Vladimir Petrović Uspavano ispred - Mreza Kreativnih Ljudi
Vladimir Petrović Uspavano ispred - Mreza Kreativnih Ljudi
Vladimir Petrović Uspavano ispred - Mreza Kreativnih Ljudi
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
PDF knjiga je objavljena na sajtu Mreža <strong>Kreativnih</strong> <strong>Ljudi</strong> http://www.creemaginet.com<br />
Uslovi korišćenja: http://www.creemaginet.com/sajt/uslovi-koriscenja<br />
<strong>Vladimir</strong> <strong>Petrović</strong><br />
<strong>Uspavano</strong> <strong>ispred</strong>
…Vrijeme je odrednica čovjekova<br />
za oduvijek postojeću vječnost...<br />
- tati
Umiriti krila
* * *<br />
U prostoru<br />
ispunjenom tišinom<br />
običnih Riječi<br />
Umireš<br />
i bez žaljenja<br />
prestaješ<br />
da ih koristiš<br />
Pogledaj samo<br />
kako se<br />
te grešnice<br />
dave<br />
u rijeci<br />
mržnje i licemjerstva
* * *<br />
Jedino se Riječi ne plaćaju<br />
Prevaren si<br />
onda<br />
kada te privuče<br />
njihovo<br />
- naizgled -<br />
bogatstvo i ljepota<br />
Znaš li<br />
prazninom stiha<br />
plijene dušu<br />
da ih vječno<br />
savršene tražiš?
* * *<br />
U snovima<br />
dokona praznina<br />
Javi se<br />
tmurno<br />
prolazi kroz jutro<br />
ubija gradeći zid<br />
ProbuĎen<br />
zatvori prozor<br />
sjutra ga otvori<br />
U snovima<br />
dokona je<br />
i praznina
* * *<br />
Sva stihotvorstva<br />
nenapisana<br />
ostaše samo<br />
kao pohvala Riječima...<br />
Poslije smrti<br />
saznaćeš<br />
kako se<br />
stihotvorstva<br />
zovu
* * *<br />
Ako već moraš da pričaš<br />
onda bi ti mogli ugraditi vilicu<br />
koja pokreće usta<br />
tako da se puno ne naprežeš<br />
Ako već moraš da se družiš<br />
onda bi ti mogli pokloniti kompjuter<br />
koji izmišlja virtuelnog druga<br />
tako da nikada više ne budeš sam<br />
Ako već moraš da živiš<br />
onda bi ti mogli ubrizgati lijek<br />
koji ispija mozak<br />
tako da ti ostanu samo lijepi osjeti
* * *<br />
Protivno Svemu<br />
prosipaš jezikom<br />
Riječi nadanja<br />
Nevidljivi konac<br />
podiže glavu<br />
usta se kreću<br />
Otvaraš srce<br />
protkano<br />
otrovom
Neiskrena pjesmica<br />
Lažne ljubavi<br />
donosi usamljenost<br />
- zatvorite<br />
zatvorite vrata -<br />
dok traktori vrijedno siluju zemlju<br />
oslobodi me jutros<br />
ludila<br />
(draga)<br />
Jeftini trikovi razaraju patnju<br />
pred tobom sam<br />
sasvim ravnodušan<br />
Nedostaješ mi<br />
pomalo u buncanju<br />
Oslobodi me<br />
jutros<br />
ludila
Umiriti krila<br />
Tebi strah strastima dok sanjaš<br />
u toplini doma<br />
po licu ostavlja tragove ludila<br />
dok zeleni glas ponavlja –<br />
Godine si proveo misleći da si Drvo<br />
imao si grane povinaljke<br />
svakom uzdahu vjetra<br />
Mislio si: Jak je ovak korijen<br />
ja sam od onih prikovanih zemljom<br />
i svaka ptica propjevaljka<br />
čini<br />
da se umire krila
Izumrla nadanja<br />
I<br />
Umiranje sjajem prezire tvoj stih<br />
oduzima razum ushićenju<br />
Dlanovima polažeš list<br />
hvala ne ideš nikud<br />
OtuĎena od Božjih ruku<br />
- od Boga<br />
mržnja razbija Sferu<br />
I tako tigar proteže tijelo<br />
preko daljine što nas razdvaja
II<br />
Sumnja da si vičan proći kroz pakao<br />
i sumnja da su te napustili<br />
ište razum koji će odagnati<br />
mnogobrojna pitanja<br />
na putu do<br />
Blaženosti vrha...<br />
Dok se čistunci čude<br />
sjenci tvoga tijela<br />
Ne zbunjuj se<br />
Ne plaši<br />
budi hrabar... Jer...<br />
Postoje dvije Duševne moći<br />
ona koja sluša<br />
i ona što zaglušuje um<br />
usred oka i duha
III<br />
-za pjesnikinju Jasnu Č. Vuković<br />
Slikama<br />
čaranjem<br />
prepoznah lik<br />
Dašak vjetra<br />
kroz dušu<br />
na list<br />
U vodi<br />
na moru<br />
talasanjem<br />
sad počiva svjetlosni krik<br />
U ljubavi<br />
- za ljubav -<br />
na nebesima<br />
dodiri nevinog poljupca<br />
Svjetlost punog Mjeseca protkana<br />
za mene<br />
za tebe<br />
kroz stih...<br />
Vjetar nek mirise prožima<br />
svjetlosne zrake<br />
svjetlosni krik<br />
Dašak vjetra<br />
kroz dušu na list<br />
začaran tajnom<br />
tvoj zeleni lik
* * *<br />
Kada proklinjem<br />
strahom<br />
obuzetosti<br />
Neka umre svako<br />
ko me voli<br />
jer tražim<br />
tajanstvenost u grešnosti…<br />
Šta je<br />
rijeka ižuborila<br />
tugom zaplovivši?
* * *<br />
Bol doĎe i proĎe<br />
tako su rekli<br />
za dodire usne<br />
žudnjom udahnute<br />
Roditi se bolom<br />
sazrijevati sa bolom<br />
- to nisu rekli<br />
Bol doĎe i proĎe<br />
tako su rekli
* * *<br />
Prazan papir<br />
naročito govori o usamljenosti...<br />
Sparina se širi<br />
po zapaljivom tijelu<br />
kiseonik iščezava iz sobe<br />
Bijele se zidovi u mrljama ubijenih<br />
komaraca<br />
Kažeš mi: ,,Ne treba voljeti samo<br />
ljude,<br />
možeš voljeti i prirodu, i neko mjesto,<br />
grad,<br />
možeš voljeti<br />
životinje,<br />
možeš voljeti<br />
stvari i sve sitnice<br />
koje čine<br />
naš život ispunjenim.”<br />
,,Ne znači ako voliš”,<br />
ponovila si,<br />
,,da treba da voliš<br />
samo ljude!”
* * *<br />
Ako bi saznao da<br />
sreću imaš u izobilju<br />
da li bi je<br />
ljubomorno čuvao<br />
Kada bi rasla<br />
da li bi je<br />
prodavao<br />
Ako bi saznao da<br />
sreću imaš u izobilju<br />
da li bi i tada<br />
odredio<br />
skalu vrednovanja<br />
njenog kvaliteta
Nakon smrti<br />
Nakon smrti razlivaju se duše<br />
osloboĎena tijelom materija tvari<br />
u prostor Vjerodavca lete, a guše<br />
sva tjelesa i nežive stvari<br />
Zarobljena prebiva dok je materija moli<br />
da se vrati i oživi je plamtećom iskrom<br />
jer sazdana je kristalno, u obliku čistom<br />
i samo njenim izdahom može da voli...<br />
Materijom života duša obojena<br />
u beznaĎe sopstvenog pakla propada<br />
znatiželjom sujete hrani se gladna<br />
ište smrt od razuma odvojena<br />
Iako mrtva i dalje se nada<br />
grižom savjesti duhovno umire<br />
zbog privlačenja bezgrešnih atoma je tada<br />
samoosuĎena na bolna sjećanja dodire
Trulo tijelo<br />
Trulo tijelo prošlosti posmatra iza.<br />
Hodam, a noge miruju. Šaljem mu pozdrave<br />
Prethodnog života. Naslućuje se pretvaranje<br />
Truleži u lešinu hladne zemlje.<br />
Ogrnuto plaštom obećane svjetlosti.<br />
Kalcijum kostiju zgrušava<br />
molekule tvrdoće u obliku nijemog nestajanja.<br />
Zloduh sjećanja preobražava se<br />
u perlu kamenčića<br />
što se mržnjom pokreću.
Šta ostaje nakon
Molitva za grešnike<br />
Nakon što ispuste<br />
zadnji dah na planeti Zemlji<br />
podari im Bože grižu savjesti<br />
za sva nedjela, prevare i laži<br />
Natjeraj ih da plaču<br />
kao što su plakali oni<br />
kojima su učinili zlo<br />
Oduzmi im razum<br />
ako su ga uopšte imali<br />
Zarobi njihovu dušu<br />
u vječitom prisustvu materije<br />
Glupacima<br />
licemjernih osmjeha<br />
ne sudi<br />
i ne dozvoli<br />
da se oslobode<br />
ispaštajući<br />
Osveta je tvoja<br />
njihova griža savjesti
Utočište<br />
I<br />
Utjeha ne leži u sjenkama koje<br />
plešu na površini rijeke<br />
Iako pružaš svoju tanku ruku<br />
ispruženim prstima označavaš liniju<br />
besmisla<br />
mi smo i dalje dva usamljena srca<br />
koja vjeruju u rastresitost Riječi<br />
Nismo bili tamo<br />
- kažeš -<br />
gdje kamenje<br />
u obliku piramide<br />
leti ka nebu...<br />
Znaš li<br />
- ponovo si pitala -<br />
za crteže na prostranim dolinama<br />
u Južnoj Americi?<br />
Ta su pitanja trajala sve dok nismo<br />
pomislili na glad<br />
Mrak je nagovijestio<br />
prolaznost vremena
II<br />
PronaĎi smisao u ženi naboranog lica<br />
i krezubog osmijeha<br />
koja te uvjerava da je mnogo isplativije<br />
kupiti mariniranu ribu.<br />
Prolaziš kroz pijacu.<br />
Oko tebe glave znatiželjnih pomorandži<br />
i zelenih jabuka<br />
žuti polumjeseci<br />
uspavani su.<br />
Mokra odjeća davi se lagano<br />
na veseloj niti zategnute žice.<br />
Danas sam lik u potrazi za kalorijama.<br />
Juče sam pet minuta bio pjesnik<br />
al' ne govorim o tome<br />
jer sam njihov neprijatelj.<br />
U stvari<br />
i sam sebi sam neprijatelj.<br />
Merdevine posmatraju nebo,<br />
okrečeni zidovi ubijaju mirisom svježine.<br />
Zagušljiva prašina ulazi kroz nozdrva<br />
naprasno zamračujući obrijanu svjetlost.<br />
Opala lišća sakupljaju kosti.
III<br />
Sve u jednom dahu ispisane Riječi<br />
posmatraju me blijedo kao ludaka.<br />
Ja volim ovu civilizaciju<br />
i u plavo obojeno mermerno kupatilo<br />
volim pokretanje otrovanih drveća <strong>ispred</strong> kuće.<br />
Zato i nazivam Gogena<br />
običnim zutokljuncem.<br />
Moje misli lete<br />
ne hvatam signal njihovog beskopromisnog<br />
nastajanja.<br />
Mi<br />
koji pišemo<br />
smaramo sebe do ludila<br />
zato i pokušavam da se sjetim<br />
nekog naročito dobrog iskazanog govora.<br />
ProbuĎenost uma označava se<br />
godinama porobljavanja kojeg zovu<br />
socijalizacija ličnosti.
IV<br />
Izlijeću odavde prvoklasne gluposti.<br />
U tome pronalazim vrh svoje karijere<br />
besmisla.<br />
Ko još nas sluša<br />
oduvijek smo bili lažljivci<br />
koji prodaju maglu<br />
naivnim djevojčicama<br />
i masturbatorskim čistuncima.<br />
Koliko treba vremena i vjekova<br />
godina, dana, sati<br />
da ćutanjem kažemo SVE ono<br />
što nismo trebali reći?<br />
Ja idem onim smjerom<br />
koji<br />
nije povoljan sa stanovišta plime.<br />
Onaj koji ne zna kako se rasplivava nebo.<br />
Plavetnilo očiju isparava<br />
i nije za one<br />
koji su naučili BITI gubitnici.<br />
Zato ću postati<br />
strastveni pušač<br />
ili pak<br />
(što je mnogo humanije)<br />
strastveni borac za ljudska prava.
V<br />
Ironiju spavanja guram ispod širokih leĎa mjesečine.<br />
Skraćujem krila ljubavnicima i srećnim završecima.<br />
Prevrtač sam misli.<br />
Oko mene avioni bruje.<br />
Pada jabuka<br />
konačno shvatam<br />
dosadno prisustvo gravitacije sprečava<br />
da postanem ptica.<br />
Al' postojanje oblacima ne garantuje<br />
lakoću prebivanja. Zato pravim onu<br />
ozbiljnu (i tako poznatu) facu<br />
život mi se ne smiješi,<br />
ali je budućnost na pomolu.<br />
Govorim sebi u bradu sve one molitve<br />
za nas<br />
za njih<br />
za sve neroĎene.<br />
Ne želim živjeti na Sumatri<br />
jer to ostrvo često obuzimaju zemljotresi...<br />
Ja sam od onih<br />
koji prekrivaju strah mogućnostima<br />
u sigurnosti<br />
kaveza.<br />
Zato i okrećem uska ramena<br />
vratni mišići istegnuti mekim jastukom<br />
mravi preziru ptice<br />
ljudi preziru ptice.
Ljubav o priči<br />
Ti nisi znala da voliš, sve to mi je jasno<br />
da se sakriješ poljupcima, nije mi kasno<br />
da počnem da ne vjerujem<br />
u te laži<br />
i to je bar jedna od mnogih mogućnosti<br />
bez pokrivača sam i krova, bez izgovora.<br />
Nisi bila sve ono što nisam htio<br />
ti si zadnji stepenik ostatku spomena<br />
nije me sramota, niti stid.<br />
Iskrenost ne prihvata prikrivanje<br />
ispod niskih zidina, nije kapetan<br />
isto što i kormilar.<br />
Postupak isti<br />
razbistri i očisti<br />
sve nedoumice,<br />
sitnice,<br />
sličice<br />
i eksere za ramove.<br />
Nešto ne zavisi od mene<br />
poštujem Vas<br />
ali još koliko ćete još da se pitate,<br />
draga Vi?<br />
Ide u susret POZNATO i eto<br />
tako plešu poznanstva.<br />
Rastavljeni ljubavnici jedan za drugog ne haju<br />
niti znaju.
Opet bezdan<br />
Ostaću još jednom<br />
u predgraĎu misli<br />
uspavano <strong>ispred</strong> otrovati ime.<br />
Nek bivanje bude kada nadanje prevlada<br />
kada se sjećanjem izdigne.<br />
Surov je život<br />
i svi su dokoni<br />
u malograĎanskoj sredini.<br />
Nebo je trošno plavetnilo i blijedi.<br />
Iskazivanje ljepote života na platnima<br />
ne može biti razlog<br />
da se ne ubijem.
* * *<br />
Draga gospoĎice Utjeho...<br />
Tako počinje još jedno uspješno<br />
pucanje iz pištolja<br />
dok zrikavci u daljini raznose čulo sluha<br />
u selu je sigurno “pukla” bruka<br />
djevojčica poljubila dječaka<br />
u ogovaranju se budi žena svaka<br />
dokona<br />
oh gospodine Ogovarač tu ste i vi<br />
pored gospodina Licemjera.<br />
Očigledno je da će kiša pasti<br />
nemojte mi ovu sliku ukrasti<br />
raznim uopštavanjima<br />
i komentarima o “društvu”.<br />
Ipak je ovo igra moje sijenke<br />
koju ne zanima<br />
kakve su rijeke - ćiste ili prljave.<br />
Voda za piće previše bljutava postaje<br />
u bliskoj budućnosti neće biti<br />
dovoljno pitke vode.<br />
Već u to vrijeme<br />
udisaćemo<br />
flaširani vazduh.
Indentitet<br />
Mi smo neznalice<br />
znatiželjnima smrt i roĎenjem dodat grijeh<br />
garantuje ispaštanje<br />
Ali dokle ćemo se čekati tamo na leĎima<br />
kornjače Zemlje-ploče<br />
Djelići papira prenose našu svjetlost kroz stih<br />
kakav rad čovječe prstiju<br />
Zakopao sam metaforu i sjekirom je rascijepio<br />
neka je proguta lešina zemlje<br />
Vjerovatno je ljepše biti leptir<br />
nego lažljivi drveni dječak<br />
Lavovi su precijenjeni<br />
zmije potcijenjene<br />
(a tako je i sa ljudima)<br />
Izbrisiv smo trag u prošlosti<br />
ono kao u ispisanosti Riječi<br />
spašavamo misli od zaborava
* * *<br />
Nemam šta da kažem u slikovitosti uma<br />
i ispružanjem kažiprsta koji je mnogo prijatniji<br />
od<br />
srednjeg prsta.<br />
Inače vas lažem<br />
za svaku svoju riječ dobijem tek poneki aplauz<br />
i ispisanu istinu na dlanu<br />
ni ja se ne opterećujem previše napisanim.<br />
Da li postoji privlačnost u konzimiranju droga<br />
i u slušanju muzike?<br />
Sunčanjem na plaži<br />
hajde dokaži<br />
hajde pokaži<br />
hajde slaži<br />
hajde živi, živi, živi.<br />
Pišem previše dobro<br />
zato ću da ostanem nepoznat<br />
u svojoj inertnosti.<br />
Uživaj u talasima, drhtavici i starosti<br />
mladost odlazi neka.
Sokrat i ja (to su para dva)<br />
Sokrat je osuĎen na smrt<br />
jer je kvario omladinu.<br />
Ne volim da gledam rialiti programe.<br />
Voz prolazi dosta kilometara na sat<br />
oh kako je totalitarno glup onaj Veliki brat itd.<br />
Kažu da sve počinje jer si dokon.<br />
Aristotel je učitelj Aleksandru Makedonskom<br />
za kojeg se pouzdano zna da je biseksualac.<br />
Zato i pišem pet minuta prije dolaska busa<br />
lijepo je vidjeti ženu bez brusa<br />
i obdarenu veoma.<br />
Poput zvijezde bez kraka<br />
moja reakcija je jaka<br />
filozofi smaraju.<br />
Dosta je pisanja, dajte da cvrkućemo.<br />
Cvrk, cvrk, cvrk<br />
porastao mi je brk<br />
Sada sam mnogo ozbiljniji<br />
i ljubavnik sam Sokratov<br />
- koji je inače mrtav<br />
par miliončića godina -<br />
Svijetlo se gasi mrakom<br />
predstava sve je<br />
iluzije i giljotine<br />
Ja sam ih takve napisao na stotine<br />
Bogastvo u kriku, potčinjen položaj<br />
biću uvijek uz tebe (kvarnog) Sokrate znaj
Zavjet i utroba<br />
Kada se ispuni zavjet u cjelini<br />
šta ti ostaje sem da se vratiš kući<br />
pokupiš prnje i osmijehom na licu<br />
udariš sebe nogom u zadnjicu!<br />
Vratičeš se na isto mjesto jer Zemlja je okrugla<br />
vjetar nije vruć kada krene sa juga<br />
niti prija klimi<br />
kada posiječe glas na pola, osuši ga<br />
i modre su ruke.<br />
Nije to poziv na prevaru<br />
osvijestiti se Jeste praznina u nemoći<br />
gluv si i tvoj eho se vraća u svoje stanište<br />
u pećini medvjeda, a medvjed si ti<br />
hi, hi, hi, hi, hi.<br />
Zajedno ćemo pojesti sve preostale utrobe<br />
i nije šteta ako umremo mladi<br />
šteta je veća ako umremo gladni<br />
a svud oko nas su utrobe<br />
lijepe i ljudske<br />
tjelesa su obične ljuske<br />
i zašto ih ne upotrijebiti<br />
u dobijanju kalorija.<br />
Oh, kakav nam se to ručak sprema<br />
to biljčice svakojake<br />
krčkaju se i množe; kao takve<br />
modre se od silnog isparenja<br />
bez znaka truljenja.<br />
Potopljena utroba, promiješaj to<br />
ubaci vegetu, biber i so<br />
Ne, neću da pitam više ništa, niti da se krijem<br />
otkinuću samo još jedan djelić trbušnih mišića<br />
odvojiti mrzno salo od mesa<br />
i baciti ga u omekšale biljčice.<br />
Utroba je moj život<br />
slatka slaninica i džigarice dvije<br />
i jednjak, srce, u mast ispržen bubreg<br />
crijeva za kobasice<br />
obavezno, obavezno!
O tebi kroz mene<br />
- tati<br />
Posmatraš me pažljivo, pritiskaš ispruženu<br />
ruku i prste lomiš<br />
misliš valjda da sam totalna neznalica koja<br />
ne razlikuje čovjeka od mrtvaca.<br />
Svu svoju snagu koncentrisaću izmeĎu<br />
šaka. Izvešću neku magiju iscjeljenja<br />
onog prostalog tjelesnog u tebi. Jer nisi<br />
običan duh naučen da izazivaš<br />
besmislene zemljotrese u izlivanju vulkana.<br />
Bojaznost u mraku obraslo je na širokom groblju<br />
izmeĎu mahovine i trave. Neću istupiti ni korakom<br />
ni riječima, niti ću se povući u ljušturu lista kojeg mrvi crv. Nisam<br />
tvoj miljenik. Prezirem tvoj nedifinisan glas i neodreĎeni dah<br />
ispraćen zvukom dima i mirisom lajanja.<br />
Dok sve više vjetar raznosi naše<br />
glave, natopiću vene u pokretima<br />
samoće. Ti si duh i tebi naravno vjetar ne smeta<br />
nego umišljaš da osjećaš reumu<br />
zbog naoblačenja.<br />
Smiješ se i plešeš, neočišćena si materija<br />
suštinski bez naglaska onog Ja<br />
koje nestaje u tom plesu.<br />
Dok si bio živ nisi plesao i slabo si se smijao.<br />
Putuješ kosmosom od zvijezde do zvijezde<br />
prezireš lažni centar Kosmičke energije koji se neprestano širi.<br />
Sfera oko koje se koncentrične kreću planete<br />
daleko je. Energija nestaje, zato lagano<br />
i ti nestaješ u vazduhu.<br />
I ja zapravo plešem. Stavljam glavu<br />
u sopstveno krilo i nestašlucima prodirem u djeliće<br />
svjetlosti. (Razaram svoj ponos u ljubavnom trouglu<br />
dijelim je sa još jednim muškarcem, njoj to<br />
ne smeta. Razbuktavanjem strasti prezirem svoju krv<br />
i svoju muškost potčinjenu njenom tijelu.)<br />
Nisi odletio, niti si nestao. Sve je to<br />
iluzija, i tebe nema u meni, al' gluposti su izrečene<br />
u pjesmi. Svaki stih ne hrli tebi<br />
niti se tobom prepoznaje.<br />
Nije sudbina odreĎenje po roĎenju.<br />
Ne odlazimo nikad srećom ispunjeni.
Stanje<br />
Sa strahopoštovanjem spominjem ime Vječnosti<br />
Strasno je dozivam, vapim za njenim dodirom<br />
Svemir se skupio u tački koncentričnih krugova.<br />
Ptice skakuću po ostacima osušenih listova<br />
Halapljivo gutaju sjemenke drveta<br />
To su jesenje ptice.<br />
Nekoliko udaraca dlanom o dlan<br />
i ptice će odletjeti.<br />
Od prošlogodišnjih vjetrova stubovi se iskrivili.<br />
Kamen je postao tvrĎi.<br />
Sveprisutan sam u sebi.
O putanji uspavanosti
* * *<br />
Mrak se ne otkriva u rasplamsalosti<br />
snova koji izazivaju da se rumeni svjetlost.<br />
Oči nisu ogledalo duše<br />
niti svijetle u mraku.<br />
Čovjek je božanski Naum<br />
umreženosti energije.<br />
Sreća je u onim pjesmama<br />
o sreći.<br />
Da li se energija protkiva kroz rumenu svjetlost<br />
sakrivenu iza zavjese čestica mračnih molekula<br />
koje sanjaš ponekad?
Bez znaka<br />
Pjesme se ispusuju, sa sobom<br />
donose oblik<br />
značenja nekog.<br />
Zrno po zrno<br />
vjetrom se raznosi<br />
njihova vesela konstrukcija.<br />
Tako si blizu savršenstva<br />
ali zauvjek dovoljno daleko.<br />
Prisustvo tog nedostatka predodreĎeno je<br />
silinom zvuka i pokretanjem kazaljki.<br />
To samo vrijeme leti<br />
jedan, dva, tri,<br />
jedan, dva, tri.<br />
Dok zujanje motora<br />
bjeličastog frižidera<br />
ljubi samoću<br />
i pokreće prste.
Ja sam besmrtan<br />
Ne bi trebalo pisati ubrzanim ritmom<br />
i tako se ne dokazuje umješnost letenja<br />
koja se sakriva<br />
raširenim rukama i preusmjerenim mislima<br />
kupovanjem hrane, odjeće i knjiga,<br />
i u dopisivanju sa nepoznatim<br />
djevojčicama iz kraja.<br />
Iz ovih crveno-nabreklih očiju<br />
predočava se bol nervnih završetaka mozga<br />
koji memoriše predosjećanje<br />
da desiće se nešto neplanirano.<br />
Divno je imati prijatelje<br />
i nekoga sa kim bi mogao podijeliti sreću.<br />
Umiremo i raĎamo se dostojanstveno<br />
zaista<br />
usamljeni<br />
dok gledaju kako se naši posmrtni ostaci<br />
svečano<br />
spuštaju u zemlju.<br />
To je, kažu, život<br />
i prirodan tok života...<br />
Ja sam Herakle<br />
nepobjediv u natčovječanskoj snazi<br />
i obućiću otrovnu košulju<br />
Prevoziću grešnike preko rijeke<br />
čamcem slomljenih pravaca<br />
Prosviraću sebi mozak<br />
prije negoli<br />
potonem u nepovrat<br />
Ja sam besmrtan<br />
jer se ne plašim smrti
Slova<br />
Ispisivanjem slova<br />
po plavetnim oblacima<br />
učiniće oblik njihov<br />
protkan asocijacijama<br />
za ležeći pogled zaljubljenog para<br />
na papiru<br />
razbacan kao mastila trag...<br />
A mi glasnogovornici vječnosti<br />
ispijamo kosti<br />
slovima rijetkim<br />
hraneći tako<br />
sujetu našu<br />
i Logos u tragovima<br />
bjeličaste melodije
O gradu<br />
U trenucima kada ovaj grad<br />
upali svjetlosne stubove<br />
probude se napaljeni parovi koji upražnjavaju<br />
seks bez kondoma.<br />
Blještava svjetlost blijedi<br />
u pogledima narkomana.<br />
To su naše komšije, poznanici, braća, roĎaci<br />
Ili jednostavno oni koje ne primjećujemo.<br />
Njihove vene su natopljene supstancama<br />
koje utiču na zamiranje mozga.<br />
Dok sve glasnije iz auta pubertetlije<br />
sladostrasno uzdišu<br />
narkomani padaju na zemlju,<br />
alkoholičari povraćaju sopstvenu jetru<br />
dječaci se debljaju uz video-igrice.<br />
I sve je sjutra isto kao sinoć.<br />
I sjutra je isto kao noć nakon.
Prolaznik<br />
Prolaznik<br />
kao i svi dosadašnji prolaznici<br />
nije primijećen<br />
dok je prolazio pored nas<br />
Mi ipak nosimo u sebi probleme<br />
svakodnevnog života<br />
i ne pada nam na pamet<br />
da ih dijelimo sa nekim<br />
nepoznatim<br />
prolaznikom<br />
Evo, i vrijeme prolazi<br />
pa ostaje<br />
neprimjetno<br />
To je, siguran sam, zbog praznine<br />
koju ostavlja<br />
iza<br />
prolaznih<br />
trenutaka
* * *<br />
Što se stihotvorstva sve više<br />
to dublja praznina.
O meni<br />
RoĎen sam 02.05.1983. u Podgorici. Po struci sam profesor fizičke kulture. Učestovao<br />
sam na festivalima. Ovo je moja prva knjiga poezije.<br />
<strong>Vladimir</strong> <strong>Petrović</strong><br />
PDF knjiga je objavljena na sajtu Mreža <strong>Kreativnih</strong> <strong>Ljudi</strong> http://www.creemaginet.com<br />
Uslovi korišćenja: http://www.creemaginet.com/sajt/uslovi-koriscenja
Change language