nôi1ØF inôi1ØF i,xnôi1ØF i,ynôi1ØF i,zFF ⊥ 2FF 2F 1a.b.F ⊥ 1Slika 3.su, dakle, ortogonalnim projekcijama <strong>sile</strong>ØF na koordinatne osi.) Rastavimo li pak siluna komponente koje nisu medusobno okomite, te će se komponente, nazvane kosokutnima(slika 3.a.), razlikovati od ortogonalnih projekcija na pripadne pravce (slika 3.b.).Ortogonalnu projekciju <strong>sile</strong> ili, općenitije, bilo kojega vektora na neki pravac p možemoodrediti s pomoću skalarnoga produkta. Ako su A, B dvije točke tog pravca, aØr A ,Ør B njihoviradijvektori, tada jeØeÔØr pprema B. Ortogonalna projekcija <strong>sile</strong>ØF na pravac p dana je izrazomØF ØF¤Øe¨Øe.B¡Ør AÕßÐØr B¡Ør AÐjedinični vektor na njemu, orijentiran od ATa je projekcija jedina vrsta projekcije koju ćemo upotrebljavati pa ćemo je najčešće nazivatijednostavno projekcijom.Budući da smo uvodenjem vektoraØe zadali orijentaciju na pravcu p, skalarnim produktomF pØF¤Øe utvrdeni su i intenzitet i smisao projekcije. Drugim riječima, tim jebrojem projekcija na zadani orijentirani pravac potpuno odredena pa je možemo smatratii skalarnom veličinom. No, naglašavamo, da bi ta projekcija bila potpuno i jednoznačnoprikazana samo skalarom, na pravcu na koji projiciramo mora biti zadana orijentacija. (Izkonteksta ili iz upotrijebljenih oznaka bit će vidljivo mislimo li pod projekcijom na vektorili skalar.)Niz silaØF i´nzbrajamo zbrajajući njihove komponente; posebno:i1Øınôi1F i,x Øjnôi1F i,yØknôi1F i,z .(2)Ako je, u grafičkom prikazu, poligon sila zatvoren, njihov zbroj iščezava. I obratno: akozbroj sila iščezava, tada je poligon zatvoren— šiljak posljednje <strong>sile</strong> pada u početak prve6
F 1a.F 1F 2F 3F 4F 5b.F 2F 3F 4F 5Slika 4.(slika 4.). To znači da, algebarski, zbroj sila iščezava ako i samo ako je jednak nulvektoru:nôi1ØF iØ0. (3)Kako suØı,Øj,Øk linearno nezavisni vektori, to je moguće ako i samo ako su istodobnoF i,x0,nôi1F i,y0,nôi1nôi1F i,z0. (4)Iščezavanje zbroja sila nuždan je, ali ne i dovoljan uvjet za ravnotežu tijela na kojedjeluju. Jedino sijeku li se pravci tih sila u jednoj točki u konačnosti (pa i izvan tijela), bitće iščezavanje zbroja dovoljno za poništavanje njihovih djelovanja na to tijelo. Djeluje li,medutim, na tijelo primjerice spreg—par sila na usporednim pravcima, jednakih intenziteta,ali suprotnih orijentacija—njihov zbroj iščezava, ali će se tijelo (za)vrtjeti. U obzirstoga treba uzeti i medusobni prostorni odnos sila. Fizikalne veličine kojima se izražavautjecaj položaja sila na uvjete <strong>ravnoteže</strong> (i, u dinamici, na zakone gibanja) nazivaju se momentimasila. Momentni je uvjet <strong>ravnoteže</strong> izveden iz brojnih, ponajviše misaonih, pokusas polugama, započetih u Arhimedovoj raspravi O ravnoteži likova ili o težištima likova, 4 anastavljenih i razvijanih kroz cijelo skolastičko razdoblje pa sve do Stevinova djela.Prema definiciji, vektorMØFßA <strong>momenta</strong> M FßA <strong>sile</strong> F u odnosu na točku A je vektorskiprodukt geometrijskoga vektoraØr AØF, koji počinje u toj točki i završava bilo gdje na pravcudjelovanja <strong>sile</strong>, i vektoraØF <strong>sile</strong> F:AØF¢ØF∣ ∣ ∣∣∣∣∣Øı Øj Øk ∣∣∣∣∣MØFßAØr x AØF y AØF z AØF . (5)F x F y F z4 Poluga se doduše spominje i ranije, u Problemima mehanike, spisu koji se pripisuje Aristotelu, ali tajje odlomak teško nazvati znanstvenim: Netko tko ne bi mogao pokrenuti teret bez poluge, lako će ga”pomaknuti primijeni li je na nj. Temeljni je uzrok svih tih pojava u prirodi kružnice. I to je prirodno,jer nije nimalo neobično da nešto iznimno može slijediti iz nečeg što je još iznimnije, a najiznimnija ječinjenica slaganje suprotnosti jednih s drugima. Kružnica je sačinjena iz takvih suprotnosti. Jer, načinjenaje od nečega što se giba i nečeg što je nepokretno u čvrstoj točki.”7