Lika u Velikom ratu

LIKA U VELIKOM RATU
PRVI SVJETSKI ILI „VELIKI RAT“
HR DAGS-206-Zbirka arhivalija- Pripadnik 79. pukovnije u Otočcu, 1911.
Prvi svjetski rat ili „Veliki rat“ bio je
oružani sukob dotad nezapamćenih
razmjera. Trajao je od 1914. do 1918.
godine, a vodio se između Centralnih sila
(Njemačka, Austro- ugarska) i saveza Antante
(Velika Britanija, Francuska, Rusija,
Italija i SAD). S obzirom da se Hrvatska u
to vrijeme nalazila u sastavu Austro- ugarske
ratovala je na strani Centralnih sila.
Pravi uzroci rata bili su ekonomska i
politička sukobljavanja oko kolonijalnih
posjeda te težnja za kontinentalnom dominacijom.
Povod za rat bio je atentat na austrougarskog
prestolonasljednika Franca Ferdinanda
i njegovu suprugu Sofiju koji je
izvršio Gavrilo Princip 28. lipnja 1914.
godine u Sarajevu.
Austro-ugarska je 28. srpnja objavila rat Srbiji. Kako je rat napredovao
tako se i širio na ostale zemlje svijeta.
Vojne operacije vodile su se na četiri glavna fronta:
1. Zapadnom (Francuska i Belgija)
2. Istočnom (Karpati, Galicija, Rumunjska, Rusija i okolna područja)
3. Jugozapadnom (područje zapadne Slovenije, zapadne Austrije i sjeverne
Italije)
4. Južnom (Balkansko bojište-Srbija i Crna Gora)
Prvi svjetski rat trajao je 4 godine, 3 mjeseca i 14 dana. Ukupna šteta
izazvana ratom procijenjena je na 186 milijardi dolara. Odnio je 47
milijuna ljudskih života.
HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Vojni manevar na Krbavi
Zbirka Nikole Tominca: Murkovići pred Prvi svjetski rat HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Lička pukovnija ispred vojarne u Otočcu, 1914.

LIKA U VELIKOM RATU
LIKA U PRVOJ POLOVICI 20. STOLJEĆA
HR DAGS-115- Kartografska zbirka- Ličko-krbavska županija,
19. stoljeće
Administrativno u okviru Ličko-krbavske
županije.
Površina: 6 211, 16 km 2
Broj stanovnika: 204 710 (1910.)
9 upravnih kotara, 31 općina:
1. kotar Gospić s političkim općinama:
Gospić, Smiljan, Osik, Medak i Karlobag,
2. kotar Gračac s političkim općinama:
Zrmanja, Gračac, Bruvno i Lovinac,
3. kotar Udbina s političkim općinama:
Udbina i Podlapac,
4. kotar Perušić s političkim općinama:
Klanac, Kosinj i Perušić,
5. kotar Korenica s političkim općinama:
Bunić, Korenica, Petrovo Selo i Zavalje,
6. kotar Otočac s političkim općinama:
Otočac, Sinac, Vrhovine, Škare, Dabar
i Brlog,
7. kotar Senj s političkim općinama:
Jablanac, Sveti Juraj i Krivi Put,
8. kotar Donji Lapac s političkim
općinama: Donji Lapac i Srb,
9. kotar Brinje s političkim općinama:
Brinje i Jezerane.
HR DAGS-185- Zbirka razglednica- 39-222- Lička željeznica, 1905.
Zbirka Nikola Tominca: Poglavarstvo u Otočcu, 1915.
HR DAGS-206- Zbirka arhivalija, Učenici u Otočcu, 1912.
• Mala naselja sa seoskim obilježjima: 88,1 %
svih naselja u Županiji 1900. imalo je manje od
500 stanovnika. Samo su Gospić, Otočac i Senj
imali više od 2 000 stanovnika.
• Osnovna gospodarska djelatnost bila je poljoprivreda
(92,6 % stanovnika bavilo se poljoprivredom).
• 1910. 74,9 % stanovnika starijih od šest godina
nije znalo čitati ni pisati.
• 1910. postojale su u Županiji 122 pučke škole,
114 obospolnih, četiri djevojačke i četiri dječačke
(145 školskih zgrada) u kojima je radilo
205 učiteljskih osoba. 31 104 djeteta školske
dobi.
• U Županiji je u tom razdoblju bilo samo 14 liječnika,
29 ovlaštenih primalja, 10 ljekarni i
nekoliko bolnica.
• 1915. u Županiji je umrlo 4 599 osoba ( više od
polovice ukupnog borja odnosi se na djecu od
1. do 7. godine života)
• 12 čitaonica, pet pjevačkih i glazbenih društava,
tri društva za podupiranje siromašnih učenika,
dva društva za tjelovježbu, društvo pučkih
učitelja, jedno potporno i opskrbno društvo te
jedno društvo za razne športove.
• prva polovica 20. stoljeća označila je početak
iseljavanja iz Like, posebno u Sjedinjene Američke
Države i stalnu depopulaciju koja traje i
danas.

LIKA U VELIKOM RATU
LIKA U PRVOJ POLOVICI 20. STOLJEĆA
U
Velikom ratu sudjelovali su
brojni Ličani i Senjani kao mobilizirani
pripadnici 79. otočke pješačke
pukovnije grofa Jelačića u sklopu austrougarske
vojske, boreći se na balkanskom,
istočnom, a od 1915. i na talijanskom bojištu.
Bilo je to vrijeme siromaštva, oskudice
i bijede u kojem su se i crkvena zvona
pretapala u topove.
Koncem listopada 1918. pobunili su se
vojnici 79. pukovnije radi dugotrajnog ratovanja
i nezadovoljstva u razvoju političkog
i gospodarskog stanja Hrvatske. Pridružile
su im se tzv. brigade Zelenog kadra
koje su prkosile vladinim naredbama,
vršile antipropagandu, provodile teror i
pljačke po cijeloj županiji.
HR DAGS-185-Zbirka razglednica-16-127: Panorama Otočca, 1905.
HR DAGS-185-Zbirka razglednica-10-109: Pozdrav iz Ličkog Osika
Zbirka Nikole Tominca: Jelačićevci, Otočac
Zbirka Nikola Tominac: Pripadnik 79.
pukovnije, 1910.
HR DAGS-185-Zbirka razglednica-5-54: Most preko Novčice, 1907.

LIKA U VELIKOM RATU
USTROJ AUSTRO-UGARSKE VOJSKE
Austrougarske oružane sile sastojale
su se od tri organizacijske cjeline:
1. zajednička vojska i mornarica (Carskakraljevska
vojska - Kaiser und königliches
Heer, skraćeno K.und K.)
2. Zemaljska obrana
- Austrijska zemaljska obrana
(Kaiserkönigliche Landwehr)
- Ugarska zemaljska obrana (Königlichungaricher
Honved - Mađarsko
domobranstvo)
* na temelju Ugarsko-hrvatske
nagodbe, Hrvati su ustrojili Hrvatsko
domobranstvo i imali su zaseban status
3. Pučki ustanak (Landstrum, skraćeno
Lst)- temeljna zadaća mu je bila
uređenje i osiguranje šireg operativnog
prostora bojišnice, zaštita i uređenje
komunikacija i drugih važnih objekata.
HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Militar Foto Archive Ottochatz sl.1
HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Militar Foto Archive Ottochatz sl.2
HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Militar
Foto Archive Ottochatz, 1911. sl.4
Zbirka Nikole
Tominca: Značka
K.u.k. Otočaner
HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Militar Foto Archive Ottochatz,
1914. sl.3
Zbirka Nikole Tominca: Domobrani u Gospiću, 1914.
Pješačka 36. Divizija, sa zapovjedništvom u Zagrebu, sastojala se od 71. riječke i 72.
zagrebačke pješačke brigade. Brigade su imale niže ustrojbene cjeline- pješačke pukovnije.
U 71. brigadi Rijeka nalazile su se 70. pješačka pukovnija Petrovaradin i 79. pješačka
pukovnija Otočac.

LIKA U VELIKOM RATU
USTROJ AUSTRO-UGARSKE VOJSKE
U
veljači 1860. godine ustrojena je 79. pješačka pukovnija-
Ottochaner Infaterieregiment Graf Jellachic Nr.79,
skraćenog naziva IR 79. U njoj su se nalazili vojnici s područja
Gospića, Otočca, Karlobaga, Gračaca, Brinja, Slunja, Korenice
i Zavalja te je tako dobila naziv „Lička pukovnija“ ili „Jelačićevci“.
Krajem 19. stoljeća bila je razmještena u Karlovcu i Rijeci,
a nakon ustroja 96. karlovačke pukovnije premještena je u
Otočac. Zapovjedništvo I., III. i IV. bojne bilo je stacionirano
u Rijeci, a II. bojne u Otočcu.
Uoči rata u Lici nije bilo željeznice pa je II. bojna morala
pješice preko Kapele do Ogulina gdje se spojila s ostatkom pukovnije
te krenula vlakom na Balkansko bojište.
Zbirka Nikole Tominca: Jelačićevci u Otočcu, 1915.
HR DAGS-185- Zbirka razglednica-16-142, 79. pukovnija, Otočac
HR DAGS-185- Zbirka razglednica 5-37: Domobranska vojarna u Gospiću,
1906.
HR DAGS-185-Zbirka razglednica16-141: Prozivka vojnika u Otočcu, 1911.
DOMOBRANSTVO
Godine 1890. donošenjem novog Zakonskog članka o domobranstvu umjesto polubrigada
uvedene su domobranske pješačke pukovnije, 25. zagrebačka i 26. karlovačka u čijem je sastavu
bila III. bojna iz Gospića. Nalazile su u sastavu 83. domobranske pješačke brigade sa sjedištem
u Zagrebu. HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Vojna misa u Otočcu, 1908.

LIKA U VELIKOM RATU
JUŽNO (BALKANSKO) BOJIŠTE
CERSKA (JADARSKA) BITKA
Zbirka Nikole Tominca: Napad preko rijeke
Prve godine ratovanja
„Jelačićevci“ su sudjelovali
u napadu na Srbiju.
Tijekom 14. kolovoza uspjeli
su prijeći Drinu i potisnuti
srpske snage s obronaka planine
Cer.
18. kolovoza, austrougarske
snage uspjele su svladati srpske
snage i osvojiti selo Zavlaku.
Nakon teških borbi izgubljen
je Cer, kojeg je držala 21.
domobranska divizija. Austrougarski
vojnici povlačili su se
prema rijeci Drini i pretrpjeli
velike gubitke tijekom samog
prijelaza preko rijeke. Posebno
je stradao XIII. zagrebački
korpus, a time i 79. pukovnija
koja je izgubila oko sedamsto
ljudi.
Zbirka Nikole Tominca: Bojište
www.stajnica.com- Križanje Šabac-Mitrovica-Bogatić, 2. prosinca 1914

LIKA U VELIKOM RATU
BITKA NA DRINI (6. rujna- 15. studenoga 1914.)
Borbe kod Međaša (8. rujna 1914.)
Austrougarska 5. armija (9., 21. i 36. zagrebačka
divizija) bezuspješno je pokušala prijeći Savu i
Drinu. U borbama je poginulo mnogo pripadnika 79.
pukovnije prilikom pokušaja prijelaza Drine kod sela
Međaši, gdje su izgubili 49 časnika i 1371 vojnika. Nalazili
su se u prvim napadnim redovima zajedno s dijelom
zagrebačke 53. pukovnije izloženi žestokoj protivničkoj
vatri.
Zbirka Nikole Tominca: IR79- Potp. Schöbl, Izvještaj o borbama, položaji austrougarske vojske u rujnu
1914. godine, skica 1
Zbirka Nikole Tominca: IR79- Potp. Schöbl, Izvještaj o borbama, položaji austrougarske vojske u rujnu
1914. godine, skica 2
Zbirka Nikole Tominca: Vojna situacija austrougarske vojske 8. rujna 1914. godine

LIKA U VELIKOM RATU
BITKA NA DRINI (6. rujna- 15. studenoga 1914.)
Borbe kod Salaša i Srpske Rače (16. i 17. rujna 1914.)
Tijekom 14. rujna 5. armija značajnim je dijelom uspjela prijeći
Drinu. U okviru preraspodjele snaga „Jelačićevci“ su 16. rujna
premješteni iz Međaša u blizinu sela Salaš gdje su uz iznimne napore
uspijevali zadržati dostignute položaje i stvoriti povoljne preduvjete za
prijelaz preko Drine i daljnji prodor.
Zbirka Nikole Tominca: Pripadnik 79. pukovnije
sa suprugom
HR DAGS-206- Zbirka arhivalija- Jelačićevac,
Otočac, 1910.
Zbirka Nikole Tominca: Raspored austrougarske vojske 1914. godine
Ofenziva na Valjevo
(24. listopada- 15. studenoga 1914.)
5. armija s VIII. i Kombiniranim korpusom uspjela je od
1. do 10. studenoga potisnuti srpske snage prema jugoistoku.
Izbili su na rijeku Dombravu i na istočne obronke Cer planine.
„Jelačićevci“ i 71. brigada zaobišli su Šabac i kod sela Varne, od
8. do 11. studenoga, vodili teške borbe sa značajnim gubitcima.
Do 11. studenoga uspjeli su izbiti na prometnicu Obrenovac-
Valjevo. Nakon teških borbi, 6. armija uspjela je osvojiti Valjevo
15. studenoga čime je završila dvomjesečna bitka na Drini.

LIKA U VELIKOM RATU
BITKA NA KOLUBARI
Austrougarska ofenzivna faza
(16.-28. studenoga 1914. godine)
Nakon osvajanja Valjeva, austrougarska
vojska prisilila je srpske
snage na povlačenje na desnu stranu rijeke
Kolubare.
„Jelačićevci“ su se 17. studenoga nalazili
kod sela Banjani u pričuvi 5. armije.
Djelovali su u zoni odgovornosti 29. divizije
iz Terezina (Češka) koja je po izrazito
lošem vremenu morala osvojiti uzvišenje
Konatice na desnoj obali Kolubare. Ključne
borbe koje su dovele do pobjede odvijale
su se od 26. do 28. studenoga. U tim
je borbama 79. pukovnija imala vrlo velike
gubitke.
Austrougarska defenzivna faza
(3.-9. prosinca 1914. godine)
U vremenskom razdoblju od 24. do 26.
studenoga srpske snage uspjele su zaustaviti
austrougarsko nadiranje prema dolini
Zapadne Morave. Nedostatak pričuve,
umor vojske, nemogućnost logističke potpore
i kriva procjena o stvarnom stanju
srpskih snaga bila je glavni krivac za tragičan
ishod Drugog pohoda na Srbiju.
Zbirka Nikole Tominca: Jelačićevac
Srpske snage krenule su u protunapad
na 6. armiju koja je izgubila važne položaje
na Suvoboru i povlačila se prema Šapcu
što je omogućilo srpskoj 8. armiji da izbije
na rijeku Kolubaru i uđe u Valjevo.
Na Varovnici su vođene teške borbe u
kojima austrougarske snage, 29. divizija
i 71. brigada, nisu uspjele poraziti srpske
snage.
www.stajnica.com-Pripadnici 79. pukovnije na vojnoj vježbi u Otočcu
Zbirka Nikole Tominca: Napad austro- ugarske vojske

LIKA U VELIKOM RATU
BITKA NA KOLUBARI
Borbe za brdo Vihra kod Višegrada
(25. studenoga- 2. prosinca 1914. godine)
Sredinom studenoga, Srbi i Crnogorci
upadali su na područje Bosne
i uspjeli zauzeti značajan prostor i zadržati
se kod Višegrada gdje su prešli u obranu.
Jedna od tih obrambenih točaka bilo je i
brdo Vihra. Na to su područje bile upućene
dvije bojne „Jelačićevaca“. U napadu,
25. studenoga sudjelovale su dvije skupine
79. pukovnije pod zapovjedništvom
bojnika Paunovića i Kuchte.
Zbog teško pristupačnog terena, napad
je propao.
Srpska vojska krenula je 1. prosinca u
napad. U teškim borbama austrougarske
snage uspjele su neutralizirati protivnike,
izbiti u podnožje Vihre i omogućiti ostatku
napadnih snaga izbijanje na sam vrh
Vihre gdje su uništili glavninu protivnika.
Ukupni gubitci pukovnije bili su 400
vojnika, od čega 46 poginulih.
POVLAČENJE AUSTROUGARSKE
VOJSKE IZ SRBIJE (10. - 15. PROSIN-
CA 1914. GODINE)
Tijekom 14. prosinca 1914. „Jelačićevci“
su vodili posljednje borbe kod Beograda
protiv nadirućih srpskih snaga. Tijekom
noći morali su se povući preko pontonskih
mostova na lijevu obalu Save. U jutro
15. prosinca srpske snage ušle su u Beograd
čime je završena Kolubarska bitka.
Prema podatcima ukupni austrougarski
gubitci u obje Kolubarske bitke kreću se i
do 270 000 vojnika, među kojima je oko 6
000 „Jelačićevaca“.
Zbirka Nikole Tominca: Bojno polje, poginuli austrougarski vojnici
Zbirka Nikole Tominca: Odvoz ranjenika
Zbirka Nikole Tominca: Osvajanja brda Vihra, 2. prosinca 1914.

LIKA U VELIKOM RATU
ISTOČNO BOJIŠTE
Tijekom 1914. u Galiciji (zapadno područje današnje
Ukrajine) odigrale su se najveće bitke Prvog svjetskog
rata. Obje su strane pretrpjele velike gubitke, austrougarske snage
izgubile su oko 326 000, a ruske 230 000 ljudi.
Na Karpatima se 79. pukovnija nalazila oko prijevoja Uzsok
(Užok). Preko njega iz Mađarske u Galiciju prolazi cestovna i željeznička
komunikacija.
Operacije na Karpatima (22. siječnja do sredine travnja
1915.godine)
Na ovom su se području i zbog vremenskih uvjeta, vodile
najteže bitke.
Na širem karpatskom području bila je postavljena 3. armija
pod zapovjedništvom generala Svetozara Borojevića. Prvi pokušaj
proboja s Karpata nije uspio pa je tijekom ožujka započeo
drugi pokušaj s ciljem deblokade austrougarske utvrde Przemysl
na rijeci San. Akcija je trajala do 14. ožujka i nije uspjela.
Zbirka Nikole Tominca: Karpati
Zbirka Nikole Tominca: Karpati
„Jelačićevci“ su vodili teške borbe u širem području Turke gdje
su 8. ožujka pretrpjeli teške gubitke kod naselja Beniowa i uzvisine
Sokoliki.
Tijekom protuudara ruskih snaga, krajem ožujka i početkom
travnja, „Jelačićevci“ su vodili borbe na širem području grada
Drohobycza, kod naselja Lisznia i Starograd te kod Neuhofa.
Krajem ožujka našli su se na rijeci San kod naselja Beniowa. Rusi
su protuudarom uspjeli vratiti austro-njemačku vojsku na karpatske
prijevoje.
Rezultat borbi tijekom zime bio je neriješen no obostrani su
gubitci bili ogromni, austrougarska vojska izgubila je 793 000
ljudi od kojih je 2 696 „Jelačićevaca“.
Zbirka Nikole Tominca: Austrijski položaji, Galicija
Zbirka Nikole Tominca: Vojne operacije na Karpatima 16. ožujka 1915.

LIKA U VELIKOM RATU
ISTOČNO BOJIŠTE
Proboj kod Tarnowa i Gorlica i pohod
prema Lavovu (Lembergu) (od 2. svibnja
do 22. lipnja 1915. godine)
S ciljem odbacivanja ruskih snaga planirani
su proboji u južnoj Poljskoj, čime
bi bočno obuhvaćene ruske snage bile prisiljene
na povlačenja s Karpata. Do sredine
svibnja ruske armije su se u cijelosti
povukle na rijeke San i Dnjester. Austrougarske
snage vratile su utvrdu Przemysl
te grad Lavov.
Zbirka Nikole Tominca: Prijelaz preko Rijeke Visle
Zbirka Nikole Tominca: General Pavle Puhalo
Tijekom kolovoza, 79. pukovnija ušla je u sastav svoje matične 71. pješačke brigade/7.
divizije. Brigadom je zapovijedao brigadir Antun Plivelić.
Do kraja 1915. godine bio je važan pohod na Istočnu Galiciju i Voliniju (27. kolovoza
- 2. rujna 1915.) s ciljem uništenja ruskog jugozapadnog fronta. U toj je akciji Korpus
Szurmay vodio borbe za strateški grad Luck, gdje je ušao u sastav 1. armije generala
Pavla Puhala, časnika ličkih korijena.
U prvom Brusilovljevom prodoru u Voliniju (15. - 18. rujna 1915.) „Jelačićevci“ su
se nalazili sjeverno od grada Dubno. Sudjelovali su i u Drugoj ofenzivi na Rovno (23. -
30. rujna 1915.) koja je djelomično uspjela.
Nakon proboja kod Gorlica, Centralne sile djelomično su ostvarile svoj temeljni cilj,
a ruska je vojska odbačena s Karpata i protjerana iz Poljske.
Pobjeda je izvojevana uz vrlo velike gubitke. Oko 500 000 austrougarskih vojnika izgubilo
je živote.
Zbirka Nikole Tominca: Vojne operacije u Ukrajini
Zbirka Nikole Tominca: Položaji austrougarskih jedinica, Ukrajina

LIKA U VELIKOM RATU
ISTOČNO BOJIŠTE
Ofenziva generala Brusilova (1916.
godina)
„Brusilovljeva ofenziva“ naziv je za
prvu etapu operacija ruskog Jugozapadnog
fronta koja je provedena u istočnoj
Galiciji i sjevernoj Bukovini od 4. do 15.
lipnja 1916. godine. Cilj joj je bio rasteretiti
talijansko bojište. Austro-njemačke
snage istovremeno su napadnute sa sve
četiri raspoložive armije.
Brusilov je planirao da glavni udar nanese
njegova 8. armija pravcem Olika-
Luck napadom na 4. armiju gdje se na desnom
krilu nalazila i 79. pukovnija. Napad
je započeo 4.-5. lipnja 1916. godine.
Nova taktika ratovanja dovela je do teških
i pogubnih posljedica te paničnog povlačenja
austrougarskih snaga. Većina snaga
se predala i otišla u zarobljeništvo. Divizija
je izgubila oko 11 000 ljudi.
Zbirka Nikole Tominca: Car Karlo na rijeci Soči
Tijekom 10. lipnja „Jelačićevci“ su se
povukli do mjesta Demidowka, a od 11.
do 20. lipnja nalazili su se kod mjesta Beresteczko.
Tada su I. i II. bojna /79. pukovnije
imale svega 1090 ljudi.
Zbirka Nikole Tominca: Koncept položaja austrougarskih snaga
Nakon ofenzive generala Brusilova „Jelačićevci“
su najžešće bitke i gubitke imali
krajem lipnja i početkom srpnja kod mjesta
Lipa i Mihailowka. U srpnju su imali
velike gubitke u Nowostaru, Smykowu,
Nowy- Toku, Haliczanyu i Zloczewskom.
U kolovozu 1916. godine, I. i II. bojna/79.
pukovnije ušle su u sastav bosanskih
postrojbi, 11. brdske brigade/48. divizije/
AGrp Marwitz, i nalazili su se u okolici
grada Sokala. S tom su divizijom „Jelačićevci“
krenuli na talijansko bojište, prema
rijeci Soči.
www.stajnica.com-Ličani na položajima na rijeci Soči- ISONZO

LIKA U VELIKOM RATU
JUGOZAPADNO BOJIŠTE (Soča, Piave i Monte Grappa)
Na sočanskoj bojišnici nalazile su se brojne hrvatske postrojbe,
a 79. pukovnija im se pridružila u drugoj polovici
1916. godine. „Jelačićevci“, III. bojna, došla je na Jugozapadno
bojište u vrijeme Osme sočanske bitke. Zaposjeli su položaje
istočno od grada Gorice. Ostatak pukovnije došao je u drugoj
polovici studenoga 1916. godine u okviru 48. sarajevske divizije
i ušli su u zonu odgovornosti VII. korpusa.
Osma (9. - 12. listopada 1916. godine) i Deveta sočanska
bitka (31. listopada - 4. studenog 1916. godine)
Talijani su uspjeli osvojiti manji dio prostora jugoistočno od
grada Gorice. Te je položaje branila III. bojna / 79. pukovnije.
Nakon bezuspješnih napada u Osmoj bitci, Talijani su pripremili
Devetu koja je obuhvaćala prostor od mora (područje Krasa)
pa do Gorice. Napad je započeo 31. listopada. Talijanska 3.
armija postigla je manje uspjehe, ali se nisu probili do istoka.
III. bojna/79. pukovnije vodila je stalne borbe od kojih su najznačajnije
kod sela Kemperlište- kota 109, kod sela Šobera, kod
Gorice i kod mjestašca Spacapanija.
Početkom zime 1916. godine djelovali su južno od rijeke Vipave
na sjevernim obroncima Krasa, kod sela Bilje, Branize i Martunicci.
Zbirka Nikole Tominca: Napad austrougarske vojske u Italiji, 1916.
Uoči Božića zaposjeli su položaje prema Fajtji hribu, važnom
uzvišenju na južnoj strani Vipavske doline.
Zbirka Nikole Tominca: Napad na Soči

LIKA U VELIKOM RATU
JUGOZAPADNO BOJIŠTE (Soča, Piave i Monte Grappa)
Deseta sočanska bitka (12. svibnja- 5.
lipnja 1917. godine)
Austrougarska 5. armija, koja je od 24.
svibnja preimenovana u Sočansku armiju,
nalazila se pod zapovjedništvom generala
Svetozara Borojevića. Armijsku pričuvu
sačinjavale su četiri divizije, među kojima
i 48. divizija u čijem sastavu je bila i 79.
pukovnija.
Zbirka Nikole Tominca: Svetozar Borojević, doček Hrvata u Italiji
„Jelačićevci“ u borbama za Vodice i
Svetu Goru
Želeći zadržati prednost, talijanska
vojska pokušala je osvojiti Vodice i Svetu
Goru no nisu uspjeli pa su krenuli u novi
napad 23. svibnja.
Zbirka Nikole Tominca: Sveta Gora
Zbog neopreznosti sastava zagrebačke
25. pukovnije ušli su u obrambeno
područje te zarobili većinu snaga. Interventne
snage 59. i 47. pješačke i 11.
brdske brigade u čijem je sastavu I. bojna/79.
pukovnije, djelovale su obrambeno
te prisilile Talijane na povlačenje.
U to vrijeme, na Krasu, talijanska 3.
armija započela je napade na području
zapadno od Kostanjevice gdje su uspjeli
osvojiti značajan dio prostora. Iznenada
su se prekinuli svi napadi, a Borojević
je protunapadom 4. i 5. lipnja
vratio dio izgubljenog terena.
Zbirka Nikole Tominca: Sveta Gora poslije bitke, 1917.

LIKA U VELIKOM RATU
JUGOZAPADNO BOJIŠTE (Soča, Piave i Monte Grappa)
Jedanaesta sočanska bitka (17. kolovoza-
12. rujna 1917. godine)
Jedna od najstrašnijih bitaka u Prvom
svjetskom ratu.
Talijani su 17. kolovoza pokrenuli posljednju
ofenzivu na Soči s ciljem osvajanja
Banjske zaravni. U isto su vrijeme, na
južnom djelu bojišnice, na Krasu, željeli
ovladati Komenskom visoravni.
Do 23. kolovoza, talijanska 2. armija
ovladala je bitnim točkama na Banjiščici.
Zbog opasnosti od velikih gubitaka, general
Borojević donio je odluku o povlačenju
svih snaga s Banjske zaravni na visove
zapadno od Čepovske doline.
Zbirka Nikola Tominac: Pokop na frontu
Na Krasu, talijanska 3. armija četiri je
dana izvodila napade no nisu uspjeli osvojiti
strateške objekte, Grmadu na jugu i
Trstelj na sjeveru Kraške te su se 21. kolovoza
obustavili svi napadi. Protunapadom
Sočanske armije 4. i 5. rujna, general Borojević
vratio je dio izgubljenog prostora.
Zbirka Nikole Tominca: Vojno groblje
Lička 79. pukovnija najteže je borbe vodila od 18. do 25. kolovoza
kod sela Temnice i Novela, istočno od Kostanjevice. Posebno
se istaknula III./ 79. pukovnije kod zloglasne kote 246. Bitka
je doživjela svoj vrhunac 23. kolovoza kada je pukovnija uspjela
vratiti većinu izgubljenih položaja.
„Jelačićevci“ su izgubili 40 časnika i 1 627 vojnika. Mnogi od
njih podlegli su ozljedama u bolnicama te su sahranjeni na tamošnjim
civilnim grobljima i vojnom groblju u Ivanji Reki.
Zbirka Nikole Tominca: Borbe kod sela Temnica, Slovenija, 1917.

LIKA U VELIKOM RATU
JUGOZAPADNO BOJIŠTE (Soča, Piave i Monte Grappa)
Dvanaesta sočanska bitka i prodor do rijeke Piave
Bitka kod Kobarida (24.-27. listopada 1917. godine)
Proboj kod Kobarida spada među najveličanstvenije vojne
operacije u novijoj vojnoj povijest.
Centralne sile su jedino tako mogle poništiti talijanske prednosti
u proteklih jedanaest bitaka. Trebalo je pokušati proboj sa
sjevera sočanske bojišnice, od gradića Boveca, kroz planinski
kraj na Polovniku i Krnskom masivu te kod slovenskog gradića
Kobarida.
Akcija je u potpunosti uspjela što je austrougarskim snagama
omogućilo da krenu prema zapadu.
Operacije na rijekama Tagliamento i Piave (29. listopada- 11.
studenog 1917. godine)
Zbirka Nikole Tominca: Tagliamento, 1917.
Nakon pokreta s rijeke Soče, Grupa armija Borojević stigla je
na rijeku Tagliamento 1. studenoga. Nakon dva dana pojedini
su austrougarski bataljuni preko improviziranih mostova uspjeli
prijeći na desnu obalu Tagliamenta.
Talijanske su se snage povukle na zapad prema rijeci Piave
gdje je uspostavljena nova crta obrane.
Napadi preko Piave od 15. i 16. studenoga nisu uspjeli, a napad
Gruppe Krauss i postrojbi 11. armije zaustavljen je ispred
vrhova Monte Tomba i Monte Grappa na sjeveru bojišnice. Tu
su austrougarske snage dočekale kraj rata i tragično povlačenje.
Zbirka Nikole Tominca: Italija
Dolazak „Jelačićevaca“ na Tirolsko ratište
(Grappa front)
Grappa front bio je jedan od najtežih i
najsloženijih frontova na talijanskom ratištu.
Talijani su od Monte Grappa stvorili
teško osvojivu utvrdu gdje su bile stacionirane
jake snage s kojima se borila 79. pukovnija
u sastavu 48. sarajevske divizije/
XV. korpusa/11. armije. Početkom 1918.
godine uspinjali su se na brda Monte Spinuccia
i Monte Rosso, na kojima su doživjeli
teška stradanja.
Zbirka Nikole Tominca: Skica položaja na planini Monte Grappa

LIKA U VELIKOM RATU
JUGOZAPADNO BOJIŠTE (Soča, Piave i Monte Grappa)
Bitka na rijeci Piave (15.- 24. lipnja 1918.
godine)
Novu i posljednju ofenzivu austrougarska
vojska je poduzela na Jugozapadnom
bojištu.
Zbirka Nikole Tominca: Vojni položaji na planini Monte Grappa
Na frontu Grupe armija Conrad, austrougarsko
pješaštvo prešlo je u napad na
cijelom frontu, ali bez značajnijih uspjeha.
Postignuti su neznatni taktički uspjesi
na masivu Grappa, gdje se nalazila 79.
pukovnija te na području visoravni Sette
Comuni.
Zbirka Nikole Tominca: Položaji austrougarskih jedinica Grappa frontu
Završne operacije talijanske vojske i slom Austro-ugarske (24. listopada - 3. studenoga
1918. godine)
Poslije neuspješne austrougarske ofenzive na rijeci Piavi, odnos snaga na talijanskom
bojištu promijenio se u korist Talijana. Do konačne bitke došlo je 24. listopada kada je
talijanska vojska prešla u protunapad s udarom prema Monte Grappi no glavni napad
dogodio se od 27. do 30. listopada. Teško stanje natjeralo je Austro-ugarsku da 29. listopada
zatraži primirje koje je potpisano 3. studenoga 1918. godine.
Potpisanim primirjem završio je Prvi svjetski rat uz goleme ljudske i materijalne gubitke.
„Jelačićevci“ su se povukli iz Tirola zajedno sa snagama 48. divizije preko Belluna,
Villacha i Ljubljane prema Hrvatskoj. U Otočac ih se uspjelo vratiti tristotinjak.
Zbirka Nikole Tominca: Bitka s Talijanima

LIKA U VELIKOM RATU
LIČKI JUNACI
Stjepan barun Sarkotić (njemački:
Stefan Sarkotic Freiherr
von Lovcen; Sinac kod Otočca 4.
listopada 1858. - Beč, 16. listopada
1939.)
Bio je general Austro-Ugarske
vojske, posljednji zemaljski poglavar
Bosne i Hercegovine, vojni
upravitelj Dalmacije i Crne gore.
S obzirom da se iskazao u borbenim
djelovanjima na srbijanskoj
fronti, 1914. godine proglašen je
vitezom 2. reda željezne krune.
Godine 1917. dobio je plemstvo,
postavši barunom, a prezimenu je
dodao »von Lovćen«. Iste godine je
promaknut u general-pukovnika.
Sarkotić je u hrvatskim zemljama
bio izuzetno ugledna osoba, a
1916. godine proglašen je počasnim
građaninom grada Zagreba.
Također je bio počasni predsjednik
austrijske Carske udruge strijelaca.
Janko pl. Vuković Podkapelski
(Jezerane, 27. rujna 1871. - Pula, 1.
studenog 1918.)
Školovao se na najvišim austrougarskim
vojinim akademijama
za pomorskog časnika. Kao zapovjednik
više ratnih brodova istaknuo
se u borbi protiv talijanskih
i francuskih ratnih brodova. Bio
je zapovjednik najvećeg i najjačeg
ratnog broda Viribus unitis. Pred
kraj Prvog svjetskog rata imenovan
je admiralom i zapovjednikom
svih ratnih brodova na Jadranu.
Narodno vijeće Države SHS imenovalo
ga je admiralom i postavilo
za zapovjednika flote, nakon čega
Zbirka Nikole Tominca: General Stjepan Sarkotić
je na brodu Viribus Unitis podignuta
hrvatska zastava. Iste noći
talijanski diverzanti minirali su admiralski
brod koji je potonuo, a na
njemu, dosljedan pomorskim tradicijama,
u dubine plavog Jadrana
potonuo je i zapovjednik Janko pl.
Vuković Podkapelski.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Vukovic-pod.jpg: Janko pl.Vuković Podkapelski
Maksimiljan Njegovan (Zagreb,
31. listopada 1858 - Zagreb,
1. srpnja 1930.)
Hrvatski admiral u Austrougarskoj
ratnoj mornarici. Osnovnu
školu završio je u Gospiću.
Kao viceadmiral predsjedao je
Mornaričkim tehničkim komitetom
u Puli 1913.-1914. i preuzeo
zapovjedništvo nad I. eskadrom
brodova na Tegethoffu kada je vodio
napad na Ankonu 1915. godine.
Poslije smrti velikog admirala
Antona Hausa 1917. imenovan je
admiralom i zapovjednikom austrougarske
ratne mornarice.
Odlikovan je brojnim austrougarskim
odlikovanjima i pokopan
na groblju Mirogoj uz sve državne
i vojne počasti.
Milan Emil Uzelac (26. kolovoza
1876. godine- 7. siječnja 1954.
godine)
Bio je vodeća ličnost u zrakoplovstvu
Austro-Ugarske, Kraljevine
SHS (Jugoslavije) i NDH.
Podrijetlom iz Vrhovina u Lici.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Maksimilijan_Njegovan.jpg: Maksimilijan Njegovan
1888. godine završio je tehničku
vojnu akademiju opkoparstva (inženjerije)
i topništva u Beču.
Bojnik Uzelac postaje zapovjednik
Odjela zračnih brodova
(Luftschifferabteilung) 24. travnja
1912. godine te je bio jedini istinski
zapovjednik Austro-ugarskih
zračnih snaga. Zvanje „feldpilota“
stekao je već u kolovozu 1912. godine.
Vodio je zračne snage sve do
kraja Prvog svjetskog rata. U svibnju
1918. godine promaknut je u
čin general-bojnika.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Bojnik_emil_uzelac.jpg: Bojnik Milan Emil Uzelac
Svetozar Borojević von Bojna
(Umetić, kod Kostajnice, 13. prosinca
1856. – Klagenfurt, 23. svibnja
1920.)
Bio je feldmaršal Oružanih snaga
Austro-Ugarske.
Odlikovan je 4. studenoga
1914. godine Velekrižem Leopoldova
reda s ratnom dekoracijom.
Uspješno je odbio jedanaest napada
brojčano jačih Talijana, zbog
čega su ga u Austro-Ugarskoj pozdravljali
kao Viteza od Soče. Svojom
obrambenom strategijom svrstao
se u red najznačajnijih vojskovođa
Prvog svjetskoga rata stekavši
naziv „Lav sa Soče“.
U razdoblju 1917.-1918. zapovjednik
je grupe armija (K.u.k.
Heeresgruppenkommando FM.
von Boroević).
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Svetozar_Boro%C3%ABvi%C4%87_von_Bojna_1914.jpg; Svetozar Borojević

LIKA U VELIKOM RATU
IR79 - Dobitnici zlatne medalje za hrabrost
1. Narednik Gjuro Rajković
Pri jurišu na uzvisnu Crni vrh, a posebno
na Vihru, svojim je izuzetnim i blistavim
primjerom i svojim herojskim držanjem
povukao za sobom svoj vod.
Predložen je za GTM, a u napomeni stoji
da je već posjednik srebrne medalje za hrabrost
(STM) 1. klase.
2. Vodnik Josip Dešić (datum objave:
2./2. 1915.)
Izuzetno i herojsko vođenje svog voda
prema uzvisini Vihra. Pri tom ga je zadesila
herojska smrt.
Predložen za GTM
3. Infanterist Andro Vuić
Prigodom juriša na uzvisinu Vihra
istaknuo se time da je, čim je zapovjednik
čete poslao avizo /najavu/ da se četa
pripravi za juriš, odmah otpuzao prema
neprijateljskom opkopu /šancu/ i time cijeloj
momčadi dao blistavi primjer i ulio
im hrabrost.
Predložen za GTM, a u napomeni stoji
da je već posjednik STM 1. klase
4. Prič. zastavnik Ludwig Petkov (datum
objave: 22./12. 1914.)
Izuzetna hrabrost i prezir smrti pokazani
u sukobu kod Viševine 17./10. 1914.
Spasio je pukovnijsku zastavu.
Prijedlog za GTM podnesen 15./11.
1914, a potpisao ga je major G. Hubka iz
IR22
5. Prič. zastavnik Miroslav Benzija
(datum objave: 5./2. 1915)
Pri napadu na uzvisinu južno od Majdana
u noći od 8. na 9. iskazao se u više
navrata.
Prijedlog za dodjelu GTM podnesen
10./12. 1914. iz Vrčina.
RATNI GUBITCI 79.
PJEŠAČKE PUKOVNIJE
Točan broj ratnih gubitaka nije utvrđen no procjenjuje se da
je bilo između 4 500 - 5 500 mrtvih u direktnim borbama. Veliki
broj stradao je u zarobljeništvima te od raznih epidemija. Ukupan
broj gubitaka mogao bi se kretati između 9 000- 12 000 poginulih.
Zbirka Nikole Tominca: Oberst Ivan Mesić s „Jelačićevcima“
Popis „Jelačićevaca“ koji su dobili zlatnu
medalju za hrabrost (čin, ime i prezime,
godina rođenja, postrojba, datum objave
u službenom vojnom listu- PVBL):
1. Zgsf.tit.Feldw. JOSEF BENGER, 1891.,
IR 79,PVBL-25.6.1919.
2. ResOffzStv. JURAJ BLAŽEVIĆ, 1884.,
IR 79, PVBL- 24.4.1918.
3. ResFeldw. NIKOLA DUJMOVIĆ,
1888., IR 79, PVBL- 30.5.1918.
4. Lst.Zgsf. BENJAMIN FUČAK, 1894,
IR 79, PVBL - 28.2.1920
5. Fhr.i.d.Res. ERWIN GROHMANN, IR
79, PVBL - 16.1.1918
6. Fhr.i.d.Res. EMIL HASLER, IR 79,
PVBL - 30.5.1918
7. Korpl. PETER LUKETIĆ, IR 79, PVBL
- 12.4.1915
8. Feldw. ANDREAS NOVAKOVIĆ,
1893, IR 79. zgt. IR. 135, PVBL -
29.5.1920
9. Fhr.i.d.Res. FRANJO PILIPIĆ, IR 79,
PVBL - 25.6.1919 (posthum)
10. Lst.Korpl. DMITAR PRLINA, 1886,
IR 79, PVBL - 28.2.1920
11. Lst.Gfrt.tit.Korpl. GEORG
RADOŠEVIĆ, 1891, IR 79, PVBL -
30.5.1918
12. ResOffzStv. FILIP ŠARIĆ, 1884, IR
79, PVBL - 28.2.1920
13. Lst.Gfrt. LUKA SIČIĆ, IR 79, PVBL -
20.9.1917
14. Lst.Gfrt. LUKA ŠIKIĆ, 1887, IR 79,
PVBL - 30.5.1918
15. StabsFeldw. NEDELJKO STANIĆ,
1895, IR 79, PVBL - 30.5.1918
16. LstFeldw. VUJO UZELAC, 1895, IR
79, PVBL - 25.6.1919
17. Lt.i.d.Res. WLADIMIR BOGOVIĆ,
IR 79, PVBL - 22.8.1918 (GTMfOffz).
Izvori i literatura:
1. Tominac, Nikola. 2012. 79. pukovnija zajedničke vojske u Prvom svjetskom
ratu, 1918. u Hrvatskoj povijesti, Zbornik radova, MH, Zagreb, 283-321.
2. VP- magazin za vojnu povijest, Večernji list; siječanj, 2014., broj 34
2. Holjevac, Željko. 2009. Ličko-krbavska županija u identitetu Like, Identitet
Like: korijeni i razvitak, Zagreb-Gospić, 427-467.
3. Izvještaji upravnoga odbora i kr. podžupana Županije Ličko-krbavske
1911. i 1915.
4. http://hr.wikipedia.org/wiki/
5. Zbirka karata i fotografija Nikole Tominca
6. Arhivsko gradivo fondova Državnog arhiva u Gospiću
-HR DAGS- 115- Kartografska zbirka
- HR DAGS- 185- Zbirka razglednica
- HR DAGS- 206- Zbirka arhivalija
7. http://www.stajnica.com/forum
Autori postava: Katarina Mataija i Ivica Mataija