Lika u Velikom ratu

LIKA U VELIKOM RATU
LIČKI JUNACI
Stjepan barun Sarkotić (njemački:
Stefan Sarkotic Freiherr
von Lovcen; Sinac kod Otočca 4.
listopada 1858. - Beč, 16. listopada
1939.)
Bio je general Austro-Ugarske
vojske, posljednji zemaljski poglavar
Bosne i Hercegovine, vojni
upravitelj Dalmacije i Crne gore.
S obzirom da se iskazao u borbenim
djelovanjima na srbijanskoj
fronti, 1914. godine proglašen je
vitezom 2. reda željezne krune.
Godine 1917. dobio je plemstvo,
postavši barunom, a prezimenu je
dodao »von Lovćen«. Iste godine je
promaknut u general-pukovnika.
Sarkotić je u hrvatskim zemljama
bio izuzetno ugledna osoba, a
1916. godine proglašen je počasnim
građaninom grada Zagreba.
Također je bio počasni predsjednik
austrijske Carske udruge strijelaca.
Janko pl. Vuković Podkapelski
(Jezerane, 27. rujna 1871. - Pula, 1.
studenog 1918.)
Školovao se na najvišim austrougarskim
vojinim akademijama
za pomorskog časnika. Kao zapovjednik
više ratnih brodova istaknuo
se u borbi protiv talijanskih
i francuskih ratnih brodova. Bio
je zapovjednik najvećeg i najjačeg
ratnog broda Viribus unitis. Pred
kraj Prvog svjetskog rata imenovan
je admiralom i zapovjednikom
svih ratnih brodova na Jadranu.
Narodno vijeće Države SHS imenovalo
ga je admiralom i postavilo
za zapovjednika flote, nakon čega
Zbirka Nikole Tominca: General Stjepan Sarkotić
je na brodu Viribus Unitis podignuta
hrvatska zastava. Iste noći
talijanski diverzanti minirali su admiralski
brod koji je potonuo, a na
njemu, dosljedan pomorskim tradicijama,
u dubine plavog Jadrana
potonuo je i zapovjednik Janko pl.
Vuković Podkapelski.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Vukovic-pod.jpg: Janko pl.Vuković Podkapelski
Maksimiljan Njegovan (Zagreb,
31. listopada 1858 - Zagreb,
1. srpnja 1930.)
Hrvatski admiral u Austrougarskoj
ratnoj mornarici. Osnovnu
školu završio je u Gospiću.
Kao viceadmiral predsjedao je
Mornaričkim tehničkim komitetom
u Puli 1913.-1914. i preuzeo
zapovjedništvo nad I. eskadrom
brodova na Tegethoffu kada je vodio
napad na Ankonu 1915. godine.
Poslije smrti velikog admirala
Antona Hausa 1917. imenovan je
admiralom i zapovjednikom austrougarske
ratne mornarice.
Odlikovan je brojnim austrougarskim
odlikovanjima i pokopan
na groblju Mirogoj uz sve državne
i vojne počasti.
Milan Emil Uzelac (26. kolovoza
1876. godine- 7. siječnja 1954.
godine)
Bio je vodeća ličnost u zrakoplovstvu
Austro-Ugarske, Kraljevine
SHS (Jugoslavije) i NDH.
Podrijetlom iz Vrhovina u Lici.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Maksimilijan_Njegovan.jpg: Maksimilijan Njegovan
1888. godine završio je tehničku
vojnu akademiju opkoparstva (inženjerije)
i topništva u Beču.
Bojnik Uzelac postaje zapovjednik
Odjela zračnih brodova
(Luftschifferabteilung) 24. travnja
1912. godine te je bio jedini istinski
zapovjednik Austro-ugarskih
zračnih snaga. Zvanje „feldpilota“
stekao je već u kolovozu 1912. godine.
Vodio je zračne snage sve do
kraja Prvog svjetskog rata. U svibnju
1918. godine promaknut je u
čin general-bojnika.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Bojnik_emil_uzelac.jpg: Bojnik Milan Emil Uzelac
Svetozar Borojević von Bojna
(Umetić, kod Kostajnice, 13. prosinca
1856. – Klagenfurt, 23. svibnja
1920.)
Bio je feldmaršal Oružanih snaga
Austro-Ugarske.
Odlikovan je 4. studenoga
1914. godine Velekrižem Leopoldova
reda s ratnom dekoracijom.
Uspješno je odbio jedanaest napada
brojčano jačih Talijana, zbog
čega su ga u Austro-Ugarskoj pozdravljali
kao Viteza od Soče. Svojom
obrambenom strategijom svrstao
se u red najznačajnijih vojskovođa
Prvog svjetskoga rata stekavši
naziv „Lav sa Soče“.
U razdoblju 1917.-1918. zapovjednik
je grupe armija (K.u.k.
Heeresgruppenkommando FM.
von Boroević).
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Svetozar_Boro%C3%ABvi%C4%87_von_Bojna_1914.jpg; Svetozar Borojević