SRCEKO STORY 13

OSOBNI ASISTENTI
#2 Osobna priča: Višnja Napisala: Amalija Jalžabetić, mag.rehab.educ.
Višnja je većinu svoga života provela u krugu svog obiteljskog doma. Uključivanje u sustav odgoja i obrazovanja nije
bilo uspješno zbog njenih učestalih i teških epileptičkih napadaja. Nakon smrti Višnjina oca, ona i majka ostale su same.
Unatoč velikoj brižnosti i ljubavi majke, obiteljsko okruženje ipak se nije moglo pobrinuti za sve njene potrebe, prije
svega, potrebu za uključivanjem u društvo, pripadanjem i prihvaćenošću od šireg kruga ljudi.
U proljeće 2017. godine Višnjin život dobiva novu dimenziju stjecanjem prava na uslugu osobnog asistenta. U vrlo
kratkom roku Višnja i njena osobna asistentica Suzana ostvarile su odličnu suradnju. Višnjina svakodnevna rutina na
taj je način obogaćena brojnim novim aktivnostima. Asistentica je bila uporna u poticanju Višnje na što veći stupanj
samostalnosti u svakodnevnim aktivnostima, od hranjenja i oblačenja, do osobne higijene i kretanja po kući. S
vremenom su počele zajedno vježbati, obavljati kućanske poslove te lakirati nokte što Višnju posebno veseli. Uz pomoć
asistentice Višnja je počela usvajati sve više uspješnih načina za ostvarivanje komunikacije s drugima, primjerice kako
odgovoriti na pitanja koja joj se postave, kako izraziti svoje želje i potrebe, pa i prokomentirati situaciju u kojoj se
nalazi.
Višnjin život dodatno je obogaćen uključivanjem u aktivnosti Kluba Srce. Isprva je dolazila jednom tjedno u pratnji
asistentice. Nijedan početak nije lak, pa tako ni Višnjino uključivanje u grupne aktivnosti. Isprva se činilo da Višnju ne
zanimaju pretjerano drugi članovi te je na sebi svojstven način samo željela da joj se da do znanja kada će ići kući. S
vremenom Višnja je sve više promatrala osobe oko sebe, a uz primjerenu podršku svoje asistentice uključivala se i u
sve više aktivnosti koje se u Klubu Srce provode. Tako smo primijetili da ju posebno vesele aktivnosti koje uključuju
glazbu, a vrlo joj je drago i kuglanje. Uz podršku asistentice kuglanje je počela vježbati i kod kuće uz pomoć
improvizirane „kuglane“ kako nimalo ne bi zaostajala za ostatkom ekipe na grupnim aktivnostima.
Izlazak u širu zajednicu za Višnju je bio jedan novi korak. Započeli smo sa „malim“, a li za Višnju itekako velikim stvarima
kao što je odlazak na kavu u obližnji kafić. To je bila idealna prilika za „brušenje“ društvenih vještina koje smo prolazili
na komunikacijskim radionicama u Klubu. S vremenom, Višnja je sudjelovala u sve više društvenih aktivnosti: odlascima
u restoran, kazalište, feštama i raznim manifestacijama Udruge. Jedan ogroman korak u svakom slučaju bio je odlazak
na cjelodnevni izlet i to baš na more. Unatoč početnom strahu i neizvjesnosti, Višnja je bez većih teškoća izdržala cijeli
dan. I ne samo izdržala, već je uživala u svakom trenutku – šetnjama, odlascima na kavu i zajednički ručak, a hrabro je
zakoračila i u plićak te po prvi puta prošetala po morskoj vodi.
Višnja je danas sasvim prihvaćena u grupi, veseli se svakom dolasku, a posebno vožnji s našim Vladom. Malo – pomalo
naučila je komunicirati s drugima, izboriti se za sebe, a zapamtila je i većinu imena drugih članova. Doduše, moramo
priznati da joj muška imena leže puno bolje nego ženska i za njih puno češće pita. Nadamo se da će uz nas Višnja imati
priliku za još mnogo lijepih, novih iskustava te da će nas i dalje oduševljavati svojim neočekivanim izjavama, veselim
pucketanjem prstima uz najdraže pjesme i osmijehom od uha do uha.
19