TKO SMO MI KRSCANI.pdf - KRISTOVA CRKVA VARAŽDIN

Tko smo mikršćani?

Tko smo mikršćani?Mladen JovanovićKRISTOVA CRKVA – VARAŽDIN2011.

TKO SU KRŠĆANI?Jedini cilj Isusovih sljedbenika u prvomstoljeću bio je da budu u svemušto sličniji svom uzoru - Isusu Kristu.Poučavali su ljude da žive kao što jeon živio. Ozbiljno su uzimali Učiteljeveriječi da “učine sve narode njegovimučenicima” 1 . Mnogi su prihvatilinovi način življenja pa su ih ljudi1Evanđelje po Mateju 28:193

počeli nazivati kršćanima, odnosnoonima koji pripadaju Kristu.Mnogo se toga promijenilo u ovihdvije tisuće godina kršćanske povijesti.Brojne vjerske grupe u svijetu, naviše ili manje uvjerljiv način, tvrde dabaš one predstavljaju pravu i jedinuCrkvu, koju je ustanovio Isus Krist.Kršćanstvo je tako postalo kompliciranareligija, mnogima nerazumljiva.Možda je krajnje vrijeme da se zaustavimoi pokušamo pronaći jednostavnost,koja je u Isusu Kristu.Vjerujemo da su i mnogi vjerniciumorni od tog neprestanog cjepkanjai nadmudrivanja. Ako je Bog svemo-4

guć, pitaju se, zašto dopušta svu turazdijeljenost? Čemu tolike vjeroispovijesti?Možda sve to nije takobezizlazno kao što, na prvi pogled,izgleda... Ali, gdje početi?BIBLIJA - BOŽJA RIJEČRazumna bića komuniciraju. Akovjerujemo da je Bog vrhunsko razumnobiće i da smo mi bića “stvorenana njegovu sliku” 2 , možemo očekivatida će nam Bog pokušati priopćitisvoje misli i nakane. I to je učiniokroz Bibliju. Biblija je vječna isavršena Božja poruka ljudima. To je2Knjiga Postanka 1:275

knjiga nad knjigama, jer sadrži Božjumudrost. Njezina svrha nije da ještujemo kao “svetu knjigu”, nego daje čitamo i prihvaćamo kao razumnuporuku jednoga bića drugom. Biblijasama o sebi kaže da je “svako Pismood Boga nadahnuto i korisno zapouku, za karanje, za popravljanje iodgajanje u pravednosti, da čovjekBožji bude savršen - opremljen zasvako djelo ljubavi.” 3 Bibliju ne bitrebali čitati samo osobito odabrani,nego svi koji žele ići Božjim putem.Nije li čudno da pozorno pročitamoupute za upotrebu nekog kućanskogaparata, dok smatramo da nam nikakveposebne upute nisu potrebne da32. poslanica Timoteju 3;16-176

ismo ispravno živjeli svoj vlastitiživot? Mi ne možemo znati što je dobro,a što loše, ako nas netko tome nepouči. Naše sveukupno znanje rezultatje iskustava i informacija koje smodobili od obitelji i društva u kojemuživimo. Mnogo toga činimo zato što- i drugi čine to isto. Često smo uvjerenida je nešto ispravno, ako to činivećina. Ali, je li to i najbolje?Život je previše dragocjen da bi semogao prepustiti slučaju i stjecajuokolnosti. Kršćani ne posižu za Biblijomzato što žele pobjeći od stvarnosti,nego zato da upoznaju svrhu življenja.Vjeruju da je Biblija osobnaporuka i da svatko u njoj treba naći7

odgovor za sebe. Svi smo, premdatako slični, ipak dovoljno različiti,da nam je potrebno posebno, od samogBoga pripremljeno “ogledalo” ukojemu možemo vidjeti sebe onakvimakakvi zaista jesmo. Božja Riječo tome ovako govori: “Zato odbaciteod sebe svaku prljavštinu, zadnjiostatak zloće, i ponizno prihvatite uvas usađenu Riječ koja može spasitivaše duše! Ali budite izvršioci Riječi,a ne samo slušaoci koji zavaravajusami sebe! Jer, ako tko sluša Riječ, ane izvršuje je, sličan je čovjeku kojipromatra svoje naravno lice u ogledalu;pogleda se i ode, i odmah zaboravikakav je bio.” 44Jakovljeva poslanica 1:21-248

Biblija je prijateljska poruka, porukaosobe koja nas beskrajno voli, porukanašeg Stvoritelja, koji želi da gaupoznamo i da nađemo smisao življenja.Ona daje odgovor na tri osnovnapitanja koja oduvijek muče čovjeka:Odakle sam? Tko sam? Kamo idem?Biblija govori o tome kako je stvorensvijet i mi u njemu, kako je čovjek“okrenuo Bogu leđa”, te kako je Bognastojao čovjeku pomoći i kako jesvima pružio jedinstvenu priliku dapostignu pomirenje s njim, sa svojimbližnjima i sa samim sobom.9

BIBLIJA - RAZLOGPODIJELJENOSTI?Neki smatraju da je baš Biblija krivašto u svijetu ima toliko raznihvjeroispovijesti. “Ne temelje li sesve one na Bibliji?” - upitat će. Nijetako. Ozbiljnije proučavanje svakeod vjeroispovijesti ukazuje na to dasu one u nečemu “zataškale” određenobiblijsko učenje ili učinile nekikompromis s izvanbiblijskim vjerovanjima,ili čak prenaglasile određenaučenja dajući im neutemeljenuisključivost. Svaka vjeroispovijestposjeduje dio istine, ali kršćanin imapravo na cijelu istinu. Ima onih kojiće reći da je to nemoguće, jer upravo10

postojanje svih tih različitih vjeroispovijestidokazuje da svatko možetumačiti Bibliju kako ga je volja iono što nađe proglasiti jedinom istinom.Kad bi to bilo tako, onda Biblijane bi bila poruka Stvoritelja kojivoli čovjeka, nego prijevara. Biblijuje moguće tumačiti na razne načinejedino onda kad se određena mjestatumače izvan cjeline. Tada je mogućesvaki tekst “prilagoditi” unaprijedsačinjenoj pretpostavci. U znanostise to naziva - spekulacija! Bibliju nesmijemo “prilagođavati”, nego se mipo njoj moramo mijenjati. Ona jesti ostaje jedino mjerilo naših odnosaprema Bogu. Biblija, kao cjelina, sadržisamo jedno naučavanje. Možda11

to čudno zvuči, jer se “kršćanstvo”pojavljuje u raznim oblicima. To jezbog toga što se Biblija tumači na temeljuizvadaka, a zanemaruje cjelovitostporuke.Isus je rekao: “Upoznat ćete istinu, aistina će vas osloboditi.” 5Isto je potvrdio i apostol Pavao: “Alihvala Bogu što ste se, pošto ste bilirobovi grijeha, od svega srca pokorilionomu obliku nauke kojemu stebili predani, te tako, oslobođeni odgrijeha, postali sluge pravednosti.” 6Biblija dalje poučava da se Bog po-5Evanđelje po Ivanu 8:326Poslanica Rimljanima 6:17-1812

inuo da svi “zajedno dođemo u jedinstvou vjeri.” 7 Neki su to shvatilikao poticaj za dogovor među raznimvjerskim grupacijama i došli do uvjerenjada je potrebno činiti ustupke.Takvi kompromisi među predstavnicimaraznih vjeroispovijesti imali sugeslo koje lijepo zvuči: “Razgovarajmoo tome što nam je zajedničko,a ne o onome po čemu se razlikujemo”.Kakav je krajnji rezultat takvihnastojanja? Zatvorimo Biblije, jertamo možemo naći previše toga štonas razdvaja! Zar to može biti put doistine? Nipošto!Već na prvim stranicama Biblije čitamokako Bog zahtijeva da ga čovjek7Poslanica Efežanima 4:1313

pozorno sluša, da pamti njegove riječi.Stvoritelj ne trpi neposluh.U Knjizi Postanka čitamo o Adamu iEvi i o tome kako je Zmija (Sotona)prevarila prve ljude, uvjerivši ih daBožje riječi ne treba shvaćati ozbiljno.Znamo kakva je bila kazna za tajneposluh. Tako Biblija piše o početku.Kakav je kraj? Bog se nije nimalopromijenio. U posljednjoj knjiziBožje Riječi, u Otkrivenju, čitamo:“Tko ‘ovomu’ što ‘nadoda’, Bog ćemu dodati zla ‘opisana u ovoj knjizi’;a ako što ‘oduzme od’ riječi oveproročke knjige, Bog će mu oduzetinjegov dio...” 88Otkrivenje 22:18-1914

Kako onda najbolje postupiti? Mi kršćanivjerujemo da činimo dobro sebii drugima ako: “Govorimo tamo gdjeBiblija govori, a šutimo tamo gdjeBiblija šuti!” Biblija je prije svegaknjiga primjera i uzora, a ne knjigapravila. Kao takvu je trebamo prihvatiti.Trebamo nastojati činiti sve onošto nam Božja riječ kazuje. Nije nanama da ocjenjujemo što je u Biblijivažno, a što nevažno, nego da ništane zanemarujemo. Biblija je Božjaporuka i trebamo je osobno upoznati,svatko za sebe. To je prvi i osnovnikorak. Kristu moramo pristupiti kaomala djeca, željna znanja, neopterećenapredrasudama i krivo uvriježenimznanjima. Jedino tako ćemo po-15

stići jedinstvo s Bogom i svima onimakoji, žele to isto.BUDIMO SAMOKRŠĆANI!Kako bi bilo da svi budemo samo kršćani- ništa manje i ništa više? Zvučipreviše jednostavno, a prepreke nalazimoveć na samom početku. Mnogikažu da su kršćani, ali tom imenudodaju još neke, više ili manje, opisnenazive. Možda takvi dodani naziviimaju određenu povijesnu vrijednost.No, u današnje vrijeme, onimahom imaju karakter razlikovanja.Zanimljivo je da Biblija daje najbolje16

ime za Kristove sljedbenike. Zašto, iu tome, ne poslušati Božju riječ?Djela apostolska pišu da su u Antiohijisljedbenike novoga Puta “...nazvali,i to prvi put, kršćanima.” 9 To imeje tako savršeno pristajalo Kristovimsljedbenicima da se ubrzo proširilopa su o njemu znali i oni koji nisu bilitoga uvjerenja. Kralj Agripa nakonrazgovora s apostolom Pavlom kaže:“Hoćeš li me uvjeriti da si me za kratkovrijeme učinio kršćaninom?” 10Zar je uopće važno kakvo ime nosimo?Nije li važnije kakvi smo? Sigurnoje ovo drugo važnije, ali ni prvo9Djela apostolska 11:2610Djela apostolska 26:2817

nije zanemarivo. Zašto želimo da nasljudi zovu našim vlastitim imenom?Ne bi li bilo čudno kad bi netko odlučioda ga ljudi zovu “čovjek Marko”?Što kad bi netko odlučio da poredsvog imena upotrebljava i ime svojeučiteljice, kojoj je toliko zahvalan štoga je naučila čitati i pisati ili čak imebolnice u kojoj se rodio? Kamo bismodošli? Apostol Pavao je bio očevidactakvih pokušaja među korintskim kršćanimai ovako im zabrinuto pisao:“Ovim kanim reći da svaki pojedinacod vas govori: ‘Ja sam Pavlov.’ ‘Jasam Apolonov.’ ‘Ja Petrov.’ ‘Ja Kristov.’Zar je Krist razdijeljen?” 11111. poslanica Korinćanima 1:12-1318

Božja Riječ je jasna. Različitim dodatnimimenima i nazivima cjepkamoCrkvu, a ona je jedinstveno i nerazdvojivoKristovo tijelo! Imena inazive ne treba uzimati olako. Kolikodanas ima ljudi koji ne razumiju upozorenjeapostola Pavla? Zar imenomkršćanin nismo rekli sve? Ono značida netko pripada Kristu i da ga želisvime i u svemu svojim životom nasljedovati.Apostol Pavao je bio uvjerenu to što Krist njemu znači kad jemogao izjaviti: “živim - ali ne višeja, nego Krist živi u meni...” 1212Poslanica Galaćanima 2:2019

ODAKLE KRENUTI?Kad idemo k liječniku? Onda kadnas nešto boli i kad se ne osjećamodobro. Ali, čovjek nije samo tijelo.Mi smo i duhovna bića. Isus je rekao:“Ne treba zdravima liječnik, negobolesnima.” 13 Iako je Isus, u mnogimslučajevima, pomagao tjelesnobolesnim osobama, njegova je brigabila prvenstveno okrenuta čovjekovomduhovnom biću. Isus je postavio“opću dijagnozu” cijelom čovječanstvu.Svi smo smrtno bolesni. Uzrokbolesti je - grijeh. Biblija o tome ovakogovori: “Nema pravedna, ni samojednoga, nema razumna; nema niko-13Evanđelje po Mateju 9:1220

ga koji traži Boga. Svi su zastranili,zajedno se pokvarili. Nema ni jednogajedinoga koji čini dobro.” “...jer su svi sagriješili i lišeni su Božjeslave.” 14 Grijeh je bolest, duhovnabolest. Grijeh odvaja čovjeka odBoga. Dokle god smo u grijehu, izgubljenismo, smrtno bolesni. Kakosmo došli u takvo stanje? Biblija jeprepuna primjera ljudi koji su sagriješili.Za svoju grešnost možemo optužitisamo - sebe. Jakov je, u svojojposlanici, ovako pisao o grijehu: “...svakoga napastuje njegova vlastitapožuda. Ona ga izvlači i mami. Zatimpožuda, pošto začne, rađa grijeh,a grijeh, kad je gotov, rađa smrt.” 1514Poslanica Rimljanima 3:2315Jakovljeva poslanica 1:14-1521

Svatko najbolje poznaje samoga sebei zna kakav je. Neki misle da nikadanisu ništa strašnoga učinili i da se nebi trebali osjećati grešnicima. Biblijai takvima daje odgovor: “Ako tvrdimoda nismo sagriješili, njega (Boga)pravimo lašcem i njegove riječi nemau nama.” 16 Grešnicima ne postajemosamo onda kad činimo loša djela,nego kad ne činimo dobra, jer svrhaljudskoga života je činjenje dobra.Ako tako ne živimo, rezultat je istikao da smo činili - loše! Božja Riječkaže da: “Tko može dobro činiti, a nečini, počinja grijeh.” 17Stanje ljudskog roda je vrlo ozbiljno.161. Ivanova poslanica 1:1017Jakovljeva poslanica 4:1722

Bolest je pogodila sve - bez izuzetka.Važno je shvatiti da smo teško bolesnii da nam je potreban lijek. Ako tučinjenicu ne prihvatimo, zavaravamose. Grijeh je podmukla bolest. Čovjekse dobro osjeća, ali to ne umanjujeozbiljnost njegove situacije. Najlakšeje učiti iz iskustva drugih. Biblijatome služi. Ona nas upoznaje s ljudimakoji su živjeli prije nas. Bili sunama slični. Svatko može naći osobuiz Biblije, koja odgovara njegovojličnosti. Čitajući Bibliju, zapravo,upoznajemo - sebe. U Bibliji ne susrećemosamo savršene ljude, “svece”,nego - mnogo češće - one kojisu smatrali da znaju bolje bez Boga,nego s njim i da im nije potreban sa-23

vjet. Biblija nas vodi kroz njihov životi pokazuje kako su završili.Božja Riječ dopušta da je kritički čitamo,ali ne dopušta da je podcjenjujemo.Njezina svrha je da dođemo dospoznaje kako vrijedi slušati Boga.Bog je naš najbolji prijatelj. Njemu jestalo do toga da naš život ima smisla.Čitanjem Biblije osluškujemo Božjiglas, koji nas vodi do vjere. Vjerovatine možemo nekome koga ne poznajemoi zato je potrebno upoznati Bogapo njegovoj Riječi. Bog je dosljedan,pravedan i nepristran. On je za nasmnogo učinio. Omogućio je da nambudu oprošteni grijesi, da budemoizliječeni. Na nama je da poželimo24

iti izliječeni. No, najprije, moramopriznati da smo bolesni. Odluka jeisključivo na nama. “Ako priznajemosvoje grijehe, vjeran je on i pravedan:oprostit će nam grijehe i očistitinas od svake nepravednosti.” 18 To jeBožje obećanje.ŠTO ČINITI?Iako shvaćamo da smo bolesni, neznači da odmah tražimo liječnika.Ponekad odmahnemo rukom: “Pašto onda...” i nastavljamo - dok ide.Takvo postupanje nije razumno. Kadshvatimo da smo pred Bogom krivi181. Ivanova poslanica 1:925

i da bez njega ne možemo dalje, današ život nema nikakvog smisla, jersrljamo u vlastitu propast - dolazimou stanje koje se u Bibliji naziva pokajanjemili obraćenjem. Bog namje dao mogućnost izbora - po našojslobodnoj volji. On nas ne tjera i neprisiljava.“Evo, stojim na vratima i kucam.Ako tko čuje moj glas i otvori vrata,ući ću k njemu i večerati s njim, ion sa mnom.” 19 - rekao je Isus. Bogkuca, ali čeka pred vratima dok ih misami ne otvorimo. Pokajanjem otvaramovrata. Činimo odluku za dobro.Postajemo svjesni da smo bili na kri-19Otkrivenje 3:19-2026

vom putu i da se želimo vratiti Bogu.Božji glas postaje onaj kojeg želimoslijediti. Kajemo se zbog grijeha kojesmo počinili i molimo Boga za oproštenje.Vjerujemo da je Krist patio iumro za nas i da je to učinio jer nasje volio.U jednoj usporedbi Isus govori o nezahvalnomsinu, koji odlazi od svogaoca, uzima dio baštine i odlučuježivjeti “po svome.” Smatra da je“gospodar vlastitog života” i sposobansam odlučivati o sebi. Drži damu otac, u tome, može samo smetati.Poslije nekog vremena, nakon štoje potrošio sve što je imao, pao je naprosjački štap. Prihvatio je poniža-27

vajući posao najamnika i bio gladan.Tada je, konačno, shvatio da je teškopogriješio, pokajao se i došao ksebi. Odlučio je vratiti se svome ocui zamoliti ga za oproštenje. Ništa seu njegovu životu ne bi promijenilo,da je ostao tamo gdje je bio i da senije pokrennuo. Isus je ovako opisaotaj trenutak: “Diže se i krenu svomocu.” 20Tako i pomirenje između Boga i čovjekapočinje osobnom vjerom. Vjeraje neophodni preduvjet i temeljnastepenica na cjelokupnom putu obraćenja.Božja riječ to jasno ističe. “Abez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer20Evanđelje po Luki 15:2028

onaj koji želi pristupiti Bogu moravjerovati da postoji Bog i da nagrađujeone koji ga traže.” 21 Vjera je čovjekovodgovor na Božji poziv. Onaje, dakle, daleko više od intelektualnoguvjerenja o Božjem postojanju.Vjera mora postati učinkovita i neophodnouključuje poslušnost. Vjerastvara preduvjete za daljnji procesobraćenja.“Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodiod vode i Duha Svetoga, taj ne možeući u kraljevstvo nebesko. Što je rođenood tijela, tijelo je; što je rođenood Duha, duh je.” 22 Ove je riječi Isusuputio učenom čovjeku, Nikodemu,21Poslanica Hebrejima 11:622Evanđelje po Ivanu 3:5-629

članu židovskoga Velikog vijeća. Nikodemje bio, u prvi mah, smeten inije razumio o čemu Isus govori. Isusmu nije govorio o nekom novom vjerskomobredu, nego je ulazak u Božjekraljevstvo usporedio s rođenjem.To “ponovno rođenje” početak je novogaživota s Bogom. Što to znači?Čovjek ne postaje kršćaninom takoda pročita Bibliju ili je čak nauči napamet.Ne postaje ni onda kad odlučičiniti samo dobra djela ili neprestanomoliti. Kršćaninom se ne postaječinjenjem obreda, nego promjenomkoju čini Bog uz čovjekovu suradnju.Krist nije svojim propovijedima,čudesnim ozdravljenjima i gorljivimmolitvama spasio svijet. To je posti-30

gao tek svojom smrću na križu! Ovoje najteže “teološko” pitanje u cijelomkršćanstvu. Pokušajmo ga razumjeti!Čovjek mora prvo “umrijeti”da bi mogao “živjeti novim životom”.Sjetimo se da je Jakov pisao kako“grijeh - rađa smrt.” 23 Da Bog nije“intervenirao” i odlučio spasiti svijet,tako da sama sebe žrtvuje u osobisvoga Sina, neminovni kraj svakogaljudskog bića, bila bi - smrt, vječnoodvojenje od Boga. Ali, Bog je svimaponudio život. U taj novi život ne dolazimoisto onako kako smo došli nasvijet. Apostol Ivan piše da “Božjomdjecom” postaju oni koji “prihvaćajuIsusa i vjeruju u njega.” 24 Što zna-23Jakovljeva poslanica 1:1524Evanđelje po Ivanu 1:1231

či prihvatiti Isusa i u njega vjerovati?Znači li to: podići ruku i izjaviti:“Vjerujem u Isusa!” ili sagnuti glavuu molitvi i reći: “Isuse, oprosti mi!”Zasigurno je apostol Pavao smatraoda je početak novoga kršćanskog životanegdje drugdje, kad je napisao:“Dakle s njim smo zajedno ukopanipo krštenju u smrt da bismo, kao štoje Krist uskrsnuo od mrtvih Očevomslavom, i mi živjeli novim životom.Jer ako smo dakle postali jedno sKristom smrću sličnom njegovoj, bitćemo i uskrsnućem sličnim njegovu.Ovo znamo: naš je stari čovjek razapetzajedno s Isusom da se uništi ovajgrešni čovjek, tako da više ne robujemogrijehu, jer tko je mrtav, slobo-32

dan je od grijeha. A ako smo dakleumrli s Kristom, vjerujemo da ćemo iživjeti s njime.” 25Krštenje je korak po kojemu Bog čovjekuoprašta grijehe. PoznavateljiBiblije znaju da je čin krštenja, uranjanjepokajnika u vodu, najbolja slikaKristove smrti i uskrsnuća. Vratimose prethodnom mjestu iz Biblije,gdje apostol Pavao kaže: “Jer ako smodakle postali jedno s Kristom smrćusličnom njegovoj...” Vidimo da ovdjeapostol Pavao u krštenju vidi početaknovog života - “postati jedno sKristom” i sličnost čina s Isusovomsmrću, pokopom i uskrsućem. Novi25Poslanica Rimljanima 6:4-833

zavjet je prepun primjera o mnogimakoji su, nakon što su čuli o Kristu injegovoj žrtvi, povjerovali, pokajalise i krštenjem “pridružili Crkvi” 26 .Kršćani su uvijek jasno razumjeli daje krštenje namijenjeno odraslim osobamakoje su svjesne svoje grešnosti.Isusova izjava: “Tko bude vjerovao ipokrstio se, spasit će se; tko ne budevjerovao, osudit će se.” 27 – prihvaćanaje u svom logičnom redoslijedu.Ideja da se krštenje svede tek na formalniobred, u kojemu krštenik nijesvjestan toga čina, strana je biblijskimzapisima. Rana je Crkva razumjelada je krštenje “... Bogu uprav-26Djela apostolska 2:4127Evanđelje po Marku 16:1634

ljena molitva za dobru savjest, uskrsnućemIsusa Krista” 28 , a ne obredničin, tako dobro poznat Židovima,zbog “...uklanjanja tjelesne nečistoće...”Činom krštenja, plodom osobne vjerei pokajanja, omogućuje se ispunjenjeBožjeg obećanja, koje je apostol Petar,u prvoj propovijedi u Jeruzalemu,objavio mnoštvu: “Obratite se! Nekase svaki od vas krsti u ime Isusa Kristaza oproštenje grijeha; tako ćeteprimiti dar - Duha Svetoga.” 29281. Petrova poslanica 3:2129Djela apostolska 2:3835

OBEĆANI DAR - DUH SVETIIsus je obećao: “Ja sam s vama u svevrijeme do svršetka svijeta.” 30 Biblijagovori kako je Isus, nakon uskrsnuća,neko vrijeme proveo međusvojim učenicima i onda uzašao naNebo. Možda ćemo se upitati kako jemoguće da Isus bude sa svojim sljedbenicima“do svršetka svijeta”, kadje napustio svijet. Ako prihvatimoda je Isus Krist jedna od triju Božanskihosoba, vidjet ćemo da se Isusovoobećanje ostvaruje u Duhu Svetome.Nakon krštenja Bog se, u osobiSvetoga Duha, “nastanjuje” u čovjeku.Bog nije više “negdje daleko”,30Evanđelje po Mateju 28:2036

nego - u nama. Biblija kaže da je tokao da smo primili njegov “izgled”.“Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji,jer svi koji ste u Krista kršteni, Kristaste obukli.” 31 Tako postajemo Božjadjeca. Rađa se novi čovjek na sliku ipriliku svoga Stvoritelja, Božje dijete- kršćanin. Božje se obećanje ostvarujeu potpunosti.MOLITVARekli smo da Bog, kao razumno biće,komunicira s ljudima; priopćava imsvoju volju, govoreći im po svojojRiječi. Ta Riječ je, u potpunosti, sa-31Poslanica Galaćanima 3:26-2737

držana u Bibliji. No, Bog isto takoželi da mi komuniciramo s njim. To jemolitva, razgovor čovjeka s Bogom.Jedna gorka činjenica opisana je uIzaijinoj proročkoj knjizi. Svratimona nju osobitu pozornost! Prorok govorio nemogućnosti razgovora grešnogčovjeka i Stvoritelja.“Ne, nije ruka Jahvina prekratka daspasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bičuo, nego su opačine vaše jaz otvorile,između vas i Boga vašega. Vašisu grijesi lice njegovo zastrli i on vasviše ne sluša. 3232Izaija 59:1-238

Kršćani znaju da nisu savršeni i da,usprkos svojoj odluci da žive besprijekornimživotom, griješe. Čuje liBog tada njihove molitve? Da, jer jeBog premostio jaz. Duh Sveti omogućujeda ostanemo Božja djeca.Molitva kršćana je razgovor djetetasa svojim Ocem. Kršćani se obraćajusvemogućem Stvoritelju kao Ocu, jersu prihvatili posinjenje i Bog ih je prihvatiokao svoju djecu. Biblija potvrđuje:“Da ste zbilja sinovi, dokaz ješto Bog u vaša srca posla Duha svogaSina koji viče: Abba - Oče! Stoganisi više rob, nego sin. A ako si sin, ibaštinik si po Bogu.” 3333Poslanica Galaćanima 4:6-739

Molitva, taj čudesni razgovor s Bogom,postaje nezaobilazni dio kršćanskogživljenja. Kršćanin nije savršenaosoba, ali je zbog stalne prisutnostiBožjega duha u njemu, osoba kojateži k savršenom. Kršćanin molitvomzahvaljuje, slavi, moli za oproštenje isnagu. Molitva tako postaje duhovnodisanje.KRŠĆANIN NE ŽIVI SAMČovjek nije stvoren da živi sam. Rađamose u obitelji i bili bismo osuđenina propast kad se ne bi netko za nasbrinuo. Ta briga prenosi se iz naraštajau naraštaj. Crkva je - duhovna obi-40

telj. Sazdana je od onih koji su rođeni“iz vode i Duha”. Crkvom kršćanine smatraju neku određenu zgradu iliprostoriju, nego “duhovnu kuću, sagrađenuod živog kamenja” 34 - samihkršćana.Božja riječ je jasna u tome da pretvaranjeodređenih građevina ili prostorau “mjesta gdje prebiva Bog” predstavljaneznanje i opasnost. Pavaoje održao govor Atenjanima baš natu temu i tom prilikom ovako rekao:“Bog, Stvoritelj svijeta i svega što jeu njemu, on koji je Gospodar neba izemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenimrukom, niti ga poslužuju341. Petrova poslanica 2:541

ljudske ruke, kao da bi trebao neštoon koji svima daje životni dah i sveostalo.” 35 Tome se ne bismo trebaličuditi. Bogu je najveća vrijednost čovjeki nije neobično da se Bog odlučuje“nastaniti” u ljudima i da Bogune možemo napraviti bolje mjesto,nego što smo mi sami.Zato, Crkva, zajednica kršćana, nijeorganizacija, nego živi organizam.U Bibliji se često naziva “tijelom”u kojemu svi kršćani, prema Bogomdanim sposobnostima, obavljajuodređene službe, koje koriste napredovanjucijele Crkve. Službe unutarzajednica nemaju karakter vlasti, jeruvijek treba imati na umu zapovijed35Djela apostolska 17:24-2542

koju je Isus izdvojio kao jednu od temeljnih:“Ljubi bližnjega svoga kaosamoga sebe.” 36Iako postoji samo “jedna KristovaCrkva, njegovo Tijelo” 37 , koja je sazdanaod kršćana diljem svijeta, Crkvaživi u duhovnim zajednicama,koje bez obzira na veličinu i broj slijedeisti uzor. Svaka od takvih crkavadjeluje kao zasebna cjelina, kao duhovnaobitelj. Spone između zasebnihzajednica isključivo su duhovnenaravi. One se ne podređuju “zemaljskimvrhovnim tijelima”, te takoslijede načela koja su poštivale svecrkve spominjane u Novom zavjetu.36Evađelje po Mateju 22:3937Poslanica Kološanima 1:2443

Tako se ostvaruje Božja zamisao daje “Krist jedina glava Crkve.” 38Kršćani znaju i vjeruju da je Kristjedini “... posrednik između Boga iljudi.” 39 i ne prihvaćaju druge “posrednike”.Za oproštenje mole Boga.Svoju zajednicu smatraju duhovnomobitelji i svoje pogreške ispovijedajujedni drugima. Tako ispunjavaju važanBožji savjet: “Ispovijedajte grijehejedan drugomu i molite jedanza drugoga da ozdravite!” 40 Zdravljecrkve uvjetovano je otvorenim iiskrenim odnosima među braćom isestrama.38Poslanica Kološanima 1:18391. poslanica Timoteju 2:540Jakovljeva poslanica 5:1644

Svaka crkva, u svojim okvirima, biraosobe, koje posjeduju vrline i kvalitetezrelih kršćana 41 , te im povjeravastarješinsku službu. Starješina prihvaćaobvezu revnog služenja Bogui prenošenja iskustava na mlađe. Onsluži svojoj zajednici i ne posjeduje“položaj” koji se automatski prenosina druge zajednice. Tako je nezavisnostsvake zajednice nepovrediva.Isto je i s đakonskom službom.411. poslanica Timoteju 3:1-745

ZADAĆA KRŠĆANAOd kršćana Bog mnogo očekuje. Postatikršćaninom ne znači dobiti “policuživotnog osiguranja za Nebo”.Kršćanstvo se u početku nazivalo,jednostavno - Putem 42 . To je još uvijekvrlo prihvatljiv naziv. Na putu sene stoji, nego se putem ide. Rođenjempočinje novi život, ali to je samo početak.Kršćani trebaju duhovno rasti.Okruženi svojom duhovnom braćomi sestrama, kršćani stječu iskustvo,uče kako živjeti korisnije, kakoupotrijebiti dane svoga života Boguna slavu. Svatko požrtvovno nastojipreuzimati odgovornosti i izvršavati42Djela apostolska 18:26, 24:1446

obveze. Najvažnija spona, koja povezujekršćane je ljubav. Ta ljubavje odraz Božje ljubavi, koja je pokrenulasvijet. Kršćani se najbolje prepoznajupo ljubavi, a to je ujedno iznak po kome će ih svijet prepoznati.43 Ljubav rađa stvarnim jedinstvommeđu kršćanima. Prihvaćajući Božje“svjetlo koje rasvjetljuje svakogčovjeka” 44 , kršćani i sami postajuizvorima Božje svjetlosti. Isus je rekao:“Vaše svjetlo neka tako zasjapred ljudima da vide vaša djela ljubavite slave vašeg Oca nebeskog.” 45To je velika i odgovorna zadaća. Onase najbolje očituje kršćanskim življenjem,nastavljanjem djela ljubavi,43Evanđelje po Ivanu 13:3544Evanđelje po Ivanu 1:945Evanđelje po Mateju 5:1647

koja je započeo Bog po svome Sinu.Kršćani nisu “bič Božji”, koji progonegrešnike, nego Božji svjetionici,koji pomažu brodolomcima na moruživota. Ako je tako radio Krist, zaštobi njegovi sljedbenici bili drukčiji?Kršćanski život odluka je za cijeliživot. Kršćani svakodnevno trebajučiniti nove odluke, odluke dabudu Kristu sličniji: mišlju, riječimai djelom. Kao “mladica pricijepljenatrsu, koji je Krist” 46 , kršćanin trebaroditi plodom Duha. Plodovi kršćanskogživljenja su lako prepoznatljivi.To su “ljubav, radost, mir, strpljivost,blagost, dobrota, vjernost, krotkost,46Evanđelje po Ivanu 15:1-848

uzdržljivost” 47 i mnogi drugi spomenutiu Bibliji. Dakle, život kršćananije “lagana nedjeljna šetnja s Bogom”,nego neprestani rad na sebi,uz Božju pomoć, i u težnji za poboljšanjem.OBILJEŽJEKRŠĆANSKOG ŽIVLJENJAKršćani se ne sastaju da bi ispuniliodređene “obredne formalnosti”. Onine “svetkuju”, kao odraz svoje “religioznosti”,određene dane. Kad bitako činili pokazivali bi samo da nerazumiju da je “Bog Duh i koji mu se47Poslanica Galaćanima 5:2249

klanjaju, moraju mu se klanjati u duhui istini.” 48 Kršćani su, od samoga početka,“... bili postojani u apostolskojnauci, zajedničkom životu, lomljenjukruha i u molitvama.” 49 Njihov životje davao najbolje svjedočanstvoda kršćanstvo nije tek nova religija,koju je Krist donio na svijet, negopotpuno nov način življenja. Isusovživot, smrt i uskrsnuće najvažniji jepreokret u povijesti svijeta. Ljudi suoduvijek nastojali dokučiti Boga, aBog je u Isusu – došao k ljudima.Kad živimo u obitelji i svjesni smoda je to naša obitelj, da smo zajedno,jer pripadamo jedni drugima, nije48Evanđelje po Ivanu 4:2449Djela apostolska 2:4250

nas potrebno osobito nagovarati dabudemo zajedno. Kršćani razumijuda je duhovna obitelj kojoj pripadaju,njihova jedina prava obitelj i dasu sa svojom duhovnom braćom i sestramau istinskom krvnom srodstvupovezani Kristovom krvlju. Svoj životduguju Kristu i njegovoj bezgraničnojljubavi. Da Krist nije za njihumro i da nije uskrsnuo, ostvarivšitako mogućnost uskrsnuća svimakoji ga prihvate, Crkva bi bila običnaljudska tvorevina. Kristovo uskrsnućesnaga je koju samo kršćani poznaju.Pavao je to dobro razumio i zatoje ovako napisao: “A ako Krist nijeuskrsnuo, bez ikakve je vrijednostivaša vjera; vi ste još u svojim grijesi-51

ma. Tada i oni koji u Kristu umriješe,izginuše. Ako se samo u ovome životuuzdamo u Krista, najbjedniji smo odsvih ljudi.” 50Uvijek, kad se kršćani sastaju, znajukome trebaju zahvaliti za dar života.Krist je njihov Spasitelj, onaj kojiih je izbavio od smrti. Svojim uskrsnućemKrist je pobijedio neprijateljakojeg se mi najviše plašimo. To jesmrt. Krist je svojim sljedbenicimaostavio spomen na tu pobjedu. “GospodinIsus one noći u koju bijaše izdanuze kruh te zahvali, razlomi gai reče: ’Ovo je tijelo moje koje je zavas. Ovo činite na moju uspomenu!’501. poslanica Korinćanima 15:17-1952

Isto tako uze i kalež, poslije večere,te reče: ’Ovaj je kalež Novi savez umojoj krvi. Ovo činite, svaki put kadga pijete, na moju uspomenu!’” 51 Toje bila Isusova želja. On nije ustanovioneki nerazumljivi obred. Lomećikruh i dijeleći vino, kršćani, uz sjećanjena Spasitelja, izražavaju svojuzahvalnost.U Bibliji se tjedan računao od nedjelje.Taj se dan zvao ’prvim danom usedmici’. Krist je uskrsnuo u nedjelju,pojavljivao se pred svojim učenicimatoga istoga dana i ponovo zatjedan dana. Sveti Duh je sišao na zemljuna blagdan Pedesetnice, koji je511. poslanica Korinćanima 11:23-2553

uvijek bio u nedjelju. To je bilo dovoljnoprvim kršćanima da se nastavesjećati uskrsloga Spasitelja “u prvidan sedmice...” 52 Isusovi sljedbenicinastavljaju učvršćivati svoju vjeru imeđusobnu povezanost prisjećajućise Kristove žrtve, dijeleći među sobomkruh i vino, te vječne simboleIsusova tijela i krvi.Kršćansko je bogoslužje jednostavnoi moguće ga je obavljati u svim uvjetima.Ono što su rani kršćani činili unajskromnijim uvjetima, čine kršćanii danas.Pored spomena Gospodnje Veče-52Djela apostolska 20:754

e, bogoslužje još sadrži propovijed,molitve i pjevanje nadahnutih pjesama.Propovijed je istinska duhovnahrana, upoznavanje s Božjom riječju.Isto je i s pjevanjem nadahnutihpjesama. Apostol Pavao je poticao:“Psalmima, hvalospjevima i nadahnutimpjesmama govorimo jedni drugima!Pjevajmo Gospodinu u svomsrcu i slavimo ga.” 53 Očito je da namje Bog dao sve što nam je potrebnoda ga slavimo. Novozavjetni zapisipotvrđuju da Boga trebamo slaviti riječjui pjevanjem.Težnja je kršćana da u svemu poštujuBožju volju. Poslušnošću Božjoj53Poslanica Efežanima 5:1955

iječi to najbolje dokazuju. Kršćaniimaju na umu da Bogu pristupaju ’uduhu i istini’. Aktivni sudionici kršćanskogbogoslužja su i oni koji govorei oni koji slušaju 54 , oni koji izgovarajumolitve na “izgradnju KristovaTijela” 55 i oni koji ih izgovarajuu sebi, oni služe pomažući drugimau potrebama. Kršćansko bogoslužjevrhunac je zajedništva među braćomi sestrama, koji pripadaju Božjoj obitelji.To je vrijeme kad odajemo zahvalnostBogu za blagoslove, duhovne imaterijalne, znajući da je sve što imamood Boga došlo. Tada odvajamo541. poslanica Korinćanima 14:2655Poslanica Efežanima 4:1256

dio materijalnih darova kako bismopomogli onima kojima je pomoć potrebna.Osnovna zadaća Crkve je da pomognesvima pronaći put do Krista. Kršćanisu dužni strpljivo i predano,uz mnogo ljubavi, govoriti svima oKristu Spasitelju. Oni znaju da spasenjenije privilegij dan samo nekima,nego Isusova izričita zapovijed:“Zato idite i učinite sve narode učenicimamojim! Krstite ih u ime Ocai Sina i Duha Svetoga! Učite ih davrše sve što sam vam zapovijedio! Jasam s vama u sve vrijeme do svršetkasvijeta.” 56 Prijetnjama i zastrašivanji-56Evanđelje po Mateju 28:19-2057

ma nemoguće je upoznati ljude s Bogomkoji ih neizmjerno voli. Evanđelje,u prijevodu na naš jezik, značiradosna vijest. Ona je ’radosna’ zatošto govori o tome kako svaki čovjekima priliku pomiriti se s Bogom, svojimStvoriteljem.A ŠTO SADA?Kad su Isusovi prvi učenici željelidoznati nešto više o njemu, Isus senije trudio uvjeravati ih samo riječima.Govorio im je: ’Dođite i vidite! 57 ’Mnogi su ga poslušali, došli, vidjelii - ostali. O Kristu možemo čitati57Evanđelje po Ivanu 1:3958

u Bibliji. Ona o njemu govori. No,Krista možemo, na osobit način, sresti- među kršćanima. Nema boljegsvjedočanstva od životnog iskustva.Zato, ako želite doznati više o tomezašto je Bog bio spreman žrtvovatisvoga Sina, kako bi spasio čovjeka,potražite ga u njegovoj Riječi i u njegovojCrkvi. Jer, Bog nije daleko...Dođite i vidite!59

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni,i ja ću vas okrijepiti.” - Isus60