacovjek otkad postoji nije izgledao kao danas, nitij~ mislio, osjecao, predocavao kao sto to danas cini. U ovoj knjiziSteiner ukazuje na to da je tijekom razvoja covjecanstva upravocovjekov dusevni zivot, njegov nacin misljenja, osjecanja i htijenjabio podlozna znacajnim promjenama te da je njegova svijest ustarim vrernenima bila sasvim drukcija. Stoga mozemo osnovanopretpostaviti kako ce u buducnosti ponovno biti dosegnuti drukcijistupnjevi svijesti od onih na kojirna covjecanstvo danas zivi.U P'RIPREMI:Rudolf Steiner:Metamorfoze dusevnog iivotaU ovoj se knjizi govori 0 pojedinirn dusevnirndoZivljajima i njihovoj ulozi u razvoju covjekoveosobnosti. S duhovnoznstvenog stajaIista Steineranalizira pojedine kulturoloske fenornene, rnitskeosobnosti i poznata urnjetnicka djela.Kao dobar poznavatelj dusevnog zivota upoglavlju Misija gnjeva opisuje gnjev kao nekuvrstu odgajatelja duse, irnpulsa koji se javlja urnladosti kad se covjek suprotstavlja svakoj neistinii gluposti. U Misiji istine govori 0 Pandorinojkutiji te zasto je u njoj ostala sarno nada. Misao vodilja poglavljaMisija poboinosti su zavrsni stihovi Goetheova Fausta u kojirnakaze da je sve prolazno sarno usporedba, objasnjava sto je "vjecnozensko" koje nas vodi u visine. U poglavlju 0 Ljudskom karakteru69

na novi nacin rasvjetljava smisao Fidijine "Laokonove grupe" kaoborbe ·ovjeka s vlastitim dusevnim aspektima. U Biti egoizmaosvrce se na Goetheova Wilhelma Meistera, rafiniranog egoistu,koji tezi slobodi razvijajuCi vlastito sebstvo. U poglavlju Ljudskasa vjest govori 0 Eshilovim Orestijama te 0 motivima koji sudoveli do Orestovog ubojstva Klitemnestre. Misija umjetnostiposvecena je stvaralastvu Homera, Eshila, Dantea, Shakespeareai Goethea.BIBllOTEKABLAGDANIRudolf Steiner:BozicU uvodu se govori 0 podrijetlu tradicije kicenjabozicnog drvca kao novijeg europskog obicaja.Knjiga je podijeljena na poglavlja: Bozicni znakovii simboli, BoziC neseg doba, Pucke bozicneigre, Rodenje Suncevog Duha kao Duha Zemlje,Trinaest svetih nod i Tri kralja.U danasnje se vrijeme proslava BoZicanajvecim dijelom svela na kupovanje bozicnihpoklona, darivanje i pripremanje proslave, anedovoljno se osvjestava njegov pravi smisao.Ovim predavanjima Rudolf Steiner pokusava udahnuti novi zivotBozicnom blagdanu utemeljen na dubljem, spiritualnijem shvacanjusvijeta. Treba uzeti u obzir da osim kemijskih i fizikalnihzakona takoder djeluju zakoni duhovnog svijeta te da sva ovadjelovanje u odredeno vrijeme i u odredeno godisnje doba utjecuna zivot svemira i covjeka. Bozic je, u duhovnom smislu, praznikSunca. U starim misterijima ljudi su opazali svijet oko sebe ispunjenduhovnim bidma kako blista sVjetlom i bojama. Zato su u sebimogli dozivjeti Sunce u ponoe koje rasprsuje nocnu tamu.Najsvjetliji od svih trenutaka u covjekovom razvoju je onaju kojemu on dozivljava iskustvo istine pomocu kojeg, oslobodentame, Zivi u vjecnom svjetlu u cemu leZi i smisao bozicnog ozracjai svetkovanja Bozica.U PRIPREMI:Rudolf Steiner: UskrsRudolf Steiner: IvanjeRudolf Steiner: Miholje70

BIBLIOTEKABIOLOSI