Hrvatski - jezik

• razlikovati osnovne jezikoslovne pojmove
• prepoznati fonetske i fonološke jedinice hrvatskoga standardnoga jezika, tj. glasove (njihova
artikulacijska i akustička obilježja), slogove i prozodiju te njihovu raspodjelu
- fon – glas sam po sebi
- fonem – glas koji sam nema značenje, ali ima razlikovnu ulogu – najmanja jezična jedinica
- alofon – izgovorna varijanta glasa (fonema) koja ovisi o mjestu fonema u riječi, npr. š u riječi triješće
razlikuje se od onog u riječu prašuma
- grafem – pisani znak za fonem – slovo
- morfem – najmanja jezična jedinica koja ima značenje
- morf – izraz morfema
- alomorf – varijanta morfema djelomično različita izrazom, a jednaka sadržajem – npr. alomorfi su peč/
pek/ pec / pe u riječima pečen/ pekao/ pecivo/ peći (a svaki od njih za sebe je morf)
- glasovne promjene:
– sibilarizacija – k, g, h ispred i prelaze u c, z, s (sibilante) – npr. vuk-vuci, knjiga-knjizi, duh-dusi
– palatalizacija – glasovi ispred samoglasnika (e, i) prelaze u palatale: k, g, h ispred e ili i u č, ž, š;
c ispred e ili i u č, z ispred e u ž – npr. vuk-vuče, rog-rožić, prah-prašina, mjesec-mjesečina, vitezviteže
– jotacija – stapanje suglasnika (nepalatala) s glasom j u novi suglasnik (palatal): t+j=ć (žut-žući),
d+j=đ (mlad-mlađi), h+j=š (suh-suši), s+j=š (visok-viši), z+j=ž (brz-brži), g+j=ž (drag-draži),
c+j=č (micati-mičem), k+j=č (jak-jači), l+j=lj (soliti-soljen), n+j=nj (puniti-punjen); umetanje l
između b, p, m, v, (f) i j (grub-grublji, snop-snoplje, grm-grmlje, mrav-mravlji)
– nepostojano a – a koje se gubi i ponovno javlja u različitim oblicima iste riječi – npr. momakmomka-momci-momaka
itd.
– vokalizacija – zamjena suglasnika samoglasnikom (l sa o) na kraju riječi ili sloga – npr. dijelitidioba,
mislilac-mislioca, pitala-pitao
– jednačenje glasova po mjestu tvorbe – s ispred č, ć, lj, nj prelazi u š (s+čepati=ščepati), z ispred
dž, đ, lj, nj prelazi u ž (paz+ljiv=pažljiv), h ispred č i ć prelazi u š (orah+čić=oraščić), n ispred b i
p prelazi u m (stan+beni=stambeni)
– jednačenje glasova po zvučnosti – zvučni suglasnik ispred bezvučnog prelazi u odgovarajući
bezvučni (npr. rob+stvo=ropstvo), a bezvučni ispred zvučnog u zvučni (svat+ba=svadba)
zvučni b d g z ž dž đ
bezvučni p t k s š č ć f c h
– gubljenje glasova – kad se jedan uz drugog nađu dva ista suglasnika ili dva koji se jedan za
drugim u tom suglasničkom skupu teško mogu izgovoriti, jedan se gubi (uvijek u izgovoru, u
pismu ne uvijek) – npr. pred+dvorje=predvorje, pet+deset=pedeset, kazališt+ni=kazališni,
ribič+ski=ribički... ALI naj+jači=najjači (superlativ), azbest+ni=azbestni (neke posuđenice),
izvan+nastavni=izvannastavni (neke složenice radi jasnoće)
– alternacije ije/je/e/i
• razlikovati obilježja književnoga i neknjiževnoga teksta
• na primjerima prepoznati osnovna obilježja čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga narječja te opisati
njihovu ulogu u hrvatskoj kulturi i odnos prema standardu
- etnografski dijalektizmi – riječi koje imenuju pojam karakterističan za neki kraj (hrana, piće, odjeća,
običaj...) i nemaju svoju zamjenu u standardnom jeziku – npr. mlinci, kulen, bećarac, bevanda...
• prepoznati obilježja i razvoj hrvatskoga jezika i pisma od Bašćanske ploče do danas
• opisati razloge jezične razjedinjenosti u hrvatskoj književnosti i pokušaje grafjskoga ujednačavanja
- gramatičke kategorije promjenjivih vrsta riječi (imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli):
- rod – muški (m.r.), ženski (ž.r.), srednji (s.r.) – imenice, zamjenice, pridjevi, neki brojevi,
neki glagolski oblici
- broj – jednina (jd.), množina (mn.) – imenice, zamjenice, pridjevi, redni brojevi, glagoli
- padež – nominativ (N), genitiv (G), dativ (D), akuzativ (A), vokativ (V), lokativ (L),
instrumental (I) – imenice, zamjenice, pridjevi, neki brojevi
- lice – 1., 2., 3. – glagoli, neke zamjenice
- vrijeme – pluskvamperfekt, aorist, perfekt, imperfekt, prezent, futur II., futur I. – glagoli
- vid – svršeni, nesvršeni – glagoli

- način – indikativ (izjavni), imperativ (zapovjedni), kondicional (pogodbeni), optativ (željni) -
glagoli
- stupanj – pozitiv, komparativ, superlativ – pridjevi (i prilozi)
- određenost – određeni, neodređeni – pridjevi
- gramatička sinonimija – jedno značenje izražava se pomoću više nastavaka (isto znači, različito zvuči) –
npr. D jd. prvom/ prvome/ prvomu
- gramatička homonimija – više značenja izražava se jednim nastavkom (isto zvuči, različito znači) – npr.
broju = D/V/L jd. – pravo značenje prepoznaje se iz konteksta (Govorimo o broju (L) koji je blizak broju
(D) tisuću.)
• prosuditi stilsku obilježenost inačnih oblika:
– padeža
– glagolskih oblika
– naveska a
– neodređenih pridjeva
– oblika zamjenica
- gramatički odnosi među sastavnicama spojeva riječi (sintagmi):
- sročnost – slaganje riječi po rodu, broju licu i padežu – subjekt s predikatom, pridjevski
atribut i apozicija s imenicom koju pobliže određuju – npr. u rečenici Lijeni dječak Ivica dugo
spava. subjekt Ivica je sročan s predikatom spava, a atribut lijeni i apozicija dječak sa subjektom
Ivica
- upravljanje – glavna sastavnica upravlja gramatičkim osobinama zavisne sastavnice – glagol
traži dopunu (objekt) u točno određenom padežu; imenski (nesročni) atribut – npr. u rečenici
Želim vam mnogo uspjeha. predikat Želim upravlja neizravnim objektom vam (D) i izravnim
objektom mnogo (da je promjenjiva riječ bio bi u A), koji upravlja svojim imenskim atributom
uspjeha (G)
- pridruživanje – odnos u kojem veza između glavne i zavisne sastavnice ovisi o značenju, a ne o
gramatičkom obliku – priložne oznake (okolnosti radnje) – npr. u rečenici Mjesecima marljivo
učimo za maturu. predikatu učimo pridružene su priložne oznake mjesecima (vremena), marljivo
(načina), za maturu (namjere)
- rečenično ustrojstvo:
– predikat – temelj rečeničnog ustrojstva, sam sebi otvara mjesto u rečenici – može biti glagolski
ili imenski (oblik pomoćnog glagola biti + imenska riječ)
– subjekt – vršitelj radnje, izriče na što se odnosi obavijest izrečena predikatom, uvrštava se
prema sročnosti s predikatom i uvijek je u nominativu – može biti neizrečen (skriven), a
rečenica može biti i besubjektna (ako predikat ne otvara mjesto subjektu)
– objekt – predmet radnje, njegovim osobinama upravlja predikat – može biti izravni (u A ili
dijelnom ili slavenskom G, bez prijedloga) ili neizravni (u G, D, L, I ili s prijedlogom)
– priložne oznake – rečenični dijelovi pridruženi predikatu, izriču okolnosti vršenja glagolske
radnje – mjesto, vrijeme, način, uzrok, namjera, količina, posljedica, sredstvo, društvo, pogodba,
dopuštanje, izuzimanje...
– nesamostalni rečenični dijelovi
- atribut – dodatak imenici (ili imeničkoj zamjenici) koji pobliže određuje njezino
značenje – može biti pridjevski ili imenski
- apozicija – imenica koja se dodaje drugoj imenici s kojom se slaže u padežu
- leksičko-semantički pojmovi:
– metafora – preneseno značenje utemeljeno na sličnosti – npr. kukavica = plašljiv čovjek
– metonimija – preneseno značenje utemeljeno na asocijativnom povezivanju u vremenu i prostoru
tj. na stvarnim odnosima – npr. Cijela je škola otišla na izlet. (= svi učenici i profesori), Čitam
Krležu. (= Krležino djelo)
– sinonimi – riječi različitog izraza, a istog ili sličnog značenja – npr. ljekarna-apoteka, kuća-dom
– antonimi – riječi suprotnog značenja – npr. dobar-loš, istina-neistina, kupiti-prodati
– homonimi – riječi istog izraza, a različitog značenja – npr. krma = stočna hrana/ dio broda, unuka
= N jd. ž.r./ G mn. m.r.

– arhaizmi – riječi i gramatički oblici koji su prešli iz aktivnog u pasivni leksik iz unutarjezičnih
razloga, zbog promjena u samom jeziku – npr. libar (knjiga), proljet (proljeće), sarce (srce), diete
(dijete)
– historizmi – riječi koje su prešle iz aktivnog u pasivni leksik iz izvanjezičnih razloga, zbog
povijesnih promjena u društvu – npr. ban, krinolina, preparandija, dinar, kremenjača
– antroponimi – osobna imena, prezimena i nadimci ljudi
– toponimi – imena mjesta (naseljenih mjesta, voda, uzvisina)
• objasniti značenje čestih frazema u hrvatskome jeziku te njihov odnos prema frazemima u drugim
jezicima
Česti frazemi u hrvatskom jeziku (izvor: Fon-Fon 4, Dragica Dujmović-Markusi, Profil, 2005.)
skinuti masku
sagraditi most
tvrd orah
zagristi kiselu jabuku
baciti prašinu u oči
pustiti psa s lanca
zlatni rudnik
dirati stare rane
vedriti i oblačiti
ni živ ni mrtav
ne cvjetaju mu ruže
vrag nikad ne spava
knjiški moljac
pasti na niske grane
nemati sve daske u glavi
baciti oko
osvjetlati obraz
biti u komi
dobitna kombinacija
suh kao bakalar = tanak kao čačkalica
okaljati obraz ≠ osvjetlati obraz
spor kao puž ≠ brz kao zec
omastiti brk
upasti u stupicu/zamku
ubaciti u kljun/usta
grobna/mrtva tišina
figa u džepu
dati petama vjetra
grižnja savjesti
žariti i paliti
milom ili silom
čudan svat
brz kao munja
navrat-nanos
druga strana medalje
kamen smutnje
grlom u jagode
šuć-muć pa prolij
pala mu je sjekira u med
ne bi ni mrava zgazio
posipati se pepelom po glavi

dolina suza
mnogo je vode poteklo Savom
nositi svoj križ
kocka je bačena
biti ili ne biti
glas vapijućeg u pustinji
ponoviti nešto iks puta
izazvati lančanu reakciju
prva violina
greška u koracima
presjeći gordijski čvor
posljednji Mohikanac
jabuka razdora
ni frigan ni pečen
imati žnoru
imati putra na glavi
gutati knedle
dati po labrnji
linija manjeg otpora
sipati kao iz rukava
puna šaka brade
sjediti na ušima
naše gore list
• objasniti razloge jezičnoga posuđivanja te pravilno pisati posuđenice
- razlozi jezičnog posuđivanja: unutarjezični (postojanje tzv. rupe u sustavu tj. nemogućnost jezika da za
potrebni pojam pronađe odgovarajuću riječ) i izvanjezični (politička i gospodarska povezanost govornika
dviju jezičnih zajednica, kulture i znanstvene veze dviju jezičnih zajednica te jezična moda)
- vrste posuđenica
- prema načinu prilagodbe hrvatskom jeziku
- usvojenice – potpuno su se prilagodile, ne doživljavamo ih kao tuđe – npr. boja, šećer,
čizma
- tuđice – nisu se posve prilagodile: glasovno su se prilagodile, ali zadržale su neku jezičnu
osobinu iz jezika davatelja – npr. bicikl, rokoko
- prema jeziku iz kojeg potječu: grecizmi, latinizmi, germanizmi, anglizmi, turcizmi, hungarizmi...
- tvorbeni uzorci u hrvatskom jeziku
- izvođenje
- sufiksalna tvorba – iza tvorbene osnove dodaje se sufiks (nastavak) (npr. crtač)
- prefiksalna tvorba – ispred tvorbene osnove stavlja se prefiks (predmetak) (npr. nečitak)
- prefiksalno-sufiksalna tvorba – istovremeno se dodaje i prefiks i sufiks (npr. primorje)
- slaganje
- složeno nesufiksalna tvorba (čisto slaganje) – nastaju složenice sa spojnikom (npr.
brodovlasnik) ili nultim spojnikom (npr. duhankesa) ili polusloženice (npr. spomen-ploča)
- složeno-sufiksalna tvorba – istovremeno slaganje i sufiksalna tvorba (npr. padobranac),
sufiks može biti i nulti (npr. pravopis)
- srastanje – sastavnice ne zadržavaju svoj naglasak (npr. svijetloplav)
- preobrazba – prelazak riječi u drugu vrstu, mijenjaju se gramatička obilježja ali ne glasovni sastav
(npr. mlada pridjev mlada imenica)
- funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika (i njihova obilježja)
- administrativni – sažet i precizan izraz, upotreba riječi samo u osnovnom značenju, rečenične
konstrukcije bezlične, ustaljene i građene po istom tipu
- znanstveni – racionalno, sažeto i precizno iznošenje i argumentirano obrazlaganje neke teze,
logička analiza, znanstvena terminologija, zavisnosložene rečenice

- književnoumjetnički – riječi iz svih jezičnih slojeva u osnovnom i prenesenom značenju,
odstupanje od normi standardnog jezika, sloboda, slikovitost, individualnost, subjektivnost
- publicistički – značajke znanstvenog (objektivnost, sažetost, poštivanje normi standardnog jezika)
i književnoumjetničkog (individualnost) stila
- razgovorni – prevladavaju jednostavne rečenice, često eliptične, i nezavisno složene rečenice,
često se koriste poštapalice, naglašene su vrednote govorenoga jezika (dijalog, aluzije, geste,
mimika), koriste se kolokvijalizmi i žargonizmi
• objasniti strukturu rječnika i leksikografske definicije i rabiti rječnik
- struktura leksikografske definicije (redom)
- natuknica (lema) – riječ koja se objašnjava u rječniku – u kanonskom obliku
- odrednice – kratice koje sadržavaju posebne obavijesti o natuknici
- etimološka – podrijetlo riječi
- gramatička – vrsta riječi, rod, nepravilni oblici
- stilistička – stilska obilježenost riječi – razg., knjiž., adm. ...
- normativna – ako je riječ arhaizam, historizam, žargonizam, regionalizam...
- leksikografska definicija – objašnjenja svih značenja natuknice što jednostavnijim riječima