Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
Programska knjižica - Hrvatsko filozofsko društvo
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
HRVATSKO FILOZOFSKO DRUŠTVO<br />
CROATIAN PHILOSOPHICAL SOCIETY<br />
KROATISCHE PHILOSOPHISCHE GESELLSCHAFT<br />
ASSOCIAZIONE CROATA DI FILOSOFIA<br />
17. DANI FRANE PETRIĆA<br />
17th DAYS OF FRANE PETRIĆ<br />
17. FRANE-PETRIĆ-TAGE<br />
17. GIORNI DI FRANCESCO PATRIZI<br />
GLAVNA TEMA: Filozofija i globalizacija<br />
MAIN THEME: Philosophy and Globalization<br />
HAUPTTHEMA: Philosophie und Globalisierung<br />
TEMA PRINCIPALE: Filosofia e globalizzazione<br />
Cres, Hrvatska, 21.–24. rujna 2008.<br />
Cres, Croatia, September 21–24, 2008<br />
Cres, Kroatien, 21.–24. September 2008<br />
Cherso, Croazia, 21–24 settembre 2008<br />
STALNA TEMA: Petrić i renesansne filozofske tradicije<br />
REGULAR ANNUAL THEME: Petrić and Renaissance Philosophical Traditions<br />
STÄNDIGES THEMA: Petrić und die philosophischen Traditionen der Renaissance<br />
TEMA FISSO: Patrizi e tradizioni filosofiche rinascimental<br />
Cres, Hrvatska, 24.–27. rujna 2008.<br />
Cres, Croatia, September 24–27, 2008<br />
Cres, Kroatien, 24.–27. September 2007<br />
Cherso, Croazia, 24–27 settembre 2007
17. Dani Frane Petrića održavaju se pod pokroviteljstvom<br />
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa<br />
i Ministarstva kulture<br />
Republike Hrvatske<br />
The patrons of the 17th Days of Frane Petrić are<br />
the Ministry of Science, Education and Sports<br />
and Ministry of Culture<br />
of the Republic of Croatia
ZAHVALJUJEMO NA POTPORI /<br />
WE THANK FOR THE SUPPORT OF:<br />
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske /<br />
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia<br />
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske /<br />
Ministry of Culture of the Republic of Croatia<br />
Grad Cres /<br />
Town of Cres<br />
Hrvatska turistička zajednica /<br />
Croatian Tourist Board<br />
Turistička zajednica Grada Cresa /<br />
Tourist Board of the Town of Cres<br />
Institut građevinarstva Hrvatske
SADRŽAJ / CONTENTS<br />
Organizacijski odbor i programski odbori /<br />
Organization Committee and Programme Committees. . . . . 9<br />
Uvod / Introduction . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11<br />
● MISLAV KUKOČ, Filozofija i globalizacija /<br />
Philosophy and Globalization . . . . . . . . . . . . . . 13<br />
● IVICA MARTINOVIĆ, Petrić i renesansne filozofske tradicije /<br />
Petrić and Renaissance Philosophical Traditions . . . . . . 22<br />
Program / Programme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25<br />
● Simpozij Filozofija i globalizacija /<br />
Philosophy and Globalization Symposium. . . . . . . . . 27<br />
● Simpozij Petrić i renesansne filozofske tradicije /<br />
Petrić and Renaissance Philosophical Traditions Symposium . 43<br />
Sažeci izlaganja / Paper abstracts . . . . . . . . . . . . . 51<br />
● Simpozij Filozofija i globalizacija /<br />
Philosophy and Globalization Symposium . . . . . . . . 53<br />
● Simpozij Petrić i renesansne filozofske tradicije /<br />
Petrić and Renaissance Philosophical Traditions Symposium . 187<br />
Adresar izlagača / Addresses of the speakers . . . . . . . . . 249<br />
● Simpozij Filozofija i globalizacija /<br />
Philosophy and Globalization Symposium . . . . . . . . 251<br />
● Simpozij Petrić i renesansne filozofske tradicije /<br />
Petrić and Renaissance Philosophical Traditions Symposium . 261<br />
Sponzori 17. Dana Frane Petrića /<br />
Sponsors of the 17th Days of Frane Petrić . . . . . . . . . . 265<br />
Kronologija Dana Frane Petrića 1992.–2008. /<br />
Chronology of the Days of Frane Petrić 1992–2008 . . . . . . 269
Organizacijski odbor Dana Frane Petrića /<br />
Organization Committee of the Days of Frane Petrić<br />
Pavo Barišić (Zagreb/Split), predsjednik/President, Ivana Zagorac (Zagreb),<br />
glavna tajnica/Chief Secretary, Mira Matijević (Zagreb), poslovna tajnica/Business<br />
Secretary, Ivan Bekavac Basić (Zagreb), Paul Richard Blum<br />
(Budapest/Baltimore), Igor Čatić (Zagreb), Ante Čović (Zagreb), Jasminka<br />
Ćus-Rukonić (Cres), Nada Gosić (Rijeka), Hrvoje Jurić (Zagreb), Mislav<br />
Ježić (Zagreb), Gottfried Küenzlen (München), Mislav Kukoč (Split), Ivica<br />
Martinović (Zagreb), Gaetano Negovetić (Cres), Sergio Negovetić (Cres),<br />
Tomáš Nejeschleba (Olomouc), Mirko Parat (Cres), Snježana Paušek-Baždar<br />
(Zagreb), Ante Pažanin (Zagreb), Tomislav Petković (Zagreb), Milan<br />
Polić (Medulin/Zagreb), Eugene E. Ryan (Greenville), Walter Salković<br />
(Cres), Ljerka Schiffler (Zagreb), Nikola Skledar (Zagreb), Nikola Stanković<br />
(Zagreb), Igor Škamperle (Ljubljana), Nivio Toich (Cres), Cesare<br />
Vasoli (Firenze), Lino Veljak (Zagreb), Dževad Zečić (Zenica)<br />
Programski odbor simpozija Filozofija i globalizacija /<br />
Programme Committee of the Philosophy and Globalization Symposium<br />
Mislav Kukoč (Split), predsjednik/President, Pavo Barišić (Zagreb/Split),<br />
Bruno Ćurko (Zagreb), Hrvoje Jurić (Zagreb), Gottfried Küenzlen (München),<br />
Ivana Zagorac (Zagreb), tajnica/Secretary<br />
Programski odbor simpozija Petrić i renesansne filozofske tradicije /<br />
Programme Committee of the Petrić and Renaissance Philosophical<br />
Traditions Symposium<br />
Ivica Martinović (Zagreb), predsjednik/President, Bruno Ćurko (Zagreb),<br />
tajnik/Secretary, Davor Balić (Osijek), Snježana Paušek-Baždar (Zagreb)
17. DANI FRANE PETRIĆA<br />
Uvod<br />
17th DAYS OF FRANE PETRIĆ<br />
Introduction
FILOZOFIJA I GLOBALIZACIJA<br />
Mislav Kukoč<br />
Predsjednik Programskog odbora<br />
simpozija Filozofija i globalizacija<br />
Globalizacija je jedan od najraširenijih recentnih kulturnih, društvenih,<br />
ekonomskih, političkih fenomena koji obilježava diskurs humanističkih<br />
i društvenih znanosti na početku trećeg tisućljeća, nove epohe<br />
obilježene završetkom staroga i nastajanja novoga još-ne-definiranoga<br />
svijeta. Radi se dakle o novoj, još neustrojenoj epohi koja pruža izazove<br />
i u kojoj se otvara prostor za nove teorijske paradigme što pokušavaju<br />
definirati novi svijet u nastajanju: teorija svjetskog sustava, liberalna<br />
demokracija kao eshaton kraja povijesti, katastrofične paradigme ekološke<br />
i populacijske kataklizme, sudar civilizacija, teorija multikulturalizma,<br />
bioetika, teorija globalizacije….<br />
Poput spomenutih pojmova i fenomena što obilježuju aktualnu epohu,<br />
i pojam globalizacije ušao je u široku uporabu relativno nedavno;<br />
sve do pred kraj XX. st. riječi ‘globalan’, globalnost’, ‘globalizacija’<br />
i ‘globalizam’, kao i pojmovi ‘globalno tržište’ ili ‘globalna ekologija’<br />
bili su uistinu nepoznati, a u raspravama o svjetskim pitanjima<br />
znatno više su se rabile izvedenice ‘međunarodnih’, nego ‘globalnih’<br />
odnosa. Recentna popularnost novoga pojma rezultirala je njegovim<br />
brojnim protuslovnim definicijama. Dok u normativnom smislu neki<br />
globalizaciju povezuju s napretkom, prosperitetom i mirom, drugi je<br />
pak doživljuju kao nazadovanje, katastrofu i propast. Glede određenja<br />
globalizacije nitko nije indiferentan, a mnogi su zbunjeni. Ono što je<br />
zajedničko i nesporno u svim definicijama jest stav da je globalizacija<br />
proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog i političkog djelovanja<br />
koje nadmašuje granice nacionalnih država, te se odnosi na svijet kao<br />
jedinstvenu cjelinu. U tome se kontekstu ističe multidimenzionalnost<br />
globalizacijskih procesa: istodobno djelovanje ekonomskih, političkih,<br />
ekoloških, kulturnih i komunikacijskih čimbenika na razini svjetskoga<br />
sustava. Globalizacija je, dakle, složen i protuslovan proces izgradnje<br />
svijeta kao cjeline stvaranjem globalnih institucionalnih struktura i globalnih<br />
kulturnih oblika koji su ili proizvedeni globalno dostupnim sred-<br />
13
stvima ili njima transformirani. Očituje se kao a) gospodarskotržišno<br />
ujedinjenje svijeta s uniformiranim obrascima proizvodnje i potrošnje;<br />
b) demokratsko ujedinjenje svijeta na temelju postojanja zajedničkih<br />
interesa čovječanstva, kao što su jednakost, zaštita ljudskih prava, vladavina<br />
prava, pluralizam, mir i sigurnost, te c) moralno ujedinjenje<br />
svijeta oko nekih središnjih humanističkih vrijednosti bitnih za održivi<br />
razvoj čovječanstva.<br />
Globalizam je srodan pojam koji se često spominje i kao inačica globalizaciji.<br />
Međutim, dok pojam globalizacije imenuje fenomen, objektivno<br />
nastalo, »vrijednosno neutralno« stanje i proces, globalizam, kao<br />
i svi -izmi, ima prije svega subjektivnu, voluntarističku, ideologijsku<br />
konotaciju, te predstavlja stav, nauk i ideologiju koja promiče načelo<br />
međuzavisnosti i jedinstva čitava svijeta, svih naroda i država na račun<br />
nacionalnog i državnog partikularizma. Za razliku od srodnih pojmova<br />
kozmopolitizma, koji naglasak stavlja na kulturni identitet prednacionalnog<br />
»građanina svijeta« i internacionalizma, koji zastupa ideologiju<br />
revolucionarnog »bratstva« među narodima, ideja globalizma temelji<br />
se na postnacionalnom gospodarskom, informatičkom i interkulturalnom<br />
planetarnom povezivanju i međuzavisnosti.<br />
Činjenica je da se kao odgovor javljaju i različiti ideološki pokreti<br />
otpora protiv procesa globalizacije, čega su izraz i silovite i destruktivne<br />
masovne demonstracije u različitim dijelovima svijeta. Oni se dijagnosticiraju<br />
kao crni, zeleni i crveni protekcionizam. Crni protekcionizam<br />
zaklinje se na tradicionalne vrijednosti nacionalne države, a istodobno<br />
potiče neoliberalnu gospodarsku dinamiku koja ukida te konzervativne<br />
vrijednosti. Zeleni protekcionisti ističu se antimodernizmom koji proturječi<br />
globalitetu ekološke krize, te strahom da će skupa s nacionalnom<br />
državom izgubiti proračunska sredstva politike zaštite okoliša. Crveni<br />
protekcionisti s utopistički zaslijepljenom upornošću uzimaju globalizaciju<br />
kao razlog za marksističko uskrsnuće klasne borbe.<br />
Ako je vjerovati nekima da globalizacija nije obuhvatni proces preobrazbe,<br />
nego proces prijelaza u globalno društvo, početak globalnog<br />
razdoblja, postavlja se pitanje postoji li uopće globalizaciji poželjna alternativa.<br />
Neosporna višedimenzionalnost pojma i fenomena globalizacije upućuje<br />
na potrebu njezina interdisciplinarnog razmatranja, ali prije svega,<br />
14
kao conditio sine qua non, i njezina <strong>filozofsko</strong>g promišljanja. Globalizacijski<br />
procesi višestruko su već ovladali svijetom, presudno odredivši<br />
ustroj nove epohe, stoga Minervina sova nema više što čekati…<br />
Filozofija u globalizacijskom kontekstu prije svega ima zadaću da<br />
konceptualizira i diferencira različite dimenzije zamršenih i složenih<br />
globalizacijskih procesa i problema, da izvrši odgovarajuću pojmovnu<br />
raščlambu, izdiferencira pristupe globalizaciji, kao i njezine dimenzije<br />
te dade odgovarajuću prosudbu njezinih normativnih aspekata. Globalizaciju<br />
liberalne ekonomije treba pratiti jasna konceptualna analiza i<br />
normativni zahtjev za globalizacijom odgovornosti u nakani da se zaštiti<br />
globalna budućnost čovječanstva i globalna javna dobra (od pitke<br />
vode, do čistog okoliša i ozonskog omotača, od bogatstva prirodnih<br />
vrsta do raznovrsnih kultura) kao i da se prokažu socijalne zamke što<br />
proizlaze iz ideologije aktualna neo-liberalnog globalizma koju promiču<br />
korporacije i diktat neograničena tržišta.<br />
Upravo u tome smislu pruža se mogućnost filozofiji i njezinim temeljnim<br />
granama i disciplinama, kao što su socijalna i politička filozofija,<br />
i poglavito etika, dakako i bioetika, da zajedno s empirijskim<br />
društvenim znanostima, ali i prirodnim i tehničkom znanostima, dakle<br />
interdisciplinarno i transdisciplinarno porade na izgradnji navlastite individualne<br />
i društvene svijesti i savjesti, ne samo glede etičkih implikacija<br />
globalizacije nego i odgovarajućih spoznajnih i metodologijskih<br />
pitanja.<br />
Iz tih je razloga filozofski i interdisciplinarni međunarodni znanstveni<br />
skup Dani Frane Petrića upravo idealni forum da se u skladu s<br />
njegovom brižljivo njegovanom tradicijom interdisciplinarnosti i pluriperspektivnosti<br />
pristupi promišljanju odnosa filozofije i globalizacije,<br />
na koji su pozvani – i u velikom broju se odazvali – filozofi, etičari, bioetičari,<br />
teolozi, ali i stručnjaci iz područja ostalih humanističkih, društvenih,<br />
prirodnih i tehničkih znanosti: sociolozi, politolozi, ekonomisti,<br />
kulturolozi, fizičari, biolozi, klimatolozi, tehnolozi… iz zemlje i svijeta<br />
da se upuste u promišljanje i kreativnu raspravu o ovom važnom,<br />
možda i najvažnijem problemu i fenomenu što oblikuje okružje naših<br />
individualnih i socijalnih života.<br />
Očekujemo također da će ova sudbinski važna i aktualna tema privući<br />
primjerenu pozornost znanstvenih, kulturnih, vjerskih, društvenih,<br />
15
političkih ustanova kao i gospodarskih subjekata iz područja proizvodnih<br />
i uslužnih djelatnosti, tehnologije, energetike, bankarstva, trgovine,<br />
turizma… jer globalizacija već danas oblikuje naše živote, a sutra će još<br />
i više, te se presudno tiče svakoga od nas ponaosob i svih nas zajedno.<br />
Stoga je potrebno da je što temeljitije istražimo kako bismo je što bolje<br />
upoznali.<br />
Međunarodna znanstvena manifestacija Dani Frane Petrića, od<br />
svojih početaka promovira interdisciplinarni i pluriperspektivni pristup<br />
– umjesto disciplinarno usmjerena i ideološki i svjetonazorno<br />
ekskluzivističkog motrišta – te na taj način, kao i ostale konferencije<br />
<strong>Hrvatsko</strong>g <strong>filozofsko</strong>g društva, smišljeno stvara plodno tlo za kreativan<br />
i tolerantan dijalog različitih znanosti, disciplina i svjetonazora. Nikada,<br />
naime, Dani Frane Petrića nisu bili isključivo filozofski skup, a<br />
pogotovo ne filozofski skup jedne orijentacije: marksističke, kršćanske,<br />
hajdegerijanske, analitičke….. Od početka na njemu, uz filozofe<br />
različitih usmjerenja, sudjeluju znanstvenici raznih profila iz područja<br />
društvenih, humanističkih, prirodnih i tehničkih znanosti, teolozi i<br />
umjetnici…. jednom riječju sustvaratelji duhovnog kosmosa – što na<br />
pravi način korespondira s habitusom znamenitoga creskog polihistora<br />
čijim se imenom diči ova manifestacija.<br />
U skladu sa stvorenim interdisciplinarnim i pluriperspektivnim<br />
okružjem i na ovom simpoziju o odnosu filozofije i globalizacije prijavljeno<br />
je više od osamdeset priopćenja, koja će tijekom tri dana u<br />
plenarnoj sesiji i tri paralelne sekcije izložiti sudionici iz 15 zemalja:<br />
Bosne i Hercegovine, Bugarske, Finske, Francuske, Italije, Koreje,<br />
Litve, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Poljske, Slovenije, Srbije,<br />
Španjolske i Hrvatske. Uz to će u večernjim terminima biti obilježena<br />
izdanja novih knjiga u biblioteci »Filozofska istraživanja« <strong>Hrvatsko</strong>g<br />
<strong>filozofsko</strong>g društva: Protiv! Marijana Krivaka, Filozofija egzistencije<br />
Corneila Fabra Marka Vučetića, Personalistička etika Karola Wojtyle<br />
Iris Tićac, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti Alena Tafre,<br />
Filozofija i život Nikole Skledara i, last but not least, Crkva pred izazovom<br />
globalizacije Luke Tomaševića, koja se sadržajno na najbolji način<br />
uklapa u temu ovoga simpozija.<br />
Sva navedena događanja, će, duboko sam uvjeren, sadržajno ispuniti<br />
vrijeme ovoga simpozija i sve nas duhovno obogatiti, uz kulturne<br />
16
programe i znamenitosti renesansnoga Petrićeva Sretnoga grada – te<br />
nas nagnati da se i iduće godine u isto vrijeme i na istome mjestu ponovo<br />
susretnemo na 18. Danima Frane Petrića uz temu Filozofija i<br />
mediji. Do tada, želim vam svima uspješan rad na simpoziju i ugodan<br />
boravak u Sretnome gradu – Cresu.<br />
PHILOSOPHY AND GLOBALIZATION<br />
Mislav Kukoč<br />
President of the Programme Committee<br />
of the Philosophy and Globalization Symposium<br />
Globalization is one of the most widely spread recent cultural, social,<br />
economic and political phenomena which has strongly marked the<br />
discourse of the humanities and social sciences at the beginning of the<br />
third millennium, a new era observing the end of the old and the birth<br />
of a new not-yet-defined world. What we have in hand is a new, notyet-constituted<br />
era which poses multiple challenges and in which there<br />
is room for novel theoretical paradigms in an attempt to define this new<br />
emerging world: a world-system theory, liberal democracy as the eschaton<br />
of history, catastrophic paradigms of an ecological and population<br />
cataclysm, the clash of civilizations, the theory of multiculturalism,<br />
bioethics, the theory of globalization, etc.<br />
Much like the aforesaid concepts and phenomena marking the current<br />
era, the concept of globalization has only recently been widely<br />
adopted – words ‘global’, ‘globality’, ‘globalization’ and ‘globalism’,<br />
as well as concepts of ‘global market’ or ‘global ecology’, were truly<br />
unknown almost up to the very end of the 20th century. Furthermore,<br />
discussions of world issues used the derivatives of ‘international’ rather<br />
than ‘global’ relations. The recent popularity of this new concept has resulted<br />
in innumerable contradictory definitions of the same. While, nor-<br />
17
matively speaking, some associate globalization with progress, prosperity<br />
and peace, some others consider it to be retrogression, disaster<br />
and decay. As far as the definition of globalization is concerned, no one<br />
is indifferent and countless are confused. The common and indisputable<br />
trait of all its definitions is the view that globalization is a process<br />
of economic, social, cultural and political activity, which transcends<br />
nation-state borders, and that it pertains to the world as a whole. It is<br />
within this context that the multi-dimensionality of the globalization<br />
processes comes to the fore: the simultaneous activity of economic, political,<br />
ecological, cultural, and communication factors at the level of<br />
the world system. Globalization is, thus, a complex and controversial<br />
process of the building of the world as a whole by creation of global<br />
institutional structures and global cultural forms, i.e. the forms that<br />
have been produced or transformed by globally accessible means. It is<br />
disclosed as a) the free market-economic unification of the world with<br />
uniform patterns of production and consumption; b) democratic integration<br />
of the world based on common interests of humankind, such<br />
as equality, human rights protection, rule of law, pluralism, peace and<br />
security; c) moral integration of the world concerning some central humanistic<br />
values, essential for sustainable development of humanity.<br />
Globalism is a related concept, which is frequently also used as synonym<br />
for globalization. However, while the concept of globalization<br />
terms a value-free phenomenon, an objective present-day reality, globalism<br />
principally connotes a subjective, voluntaristic and ideological<br />
standpoint – much like all the other -isms do – and represents a viewpoint,<br />
doctrine and ideology that promotes the principles of inter-dependence<br />
and unity of the whole world, of all nations and states instead<br />
of national and state particularism. In contrast to the cognate concepts<br />
of cosmopolitism, which places emphasis on the cultural identity of the<br />
pre-national “citizen of the world”, and internationalism, which promotes<br />
the ideology of revolutionary “brotherhood” amongst nations,<br />
the idea of globalism rests on post-national economic, information and<br />
inter-cultural planetary binding and inter-dependence.<br />
It is a fact that various ideological movements of resistance to globalization<br />
have been emerging in response to globalization, and that violent<br />
and destructive mass demonstrations staged in the various corners<br />
18
of the world are but a manifestation of this fact. They are diagnosed<br />
as black, red and green protectionism. Black protectionism swears by<br />
the traditional values of the nation-state, while stimulating a neo-liberal<br />
economic environment which cancels such conservative values. Green<br />
protectionism features an anti-modernism which contradicts the globality<br />
of the ecological crisis, and fears that besides the nation-state it<br />
might also lose its budgetary funds allocated for environmental protection<br />
policy. With persistence blinded by utopianism, red protectionists<br />
consider globalization to be a cause for the Marxist resurrection of the<br />
class struggle.<br />
If we are to believe that globalization is not an all-embracing process<br />
of transformation, but is rather a process of transition to global<br />
society or the beginning of the global age, the question is whether there<br />
exists a desirable alternative to globalization at all.<br />
The indisputable multi-dimensionality of both the concept and the<br />
phenomenon of globalization points to the need for both an interdisciplinary<br />
discussion of the same as – primarily – the conditio sine qua<br />
non, and a philosophical reflection. The processes of globalization have<br />
already been ruling the world in a number of ways, and have already<br />
conclusively determined the structure of the new epoch, which is why<br />
Minerva’s owl must not stand still.<br />
Within the context of globalization, the principal task of philosophy<br />
is to conceptualise and differentiate between the diverse dimensions of<br />
the intricate and complex processes and problems of globalization, to<br />
conduct a proper conceptual analysis, to distinguish between both the<br />
various approaches to globalization and its dimensions, and to make<br />
appropriate judgments about its normative aspects. The globalization of<br />
liberal economy must be followed by a distinct conceptual analysis and<br />
a normative request for the globalization of responsibility in an attempt<br />
to protect both the global future of the humankind and the global public<br />
goods (from clean drinking water to a clean environment and the ozone<br />
layer, from a rich biodiversity to a rich cultural diversity). Moreover,<br />
the social traps that accompany the ideology of the current neo-liberal<br />
globalism promoted by corporations and the dictate of the free market<br />
must be exposed.<br />
19
In this sense, philosophy and its fundamental branches and disciplines,<br />
such as social and political philosophy and particularly ethics,<br />
as well as bioethics, are presented an opportunity to develop – together<br />
with social sciences, with natural and technological sciences, i.e. from<br />
an interdisciplinary and trans-disciplinary perspective – their own individual<br />
and social consciousness and conscience concerning not only<br />
the ethical implications of globalization, but also the corresponding<br />
gnoseological and methodological questions.<br />
For the above reasons, international philosophical and interdisciplinary<br />
conference Days of Frane Petrić is an ideal forum to approach<br />
and reflect on the relationship between philosophy and globalization<br />
– in accord with its carefully nurtured tradition of interdisciplinarity<br />
and pluri-perspectivism. Therefore, we invited philosophers, ethicists,<br />
bioethicists, theologians, as well as experts in the fields of the other<br />
humanities, social, natural and technological sciences, i.e. experts in sociology,<br />
political science, economics, cultural studies, physics, biology,<br />
climatology, technological studies, etc., from Croatia and the world to<br />
embark on a creative discussion of this perhaps most pressing issue and<br />
phenomenon shaping the environment of both our individual and social<br />
lives.<br />
We expect that this decisively important and current topic will attract<br />
the attention of scientific, cultural, religious, social and political<br />
institutions, as well as that of businesses from the production, services,<br />
technology, energy, banking, trade, tourism, etc., sectors, since globalization<br />
has already been shaping our lives and it will continue to increasingly<br />
do so. In other words, it crucially concerns everybody both<br />
individually and communally. It is, therefore, absolutely necessary to<br />
research it as thoroughly as possible in order to understand it as well as<br />
possible.<br />
The Days of Frane Petrić as the international academic and cultural<br />
manifestation has from its very beginnings promoted an interdisciplinary<br />
and multiperspectival approach – instead nourishing the<br />
standpoints exclusive regarding disciplinary narrowness, ideology and<br />
worldview. It is thus designed in such a way so as to create fertile environment<br />
for creative and tolerant dialogue among different sciences,<br />
disciplines and worldviews, like all the other conferences organized<br />
20
y the Croatian Philosophical Society. Never have The Days of Frane<br />
Petrić been entirely or exclusively philosophical convention, especially<br />
not a philosophical convention of only one orientation: Marxist, Christian,<br />
analytical, Heideggerian, etc. Since the very beginnings, there<br />
have been among the participants philosophers of different orientations,<br />
scholars working in humanities, social, natural and technological sciences,<br />
theologians, artists, etc. In brief, all the people participating in<br />
the creation of the spiritual cosmos, which corresponds in an appropriate<br />
way to the mental makeup of the distinguished erudite scholar from<br />
the city of Cres, whose name this manifestation proudly carries.<br />
In accordance with the interdisciplinary and multiperspectival environment,<br />
this symposium on the relations of philosophy and globalization<br />
includes more than eighty papers that will be presented over three<br />
days, in plenary sessions and three sections, by participants from fifteen<br />
countries: Bosnia and Herzegovina, Bulgaria, Finland, France, Italy,<br />
Korea, Lithuania, Hungary, Macedonia, Germany, Poland, Slovenia,<br />
Serbia, Spain and Croatia.<br />
In addition to this, evenings have been dedicated to cultural programme<br />
and presentations of the new books from the Book series edition<br />
“Filozofska istraživanja”, published by the Croatian Philosophical<br />
Society: Marijan Krivak: Against!; Marko Vučetić: Cornelio Fabro’s<br />
Philosophy of Existence; Iris Tićac: Karol Wojtyla’s Personalistic Ethics;<br />
Alen Tafra: Cultural Pessimism in the Tradition of Philosophy of<br />
History; Nikola Skledar: Philosophy and Life and, last but not least,<br />
Luka Tomašević: The Church Faced the Challenge of Globalization,<br />
which mostly corresponds thematically with our symposium.<br />
I am deeply convinced that all these activities will make the time of<br />
the symposium elapse in spiritual enrichment and that cultural events<br />
and renaissance sights of Petrić’s Cres will give us all keen satisfaction<br />
and stimulate us to meet again for the 18th Days of Frane Petrić, with<br />
the symposium topic Philosophy and Media. Till then, I wish you all<br />
great success with your work and a pleasant stay in the happy city of<br />
Cres.<br />
21
PETRIĆ I RENESANSNE FILOZOFSKE TRADICIJE<br />
Ivica Martinović<br />
Predsjednik Programskog odbora<br />
simpozija Petrić i renesansne filozofske tradicije<br />
Frane Petrić (1529–1597), znameniti hrvatski renesansni polihistor,<br />
pisao je od prve godine studija filozofije na Sveučilištu u Padovi pa<br />
gotovo do posljednjeg daha. Ostavio nam je pozamašnu biblioteku tiskanih<br />
radova, a uz nju rukopise rasute po raznim arhivima, pa je tako<br />
do stanovite mjere dokumentirao razvoj svoje misli: od snažnih utjecaja<br />
različitih filozofskih tradicija i ocjene aristotelovske baštine do izvornih<br />
uvida u poetici, metafizici i prirodnoj filozofiji. I danas proučavatelji<br />
renesansne epohe stoje pred evolucijom Petrićevih koncepcija kao<br />
pred velikim i trajnim istraživačkim zadatkom.<br />
Međunarodni simpozij Petrić i renesansne filozofske tradicije u<br />
sklopu 17. Dana Frane Petrića želi poslužiti istraživačima da izlože<br />
rezultate svojih istraživanja i doprinesu točnijoj prosudbi o ulozi i značenju<br />
Petrićeve misli u renesansnom kontekstu, napose u totalitetu renesansnih<br />
filozofskih tradicija. Petrićevu mnogodimenzionalnom djelu<br />
primjerene su ove stalne istraživačke teme:<br />
0. život, rukopisi i tiskana djela Frane Petrića;<br />
1. obilježja, dometi i značenje njegovih izvornih uvida;<br />
2. raznorodni izvori Petrićeve misli;<br />
3. poredbene prosudbe Petrićevih stajališta i rješenja;<br />
4. recepcija Petrićeva djela, kako ona raznolika među suvremenicima,<br />
tako i kasnija koja odjekuje stoljećima;<br />
5. Petrićev doprinos različitim filozofskim disciplinama, primjerice<br />
prirodnoj filozofiji, metafizici, estetici, političkoj filozofiji;<br />
6. Petrićev doprinos egzaktnim znanostima, osobito geometriji, geofizici<br />
i astronomiji;<br />
7. Petrićevi prinosi mnogim drugim umijećima, primjerice glazbi, medicini,<br />
tehnici;<br />
8. Petrićeva književna djela;<br />
9. Petrićev doprinos prevođenju, izdavaštvu i traduktologiji;<br />
22
10. Petrićevo razumijevanje povijesti i povijesne znanosti;<br />
11. Petrićev odnos prema latinskom i grčkom jeziku;<br />
12. sve renesansne filozofske tradicije u svojim dvostoljetnim mijenama<br />
1400.–1600. (na tragu Platona, Aristotela, Hermesa, Zoroastra,<br />
stoe, humanističkih nadahnuća, itd.)<br />
Time, dakako, nije iscrpljen krug tema koje se mogu prijaviti za<br />
izlaganje na simpoziju Petrić i renesansne filozofske tradicije.<br />
PETRIĆ AND RENAISSANCE PHILOSOPHICAL TRADITIONS<br />
Ivica Martinović<br />
President of the Programme Committee<br />
of the Petrić and Renaissance Philosophical Traditions symposium<br />
Frane Petrić (Franciscus Patricius, 1529–1597), a renown Croatian<br />
Renaissance polyhistor, wrote from the first days of his philosophical<br />
studies at the Padua University until the very end. His voluminous<br />
scientific legacy includes an impressive collection of published works,<br />
together with an array of manuscripts scattered in different archives.<br />
Well-documented, we are able to follow the development of his thought,<br />
from the strong influence of diverse philosophical traditions and evaluation<br />
of Aristotelian heritage to the original insights in poetics, metaphysics,<br />
and natural philosophy. Today’s researchers of the Renaissance<br />
are equally challenged by the evolution of Petrić’s concepts.<br />
The international symposium Petrić and Renaissance Philosophical<br />
Traditions, held within the 17th Days of Frane Petrić, aims to help<br />
the scholars submit their results and contribute to a more accurate assessment<br />
of the role and significance of Petrić’s thought in the Renaissance<br />
context and in the overall framework of the philosophical tradi-<br />
23
tions. Petrić’s multidimensional work features the following ongoing<br />
research themes:<br />
0. life, manuscripts and printed works of Frane Petrić;<br />
1. nature, results, and significance of Petrić’s original insights;<br />
2. diverse sources of Petrić’s thought;<br />
3. comparative assessment of Petrić’s views and solutions;<br />
4. reception of Petrić’s work, from that of his contemporaries to the<br />
current one;<br />
5. Petrić’s contributions to different philosophical disciplines, as, for<br />
instance, to natural philosophy, metaphysics, aesthetics, political<br />
philosophy;<br />
6. Petrić’s contributions to the exact sciences, particularly to geometry,<br />
geophysics, and astronomy;<br />
7. Petrić’s contributions to other fields, for instance, music, medicine,<br />
engineering;<br />
8. Petrić’s literary work;<br />
9. Petrić’s contributions to translating, publishing, and traductology;<br />
10. Petrić’s approach to history and historical sciences;<br />
11. Petrić’s relation to Latin and Greek;<br />
12. all Renaissance philosophical traditions.<br />
This, however, does not exhaust the choice of themes which can<br />
be submitted at the symposium Petrić and Renaissance Philosophical<br />
Traditions.<br />
24
17. DANI FRANE PETRIĆA<br />
Program<br />
17th DAYS OF FRANE PETRIĆ<br />
Programme
Simpozij<br />
FILOZOFIJA I GLOBALIZACIJA<br />
Symposium<br />
PHILOSOPHY AND GLOBALIZATION<br />
PETAK, 19. rujna 2008. / FRIDAY, September 19, 2008<br />
19:00 Javno predavanje, Grad Cres<br />
MISLAV KUKOČ, predsjednik Programskog odbora simpozija<br />
Filozofija i globalizacija: »Što je globalizacija?«<br />
Public lecture, Town of Cres<br />
MISLAV KUKOČ, President of a Programme Committee of the<br />
Philosophy and Globalization symposium: “What is globalization?”<br />
NEDJELJA, 21. rujna 2008. / SUNDAY, September 21, 2008<br />
Dolazak i smještaj sudionika u hotel Kimen u Cresu /<br />
Arrival and accommodation of participants at Kimen Hotel, Cres<br />
20:00 Večera / Dinner<br />
21:00 Koncert u župnoj crkvi u Cresu /<br />
Concert in Parish Church, Cres<br />
Nastupaju: CHORDES trio: Kristina Beck-Kukavčić – mezzosopran,<br />
Krešimir Marmilić – violina, Biserka Krčelić – harfa<br />
Performing: CHORDES trio: Kristina Beck-Kukavčić – mezzosoprano,<br />
Krešimir Marmilić – violin, Biserka Krčelić – harp<br />
27
PONEDJELJAK, 22. rujna 2008. / MONDAY, September 22, 2008<br />
8:30–9:00 Otvaranje skupa i pozdravne riječi /<br />
Opening ceremony and greetings<br />
PLENARNA PREDAVANJA ::: PLENARY LECTURES<br />
Sekcija A ::: Section A<br />
Predsjedava / Chairperson: MISLAV KUKOČ<br />
9:00–9:30 HENNING OTTMANN (Deutschland/Njemačka): Moralität<br />
und Sittlichkeit in der sich globalisierenden Welt / Moralnost i običajnost<br />
u svijetu koji se globalizira<br />
9:30–10:00 PAVO BARIŠIĆ (Croatia/Hrvatska): Does globalization<br />
threaten democracy? / Prijeti li globalizacija demokraciji?<br />
10:00–10:30 CHRISTO TODOROV (Bulgarien/Bugarska): Umgang<br />
mit Traditionen im Zeitalter der Globalisierung / Općenje s tradicijama<br />
u doba globaliziranja<br />
10:30–11:00 Pauza / Break<br />
Sekcija A (Engleski) ::: Section A (English)<br />
Predsjedava / Chairperson: HANS VORLÄNDER<br />
11:00–11:15 ZAGORKA GOLUBOVIĆ (Serbia/Srbija): Philosophic<br />
principles as a foundation of the concept of globalization / Filozofska<br />
načela kao temelj koncepta globalizacije<br />
11:15–11:30 ARTO MUTANEN (Finland/Finska): About a foundation<br />
of philosophy of globalization / O utemeljenju filozofije globalizacije<br />
11:30–11:45 JESÚS PADILLA GÁLVEZ (Spain/Španjolska): Is globalization<br />
a new ideology? / Je li globalizacija nova ideologija?<br />
28
11:45–12:00 BÉLA MESTER (Hungary/Mađarska): Space and time in<br />
a global world / Prostor i vrijeme u globalnom svijetu<br />
12:00–12:30 Rasprava / Discussion<br />
Sekcija B (Hrvatski) ::: Section B (Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: FRANJO ZENKO<br />
11:00–11:15 LINO VELJAK (Hrvatska/Kroatien): Neumitnost globalizacije,<br />
nužnost alternative i pitanje o odgovornosti / Unabwendbarkeit<br />
der Globalisierung, notwendige Alternativen und die Frage der Verantwortung<br />
11:15–11:30 MLADEN LABUS (Hrvatska/Croatia): Filozofski problemi<br />
multikulturalizma / Philosophical problems of multiculturalism<br />
11:30–11:45 ZLATAN DELIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):<br />
Globalizacija, moć i politika znanja: 11 antiteza o globalizaciji<br />
/ Globalization, power and knowledge policy: eleven antitheses on<br />
globalization<br />
11:45–12:00 ŽELJKO KALUĐEROVIĆ (Srbija/Serbia): Poimanje globalizacije<br />
/ The concept of globalization<br />
12:00–12:30 Rasprava / Discussion<br />
Sekcija C (Hrvatski) ::: Section C (Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: IVAN CIFRIĆ<br />
11:00–11:15 IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE (Hrvatska/Croatia):<br />
Globalizacija i polimerstvo / Globalization and polymer technology<br />
and engineering<br />
11:15–11:30 TOMISLAV KRZNAR (Hrvatska/Croatia): Globalizacija<br />
kao destruktor identiteta. Primjer okolišnog osiromašenja / Globalization<br />
as a destructor of the identity. Example of environmental destruction<br />
29
11:30–11:45 TIHANA BELUŽIĆ (Hrvatska/Croatia): Skriveno lice<br />
globalizacije – ee otpad / The hidden face of globalization – EE waste<br />
11:45–12:00 SLOBODAN SADŽAKOV (Srbija/Serbia): Pravni aspekti<br />
globalizacije / The legal aspects of globalization<br />
12:00–12:30 Rasprava / Discussion<br />
13:00 Ručak / Lunch<br />
14:00 Obilazak grada Cresa / A sightseeing tour of the Town of Cres<br />
Stručno vodstvo / Professional tour guide<br />
Sekcija A (Engleski) ::: Section A (English)<br />
Predsjedava / Chairperson: JESÚS PADILLA GÁLVEZ<br />
16:00–16:15 GÁBOR KOVÁCS (Hungary/Mađarska): Political space<br />
under reconstruction in the age of globalization / Rekonstruiranje<br />
političkog prostora u doba globalizacije<br />
16:15–16:30 DRAGICA VUJADINOVIĆ (Serbia/Srbija): Global civil<br />
society as the concept and practice in the processes of globalization /<br />
Globalno civilno društvo kao koncept i praksa u procesima globalizacije<br />
16:30–16:45 HELENA MOTOH (Slovenia/Slovenija): “Olympic spirit”:<br />
Chinese policies and the universality of human rights / »Olimpijski<br />
duh«: kineske političke smjernice i univerzalnost ljudskih prava<br />
16:45–17:00 DARKO POLŠEK (Croatia/Hrvatska): Forgotten advantages<br />
of globalization / Zaboravljene prednosti globalizacije<br />
17:00–17:30 Rasprava / Discussion<br />
17:30–18:00 Pauza / Break<br />
30
Predsjedava / Chairperson: JÓZEF NIŻNIK<br />
18:00–18:15 TOMISLAV PETKOVIĆ (Croatia/Hrvatska): Kuhn’s<br />
theory of scientific revolutions in the globalization/foundation of the<br />
contemporary development of physics / Kuhnova teorija znanstvenih<br />
revolucija u globalizaciji/utemeljenju suvremenog razvoja fizike<br />
18:15–18:30 TOMAS KAČERAUSKAS (Lithuania/Litva): Bios, technē,<br />
and logos: phenomenological-existential point of view / Bios, technē i<br />
logos: fenomenologijsko-egzistencijalistička točka gledišta<br />
18:30–18:45 VERA BÉKÉS (Hungary/Mađarska): Globalization and<br />
connectedness. Rethinking some problems of globalization highlighted<br />
by the new science of networks / Globalizacija i povezivost. Ponovno<br />
promišljanje nekih problema globalizacije istaknutih novom znanošću<br />
o djelatnim mrežama<br />
18:45–19:00 SEAD ALIĆ (Hrvatska/Croatia): »Globalno selo« / “The<br />
global village”<br />
19:00–19:30 Rasprava / Discussion<br />
Sekcija B (Engleski i hrvatski) ::: Section B (English and Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: ATTILA PATÓ<br />
16:00–16:15 OLGA KISS (Hungary/Mađarska): Globalization of<br />
knowledge from a wittgensteinian point of view / Globalizacija znanja<br />
s wittgensteinovske točke gledišta<br />
16:15–16:30 JÓZEF NIŻNIK (Poland/Poljska): Philosophy and the dynamics<br />
of symbolic universe in the global world / Filozofija i dinamike<br />
simboličkog univerzuma u globalnom svijetu<br />
16:30–16:45 BRUNO ĆURKO, IVANA ZAGORAC (Croatia/Hrvatska):<br />
Media and education in contemporary society – the role of philosophy<br />
/ Mediji i odgoj u suvremenom društvu – uloga filozofije<br />
16:45–17:00 MARJAN ŠIMENC (Slovenia/Slovenija): Globalization<br />
and philosophy for children / Globalizacija i filozofija za djecu<br />
17:00–17:30 Rasprava / Discussion<br />
17:30–18:00 Pauza / Break<br />
31
Predsjedava / Chairperson: DRAGICA VUJADINOVIĆ<br />
18:00–18:15 ALEKSANDAR DIMITRIEV (Makedonija/Macedonia):<br />
Žrtvovanje suvereniteta i identiteta uključivanjem u globalizaciju / Sacrificing<br />
identities and sovereignties by including in a process of globalization<br />
18:15–18:30 MARITA BRČIĆ (Hrvatska/Croatia): Načelo razlike u<br />
kontekstu globalizacije / The difference principle in the context of globalization<br />
18:30–18:45 JOSIP BERDICA (Hrvatska/Croatia): Religija u kontekstu<br />
globalizacije: iščitavajući Rawlsa / Religion in the context of<br />
globalization: interpreting Rawls<br />
18:45–19:15 Rasprava / Discussion<br />
Sekcija C (Hrvatski) ::: Section C (Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: IRIS TIĆAC<br />
16:00–16:15 JOSIP ŠIMIĆ (Hrvatska/Croatia): Religije i crkve pred<br />
izazovom globalizacije / Religions and Churches in front of the challenge<br />
of globalization<br />
16:15–16:30 KREŠIMIR CEROVAC (Hrvatska/Croatia): Globalizacija<br />
u Socijalnom nauku Crkve (SNC) / Globalization in the Social teaching<br />
of the Church (SNC)<br />
16:30–16:45 IVAN KARLIĆ (Hrvatska/Croatia): Dvoznačnost fenomena<br />
globalizacije. Za globalizaciju solidarnosti / Two-valuedness of the<br />
phenomenon of globalization. For globalization of solidarity<br />
16:45–17:00 MILE MARINČIĆ (Hrvatska/Kroatien): Svjetski etos i<br />
globalizacija / Weltethos und Globalisierung<br />
17:00–17:30 Rasprava / Discussion<br />
17:30–18:00 Pauza / Break<br />
32
Predsjedava / Chairperson: LINO VELJAK<br />
18:00–18:15 NIKOLA SKLEDAR (Hrvatska/Croatia): Globalizacija i<br />
kulturni identitet / Globalization and cultural identity<br />
18:15–18:30 KIRIL TEMKOV (Makedonija/Macedonia): Globalizacija<br />
i misao o njoj / Globalization and a thought of her<br />
18:30–18:45 DRAGOR ZAREVSKI (Makedonija/Macedonia): Filozofija<br />
odgoja i globalizacija / Philosophy of education and globalization<br />
18:45–19:15 Rasprava / Discussion<br />
20:00 Svečana večera u hotelu Kimen /<br />
Gala dinner in Kimen Hotel<br />
UTORAK, 23. rujna 2008. / TUESDAY, September 23, 2008<br />
PLENARNA PREDAVANJA ::: PLENARY LECTURES<br />
Sekcija A ::: Section A<br />
Predsjedava / Chairperson: GOTTFRIED KÜENZLEN<br />
8:30–9:00 HANS VORLÄNDER (Germany/Njemačka): Bringing democracy<br />
back in? The fate of democracy in times of globalization /<br />
Vraćanje demokracije? Sudbina demokracije u vremenima globalizacije<br />
9:00–9:30 JIN-WOO LEE (Korea/Koreja): Ist eine weltbürgerliche<br />
Gesellschaft möglich? Kosmopolitismus und die Zukunft der Demokratie<br />
/ Je li moguće svjetsko građansko društvo? Kozmopolitizam i<br />
budućnost demokracije<br />
9:30–10:00 Pauza / Break<br />
33
Sekcija A (Engleski) ::: Section A (English)<br />
Predsjedava / Chairperson: LUCA MARIA SCARANTINO<br />
10:00–10:15 VOJKO STRAHOVNIK (Slovenia/Slovenija): Globalization<br />
and the project of ethical integration: pluralistic universalism and<br />
common-sense intuitionism / Globalizacija i projekt etičke integracije:<br />
pluralistički univerzalizam i zdravorazumski intuicionizam<br />
10:15–10:30 RAFAŁ WONICKI (Poland/Poljska): Cosmopolitanism<br />
and liberalism – comparison / Kozmopolitizam i liberalizam – usporedba<br />
10:30–10:45 LENART ŠKOF (Slovenia/Slovenija): In a dialogue for<br />
democracy: R.M. Unger’s pragmatist vision of democratic experimentalism<br />
and exploration of democracy in Luce Irigaray / U dijalogu za<br />
demokraciju: R.M. Ungerova pragmatistička vizija demokratskog eksperimentalizma<br />
i istraživanje demokracije kod Luce Irigaray<br />
10:45–11:00 RICCARDO SIRELLO (Italia/Italija): Mondialisation,<br />
globalization: rupture ou continuité / Mondijalizacija, globalizacija:<br />
raskid ili kontinuitet<br />
11:00–11:30 Rasprava / Discussion<br />
11:30–12:00 Pauza / Break<br />
Predsjedava / Chairperson: LENART ŠKOF<br />
12:00–12:15 ERIKA PRIJATELJ (Slovenia/Slovenija): Globalization<br />
– religious aspects / Globalizacija – religiozni aspekti<br />
12:15–12:30 MARCEL V. MĂCELARU (Croatia/Hrvatska): Theology<br />
and globalization: models of and models for encounter / Teologija i<br />
globalizacija: modeli i modeli za susret<br />
12:30–12:45 DAFNE VIDANEC (Croatia/Hrvatska): The Ethics of<br />
Identity as a reaction on ‘challenges’ of globalization / Etika identiteta<br />
kao reakcija na ‘izazove’ globalizacije<br />
12:45–13:00 BOJAN ŽALEC (Slovenia/Slovenija): Globalization: a<br />
context of modern ethics / Globalizacija: kontekst suvremene etike<br />
13:00–13:30 Rasprava / Discussion<br />
34
Sekcija B (Engleski i hrvatski) ::: Section B (English and Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: DARKO POLŠEK<br />
10:00–10:15 ATTILA PATÓ (Hungary/Mađarska): Ambivalences of<br />
modernity / Ambivalencije moderniteta<br />
10:15–10:30 TOMAŽ GRUŠOVNIK (Sovenia/Slovenija): A distant<br />
view – the globalization inside philosophy / Odmaknuto gledište – globalizacija<br />
unutar filozofije<br />
10:30–10:45 ESTELLA PETRIĆ-BAJLO (Croatia/Hrvatska): The production<br />
of globalization / Proizvođenje globalizacije<br />
10:45–11:00 VESNA UKIĆ (Croatia/Hrvatska): Aspects of globalization<br />
in contemporary Irish women’s fiction / Aspekti globalizacije u<br />
suvremenoj irskoj ženskoj prozi<br />
11:00–11:30 Rasprava / Discussion<br />
11:30–12:00 Pauza / Break<br />
Predsjedava / Chairperson: GORDANA ŠKORIĆ<br />
12:00–12:15 VANI ROŠČIĆ (Hrvatska/Croazia): Odnos osobe i umjetnosti<br />
/ Rapportto tra persona ed arte<br />
12:15–12:30 MIRJANA ADAMOVIĆ, ANA MASKALAN (Hrvatska/<br />
Croatia): Neki aspekti globalizacije zapadnih tjelesnih uzora / Several<br />
aspects of globalizing western bodily ideals<br />
12:30–12:45 JOSIP ĆIRIĆ, RUŽA KOVAČEVIĆ (Hrvatska/Croatia):<br />
Globalizacija lijepoga – studija slučaja / Globalization of the beautiful<br />
– Case study<br />
12:45–13:00 KORANA SIMONOVIĆ (Hrvatska/Croatia): Komercijalizacija<br />
osjećaja u kontekstu neo-liberalnog globalizma / Commercialization<br />
of feelings in context of neo-liberal globalism<br />
13:00–13:30 Rasprava / Discussion<br />
35
Sekcija C (Hrvatski) ::: Section C (Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: TOMISLAV PETKOVIĆ<br />
10:00–10:15 IVAN CIFRIĆ (Hrvatska/Croatia): Proturječja globalizacije<br />
i njezini zatočenici / Contradictions of globalization and its captives<br />
10:15–10:30 KONSTANCA KORENČIĆ KAMPL (Hrvatska/Croatia):<br />
Globalni ethos i ethos znanosti / Global ethos and the ethos of science<br />
10:30–10:45 MIRKO JAKIĆ (Hrvatska/Croatia): Znanost i globalizacija<br />
/ Science and globalization<br />
10:45–11:00 JOSIP ĆIRIĆ (Hrvatska/Croatia): Filozofija kao roba globalnog<br />
tržišta / Philosophy as commodity in global market<br />
11:00–11:30 Rasprava / Discussion<br />
11:30–12:00 Pauza / Break<br />
Predsjedava / Chairperson: ZAGORKA GOLUBOVIĆ<br />
12:00–12:15 SNJEŽANA ČOLIĆ (Hrvatska/Croatia): Neoliberalni<br />
kapitalizam i ideologija globalizacije / Neoliberal capitalism and the<br />
ideology of globalization<br />
12:15–12:30 SNJEŽAN HASNAŠ (Hrvatska/Croatia): Filozofija i kapitalizam<br />
/ Philosophy and capitalism<br />
12:30–12:45 BORIS GUNJEVIĆ (Hrvatska/Croatia): Vrline Imperija između<br />
kapitala i terora / Virtues of Empire between capital and terror<br />
12:45–13:00 MARIJAN KRIVAK (Hrvatska/Croatia): Globalizacija i<br />
politička strategija – Fredric Jameson / Globalization and political strategy<br />
– Fredric Jameson<br />
13:00–13:30 Rasprava / Discussion<br />
13:30 Ručak / Lunch<br />
14:00 Sastanak Organizacijskog odbora Dana Frane Petrića / Meeting<br />
of an Organization Committee of the Days of Frane Petrić<br />
16:00 Izlet / Excursion<br />
36
20:00 Večera u hotelu »Kimen« u Cresu /<br />
Dinner at the “Kimen” Hotel, Cres<br />
21:00 Predstavljanje aktivnosti <strong>Hrvatsko</strong>g <strong>filozofsko</strong>g društva (HFD) /<br />
Presentation of activities of Croatian Philosophical Society<br />
(HFD)<br />
• Djelatnosti <strong>Hrvatsko</strong>g <strong>filozofsko</strong>g društva – Zadarski krug<br />
Activities of Zadar Philosophy Circle of Croatian Philosophical Society<br />
Predstavljači / Presenters: Josip Ćirić, Bruno Ćurko<br />
• Predstavljanje knjige Protiv! Marijana Krivaka (HFD, Zagreb 2008.)<br />
Presentation of Protiv! (Against!), a book by Marijan Krivak (HFD,<br />
Zagreb 2008)<br />
Predstavljač / Presenter: Lino Veljak<br />
• Predstavljanje knjige Filozofija egzistencije Corneila Fabra Marka<br />
Vučetića (HFD, Zagreb 2008.)<br />
Presentation of Filozofija egzistencije Corneila Fabra (Cornelio<br />
Fabro’s Philosophy of Existence), a book by Marko Vučetić (HFD,<br />
Zagreb 2008)<br />
Predstavljač / Presenter: Lino Veljak<br />
• Predstavljanje knjige Personalistička etika Karola Wojtyle Iris Tićac<br />
(HFD, Zagreb 2008.)<br />
Presentation of Personalistička etika Karola Wojtyle (Karol Wojtyla’s<br />
Personalistic Ethics), a book by Iris Tićac (HFD, Zagreb 2008)<br />
Predstavljač / Presenter: Ivan Devčić<br />
37
• Predstavljanje knjige Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti<br />
Alena Tafre (HFD, Zagreb 2008.)<br />
Presentation of Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti<br />
(Cultural Pessimism in the Tradition of Philosophy of History), a<br />
book by Alen Tafra (HFD, Zagreb 2008)<br />
Predstavljač / Presenter: Marijan Krivak<br />
• Predstavljanje knjige Filozofija i život Nikole Skledara (HFD, Zagreb<br />
2007.)<br />
Presentation of Filozofija i život (Philosophy and Life), a book by<br />
Nikola Skledar (HFD Zagreb, 2007)<br />
Predstavljač / Presenter: Mislav Kukoč<br />
• Predstavljanje knjige Crkva pred izazovom globalizacije Luke Tomaševića<br />
(HFD, Zagreb 2007.)<br />
Presentation of Crkva pred izazovom globalizacije (The Church<br />
Faced the Challenge of Globalization), a book by Luka Tomašević<br />
(HFD, Zagreb 2007)<br />
Predstavljač / Presenter: Mislav Kukoč<br />
SRIJEDA, 24. rujna 2008. / WEDNESDAY, September 24, 2008<br />
Sekcija A (Njemački) ::: Section A (German)<br />
Predsjedava / Chairperson: JIN-WOO LEE<br />
8:30–8:45 FRANJO ZENKO (Hrvatska/Croatia): The nature of globalization<br />
ambiguity / Narav ambivalentnosti globalizacije<br />
8:45–9:00 OLGA SIMOVA (Bulgarien/Bugarska): Die politische Ordnung<br />
angesichts der Herausforderungen der Globalisierung / Političko<br />
uređenje pred izazovima globalizacije<br />
38
9:00–9:15 LAJOS ANDRÁS KISS (Ungarn/Mađarska): Mit noch mehr<br />
Globalisierung gegen die Globalisierung: Kritik des Weltkapitalismus<br />
von Zigmunt Bauman, Ulrich Beck und Peter Sloterdijk / S još više<br />
globaliziranja protiv globaliziranja: kritika svjetskoga kapitalizma Zigmunta<br />
Baumana, Ulricha Becka i Petera Sloterdijka<br />
9:15–9:30 NENAD MALOVIĆ (Kroatien/Hrvatska): Eine Welt – eine<br />
Wahrheit – eine Religion? Kapitalismus als Antwort? / Jedan svijet<br />
– jedna istina – jedna religija? Kapitalizam kao odgovor?<br />
9:30–10:00 Rasprava / Discussion<br />
10:00–10:15 Pauza /Break<br />
Predsjedava / Chairperson: CHRISTO TODOROV<br />
10:15–10:30 NORA BOZHILOVA (Bulgarien/Bugarska): Ethik und<br />
Globalisierung. Die Zwiespältigkeit der Moral / Etika i globalizacija.<br />
Razdvojenost morala<br />
10:30–10:45 ROK SVETLIČ (Slowenien/Slovenija): Onto-theologische<br />
Überreste im 21. Jahrhundert und die Anomalie des Vorverständnisses<br />
der Menschenrechte – Verschiebung der Frage vom „Was” auf<br />
das „Wie” der Menschenrechte / Onto-teološki ostaci u 21. stoljeću i<br />
anomalija predrazumijevanja ljudskih prava – pitajuće prevođenje od<br />
»što« na »kako« ljudskih prava<br />
10:45–11:00 JANEZ VODIČAR (Slowenien/Slovenija): Muss Globalisierung<br />
unterrichtet werden? / Mora li se globaliziranje poučavati?<br />
11:00–11:15 GORDANA ŠKORIĆ (Kroatien/Hrvatska): Ästhetik und<br />
Globalisierung / Estetika i globalizacija<br />
11:15–11:45 Rasprava / Discussion<br />
11:45–12:00 Pauza / Break<br />
39
PLENARNA PREDAVANJA ::: PLENARY LECTURES<br />
Sekcija A ::: Section A<br />
Predsjedava / Chairperson: PAVO BARIŠIĆ<br />
12:00–12:30 LUCA MARIA SCARANTINO (Italy/Italija): Constructing<br />
identities in a global world / Izgradnja identiteta u globalnom<br />
svijetu<br />
12:30–13:00 GOTTFRIED KÜENZLEN (Deutschland/Njemačka): Die<br />
andere Seite der Globalisierung: Die neue Macht der Religion weltweit<br />
als kulturelle und politische Herausforderung / Druga strana globaliziranja:<br />
nova moć religije diljem svijeta kao kulturalni i politički izazov<br />
13:00–13:30 MISLAV KUKOČ (Croatia/Hrvatska): Liberal philosophy<br />
and globalization / Filozofija liberalizma i globalizacija<br />
13:30–14:00 Završna rasprava i zatvaranje simpozija / Closing discussion<br />
and closing of the Symposium<br />
14:00 Ručak / Lunch<br />
15:00 Odlazak sudionika / Departure of participants<br />
Sekcija B (Hrvatski) ::: Section B (Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: JOSIP ŠIMIĆ<br />
8:30–8:45 IRIS TIĆAC (Hrvatska/Kroatien): Personalistička etika kao<br />
odgovor na izazove globalizacije / Personalistische Ethik als Antwort<br />
auf die Herausforderungen der Globalisierung<br />
8:45–9:00 PREDRAG REŽAN (Hrvatska/Croatia): Globalizacija kao<br />
etički izazov / Globalization as an ethical challenge<br />
9:00–9:15 ŽELJKO SENKOVIĆ (Hrvatska/Kroatien): Aporije o svjetskom<br />
ethosu / Aporien zum Weltethos<br />
9:15–9:30 STJEPAN RADIĆ (Hrvatska/Kroatien): Mogućnosti i granice<br />
Projekta »Svjetski etos« u perspektivi dijaloga među religijama /<br />
Möglichkeiten und Grenzen des Projekts „Weltethos” in der Perspektive<br />
des interreligiösen Dialogs<br />
40
9:30–10:00 Rasprava / Discussion<br />
10:00–10:15 Pauza /Break<br />
Predsjedava / Chairperson: IGOR ČATIĆ<br />
10:15–10:30 FULVIO ŠURAN (Hrvatska/Croazia): Nasilje i znanstveno-tehnička<br />
racionalnost kao sudbina suvremenog svijeta / Il conflitto e<br />
la razionalità scientifico-tecnologica quale destino del mondo contemporaneo<br />
10:30–10:45 JASENKA KODRNJA (Hrvatska/Croatia): Rodni aspekti<br />
globalizacije / Gender aspects of globalization<br />
10:45–11:00 DEJAN DONEV (Makedonija/Macedonia): Uvjetovanost<br />
globalizacije njenom etičkom (ne)utemeljenošću / Globalization<br />
dependency on her own ethical (un)grounding<br />
11:00–11:15 ŠIMO ŠOKČEVIĆ (Hrvatska/Croatia): Ambivalentnost<br />
procesa globalizacije i etičke implikacije teorije društvenog izbora<br />
Amartye Sena / Ambivalence of globalization process and ethical implications<br />
of Amartye Sen’s social choice theory<br />
11:15–11:45 Rasprava / Discussion<br />
11:45–12:00 Pauza / Break<br />
12:00–13:30 Plenarna predavanja u sekciji A / Plenary lectures in section<br />
A<br />
13:30–14:00 Sekcija A / Section A<br />
Završna rasprava i zatvaranje simpozija / Closing discussion and closing<br />
of the Symposium<br />
Sekcija C (Hrvatski) ::: Section C (Croatian)<br />
Predsjedava / Chairperson: SEAD ALIĆ<br />
8:30–8:45 IVANA GREGURIC (Hrvatska/Croatia): Mas-mediji i globalizacija<br />
/ Mass-media and globalization<br />
41
8:45–9:00 GORAN GRGEC (Hrvatska/Croatia): Od Reklamokracije<br />
kao fikcije do globalizacije / From The Spaca Merchants as a fiction<br />
towards globalization<br />
9:00–9:15 SPAHIJA KOZLIĆ (Bosna i Hercegovina/Bosnia and Herzegovina):<br />
Globalna politika i cyberspace / Global politics and cyberspace<br />
9:15–9:45 Rasprava / Discussion<br />
9:45–10:15 Pauza / Break<br />
Predsjedava / Chairperson: MIRKO JAKIĆ<br />
10:15–10:30 MARICA VERNAZZA (Hrvatska/Croatia): Globalni pristup<br />
filozofiji povijesti / Global approach to the philosophy of history<br />
10:30–10:45 ALEN TAFRA (Hrvatska/Croatia): Ekumenski imperijalizam<br />
/ Ecumenic Imperialism<br />
10:45–11:00 LUKA LUBI (Slovenia/Slovenija): Globalizacija iz perspektive<br />
filozofske antropologije / Globalization from the perspective of<br />
philosophical anthropology<br />
11:00–11:15 MARKO VUČETIĆ (Hrvatska/Kroatien): Egzistentni subjekt<br />
i globalizacija / Existenzsubjekt und Globalisierung<br />
11:15–11:45 Rasprava / Discussion<br />
11:45–12:00 Pauza / Break<br />
12:00–13:30 Plenarna predavanja u sekciji A / Plenary lectures in section<br />
A<br />
13:30–14:00 Sekcija A / Section A<br />
Završna rasprava i zatvaranje simpozija / Closing discussion and closing<br />
of the Symposium<br />
42
15. simpozij<br />
PETRIĆ I RENESANSNE<br />
FILOZOFSKE TRADICIJE<br />
15th Symposium<br />
PETRIĆ AND RENAISSANCE<br />
PHILOSOPHICAL TRADITIONS<br />
SRIJEDA, 24. rujna 2008. / WEDNESDAY, September 24, 2008<br />
Dolazak i smještaj sudionika u hotel Kimen u Cresu /<br />
Arrival and accommodation of participants at Kimen Hotel, Cres<br />
19.30 Večera / Dinner<br />
21.00 Predstavljanje prvoga izdanja / Presentation of the editio princeps:<br />
Vice Petrović, San ljuveni, priredio / edited by Ivica Martinović (Dubrovnik,<br />
2008)<br />
Sudjeluju / Participants: Ivana Zagorac, Davor Nikolić, Sanja Vulić, Branko Vujanović,<br />
Ivica Martinović<br />
43
ČETVRTAK, 25. rujna 2008. / THURSDAY, September 25, 2008<br />
9.00–9.30 Otvaranje skupa i pozdravne riječi /<br />
Opening ceremony and greetings<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: IVICA MARTINOVIĆ & BRUNO ĆURKO<br />
9.30–10.15 Uvodno predavanje / Introductory lecture<br />
MARIA MUCCILLO (Rim), La concezione patriziana dello spazio fra<br />
platonismo e aristotelismo: le sue fonti e la sua fortuna nella cultura<br />
filosofica del Seicento / Petrićevo poimanje prostora između platonizma<br />
i aristotelizma: njegovi izvori i fortuna u filozofiji 17. stoljeća<br />
10.15–10.45 Odmor / Break<br />
10.45–11.15 Petrićevo propitivanje neprekidnine i beskonačnine /<br />
Petrić’s questioning of the continuum and the infinite<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: IGOR ŠKAMPERLE & ŽELJKA METESI<br />
IVICA MARTINOVIĆ (Zagreb), Petrićevi prigovori Aristotelovu pojmu<br />
neprekidnine / Petrić’s objections to Aristotle’s notion of the continuum<br />
MEYRA MOISE (Verona), L’intuizione dell’infinità del mondo in Francesco<br />
Patrizi / Petrićeva intuicija o beskonačnosti svijeta<br />
11.15–11.30 Odmor / Break<br />
11.30–12.00 Morfologija renesansne misli /<br />
Morphology of the Renaissance thought<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: FULVIO ŠURAN & DAVOR NIKOLIĆ<br />
MIHAELA GIRARDI-KARŠULIN (Zagreb), Strategija Petrićeve obrane<br />
Nove sveopće filozofije / The strategy of Petrić’s defense of Nova<br />
de universis philosophia<br />
44
IGOR ŠKAMPERLE (Ljubljana), Religiozni sinkretizam u vrijeme renesanse<br />
i njegova usporedba sa suvremenim oblikom ‘nove duhovnosti’<br />
/ Sincretismo religioso rinascimentale e la sua comparazione con la<br />
forma contemporanea della ‘nuova spiritualità’<br />
12.00.–12.30 Petrićevi pristupi <strong>filozofsko</strong>m nasljeđu: ususret dvama<br />
izdanjima /<br />
Petrić’s approach to the philosophical heritage: two<br />
forthcoming editions<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: MATJAŽ VESEL & ALEKSANDRA GOLU-<br />
BOVIĆ<br />
LUKA BORŠIĆ (Zagreb), razumijevanje Platona u Petrićevu djelu<br />
Discussiones peripateticae / The understanding of Plato in Petrić’s<br />
work Discussiones peripateticae<br />
IVAN KAPEC (Zagreb), Neke značajke Petrićeva latinskog prijevoda<br />
Kaldejskih proročanstava / Some of the characteristics of Petrić’s Latin<br />
translation of Oracula chaldaica<br />
12.30–13.15 Rasprava / Discussion<br />
13.15 Ručak / Lunch<br />
16.00 Razgledavanje grada Cresa / Sightseeing tour of the Town of Cres<br />
Stručno vodstvo / Professional tour guide<br />
18.00–19.00 Putovi renesansne astrologije i alkemije /<br />
Paths of Renaissance astrology and alchemy<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: FRANJO ZENKO & VESNA TUDJINA<br />
ERNA BANIĆ-PAJNIĆ (Zagreb), Ficino i Grisogono o nebeskim utjecajima<br />
/ Ficino e Grisogono sugli influssi celesti<br />
IVANA SKUHALA KARASMAN (Zagreb), Uloga astrologije u Teatru<br />
svijeta Giulija Camilla Delminija / The role of astrology in Theatrum<br />
mundi of Giulio Camillo Delminio<br />
45
SNJEŽANA PAUŠEK-BAŽDAR (Zagreb), Ivan Bratti i renesansna alkemija<br />
/ Ivan Bratti and Renaissance alchemy<br />
21.00 Svečana večera / Gala dinner<br />
PETAK, 26. rujna 2008. / FRIDAY, September 26, 2008<br />
9.00–10.00 Petrićev Sretan grad / Petrić’s La città felice<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: MARIA MUCCILLO & IVANA SKUHALA<br />
KARASMAN<br />
ELISABETH VON ERDMANN (Bamberg), Stadt und Poetik bei Franciscus<br />
Patricius: dasselbe Paradigma? / Grad i poetika Frane Petrića:<br />
ista paradigma?<br />
ŽELJKO SENKOVIĆ (Osijek), Još jedna komparacija Petrićeva i Aristotelova<br />
sretnog grada/polisa / Yet another comparison between Petrić’s<br />
and Aristotle’s happy city/polis<br />
ERIKA ZLATKOV (Koper), Zašto nema vrta u Petrićevu Sretnom gradu?<br />
/ Why is there no garden in Petrić’s Happy City?<br />
10.00–10.20 Odmor / Break<br />
10.20–11.20 Petrićevi dijalozi / Petrić’s dialogues<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: HEDA FESTINI & IVAN KAPEC<br />
FULVIO ŠURAN (Pula), Frane Petrić i Tridentski sabor: etičko promišljanje<br />
dvoboja / Francesco Patrizi e il concilio di Trento: un ripensamento<br />
etico sul duello<br />
STJEPAN ŠPOLJARIĆ (Zagreb), Tragom povijesnih podataka iz Petrićevih<br />
Deset dijaloga o povijesti (1560) / Tracing historical data in<br />
Petrić’s Della historia diece dialoghi (1560)<br />
DAVOR NIKOLIĆ (Zagreb), Petrićevi Dijalozi o retorici – uzorna novoplatonovska<br />
retorika / Petrić’s Della retorica dieci dialoghi – exemplary<br />
Neoplatonic rhetoric<br />
46
11.20–11.40 Odmor / Break<br />
11.40–12.20 Bog i duša u Petrićevu tumačenju /<br />
God and soul in Petrić’s interpretation<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: MIHAELA GIRARDI-KARŠULIN & LUKA<br />
BORŠIĆ<br />
ALEKSANDRA GOLUBOVIĆ (Rijeka), Petrić o Božjim atributima /<br />
Petrić on Divine attributes<br />
TOMÁŠ NEJESCHLEBA (Olomouc), Frane Petrić and the immortality<br />
debate / Frane Petrić i raspra o besmrtnosti duše<br />
12.20–12.50 Rasprava / Discussion<br />
13.15 Ručak / Lunch<br />
18.00–19.00 Petrićeva fortuna u literaturi i bibliografiji /<br />
Petrić’s fortune in literature and bibliography<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: SNJEŽANA PAUŠEK-BAŽDAR & STJEPAN<br />
ŠPOLJARIĆ<br />
HEDA FESTINI (Rijeka), Petrić i Acastos / Petrić and Acastos<br />
ESTELLA PETRIĆ-BAJLO (Zadar), Frane Petrić and late Renaissance<br />
scientific culture / Frane Petrić i znanstvena kultura kasne renesanse<br />
DAVOR BALIĆ (Križevci), Hrvatske bibliografije o Petriću / Croatian<br />
bibliographies on Petrić<br />
19.15 Okrugli stol: Sociologija renesansne filozofije – tragom Collinsove<br />
metodologije / Round table: Sociology of Renaissance philosophy<br />
– tracing Collins’s methodology<br />
Sudjeluju / Participants: Josip Ćirić, Ivica Martinović, Bruno Ćurko, Davor Balić<br />
Uz izdanje / On the edition: Randall Collins, The sociology of philosophies:<br />
A global theory of intellectual change (Cambridge and London:<br />
Harvard UP, 1998).<br />
20.30 Večera / Dinner<br />
47
SUBOTA, 27. rujna 2008. / SATURDAY, September 27, 2008<br />
9.00–10.00 Poredbeni pristupi Petrićevu djelu /<br />
Comparative approaches to Petrić’s work<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: ERNA BANIĆ-PAJNIĆ & ŽELJKO SENKOVIĆ<br />
KREŠIMIR ČVRLJAK (Zagreb), Stope i tragovi Marsilija Ficina u djelu<br />
Frane Petrića / Tracing Marsilio Ficino in the work of Frane Petrić<br />
MATJAŽ VESEL (Ljubljana), Johannes Kepler protiv Frane Petrića:<br />
pitanje o ontologiji neba i kretanjima nebeskih tijela / Johannes Kepler<br />
against Frane Petrić: the question of the ontology of the heavens and the<br />
motion of heavenly bodies<br />
ŽELJKA METESI (Zagreb), Frane Petrić i Emanuele Tesauro o cilju pjesništva<br />
/ Frane Petrić and Emanuele Tesauro on the purpose of poetry<br />
10.00–10.20 Odmor / Break<br />
10.20–11.00 Hrvatski renesansni filozofi /<br />
Croatian Renaissance philosophers<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: ELISABETH VON ERDMANN & DAVOR<br />
BALIĆ<br />
BRUNO ĆURKO (Zagreb), Albert Veliki, Toma Akvinski i Juraj Dragišić<br />
o trima mjerama vremena / Albertus Magnus, Thomas Aquinas and<br />
Juraj Dragišić on the three measures of time<br />
VESNA TUDJINA (Zagreb), Mogućnost utjecaja Marka Antuna de<br />
Dominisa na Thomasa Hobbesa / The possibility of influence of Marko<br />
Antun de Dominis on Thomas Hobbes<br />
11.00-11.20 Odmor / Break<br />
11.20–12.00 Zaključno predavanje / Closing lecture<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: IVICA MARTINOVIĆ & BRUNO ĆURKO<br />
FRANJO ZENKO (Zagreb),‘Grčka’ filozofija –‘krađa’ sjevernoafričkog<br />
nasljeđa? / ‘Greek’ philosophy: ‘Theft’ of North-African legacy?<br />
48
12.00–12.20 Odmor / Break<br />
12.20–13.00 Završna rasprava i zatvaranje skupa /<br />
Closing discussion and closing of the Symposium<br />
Predsjedavaju / Chairpersons: IVICA MARTINOVIĆ & BRUNO ĆURKO<br />
14.00 Ručak / Lunch<br />
Odlazak sudionika / Departure of participants<br />
49
17. DANI FRANE PETRIĆA<br />
Sažeci izlaganja<br />
17th DAYS OF FRANE PETRIĆ<br />
Paper abstracts
Međunarodni simpozij<br />
FILOZOFIJA I GLOBALIZACIJA<br />
International Symposium<br />
PHILOSOPHY AND GLOBALIZATION<br />
MIRJANA ADAMOVIĆ, ANA MASKALAN<br />
Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Institute for Social Research Zagreb, Croatia<br />
NEKI ASPEKTI GLOBALIZACIJE<br />
ZAPADNIH TJELESNIH UZORA<br />
Ovo se izlaganje bavi promišljanjem odnosa kulturnih globalizacijskih<br />
procesa i zapadnih standarda ljepote. Kreće se od polazišta kako<br />
globalna tržišta potiču standardizaciju potrošačkih navika i vrijednosti,<br />
ali i utječu na formiranje tjelesnih identiteta. Suvremena se konzumeristička<br />
kultura u velikoj mjeri koristi reklamnom industrijom koja svoj<br />
koncept prodaje utemeljuje na korištenju atraktivnih, poglavito ženskih,<br />
a onda i muških tijela. Iako je ljepota multidimenzionalni koncept<br />
i direktno se veže za one ideale koji prevladavaju u pojedinim kulturama,<br />
postoje neki tržišni standardi. Na primjer, dok se proizvodi rap<br />
glazbe vežu uz senzualno/egzotične forme ljepote, dotle Disney kompanija<br />
inzistira na »slatkasto lijepom«. Internalizacija tjelesnih uzora<br />
koje propagiraju multinacionalne kompanije i mediji, povezana je sa<br />
osobnim frustracijama prvenstveno mladih žena jer proklamirana ljepota<br />
postaje nedostižan cilj. Najradikalniji primjeri (estetske korekcije<br />
tijela, izgladnjivanje) pokazuju kako mnoge žene mijenjaju svoj tjelesni<br />
identitet uzimajući u obzir prvenstveno globalne uzore (gatekeepere)<br />
53
ez obzira što oni ne pripadaju njihovim kulturama. Neki od najutjecajnijih<br />
tjelesnih modela (bijela koža, mršavo tijelo, specifične facijalne<br />
karakteristike…), kao ujedno i tržišno najmoćnije industrije, potječu iz<br />
Zapadne kulture (euro-američke). Globalna internalizacija takvih tjelesnih<br />
vrijednosti negativno utječe na samopoštovanje, ali istovremeno<br />
građenjem sličnog tjelesnog identiteta obećava društvenu mobilnost i<br />
sreću.<br />
SEVERAL ASPECTS OF GLOBALIZING<br />
WESTERN BODILY IDEALS<br />
This presentation deals with the speculations about the relationship<br />
between cultural globalizing processes and western beauty standards.<br />
Starting point is that global markets not only encourage standardization<br />
of consumer habits and values but they also affect the forming of body<br />
identity. Contemporary consumer culture highly utilizes the advertising<br />
industry which rests its sale concept on the usage of an attractive female<br />
(in particular) and male bodies. Although the beauty is a multidimensional<br />
concept directly related to the ideals prevailing in a particular culture,<br />
there are some market standards. For example, while the products of<br />
the industry of rap music are associated with the sensual/exotic forms<br />
of beauty, the Disney Company insists on the “sweetly beautiful”. The<br />
internalization of ideal body images advertised by the multinational<br />
companies and the media is connected with personal frustrations inherent<br />
to mostly young women because the proclaimed beauty becomes<br />
the unattainable goal. The most radical examples (aesthetic surgeries,<br />
extreme dieting) indicate that many women who modify their body<br />
identity are influenced by the global ideals (“gatekeepers”) regardless<br />
of their culture and its standards. Some of the most influential body<br />
images (white skin, skinny body, specific facial characteristics…) together<br />
with the most powerful industries have originated from Western<br />
Culture (Euro-American). The global internalizations of these body values<br />
have a negative impact on self-respect. Simultaneously, forming of<br />
the similar body identity promises social mobility and happiness.<br />
54
SEAD ALIĆ<br />
Center for philosophy of media, Zagreb, Croatia /<br />
Centar za filozofiju medija, Zagreb, Hrvatska<br />
»GLOBALNO SELO«<br />
Da je svijet postao globalnim selom danas čujemo gotovo svakodnevno,<br />
na bilo kojoj geografskoj širini. McLuhanova metafora gotovo<br />
da je na mitski zoran način oslikala procese koji se zbivaju u suvremenom<br />
nam svijetu i kao takva postala je općepoznatom i općeprihvaćenom.<br />
Ovaj rad istražuje na koje je načine »globalno selo« najavilo<br />
globalizaciju.<br />
Marshall McLuhan je već od djela Mechanical Bride počeo prepoznavati<br />
i najavljivati trendove koji će kasnije uistinu postati globalnima:<br />
od poruka oglasne industrije, promjene recepcije medija koji nam<br />
donose poruke, do promjena naših uloga u svijetu…<br />
Cilj ovog rada je istražiti i prezentirati dosege McLuhanove »najave«<br />
globalizacije, posebno u djelu Global Willage, djelu u kojemu je<br />
McLuhan (zajedno s Bruceom R. Powersom) otkriće trendova pokušao<br />
staviti u okvire »četverostupanjske zakonitosti«. Rad želi pojam globalizacije<br />
motriti u svjetlu McLuhanovih istraživanja odnosa vizualnog i<br />
audijskog, u kontekstu analize utjecaja vizualnih tehnologija na čovjeka,<br />
te promisliti neke McLuhanove teze o robotizmu.<br />
“THE GLOBAL VILLAGE”<br />
We are hearing almost every day and on each latitude how the world<br />
has become a global village. McLuhan’s metaphor in an almost mythical<br />
way gives depicts the processes happening in our contemporary<br />
world and as such has become renowned and recognized. This paper<br />
shall examine in which ways that “the global village” has announced<br />
globalization.<br />
Marshall McLuhan had since The Mechanical Bride started recognizing<br />
and heralding the trends which would later actually become global:<br />
from the messages of the advertising industry, the change in the<br />
55
eception of the media which transmit messages to us, to the changes of<br />
our roles in the world etc.<br />
The aim of this paper is to examine and present the scope of McLuhan’s<br />
“heralding” of globalization, especially in the part of The Global<br />
Village in which McLuhan (together with Bruce R. Powers) tries to<br />
place the discovery of trends into “four degree legality” frames.<br />
The paper would like to examine the concept of globalization in<br />
light of McLuhan’s research of the relationship between the visual and<br />
audial, within the context of the analysis of the influence of visual technologies<br />
on Man, and rethink some of McLuhan’s theses on robotics.<br />
PAVO BARIŠIĆ<br />
Institute of Philosophy, Zagreb & Faculty of Philosophy, University of Split,<br />
Croatia /<br />
Institut za filozofiju, Zagreb & Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska<br />
DOES GLOBALIZATION THREATEN DEMOCRACY?<br />
The topic of this article is the relation between the modern process<br />
of globalization and democracy. The agenda starts with the concept of<br />
globalization, its different meanings and various layers, traps and paradoxes,<br />
consequences and effects, advantages and disadvantages in the<br />
horizon of contemporary life. Following a brief introduction into the<br />
theme, the article outlines a short historic philosophical review into the<br />
development of globalization from the ancient times to the contemporary<br />
world. The focus of the philosophical view is that of two significant<br />
authorities and opposite approaches in the process of developing<br />
‘World Society’ – Immanuel Kant and Georg Wilhelm Friedrich Hegel.<br />
Kant explained the means to the status of ‘World Civility’ as a ‘Natural<br />
Purpose’. Hegel exposed the necessity of the development of world history<br />
to the state of global freedom. The question: Does the process of<br />
making global society threaten democracy in the modern world – is the<br />
key issue nowadays. All agree that the globalization process diminishes<br />
the area of the authentic political acting. Democracy originates from<br />
the ‘polis’ or small town republic and is a symbol of the government<br />
56
in the small political community. The step from the polis democracy to<br />
the national state democracy was the result of change from the direct<br />
to the representative democracy. The transition from the national to the<br />
supranational and global politics requires new essential transformation<br />
of the being of democracy.<br />
PRIJETI LI GLOBALIZACIJA DEMOKRACIJI?<br />
Tema je izlaganja odnos između modernoga procesa globalizacije<br />
i demokracije. Razmatranje započinje pojmom globalizacije, njezinim<br />
različnim značenjima, zamkama i paradoksima, posljedicama i učincima,<br />
prednostima i nedostatcima u obzoru suvremenoga života. Nakon<br />
kratkoga uvoda u temu izlaganje ocrtava povijesni filozofski pregled<br />
razvoja globalizacije od antike do suvremenoga svijeta. Žarište je filozofske<br />
rasprave na dva istaknuta autoriteta i suprotstavljena pristupa<br />
u procesu razvoja ‘svjetskoga društva’ – Immanuela Kanta i Georga<br />
Wilhelma Friedricha Hegela. Kant je tumačio put prema stanju ‘svjetskoga<br />
društva’ kao ‘naravnu svrhu’. Hegel je izložio nužnost razvoja<br />
svjetske povijesti prema stanju opće slobode. Ključno je danas pitanje:<br />
Je li proces stvaranja svjetskoga društva prijetnja demokraciji u modernom<br />
svijetu? Svi se slažu da globalizacijski proces umanjuje prostor<br />
izvornoga političkog djelovanja. Demokracija potječe iz ‘polisa’ ili<br />
male gradske republike te je simbol vladavine u malenoj političkoj zajednici.<br />
Korak od demokracije polisa do demokracije nacionalne države<br />
bio je rezultat promjene od neposredne do reprezentativne demokracije.<br />
Prijelaz od nacionalne prema nadnacionalnoj i globalnoj politici zahtijeva<br />
novu bitnu transformaciju bića demokracije.<br />
57
VERA BÉKÉS<br />
Institute for Philosophical Research, Hungarian Academy of Sciences, Budapest,<br />
Hungary /<br />
Institut za filozofska istraživanja, Mađarska akademija znanosti, Budimpešta,<br />
Mađarska<br />
GLOBALIZATION AND CONNECTEDNESS.<br />
RETHINKING SOME PROBLEMS OF GLOBALIZATION<br />
HIGHLIGHTED BY THE NEW SCIENCE OF NETWORKS<br />
In this paper I review developments in the last ten years in the studies<br />
of the common feature (or: nature) of several different networked<br />
systems explored by physicists, sociologists, economists, biologists and<br />
mathematicians.<br />
There has been a radical change in the meaning of the “network”<br />
itself. As a leading researcher of this new science of networks, Albert-<br />
Laszlo Barabasi put it:<br />
“Networks traditionally were viewed as static objects, the role of<br />
the modeler being to find a way to place the links between a constant<br />
numbers of nodes such that the resulting network looks similar to the<br />
network we wish to model. In contrast, the scale-free model views<br />
networks as dynamical systems, incorporating the fact that they selfassemble<br />
and evolve in time through the addition and removal of nodes<br />
and links.”<br />
Inspired by empirical studies of networked systems such as the<br />
mapping the connectedness of www, social networks, and biological<br />
networks, researchers have in recent years developed a variety of techniques<br />
and models to help us understand or predict the behavior of<br />
these systems. Their discoveries about networks have been found to<br />
have implications well beyond the Internet. The new notion of scalefree<br />
networks has turned the study of a number of fields upside down.<br />
In close contact with the problems of globalization-models, this new<br />
concepts of scale-free networks have been used to explain behaviors as<br />
diverse as those of power grids, the stock market and cancerous cells, as<br />
well as the dispersal of sexually transmitted diseases etc.<br />
So we can guess some old “riddle” (e.g. rapidness of spread of certain<br />
epidemic processes) but have to recognize some new problems,<br />
58
dangers and tasks (e.g. the robustness and the special vulnerability of<br />
this type of highly connected systems at the same time).<br />
GLOBALIZACIJA I POVEZIVOST.<br />
PONOVNO PROMIŠLJANJE NEKIH PROBLEMA<br />
GLOBALIZACIJE ISTAKNUTIH NOVOM ZNANOŠĆU O<br />
DJELATNIM MREŽAMA<br />
U ovom radu osvrćem se na razvoj događaja u posljednjih deset<br />
godina u studijama o zajedničkoj osobini (ili: naravi) nekoliko različitih<br />
mrežnih sustava koje su istraživali fizičari, sociolozi, ekonomisti,<br />
biolozi i matematičari.<br />
Došlo je do radikalne promjene u značenju same »mreže«. Kao vodeći<br />
istraživač ove nove znanosti o mrežama, Albert-Laszlo Barabasi<br />
iznio je:<br />
»Mreže se tradicionalno smatralo statičkim objektima, uloga njihovog<br />
modelara bila je pronaći takav način smještanja veze između nepromjenjivog<br />
broja čvorišta kako bi rezultirajuća mreža izgledala slično<br />
onoj mreži koju želimo modelirati. Naspram toga, model neovisan<br />
od stupnjeva (scale-free model) vidi mreže kao dinamičke sustave, koji<br />
utjelovljuju činjenicu da se one same okupljaju i razvijaju u vremenu<br />
dodavanjem i uklanjanjem čvorišta i veza«.<br />
Nadahnuti empirijskim studijama o mrežnim sustavima kao što je<br />
mapiranje povezivosti www-a (World Wide Weba – svjetske računalne<br />
mreže – nap. prev.), socijalnih mreža i bioloških mreža, istraživači su<br />
posljednjih godina razvili raznolike tehnike i modele kako bi nam pomogli<br />
da shvatimo ili predvidimo ponašanje ovih sustava. Ustanovljeno<br />
je da su njihova istraživanja o mrežama imala implikacije koje su išle<br />
puno dalje od Interneta. Novi pojam mreža neovisnih od stupnjeva je u<br />
potpunosti prekrenuo smisao studije o broju područja. U bliskom dodiru<br />
s problemima modela globalizacije, ovi novi koncepti mreža neovisnih<br />
od stupnjeva bili su iskorišteni kako bi se objasnila raznolika ponašanja<br />
kao što su ona električnih dalekovoda, tržišta burzovnih papira i stanica<br />
karcinoma, kao i raspršenosti seksualno prenosivih bolesti itd.<br />
Mi stoga možemo naslutiti rješenje određene stare »zagonetke«<br />
(npr. brzinu širenja određenih epidemijskih procesa) međutim moramo<br />
59
prepoznati i neke nove probleme, opasnosti i zadatke (npr. robusnost i<br />
istovremeno posebnu ranjivost ovog tipa visoko povezanih sustava).<br />
TIHANA BELUŽIĆ<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
SKRIVENO LICE GLOBALIZACIJE<br />
– EE OTPAD<br />
Do 2010. godine više od 50 posto svjetske populacije koristit će<br />
mobitel, a pokretači rasta tržišta mobilne telefonije bit će azijsko-pacifička<br />
područja, Bliski istok i Afrika koji će općem povećanju broja<br />
korisnika do 2013. pridonijeti porastom od 80 posto. Jedan od pokretača<br />
globalizacije, shvatimo li ju kao svojevrsnu planetarnu integraciju,<br />
je i razvoj komunikacijske tehnologije u čemu su početnu riječ imala<br />
računala dok je razvoj mobilne telefonije dodatno ubrzao prijenos informacija<br />
u gotovo svaki kutak Planete. Međutim, simboli globalizacije,<br />
koji se u skladu s zahtjevima potrošačkog društva i imperativom<br />
stalne proizvodnje u razvijenim zemljama trendovski mijenjaju svake<br />
sezone, svoj će »kraj« nerijetko dočekati na rubu globalnog sela – u<br />
siromašnim zemljama. Naime, riječ je o električnom i elektroničkom<br />
(EE) otpadu kojeg se bogati još uvijek rješavaju uglavnom na račun<br />
siromašnih. Bilo u vidu otpada, bilo pod izlikom da još uvijek funkcionalni,<br />
ali ne više moderni mobiteli mogu koristiti tamošnjem, ne tako<br />
izbirljivom tržištu koje ih je spremno i platiti. Teški metali (olovo, živa,<br />
nikal, kadmij, krom, bakar) koje sadrže pojedine komponente, takav<br />
otpad čine opasnim, a način kako ga se »zbrinjava« i »reciklira« u nerazvijenim<br />
zemljama oslobađa ih u okoliš. Spaljivanje pak plastike kako<br />
bi se došlo do vrijedne sirovine, lokalno stanovništvo truje dioksinima i<br />
furanima. No, kako onečišćenje okoliša ne poznaje granice, teški metali<br />
i štetni plinovi putem zraka, rijeka i mora opet se vraćaju, i to uglavnom<br />
na tanjuru, stanovnicima razvijenih zemalja.<br />
60
THE HIDDEN FACE OF GLOBALIZATION<br />
– EE WASTE<br />
By the year 2010 more than 50 percent of world population will<br />
be using mobile phones, and starters of growth of mobile phone market<br />
will be Asiat-Pacific regions, the Middle East and Africa, who will<br />
contribute the general growth of users number by 2013 with 80 percent<br />
growth. One of starters of globalization, if we understand it as unique<br />
planetary integration, is also development of communicational technology,<br />
where computers had the leading role while the growth of mobile<br />
telephony hastened the information transffer through every corner<br />
of the planet. Meantime, the symbols of globalization which change<br />
“trendly” every season in proportion to needs of consumer’s society<br />
and a constant production imperative in developed countries, will often<br />
end up at the edge of a global village – in the poor countries. Namely, it<br />
is about electric and electronical (EE) waste which is in the rich countries<br />
managed on expence of the poor. Either in a form of waste or with<br />
an excuse that they are still functional but no longer modern, mobile<br />
phones can be profitabile for their, not too picky market which is willing<br />
even to pay for them. Hard metals (plumbum, mercury,chromium, copper)<br />
with their certain components make such waste potentialy dangerous,<br />
and considering the way they manage it or recycle in undeveloped<br />
countries it is emitted in enviroment. Again, if we burn plastic in order<br />
to get some profitable material, local inhabitants will be poisoned by<br />
dioxides and phurans. But, as such ‘non-cleaning’ the enviroment has<br />
no limits, hard metals and dangerous gases throug air, rivers and seas<br />
yet return to inhabitants of developed countries (maily in their supper).<br />
61
JOSIP BERDICA<br />
Pravni fakultet, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />
Faculty of Law, J.J. Strossmayer University in Osijek, Croatia<br />
RELIGIJA U KONTEKSTU GLOBALIZACIJE:<br />
IŠČITAVAJUĆI RAWLSA<br />
Odnos politike i religije u svijetu snažne globalizacije kao vrlo aktualna<br />
tema može se iščitavati i uz pomoć najpoznatijeg političkog filozofa<br />
XX. stoljeća – Johna Rawlsa. Iako je uvriježeno mišljenje kako se<br />
Rawls slabo bavio pitanjima vezanima uz ovaj odnos, njegov povratak<br />
religijskim temama u djelima Pravo narodâ i Preispitivanje ideje javnog<br />
uma obrazlaže se zaokupljenošću povijesnim preživljavanjem ustavne<br />
demokracije i pitanjem kako mogu religijske i sekularne doktrine svih<br />
vrsta u globalno dominantnoj ustavnoj demokraciji funkcionirati i surađivati<br />
zajedno u vođenju razložno pravedne i učinkovite vlasti!? Rawls<br />
iznosi kritiku »privatizacije religije« smatrajući da politički liberalizam<br />
ne odbacuje duhovna pitanja kao nevažna, već suprotno, zbog njihove<br />
važnosti on prepušta svakom građaninu da ih riješi sam za sebe. Religija<br />
kod Rawlsa neće biti »privatizirana«, već se neće »politizirati« njome<br />
u smislu izopačenosti i degradiranosti u svrhu ostvarenja ideoloških<br />
ciljeva što će i biti osnovna nit izlaganja.<br />
RELIGION IN THE CONTEXT OF GLOBALIZATION:<br />
INTERPRETING RAWLS<br />
The relation between politics and religion in the world of strong<br />
globalization as a very current topic can be interpreted by the 20th century<br />
most famous political philosopher – John Rawls. Although Rawls<br />
is commonly thought not to have frequently dealt with issues of this<br />
relation, his return to religious topics in the works The Law of Peoples<br />
and The Idea of Public Reason Revisited can be explained by his engagement<br />
with historical survival of constitutional democracy and the<br />
question how religious and secular doctrines of all kinds function in a<br />
globally dominant constitutional democracy and cooperate in exercising<br />
reasonably just and effective powers!? Rawls levels criticism aga-<br />
62
inst “privatisation of religion” arguing that political liberalism does not<br />
reject spiritual issues as unnecessary, it is quite the opposite, for their<br />
importance he leaves to every citizen to deal with it individually. Religion<br />
with Rawls shall not be “privatized” and it shall not be “politicized<br />
with” in the sense of depravity and degradation for the purpose of achieving<br />
ideological goals, which is the main idea of this presentation.<br />
NORA BOZHILOVA<br />
Kyrill-und-Methodius-Universität in Veliko Tarnovo, Bulgarien /<br />
Sveučilište sv. Ćirila i Metoda u Velikom Tarnovu, Bugarska<br />
ETHIK UND GLOBALISIERUNG.<br />
DIE ZWIESPÄLTIGKEIT DER MORAL<br />
In den pluralistischen Gesellschaften der Gegenwart fällt es immer<br />
schwerer, eine allgemein verbindliche Ethik zu begründen. Das<br />
zeigt sich besonders deutlich im Bereich der bioethischen Fragestellungen.<br />
Einerseits wird konstatiert, Ethik habe keine Konjunktur (Walter<br />
Schulz). Andererseits suchen Ärzte, Patienten, Wissenschaftler und<br />
Politiker nach ethischen Kriterien zur Bewältigung biomedizinischer<br />
Probleme.<br />
In den pluralistischen Gesellschaften ist eine Vielzahl von unterschiedlichen,<br />
parallel bestehenden Moralgemeinschaften zu beobachten.<br />
H. Tristram Engelhardt schlägt vor, die Freiheit handlungsfähiger<br />
Personen als notwendige Bedingung für moralisch relevante Handlungen<br />
zu respektieren.<br />
ETIKA I GLOBALIZACIJA.<br />
RAZDVOJENOST MORALA<br />
U pluralističkim društvima suvremenosti sve je teže zasnovati jednu<br />
svepovezujuću etiku. To se pokazuje naročito jasnim u području bioetičkih<br />
postavljanja pitanja. S jedne strane se konstatira da etika nema<br />
nikakvu konjunkturu (Walter Schulz). S druge strane liječnici, pacijen-<br />
63
ti, znanstvenici i političari tragaju za etičkim kriterijima svladavanja<br />
biomedicinskih problema.<br />
U pluralističkim društvima možemo zapaziti mnoštvo različitih paralelno<br />
postojećih moralnih zajednica. H. Tristram Engelhardt predlaže<br />
da slobodu radno sposobnih osoba uvažavamo kao nužan uvjet za moralno<br />
relevantna djelovanja.<br />
MARITA BRČIĆ<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Splitu, Hrvatska /<br />
Faculty of Philosophy, University of Split, Croatia<br />
NAČELO RAZLIKE<br />
U KONTEKSTU GLOBALIZACIJE<br />
Proširujući političku koncepciju pravednosti na međunarodne odnose,<br />
John Rawls u svojoj knjizi Pravo naroda umjesto načela razlike,<br />
»(D)ruštvene i ekonomske nejednakosti… trebaju biti od najveće koristi<br />
za najlošije članove društva«, uvodi dužnost »političkog« pomaganja<br />
»opterećenim narodima«. Ta dužnost, shvaćena kao tranzicijsko načelo,<br />
osigurava sredstva za formiranje političkih institucija i procedura<br />
koje će olakšati »opterećenim narodima« ulazak u punopravno članstvo<br />
»društva naroda«.<br />
Rapidno rastuća globalna nejednakost razotkriva sve veći jaz između<br />
bogatih i siromašnih. Globalizacija se u najvećoj mjeri realizira<br />
na tržištu gdje glavnu ulogu igraju ekonomske interesne skupine, a ne<br />
države, narodi ili državotvorni subjekti. Pobjegavši iz skuta politike,<br />
ekonomija postaje upravljačem globalno-svjetskih političkih zbivanja.<br />
Je li politička svrsishodnost tranzicijskog načela, gledano iz perspektive<br />
globalnog svijeta, u kojemu naddržavni i nadnarodni tržišni<br />
odnosi determiniraju političke poteze, dostatna za ozbiljenje pravednosti<br />
među »narodima«?<br />
64
THE DIFFERENCE PRINCIPLE<br />
IN THE CONTEXT OF GLOBALIZATION<br />
Extending political concept of justice to the international relations,<br />
John Rawls, in his book The Law of Peoples, instead of using the difference<br />
principle, “Social and economic inequalities… are to be to the<br />
greatest benefit of the least advantaged members of society”, has introduced<br />
a political duty of assistance to a peoples who are living under<br />
unfavourable conditions. The duty is understood as a principle of transition<br />
that ensures development of political and social institutions and<br />
procedures in a burdened society.<br />
Rapidly increasing global inequality is showing larger gap between<br />
rich and impoverished. We can see that globalization is accomplished<br />
on the market where economic interest groups have main role. Today<br />
politics do not rule with economics, today “free market” is master of the<br />
global political system.<br />
Is political principle of transition adequate for realization justice<br />
in the global world where free trade conditions are above states or peoples?<br />
KREŠIMIR CEROVAC<br />
Hrvatski katolički radio, Zagreb, Hrvatska /<br />
Croatian Catholic Radio, Zagreb, Croatia<br />
GLOBALIZACIJA U<br />
SOCIJALNOM NAUKU CRKVE (SNC)<br />
Više od svega svijet je danas karakteriziran procesima globalizacije.<br />
Mnogo je toga izrečeno u svezi s globalizacijom, no u srce problema<br />
najbolje pogađaju riječi bivšeg predsjednika Češke Republike Vaclava<br />
Havela: »Često se čuje o potrebi preustroja ekonomije najsiromašnijih<br />
zemalja i onih u razvitku. No, smatram daleko važnijim da treba također<br />
razmišljati i o jednom drugom preustroju – o preustroju cijelog<br />
sustava vrijednosti koje tvore temelj današnje civilizacije«. Ne oblikuju<br />
se danas samo jedinstvena pravila, već se stvara jedinstveno značenje<br />
65
ljudskog života. Riječ je o dominaciji strategije profita, skupini pravila<br />
koja su korisna za bogate i moćne. Filozofija nije dovoljno motivirana<br />
da ide u korak s vremenom, a trebala bi, kao duh vremena, ukazati na<br />
sva izravna stremljenja prema životu i protiv ljudske slobode.<br />
Postavlja se pitanje može li, primjerice, katolički SNC doprinijeti<br />
razvitku jednog novog sustava vrijednosti? Nepostojanje crkvenih<br />
dokumenata izravno posvećenih problematici globalizacije ne znači,<br />
međutim, da je Crkva zanemarila to pitanje. Može se pokazati da su<br />
određena temeljna načela SNC vrlo mjerodavna za fenomen globalizacije<br />
i da daju temeljne kriterije. Zanimanje i odgovornost Crkve za<br />
globalizaciju ne proizlazi (samo) iz činjenice da je u pitanju svjetska<br />
crkva, već u prvom redu iz same prirode i misije Crkve. Globalizacija<br />
je proces koji treba biti vođen poštivanjem ljudske slobode. Rad se,<br />
uglavnom, temelji na raznim papinskim tekstovima.<br />
GLOBALIZATION IN<br />
THE SOCIAL TEACHING OF THE CHURCH<br />
More than anything else, the world today is characterized by the<br />
processes of globalization. Of all rhetoric generated about globalization,<br />
the words of Vaclav Havel, former president of Czech Republic,<br />
address the heart of matter: “We often hear about the need to restructure<br />
the economies of the developing or the poorer countries. But I think it<br />
is even more important that we should begin also to reflect about another<br />
restructuring – restructuring of the entire system of values which<br />
forms the basis of our civilization today”. Not only homogenous rules<br />
are formed today, but also a unique meaning of human life is projected.<br />
It is domination of the profit strategies, a group of rules which are only<br />
beneficial for the rich and the powerful. Philosophy is not sufficiently<br />
motivated to move in step with times, but should, as the spirit of time,<br />
to point out all destructive inclinations directed towards life and against<br />
the freedom of humanity.<br />
There is a question: Can Catholic social teaching contribute to the<br />
development of one new system of values? The lack of Church’s documents<br />
exclusively devoted to globalization does not mean that the<br />
Church has neglected this question. It can be shown that certain funda-<br />
66
mental principles of Church’s social teaching are relevant to the phenomenon<br />
of globalization and give some basic criteria. The Church’s<br />
interest in and responsibility for globalization does not (only) spring<br />
from the fact that is in question world-Church but firstly from the very<br />
nature and mission of the Church itself. Globalization is the process<br />
which ought to be led by the respect of human liberty. The work deals,<br />
primarily, with different major Papal texts.<br />
IVAN CIFRIĆ<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia<br />
PROTURJEČJA GLOBALIZACIJE<br />
I NJEZINI ZATOČENICI<br />
Globalizacija je proturječan proces koji dovodi do pozitivnih, ali i<br />
negativnih učinaka. Može se shvatiti kao projekt kontinuiranog izgrađivanja<br />
globalnog društva. Pri tome je ključni cilj izgraditi funkcionalan<br />
globalni sistem bez obzira na bjelodane negativne posljedice kulturne i<br />
biotičke entropije. Takav sistem ima prednost pred čovjekom.<br />
U radu se obrazlaže teza da su znanost, ali i čovjek, postali zatočenici<br />
globalizacije. Prirodna znanost polučuje rezultate koji u primjeni<br />
služe jačanju sustava a ne povećanja kvalitete života. Slično je i s društvenim<br />
i humanističkim znanostima koje svojim istraživanjima pridonose<br />
političkim i ekonomskim akterima u učvršćivanju sistema. One<br />
objašnjavaju novonastalo stanje, ali svojim naknadnim djelovanjem zapravo<br />
kasne i ne djeluju dovoljno projektivno. Rezultati znanosti prešli<br />
su u ruke neznanstvenih aktera – političkih i ekonomskih, naročito međunarodnih<br />
– pa odluke nisu u rukama znanstvenika ili bar »prosvijećenih«<br />
političara. Zato je potrebno ponovno preispitati odnos znanosti i<br />
politike kao i odnos čovjeka i sistema.<br />
U uvjetima globalizacije znanost kao i čovjek postali su zatočenici<br />
otuđene moći koja kreira sustav kao cjelinu, a znanosti dodjeljuje ulogu<br />
pomagača u njegovu funkcioniranju. Pitanje je li neki sistem dobar ili<br />
ne, pa tako i imperijalni sistem u formiranju, nepoželjno je.<br />
67
Autor se zalaže za aktivniju ulogu znanstvenika u promišljanju i<br />
vrednovanju sustava kao cjeline a manje njegovih unutarnjih skladnosti.<br />
Njihov poziv je da pitaju je li dobar sistem, a ne samo kako poboljšati<br />
njegovo unutarnje funkcioniranje. U tome se nameću i sljedeći problemi:<br />
zajednički sustav vrijednosti, socijalno-ekološki metabolizam (modernog)<br />
globaliziranog društva, procesi kulturne i biotičke entropije,<br />
rekurzivnost sistema i projektivna uloga znanosti.<br />
CONTRADICTIONS OF GLOBALIZATION<br />
AND ITS CAPTIVES<br />
Globalization is a contradictory process that leads to positive but<br />
also negative impacts. It can be understood as a project of continuous<br />
construction of global society. Thereat, the key aim is to build a functional<br />
global system regardless of obvious negative consequences of<br />
cultural and biotic entropy. Such system takes precedence over man.<br />
The paper discusses the thesis that science, as well as man, have<br />
become captives of globalization. Natural science gives results that in<br />
application serve to strengthen the system, not to increase the quality of<br />
life. It is similar with social sciences and humanities which in their research<br />
contribute to political and economic actors in strengthening the<br />
system. They are explaining the new situation, however, through their<br />
consequent actions they are actually late and not active enough projectivelly.<br />
Scientific results have moved into the hands of nonscientific<br />
actors – political and economic, especially international – and therefore<br />
the decisions are no longer in the hands of scientists and “enlightened”<br />
politicians. Therefore, it is necessary to re-examine the relation between<br />
science and politics, as well as the relation between man and system.<br />
In the conditions of globalization, sciences, as well as man, have<br />
become captives of alienated power that creates the system as a whole,<br />
and assigns science an accessory role in its function. The question of<br />
whether a system is good or not, such as the imperial system in its formation,<br />
is undesirable.<br />
The author advocates a more active role of scientists in rethinking<br />
and evaluation of the system as a whole, and less of its inner coherence.<br />
The scientist’s call is to question whether a system is good or not, not<br />
68
only to enhance its inner function. With this the following problems<br />
arise: common system of values, socio-ecological metabolism of (modern)<br />
globalized society, processes of cultural and biotic entropy, recursiveness<br />
of the system and the projective role of science.<br />
IGOR ČATIĆ, MAJA RUJNIĆ-SOKELE<br />
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of<br />
Zagreb, Croatia<br />
GLOBALIZACIJA I POLIMERSTVO<br />
Globalizacija je riječ visoke učestalosti. Je li to novost ili je globalizacija<br />
stari proces? Čini se da nema jednostavne definicije globalizacije.<br />
Za potrebe razmatranja triju globalizacija na primjeru polimerstva,<br />
pokušalo se globalizaciju definirati s pomoću sustavnosne teorije. To<br />
znači da globalizaciju treba promatrati s pomoću triju pojmova: informacija,<br />
energija i materija. Promatra li se globalizaciju kao sustav djelovanja,<br />
osim navedenih pojmova, valja uzeti u obzir još tri pojma. To<br />
su prostor, vrijeme i ciljevi. Takav sustav djelovanja uvijek djeluje u<br />
prirodnoj, tehničkoj i društvenoj okolini. Moglo bi se pokazati da su sve<br />
tri globalizacije, informacijske, energijske i materijalne, stare. Prostor<br />
u kojima se odvijaju gotovo uvijek bio je trenutno poznati svijet. Ono<br />
što danas karakterizira globalizaciju je ubrzanje prenošenja informacija,<br />
energije i tvari. C. Gogos je s motrišta polimerstva razlikuje tri<br />
globalizacije. Prva je započela otkrićem Amerike (1492.) i trajala je do<br />
1800. Tada je započela trgovina između Novog i Starog svijeta. Drugu<br />
globalizaciju je moguće ograničiti na razdoblje od 1800. do 2000.<br />
Tu se prvenstveno misli na industrijsku revoluciju. U tom razdoblju<br />
raste utjecaj bijelih multinacionalnih kompanija. Širi se prijenos roba<br />
zbog sniženja transportnih i komunikacijskih troškova. Po njegovom<br />
mišljenju, treća globalizacija je započela početkom novog tisućljeća.<br />
Obilježja su: softver svih vrsta i internet te globalna optička mreža kao<br />
prijenosnik informacija svih vrsta.<br />
69
GLOBALIZATION AND POLYMER TECHNOLOGY<br />
AND ENGINEERING<br />
Globalization is a frequently used word. Is globalization something<br />
new or is it already an old process? It seems like there is no simple definition<br />
of globalization. In order to discuss three types of globalization<br />
on an example of polymer technology and engeneering, there were some<br />
attempts of defining it by including the Systems theory. In that manner<br />
globalization should be viewed through three elements: information,<br />
energy and matter. If we observe globalization as a system of actions,<br />
beside these elements we mentioned, we should consider another three.<br />
Those are: space, time and aims. Such system always works in natural,<br />
technical and social enviroment. We could show that all these three globalizations<br />
(informational, energetic and matterial) are old. The space<br />
where they took place was always the momentary familiar space. The<br />
present characteristic of globalization is faster transfer of information,<br />
energy and matter. C. Gogos, from the stance of the polymer technology<br />
and engineering, differs three globalizations. The first one started<br />
in year 1492 (discovery of America) and lasted until 1800. In that period<br />
the merchantry between the New and the Old World started. The<br />
second can be placed between years 1800 and 2000. Here we primarily<br />
think of the industrial revolution. In that period influence of white multinational<br />
companies grew. The transfer of goods was wider because of<br />
lower transport and communicational expences. In Gogos’ opinion, the<br />
third globalization started at the begining of the new millenium. Main<br />
characteristics are: softwares of all kinds, Internet, and also the global<br />
optical network as a transmittor of all tipes of information.<br />
70
SNJEŽANA ČOLIĆ<br />
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Social Sciences “Ivo Pilar”, Zagreb, Croatia<br />
NEOLIBERALNI KAPITALIZAM<br />
I IDEOLOGIJA GLOBALIZACIJE<br />
Danas se u mnogim raspravama miješa globalizacija kao povijesni<br />
proces koji se odvija već stoljećima s prigodnim političkim projektom<br />
slobodnog tržišta i njegove neoliberalne ideologije u svjetskim razmjerima.<br />
Ideološki diskurs globalizacije u okviru suvremenog neoliberalnog<br />
kapitalizma posebno je utjelovljen u tzv. Washingtonskom konsenzusu.<br />
Njegova temeljna načela pretendiraju na univerzalnu primjenjivost<br />
diljem svijeta s ciljem uspostavljanja jedinstvenog samoreguliranog<br />
svjetskog tržišta. U tu svrhu postavljaju se teoremi i instrumenti na kojima<br />
počiva ideologija globalizacije. Istovremeno, svjedoci smo diskrepancije<br />
između realnosti i globalizacijskih ideoloških teorema, kao<br />
i potrebe artikuliranja pitanja regulacije, pri čemu regulacijska pravila<br />
ne bi smjela biti postavljena na način koji pomaže isključivo bogatima.<br />
Jer, pretenciozna neoliberalna ideologija globalnog laissez-fairea<br />
koja se temelji na tržištu i neobuzdanoj potrošnji u srazu je s trajnim i<br />
vitalnim ljudskim potrebama, posebno onima za sigurnošću i sociokulturnim<br />
identitetom.<br />
NEOLIBERAL CAPITALISM AND<br />
THE IDEOLOGY OF GLOBALIZATION<br />
There is number of current discussions in which globalization as a<br />
historical process, which has been going on for centuries, is confused<br />
with the political project of the free market and its neo-liberal ideology<br />
on a global scale. The ideological discourse on globalization within<br />
the framework of contemporary neo-liberal capitalism is embodied in<br />
particular in the so-called Washington Consensus. Its basic principles<br />
pretend to a universal applicability across the globe in order to establish<br />
a single uniform and self-regulated world market. Theorems are being<br />
formulated to that end along with the instruments that lay the foundati-<br />
71
ons of the ideology of globalization. Meanwhile, we bear witness to a<br />
discrepancy between reality and such globalistic ideological theorems<br />
which highlights the need to articulate the issue of regulation, where<br />
regulation rules should not be laid down in such a way as to help only<br />
the rich. For a pretentious neo-liberal ideology of global laissez-faire,<br />
based on the market and insatiable consumption, clashes with lasting<br />
and vital human needs, particularly the need for safety and socio-cultural<br />
identity.<br />
JOSIP ĆIRIĆ<br />
Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska /<br />
Department of Philosophy, University of Zadar, Croatia<br />
FILOZOFIJA KAO ROBA GLOBALNOG TRŽIŠTA<br />
Globalizacijski trend kapitala pretvara sve u robu, pa ni filozofija<br />
ne ostaje iznimka. U ovom radu zanima nas proces kroz koji prolazi<br />
suvremeno predstavljanje filozofije na globalnom tržištu ideja i intelektualnih<br />
usluga. Autor se u izlaganju fokusira na nekoliko aspekata:<br />
popularizaciju struke kroz različite medije (knjige, stripove, Internet),<br />
diversifikaciju aktivnosti filozofâ (<strong>filozofsko</strong> savjetovanje, primijenjenu<br />
filozofiju, filozofiju za djecu, korporativno savjetovanje, rad sa specifičnim<br />
populacijama), promjene u akademskom okružju. Na koncu,<br />
razmatra se što je od analiziranih pojava izravno primjenjivo u našem<br />
okružju.<br />
PHILOSOPHY AS COMMODITY IN GLOBAL MARKET<br />
Capitalistic trend of globalization transforms everything in the<br />
commodity, philosophy included. In this paper we are interested in the<br />
process of transformation of contemporary philosophy presentation at<br />
global ideas and intellectual services market. Author is focused on several<br />
aspects: philosophy popularization through various media (books,<br />
comics, Internet), the diversification of philosophy activities (philosophical<br />
counseling, applied philosophy, philosophy for children, corpo-<br />
72
ative counseling, practice with specific populations), transformations<br />
in the academic community. Finally, direct applicability of trends analyzed<br />
is considered.<br />
JOSIP ĆIRIĆ 1 , RUŽA KOVAČEVIĆ 2<br />
1<br />
Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska /<br />
Department of Philosophy, University of Zadar, Croatia<br />
2<br />
Gradska televizija Zadar, Hrvatska /<br />
City Television Zadar, Croatia<br />
GLOBALIZACIJA LIJEPOGA<br />
– STUDIJA SLUČAJA<br />
Jednu facetu globalizacije možemo shvatiti i kao formiranje internacionalne<br />
kulture prenošene masovnim medijima. S filozofske strane<br />
zanimljivo je posvetiti se pitanju odnosa estetike i empirijskih trendova,<br />
poput oštrog skoka zarade od uvoza kulturnih dobara. Polazeći od<br />
pitanja koja su postavljale dosadašnje analize odnosa globalizacije i<br />
estetike (nastanak multinacionalne hibridne kulture ili novog kulturnog<br />
pluralizma; globalizacija estetičkih iskustava; estetiziranje svijeta;<br />
popularna kultura; sociologizacija estetike) autori će na primjeru marketinške<br />
strategije švedskog proizvođača automobila SAAB ponuditi<br />
studiju slučaja. Analizom ćemo pokazati kako su s estetskim kriterijima<br />
usko isprepleteni socijalno poželjni sadržaji globalizacije: održivi razvoj,<br />
kulturalna raznolikost, asertivno predstavljanje tradicije, ekološka<br />
odgovornost. Na koncu, upozorit ćemo na primjenjivost rezultata u hrvatskim<br />
uvjetima.<br />
GLOBALIZATION OF THE BEAUTIFUL<br />
– CASE STUDY<br />
One facet of the globalization can be understood as forming of the<br />
international culture conveyed through the mass-media. From a philosophical<br />
point of view, it is interesting to focus on relation between<br />
aesthetics and empirical trends, such as sharp profit incline from import-<br />
73
ing cultural goods. Starting from the questions already put by previous<br />
analysis of globalization and aesthetics (emerging multinational hybrid<br />
culture or new cultural pluralism; globalization of aesthetic experience;<br />
aesthetization of the world; popular culture; sociologization of the aesthetics)<br />
the authors will use example of marketing strategy of Swedish<br />
car manufacturer SAAB to present the case study. Analysis will show<br />
how tightly aesthetics and socially preferred globalization content are<br />
intertwined: sustained development, cultural diversity, assertive presentation<br />
of tradition, ecological responsibility. In the end, we will point at<br />
applicability of results in the Croatia.<br />
BRUNO ĆURKO 1 , IVANA ZAGORAC 2<br />
1<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia / Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska<br />
2<br />
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />
MEDIA AND EDUCATION IN CONTEMPORARY SOCIETY<br />
– THE ROLE OF PHILOSOPHY<br />
Every part of human existence seems to be susceptible to the influence<br />
of globalization process. Educational systems as well as education<br />
in general are not exceptions. One negative consequence of this omnipresent<br />
and pervading trend will be emphasized, namely the role of the<br />
media, which are mostly governed by influential multinational corporations,<br />
in shaping a specific consumerist worldview of a young generations.<br />
Results of a several researches of media influence will be presented<br />
leading to a key question of a paper – what is the role of philosophy<br />
in contemporary society, with special notion on education. It is argued<br />
that philosophy could represent a current alternative to manufacturing<br />
a new consumer. A need for establishing and strengthening the concept<br />
of philosophy for children, with main aim at development of critical<br />
thinking in children will be discussed. On the other hand, a philosophy<br />
for children is itself a product of a globalization process, emerging of<br />
which is reflecting a complex dynamics of a society we live in.<br />
74
MEDIJI I ODGOJ U SUVREMENOM DRUŠTVU<br />
– ULOGA FILOZOFIJE<br />
Čini se da globalizacija utječe na svaki segment ljudskoga života pri<br />
čemu obrazovni sustavi, kao niti odgoj u cjelini nisu iznimke. U izlaganju<br />
će poseban naglasak biti stavljen na utjecaj medija, u većoj mjeri<br />
usmjeravanih od strane multinacionalnih kompanija, na oblikovanje<br />
specifičnog konzumerističkog svjetonazora mladih generacija. Prikazat<br />
će se rezultati nekoliko istraživanja o utjecaju medija, ističući tako i<br />
osnovno pitanje o ulozi filozofije u suvremenom društvu, s posebnim<br />
osvrtom na njihovu ulogu u obrazovanju. Filozofija tako može zauzeti<br />
poziciju suprotnosmjerne struje proizvođenju konzumenta. Posebno<br />
će se naglasiti potreba jačanja koncepta filozofije za djecu s osnovnim<br />
ciljem razvoja kritičkog mišljenja u djece. S druge strane, i sama filozofija<br />
za djecu produkt je procesa globalizacije odražavajući svojom<br />
pojavom svu složenost dinamike društva u kojem živimo.<br />
ZLATAN DELIĆ<br />
Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina /<br />
Faculty of Philosophy, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina<br />
GLOBALIZACIJA, MOĆ I POLITIKA ZNANJA:<br />
11 ANTITEZA O GLOBALIZACIJI<br />
Riječ je o socijalno-epistemologijskoj kritici globalizacije (»hiperglobalizacije«)<br />
koja funkcionira kao povlaštena slika svijeta, povlaštena<br />
znanstvena paradigma. Odnos između globalizacije i moći, globalizacije<br />
i politike znanja, u radu se analizira polazeći od krize legitimiteta<br />
znanja – krize smisla, uloge i društvene funkcije univerziteta kao<br />
najviše institucije znanja. Na početku modernosti znanje je označeno<br />
kao moć. Na kraju modernosti, u globalnom društvu znanja, sama moć<br />
– moć nametanja znanja u liku tehnoznanosti – određuje što može biti<br />
tretirano, testirano i priznato kao znanje. Jedanaest ključnih stavova<br />
o globalizaciji iskazuju se u obliku gramatologijski nadopunjujućih<br />
antiteza o proturječnoj dinamici stvorenoj međusobnim preplitanjem<br />
(globalne) politike znanja, moći i ideologije tržišnog fundamentalizma.<br />
75
Većina antiteza nastaje iz promišljenog suprotstavljanja hiperkapitalističkoj<br />
ideologiji tržišnog fundamentalizma. Ta ideologija nalazi se u<br />
osnovi dominantne ekonomske predstave o globalizaciji. Cilj rada je<br />
kritički preispitati raširenu popularnost pozitivističke naracije o globalizaciji,<br />
posebno o »globalnom društvu znanja« i »novoj ekonomiji znanja«.<br />
Problem je što dominantna ekonomimetička koncepcija globalizacije<br />
potpuno nekritički pretpostavlja da je pozitivirajuća upotreba pojma<br />
globalizacije samorazumljiva, koherentna, neproblematična, legitimna i<br />
opravdana. Suprotno tomu, pokazuje se da globalizacija nije jasan nego<br />
da je veoma nejasan »pojam«, »koncept«, »paradigma« itd. Rad nastaje<br />
iz uvjerenja da globalizaciju nije moguće znanstveno legitimirati kao<br />
novu znanstvenu paradigmu. Činjenica da globalizacija unutar glavnih<br />
tokova znanosti ima ogromnu snagu predstavlja stoga svojevrsni autoreferencijalni<br />
paradoks. Današnja ekonomska globalizacija rezultat je<br />
udruženog djelovanja znanstvene, tehničko-tehnološke, simboličke (ekonomske,<br />
kulturne, političke itd.) i realne nadmoći ekonomiziranog globalizacijskog<br />
diskursa, globaliziranih institucija znanja i drugih mehanizama.<br />
Ti mehanizmi globalizaciju i tržišni fundamentalizam nameću,<br />
promiču, kreiraju, rekreiraju i podržavaju kao jedinstven projekt koji se<br />
provodi u ime stvaranja novog »globalnog društva znanja«.<br />
GLOBALIZATION, POWER AND KNOWLEDGE POLICY:<br />
ELEVEN ANTITHESES ON GLOBALIZATION<br />
This work is about a social and epistemological criticism of globalization<br />
(“hyper globalization”) that functions as a privileged image of<br />
the world or a privileged paradigm. The relationship between globalization<br />
and power, and/or globalization and knowledge policy is analyzed<br />
by proceeding from the crisis of knowledge legitimacy – the crisis<br />
of the purpose, role and social function of university as the highest<br />
institution of knowledge. At the beginning of modernity, knowledge<br />
was designated as power. At the end of modernity, in the global society<br />
of knowledge, the very power – the power of imposing knowledge in<br />
the form of technical science – prescribes what is to be treated, tested<br />
and acknowledged as knowledge itself. Eleven crucial statements on<br />
globalization are expressed in the form of grammatologically supple-<br />
76
menting antitheses on the contradictory dynamics created by mutual<br />
interweaving of the (global) knowledge policy, power and the market<br />
fundamentalism ideology. Most of these antitheses result from a deliberate<br />
opposition to the market fundamentalism hyper capitalist ideology.<br />
This ideology is settled in the very basis of the predominant economical<br />
notion on globalization. The aim of this work is to re-examine critically<br />
the widespread popularity of the positivist narration on globalization,<br />
especially when related to “global society of knowledge” and “new<br />
economy of knowledge”.<br />
The problem is that the dominant economic-mimetic conception of<br />
globalization presumes in a highly uncritical way that the positivist use<br />
of the term globalization is self-understandable, coherent, uncomplicated,<br />
legitimate and justified. On the contrary, globalization does not<br />
appear as a clear, but as a very ambiguous “term”, “concept”, “paradigm”<br />
etc. Our work results from the conviction that it is not possible<br />
to legitimate globalization scientifically as a new scientific paradigm.<br />
Therefore, the fact that globalization gathers enormous power within<br />
the main streams of science represents a special auto-referential paradox.<br />
The contemporary economical globalization is a result of mutual<br />
activities in the form of a scientific, technical-technological, symbolical<br />
(economical, cultural, political etc.) and real predominance of a certain<br />
commercializing and globalizing discourse, globalizes institutions of<br />
knowledge and other mechanisms. These mechanisms impose, promote,<br />
create, re-create and support globalization as a unique project carried<br />
out in the name of establishing a new “global society of knowledge”.<br />
ALEKSANDAR DIMITRIEV<br />
Skopje, Makedonija /<br />
Skopje, Macedonia<br />
ŽRTVOVANJE SUVERENITETA I IDENTITETA<br />
UKLJUČIVANJEM U GLOBALIZACIJU<br />
Globalizacija prvo ugrožava suverenitet i identitet pojedinca, a potom<br />
i države. Pitanje je: hoće li država suverenitet graditi na suvereni-<br />
77
tetu i identitetu pojedinca spremnog da vlastitu slobodu podredi stvaranju<br />
zajedničkog identiteta, ili će država kao svekontrolor biti ta koja će<br />
graditi ove kod pojedinca.<br />
Konflikt ovih suvereniteta dovodi i do konflikta sa okolnim i međunarodnim<br />
identitetima i suverenitetima, što se sve više javlja kao posljedica<br />
nametanja globalizacije samo po jednom modelu ekonomije i<br />
razumijevanja različitosti.<br />
Svaka ekonomija u ime mogućeg uključenja u globalizaciju nameće<br />
i moguće brisanje individualnih razlika i vrijednosti. Ovo, iako praktično<br />
i ekonomski opravdano, obično završava u međusobnom otuđenju<br />
i građanstva i država. Iz toga slijedi i pitanje kako doći do prihvaćanja<br />
međusobnih uvjetovanosti spomenutih suvereniteta i identiteta.<br />
U tom kontekstu, nameće se i novo etičko obrazovanje gospodara<br />
lokalnih ekonomija da bi omogućili njihovo uključenje i održanje u globalnim<br />
procesima, odnosno uvođenje, pa makar i posredstvom zakona,<br />
etičkih kontrolnih mehanizama radi zadržavanja različitosti kao uvjeta<br />
stvaranja univerzalne kulture i iz toga univerzalnih etičkih principa kao<br />
preduvjeta održive i prihvatljive globalizacije.<br />
SACRIFICING IDENTITIES AND SOVEREIGNTIES<br />
BY INCLUDING IN A PROCESS OF GLOBALIZATION<br />
The first things which are endangered by the globalization process<br />
are the identity and sovereignty of the individual, as well as of the state.<br />
The question is will the state build its own identity and sovereignty on<br />
individuals which are ready to subjugate their own freedom in benefit of<br />
building mutual identity and sovereignty, or the state, as whole-controller,<br />
will be the builder of identity and sovereignty of the individuals.<br />
The conflict of these two identities and sovereignties also provokes<br />
conflicts with neighbouring and international identities and sovereignties,<br />
as a consequence of imposition of the globalization only according<br />
to one model of economy and understanding of diversities.<br />
Every economy also imposes a possible erase of an individual diversities<br />
and values in the name of possibility of taking part in a globalization.<br />
This, even with practical and economical justification at the<br />
78
moment, usually finishes in mutual alienation of citizens from themselves<br />
as well as from the state. From the above follows a question: how<br />
to deal with the fact that this sovereignties and identities are depending<br />
on each other?<br />
In that context, a new ethical education for the masters of the local<br />
economies is imposed in an attempt to include them in global processes<br />
and ensure their surviving. In another words, that means introduction<br />
of a new ethical control mechanisms, even by the law, in benefit of<br />
keeping diversities as a preconditions of universal culture as well as of<br />
universal ethical principles as a precondition for both sustainable and<br />
acceptable globalization.<br />
DEJAN DONEV<br />
Katedra za filozofiju, Filozofski fakultet u Skopju, Makedonija /<br />
Philosophy Department, Faculty of Philosophy, Skopje, Macedonia<br />
UVJETOVANOST GLOBALIZACIJE NJENOM<br />
ETIČKOM (NE)UTEMELJENOŠĆU<br />
Globalizacija? Da! No samo ako je određena onim etičkim principima<br />
koji se pokazuju kao univerzalne temeljne ljudske vrijednosti. U<br />
tom kontekstu, ona može dovesti do onoga što nam je cilj – bioetički<br />
opravdani svijet, no pod uvjetom da ekonomska nadmoć ne služi otvaranju<br />
novih tržišta, već izjednačenju kvalitete života svugdje. Očigledno<br />
je da globalizacija u praksi, zahvaljujući povijesnim frustracijama<br />
nerazvijenih država, posvuda predstavlja razlog sukobima interesa.<br />
Prije nego se govori o globalizaciji kao mogućnosti zajedničkog<br />
boljitka, moraju se odrediti kriteriji na osnovu kojih će se ocjenjivati<br />
etička (ne)utemeljenost vodećih ekonomija, budući da one stvaraju temeljne<br />
uvjete egzistencije te, navodno, smjeraju dovesti do podizanja<br />
kvalitete života.<br />
Cilj teksta je ponuditi odgovor na pitanje može li se govoriti o globalizaciji<br />
prije nego se stvore uvjeti za sveopću univerzalnu bioetiku<br />
obvezujuću za one koji nameću globalizaciju s ciljem zaštite identiteta<br />
i suvereniteta od urušavanja.<br />
79
GLOBALIZATION DEPENDENCY<br />
ON HER OWN ETHICAL (UN)GROUNDING<br />
Globalization? Yes, but only if it’s determined by ethical principles<br />
which are encapsulating universal and fundamental human values. In<br />
that context, the globalization may achieve our aim: bioethically justified<br />
world, but only under condition of economical power being used<br />
for raising quality of life on an equal base, instead of for opening new<br />
markets. It is obvious that globalization in practise, thanks to the historical<br />
frustrations of an (un)developed countries, often represents a<br />
reason for resistance and conflicts of interests.<br />
Before we can talk about globalization as an opportunity for a common<br />
betterment, criteria on which ethical (un)grounding of the leading<br />
economies are judged must be determined because they are creating<br />
basic conditions for an existence, and allegedly are aiming to raise a<br />
level of the quality of life.<br />
The aim of the paper is to offer an answer to a question is talking<br />
about globalization possible before conditions for Universal bioethics<br />
are created. Principles of an Universal bioethics aims to obligate those<br />
who are obtruding globalization in that way preventing any kind of violation<br />
of identity and sovereignty.<br />
ZAGORKA GOLUBOVIĆ<br />
Institute for Philosophy and Social Theory, University of Belgrade, Serbia /<br />
Institut za filozofiju i socijalnu teoriju, Sveučilište u Beogradu, Srbija<br />
PHILOSOPHIC PRINCIPLES AS A FOUNDATION<br />
OF THE CONCEPT OF GLOBALIZATION<br />
There are different interpretations of the concept of globalization:<br />
from an opportunity for the construction of a New World Order, and<br />
the globalal wellfar for the population all over the planet, to the critical<br />
warnings that it indicates a revitalisation of world-wide imperialism,<br />
etc. However, in what all writers agree is the confession that the mainstream<br />
conceptualisation of the process of clobalisation is ambivalent<br />
and opens new dilemmas.<br />
80
What I will concentrate on in my paper is a consideration of so<br />
far ignored philosophic principles which should make the foundation<br />
of the concept of globalization, instead of its ideological backgrounds,<br />
dictated by the predominant view-point of the great world powers. That<br />
is to say, to pay attention to the already emerging mass protests of the<br />
movements called “alterglobalization”, searching for human alternatives<br />
to the existing globalising process. The questions will be raised:<br />
what globalization means in terms of a new quality of life; what does<br />
“home” mean in the globalised conditions (Feathersone); will it bring<br />
possibilities for the solutions of the great existential problems; is it directed<br />
towards lessening the gap between developed and underdeveloped<br />
societies, and internal extreme social differentiation, what about<br />
freedom of local states and personalities in the confrontation with the<br />
growing power of USA. I.e. is it possible to humanise globalization?<br />
Those questions are still in a deep shadow, in front of eufforia of grandious<br />
effects of globalization.<br />
FILOZOFSKA NAČELA KAO<br />
TEMELJ KONCEPTA GLOBALIZACIJE<br />
Postoje različite interpretacije koncepta globalizacije: od prilike za<br />
izgradnju Novog svjetskog poretka, i globalne dobrobiti za stanovništo<br />
diljem cijelog planeta, do kritičkih upozorenja da on potiče ponovno<br />
oživljavanje svjetski rasprostranjenog imperijalizma, itd. Međutim, ono<br />
u čemu se svi pisci slažu je priznanje da je uobičajena konceptualizacija<br />
procesa globalizacije ambivalentna i da otvara nove dvojbe.<br />
Ono na što ću se usredotočiti u mom izlaganju je promišljanje dosad<br />
zanemarenih filozofskih načela koja bi trebala činiti temelj koncepta<br />
globalizacije, naspram njegovih ideoloških pozadina, koje je diktiralo<br />
prevladavajuće gledište velikih svjetskih sila. To znači, obratiti pažnju<br />
na već prisutne masovne prosvjede pokreta nazvanih »alterglobalizacija«,<br />
koji traže humane alternative postojećim globalizacijskim procesima.<br />
Postavit će se pitanja: što globalizacija znači u smislu nove kvalitete<br />
života; što znači »dom« u globaliziranim uvjetima (Featherstone);<br />
hoće li ona pružiti mogućnosti za rješavanje velikih egzistencijalnih<br />
problema; je li ona usmjerena prema smanjenju razlike između razvi-<br />
81
jenih i nedovoljno razvijenih društava, i njihove unutarnje ekstremne<br />
socijalne diferencijacije; što je sa slobodom lokalnih država i osobnosti<br />
u sukobu s rastućom moći SAD-a? Tj. je li moguće humanizirati globalizaciju?<br />
Ova su pitanja još uvijek u dubokoj sjeni, unatoč euforiji zbog<br />
grandioznih učinaka globalizacije.<br />
IVANA GREGURIC<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
MAS-MEDIJI I GLOBALIZACIJA<br />
Kada govorimo o odnosu mas-medija i globalizacije, ističemo tri temeljne<br />
promjene – promjene u načinu kako komuniciramo, kako investiramo<br />
i kako gledamo svijet, koje su omogućile stvaranje integriranog<br />
svijeta. Velike inovacije s kraja 20. stoljeća na području kompjuterizacije,<br />
telekomunikacija, minijaturizacije i digitalizacije, demokratizirale<br />
su prisutnost tehnologija i informacija u svim dijelovima svijeta postavljajući<br />
na taj način temelje »umreženog društva«. Prijenos, povezivanje<br />
i razmjena informacija putem interneta, televizije, radija daje nam novi<br />
aspekt promatranja svijeta kroz gotovo sve prozore koje možemo zamisliti.<br />
Zadatak je filozofije da u biti »umreženog društva« tematizira<br />
već prisutno pitanje – mogu li sredstva mas-komunikacija pomoći da<br />
se svijet humanizira ili će nasuprot tomu stvoriti unificirano društvo u<br />
kojem je jedini cilj globalizacija svijeta?<br />
MASS-MEDIA AND GLOBALIZATION<br />
When discussing the connection between mass-media and globalization,<br />
three basic changes need to be emphasized: how we communicate,<br />
how we invest and how we perceive the world, and these changes<br />
provide for the creation of world integration. Major innovations by the<br />
end of 20th century in the area of computerization, telecommunications,<br />
miniaturization and digitalization have democratized the presence of<br />
technology and information in all parts of world, setting the foundations<br />
82
for “the network society”. Transactions, networking and exchanging information<br />
via internet, TV and radio allows us to observe the world<br />
through any window imaginable. The task of philosophy is to discuss<br />
the already present question of the essence of “network society”: can<br />
the means of mass-media help humanize the world, or instead, will it<br />
create a uniform society whose only goal is world globalization?<br />
GORAN GRGEC<br />
Referalni centar za bioetiku u jugoistočnoj Europi, Zagreb, Hrvatska /<br />
Referal Center for Bioethics in South-East Europe, Zagreb, Croatia<br />
OD REKLAMOKRACIJE KAO FIKCIJE<br />
DO GLOBALIZACIJE<br />
Pred više od pola stoljeća objavljen je znanstveno-fantastični roman<br />
Frederika Pohla i C. M. Kornblutha pod nazivom The Spaca Merchants,<br />
tiskan u Beogradu pod odličnim nazivom Reklamokratija.<br />
U bliskoj budućnosti komercijaliziranim, prenaseljenim i totalitarnim<br />
svijetom vladaju reklamne kompanije kao izvršna vlast nad masom<br />
obespravljenog stanovništva ‘potrošača’. Umjetnost prošlosti je mrtva,<br />
zamjenjuje ju reklama. U pojedinim zemljama vladaju velike kompanije<br />
koje potpuno u rukama drže zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast tih<br />
zemalja. Unutar tih kompanija rade pod ugovorom slabo plaćeni radnici,<br />
koji se sve više zadužuju i faktički postaju njihovi robovi.<br />
Najviši oblik reklamerske vještine jest u nešto uvjeriti potrošača,<br />
a da on nije niti svjestan da je isprogramiran (Kad pomisli na pušenje,<br />
pomisli na ‘Star’ cigarete!). Oglasi se povezuju s osnovnim ljudskim<br />
nagonima (seks), proizvodi su podsvjesno složeni u zatvorene krugove<br />
(popij ‘popsi’ – pojedi keks – zapali ‘Star’ cigeretu – popij ‘popsi’), što<br />
vodi ovisnosti i zaduživanju.<br />
Takvom se poretku stvari suprotstavlja tajni pokret koji upozorava<br />
da je stanje neodrživo (hidraulični strojevi uništavaju površinski sloj<br />
zemlje, nestaju šume, životinjski će svijet izumrijeti).<br />
U ovom je tekstu lako prepoznati mnoge suvremene globalizacijske<br />
procese. U tome će nam i pomoći Naomi Klein i No logo.<br />
83
FROM THE SPACA MERCHANTS AS A FICTION<br />
TOWARDS GOBALIZATION<br />
More than fifty years ago a science fiction novel by Frederik Pohl<br />
and C.M. Kornbluth The Spaca Merchants was printed in Belgrade by<br />
the name Reklamokratija.<br />
It is in the nearest future when advertising companies rule the commercialised,<br />
overpopulated and totalitar world as an executive government<br />
over the mass of ‘consumers’ population with no rights. Art of the<br />
past is dead, advertisement is its replacement. In some countries large<br />
companies with complete legislative, executive and jurisdictal power<br />
rule. Inside those companies are employees on minimum wage, under a<br />
contract, who find themselves deeply involved in depths and practically<br />
become the slaves of the company.<br />
The highest level of advertising art is to make a consumer believe<br />
in something without being aware that he is programmed (every time<br />
he thinks of smoking to buy a ‘Star’ cigarette). Advertisements connect<br />
with basic human instincts (sex), products are subconsciously ordered<br />
in circle (drink a ‘Popsi’ – eat a cookie – light a ‘Star’ cigarette – drink<br />
a ‘Popsi’), which leads to addiction and involvement in depths.<br />
Against such order stands a secret organization, which alerts how<br />
that situation is untenable (hydraulic machines destroy earth’s surface<br />
layer, forests disappear, animal world will die out).<br />
It is easy to recognize many contemporary globalization processes<br />
in this story. For that we ask help from Naomi Klein and No logo.<br />
TOMAŽ GRUŠOVNIK<br />
Science and Research Centre of Koper, Slovenia /<br />
Znanstveno-istraživački centar Koper, Slovenija<br />
A DISTANT VIEW<br />
– THE GLOBALIZATION INSIDE PHILOSOPHY<br />
The philosophy with its capability of critique can undoubtedly be<br />
a powerful tool to reflect on the ‘theoretical’ as well as more ‘practi-<br />
84
cal’ matters: the nature of the world and the possibility of knowledge<br />
on the one hand and society issues – political processes and economic<br />
activities – on the other. But what about philosophy itself and its mode<br />
of producing knowledge? This paper, inspired by the statement from W.<br />
James’ Pragmatism, “If philosophers can treat the life of the universe<br />
abstractly, they must not complain of an abstract treatment of the life<br />
of philosophy itself”, tries to draw the attention to the globalization<br />
processes within the philosophical knowledge production. Its aim is<br />
to trace possible parallels between economic globalization processes<br />
and scientific – more peculiarly: philosophical – modi operandi. The<br />
exposition starts with observing the African situation through an analysis<br />
of P.J. Hountondji’s papers about what the author calls ‘extroverted<br />
scientific activity’ and its hypothesis “[…] that scientific research in<br />
colonial dependencies went hand in hand with economic activity and<br />
developed along the same lines.” Continuing with E. Dussel, the paper<br />
tries to shed some light on Latin American position of philosophy<br />
by tracing his somewhat metaphorical ‘trip to Europe’ and the ensuing<br />
discovery of ‘core’ and ‘periphery’ that echoes former metropolitan and<br />
colonial worlds. The discussion touches on literary production as well<br />
and considers N.C. Sen’s idea of ‘challenging the canon’ which tries<br />
to take some steps towards ‘world’s literature forum’ where all the literatures<br />
from the world could get equal recognition. Needles to say,<br />
such forum is still something that can only be hoped for in the future;<br />
today, ‘post-colonial’ literature(s) still face(s) major problems, the most<br />
important one being a lack of non-western theoretical perspective on<br />
non-western literature indicating that the post-colonial literary production<br />
is primarily shaped for western markets. Paper concludes with the<br />
remark that the same currents that can be seen in economic activities on<br />
the global scale can be found in science, literature and philosophy itself.<br />
At the end, philosophy, be it the Love of Wisdom or not, has to comply<br />
with mundane issues after all since the close up on the status of global<br />
philosophy production evidently shows parallels between economic<br />
globalization trends and knowledge production. However, operating in<br />
broader socio-economic and political contexts, philosophy has some<br />
instruments to achieve greater equality inside academic community: the<br />
process of continuously challenging the canon, attempts of South-South<br />
85
dialogue and Achebe’s idea of ‘balance of stories’ are all instances of<br />
such aspirations.<br />
ODMAKNUTO GLEDIŠTE<br />
– GLOBALIZACIJA UNUTAR FILOZOFIJE<br />
Filozofija sa svojom sposobnošću kritike nedvojbeno može biti<br />
snažno oruđe kojim će se reflektirati »teorijski« kao i »praktičniji«<br />
problemi: narav svijeta i mogućnost znanja s jedne strane i društvena<br />
pitanja – politički procesi i ekonomske aktivnosti – s druge. Međutim,<br />
što je sa samom filozofijom i njenim načinom proizvodnje znanja? Ovo<br />
izlaganje, nadahnuto tvrdnjom iz Pragmatizma W. Jamesa, »Ako se filozofi<br />
prema univerzumu života mogu odnositi apstraktno, oni ne smiju<br />
prigovarati apstraktnom odnosu prema životu same filozofije«, nastoji<br />
skrenuti pažnju na globalizacijske procese unutar filozofske proizvodnje<br />
znanja. Njegov je cilj pratiti moguće paralele između procesa ekonomske<br />
globalizacije i znanstvenih – još osebujnije: filozofskih – modi<br />
operandi. Ovaj prikaz započinje s promatranjem afričke situacije kroz<br />
analizu radova P. J. Hountodjija o onome što autor naziva ‘ekstrovertirana<br />
znanstvena aktivnost’ i njegove hipoteze »[…] da znanstveno<br />
istraživanje u kolonijalnim predjelima ide ruku uz ruku s ekonomskom<br />
aktivnošću i razvija se na iste načine«. Nastavljajući s E. Dusselom,<br />
izlaganje nastoji osvijetliti latinoameričku poziciju filozofije prateći<br />
njegovo unekoliko metaforičko »putovanje u Europu« i otkriće ‘jezgre’<br />
i ‘periferije’ koje odjekuju bivšim metropolskim i kolonijalnim<br />
svjetovima. Rasprava dodiruje i književnu produkciju i promišlja ideju<br />
N.C. Sena o ‘osporavanju kanona’ koja pokušava poduzeti neke korake<br />
prema ‘forumu svjetske književnosti’ gdje sve književnosti svijeta<br />
mogu steći jednako priznanje. Nepotrebno je reći, ovakav je forum<br />
još uvijek nešto čemu se samo možemo nadati u budućnosti; danas se<br />
‘postkolonijalna(e)’ književnost(i) još uvijek suočava(ju) s temeljnim<br />
problemima, od kojih je najvažniji nedostatak ne-zapadne teoretske<br />
perspektive o ne-zapadnoj književnosti što ukazuje na to da je postkolonijalna<br />
književna produkcija primarno stvarana za zapadna tržišta.<br />
Izlaganje zaključuje s primjedbom da se isti tokovi koji se mogu vidjeti<br />
u ekonomskim aktivnostima na globalnoj razini mogu pronaći u znano-<br />
86
sti, književnosti i samoj filozofiji. Na kraju, filozofija se poslije svega,<br />
bila ona Ljubav prema Mudrosti ili ne, mora pokoriti ovozemaljskim<br />
pitanjima s obzirom da pogled izbliza na status globalne produkcije<br />
filozofije očito pokazuje paralele između trendova ekonomske globalizacije<br />
i proizvodnje znanja. Međutim, djelujući u širim socio-ekonomskim<br />
i političkim kontekstima, filozofija ima neke instrumente kojima<br />
se može ostvariti veća jednakost unutar akademske zajednice: proces<br />
kontinuiranog osporavanja kanona, pokušaj dijaloga na relaciji Jug-Jug<br />
i Achebeova zamisao o ‘ravnoteži priča’ sve su instance takvih težnji.<br />
BORIS GUNJEVIĆ<br />
Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«, Zagreb, Hrvatska /<br />
Facultas Theologica “Matthias Flacius Illyricus”, Zagreb, Croatia<br />
VRLINE IMPERIJA<br />
IZMEĐU KAPITALA I TERORA<br />
Imperij u kojem živimo moćniji je nego ikad. Složene prakse imperija<br />
onemogućuju bilo kakav smisleni otpor ili neslaganje. Problematiziranje<br />
otpora danas izaziva podrugljivi podsmjeh čak i na ljevici.<br />
Ostatci ljevice koji preživljavaju u kulturalnim studijama zagovaraju<br />
‘radikalnu demokraciju’ ili u najgorem slučaju groteskno koketiraju s<br />
različitim oblicima neoliberalizama. Je li moguće alternativno čitanje<br />
imperija? Autorova nakana je iščitati peto poglavlje Države Božje u kojem<br />
Augustin kritizira vrline rimskog imperija. Pokušat ćemo pokazati<br />
kako Hipponski biskup nudi perspektivu jedne moguće teološke kritike<br />
suvremenog imperija u kojem je religija u službi kapitala i terora. Baš<br />
zato što je prezrena i izgurana na marginu modernističkog diskursa,<br />
jedino teologija može providjeti plauzibilnu i konstruktivnu kritiku imperija<br />
koja je ujedno i cilj autorovog istraživanja. Ukoliko se teologija<br />
oslobodi apologetskog pathosa, fiksacije o vlastitoj relevantnosti, te<br />
ukoliko još jednom pokuša konstituirati svoj odnos sa ostatcima socijalističke<br />
ideje kao avangarde, moguće je osmisliti praksu otpora udarajući<br />
u samu utrobu imperijalne zvijeri.<br />
87
VIRTUES OF EMPIRE<br />
BETWEEN CAPITAL AND TERROR<br />
The Empire in which we live is the most powerful ever. The complex<br />
practice of Empire disables any meaningfull resistance or disapproval.<br />
Placing resistance as a problem seems ridiculous even for the<br />
left. The survivals of the left, who still exist in cultural studies, promote<br />
‘radical democracy’ or, in the worst case, grotesquely coquet with different<br />
forms of neoliberalism. Is it possible to have an alternative understanding<br />
of Empire? The author’s aim is to open the fifth chapter<br />
of Civitas Dei in which Augustin criticises virtues in Roman Empire.<br />
Then, the aim is to show how bishop of Hippon offers the perspective of<br />
a possible theological criticism of contemporary Empire where religion<br />
is a servant of capital and terror. Just because it is exposed to contempt<br />
and pushed out to a margin of modernistic discourse, only theology can<br />
see-through the practical and constructive criticism of Empire what is,<br />
at the same time, the aim of author’s researches. If theology can liberate<br />
itself from apologetic pathos, and fixation of self relevancy, and<br />
if it gives another try to constitute a relationship with the leftovers of<br />
socialistic idea as an avangarde, it will be possible to form the practise<br />
of resistance striking the center of imperial beast.<br />
SNJEŽAN HASNAŠ<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
FILOZOFIJA I KAPITALIZAM<br />
Kapitalistički modus proizvodnje života i svega što prati egzistencijalne<br />
forme održavanja sustava društava, koje su zahvaćene procesom<br />
raspršivanja kapitala kao svjetskog procesa, na neki način zahvaćeno<br />
je problemom nazvanim globalizacija. Stvarna empirijska analiza ovih<br />
odnosa zasigurno bi pokazala različitost intenziteta ovakvih odnosa na<br />
različitim mjestima. To vrijedi i za one odnose gdje globalno ulazi na<br />
područje lokalnog, ali i za ono lokalno iz kojeg i različiti procesi globalizacije<br />
(politički, kulturološki, ekonomski) izviru.<br />
88
Bitno je nešto drugo, odnosno drugim riječima, odnosi koji utječu<br />
na konceptualne promjene koje utječu na ovaj svijet. Sam pojam globalizacije,<br />
recimo, ipak ponajprije označava taj odnos ekonomskog liberalizma<br />
i svijeta. On može voditi i određenoj suvremenoj analizi globalnog<br />
ekonomskog sustava (Wallerstein, primjerice). No on može voditi<br />
i drugim viđenjima procesa svijeta koji se mogu posvetiti svijetu kao<br />
svijetu, bez prethodnih ekonomskih determinanti (proces mondijalizacije<br />
– Nancy) ili upravo naspram njih (Marx i tradicija koja mu slijedi).<br />
Suprotstavljanje ovom razvoju može se vidjeti u jednoj interpretaciji<br />
koja ključnim smatra upravo problem hegemonije (Laclau & Mouffe)<br />
ili problem odnosa biopolitike i moći (Agamben). Sve ovo upućuje na<br />
potrebu oživljavanja promišljanja jedne ključne niti promišljanja filozofskih<br />
analiza od 19. stoljeća naovamo. Ona filozofiju konceptualno<br />
suočava s odnosom prema kapitalizmu koji se ne može zanemarivati.<br />
U problemu globalizacije zrcali se ova konceptualna filozofska dvojba<br />
i dvojbe filozofije o samoj sebi koja govori o odnosu svijeta, identiteta,<br />
vremena, povijesti, kulture i svijesti koje ih čine. Njihovo propitivanje<br />
u svjetlu novih konceptualnih dvojbi između filozofije i kapitalizma<br />
predmet je ovoga rada.<br />
PHILOSOPHY AND CAPITALISM<br />
Capitalistic mode of production of life and of all that what comes<br />
from sustainable existential forms of social systems, which are included<br />
in a process which diffuses the capitalism as a world process, is<br />
somehow engaged with a problem called globalization. Real empirical<br />
analysis of those relationships would certainly show diversity of intensities<br />
that take place and which form such relationships in different<br />
places. This also works for those relationships where global enters the<br />
site of local, but that also works for that local which originates diverse<br />
processes of globalization (for example political, cultural, economical<br />
and other processes).<br />
Something else is of consequence also, or in different words, there<br />
are relationships which affect conceptual changes that influence the<br />
world. However, the notion of globalization itself is marked by this<br />
relationship of economic liberalism and the world on the first place.<br />
89
It can lead to a particular contemporary analysis of global economic<br />
system (Wallerstein, for example). But it can also lead to other viewpoints<br />
about processes of the world which can deal with a world as a<br />
world, without economical determinants that are preceding (process of<br />
mondialization – Nancy). Confronting this problem can be seen in one<br />
interpretation which as a key problem considers the very problem of hegemony<br />
(Laclau & Mouffe), or the problem which deals with relations<br />
between biopolitics and power (Agamben). All this is referring to the<br />
need of reviving one of key thinking threads of philosophical analysis<br />
coming from 19th century and which is still actual nowadays. This one<br />
confronts philosophy as a concept with a relation against the capitalism<br />
which can not be neglected. In this problem of globalization what is<br />
reflected is this conceptual dilemma and dilemma in philosophy alone<br />
which talks about relations between world, identity, time, history, culture<br />
and consciousness that make them possible. Questioning them, in the<br />
light of new conceptual dilemmas between philosophy and capitalism,<br />
is subject of this paper.<br />
MIRKO JAKIĆ<br />
Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska /<br />
Department of Philosophy, University of Zadar, Croatia<br />
ZNANOST I GLOBALIZACIJA<br />
Izlaganje se bavi odnosom znanosti i globalizacije. Višestrukost<br />
odnosa ogleda se s jedne strane u mogućnosti globalne prihvatljivosti<br />
znanstvenih paradigmi, informacijskih mogućnosti i tehnologija kao<br />
rezultata znanstvenih istraživanja, te s druge strane u ciljevima međunarodnih<br />
strategija ekonomsko-politički moćnih centara na svjetskoj<br />
razini koji uključuju: brz tehnološki razvitak, globalne komunikacije,<br />
politički razvoj, pristup sirovinama i veću potrošačku harmonizaciju.<br />
Uporaba znanosti: Globalna mogućnost prihvaćanja znanstvenih<br />
paradigmi može imati za posljedicu podizanje civilizacijske razine u<br />
svjetskim razmjerima. Razvitak računalnih mreža može imati za posljedicu<br />
mogućnost razvitka globalne komunikacije. Razvitak tehnologija<br />
90
može imati za posljedicu harmoničan ekonomski razvitak na svjetskoj<br />
razini.<br />
Zlouporaba znanosti: Globalna mogućnost prihvaćanja znanstvenih<br />
paradigmi može imati za posljedicu uništavanje kritičke svijesti i<br />
ovisnost o ideologijama kreiranim u ekonomsko-političkim centrima<br />
moći. Razvoj računalnih mreža može imati za posljedicu informacijsku<br />
ovisnost o centrima moći. Razvoj tehnologija može imati za posljedicu<br />
trajnu globalnu podjelu na civilizacijski visokorazvijena društva i na<br />
»konzumentska« društva niske civilizacijske razine.<br />
Pitanje: Može li se filozofija kao kritička svijest uspješno suprotstaviti<br />
ideologijama kreiranim u ekonomsko-političkim centrima moći?<br />
SCIENCE AND GLOBALIZATION<br />
Presentation deals with the relation between sciences and globalization.<br />
Manifold of mutual relations are reflected: on the one side by the<br />
possibility of global acceptability of scientific paradigms, information<br />
possibilities and technologies as the results of scientific investigations,<br />
and on the other side by the goals of international strategies of the economical-political<br />
centers of power, which includes: rapid technology<br />
developments, global communications, political developments, access<br />
to raw materials and customer harmonization.<br />
The use of sciences: Possibility of global acceptability of scientific<br />
paradigms may have as the consequence the higher level of civilization<br />
worldwide. Network developments may cause the possibility of global<br />
communications. Technological developments may cause the harmony<br />
of economical development worldwide.<br />
The misuse of sciences: Possibility of global acceptability of scientific<br />
paradigms may have as the consequence annihilation of critical<br />
thinking and dependence of ideologies, which were created by the<br />
economical-political centers of power. Network developments may<br />
cause the possibility of informational dependence of the centers of<br />
power. Technological developments may cause the permanent global<br />
segregation on societies of high level of civilization, and on “consuming”<br />
societies of low level of civilization.<br />
Question: Can philosophy as the critical thinking successfully confront<br />
to ideologies created by the economical-political centers of power?<br />
91
TOMAS KAČERAUSKAS<br />
Vilnius Gediminas Technical University, Vilnius, Lithuania /<br />
Tehničko sveučilište Vilnius Gediminas, Vilnius, Litva<br />
BIOS, TECHNĒ, AND LOGOS:<br />
PHENOMENOLOGICAL-EXISTENTIAL POINT OF VIEW<br />
The presentation deals with the ancient concepts bios, technē, and<br />
logos are etymologically analysed. Additionally, these concepts are<br />
interpreted in the context of the existential phenomenology. For this<br />
purpose not only M. Heidegger giving a tone for the existential interpretation<br />
of the ancient concepts, but also E. Husserl, H.-G. Gadamer,<br />
E. Levinas and M. Bakhtin are used. Three thesis are presented: 1) our<br />
body is reliant on spiritual environment, where it matures and gains spiritual<br />
functions, i.e. it is spiritualized, named and realised; 2) spiritual<br />
environment at the same time is technical, where technē is interpreted<br />
as an art of creation of interactive components of environment – the<br />
body and the spirit; 3) logos as a word and a name supposes the text, i.e.<br />
the book which is written by our life, and the context, i.e. an interaction<br />
of texts as the life stories.<br />
BIOS, TECHNĒ I LOGOS:<br />
FENOMENOLOGIJSKO-EGZISTENCIJALISTIČKA<br />
TOČKA GLEDIŠTA<br />
Prezentacija se bavi s klasičnim konceptima bios, technē i logos<br />
koji se etimološki rašlanjuju. Uz to, ovi se koncepti interpretiraju u<br />
kontekstu egzistencijalne fenomenologije. Za ovu svrhu neće biti korišten<br />
samo M. Heidegger koji daje naglasak egzistencijalnoj interpretaciji<br />
klasičnih koncepata, već također i E. Husserl, H.-G. Gadamer,<br />
E. Levinas i M. Bahtin. Iznose se tri teze: 1.) naše se tijelo oslanja na<br />
duhovni okoliš, gdje sazrijeva i zadobiva duhovne funkcije, tj. ono je<br />
oduhovljeno, imenovano i shvaćeno; 2.) duhovni okoliš je u isto vrijeme<br />
tehnološki, u kojem se technē interpretira kao umjetnost stvaranja<br />
interaktivnih sastavnica okoliša – tijela i duha; 3.) logos kao riječ i ime<br />
pretpostavlja tekst, tj. knjigu koju ispisuje naš život, i kontekst, tj. interakciju<br />
tekstova kao životnih priča.<br />
92
ŽELJKO KALUĐEROVIĆ<br />
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /<br />
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia<br />
POIMANJE GLOBALIZACIJE<br />
Istraživanje poimanja globalizacije je u mnogim svojim elementima<br />
slojevito i difuzno, pa nije jednostavno čak ni navesti sve sfere njene<br />
aplikacije, kao ni načine manifestiranja. Multidimenzionalnost određenja<br />
globalizacije otežana je i zbog toga što ona nije nekakvo stanje,<br />
već proces, pa su teškoće njenog opojmljenja povezane sa tematskim<br />
racionalnim odnosom prema samom tom procesu. Nakon analize najpoznatijih<br />
definicija globalizacije autor je zaključio da je ona u bitnom<br />
smislu povezana sa deteritorijalizacijom i reteritorijalizacijom socioekonomskog,<br />
političkog i kulturnog prostora. Globalizacija, drugačije<br />
rečeno, donosi sa sobom zgušnjavanje tj. kompresiju kako prostora<br />
tako i vremena, što uzrokuje rast interpersonalnih veza i veću brzinu i<br />
protočnost komunikacije među ljudima. Konačno, globalizacija je, po<br />
autoru, kompleksan, ambivalentan pa i proturječan proces, koji omogućuje<br />
širenje međuzavisnosti i produbljivanje socijalnih veza između<br />
različitih faktora u gotovo svim aspektima suvremenog života.<br />
THE CONCEPT OF GLOBALIZATION<br />
The exploring of the concepts of globalization is, in many of its<br />
elements, multilayered and diffuse and therefore it is not simple even<br />
to list all of the spheres of its application, as well as the ways in which<br />
it manifests itself. Multidimensionality of the definition is made even<br />
more difficult due to the fact that globalization is not some kind of a<br />
state, but a process, so the difficulties of its conceptualization are related<br />
to the thematic rational approach to this process. Having analyzed<br />
the most famous definitions of globalization, the author concludes that<br />
the globalization in its substantiality is related to the deterritorialization<br />
and reterritorialization of socio-economic, political and cultural space.<br />
In other words, globalization brings about the density i.e. compression<br />
of the space as well as the time, which results in the increase of interper-<br />
93
sonal relations and greater velocity and flowability of communication<br />
among people. Finally, according to the author, globalization is a complex,<br />
ambivalent and also a controversial process, which enables the<br />
spread of interconnectedness and deepening of social relations among<br />
different factors in almost all aspects of modern life.<br />
IVAN KARLIĆ<br />
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia<br />
DVOZNAČNOST FENOMENA GLOBALIZACIJE.<br />
ZA GLOBALIZACIJU SOLIDARNOSTI<br />
U članku se analizira tema globalizacije kao izazov kako za suvremeni<br />
svijet, tako i za današnju teologiju. Nakon iznošenja pozitivnih<br />
vidova globalizacije, autor analizira ovaj fenomen s ekonomskog,<br />
društveno-političkog, kulturalnog i etičkog/religioznog motrišta. Time<br />
se pokazuje da globalizacija nosi sa sobom i razne rizike, kako za čovjeka-pojedinca,<br />
tako i za cijele narode, kao na primjer: imperativ za<br />
profitom, konzumizam, nepravda u odnosu na slabe i »male« narode,<br />
društvena nepravda, degradacija čovjekova dostojanstva… Drugi dio<br />
prinosa posvećen je promišljanju o odnosu Svetog pisma, Crkve i kršćanske<br />
teologije prema globalizaciji. Slijedeći učenje o pravednijem<br />
socijalnom nauku, članak predlaže put solidarnosti kao temeljnom i nadahnjujućem<br />
kriteriju za globalizaciju.<br />
TWO-VALUEDNESS OF PHENOMENON OF<br />
GLOBALIZATION. FOR GLOBALIZATION OF SOLIDARITY<br />
The article analyses the theme of globalization as a challenge for<br />
a contemporary world and today’s theology. After pointing out the positive<br />
views of globalization, author analyses this phenomenon from<br />
economic, social-political, cultural and ethical/religious point of view.<br />
It is shown that globalization carries various risks for a man as an in-<br />
94
dividual as well as for nations, for example: imperative for the profit,<br />
consumerism, injustice towards weak and “small” nations, social injustice,<br />
degradation of human dignity etc. The second part of article is<br />
dedicated to examination of relations between Scripture, Church, and<br />
Christian Theology towards globalization. By following the study of<br />
more just social teaching, the article suggests the way of Solidarity as a<br />
fundamental and inspiring criterion for globalization.<br />
LAJOS ANDRÁS KISS<br />
Allgemeine Hochschule in Nyíregyháza, Nyíregyháza, Ungarn /<br />
Opća visoka škola u Nyíregyházi, Nyíregyháza, Mađarska<br />
MIT NOCH MEHR GLOBALISIERUNG GEGEN DIE<br />
GLOBALISIERUNG: KRITIK DES WELTKAPITALISMUS<br />
VON ZIGMUNT BAUMAN, ULRICH BECK UND<br />
PETER SLOTERDIJK<br />
„Globalisierung” ist zu einem der meistgebrauchten Schimpf- und<br />
Lobesworte der jüngsten Zeit geworden.<br />
Nach Meinung des polnischen Theoretikers Zygmunt Bauman sind<br />
Globalisierung und Lokalisierung eng miteinander verbunden. Für die<br />
Reichen ist die ganze Welt eine einzige Genussquelle geworden; sie<br />
leben in einer Zeit, in der sie räumliche Entfernungen problemlos überwinden<br />
können. Die Spaßkultur der Reichen kann überall auf dem Globus<br />
ohne die geringste Einschränkung gelten, weil für sie diese Kultur<br />
wie ein mühelos transportfähiges Schneckenhaus funktioniert. Die Armen<br />
hingegen leben abgegrenzt-lokalisiert und an den Raum gebunden.<br />
Ihr Leben vollzieht sich in einer „Un-Zeit” oder in einer „außerhalb<br />
liegenden Zeit“.<br />
Ulrich Beck versucht die Zeit der Globalisierung anhand der von der<br />
traditionellen Philosophie geprägten Sprache zu verstehen. Seiner Ansicht<br />
nach ist Globalität eine andere Bezeichnung für Weltgesellschaft,<br />
innerhalb deren die Nationen, Länder und Menschen nicht voneinander<br />
getrennt leben können. Die Nationalstaaten, so Beck, müssten durch<br />
95
transnationale Akteure, ihre nicht lokalisierbaren „Non-Lieux” und<br />
Netzwerke ausgemerzt werden. Im Gegensatz zur Position Baumans<br />
jedoch betrachtet er es als ein hoffnungsvolles Unterfangen, der Globalisierung<br />
mit Widerstand zu begegnen, und sei dieser auch noch so<br />
gering. Die so genannte „kosmopolitisch-kritische Theorie” versucht<br />
für die Lösung dieser Aufgabe Mittel bereitzustellen.<br />
Was Peter Sloterdijks Auffassung betrifft, so steht im Kern seiner<br />
Globalisierungskritik eine faszinierend-traurige Erzählung von der<br />
Geschichte der Menschheit. Dieser zufolge ist die Globalisierung eine<br />
Endphase dieser Geschichte. Die Grundmetapher des globalen Lebens<br />
sind der Londoner Kristallpalast (1851) und seine vermehrten Nachkommen.<br />
Dank der klimatisierten Paläste kann ein Teil der Menschen<br />
aus seiner kleinräumigen, regionalen und nationalen Bewusstseinsverfassung<br />
ausbrechen – ob sie es wollen oder nicht. Der überwiegende<br />
Teil der Menschheit bleibt jedoch vor den Toren dieser Globalisierung.<br />
Für sie bedeuten die Armut und die fast unerträgliche Umweltverschmutzung<br />
die einzige Wahrheit dieser Geschichte.<br />
S JOŠ VIŠE GLOBALIZIRANJA PROTIV GLOBALIZIRANJA:<br />
KRITIKA SVJETSKOGA KAPITALIZMA ZIGMUNTA<br />
BAUMANA, ULRICHA BECKA I PETERA SLOTERDIJKA<br />
»Globaliziranje« je postalo jednom od većinom pogrdnih i hvaljenih<br />
riječi u zadnje vrijeme.<br />
Prema poljskom teoretičaru Zygmuntu Baumanu, globaliziranje i<br />
lokaliziranje tijesno su povezani jedno s drugim. Za bogate cijeli je<br />
svijet postao jedan izvor zadovoljstva; oni žive u vremenu u kojem bez<br />
problema mogu svladati prostor. Kultura zabave bogatih može posvuda<br />
na globusu vrijediti bez najmanje promjene, dok za njih ova kultura<br />
funkcionira kao lako prenosiva puževa kućica. Siromašni naprotiv žive<br />
lokalizirani i vezani za prostor. Njihov život prolazi u jednom »ne-vremenu«<br />
ili u »van-vremenu«.<br />
Ulrich Beck pokušava vrijeme globalizacije razumjeti jezikom oblikovanim<br />
od tradicionalnih filozofa. U Beckovim očima globalitet bi se<br />
smatrao drugim imenom za svjetsko društvo u čijim okvirima narodi,<br />
zemlje i pojedini ljudi ne mogu živjeti odvojeno jedni od drugih. Prema<br />
96
Beckovu razumijevanju, nacionalne države trebale bi se razoriti pomoću<br />
transnacionalnih aktera i njihovih »ne-mjesta« i mreža čije pozicije<br />
nije moguće utvrditi. U proturječju pak s Baumanovim stajalištom on to<br />
promatra kao pothvat pun nade da se pruži bilo kakav otpor globaliziranju.<br />
Takozvana »kozmopolitsko-kritička teorija« pokušava pripraviti<br />
rješenje ove zadaće.<br />
Što se tiče shvaćanja Petera Sloterdijka, u srži njegove kritike globaliziranja<br />
stoji jedno fascinirajuće tužno pripovijedanje povijesti čovječanstva.<br />
Čini se da je globaliziranje konačna faza ove povijesti. Temeljna<br />
metafora globalnoga življenja jesu londonska kristalna palača<br />
(1851.) i njeni razmnoženi potomci. Zahvaljujući klimatiziranoj palači<br />
mogao je jedan dio ljudi pobjeći iz svojega tijesnoga, regionalnoga i<br />
nacionalnoga raspoloženja svijesti – htjeli to ili ne. No najveći dio čovječanstva<br />
stoji pred vratima ovoga globaliziranja. Za njega siromaštvo<br />
i skoro nepodnošljivo zagađenje okoliša znače jedinu istinu ove povijesti.<br />
OLGA KISS<br />
Corvinus University of Budapest, Hungary /<br />
Korvinovo Sveučilište u Budimpešti, Mađarska<br />
GLOBALIZATION OF KNOWLEDGE FROM<br />
A WITTGENSTEINIAN POINT OF VIEW<br />
Globalization of knowledge can be seen as a historical process, as<br />
an existing fact, as a mission, a desire, or even a threat. It can be seen<br />
as a new fact as ideas disseminate on the world via the global communication<br />
channels between East and West, North and South. Anyway,<br />
it also can be seen as the (at least up to now) final stage of a long<br />
historical process which started with migration and commerce at the<br />
beginning of history. Globalization of knowledge can be seen as something<br />
that has to be promoted by institutions (e.g. the Knowledge<br />
Globalization Institute). Some people would like to see knowledge as<br />
much more global: as a much more intensive exchange of information<br />
between regions, cultures, world views or paradigms – as an opportu-<br />
97
nity to understand each other much more. Others are frightened of the<br />
same intensive exchange: the coexistence of different norms, the lost<br />
certainty of one single truth, and the whole epistemic situation that we<br />
can call as postmodern.<br />
It is not easy to tell something clearly theoretical, when the context<br />
of a topic is so much saturated with emotions, strong expectations, economic<br />
and political interests. In this paper I would like to speak about<br />
the epistemic side of the globalization of knowledge: about the parallel<br />
logics of integration and disintegration.<br />
When knowledge – that is deeply embedded into cultures – crosses<br />
borders, language must change: expressions have to become translatable<br />
(even if we talk about practical knowledge, or know-how). But it is<br />
not as easy as it seems. We can cite everyday experiences and examples<br />
from the history of ideas too, but we have serious philosophical reasons<br />
also, why translatability – and as a result the full globalization of<br />
knowledge – can be impossible.<br />
“Transition to global society” requires a transition to global culture.<br />
What could they look like? What are the conditions of knowledge to be<br />
global? I study these problems from the point of view of epistemology<br />
and philosophy of language.<br />
GLOBALIZACIJA ZNANJA<br />
S WITTGENSTEINOVSKE TOČKE GLEDIŠTA<br />
Na globalizaciju znanja može se gledati kao na povijesni proces,<br />
kao na postojeću činjenicu, žudnju, pa čak i prijetnju. Na nju se može<br />
gledati kao na novu činjenicu dok se ideje šire svijetom preko globalnih<br />
komunikacijskih kanala između Istoka i Zapada, Sjevera i Juga. U svakom<br />
slučaju, može ju se promatrati i kao (barem do sada) završni stadij<br />
dugog povijesnog procesa koji je započeo sa seljenjem i trgovinom na<br />
početku povijesti. Na globalizaciju znanja može se gledati kao na nešto<br />
što trebaju unaprjeđivati institucije (npr. Institut globalizacije znanja).<br />
Neki bi ljudi voljeli vidjeti znanje kao mnogo više globalno: kao puno<br />
intenzivniju razmjenu informacija između regija, kultura, svjetonazora<br />
ili paradigmi – kao priliku da se međusobno puno bolje razumiju. Drugi<br />
se plaše te iste intenzivne razmjene: suživota različitih normi, izgublje-<br />
98
ne sigurnosti jedne istine, i cjelokupne epistemičke situacije koju možemo<br />
nazvati postmodernom.<br />
Nije lako jasno reći nešto teoretski kada je kontekst teme toliko<br />
zasićen emocijama, snažnim očekivanjima, ekonomskim i političkim<br />
interesima. U ovom izlaganju željela bih govoriti o epistemičkoj strani<br />
globalizacije znanja: o paralelnim logikama integracije i dezintegracije.<br />
Nakon što znanje – koje je duboko uronjeno u kulture – prijeđe<br />
granice, jezik se mora promijeniti: izrazi moraju postati prevodivi (čak<br />
i ako govorimo o praktičnom znanju, odnosno know-how). Međutim to<br />
nije tako lako kao što izgleda. Možemo navesti i svakodnevna iskustva<br />
i primjere iz povijesti ideja, no imamo ozbiljne filozofske razloge zašto<br />
prevodivost – i kao rezultat potpune globalizacije znanja – može biti<br />
nemoguća.<br />
»Prijelaz prema globalnom društvu« zahtijeva prijelaz prema globalnoj<br />
kulturi. Kako bi oni mogli izgledati? Koji su uvjeti znanja da bi<br />
bilo globalno? Proučavam ove probleme s pozicije epistemologijske i<br />
filozofije jezika.<br />
JASENKA KODRNJA<br />
Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Institute for Social Research Zagreb, Croatia<br />
RODNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE<br />
Rod kao jedan od faktora globalizacije pokazuje se u kompleksnim,<br />
često dvoznačnim, proturječnim značenjima. Proces »postajanja ženom«<br />
znači njeno postajanje čovjekom, odnosno nadilaženje poimanja<br />
»čovjek uopće« u samorazumljivoj androcentričnoj paradigmi. Feminizam<br />
se globalizira. Razine ove globalizacije ostvaruju se u područjima<br />
teorije, akcije i institucionalizacije (ženskih prava, rodno osjetljivih<br />
institucija). U tom smislu žena se sve više obrazuje, postaje sve više<br />
subjekt i cilj po sebi.<br />
Paralelno uz taj proces žena je i dalje tijelo (Aristotel), priroda (Hegel),<br />
Drugo (Pitagora). Indikatori ovog procesa globalne kapitalizacije<br />
99
ženskog tijela pokazuju se u globalno umreženim sustavima pornografije,<br />
trgovine ženama, prostitucije. Žena je i dalje objekt, predmet, roba,<br />
ne-čovjek, ništa, vrijedna prije svega kao sredstvo u funkciji globalizacije<br />
kriminala i kapitala.<br />
GENDER ASPECTS OF GLOBALIZATION<br />
Gender as a factor of globalization manifests itself in complex, often<br />
ambiguous meanings. The process of “becoming a woman” signifies<br />
becoming a human being, namely going beyond the conception of<br />
“human itself” in a self-explanatory andocentric paradigm. Feminism<br />
globalizes itself. Levels of this globalization are fulfilled in the areas of<br />
theory, action and institutionalization (women’s rights, gender sensitive<br />
institutions). In that sense women are getting more educated, becoming<br />
subjects and purpose in itself. Parallel with that process woman still<br />
remains the body (Aristoteles), the nature (Hegel), the Other (Pythagoras).<br />
Indicators of the global capitalization processes are manifested<br />
in the networked systems of pornography, trafficking and prostitution.<br />
Woman continues being an object, thing, non-human and nothingness,<br />
valuable above all for being an instrument on disposal of the globalization<br />
of crime and capital.<br />
KONSTANCA KORENČIĆ KAMPL<br />
Visoka škola za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić«, Zaprešić,<br />
Hrvatska /<br />
Accredited College of Business and Management “Baltazar Adam Krčelić”,<br />
Zaprešić, Croatia<br />
GLOBALNI ETHOS<br />
I ETHOS ZNANOSTI<br />
U recentnoj znanstvenoteorijskoj i publicističkoj produkciji te političkoj<br />
retorici, kao i u svakodnevnom govoru, tema globalizacije zauzima<br />
dominantno mjesto. Po definiciji globalizacija je pojava društvenih<br />
odnosa na daljinu, gubitak moći i autoriteta država-nacija te proces in-<br />
100
tegriranja nacionalnih ekonomija u svjetsku integralnu ekonomiju. U<br />
radu se problematiziraju mogući pozitivni i negativni aspekti globalizacije.<br />
Globalizacija se iskazuje kroz oba aspekta, jer čovječanstvo ne<br />
može opstati bez svojeg znanstvenog kapitala, ali se postavlja pitanje<br />
kakav će etički okvir taj kapital imati. Zbog navedenih dvojbi u radu se<br />
autorica bavi pitanjima odnosa globalnog etosa i znanstvenog etosa kao<br />
mogućnostima očuvanja humanih principa.<br />
GLOBAL ETHOS AND<br />
THE ETHOS OF SCIENCE<br />
In the recent scientific theory and publicist production as well as political<br />
rhetoric and everyday discourse, the issue of globalization has had<br />
the dominant place. By definition globalization is the emergence of social<br />
relations caused by remote agent, the loss of power and authority of<br />
nation states, and a process involving integration of national economies<br />
into an integral world economy. In the article both possible positive and<br />
negative aspects of globalization are being discussed. Globalization means<br />
both since making cannot bear its existence without being scientifically<br />
recognized, but at the same time a question is being imposed what<br />
kind of an ethical frame this recognition is going to acquire. Out this<br />
reason the author deals with issues such as world ethos means as global<br />
and social ethics as opportunities for preservation of human principals.<br />
GÁBOR KOVÁCS<br />
Institute for Philosophical Research of the Hungarian Academy for Sciences,<br />
Budapest, Hungary /<br />
Institut za filozofska istraživanja Mađarske akademije znanosti, Budimpešta,<br />
Mađarska<br />
POLITICAL SPACE UNDER RECONSTRUCTION<br />
IN THE AGE OF GLOBALIZATION<br />
Some years after the turn of the century we can declare that Oswald<br />
Spengler’ prophecy about the decline of democracy in 2000 failed to be<br />
101
fulfilled. But, the situation has undoubtedly radically changed for last<br />
two decades referring to status of political philosophy. Its main notions<br />
– legitimacy, sovereignty, democracy etc. – were born at dawn of the<br />
age of territorial nation states and reflected the circumstances of early<br />
modernity. Concepts of political philosophy was associated with spatial<br />
metaphors reflecting the fact that territorial nation-state was the exemplary<br />
political unit of modernity to the Second World War.<br />
But what is the fate of the political in new circumstances, in the<br />
age of high modernity? Is it tenable yet Hannah Arendt’s distinction<br />
between private realm and public realm? What is been happening: deconstruction<br />
or reconstruction of political space? There are different<br />
answers to this dilemma. However, we are witnesses of the transformation<br />
of the notions for politics and democracy. The politics must be<br />
reinvented.<br />
REKONSTRUIRANJE POLITIČKOG PROSTORA<br />
U DOBA GLOBALIZACIJE<br />
Nekoliko godina nakon prelaska stoljeća možemo konstatirati da se<br />
proročanstvo Oswalda Spenglera o propasti demokracije godine 2000.<br />
nije ispunilo. Međutim, situacija sa statusom političke filozofije se nesumnjivo<br />
radikalno izmijenila u posljednja dva desetljeća. Njeni glavni<br />
pojmovi – legitimacija, demokracija suvereniteta itd. – rođeni su uoči<br />
doba teritorijalnih nacionalnih država i odražavali su okolnosti ranog<br />
moderniteta. Koncepti političke filozofije bili su povezani s prostornim<br />
metaforama odražavajući činjenicu da je teritorijalna nacija-država bila<br />
egzemplarna politička jedinica moderniteta do Drugoga svjetskog rata.<br />
No kakva je sudbina političkog u novim okolnostima, u doba visokog<br />
moderniteta? Je li još uvijek održiva ona distinkcija Hannah Arendt<br />
između privatnog i javnog područja? Što se događalo: dekonstrukcija<br />
ili rekonstrukcija političkog prostora? Postoje različiti odgovori na tu<br />
dvojbu. Bilo kako bilo, mi smo svjedoci preobrazbe pojmova za politiku<br />
i demokraciju. Politika mora biti ponovno osmišljena.<br />
102
SPAHIJA KOZLIĆ<br />
Pravni fakultet, Univerzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /<br />
Faculty of Law, University of Zenica, Bosnia and Herzegovina<br />
GLOBALNA POLITIKA I CYBERSPACE<br />
Autor u svom radu nema namjeru da se, komparativnim iznošenjem<br />
pro et contra argumenata globalizacije, referendumski opredjeljuje,<br />
nego da na deskriptivnoj razini ponudi doprinos tumačenju pojmova<br />
globalizacije kao »postmodernističkog podneblja«. Globalizaciju autor<br />
ne sagledava kao matriks ekonomije, tehnologije i akulturacije, nego je<br />
nastoji razumijevati u okvirima jedne nove stvarnosti ili novog prostora<br />
– cyberspace-a, kao novog polja društvenosti. U tom smislu rad je<br />
usmjeren k analizi odnosa »javnog« i »privatnog« u umreženom globalnom<br />
dobu sa namjerom poticanja netičkog diskursa o virtualnom,<br />
kao novoj dimenziji prostora.<br />
GLOBAL POLITICS AND CYBERSPACE<br />
In this work, the author has no intention to make his mind by comparative<br />
outlining pro et contra globalization arguments, but instead to<br />
give a contribution, on a descriptive level, for an interpretation of the<br />
notion of globalization as a “post-modernist sphere”. The author does<br />
not see the globalization as a matrix of economy, technology and giving<br />
up the culture, but he endeavour to understand it in the frameworks of<br />
a new reality or of a new space – cyberspace, as of a new area of sociability.<br />
In this sense, the work is directed toward the analysis of relation<br />
“public” and “private” in a netted global period, with an intention to<br />
encourage a nethics discourse about the virtual, as a new spatial dimension.<br />
103
MARIJAN KRIVAK<br />
<strong>Hrvatsko</strong> <strong>filozofsko</strong> društvo, Zagreb, Croatia /<br />
Croatian Philosophical Society, Zagreb, Croatia<br />
GLOBALIZACIJA I POLITIČKA STRATEGIJA<br />
– FREDRIC JAMESON<br />
Izlaganje se bavi deskripcijom i inventurom višeznačja jednog termina<br />
– globalizacije. Slijedeći argumentaciju što ju nudi filozof i sociolog<br />
Fredric Jameson, pokušava se ocrtati pet odvojenih oblika njezine<br />
pojavnosti. Ti su oblici: tehnologijski, politički, kulturalni, ekonomski<br />
i društveni. Konačna je, pak, namjera da se pokuša odrediti i oblikovati<br />
političke strategije otpora globalizaciji. U tu se svrhu detektiraju oblici<br />
moguće »socijalne kohezije«. Na koncu, oblikuje se »polje utopijskog«,<br />
u kojemu se identificira društveni kolektivitet kao središte inovativnog<br />
političkog odgovora na globalizaciju.<br />
GLOBALIZATION AND POLITICAL STRATEGY<br />
– FREDRIC JAMESON<br />
The paper deals with the description and drawing up an inventory<br />
concerning one concept – globalization. Following the argumentation<br />
given by philosopher and sociologist Fredric Jameson, the analysis tries<br />
to delineate five separate forms of its phenomenology. These forms are:<br />
technological, political, cultural, economic and social. The final intention<br />
is, therefore, in determination and shaping of political strategies<br />
confronted to globalization. For that purpose, forms of possible “social<br />
cohesion” are detected. Finally, the “field of Utopia” is formed, where<br />
the identification of social collectivity takes place, as the core of innovative<br />
political answer to globalization.<br />
104
TOMISLAV KRZNAR<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
GLOBALIZACIJA KAO DESTRUKTOR IDENTITETA.<br />
PRIMJER OKOLIŠNOG OSIROMAŠENJA<br />
U srži interpretacija globalizacije je njezina ambivalentnost. Riječ<br />
je o nizu ekonomskih, socijalnih i kulturnih procesa koji su usmjereni<br />
spajanju ljudi različitih društava, kultura i nacija. U tom se pogledu<br />
najvažnijim uzrokom globalizacije smatra razvoj informacijske i komunikacijske<br />
tehnologije koje su povećale brzinu i obujam interakcija<br />
u svjetskim razmjerima. S druge strane riječ je o nizu procesa – ponajprije<br />
ekonomskih i to uglavnom kroz neoliberalnu ekonomiju – čiji se<br />
rezultati mogu sagledati kroz više dimenzija destruktivnosti. U ovom<br />
izlaganju pokušavamo prikazati neke aspekte okolišne destrukcije potaknute<br />
ekonomskim procesima svjetski neograničenog i ujedinjenog<br />
tržišta. Riječ je ponajprije o korištenju tradicionalnih znanja i tehnika i<br />
njihovom komercijaliziranju, prekomjernom iscrpljivanju prirodnih resursa<br />
na štetu lokalnih zajednica, te monopoliziranju načina proizvodnje<br />
hrane. Svi ovi procesi dovode do socijalne i kulturne destrukcije<br />
društava u kojima se odvijaju. U tom pogledu nastojimo promotriti mogućnosti<br />
odupiranja ovakvim postupcima s gledišta identiteta zajednica<br />
pogođenih spomenutim procesima. Vrijedi napomenuti kako o mogućnostima<br />
odupiranja ili adaptacije ovisi opstanak zajednica. Ovo izlaganje<br />
zamišljeno je kao prezentacija osnovnih dimenzija spomenutih<br />
problema vodeći računa o širem <strong>filozofsko</strong>m kontekstu.<br />
GLOBALIZATION AS A DESTRUCTOR OF THE IDENTITY.<br />
EXAMPLE OF ENVIRONMENTAL DESTRUCTION<br />
Globalization is often ambivalently interpreted. It is described as<br />
a process which connects various dimensions of humanity, especially<br />
through the new informational and communicational abilities. On the<br />
other side, globalization stands for the destruction, especially through<br />
the spectrum of neoliberal economics. In this paper we are trying to<br />
105
show some aspects of the environmental destruction, especially through<br />
the usage of traditional and indigenous knowledge for the commercial<br />
purposes, through overuse of natural resources and through monopolization<br />
of the food production processes. All these processes have the<br />
same consequences which can be noticed in the social and economical<br />
destruction. In this paper we are trying to seek for possibilities of resistance<br />
to these processes. It is essentially the question of identity as a<br />
possibility of resisting to environmental and economic destruction as<br />
we have described. We are trying to present some dimensions of this<br />
problem by taking into account broader philosophical context.<br />
MISLAV KUKOČ<br />
Institute of Social Sciences “Ivo Pilar” – Split & Faculty of Philosophy,<br />
University of Split, Croatia /<br />
Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar« – Split & Filozofski fakultet, Sveučilište<br />
u Splitu, Hrvatska<br />
LIBERAL PHILOSOPHY AND GLOBALIZATION<br />
One of numerous definitions of globalization describes it as a dynamic<br />
whereby the social structures of modernity, such as capitalism, bureaucracy,<br />
high technology, and philosophy of rationalism and liberalism<br />
are spread the world over.<br />
Indeed, in that sense, liberalism has in general prevailed as the authoritative<br />
policy framework in present-day globalization. Most governments<br />
have promoted neoliberal policies toward globalization, as well<br />
as influential multilateral agencies have continually linked globalization<br />
with liberalization. Champions of neoliberal globalization have also<br />
abounded in commercial circles, particularly in the financial markets<br />
and among managers of transborder firms. Business associations and<br />
business-oriented mass media have likewise figured as bastions of neoliberalism<br />
which has overall ranked as policy orthodoxy in respect of<br />
globalization. Generally speaking, neoliberal ideas recently gained widespread<br />
unquestioned acceptance as “common sense”.<br />
106
On the other hand, neoliberalism as a sort of philosophical, political<br />
and economic theory known as libertarianism, which has generally<br />
prevailed as theoretical approach in contemporary globalization, does<br />
not have much in common with the ideal of liberal democracy of wellordered<br />
society, which arises from quite different ideas, aspects and<br />
dimensions of liberal philosophy.<br />
Social philosophy of liberalism, developed by Kant, Hayek, Dworkin<br />
and Rawls, has promoted the idea of modern liberal democracy<br />
which is generally based on the rule of law, protection of human and<br />
civil rights, ideas of equality and justice as fairness. In that sense “affirmative<br />
action” programmes in favour of the least advantaged groups<br />
are fully consonant with a general liberal philosophy that protects individual<br />
rights.<br />
Economic and cultural globalization should be accompanied by a<br />
clear conceptual analysis and a normative requirement of a globalization<br />
of responsibility in order to protect the global future of humankind.<br />
A democratic control as well as the rule of law in our globalized world<br />
is necessary, too.<br />
Central tasks of global policy to prevent global chaos as a consequence<br />
of uncontrolled globalization include, among other things, a legalized<br />
international order with a sort of global democratic governance.<br />
Concerning the improvement of global democracy and global rule of<br />
law the genuine question is: Who can realize a policy of global governance<br />
in our divided world?<br />
FILOZOFIJA LIBERALIZMA I GLOBALIZACIJA<br />
Jedna od njenih bezbrojnih definicija globalizaciju određuje kao dinamičan<br />
proces kojim su socijalne strukture modernizacije, poput kapitalizma,<br />
birokracije, visokorazvijene tehnologije i filozofije racionalizma<br />
i liberalizma ovladale svijetom. Uistinu u tome smislu liberalizam<br />
općenito prevladava kao zadani politički obrazac suvremene globalizacije.<br />
Vlade većine država promoviraju neoliberalnu politiku u odnosu<br />
na učinke globalizacije jednako kao što i utjecajne svjetske multilateralne<br />
ustanove redovito povezuju globalizaciju s liberalizacijom. Prvaci<br />
neoliberalne globalizacije ovladavaju također i trgovačkim krugovima,<br />
107
poglavito na novčanim tržištima te se množe među upravljačima prekograničnih<br />
tvrtki. Poduzetničke udruge, kao i burzovni mas-mediji isto<br />
tako postaju tvrđave neoliberalizma koji općenito smatraju ortodoksnim<br />
pravcem globalizacijske politike. Drugim riječima, tako shvaćeni neoliberalni<br />
svjetonazor u posljednje se vrijeme bezpogovorno prihvaća kao<br />
neupitna istina koju »zdravi razum« nalaže.<br />
U tekstu se elaborira teza da neoliberalizam – vrsta filozofske,<br />
političke i ekonomske teorije znane i kao libertarijanizam, nametnuta<br />
kao prevladavajući teorijski pristup u suvremenoj globalizaciji – nema<br />
mnogo toga zajedničkog s idealom liberalne demokracije dobro uređena<br />
društva, koji izrasta iz dijametralno suprotnih ideja, aspekata i dimenzija<br />
liberalne filozofije. Socijalna filozofija liberalizma, razvijena u djelima<br />
Kanta, Hayeka, Dworkina i Rawlsa, promišlja koncepciju moderne<br />
liberalne demokracije, utemeljene na vladavini zakona, zaštiti ljudskih<br />
i građanskih prava, na idejama jednakosti, pravde i čestitosti. U tome<br />
smislu, programi »pozitivne diskriminacije« najnižih društvenih slojeva<br />
u potpunosti su sukladni s navedenom liberalnom filozofijom koja<br />
štiti individualna prava.<br />
S navedenih polazišta ekonomska i kulturna globalizacija trebaju<br />
biti podvrgnute jasnoj konceptualnoj analizi s normativnim zahtjevom<br />
za globalizaciju odgovornosti sa svrhom zaštite globalne budućnosti<br />
čovječanstva. Neka vrsta demokratske kontrole kao i vladavina prava<br />
jednako su tako nužni u našem globaliziranom svijetu.<br />
Središnja zadaća globalne politike – da zapriječi globalni kaos koji<br />
prijeti kao neizbježni učinak nekontrolirane globalizacije – implicira,<br />
među inima, i ustroj međunarodnog pravnog poretka s nekom vrsti globalne<br />
demokratske vladavine. No, glede izgradnje globalne demokracije<br />
i vladavine prava nadaje se odsudno pitanje na koje je teško dati odgovor:<br />
Kako ustrojiti politiku globalne vladavine u našem podijeljenom<br />
globaliziranom svijetu?<br />
108
GOTTFRIED KÜENZLEN<br />
Fakultät für Sozialwissenschaften, Universität der Bundeswehr München,<br />
Neubiberg, Deutschland /<br />
Fakultet društvenih znanosti, Sveučilište Bundeswehra u Münchenu,<br />
Neubiberg, Njemačka<br />
DIE ANDERE SEITE DER GLOBALISIERUNG:<br />
DIE NEUE MACHT DER RELIGION WELTWEIT<br />
ALS KULTURELLE UND POLITISCHE HERAUSFORDERUNG<br />
Die Religion ist in die Geschichte zurückgekehrt. Nach der (zumindest<br />
vorläufigen) Entkräftung der politischen Ideologien, deren<br />
säkular-diesseitige Heilsversprechen die Geschichte des 20. Jahrhunderts<br />
so tiefgreifend bestimmt haben, ist die Wiederkehr der Religion<br />
weltweit unübersehbar: Als Lebensführungsmacht, als Garant kultureller<br />
Identität und als religiös-politische Gestaltungskraft. Wir verstehen<br />
die heutige Weltlage, ihre Krisen, Konflikte und Kriege, aber auch das<br />
Selbstverständnis und Selbstbewusstsein der außereuropäischen Kulturen<br />
und Völker nicht mehr, wenn wir nicht auch die Rückkehr der<br />
Religion als „Lebensmacht” (Max Weber) wahrnehmen.<br />
Neben der Skizzierung dieses Vorgangs, stellt der Vortrag die Frage<br />
nach den kulturellen und politischen Herausforderungen, in die insbesondere<br />
die säkularen Gesellschaften des Westens gestellt sind.<br />
DRUGA STRANA GLOBALIZIRANJA:<br />
NOVA MOĆ RELIGIJE DILJEM SVIJETA<br />
KAO KULTURALNI I POLITIČKI IZAZOV<br />
Religija se vratila natrag u povijest. Prema barem privremenom<br />
slabljenju političkih ideologija kojih je sekularno ovostrano obećanje<br />
spasa tako obuhvatno odredilo povijest 20. stoljeća, povratak religije<br />
diljem svijeta je nepredvidljiv: kao moć upravljanja životom, kao garant<br />
kulturalnog identiteta te kao religijsko politička snaga upravljanja.<br />
Mi više ne možemo razumijeti današnji položaj svijeta, njegove krize,<br />
sukobe i ratove, ali također ni samorazumijevanje ni samosvijest<br />
izvaneuropskih kultura i naroda, ako ne zapazimo također i povratak<br />
109
eligije kao »životne sile« (Max Weber). Uz skiciranje ovoga procesa,<br />
izlaganje postavlja pitanje o kulturalnim i političkim izazovima, u kojima<br />
se nalaze osobito sekularna društva zapada.<br />
MLADEN LABUS<br />
Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Institute for Social Research in Zagreb, Croatia<br />
FILOZOFSKI PROBLEMI MULTIKULTURALIZMA<br />
Multikulturalizam je izraz liberalne političke filozofije. To je oblik<br />
odgovora na potlačenost kulturnih manjina unutar nacionalno konstituirane<br />
države. Osnovni oblik ove potlačenosti je nepriznavanje Drugog<br />
i Drugačijeg. Kultura je u svom najširem određenju istoznačna s identitetom<br />
jedne narodne ili nacionalne zajednice i pojedinca. Negiranje<br />
ovog identiteta ili njegovo nepriznavanje, u ontološkom smislu znači<br />
ne samo potencijalno uništenje dotične kulture, nego i univerzalnih<br />
principa ljudskog duha i bîti same kulture. Stoga će se i tema primarno<br />
usmjeriti na povijesnofilozofijsku problematizaciju temeljnih pojmova<br />
(kultura, identitet, Drugi, priznavanje ljudskih prava itd.) u mišljenju<br />
velikih mislilaca J. J. Rousseaua, C. L. Montesquieua, J. S. Milla, I.<br />
Kanta, G. W. F. Hegela i dr.<br />
PHILOSOPHICAL PROBLEMS OF MULTICULTURALISM<br />
Multiculturalism is an expression of liberal political philosophy. It<br />
is a form of response to the oppression of cultural minorities inside<br />
nationally constituted state. The basic form of this oppression is unrecognition<br />
of Other or Different. Culture is in its own largest definition<br />
synonymous with the identity of one national community and individual.<br />
Negation of this identity or its unrecognition, in ontological sense<br />
means not only potentially destruction of concerned culture, but even<br />
destruction of universal principles of human spirit and the essence of<br />
culture. Therefore, this theme will primary be concentrated on the hi-<br />
110
storical and philosophical notions of culture, identity, Others, recognition,<br />
human rights etc., in thought of great thinkers J. J. Rousseau, C. L.<br />
Monesquieu, J. S. Mill, I. Kant, G. W. F. Hegel and others.<br />
JIN-WOO LEE<br />
Abteilung für Philosophie, Universität Keimyung, Daegu, Korea /<br />
Odsjek za filozofiju, Sveučilište Keimyung, Daegu, Koreja<br />
IST EINE WELTBÜRGERLICHE GESELLSCHAFT MÖGLICH?<br />
KOSMOPOLITISMUS UND DIE ZUKUNFT<br />
DER DEMOKRATIE<br />
Die vorliegende Studie lässt sich von der These inspirieren, dass<br />
die Philosophie ihren Gegenstand durch eine bestimmte normative<br />
Perspektive erst erzeugt. Die philosophische Fragestellung des Kosmopolitismus,<br />
wie sich eine Assoziation freier und gleicher „Weltbürger”<br />
mit Mitteln der universalistischen Moral herstellen lässt, entwirft erst<br />
den normativen Erwartungshorizont, der den Blick auf die vernunftlose<br />
Wirklichkeit lenkt.<br />
Die vernunftlose Wirklichkeit lässt sich durch den Terminus der<br />
„Weltrisikogesellschaft” charakterisieren, den Ulrich Beck zur Diagnose<br />
unserer von allen möglichen Katastrophen heimgesuchten Zeit<br />
einführt. Katastrophen führen vor Augen, wie unsicher die Fundamente<br />
sind, auf denen wir den nationalen Staat und damit die Demokratie errichtet<br />
haben. Je mehr sich die Risiken globalisieren, umso mehr werden<br />
wir zu „weltbürgerlichem Bewusstsein” angehalten.<br />
Trotz der Erkenntnis der sich globalisierenden Risiken sind wir<br />
primär „Staatsbürger” und nicht „Weltbürger“. Aber es lässt sich nicht<br />
leugnen, dass nationalstaatliche Grenzen an Bedeutung verlieren. Ausgehend<br />
von der Annahme, dass die Weltgesellschaft mehr als der Weltmarkt<br />
ist, möchte ich das „kosmopolitische Moment” der transnationalen<br />
Entgrenzung hervorheben, um eine universalistische Moral der<br />
weltbürgerlichen Gesellschaft im Hinblick auf die Zukunft der Demokratie<br />
zu entwickeln.<br />
111
JE LI MOGUĆE SVJETSKO GRAĐANSKO DRUŠTVO?<br />
KOZMOPOLITIZAM I BUDUĆNOST DEMOKRACIJE<br />
Moja studija nadahnuta je tezom da filozofija svoj predmet izgrađuje<br />
tek kroz određenu normativnu perspektivu. Filozofsko postavljanje<br />
pitanja kozmopolitizma, kako sredstvima univerzalističkog morala<br />
uspostaviti udruženje slobodnih i jednakih »građana svijeta«, zasniva<br />
tek normativan horizont očekivanja koji svrće pogled na bezumnu<br />
stvarnost.<br />
Bezumna stvarnost dade se okarakterizirati pojmom »društva svjetskoga<br />
rizika«, koji Ulrich Beck uvodi kao dijagnozu vremena koje su<br />
zadesile sve moguće katastrofe. Katastrofe predočuju kako su nesigurni<br />
temelji na kojima smo izgradili nacionalnu državu a time i demokraciju.<br />
Što se više rizici globaliziraju, tim više postajemo prisiljeni na<br />
»svjetskograđansku svijest«.<br />
Usprkos spoznaji rizika koji se globaliziraju, mi smo prvenstveno<br />
»građani države« a ne »građani svijeta«. Ne može se međutim poreći da<br />
granice nacionalne države gube na značenju. Polazeći od pretpostavke<br />
da je svjetsko društvo više kao tržište, htio bih istaknuti »kozmopolitski<br />
moment« transnacionalnog razgraničenja, kako bih razvio univerzalistički<br />
moral svjetskograđanskog društva s obzirom na budućnost<br />
demokracije.<br />
LUKA LUBI<br />
Fakultet umjetnosti, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija /<br />
Faculty of Arts, University of Ljubljana, Slovenia<br />
GLOBALIZACIJA IZ PERSPEKTIVE<br />
FILOZOFSKE ANTROPOLOGIJE<br />
Središnji problem filozofske antropologije Helmutha Plessnera je<br />
koncept koji govori o ekscentričnoj pozicionalnosti. S koncepcijom<br />
ljudskog bića kao ekscentrično pozicionalnog bića Plessner je pokušao<br />
nadići tradicionalnu metafiziku. S ontološke perspektive upravo je filozofija<br />
kao tradicionalna metafizika bila ona koja je pokušala razotkriti<br />
112
statičku bit stvari, uključujući bit čovjekove naravi. Nasuprot tome, teorija<br />
ekscentrične pozicionalnosti govori o ne-determinizmu ljudskog<br />
bića: čovjek je ono što od sebe napravi. Ekscentričnost se kao takva<br />
ne postavlja kako bi nedvojbeno bila učvršćena u svom položaju. Čini<br />
se da bi donekle sličan mogao biti slučaj s objektima za koje kažemo<br />
da su globalizirani. To što je globalizirano neprestano se naime opire<br />
jasnom učvršćenju. Čini se stoga da bi globalizacija djelomično mogla<br />
biti manifestacija ekscentričnosti čovjekovog položaja. Ako je tomu<br />
tako, kako se možemo nositi s globalizacijom?<br />
GLOBALIZATION FROM THE PERSPECTIVE<br />
OF PHILOSOPHICAL ANTHROPOLOGY<br />
The central problem of Helmut Plessner’s philosophical anthropology<br />
is a concept about eccentric positionality. With the conception of<br />
human being as an eccentric positional being Plessner tried to overcome<br />
traditional metaphysics. From the ontological perspective it was<br />
philosophy as a traditional metaphysics the one that tried to uncover<br />
the statical essence of things, including the essence of man’s nature.<br />
Contrary to that the theory of eccentric positionality speaks about indeterminism<br />
of human being: a man is what he makes out of himslef.<br />
Eccentricity as such does not stand to be univocally fixed in its position.<br />
It seems that something similar could be the case with objects for which<br />
we say that they are being globalised. That what is being globalised<br />
is namely incessantly defiying an univocall fixation of its position. It<br />
seems therefore that globalization could be in a way a manifestation of<br />
the eccentricity of man’s position. If this is true, how can we stand the<br />
globalization?<br />
113
MARCEL V. MĂCELARU<br />
Evangelical Theological Seminary, Osijek, Croatia /<br />
Evanđeoski teološki fakultet, Osijek, Hrvatska<br />
THEOLOGY AND GLOBALIZATION:<br />
MODELS OF AND MODELS FOR ENCOUNTER<br />
Theological responses to, and interactions with, ‘globalization’ are<br />
scarce and varied, although specific terminology referring to this phenomenon<br />
has been used in theological literature for almost three decades.<br />
As such, systematic reflection on the encounter between theology<br />
and ‘globalization’ has become necessary. After offering a definition of<br />
‘globalization’ as a multifaceted phenomenon, whose influence affects<br />
economic, politic, civic, cultural and religious parameters worldwide,<br />
this study presents four possible types of interaction between theology<br />
and ‘globalization’: divergence, convergence, adaptation and ‘prophetic’<br />
response. Assessing the usefulness of each of these as methodological<br />
models, the study concludes that the ‘prophetic response’ type of<br />
interaction may prove most fruitful in relating theology (and possibly<br />
other theoretical disciplines) and ‘globalization’.<br />
TEOLOGIJA I GLOBALIZACIJA:<br />
MODELI I MODELI ZA SUSRET<br />
Teološke reakcije na, i interakcije s, ‘globalizacijom’ oskudne su i<br />
raznolike, iako je u teološkoj literaturi posljednjih gotovo tri desetljeća<br />
bila korištena specifična terminologija koja je upućivala na taj fenomen.<br />
Kao takva, sustavna refleksija susreta između teologije i ‘globalizacije’<br />
postala je neophodna. Nakon iznošenja definicije ‘globalizacije’ kao<br />
fenomena s mnogostrukim vidovima čiji utjecaj djeluje na ekonomske,<br />
političke, građanske, kulturne i religiozne parametre diljem svijeta, ova<br />
studija predstavlja četiri moguća tipa međudjelovanja između teologije<br />
i ‘globalizacije’: divergenciju, konvergenciju, prilagodbu i ‘proročki’<br />
odgovor. Ocjenjujući primjenjivost svakog od njih kao metodoloških<br />
modela, studija zaključuje da bi se tip međudjelovanja »proročkog«<br />
odgovora mogao pokazati najplodonosnijim u povezivanju teologije (i<br />
moguće ostalih teoretskih disciplina) i ‘globalizacije’.<br />
114
NENAD MALOVIĆ<br />
Katholisch-Theologische Fakultät, Universität Zagreb, Kroatien /<br />
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />
EINE WELT – EINE WAHRHEIT – EINE RELIGION?<br />
KAPITALISMUS ALS ANTWORT?<br />
Die aktuelle Globalisierung offenbart sich am intensivsten im wirtschaftlichen<br />
Bereich. Transnationale Korporationen sind permanent<br />
darauf ausgerichtet, ihren Profit zu vermehren. Sie bedienen sich dabei<br />
fortschrittlicher Techniken und Kommunikationswege, die die Technik<br />
möglich macht. Die Welt ist trotz aller bestehenden Unterschiede<br />
ein „Dorf“, und dieses „Dorf” wird einer Uniformierung des Lebens in<br />
fast allen seinen Bereichen unterzogen. Das Kapital wird als das einzig<br />
wahre Ziel dargestellt, das dem individuellen menschlichen Leben einen<br />
Sinn verleihen kann, und für die Welt als ein Ganzes ist es die sie<br />
einende „Wahrheit“. In diesem Sinne kann der zeitgenössische Kapitalismus<br />
als Pseudoreligion betrachtet werden, die Anspruch auf Universalität<br />
und Absolutheit erhebt und über einen eigenen Kultus verfügt.<br />
Das ist in der von religiösen Elementen durchdrungenen Terminologie<br />
der Marketing-Maschinerie besonders ausgeprägt. Diese setzt bei den<br />
religiösen Bedürfnissen des Menschen an, ob es sich hierbei um Werbung<br />
für bestimmte Produkte handelt oder aber um das Image, das die<br />
Korporationen von sich selbst in der Öffentlichkeit kreieren.<br />
JEDAN SVIJET – JEDNA ISTINA – JEDNA RELIGIJA?<br />
KAPITALIZAM KAO ODGOVOR?<br />
Aktualna globalizacija događa se najvećim intenzitetom na gospodarskom<br />
području. Transnacionalne korporacije teže permanentnom<br />
povećanju profita služeći se pri tom uznapredovalom tehnikom i mogućnostima<br />
komunikacije koje tehnika nudi. Svijet je, usprkos postojećih<br />
razlika, »jedno selo«, a to »jedno selo« podvrgava se uniformizaciji<br />
života u gotovo svim njegovim područjima. Kapital se predstavlja kao<br />
jedini pravi cilj koji pojedinačnom ljudskom životu može dati smisao, a<br />
za svijet kao cjelinu on je »istina« koja ga ujedinjuje. U tom smislu su-<br />
115
vremeni kapitalizam možemo promatrati kao pseudoreligiju sa zahtjevom<br />
univerzalnosti i apsolutnosti, te s vlastitim kultom. To je osobito<br />
vidljivo u, s religioznim elementima prožetoj, terminologiji marketinške<br />
mašinerije koja se »priključuje« na čovjekove religiozne potrebe,<br />
bilo da se radi o reklamiranju pojedinih proizvoda ili pak o slikama koje<br />
korporacije o sebi stvaraju u javnosti.<br />
MILE MARINČIĆ<br />
Ivanić Grad, Hrvatska /<br />
Ivanić Grad, Kroatien<br />
SVJETSKI ETOS I GLOBALIZACIJA<br />
Proces globalizacije je tu. On se jednostavno događa. Protivili mu<br />
se ili ne, njegov tijek je nezaustavljiv. To ne znači da trebamo pesimistički<br />
pomisliti: Ništa ne mogu ili ne možemo učiniti, to se jednostavno<br />
događa itd. Naprotiv, upravo zato jesmo bića koja posjeduju razum<br />
kako bismo mogli promotriti, razumjeti, procijeniti… te mijenjati ono<br />
što nije dobro, a zadržati i osnažiti ono što je dobro. Imamo obvezu i<br />
zadaću učiniti sve što je u našoj moći da ovaj proces bude na dobro<br />
čovjeka i svijeta. Činjenica je kako etika (moral) teško prati utrku s<br />
tehničko-tehnološkim, pa i znanstvenim napretkom, gotovo možemo<br />
reći da zaostaje za njim. To ne znači da suvremeni svijet ne treba etiku.<br />
Štoviše, on vapi za etikom i moralom.<br />
Međutim, klima koja je stvorena na umjetan način želi reći: svako<br />
neka radi onako kako misli da je dobro. Na taj način vrlo lako upadamo<br />
u zamke individualizma, koji neminovno vodi u nedosljednost te etički<br />
relativizam ili skepticizam. Odgojna komponenta je neophodna kako<br />
bismo učinili bilo kakvu promjenu u tom pravcu, ali isto tako treba poraditi<br />
na uređenju samoga društva, politike, gospodarstva…<br />
U stoljeću smo »integrativnih« procesa u znanosti, stoga smatram<br />
kako i ovo područje traži integrativni pristup, kako bi se iznjedrila što<br />
kvalitetnija rješenja i što potpuniji odgovori za budućnost svijeta i čovjeka.<br />
Neophodno je da se u te procese uvrsti i filozofiju (filozofe),<br />
odnosno etiku (etičare), onako kako je na to još davno ukazivao Platon<br />
u svojoj Državi, ali i mnogi poslije njega….<br />
116
WELTETHOS UND GLOBALISIERUNG<br />
Der Prozess der Globalisierung ist eine Tatsache, er vollzieht sich<br />
einfach. Ob wir uns ihm widersetzen oder nicht, sein Verlauf ist unaufhaltbar.<br />
Das bedeutet jedoch nicht, dass wir uns dem pessimistischen<br />
Gedanken: Ich kann nichts tun, oder wir können nichts tun, das geschieht<br />
einfach usw., überlassen sollen. Im Gegenteil, denn schließlich<br />
sind wir Geschöpfe, die mit Vernunft ausgestattet sind, die uns dazu befähigt<br />
nachzudenken, zu verstehen und zu beurteilen… und zu ändern,<br />
was nicht gut ist, oder zu wahren und zu fördern, was gut ist. Wir haben<br />
die Pflicht und die Aufgabe, alles zu tun, was in unserer Macht steht,<br />
damit sich dieser Globalisierungsprozess zugunsten des Menschen und<br />
der Welt auswirkt. Tatsache ist, dass die Ethik (Moral) nur mühsam<br />
Schritt hält mit dem technisch-technologischen und wissenschaflichen<br />
Fortschritt, fast könnte man sagen, dass sie hinter ihm zurückbleibt.<br />
Das heißt aber nicht, dass die moderne Welt keine Ethik benötigt, tatsächlich<br />
sehnt sie sich danach!<br />
Andererseits jedoch besagt das künstlich geschaffene geistige Klima<br />
der Gegenwart: Jeder soll tun, was er für richtig hält. Auf diese Weise<br />
geraten wir aber sehr leicht in die Fallstricke des Individualismus,<br />
der unweigerlich in Inkonsequenz sowie ethischen Relativismus oder<br />
Skeptizismus führt. Eine erzieherische Komponente ist notwendig, um<br />
eine Veränderung in dieser Richtung herbeizuführen, doch Handlungsbedürfnis<br />
zeigt sich ebenfalls in den Bereichen Gesellschaftsordnung,<br />
Politik, Wirtschaft usw.<br />
Unser Jahrhundert ist eine Zeit „integrativer” Prozesse in der Wissenschaft.<br />
Deswegen meine ich, dass dieses Gebiet einen integrativen<br />
Ansatz erforderlich macht, damit bessere Lösungen und möglichst vielseitige<br />
Antworten für die Zukunft der Welt und des Menschen gefunden<br />
werden. Es ist notwendig, auch die Philosophie (die Philosophen) bzw.<br />
die Ethik (die Ethiker) in diese Prozesse einzubinden, wie vor langer<br />
Zeit schon Platon im seinem Staat aufgezeigt hat, aber auch viele weitere,<br />
die nach ihm gekommen sind.<br />
117
BÉLA MESTER<br />
Institute for Philosophical Research of the Hungarian Academy of Sciences,<br />
Budapest, Hungary /<br />
Institut za filozofska istraživanja Mađarske akademije znanosti, Budimpešta,<br />
Mađarska<br />
SPACE AND TIME<br />
IN A GLOBAL WORLD<br />
It is a common place in the large literature on globalization that<br />
concepts of the ‘space’, ‘time’ and the ‘self’ have radically changed<br />
in the last decades during the process of globalization. My lecture offers<br />
an analysis of a few topic of the discussion on globalization, using<br />
these words metaphorically. My analysis will be focussed on Manuel<br />
Castells’ famous (and in the same time infamous) terms “space of flow”<br />
and “timeless time”, and on a more classical (and very problematic)<br />
term, Hannah Arendt’s “selflessness”. By the analysis of the uses of<br />
these terms in the writings of the mentioned authors and their followers<br />
I will try to demonstrate: (1) the possible meanings of these terms can<br />
be mere metaphorical only; (2) they fitted in political philosophy only,<br />
as metaphors of the phenomenon often named “the public place of a political<br />
community”; (3) they are organic parts of the modern discussion<br />
on the meaning and possibility of a political community, rooted in the<br />
contractualist classics of the early modernity.<br />
PROSTOR I VRIJEME<br />
U GLOBALNOM SVIJETU<br />
U posljednjim je desetljećima za vrijeme procesa globalizacije radikalna<br />
promjena koncepata ‘prostora’, ‘vremena’ i ‘sebstva’ postala<br />
opće mjesto u opsežnoj literaturi o globalizaciji. Moje izlaganje iznosi<br />
analizu nekoliko tema rasprave o globalizaciji, metaforički koristeći<br />
te riječi. Moja će analiza biti usredotočena na slavne (i u isto vrijeme<br />
ozloglašene) izraze Manuela Castellsa »prostor protoka« i »bezvremeno<br />
vrijeme«, i na nešto klasičniji (i vrlo problematični) pojam, onaj<br />
Hannah Arendt, o »gubitku sebe«. Analizom primjene ovih pojmova i<br />
118
izraza u radovima spomenutog autora i autorice te njihovih sljedbenika<br />
pokušat ću demonstrirati sljedeće: (1) moguće značenje tih pojmova i<br />
izraza može biti samo metaforičko; (2) oni su podesni samo u političkoj<br />
filozofiji kao metafore fenomena često nazivanog »javnim mjestom<br />
političke zajednice«; (3) oni su organski dijelovi suvremene rasprave o<br />
značenju i mogućnosti političke zajednice, ukorijenjene u kontraktualističkim<br />
klasicima ranog moderniteta.<br />
HELENA MOTOH<br />
Science and Research Centre of University of Primorska, Koper, Slovenia /<br />
Centar za znanost i istraživanje, Sveučilište u Primorskoj, Koper, Slovenija<br />
“OLYMPIC SPIRIT“:<br />
CHINESE POLICIES AND THE UNIVERSALITY<br />
OF HUMAN RIGHTS<br />
Ever since 2001, when China was selected host of the 2008 Olympics,<br />
this choice was challenged by an array of controversies, mostly<br />
focusing on the human rights issues. These critical evaluations were<br />
answered by measures of Chinese authorities: from the 2003 constitutional<br />
amendment to the justifications made by referring to the “Asian<br />
values” and introduction of Hu Jintao’s program of the “harmonious<br />
society”.<br />
The paper focuses mainly on the intercultural aspects of the debate<br />
on the status of human rights in China. Firstly, an analysis explores the<br />
main issues and compares different ways in which they were assessed<br />
in China and abroad. Secondly, the discrepancies of these assessments<br />
are analyzed through two main frameworks: the doctrine of the universal<br />
human rights, and the doctrine of harmonious society, based on<br />
the Confucian worldview. Finally, the current debates on the issues of<br />
human rights are examined through the intercultural juxtaposition of<br />
these two frameworks and (im)possibilities of the dialogue between the<br />
two are assessed.<br />
119
»OLIMPIJSKI DUH«:<br />
KINESKE POLITIČKE SMJERNICE I<br />
UNIVERZALNOST LJUDSKIH PRAVA<br />
Još od 2001., nakon što je Kina odabrana da bude domaćin Olimpijskih<br />
igara 2008., taj je izbor bio izložen nizu kontroverzi, koje su se<br />
većinom usredotočile na pitanja ljudskih prava. Na ove kritičke ocjene<br />
odgovoreno je mjerama kineskih vlasti: od 2003. godine ustavnim<br />
amandmanom opravdanjima upućenim na »Azijske vrijednosti« i uvođenjem<br />
Hu Jintaovog programa »harmoničnog društva«.<br />
Rad se u većoj mjeri usredotočuje na međukulturne aspekte debate<br />
o statusu ljudskih prava u Kini. Prvo se analizom istražuju glavna pitanja<br />
i uspoređuju različiti načini na koje su ljudska prava bila ocijenjena<br />
u Kini i u inozemstvu. Drugo, neusklađenosti tih ocjena analiziraju<br />
se pomoću dva glavna djelatna okvira: doktrine univerzalnih ljudskih<br />
prava i doktrine harmoničnog društva, zasnovanog na konfucijanskom<br />
svjetonazoru. Na kraju, tekuće debate o problemima ljudskih prava preispitane<br />
su pomoću međukulturne supostavljenosti ovih dvaju djelatnih<br />
okvira i (ne)mogućnosti dijaloga tih dviju ocijenjenih pozicija.<br />
ARTO MUTANEN<br />
Lappeenranta Univeristy of Technology, Lappeenranta, Finland /<br />
Tehnološko sveučilište Lappeenranta, Lappeenranta, Finska<br />
ABOUT A FOUNDATION OF<br />
PHILOSOPHY OF GLOBALIZATION<br />
The globe is globalizing. The notion of globalization is used in different<br />
contexts and in different meanings; the notion mixes fact and<br />
fiction – existent and non-existent.<br />
The notion of globalization refers to, for example, economic, political<br />
and cultural processes which exceed nation-state borders. There<br />
is no philosophical, i.e. conceptual foundation of globalization. Western<br />
philosophical metanarratives – Liberalism and Enlightenment – are<br />
120
interpreted locally; there is no global interpretation of the metanarratives.<br />
The notion of understanding plays a central role in all philosophies<br />
of globalization. Etymologically ‘understanding’ means standing between<br />
differences, for example, between fact and fiction. An expert<br />
stands between hopes and reality – between non-existent and existent.<br />
The understanding becomes factual when the expert realizes the hopes.<br />
The logic of expertise is a general theory of realizing. As a truly general<br />
theory the logic of expertise is boundary-crossing-global. So, philosophy<br />
of expertise is a key notion behind a conceptual foundation of a<br />
philosophy of globalization.<br />
O UTEMELJENJU<br />
FILOZOFIJE GLOBALIZACIJE<br />
Zemljina kugla se globalizira. Pojam globalizacije koristi se u različitim<br />
kontekstima i u različitim značenjima; sam pojam miješa činjenice<br />
i fikciju – postojeće i nepostojeće.<br />
Pojam globalizacije upućuje na, primjerice, ekonomske, političke<br />
i kulturne procese koji nadilaze granice nacionalne države. Ne postoji<br />
<strong>filozofsko</strong> utemeljenje, tj. konceptualno utemeljenje globalizacije. Zapadni<br />
filozofski metanarativi – liberalizam i prosvjetiteljstvo – interpretiraju<br />
se lokalno; ne postoji globalna interpretacija metanarativa.<br />
Pojam razumijevanja igra središnju ulogu u svim filozofijama globalizacije.<br />
Etimološki ‘razumijevanje’ znači stajanje među razlikama,<br />
primjerice, između činjenice i fikcije. Stručnjak se nalazi između nada<br />
i stvarnosti – između postojećeg i nepostojećeg. Razumijevanje postaje<br />
činjenično nakon što stručnjak shvati nade. Logika stručnosti je opća<br />
teorija shvaćanja. Kao istinski opća teorija logika stručnosti predstavlja<br />
globalno prelaženje granica. Dakle, filozofija stručnosti ključni je pojam<br />
u pozadini konceptualnog utemeljenja filozofije globalizacije.<br />
121
JÓZEF NIŻNIK<br />
Institute of Philosophy and Sociology, Polish Academy of Sciences, Warsaw,<br />
Poland /<br />
Institut za filozofiju i sociologiju, Poljska akademija znanosti, Varšava, Poljska<br />
PHILOSOPHY AND THE DYNAMICS OF<br />
SYMBOLIC UNIVERSE IN THE GLOBAL WORLD<br />
The paper has been focused on the idea of a symbolic universe as a<br />
conceptual tool which can be used to analyse the effects of globalization.<br />
The author maintains that the coherence of a symbolic universe<br />
belongs to the fundamental mental needs of humans. Globalization<br />
seems to have ambiguous effects on our symbolic universe(s). On the<br />
one hand it opens a way for its extension and enrichment, but on the<br />
other it strongly affects its coherence. The paper is referring – among<br />
others – to two publications of the author (Symbols and Cultural Adaptation,<br />
Warsaw 1985 – in Polish, and The Arbitrariness of Philosophy,<br />
Davies Publishing Group, Aurora, Colorado 2006 – in English). Presenting<br />
the view which is called metaphilosophical functionalism, the<br />
author argues that the fundamental function of philosophy consists of<br />
securing or rebuilding the coherence of symbolic universe. In the time<br />
of globalization the shattered symbolic universes require conceptual restructuring<br />
which can be provided by philosophical thought performing<br />
its function that has always been the main feature of philosophy.<br />
FILOZOFIJA I DINAMIKE SIMBOLIČKOG UNIVERZUMA<br />
U GLOBALNOM SVIJETU<br />
Izlaganje je usredotočeno na ideju simboličkog univerzuma kao<br />
konceptualnog oruđa koje može biti upotrijebljeno za analizu učinaka<br />
globalizacije. Autor tvrdi da koherencija simboličkog univerzuma pripada<br />
fundamentalnim mentalnim potrebama ljudi. Čini se da globalizacija<br />
ima dvosmislene učinke na naš(e) simbolički(e) univerzum(e). S<br />
jedne strane ona oslobađa put za njegovo proširenje i obogaćenje, dok s<br />
druge ona snažno djeluje na njegovu koherenciju. Rad upućuje – među<br />
ostalim – na dva objavljena autorova djela (Simboli i kulturna prila-<br />
122
godba, Varšava 1985. – na poljskom, i Arbitrarnost filozofije, Davies<br />
Publishing Group, Aurora, Colorado 2006. – na engleskom). Predstavljajući<br />
gledište koje je nazvano metafilozofskim funkcionalizmom, autor<br />
tvrdi da se fundamentalna funkcija filozofije sastoji u osiguravanju<br />
i ponovnoj izgradnji koherencije simboličkog univerzuma. U vrijeme<br />
globalizacije razbijeni simbolički univerzumi zahtijevaju konceptualno<br />
restrukturiranje koje može pružiti filozofska misao obavljajući svoju<br />
funkciju koja je oduvijek bila glavna osobina filozofije.<br />
HENNING OTTMANN<br />
Lehrstuhl für Politische Theorie und Philosophie, Geschwister-Scholl-Institut,<br />
München, Deutschland /<br />
Visoka škola za političku teoriju i filozofiju, Geschwister-Scholl-Institut,<br />
München, Njemačka<br />
MORALITÄT UND SITTLICHKEIT<br />
IN DER SICH GLOBALISIERENDEN WELT<br />
Die politische Moderne führt zum Konflikt von Moralität uind Sittlichkeit.<br />
Es wird gezeigt, worin dieser Konflikt besteht und wie er aufzuheben<br />
ist.<br />
MORALNOST I OBIČAJNOST<br />
U SVIJETU KOJI SE GLOBALIZIRA<br />
Politička moderna dovodi do konflikta moralnosti i običajnosti. U<br />
izlaganju će biti pokazano u čemu se taj konflikt sastoji i kako ga treba<br />
prevladati.<br />
123
JESÚS PADILLA GÁLVEZ<br />
Faculty of Legal and Social Sciences, University of Castilla-La Mancha,<br />
Toledo, Spain /<br />
Fakultet pravnih i društvenih znanosti, Sveučilište Castill-La Mancha, Toledo,<br />
Španjolska<br />
IS GLOBALIZATION A NEW IDEOLOGY?<br />
Before we can answer this question, we need to clarify what this<br />
question refers to. We have to find out if “globalization” can semantically<br />
be related to ideology. Ideology denotes the entirety of our personal<br />
judgements, ideas and views based on knowledge, experience and<br />
sensation by which we perceive and interpret the world, the individual’s<br />
position in it and the whole society. If we use an enlightened perspective<br />
we consider ideology as a kind of prejudice by which ration is dominated.<br />
Why is this relevant for the context of globalization? Generally<br />
speaking, globalization stands for the process of ongoing international<br />
interconnection and progress in nearly all areas of life, such as e.g. in<br />
economy, politics, culture and communication. This view involves the<br />
implicit experience of change that affects not only our environment, our<br />
society and its institutions but also the states and their citizens. The environment<br />
and its resources are a pre-requisite for globalization. Due to<br />
the process of constant market liberalization the resources are changed<br />
and ultimately destroyed. In this paper we will deal with the question if<br />
political measures exert any control in this dialectic mechanism.<br />
JE LI GLOBALIZACIJA NOVA IDEOLOGIJA?<br />
Prije nego što budemo mogli odgovoriti na to pitanje, trebamo razjasniti<br />
na što ono upućuje. Moramo doznati može li »globalizacija« semantički<br />
biti povezana s ideologijom. Ideologija denotira cjelokupnost<br />
naših osobnih prosudbi, ideja i gledišta zasnovanih na znanju, iskustvu<br />
i osjetilnosti pomoću kojih mi percipiramo i interpretiramo svijet, individualni<br />
položaj u njemu i cijelo društvo. Ako koristimo prosvijećenu<br />
perspektivu, ideologiju smatramo vrstom predrasude kojom dominira<br />
racio. Zašto je to važno za kontekst globalizacije? Općenito govoreći,<br />
124
globalizacija predstavlja proces neprestanog međunarodnog međupovezivanja<br />
i napretka u gotovo svim područjima životima, primjerice u<br />
ekonomiji, politici, kulturi i komunikacijama. Ovo gledište obuhvaća<br />
implicitno iskustvo promjene koje utječe ne samo na naš okoliš, na naše<br />
društvo i njegove institucije, već također na države i njihove građane.<br />
Okoliš i njegovi resursi preduvjet su globalizacije. Zahvaljujući procesu<br />
konstantne liberalizacije tržišta resursi su promijenjeni i na kraju<br />
uništeni. U ovom radu bavit ćemo se pitanjem vrše li političke mjere<br />
ikakav nadzor u ovom dijalektičkom mehanizmu.<br />
ATTILA PATÓ<br />
Hungarian Philosophical Society, Szeged, Hungary /<br />
Mađarsko <strong>filozofsko</strong> društvo, Szeged, Mađarska<br />
AMBIVALENCES OF MODERNITY<br />
The presentation aims at reflecting on the ambivalences of globalization<br />
in the context of the discourse on modernity. We have witnessed<br />
a fierce debate on modernity in the context of “postmodernism” during<br />
the 1980’s. During the discourse the role of ideologies, ethics, and even<br />
some of the very basic values of traditional philosophical tradition (for<br />
instance the legitimacy of rational procedures, the quest for perfection,<br />
teleological aspects of human history) were challenged. Still, some influential<br />
ambitions intended to restore some of the basic principles of<br />
modernity. At least there we have a basic presumption of modernity:<br />
social, cultural and political questions might be solved through rational<br />
procedures. There is however need for values shared by all members<br />
(individuals, states, communities) involved. In this context the problem<br />
would then be whether questions in politics and ethics might be solved<br />
without the modern paradigm of rational consensus based on certain<br />
values that generally speaking are ideologically grounded? If we take<br />
the example of responsibility for a community we may discern some of<br />
the ambivalences concerning debated issues of political thinking in the<br />
last decades. In a provocative manner the question would sound like<br />
125
that: does globalization allow us to have any ethically grounded values<br />
for political communities?<br />
AMBIVALENCIJE MODERNITETA<br />
Ova prezentacija smjera reflektirati ambivalencije globalizacije u<br />
kontektsku diskursa o modernitetu. Svjedočili smo žestokoj debati o<br />
modernitetu u kontekstu »postmodernizma« tijekom 1980-ih. Tijekom<br />
te rasprave dovedena je u pitanje uloga ideologija, etike, pa čak i nekih<br />
osnovnih vrijednosti tradicionalne filozofske tradicije (primjerice<br />
legitimnost racionalnih postupaka, težnja za savršenstvom, teleološki<br />
aspekti ljudske povijesti). Međutim, neke utjecajne težnje namjeravaju<br />
obnoviti neke od osnovnih načela moderniteta. Ono što u najmanju<br />
ruku imamo osnovna je pretpostavka moderniteta: društvena, kulturna<br />
i politička pitanja mogla bi se riješiti pomoću racionalnih postupaka.<br />
Postoji, međutim, potreba za vrijednostima koje dijele svi oni pripadnici<br />
(individue, države, zajednice) koji su s njima povezani. U tom bi<br />
kontekstu problem tada bio bi li se pitanja u politici i etici mogla riješiti<br />
bez moderne paradigme racionalnog konsenzusa zasnivanog na određenim<br />
vrijednostima koje su, općenito govoreći, ideologijski utemeljene?<br />
Uzmemo li za primjer odgovornost prema zajednici možemo razaznati<br />
neke od ambivalencija koje se tiču raspravljenih pitanja o problemima<br />
političkog razmišljanja u posljednjim desetljećima. Na provokativan<br />
način pitanje bi imalo prizvuk sličan ovom: dopušta li nam globalizacija<br />
da imamo ikakve etički utemeljene vrijednosti za političke zajednice?<br />
126
TOMISLAV PETKOVIĆ<br />
Faculty of Electrical Engineering and Computing, University of Zagreb,<br />
Croatia /<br />
Fakultet elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />
KUHNOVA TEORIJA ZNANSTVENIH REVOLUCIJA<br />
U GLOBALIZACIJI/ UTEMELJENJU<br />
SUVREMENOG RAZVOJA FIZIKE<br />
Najnoviji razvoj fizike, koliko ga u globalnim razmjerima možemo<br />
pojmiti, počiva uveliko na velikim međunarodnim akceleratorskim<br />
pokusima u kojima se otkrivaju novi podaci za Standardni model (SM)<br />
fizike čestica i jezgara kao i za teorijska proširenja izvan SM-a. Ovaj<br />
razvoj se zasniva i na suvremenoj paradigmi kvarkova u svijetu čestica,<br />
te novoj paradigmi moderne kozmologije što ju obogaćuje kvantna<br />
gravitacija. Međutim, cilj ovog članka nije sam o sebi opis modernog<br />
razvoja fizike, već pojmotvorno iznašanje nekoliko najnovijih uvida što<br />
zajedno pripadaju fizici i filozofiji fizike. Naše težnje se nadovezuju<br />
na klasičnu Kuhnovu teoriju znanstvenih revolucija i suvremenu pojavu<br />
i pojam globalizacije. Odlučujuće je pitanje, ovdje, je li pročelje<br />
suvremene fizike više sumjerljivo Kuhnovoj paradigmi poimanja znanosti<br />
ili Popperovu evolucijskome modelu znanosti što se kao princip<br />
pretpostavlja u tome pročelju? U članku se zagovara temeljni Kuhnov<br />
pogled o nepotpunosti znanstvenih pojmova odnosno revolucija u fizici,<br />
sve dotle dok se ne prilagode u drugim poljima mišljenja odnosno<br />
globalno ih ne usvoji znanstvena zajednica. Na tragu Kuhnove teorije,<br />
napose su obrađeni odabrani primjeri za revoluciju, pojmotvorni model<br />
ili pojam u fazama razvoja novovjekovne, rane moderne i suvremene<br />
fizike: kopernikanska revolucija, model crnog tijela, pojam izranjanja<br />
u fizici (kozmologiji), religiji i današnjim znanostima o životu. U pitanjima<br />
utemeljenja budućeg napretka znanosti (fizike) Th. S. Kuhn je<br />
danas važan i zanimljiv, a ne marginalni mislilac. S namjerom uključivanja<br />
moderne fizike u prepoznavanje korijena globalizacije što je<br />
god više moguće, protumačit ćemo povijesni dolazak Nielsa Bohra u<br />
Zagreb prije 50 godina (listopad, 1958.) pionirskim i »lokalnim« događajem<br />
u okviru vrlo ranih pojavljivanja »globalnih« ideja u hrvatskome<br />
127
prostoru. Posjet utemeljitelja kvantne mehanike, Kopenhagenske interpretacije<br />
i principa komplementarnosti, zasigurno ima veliku ulogu u<br />
modernom razvoju hrvatske fizike i filozofije, znanostima i kulturi u<br />
cjelini čak i danas. Poznati etički postulat odgovornosti i napose zahtjev<br />
za globalizacijom odgovornosti, kojima se svojstveno odlikuju fizičari<br />
i filozofi koji se bave razvojem znanosti, neizbježno će se povezati s<br />
glavnim pitanjima u predavanju.<br />
KUHN’S THEORY OF SCIENTIFIC REVOLUTIONS<br />
IN THE GLOBALIZATION/FOUNDATION<br />
OF THE CONTEMPORARY DEVELOPMENT OF PHYSICS<br />
Recent development of physics, as far as we are able to comprehend<br />
it on the global relations, seems much has been gaining by the big<br />
international accelerator experiments discovering a new data for the<br />
Standard model (SM) of particle and nuclear physics as well as for the<br />
theoretical insights beyond the SM. This development deals also with<br />
a contemporary paradigm of the quarks of the particle world and a new<br />
paradigm of modern cosmology advanced by the quantum gravitation.<br />
However, the aim of this paper is not to describe a modern development<br />
of physics itself, but to formulate some up-dated concepts which bring<br />
together physics and the philosophy of physics. Our aspirations follow<br />
the classical Kuhn’s theory of scientific revolutions and actual points<br />
of the concept and phenomenon of globalization. An important issue<br />
herein is that actual front of physics more commensurable to the Kuhn’s<br />
paradigm of understanding of science or to the Popper’s evolutionary<br />
model of science which is assumed to underlie that front. A paper recalls<br />
the basic Kuhn’s view on the incompleteness of scientific notions<br />
or revolutions in physics, until they were adjusted into other fields of<br />
thought or being globally accepted by the scientific community. On the<br />
Kuhn’s trail analyses were focussed on the special examples in the areas<br />
of classical, early modern and contemporary physics, respectively:<br />
the Copernican revolution, model of blackbody radiation, and the concept<br />
of emergence in physics (cosmology), religion and in life sciences<br />
today. In respect to the questions of the foundations of future development<br />
of science, i.e. physics, Th. S. Kuhn is today rather important and<br />
128
interesting than marginal thinker. To involve modern physics in order<br />
to identify the roots of globalization as much as possible, the historical<br />
visit of Niels Bohr to Zagreb before 50 years (October, 1958) will be<br />
enlightened as the pioneering and “local” event related to the very early<br />
born of “global” ideas in the Croatian space. The visit of the founder of<br />
quantum mechanics, Copenhagen interpretation and Complementarity<br />
principle, plays certainly important role in the modern development of<br />
the Croatian physics and philosophy, and in sciences and culture in general<br />
even today. A general ethical postulate of responsibility and particularly<br />
a request for the globalization of responsibility, as their own<br />
characteristic habit of the physicists and philosophers who are thinking<br />
the development of science, will be inevitably connected to the issues<br />
discussed in the presentation.<br />
ESTELLA PETRIĆ-BAJLO<br />
English Department, University of Zadar, Croatia /<br />
Odjel za engleski jezik i književnost, Sveučilište u Zadru, Hrvatska<br />
THE PRODUCTION OF GLOBALIZATION<br />
In 1871 a famous American poet Walt Whitman published his highly<br />
optimistic poem entitled “A Passage to India”, in which he celebrates<br />
the opening of the Suez Canal (1869), which made possible bringing<br />
together East and West. Furthermore, from Whitman’s point of view,<br />
this great engineering intervention into the natural geo-scape was a<br />
clear indication that the process of unification of the globe had become<br />
irreversible. Whitman’s idea of progress, however, relies on spatial relations<br />
as can be clearly concluded from section 2 of the poem (“The<br />
earth …connected by network … The oceans to be crossed, the distant<br />
brought near, The lands to be welded together …”). E. M. Forster, a famous<br />
British novelist, did not share Whitman’s optimism. As an ironic<br />
response to Whitman’s poem, Forster published his (last) novel A Passage<br />
to India in 1924. Unlike Whitman, Forster concetrates in his novel<br />
on the social and political implications of the same process, which in<br />
the end results in the deepening of the differences between races and<br />
129
cultures, as if the simple elimination of the natural barrier could in no<br />
way produce a social space that would guarantee freedom for all.<br />
In recent years Whitman’s idea of a network seems to have intermingled<br />
with Forster’s emphasis on social implications of the process<br />
thus resulting in a whole range of phenomena like “consumption, corporate<br />
power and the complex and often loosely interpreted network<br />
of socioeconomic forces that have come to be known as globalization.”<br />
(J. Annesley, Fictions of Globalization, 2006: 1). Unfortunately,<br />
“globalization offers both a theory of everything and an explanation<br />
of nothing.” (4). One can’t help noting an interesting fact explored in<br />
Fictions of Globalization, namely that “contemporary fiction’s concern<br />
for globalizing consumer culture” (7) can especially be found in recent<br />
American fiction in the works of W. Gibson, J. Lahiri, D. DeLillo<br />
and others. Moreover, it seems that, within the boundaries of American<br />
literature, there exists an “enduring preoccupation with business, economics<br />
and the market” (7) to which extent the book addresses authors<br />
like H. Melville and E. Hemingway. Considering the location of the<br />
contemporary British fiction, it can be briefly stated that it is more concerned<br />
with the “increasing importance of transnational markets … and<br />
the consequent repositioning of British fiction in ‘world literary space’”<br />
(J. F. English, A Concise Companion to Contemporary British Fiction,<br />
2006) than with the depiction of the consumer culture itself. It also<br />
seems worth noting here that while in the context of the contemporary<br />
American novel the emphasis is on the transformations of space which<br />
provides an understanding of the forces of globalization (J. Annesley:<br />
65), in Part III of J. F. English’s book (“Mutations of Form”), S. Keen<br />
writes about “the historical turn in British fiction” (167), emphasizing<br />
the rising status of historical fiction in the novels of A. S. Byatt, B.<br />
Evaristo, S. Rushdie, E. White and others.<br />
Thus being addressed in a variety of ways, at least in the context<br />
of literary fiction, globalization may be said to really offer a theory of<br />
everything and explanation of nothing. But, together with Henri Lefebvre,<br />
we can take it for granted that literature witnesses social processes<br />
and alterations in space. Contemporary literature witnesses the ongoing<br />
process of globalization, be it in terms of addressing the concrete problems<br />
of the consumer age or in terms of its concern for the transnational<br />
130
markets. In either case literary fiction is positioned in terms of what H.<br />
Lefebvre considers “social space.” And “(social) space is a (social)<br />
product.” (The Production of Space, 1974/ 1996: 26). Thus e.g. the<br />
Mediterranean has been transformed “into a leisure-oriented space for<br />
industrialized Europe.” (58). To explain this, philosophy “cannot be our<br />
point of departure… Clearly literary authors have written much of relevance.”<br />
(14). Focusing thus on literary procedures this paper will try to<br />
show that, due to its spatial orientation, globalization can be explained<br />
as a newly created social product.<br />
PROIZVOĐENJE GLOBALIZACIJE<br />
Walt Whitman, poznati američki pjesnik, objavio je 1871. god. pjesmu<br />
pod naslovom »A Passage to India«, kojom je, u vrlo optimističnom<br />
duhu, uzveličao otvaranje Sueskog kanala (1869.) koji je omogućio povezivanje<br />
Istoka i Zapada. Usto, iz Whitmanova kuta gledanja, ovom je<br />
velebnom tehničkom intervencijom u prirodni geografski krajolik jasno<br />
naznačen početak nepovratnog procesa objedinjavanja našega globusa.<br />
Whitmanova ideja progresa počiva, dakako, na prostornim odnosima,<br />
kako se jasno dade naslutiti iz drugog dijela pjesme (»Zemlja … povezana<br />
mrežom … da bi oceani bili približeni, udaljenosti smanjene,<br />
zemlje stopljene u jedno…«). E. M. Forster, poznati britanski romanopisac,<br />
nije dijelio Whitmanov optimizam. Kao ironičan odgovor na<br />
Whitmanovu pjesmu, Forster je 1924. god. objavio svoj (posljednji)<br />
roman A Passage to India. Za razliku od Whitmana, Forster se u svom<br />
romanu fokusira na socijalne i političke implikacije toga procesa, koji u<br />
konačnici rezultira produbljivanjem razlika među rasama i kulturama,<br />
kao da se jednostavnim uklanjanjem prirodne barijere ni na koji način<br />
ne može ostvariti društveni prostor koji bi jamčio slobodu za sve ljude.<br />
Čini se da se posljednjih godina Whitmanova ideja mreže ispremiješala<br />
s Forsterovim naglaskom na socijalnim implikacijama ovoga procesa,<br />
što je rezultiralo pojavom čitavog niza fenomena poput »potrošnje,<br />
gospodarske moći i složene i često puta neprecizno protumačene mreže<br />
društveno-ekonomskih silnica koje prepoznajemo kao globalizaciju.«<br />
(J. Annesley, Fictions of Globalization, 2006: 1). Nažalost, »globalizacija<br />
nam istovremeno nudi teoriju svega i objašnjenje ama baš ničega.«<br />
131
(4) Nemoguće je ne primijetiti zanimljivost koja je istražena u knjizi<br />
Fictions of Globalization, naime činjenicu da se »interes književne fikcije<br />
za globalizirajuću potrošačku kulturu« (7) posebno može pronaći<br />
u djelima suvremenih američkih pisaca kao što su W. Gibson, J. Lahiri,<br />
D. DeLillo i drugi. Čini se, štoviše, da na području američke književnosti<br />
postoji »trajna zaokupljenost poslovanjem, ekonomijom i tržištem«<br />
(7) u kojem smislu ova knjiga ukazuje i na pisce kao što su H. Melville<br />
i E. Hemingway. Razmotrimo li položaj suvremene britanske književnosti,<br />
moglo bi se kratko ustvrditi da je ova više usmjerena na »rastuću<br />
važnost transnacionalnih tržišta … i posljedičnog re-pozicioniranja britanske<br />
književnosti u okvirima ‘svjetskog književnog prostora’« (J. F.<br />
English, A Concise Companion to Contemporary British Fiction, 2006)<br />
negoli na prikaz potrošačke kulture same po sebi. Nije suvišno pripomenuti<br />
na ovome mjestu da, dok je u okvirima suvremenog američkog<br />
romana naglasak na preoblikovanjima prostora koji omogućuje razumijevanje<br />
silnica globalizacije (J. Annesley: 65), dotle primjerice u trećem<br />
dijelu (»Mutations of Form«) knjige J. F. English-a, S. Keen razmatra<br />
»zaokret ka povijesti u britanskoj književnosti« (167), naglašavajući<br />
pritom rastući ugled povijesnog romana autora ka što su A. S. Byatt, B.<br />
Evaristo, S. Rushdie, E. White i drugi.<br />
Pristupi li se dakle globalizaciji na različite načine, barem u kontekstu<br />
književne fikcije, zaista bi se moglo zaključiti da nam ovaj pojam<br />
istovremeno nudi i teoriju svega i objašnjenje ama baš ničega. Možemo<br />
se međutim složiti s H. Lefebvre-om da književnost svjedoči društvenim<br />
procesima i promjenama koje se zbivaju u prostoru. Suvremena<br />
književnost svjedoči procesu globalizacije koji je u tijeku, bez obzira na<br />
to radi li se o prikazu konretnih problema potrošačke ere ili o zaokupljenosti<br />
problemima transnacionalnog tržišta. U oba je slučaja književnost<br />
pozicionirana u okvirima onoga što H. Lefebvre naziva »društvenim<br />
prostorom.« A »(društveni) je prostor (društveni) proizvod.« (The Production<br />
of Space, 1974/ 1996: 26). Tako je primjerice Mediteran pretvoren<br />
u »prostor orijentiran na dokolicu za industrijaliziranu Evropu.«<br />
(58) Da bismo to objasnili »ne možemo krenuti od filozofije… Sasvim<br />
je jasno da je mnogo književnika o tome progovorilo na relevantniji<br />
način.« (14) Fokusirajući se stoga na književne postupke, ovaj će rad<br />
pokušati pokazati da se globalizacija, zbog svoje orijentiranosti na prostor,<br />
može objasniti kao novo-stvoreni društveni proizvod.<br />
132
DARKO POLŠEK<br />
Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia /<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />
FORGOTTEN ADVANTAGES OF GLOBALIZATION<br />
The paper argues in favor of globalization, its economic and cultural<br />
form. It is a polemic with a stream of globalization critics, notably<br />
with domestic ones. It draws a model of an “indigenous” culture without<br />
cultural products brought to the fore due to the globalization. The<br />
usual thesis that globalization brings cultural uniformity is disputed and<br />
rejected.<br />
Apart from the model, I speculate about the social-psychological<br />
reasons of “unpopularity” of globalization: about why we may predict<br />
that globalization would be more unpopular in “small cultures” than<br />
in “big” ones, from the rational-choice theory and theory of collective<br />
action perspectives: In small societies (cultures), people value identity<br />
and personal relationships more than in big ones where anonymity takes<br />
their places. So, there are psychological reasons for choosing “antiglobalization”<br />
and this kind of consideration clashes with the economic<br />
(and purely rational) reasons.<br />
ZABORAVLJENE PREDNOSTI GLOBALIZACIJE<br />
Tekst prilaže argumente u prilog ekonomskom i kulturnom obliku<br />
globalizacije. Riječ je o polemici s nizom kritičara globalizacije, posebno<br />
domaćih, koji zagovaraju model »autarkične« kulture, i zanemaruju<br />
koliko je kulturnih proizvoda upravo takvih kultura postalo globalno<br />
zahvaljujući ekonomskim procesima globalizacije. Raspravlja se o<br />
uobičajenoj tezi da globalizacija dovodi do kulturne jednoobraznosti,<br />
i ta se teza odbacuje.<br />
Osim razloga za globalizaciju, raspravljat ću o psiho-socijalnim razlozima<br />
za »nepopularnost« globalizacije: o tome zašto možemo predvidjeti<br />
kako će globalizacija biti nepopularnija u »malim kulturama«,<br />
iz perspektive teorije racionalnog izbora i kolektivne akcije: U malim<br />
društvima (kulturama) ljudi vrednuju identitet i osobne odnose više ne-<br />
133
goli u većim kulturama u kojima postoji veća količina anonimnosti.<br />
Zbog toga, s čisto psihološkog stajališta postoje razlozi za »anti-globalizaciju«<br />
i takvi tipovi razloga sukobljavaju se s ekonomskim (i čisto<br />
racionalnim) razlozima.<br />
ERIKA PRIJATELJ<br />
University of Ljubljana, Slovenia /<br />
Sveučilište u Ljubljani, Slovenija<br />
GLOBALIZATION – RELIGIOUS ASPECTS<br />
Nowadays world culture, which can be summed up in the term “modernity”,<br />
is truly global in the sense that it transcends nations, peoples,<br />
cultures, and religions both in its aims and its influence on people’s<br />
lives and structures of society.<br />
Globalization shapes individual and communal lives as well as the<br />
relationships within and among religions, societies and states. It is a<br />
complex reality with contradictory implications. It generates division<br />
and interaction, fragmentation and wholeness, tension and coherence,<br />
polarization and integration.<br />
Unless continually transformed by the transcendent perspective that<br />
each religion brings, the basic concepts that are necessary for truly humane<br />
societies get overlooked or reduced to expedient stopgaps. Without<br />
the constant contribution of spiritual values, the material well-being devolves<br />
into consumerism. On the other hand, one sees that the values<br />
promoted by modernism are strongly rejected by religious fundamentalists.<br />
The resulting tension between modernism and fundamentalism<br />
could be therefore called the great ideological debate of our day.<br />
GLOBALIZACIJA – RELIGIOZNI ASPEKTI<br />
Današnja svjetska kultura, koja se može sažeti u pojmu »modernitet«,<br />
istinski je globalna u smislu koji nadilazi nacije, narode, kulture i<br />
religije kako u njenim ciljevima tako i u njenom utjecaju na živote ljudi<br />
i strukture društva.<br />
134
Globalizacija oblikuje individualne i zajedničke živote kao i odnose<br />
unutar i među religijama, društvima i državama. Ona je složena stvarnost<br />
s proturječnim implikacijama. Ona proizvodi diobe i međudjelovanja,<br />
fragmentacije i cjelovitost, napetosti i koherenciju, polarizaciju<br />
i integraciju.<br />
Osim ako nisu neprestano preobražavani transcendentalnom perspektivom<br />
koju donosi religija, osnovni koncepti koji su potrebni za<br />
istinski humana društva bivaju previđeni ili svedeni na sredstva podesna<br />
za privremenu nuždu. Bez trajnog doprinosa duhovnih vrijednosti,<br />
materijalna dobrobit zapada u konzumerizam. S druge strane, može se<br />
vidjeti da religiozni fundamentalisti snažno odbijaju vrijednosti koje<br />
promovira modernizam. Stoga bi se rezultirajuća napetost između modernizma<br />
i fundamentalizma mogla nazvati velikom ideološkom debatom<br />
naših dana.<br />
STJEPAN RADIĆ<br />
Katolički bogoslovni Fakultet Đakovo, Sveučilište u Osijeku, Hrvatska /<br />
Katholisch-Theologische Fakultät Đakovo, Universität Osijek, Kroatien<br />
MOGUĆNOSTI I GRANICE PROJEKTA ‘SVJETSKI ETOS’<br />
U PERSPEKTIVI DIJALOGA MEĐU RELIGIJAMA<br />
Švicarski teolog Hans Küng izašao je početkom devedesetih godina<br />
prošlog stoljeća s tezom da se u naporu za stvaranjem jednog globalnog<br />
svjetskog mira moraju nužno u obzir uzeti i velike svjetske religije. U<br />
tom smislu njegova je osnovna teza da nema svjetskog mira bez mira<br />
među velikim religijama, kako između religija abrahamovske tradicije<br />
tako i među religijama dalekog istoka. Osnovne obrise jedne takve<br />
globalne etike zasnovane na dijalogu među religijama Küng je iznio na<br />
najeksplicitniji način u svojoj knjizi Projekt svjetski etos. Osnovne teze<br />
koje Küng donosi jesu: 1. Nema opstanka ljudskom rodu bez svjetskog<br />
etosa; 2. Nema svjetskog mira bez religijskog mira; 3 Nema religijskog<br />
mira bez religijskog dijaloga. U tom smislu dužnost je svih religija naglašavati<br />
ono što ih zbližava, a ne ono što ih rastavlja. Upravo u etičkim<br />
načelima, tj. onom što Küng naziva ethos, religije su bliže jedna drugoj<br />
135
nego li u dogmama. Unatoč pozitivnim elementima, projekt Svjetski<br />
etos sadrži i određene sumnje poput: dokle pojedine religije mogu ići u<br />
dijalog, a da to ne postane puki sinkretizam.<br />
MÖGLICHKEITEN UND GRENZEN DES PROJEKTS<br />
‘WELTETHOS’ IN DER PERSPEKTIVE DES<br />
INTERRELIGIÖSEN DIALOGS<br />
Der schweizerische Theologe Hans Küng veröffentlichte Anfang<br />
der neunziger Jahre des vorigen Jahrhunderts die These, dass man,<br />
wenn man das Ziel verfolge, einen globalen Weltfrieden zu schaffen,<br />
die großen Religionen berücksichtigen müsse. Seine zentrale These<br />
diesbezüglich lautet, dass es keinen Frieden gebe ohne den Frieden<br />
zwischen den großen Religionen, worin sowohl die Religionen der abrahamitischen<br />
Tradition als auch die östlichen Religionen eingeschlossen<br />
sind. Den wesentlichen Umriss einer solchen Ethik hat Küng in seinem<br />
Buch Projekt Weltethos dargelegt. Darin führt er die folgenden drei<br />
wichtigen Thesen aus: 1. Es gibt keinen Fortbestand des Menschengeschlechts<br />
ohne ein Weltethos; 2. Es gibt keinen Weltfrieden ohne religiösen<br />
Frieden; 3. Es gibt keinen religiösen Frieden ohne religiösen<br />
Dialog. Insofern ist es die Pflicht aller Religionen, das zu betonen, was<br />
sie verbindet, und nicht das, was sie trennt. Denn hinsichtlich ethischer<br />
Grundsätze bzw. hinsichtlich dessen, was Küng als Ethos bezeichnet,<br />
stehen sich die Religionen näher als in ihren Lehraussagen. Zu diskutieren<br />
sind aber auch die kritischen Momente des Weltethos-Projekts:<br />
Wie weit können z.B. die einzelnen Religionen im Dialog aufeinander<br />
zugehen und sich annähern, ohne dass es zu einem bloßen Synkretismus<br />
wird, etc.?<br />
136
PREDRAG REŽAN<br />
Osnovna škola »Obrovac«, Obrovac, Hrvatska /<br />
“Obrovac” Elementary School, Obrovac, Croatia<br />
GLOBALIZACIJA KAO ETIČKI IZAZOV<br />
Samuel P. Huntington u knjizi Sukob civilizacija i preustroj svjetskog<br />
poretka, svijet s kraja 20. stoljeća dijeli na devet civilizacija. Huntington<br />
civilizaciju određuje kao političku, gospodarsku i kulturnu tvorevinu,<br />
pri čemu je religija njena važna značajka. Kako globalizacijski<br />
procesi obuhvaćaju interakciju navedenih čimbenika, a pitanja koja se<br />
pritom čovjeku nameću pogađaju samu njegovu bit, razvijanje i njegovanje<br />
moralnog osjećaja od presudne je važnosti za miroljubivu koegzistenciju<br />
među civilizacijama. Čovjek je, iako »bačen« na međucivilizacijske<br />
razdjelnice, zasigurno onaj koji jedini može preuzeti korektivnu<br />
ulogu globalizacijskog procesa.<br />
GLOBALIZATION AS AN ETHICAL CHALLENGE<br />
Samuel P. Huntington in his book The Clash of Civilizations and<br />
the Remaking of the World divides the world from the late 20 th century<br />
into nine civilizations. Huntington defines civilization as a political,<br />
economical and cultural creation whose very important characteristic<br />
is religion. As globalization processes include the interaction of named<br />
factors, and questions which, as a result come to a human, strike hisown<br />
very essence, it is crucial to develop and cherish the moral sense<br />
how civilizations could peacefully co-exist. A human, although he is<br />
‘thrown’ to inter-civilisation cross-roads, is definitely the only one who<br />
can take the corrective role in globalization process.<br />
137
VANI ROŠČIĆ<br />
Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska /<br />
Department of Philosophy, University of Zadar, Croatia<br />
ODNOS OSOBE I UMJETNOSTI<br />
Tijekom izlaganja osvrnuti ćemo se na L. Pareysonovu interpretaciju<br />
odnosa osobe i umjetnosti, koje ćemo promatrati u svjetlu dinamizma<br />
globalizacije.<br />
Onaj koji stvara umjetnost uvijek je jedna konkretna i živa osoba<br />
koja se, da bi formirala i oblikovala, koristi vlastitim mišljenjem, etikom,<br />
načinom interpretacije stvarnosti i postavljanjem prema životu,<br />
jednom riječju koristi cjelokupnu osobnost. Jedinstvena i neponovljiva<br />
osobnost, natopljena određenom kulturnom klimom, samu sebe čini stilom.<br />
Različitost stilova ne kompromitira samu umjetnost nego joj nudi<br />
uvijek novo i neiscrpno bogatstvo. Analogno tome kultura kao bitni element<br />
koji ustanovljuje identitet ljudske osobe i umjetnosti, svoj doprinos<br />
globalizaciji, za razliku od ekonomije i politike koje idu prema homogenizacji,<br />
može dati upravo preko pluralnosti kulturnih identiteta.<br />
RAPPORTTO TRA PERSONA ED ARTE<br />
Durante questa esposizione faremo riferimento all’interpretazione<br />
di L. Pareyson dell’ arte e della persona quali si possono guardare nella<br />
luce di dinamismo della globalizzazione. Colui che crea l’arte é sempre<br />
una persona concreta e viva, che nel formare e modellare usa il proprio<br />
pensiero e la propria morale, il proprio modo di vivere e d’interpretare<br />
la realtà, in una parola, usa la propria personalità nella sua totalità. La<br />
persona unica e irripetibile, impregnata di un determinato clima culturale,<br />
diviene lei stessa lo stile. La differenza tra gli stili artistici non<br />
compromette l’arte stessa ma le offre una ricchezza sempre nuova e inesauribile.<br />
Analogicamente possiamo dire che il contributo della cultura,<br />
intesa come elemento essenziale che costruisce l’identità della persona<br />
e dell’arte puó essere, a differenza dell’ economia e della politica che<br />
vanno verso un’omogeneizzazione, la pluralità delle identità culturali.<br />
138
SLOBODAN SADŽAKOV<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Novom Sadu, Srbija /<br />
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia<br />
PRAVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE<br />
Temeljni procesi koji se nazivaju imenom globalizacije neizbježno<br />
se posreduju i u sferi prava (razvoj pravne svijesti, donošenje pravnih<br />
akata itd.) Pravnom regulacijom presudno se konstituiraju okviri moderne<br />
društvenosti i svjedoči se o povijesno dosegnutoj »mjeri stvari«,<br />
tj. o pravnoj »kondenzaciji« određenih ideja i interesa. U aktualnom<br />
trenutku u sferi prava uočljiva je značajna ambivalentnost između dosegnutog<br />
i mogućeg, ambivalentnost između dalje univerzalizacije<br />
pravnih određenja i parcijalnih političko-ekonomskih interesa. U svom<br />
izlaganju problematizirat ću posebno neka od pitanja koja su prisutna u<br />
području međunarodnog krivičnog prava, kao i pitanja vezana za pravnu<br />
regulaciju globalnih ekoloških problema.<br />
THE LEGAL ASPECTS OF GLOBALIZATION<br />
The fundamental process in this epoch which we call the globalization<br />
is inevitably mediated in a legal field. The legal regulation is<br />
forming borders of modern sociability and testifies the historically achieved<br />
“measure of things” or the legal “condensation” of certain ideas<br />
and interests. At this moment, we can see ambivalence between attained<br />
and possible in legal field, the ambivalence between further universalisation<br />
of the legal dispositions and partial politically-economical interests.<br />
In this lecture I will question some problems from international<br />
criminal law, and also some of the problems related to legal regulation<br />
of global ecological problems.<br />
139
LUCA MARIA SCARANTINO<br />
International Council for Philosophy and Humanistic Stiudies, Paris, France /<br />
Međunarodni savjet za filozofiju i humanističke studije, Pariz, Francuska<br />
CONSTRUCTING IDENTITIES<br />
IN A GLOBAL WORLD<br />
Identity can roughly be conceived in two different ways: as an<br />
objective entity or as an endless process of intersubjective exchange.<br />
The first corresponds to a metaphysical structure of knowledge, the<br />
latter has been developed by the critical and pragmatic tradition. This<br />
paper attempts to show how this second process can be intermingled<br />
with the dynamics of cultural diversities, whereas a theoretically open<br />
morality joins a pragmatic conception of knowledge. This results into<br />
shifting the level of cultural interaction from ethics to morality, and<br />
requires to build morality on a pragmatic theory of knowledge, thus<br />
leading to a kind of non-dogmatic or “critical universalism”.<br />
IZGRADNJA IDENTITETA<br />
U GLOBALNOM SVIJETU<br />
Identitet se ugrubo može pojmiti na dva različita načina: kao objektivan<br />
entitet ili kao beskrajan proces intersubjektivne razmjene. Prvi je<br />
podudaran s metafizičkom strukturom znanja, potonji je razvila kritička<br />
i pragmatička tradicija. Ovo izlaganje nastoji pokazati kako ovaj drugi<br />
proces može biti izmiješan s dinamikom kulturnih raznolikosti, s obzirom<br />
da se teorijski otvoren moralitet pridružuje pragmatičkoj koncepciji<br />
znanja. To rezultira izmjenjivanjem razine kulturnog međudjelovanja<br />
od etike do moraliteta, i zahtijeva izgradnju moraliteta zasnovanu na<br />
pragmatičkoj teoriji znanja, vodeći time prema vrsti nedogmatskog ili<br />
»kritičkog univerzalizma«.<br />
140
ŽELJKO SENKOVIĆ<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Osijeku, Hrvatska /<br />
Philosophische Fakultät, Universität Osijek, Kroatien<br />
APORIJE O SVJETSKOM ETHOSU<br />
Naglašavanje ethosa i vrlina pri razmatranju društvene problematike<br />
oduvijek je bilo privlačno vrlo raznolikom krugu mislilaca. Međutim,<br />
dok suvremena društva stoje na pragu sve većih, dosad neviđenih<br />
kriza, upitno je što danas zapravo može značiti projekt – svjetski ethos.<br />
Hans Küng na putu k novom svjetskom moralnom preporodu istaknuto<br />
mjesto daje trima velikim monoteističkim religijama, a pri tome možda<br />
odveć sociologizira i unificira. Pomirenja koja Küng traži, kako među<br />
različitim kulturama tako i u svim društvenim mehanizmima, proturječe<br />
biti modernih društvenih struktura. U njima pretežu sukobi, suprotni i<br />
inkompatibilni socijalni ideali, a pluralistička retorika prvenstveno prikriva<br />
dubinu tih sukoba. Filozofski i konkretno problemski artikulirati<br />
navedene prijepore, te razmotriti mogućnosti dolaženja do autentičnog<br />
moralnog konsenzusa na globalnoj razini, svrha je ovog izlaganja.<br />
APORIEN ZUM WELTETHOS<br />
Die Betonung des Weltethos und der Tugenden in Diskussionen<br />
über die Gesellschaftsproblematik war einem großen Kreis von Denkern<br />
schon immer sehr naheliegend. Angesichts der stets wachsenden<br />
und bislang ungekannten Krisen, mit denen sich zeitgenössische Gesellschaften<br />
auseinanderzusetzen haben, stellt sich die Frage nach der<br />
aktuellen Bedeutung des Projektes Weltethos. Auf der Suche nach einer<br />
neuen weltweiten moralischen Wiedergeburt hebt Hans Küng die Bedeutung<br />
der drei großen monotheistischen Weltreligionen hervor, wobei<br />
er vielleicht übermäßig soziologisierend und unifizierend verfährt.<br />
Die Aussöhnung, die Küng sowohl zwischen verschiedenen Kulturen<br />
als auch zwischen allen gesellschaftlichen Mechanismen fordert, widersprechen<br />
dem Wesen moderner Gesellschaftsstrukturen. In ihnen<br />
überwiegen nämlich Konflikte zwischen gegensätzlichen und inkompatiblen<br />
Gesellschaftsidealen, deren Tiefe in der pluralistischen Rhetorik<br />
verborgen bleibt. Die angeführten Konflikte philosophisch und konkret<br />
141
zu artikulieren und die Möglichkeit eines autenthischen Konsenses zu<br />
erwägen, ist das Ziel dieser Darlegung.<br />
KORANA SIMONOVIĆ<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
KOMERCIJALIZACIJA OSJEĆAJA<br />
U KONTEKSTU NEO-LIBERALNOG GLOBALIZMA<br />
U radu propitujem fenomen komercijalizirane osjećajnosti koji<br />
uspostavlja tržišna sfera u kontekstu neo-liberalnog globalizma. Prvo<br />
razrađujem pretpostavku da tržište dominira nad čovjekom, između<br />
ostaloga pomoću procesa komercijalizacije osjećaja, koji možemo promatrati<br />
kao sastavni dio cjelokupne emocionalizacije društva, o kojima<br />
postoji epistemička šutnja koja još više podržava navedenu dominaciju.<br />
Iz tih procesa izvlačim moment straha kao mehanizma društveno-tržišne<br />
kontrole koji pomaže ostvarivanju načela ovladavanja nad čovjekom<br />
i prirodom. Zaključujem da se osvjetljavanjem problematike odnosa<br />
tržišta i emocija može pomoći u razumijevanju društvenih procesa koji<br />
određuju destruktivni odnos prema životu općenito.<br />
COMMERCIALIZATION OF FEELINGS<br />
IN CONTEXT OF NEO-LIBERAL GLOBALISM<br />
The article questions a phenomenon of commercialization of feelings<br />
which is adjusted by market sphere in a context of neo-liberal globalism.<br />
First part elaborates presumptions of market sphere dominating<br />
over a man through process of commercialisation of feeling as a part<br />
of process of emotionalisation of society, about which there is an epistemological<br />
silence, which support announce domination. From these<br />
processes I extract moment of fear, like mechanism of socio-market<br />
control, which helps realisation of principle of domination over man<br />
and nature. In last section I conclude that work on lightening the relation<br />
between market and emotions can help in understanding of social<br />
process which defines destructive relation toward life in general.<br />
142
OLGA SIMOVA<br />
Fakultät für Wirtschafts- und Sozialwissenschaften, Paisii-Hilendarski-Universität,<br />
Plovdiv, Bulgarien /<br />
Fakultet za gospodarske i društvene znanosti, Sveučilište »Paisii Hilendarski«,<br />
Plovdiv, Bugarska<br />
DIE POLITISCHE ORDNUNG ANGESICHTS<br />
DER HERAUSFORDERUNGEN DER GLOBALISIERUNG<br />
Durch die Ausbreitung der sozialen und vor allem der Wirtschaftsbeziehungen<br />
weit über die Staatsgrenzen hinaus ergibt sich eine ganze<br />
Reihe von Herausforderungen an die Grundsätze der modernen politischen<br />
Ordnung wie Souveränität, Bürgerschaft, repräsentative Demokratie.<br />
In Hinblick auf die Globalisierung versuchen zeitgenössische<br />
radikale Denker nicht nur diese Prinzipien, sondern auch die allgemeinen<br />
theoretischen Grundlagen der Politik in einer globalisierten Welt zu<br />
überdenken. In diesem Beitrag werden die theoretischen Vorschläge,<br />
die die postmoderne Soziologie (Bauman), die „Theorie der reflexiven<br />
Modernisierung” (Beck, Giddens) und die „Theorie des globalen Zeitalters”<br />
(Albrow) entwickelt haben, kritisch beleuchtet. Die wichtigsten<br />
anthropologischen und erkenntistheoretischen Voraussetzungen und<br />
Konsequenzen dieser Theorien werden mit denen früherer radikaler<br />
Doktrinen (etwa Anarchismus, Marxismus, Utopismus) verglichen. Die<br />
Hauptthese der heutigen Theorien, der zufolge durch die Globalisierung<br />
ein radikaler gesellschaftlicher Wandel bereits eingetreten ist und<br />
der Politik nichts anderes übrig bleibt, als sich anzupassen oder gar zu<br />
verschwinden, wird in Frage gestellt. Es werden die vorhersehbaren<br />
politischen Folgen solcher Doktrinen umrissen. Dagegen wird auf bestimmte<br />
Prinzipien der bestehenden politischen Ordnung hingewiesen,<br />
die den Herausforderungen der Globalisierung entsprechen können.<br />
POLITIČKO UREĐENJE<br />
PRED IZAZOVIMA GLOBALIZACIJE<br />
Kroz proširivanje društvenih i prije svega gospodarskih odnosa daleko<br />
preko državnih granica uspostavlja se jedan cijeli niz izazova za<br />
143
temeljna načela suvremenoga političkog uređenja poput suvereniteta,<br />
građanstva i reprezentativne demokracije. S obzirom na globaliziranje,<br />
pokušavaju suvremeni radikalni mislioci promisliti ne samo ova načela<br />
nego i općenite teoretske temelje politike u globaliziranom svijetu. U<br />
ovom prilogu kritički se osvjetljavaju teoretski prijedlozi koje su razvili<br />
postmoderna sociologija (Bauman), »teorija refkeksivnoga moderniziranja«<br />
(Beck, Giddens) i »teorija globalnoga doba« (Albrow).<br />
Najvažnije antropološke i spoznajnoteorijske pretpostavke i posljedice<br />
ovih teorija uspoređuju se s onima ranijih radikalnih doktrina (otprilike<br />
anarhizmom, marksizmom i utopizmom). Glavna teza današnjih teorija,<br />
prema kojoj je preko globaliziranja već nastupila radikalna društvena<br />
podjela pa politici inače ništa ne preostaje nego da se na to prilagodi<br />
ili čak nestane, dovodi se u pitanje. To će ocrtati predvidljive političke<br />
posljedice takvih doktrina. Nasuprot tome upućuje se na određena<br />
načela postojećeg političkog poretka, koji mogu odgovoriti izazovima<br />
globalizacije.<br />
RICCARDO SIRELLO<br />
Liceo Classico “G. Chiabrera”, Savona, Italia /<br />
Klasični licej »G. Chiebrera«, Savona, Italija<br />
MONDIALISATION, GLOBALIZATION:<br />
RUPTURE OU CONTINUITÉ<br />
Si l’on examine le rapport entre Philosophy and Globalization, il est<br />
indispensable d’affronter tout d’abord la question du mundus et du globus,<br />
à savoir la dimension philosophique er symbolique de deux termes<br />
totalement différents: la mondialisation et la globalisation.<br />
Le terme de mondialisation (en allemand Wet-Geschicthe) utilisé<br />
par les langues romanes assume une signification plutôt différente de<br />
celle de globalisation, d’origine anglo-saxonne. Le premier indique le<br />
monde structuré en tant que sens -le sens structuré comme monde, et<br />
son affaiblissement au sein du nichilisme postmoderne- tandis que le<br />
deuxième se rapporte à l’homo tecno-economicus qui ne dépend que<br />
144
des limites de la production, limites dominées par un nouvel épisthème<br />
de la competitivité et du néoliberalisme sauvage.<br />
La globalisation s’agit d’une succession des évolutions des globalisations<br />
ou de la disparition des catégories traditionnelles occidentales<br />
désormais enterrées?<br />
La déconstrution et la perte progressive du sens en philosophie nécessite<br />
une reconstruction conceptuelle au sein du processus progressif<br />
vers la globalisation. C’est pourquoi la richesse de chacun des horizons<br />
(philosophique et économique) pourrait être maintenue pour considérer<br />
et rendre évident ce qui a simplement mûri, d’abord de manière latente,<br />
ensuite de manière plus evidente: au sein de dualismes opposés visant<br />
à une homologation prepondérante entre les deux concepts, philosophique<br />
et économique.<br />
C’est dans ce sens que la lecture symbolique du mundus vu comme<br />
ce qui se pose à partir de et au-delà de à traves ses racines philosophiques,<br />
et celles du globus vu comme sphere, conquête et accomplissement<br />
pourraient encore une fois nous conduire vers un dialogue éthiquement<br />
responsable, un dialogue qui redéfinit la liberté, les droits de l’homme,<br />
un dialogue entre infini et fini visant à l’unicité des différences.<br />
MONDIJALIZACIJA, GLOBALIZACIJA:<br />
RASKID ILI KONTINUITET<br />
Preispitivajući odnos između Philosophy and Globalization, neophodno<br />
je prije svega suočiti se s pitanjem mundusa i globusa, tj. s <strong>filozofsko</strong>m<br />
i simboličnom dimenzijom dvaju potpuno različitih pojmova:<br />
mondijalizacije i globalizacije.<br />
Pojam modijalizacije (njem. Welt-Geschichte) u romanskim jezicima<br />
poprima ponešto različito značenje od pojma globalizacije koji<br />
je anglosaksonskog podrijetla. Prvi upućuje na svijet strukturiran kao<br />
smisao – smisao strukturiran kao svijet, te na njegovo slabljenje unutar<br />
postmodernog nihilizma, dok se drugi odnosi na homo tehno-economicusa<br />
koji ovisi jedino o granicama proizvodnje podređenima novom<br />
epistemu konkurentnosti i divljeg neoliberalizma.<br />
Kad je riječ o globalizaciji, radi li se o nizu razvoja globalizacijâ ili<br />
o nestanku tradicionalnih zapadnjačkih, danas pokopanih, kategorija?<br />
145
Dekonstrukcija i postupan gubitak smisla u filozofiji iziskuju pojmovnu<br />
rekonstrukciju unutar postupnog globalizacijskog procesa.<br />
Zbog toga bi se bogatstvo i jednog i drugog horizonta (<strong>filozofsko</strong>g i<br />
ekonomskog) moglo zadržati kako bi se predočilo ono što je jednostavno<br />
sazrijelo, najprije latentno, a zatim i na očigledniji način: unutar suprotstavljenih<br />
dvojnosti težeći pretežnoj homologaciji obaju koncepata,<br />
<strong>filozofsko</strong>g i ekonomskog.<br />
U tom smislu, simbolično čitanje mundusa, viđenog kao ono što se<br />
postavlja polazeći od i s one strane putem svojih filozofskih korijena,<br />
te globusa, viđenog kao sfera, osvajanje i ispunjenje, moglo bi nas još<br />
jednom dovesti do etički odgovornog dijaloga, dijaloga koji ponovo definira<br />
slobodu, ljudska prava, dijaloga između beskonačnog i konačnog<br />
koji teži objedinjenju razlika.<br />
NIKOLA SKLEDAR<br />
Visoka škola za poslovanje i upravljanje »Baltazar Adam Krčelić«, Zaprešić,<br />
Hrvatska /<br />
Accredited College of Business and Management “Baltazar Adam Krčelić”,<br />
Zaprešić, Croatia<br />
GLOBALIZACIJA I KULTURNI IDENTITET<br />
Globalizacija kao višedimenzionalan svjetski proces (gospodarski,<br />
politički, komunikacijski itd.) aktualan je problem naše današnjice i<br />
budućnosti. Kao takav u središtu je zanimanja suvremene društvene i<br />
humanističke znanosti u svijetu, a i kod nas. Tu se postavljaju pitanja o<br />
društvenim, gospodarskim, političkim i kulturnim, pozitivnim i negativnim<br />
posljedicama globalizacije za nacionalni i kulturni identitet.<br />
Prihvatljiv odgovor na naznačena pitanja jest da globalizacija kao<br />
dijalektička integracija u kojoj su očuvane i posebnosti, tj. kao prava<br />
sveza općega i posebnoga, ne treba značiti negaciju i brisanje nacionalnih<br />
kultura, kulturnih identiteta i kulturnoga pluralizma, već prije<br />
širenje i usvajanje nekih civilizacijskih procesa, fenomena i obrazaca<br />
ponašanja, prije svega na razini gospodarstva, medijskih i prometnih<br />
komunikacija, informatike, turizma.<br />
146
Duhovna kultura, naime, uz svoje opće, univerzalne vidike, sadrži i<br />
autohtone prostorno-vremenske (i osobne) stvaralačke vidike i izvore,<br />
fiksirane u jeziku i stvaralačkom rukopisu uopće.<br />
GLOBALIZATION AND CULTURAL IDENTITY<br />
Globalization, as a multidimensional worldly process (economical,<br />
political, communicational etc.) is an actual problem of the present and<br />
future life. Therefore it is central for modern social and humanistic science<br />
in the world, and with us. Questions are being asked considering<br />
social, economical, political and cultural, positive same as negative,<br />
consequences of globalization for national and cultural identity.<br />
The acceptable answer for those questions could be that globalization,<br />
as a dialectic integration which also preserves particularity, or a true<br />
connection of all universal and particular, does not have to mean negation<br />
and losing national cultures, cultural identities and cultural pluralism<br />
but rather spreading and appropriating some civilisation processes,<br />
phenomena and manners, primarily in economical sphere, media and<br />
traffic communications, informatics and tourism.<br />
Intellectual culture, namely, beside its general, universal views,<br />
consists of autonomous space and time (and personal) creative views<br />
and sources, fixed in language and also in creative writing in general.<br />
VOJKO STRAHOVNIK<br />
Faculty of Arts, University of Ljubljana, Slovenija /<br />
Fakultet umjetnosti, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija<br />
GLOBALIZATION AND THE PROJECT OF ETHICAL<br />
INTEGRATION: PLURALISTIC UNIVERSALISM AND<br />
COMMON-SENSE INTUITIONISM<br />
One of the challenges arising from globalization viewed as a multidimensional<br />
phenomenon is the possibility of a moral integration of the<br />
world or at least that of finding some plausible common ground for a<br />
147
meaningful ethical dialogue. Overcoming the moral fragmentation of<br />
the modern world is made even more difficult in light of the diversity of<br />
views in moral theory. Moral theory thus faces a challenge of providing<br />
a usable framework for moral discussion as a precondition for moral integration.<br />
In his latest book Moral Value and Human Diversity (2007),<br />
Robert Audi proposes a model of pluralistic universalism as a combination<br />
of most of the historically influential moral theories, namely, virtue<br />
ethics, Kantianism and utilitarianism. The three central values being<br />
advocated are freedom, justice and happiness. I discuss common-sense<br />
intuitionism as a fruitful and attractive integral part of the mentioned<br />
framework of pluralistic universalism and reject objections that it faces<br />
problems with irresolvable moral disagreement and dogmatism blocking<br />
ethical dialogue.<br />
GLOBALIZACIJA I PROJEKT ETIČKE INTEGRACIJE:<br />
PLURALISTIČKI UNIVERZALIZAM<br />
I ZDRAVORAZUMSKI INTUICIONIZAM<br />
Jedan od izazova koji izvire iz globalizacije viđene kao multidimenzionalan<br />
fenomen je mogućnost moralne integracije svijeta ili barem<br />
onaj koji pronalazi neki plauzibilni zajednički temelj za smisleni etički<br />
dijalog. Nadilaženje moralne fragmentacije modernoga svijeta postalo<br />
je još teže u svjetlu raznolikosti gledišta u moralnoj teoriji. Moralna<br />
teorija se stoga suočava s izazovom pružanja primjenjivog djelatnog<br />
okvira za moralnu raspravu kao preduvjeta za moralnu integraciju. U<br />
svojoj zadnjoj knjizi Moral Value and Human Diversity (2007.), Robert<br />
Audi nudi model pluralističkog univerzalizma kao kombinacije većine<br />
povijesno utjecajnih teorija morala, odnosno, etiku vrline, Kantovu etiku<br />
i utilitarizam. Tri središnje zastupljene vrijednosti su sloboda, pravednost<br />
i sreća. Raspravljam o zdravorazumskom intuicionizmu kao<br />
plodonosnom i privlačnom sastavnom dijelu spomenutog djelatnog<br />
okvira pluralističkog univerzalizma i odbacujem prigovore da se on suočava<br />
s problemima nerješivog moralnog neslaganja i dogmatizma koji<br />
blokira etički dijalog.<br />
148
ROK SVETLIČ<br />
Fakultät für humanistische Studien, Koper, Slowenien /<br />
Fakultet za humanističke studije, Koper, Slovenija<br />
ONTO-THEOLOGISCHE ÜBERRESTE IM 21.<br />
JAHRHUNDERT UND DIE ANOMALIE DES<br />
VORVERSTÄNDNISSES DER MENSCHENRECHTE –<br />
VERSCHIEBUNG DER FRAGE VOM „WAS” AUF DAS<br />
„WIE” DER MENSCHENRECHTE<br />
Ende des 18. Jahrhunderts, als eines der berühmtesten politischen<br />
Dokumente, Die Erklärung der Menschen- und Bürgerrechte, verabschiedet<br />
wurde, war die Antwort auf die Frage nach dem „Was” der<br />
Menschenrechte naheliegend, obwohl man damit das Neuland einer<br />
grundsätzlich anderen politischen Moral betrat. Auf die eine oder andere<br />
Weise wurden die Menschenrechte aus der Vernunft abgeleitet, d.h.<br />
aus einem Vermögen, das in einem „Evangelium der reinen Vernunft”<br />
seinen Niederschlag finden sollte. Eineinhalb Jahrhunderte später, im<br />
Jahre 1948, barg eine solche Antwort nicht nur viele Hindernisse, vielmehr<br />
war in den wenigen mageren Jahren der Entstehung der Allgemeinen<br />
Erklärung der Menschenrechte klar geworden, dass die Suche nach<br />
dem „Was” der Menschenrechte Tag für Tag immer tiefere Unstimmigkeiten<br />
zum Vorschein brachte. Trotz der Schwierigkeiten, trotz der Vorwürfe<br />
von Seiten nicht westlicher Mitglieder der Kommission, werden<br />
im Artikel 1 der Erklärung Würde, Vernunft und Gewissen erwähnt.<br />
Seitdem sind viele philosophische Strömungen aufgetaucht, die<br />
sich auf die traditionellen praktisch-philosophischen Kategorien (z.B.<br />
Vernunft, Gewissen, Subjekt, Verantwortlichkeit) sehr destruktiv ausgewirkt<br />
haben. Zieht man des Weiteren die ganze Plejade der nicht<br />
abendländischen Bedenken gegen die Menschenrechte in Betracht,<br />
kann man, ohne ein Risiko einzugehen, feststellen, dass heutzutage die<br />
Antwort auf das „Was” der Menschenrechte schwerer fällt denn je. An<br />
dieser Stelle kann eine strategische Neuerung vorgeschlagen werden:<br />
Erklären wir die Frage nach dem „Was” als überholt und widmen wir<br />
uns dem „Wie” der Menschenrechte. Die Menschenrechte sind da, sie<br />
existieren: Sie sind in zahlreichen Dokumenten festgelegt, in vielen<br />
149
Institutionen vorgeschrieben, die politische Rhetorik ist darauf gegründet,<br />
etc. Anstatt der positiven Aufgabe, welches Denken dem „Was”<br />
der Menschenrechte gerecht werden kann, schlagen wir eine negative<br />
Aufgabenstellung vor: Welches Denken kann dem „Wie” der Menschenrechte<br />
schaden? In diesem Beitrag wird gezeigt, dass sich durch<br />
die Postmoderne ein onto-theologisches Denken eingeschlichen hat,<br />
welches wie eine Linse wirkt, die den Blick auf die Menschenrechte<br />
verzerrt und dadurch eine der größten zeitgenössischen Gefährdungen<br />
für die Menschenrechte mit sich bringt.<br />
ONTO-TEOLOŠKI OSTACI U 21. STOLJEĆU I<br />
ANOMALIJA PREDRAZUMIJEVANJA LJUDSKIH PRAVA<br />
– PITAJUĆE PREVOĐENJE OD »ŠTO« NA »KAKO«<br />
LJUDSKIH PRAVA<br />
Krajem 18. stoljeća, kad je objavljen jedan od najpoznatijih političkih<br />
dokumenata, Tumačenje ljudskih i građanskih prava, nije bilo teško<br />
naći odgovor na pitanje »što« ljudskih prava, premda je time nastupila<br />
nova zemlja temeljno drugačijeg političkog morala. Na ovaj ili onaj<br />
način ljudska prava izvodila su se iz uma, što znači iz jedne moći koja<br />
bi trebala opisati »Evanđelje čistoga uma«. Pola stoljeća kasnije, 1948.<br />
godine, jedno takvo pitanje bilo je ne samo bogato zaprekama, nego je u<br />
par oskudnih godina stvaranja Općeg tumačenja ljudskih prava postalo<br />
jasno da traganje za »što« ljudskih prava svaki dan na vidjelo iznosi sve<br />
dublje nesuglasice. Usprkos teškoćama, usprkos prigovorima nezapadnih<br />
članova komisije, u prvom su članku spomenuti čast, um i savjest.<br />
Od tada do danas pojavile su se mnoge filozofske struje koje su vrlo<br />
destruktivno djelovale na tradicionalne praktično-filozofske kategorije<br />
(primjerice um, savjest, subjekt, odgovornost). Uzme li se zatim u obzir<br />
također cijela plejada nezapadnih razmišljanja protiv ljudskih prava,<br />
može se bez rizika ustvrditi da je u današnje doba odgovor na »što«<br />
ljudskih prava postao teži nego prije. Na ovome mjestu može se predložiti<br />
jedan strateški pomak. Proglasimo pitanje o »što« prevladanim i posvetimo<br />
se onome »kako« ljudskih prava. Ljudska prava su tu, postoje.<br />
Ona su proglašena u brojnim dokumentima, mnoge ustanove propisuju<br />
150
predavanja, politička retorika temelji se na njima itd. Umjesto pozitivne<br />
zadaće, koje mišljenje može odgovoriti na »što« ljudskih prava,<br />
mi predlažemo jednu negativnu zadaću: koje mišljenje može naškoditi<br />
onome »kako« ljudskih prava? U ovome prilogu postalo je očitim da<br />
se kroz modernu uvuklo onto-teološko mišljenje koje djeluje kao leća<br />
koja izobličuje pogled na ljudska prava te time sa sobom nosi jednu od<br />
najvećih suvremenih prijetnji za ljudska prava.<br />
MARJAN ŠIMENC<br />
Faculty of Philosophy, University of Ljubljana, Slovenia /<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija<br />
GLOBALIZATION AND PHILOSOPHY FOR CHILDREN<br />
Globalization intensifies contacts among different philosophies. In<br />
the area of teaching philosophy, Matthew Lipman’s project “philosophy<br />
for children” became a global phenomenon. This is the result of the<br />
development in the course of which it has become clear that youngsters<br />
engaging in philosophy in a community of inquiry can have numerous<br />
positive effects. The application of the community of inquiry as<br />
a response to a growing number of issues faced with in contemporary<br />
education in different countries can give rise to the belief that the community<br />
of inquiry can be formed everywhere. The key issues is, the<br />
paper argues, how the different aspects of the community can come<br />
together in different cultural contexts to form a single community. The<br />
more tasks the community takes on, the greater is the possibility that the<br />
participants are not involved in the investigation to such an extent that<br />
it could be called authentic investigation.<br />
GLOBALIZACIJA I FILOZOFIJA ZA DJECU<br />
Globalizacija intenzivira kontakte među različitim filozofijama. Na<br />
području podučavanja filozofije, projekt »filozofije za djecu« Matthew<br />
Lipmana postao je globalni fenomen. To je posljedica razvoja tijekom<br />
kojeg je postalo jasno da mladi koji se uključuju u filozofiju u istraži-<br />
151
vačkoj zajednici mogu imati brojne pozitivne učinke. Primjena istraživačke<br />
zajednice kao odgovora na rastući broj pitanja koja se sreću<br />
u suvremenom obrazovanju u različitim zemljama može dati poticaj<br />
uvjerenju da istraživačka zajednica može biti stvorena svugdje. Ključno<br />
je pitanje, o kojem se raspravlja u izlaganju, kako se različiti aspekti<br />
zajednice mogu susreti u različitim kulturnim kontekstima kako bi<br />
stvorili jednu zajednicu. Što zajednica preuzima više zadataka, veća je<br />
mogućnost da sudionici nisu uključeni u istraživanje u tolikoj mjeri da<br />
bi se ono moglo nazvati autentičnim istraživanjem.<br />
JOSIP ŠIMIĆ<br />
Filozofski fakultet Družbe Isusove, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Faculty of Philosophy of the Society of Jesus, University of Zagreb, Croatia<br />
RELIGIJE I CRKVE PRED IZAZOVOM GLOBALIZACIJE<br />
Religije su pod utjecajima globalizacijskih procesa pojačale zajedničku<br />
suradnju kroz već postojeće institucije i susrete pokazujući: a) sve<br />
veću odgovornost za dobro čovjeka; b) pojačano nastojanje oko međusobnog<br />
dijaloga i traženje sve većeg jedinstva u njihovom zajedničkom<br />
nastupu; c) svijest da čovjek nije neki anonimni sudionik svjetskih zbivanja,<br />
što kao posljedicu ima nastojanje oko dijaloškog usklađivanja<br />
jednog zajedničkog ethosa.<br />
Kršćanske crkve djeluju zajednički nastojeći oko zajedničkog nastupa:<br />
a) Katolička Crkva već od II. vatikanskog sabora (1962.–1965.)<br />
djeluje na ekumenskom planu preko Papinskog savjeta za jedinstvo<br />
kršćana (Pontificium consilium ad unitatem christianorum fovendam)<br />
utemeljenog 1960.; b) druge kršćanske crkve (anglikanska, protestantske<br />
i evangeličke) i crkvene zajednice (različite europske i američke<br />
kršćanske skupine) zajednički nastupaju preko Ekumenskog vijeća crkava<br />
WCC (World Council of Churches) sa sjedištem u Ženevi (utemeljeno<br />
1948. na Prvom susretu u Amsterdamu) koje je 1996. imalo 332<br />
članice iz preko 100 zemalja. Uz WCC u Europi postoji i Ekumensko<br />
vijeće mladih EYCE (Ecumenical Youth Council in Europe).<br />
152
RELIGIONS AND CHURCHES IN FRONT OF<br />
THE CHALLENGE OF GLOBALIZATION<br />
Under the influence of global processes religions have started to<br />
interact through the established institutions and meetings showing:<br />
a) the higher responsibility for the man’s good; b) the stronger strive<br />
towards intercommunication and search of unity, which they seek to<br />
realize together in common appearance; c) a man, conscious of being<br />
not anonymous participant of world’s happenings, as a consequence has<br />
to strive after dialogic understanding of the common ethos.<br />
Christian churches act together striving after the common appearance:<br />
a) The Catholic Church acts already from Second Vatican council<br />
(1962 – 1965) on ecumenical project through Pontifical Council<br />
for Christian Unity (Pontificium consilium ad unitatem christianorum<br />
fovendam) established in 1960; b) The other christian churches (Anglican,<br />
Protestant and Evangelic Churches) and church’s communities<br />
(different European and American Christian communities) act together<br />
through World Council of Churches (formally inaugurated in 1948 at its<br />
first Assembly in Amsterdam). World Council of Churches in 1996 had<br />
332 member churches that come from more than 100 countries. Besides<br />
World Council of Churches, in Europe exists as well Ecumenical Youth<br />
Council in Europe (EYCE).<br />
LENART ŠKOF<br />
Faculty of Humanities Koper, University of Primorska, Koper, Slovenia /<br />
Fakultet humanističkih znanosti Kopar, Sveučilište u Primorskoj, Koper,<br />
Slovenija<br />
IN A DIALOGUE FOR DEMOCRACY:<br />
R. M. UNGER’S PRAGMATIST VISION OF DEMOCRATIC<br />
EXPERIMENTALISM AND EXPLORATION OF<br />
DEMOCRACY IN LUCE IRIGARAY<br />
The paper focuses on R. M. Unger’s pragmatist vision of democratic<br />
experimentalism and its possible application to the area of contem-<br />
153
porary intercultural philosophy. The paper connects the field of American<br />
pragmatism’s political and social thought (Dewey, Rorty, Unger)<br />
with the contemporary pressing issues of intercultural philosophy. In<br />
the second part, Unger’s philosophy is put into a dialogue with the philosophy<br />
of Luce Irigaray, thus opening a new platform for the ethicopolitical<br />
vision of democracy in the era of globalization. The analysis<br />
of the democratic experimentalism states itself as an alternative project<br />
of political ethics and Unger’s and Irigaray’s projects of democratic<br />
experimentalism in the era of globalization.<br />
U DIJALOGU ZA DEMOKRACIJU:<br />
R. M. UNGEROVA PRAGMATISTIČKA VIZIJA DEMOKRAT-<br />
SKOG EKSPERIMENTALIZMA I ISTRAŽIVANJE<br />
DEMOKRACIJE KOD LUCE IRIGARAY<br />
Izlaganje se usredotočuje na pragmatističku viziju R.M. Ungera o<br />
demokratskom eksperimentalizmu i na njegovu primjenu na područje<br />
suvremene interkulturalne filozofije. Izlaganje povezuje područje američke<br />
političke i društvene misli (Dewey, Rorty, Unger) sa suvremenim<br />
neodložnim pitanjima interkulturne filozofije. U drugome dijelu izlaganja,<br />
Ungerova i filozofija Luce Irigaray dolaze u dijalog, otvarajući<br />
novu platformu za etičko-političku viziju demokracije u eri globalizacije.<br />
Analiza demokratskog eksperimentalizma samu sebe određuje kao<br />
alternativni projekt političke etike kao i projekte demokratskog eksperimentalizma<br />
Ungera i Irigaray u eri globalizacije.<br />
GORDANA ŠKORIĆ<br />
Philosophische Fakultät, Universität Zagreb, Kroatien /<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />
ÄSTHETIK UND GLOBALISIERUNG<br />
Für das ganze vorige Jahrhundert ist die Selbsthinterfragung der<br />
Ästhetik als philosophischer Disziplin über das Schöne und die Kunst,<br />
ihre Grenzen und Tragweite charakteristisch, wobei alle relevanten<br />
154
Grundbegriffe mit einbezogen wurden. Im Zeitalter der Globalisierung<br />
setzt sich dieser Prozess in allen Richtungen fort.<br />
Wir werden uns einigen Elementen in der Bezugnahme der Ästhetik<br />
zur Anthropologie, zu Kultur- und Postkolonialstudien, zu kultureller<br />
Identität, visueller Kultur und den Techniken der Massenreproduktion<br />
des Imaginären sowie dem globalen Konsumerismus zuwenden.<br />
Von Interesse ist ferner die mögliche Relevanz von in diesem Horizont<br />
auftretenden Fragen, die für eine Analyse der Kontemporarität ausschlaggebend<br />
sind.<br />
ESTETIKA I GLOBALIZACIJA<br />
Za cijelo prošlo stoljeće karakteristično je samopropitivanje estetike,<br />
kao filozofske discipline o onome lijepome i umjetnosti, o njezinim<br />
granicama i dosezima – pri čemu se doticalo sve relevantne temeljne<br />
pojmove. U doba globalizacije taj proces se nastavlja u raznim pravcima.<br />
Zanimat će nas neki elementi pozicioniranja estetike prema antropologiji,<br />
kulturalnim i postkolonijalnim studijima, kulturnom identitetu,<br />
vizualnoj kulturi i tehnikama masovne reprodukcije onog imaginarnog,<br />
globalnom konzumerizmu… kao i moguća relevantnost pitanja, koja se<br />
javljaju u tom horizontu, za analizu suvremenosti.<br />
ŠIMO ŠOKČEVIĆ<br />
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Sveučilište J. J. Strossmayera u<br />
Osijeku, Hrvatska /<br />
Catholic Faculty of Theology in Đakovo, J.J. Strossmayer University in<br />
Osijek, Croatia<br />
AMBIVALENTNOST PROCESA GLOBALIZACIJE<br />
I ETIČKE IMPLIKACIJE TEORIJE DRUŠTVENOG IZBORA<br />
AMARTYE SENA<br />
U eri suvremene globalizacije gotovo sva područja svijeta su blisko<br />
povezana kao nikada do sada. Živimo u izobilju koje je bilo gotovo<br />
155
nezamislivo unatrag sto ili dvjesto godina. S druge strane živimo u svijetu<br />
neimaštine, siromaštva i ugnjetavanja. Naime, postoje mnogi stari,<br />
neriješeni, kao i novi problemi, a tiču se pojava gladi i široko rasprostranjenog<br />
umiranja od gladi te kršenja osnovnih političkih sloboda i temeljnih<br />
ljudskih prava. Ti primjeri mogu se vidjeti kako u siromašnim,<br />
tako i u bogatim zemljama. Da bi se ostvario razvoj najvažnije je te<br />
probleme riješiti ili ih svesti na minimum. Kroz postuliranje određenih<br />
antropoloških postavki ključnih za etično gospodarstvo veliki doprinos<br />
tome daje Amartya Kumar Sen, indijski ekonomist, filozof i dobitnik<br />
Nobelove nagrade 1998. godine za izuzetan doprinos na području ekonomije.<br />
Smatra ga se jednim od najosjećajnijih glasova u ekonomiji<br />
razvoja, čak štoviše neki ga stručnjaci nazivaju »savješću ekonomske<br />
struke«.<br />
U prvom dijelu izlaganja aktualizirat ćemo problematiku utilitarističkih<br />
i libertarijanističkih postavki u sklopu društveno-ekonomskih<br />
procesa u svijetu s posebnim naglaskom na shvaćanje pojma homo<br />
oeconomicus. Pritom ćemo osobito naglasiti da etička misao Amartye<br />
Sena predstavlja svojevrstan »kontrapunkt« utilitarističkim promišljanjima,<br />
samim time što on ukazuje na potrebu koja se javlja u ekonomiji,<br />
a to je obraćanje pažnje na život koji ljudi stvarno vode i to kroz stabilan<br />
i pouzdan te što sveobuhvatniji sustav informacija, što je kao tendencija<br />
poznato u filozofiji. Tako već Aristotel objašnjava ljudsko dobro kao<br />
izričito povezano s potrebom da se prvo analizira čovjekovo djelovanje,<br />
a zatim da se nastavi s istraživanjem života u smislu tog djelovanja.<br />
U drugom dijelu kritičkom analizom i imanentnom interpretacijom<br />
referentne literature ovog autora ukazat ćemo na činjenicu da gospodarski<br />
razvoj treba shvatiti isključivo kroz proces širenja ljudskih sloboda,<br />
tj. sposobnosti i mogućnosti. Pritom ćemo se posebno osvrnuti<br />
na odnos Senove vizije konstitutivne i instrumentalne uloge slobode<br />
s posebnim naglaskom na razvoj ideje javne rasprave, za koju je, da<br />
bi bila ostvariva, potrebno unutar države impregnirati sustav koji će<br />
potencirati ljudske slobode kao preduvjete razvoja. U tom kontekstu<br />
spomenut ćemo važnost demokracije kao sustava koji, čini se, jedini<br />
može pružiti takvu osebujnu bazu.<br />
U trećem dijelu izlaganja sustavno ćemo pristupiti prikazu Senove<br />
teorije društvenog izbora. U središtu našeg interesa bit će implemen-<br />
156
tacija skupa sposobnosti u sfere društva. Tu će biti riječi o slobodama<br />
koje se trebaju razumjeti kao obveze koje uključuju odgovornost za<br />
druge kroz racionalan društveni izbor tako da se na taj način formira<br />
razumski čvrsta etička podloga iz koje se formira koherentan sustav<br />
vrijednosti koji se zasniva na povjerenju, spremnosti na suradnju te se<br />
na taj način i pojedinac samoostvaruje. Time zapravo dolaze do izražaja<br />
individualna i komunitarna razina morala, dok u protivnom može doći<br />
do hazardne eskalacije problematike društvenog te osobnog identiteta,<br />
čime se narušava (su)odnos ekonomije, etike, globalizacije i identiteta.<br />
AMBIVALENCE OF GLOBALIZATION PROCESS<br />
AND ETHICAL IMPLICATIONS OF<br />
A. SEN’S SOCIAL CHOICE THEORY<br />
In the era of contemporary globalization process almost all parts<br />
of the world are closely connected as they’ve never been before. We<br />
live in a world of unprecedented opulence, of a kind that would have<br />
been hard to imagine a century or two ago. And yet we also live in a<br />
world with remarkable deprivation, destitution and oppression. There<br />
are many new problems as well as old ones, including the persistence<br />
and unfulfilled elementary needs, occurrence of famines and widespread<br />
hunger, violation of elementary political freedoms as well as of basic<br />
liberties. Many of these deprivations can be observed, in one form or<br />
another, in rich countries as well as poor ones. Overcoming these problems<br />
is a central part of the exercise of development. By postulating<br />
some crucial anthropological statements for ethical economy the large<br />
contribution to those tendencies gives Amartya Kumar Sen, Indian economist,<br />
philosopher and winner of the Nobel Prize for his personal contribution<br />
in the field of economy. He is also known as one of the most<br />
sensitive voices in economy of development, even more, some experts<br />
call him the “conscience of economic field”.<br />
In the first part of our elaboration we’ll actualize some problems<br />
of utilitarian and libertarian statements in the context of social-economic<br />
processes in the world with the special accent on understanding<br />
the term homo oeconomicus. According to that we’ll especially point<br />
out that Sen’s ethical thought represents some kind of counterpoint to<br />
157
utilitarian thinking, because he points out the need (which turns up in<br />
economy, and it’s already known in philosophy) for remarking on life<br />
that people really live through stabile and confident, and also overall,<br />
system of information. Aristotle also explains human good as explicitly<br />
connected with need for analyzing human action, and then researching<br />
life according to the meaning of that action.<br />
In the second part, by critical analysis and immanent interpretation<br />
of referent literature, we’ll point out the fact that economic development<br />
should be understood exclusively through process of spreading human<br />
freedoms i.e. capabilities and opportunities. According to that we’ll especially<br />
look back on Sen’s vision of constitutive and instrumental role<br />
of freedom with special accent on developing public discussion idea,<br />
which, in order to be accomplished, requires appropriate state system<br />
capable to emphasize human freedoms as prerequisites of development.<br />
In that context we’ll mention the importance of democracy as system,<br />
which, as it seems, is the only system able to give such a particular<br />
base.<br />
In the third part of our elaboration, we’ll systematically approach<br />
to description of Sen’s social choice theory. The implementation of capabilities<br />
into the social spheres will be in the focus of our interest. At<br />
that context we’ll mention freedoms that should be understood as commitments<br />
which include responsibility for other people through rational<br />
social choice which is the rational solid ethical base from which we form<br />
coherent system of values based on trust, willingness for cooperation,<br />
so on that way the individual also fulfils himself/herself. According to<br />
that, to the expression comes individual and communitarian level of<br />
moral, while in opposite there is also possibility of hazardous escalation<br />
of problems concerning social and personal identity which violates (co)<br />
relation between economy, ethics, globalization and identity.<br />
158
FULVIO ŠURAN<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska /<br />
Facoltà di Filosofia, Università degli studi »Juraj Dobrila« di Pula, Croatia<br />
NASILJE I ZNANSTVENO-TEHNIČKA RACIONALNOST<br />
KAO SUDBINA SUVREMENOG SVIJETA<br />
Filozofsko-ideološka određenost pojma »nasilja« upućuje nas na<br />
sam izvor zapadne civilizacije. Jedino se shvaćanjem iskonskog duha<br />
antičke grčke filozofije mogu razumjeti razlozi sveprisutnog nasilja kao<br />
strategija razvoja same zapadne civilizacije. Suvremeni svijet kreće se<br />
u onom misaonom prostoru koji započinje grčkom filozofijom, a koji<br />
pogoduje dosljednom funkcioniranju mehanizma u čijem sklopu djeluje<br />
i sama logika nasilja.<br />
U ovom kratkom prilogu nastojat će se prodrijeti do samog korijena<br />
pojave te shvatiti zašto nasilje stalno prati razvoj zapadne civilizacije, i<br />
to od njenog nastanka.<br />
Namjera je, dakle, proniknuti u arché svjesne ljudske djelatnosti,<br />
koji se u obliku stvaranja i razaranja, bolje rastvaranja svojih prolaznih<br />
ili vremenskih bića dokazuje kao njegova kategorija, koja osmišljava<br />
temelje (daje smisao temeljima) ljudskog postojanja.<br />
IL CONFLITTO E LA RAZIONALITÀ<br />
SCIENTIFICO-TECNOLOGICA<br />
QUALE DESTINO DEL MONDO CONTEMPORANEO<br />
La definizione filosofico-ideologica del concetto di »conflitto« si<br />
rifà all’origine stessa della civiltà occidentale. Solamente la mera conoscenza<br />
dell’origine dello spirito filosofico dell’antichità greca ci può<br />
far comprendere le ragioni dell’onnipresenza del conflitto quale strategia<br />
di sviluppo della stessa civiltà occidentale. Il mondo contemporaneo<br />
agisce in quello spazio mentale che vede i suoi primordi nella filosofia<br />
greca e che imbocca la strada nel conseguente funzionamento di quel<br />
meccanismo nel cui interno opera la stessa logica del conflitto.<br />
Con questo breve saggio si cercherà di penetrare nella radice primordiale<br />
di tale fenomeno cercando nel contempo di comprendere il<br />
159
perché il conflitto accompagni costantemente la civiltà occidentale, e<br />
ciò dalle sue origini.<br />
L’intento è, dunque, quello di irrompere nell’arché della consapevole<br />
attività umana, il quale, sotto forma di creazione e distruzione,<br />
ovvero annichilimento dei suoi esseri transitori o temporanei, si<br />
presenta in qualità di categoria di base che dà senso alle fondamenta<br />
dell’esistenza umana.<br />
ALEN TAFRA<br />
Gimnazija Pula, Hrvatska /<br />
Grammar School in Pula, Croatia<br />
EKUMENSKI IMPERIJALIZAM<br />
Ovaj rad počiva na stavu da je pojam imperijalizma moguće korisno<br />
primijeniti i na pretkapitalistička društva. Na pragmatičkom i duhovnom<br />
planu, najvažnija etapa antičkog imperijalizma odvija se u razdoblju<br />
helenizma koje započinje s osvajanjima Aleksandra Velikoga.<br />
To je ujedno protoglobalizacijsko razdoblje formiranja multicivilizacijskog<br />
društva i univerzalnog čovječanstva. Stoga je unutar pothos-a koji<br />
pokreće imperijalističku ekspanziju potrebno prepoznati pozitivne aspekte<br />
poput širenja kulturnih obzora i stvaranja pragmatičke ekumene.<br />
Alternativu utopijskoj jezgri protoglobalizacija iz Ekumenskog doba<br />
– kao i danas – moguće je svesti na partikularizam i izolacionizam.<br />
Kako je tematiziranje antičkog imperijalizma od utemeljujućeg značaja<br />
za moderne filozofije povijesti, rad podrazumijeva i kratku analizu tih,<br />
uglavnom eurocentričnih, diskursa. Tema zahtijeva suradnju filozofije<br />
povijesti, povijesti ideja, filozofije kulture i postkolonijalnih studija.<br />
ECUMENIC IMPERIALISM<br />
The basic assumption of this paper is that the term imperialism can<br />
usefully be applied to pre-capitalistic societies. On the pragmatic and<br />
spiritual level, the most important stage of ecumenic imperialism unfolds<br />
during period of Hellenism which begins with the conquests of<br />
160
Alexander the Great. Moreover, that is the period of proto-globalization<br />
when the formation of multicivilizational society and universal humanity<br />
become possible. Hence, it is necessary to recognize positive aspects<br />
within pothos that drives imperialistic expansion – like the broadening<br />
of cultural horizons and the creation of the pragmatic ecumene. The alternative<br />
to utopian core of globalization in the Ecumenic Age – just as<br />
today – can be reduced to particularism and isolationism. Considering<br />
the fundamental importance of ancient imperialism for modern philosophies<br />
of history, short analysis of these mainly Eurocentric discourses<br />
is given. The subject demands interaction of philosophy of history, history<br />
of ideas, postcolonial studies and philosophy of culture.<br />
KIRIL TEMKOV<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište Sv. Ćirila i Metoda, Skopje, Makedonija /<br />
Faculty of Philosophy, Ss. Cyril and Methodius University, Skopje, Macedonia<br />
GLOBALIZACIJA I MISAO O NJOJ<br />
Cijeli je svijet obuhvaćen općim povezivanjem u jednu blisku i<br />
međusobno zavisnu cjelinu. Ne može se dati konzistentan odgovor na<br />
pitanje je li nešto dobro ili loše, te se oko smisla i značenja globalizacije<br />
lome koplja socijalnog razmišljanja, političke aktivnosti i duhovnog<br />
usmjerenja. Te će se rasprave tek razviti, jer je globalizacija ovakvih<br />
razmjera i tendencija netom započela. U svemu tome je važan i angažman<br />
filosofije, kojoj je zadaća raspravljati o gorućim pitanjima današnjice<br />
i sutrašnjice.<br />
A povijest misli pokazuje da je filosofiji globalizacija draga pojava,<br />
da je misliocima i etičarima raznih epoha i nastojanja bliska ideja da je<br />
svijet jedna cjelina i da su principi univerzalni. Bilo je potrebno da se i<br />
svakidašnja egzistencija ustanovi kao slična, jednaka i jedinstvena, što<br />
se sada događa.<br />
Ali tek pojava može u stvari pokazati valjanost vrijednosti. Zato se<br />
danas ponovo postavlja za raspravu diljem svijeta i u svim vrstama duhovnih<br />
orijentacija bît takvoga univerzalnoga svijeta i traži objašnjenje<br />
161
glavnih suvremenih općih vrednota, koje, čini se, mogu ugroziti mnoge<br />
važne stvari u svakom kutku svijeta, te napose u njegovoj cjelovitosti.<br />
Pluralizam mišljenja daje mogućnost da se vodi vrijedna i efektna<br />
duhovna bitka oko globalizacije, Univerzalna etika pomaže ublažavanju<br />
nametanja životnih uvjeta i stavova koje su posljedica globalizacije,<br />
a etika diferencijalizma pruža šansu da se pokaže kako se u globalističkom<br />
uopćavanju može sačuvati i dalje graditi različitost ideja i vrijednosti,<br />
odnosno kako se i tu može razvijati ljudski stvaralački princip.<br />
GLOBALIZATION AND A THOUGHT OF HER<br />
The whole world is captured by universal connecting into one adjoining<br />
and mutually dependent entity. We can not give a consistent answer<br />
to a question weather something is good or bad, and in that manner<br />
the sense and the meaning of globalization are the break-up point for<br />
many social studies, political activities and some intellectual tendences.<br />
Discussions on the subject are just going to be devoloped, because globalization<br />
in such measure and tendency is just getting started. What is<br />
important in such process is engagement of philosophy, whose job is to<br />
discuss on actual questions of present and future life.<br />
And the history of thinking shows how philosophy shares a great<br />
interest in globalization, how philosophers in different epoches and<br />
tendences share the idea that a world is an entity and that principles<br />
are universal. There was a need to establish the ordinary existence as a<br />
similar, equal and unique, and that is happening now.<br />
But only the phenomenon can actualy show the true worthy of values.<br />
And that is why the subject for discussion all over the world and<br />
in all kinds of intellectual orientations is the essence of such universal<br />
world, and why do we seek for explanation for main contemporary common<br />
values which may, as it seems, jeopardize many important things<br />
in every corner of the world and then in the world as the whole entity.<br />
The pluralism of thoughts gives us the possibility to lead the worthy<br />
and efffective intellectual engagement around globalization. The<br />
universal ethics helps for extenuating the burden on life conditions and<br />
attitudes which come as a consequence of globalization, and the ethics<br />
of differecialism offers the chance to show how, in universalism of glo-<br />
162
alization, we can preserve and still cherish the differences of ideas and<br />
values, or how we can still develope the human creative priniciple.<br />
IRIS TIĆAC<br />
Teologija u Rijeci, područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta<br />
Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka, Hrvatska /<br />
Theologische Fakultät Rijeka, Nebenstelle der Katholisch-Theologischen<br />
Fakultät, Universität Zagreb, Rijeka, Kroatien<br />
PERSONALISTIČKA ETIKA KAO ODGOVOR<br />
NA IZAZOVE GLOBALIZACIJE<br />
U ovom prilogu autorica polazi od teze da ideja stvaranja univerzalne<br />
etike i univerzalnog etosa koji bi se temeljio na minimalnom<br />
konsenzusu o vrijednostima ne predstavlja adekvatan odgovor na izazove<br />
globalizacije. Propituju se forme etičke argumentacije različitih<br />
koncepcija etika (etika socijalnog utilitarizma, etika komunikativnog<br />
diskursa, etika na temelju naravi), te dometi i granice primjene njihovih<br />
principa na globaliziranje. Posebna pozornost posvećuje se problemu<br />
depersonalizacije koja prati globalizaciju, kao i problemu sve većeg rastojanja<br />
između siromašnih i bogatih. Glavni je cilj pokazati u čemu<br />
se sastoji prednost jedne personalističke etike koja polazi od drugoga i<br />
etike pozornosti kao temelja ljudskog etosa.<br />
PERSONALISTISCHE ETHIK ALS ANTWORT<br />
AUF DIE HERAUSFORDERUNGEN DER GLOBALISIERUNG<br />
Die Autorin dieses Beitrags geht von der These aus, dass die Idee<br />
der Schaffung einer universalistischen Ethik und eines auf einem minimalen<br />
Wertkonsens beruhenden, universalen Ethos keine adäquate Antwort<br />
auf die Herausforderungen der Globalisierung darstellt. Es werden<br />
die Formen ethischer Argumentierung verschiedener ethischer Konzepte<br />
reflektiert (Ethik des sozialen Utilitarismus, Ethik des kommunikativen<br />
Diskurses, naturbegründete Ethik). Es werden auch die Tragfähigkeit<br />
und Grenzen der Umsetzung ihrer Prinzipien innerhalb der<br />
163
Globalisierung untersucht. Dabei ist es besonders wichtig, das Problem<br />
der Depersonalisierung und der wachsenden Distanz zwischen Armen<br />
und Reichen zu beachten. Das Hauptziel besteht darin, den Vorteil einer<br />
vom Anderen ausgehenden personalistischen Ethik sowie einer Ethik<br />
der Aufmerksamkeit als Grundlage des menschlichen Ethos zu zeigen<br />
und zu begründen.<br />
CHRISTO TODOROV<br />
Abteilung für Philosophie und Soziologie, Neue Bulgarische Universität,<br />
Sofia, Bulgarien /<br />
Odsjek za filozofiju i sociologiju, Novo bugarsko sveučilište, Sofija, Bugarska<br />
UMGANG MIT TRADITIONEN<br />
IM ZEITALTER DER GLOBALISIERUNG<br />
Der Begriff der Globalisierung ist ambivalent. Im Sinne eines möglichen<br />
Minimalkonsenses in Bezug auf seinen Inhalt wird angenommen,<br />
dass in der Moderne eine langfristige Tendenz zur Intensivierung<br />
der Kommunikation zwischen verschiedenen Regionen und Kulturen<br />
zu beobachten ist, wodurch die Kultur zunehmend homogenisiert wird.<br />
Es stellt sich die Frage, in welcher Form die verschiedenen kulturellen<br />
Traditionen im Zeitalter der Globalisierung überhaupt existieren. Es haben<br />
sich zwei moderne intellektuelle Grundeinstellungen zur Tradition<br />
herausgebildet: Traditionalismus und Antitraditionalismus. Beide Einstellungen<br />
setzen eine Neutralisierung von Traditionen voraus. Für den<br />
Traditionalismus bedeutet der Bruch mit der Tradition einen Identitätsverlust,<br />
für den Antitraditionalismus hingegen einen Freiheitsgewinn.<br />
Seltsamerweise ist aber sowohl Traditionalisten als auch Antitraditionalisten<br />
die „Sorge um die Tradition” gemeinsam. Diese Sorge ist aber<br />
unterschiedlichen Ursprungs. Für die Traditionalisten entspringt sie<br />
dem Bestreben, die Tradition lebendig zu erhalten. Dagegen verstehen<br />
die Antitraditionalisten unter „Sorge um die Tradition” eigentlich die<br />
„Musealisierung” traditioneller Lebensformen, ihre Aufrechterhaltung<br />
in separierten geschützten Räumen am Rande der Gesellschaft.<br />
164
OPĆENJE S TRADICIJAMA<br />
U DOBA GLOBALIZIRANJA<br />
Pojam globaliziranja je dvoznačan. Kao temelj mogućeg minimalnog<br />
konsenzusa s obzirom na njegov sadržaj drži se kako u moderni<br />
treba uočiti dugoročnu tendenciju intenzificiranja komunikacije između<br />
različitih područja i kultura, koja prikladno homogenizira kulturu.<br />
Postavlja se pitanje u kojem obliku uopće postoje različite kulturalne<br />
tradicije u doba globaliziranja. U svezi s tradicijom stvorena su dva<br />
suvremena intelektualna stava – tradicionalizam i antitradicionalizam.<br />
Oba stava već pretpostavljaju neutraliziranje tradicija. Za tradicionalizam<br />
prekid s tradicijom znači gubitak identiteta. Za antitradicionalizam<br />
znači on naprotiv zadobivanje slobode. Začudo je ipak tradicionalistima<br />
kao i antitradicionalistima zajednička »briga za tradiciju«. Ova briga<br />
ima međutim različite izvore. Za tradicionaliste ona odgovara nastojanju<br />
da se tradicija održi živom. Antitradicionalisti pak pod »brigom za<br />
tradiciju« razumiju posebice »muzealiziranje« tradicionalnih životnih<br />
oblika te njihovo održavanje u odvojenim zaštićenim prostorima na<br />
rubu društva.<br />
VESNA UKIĆ<br />
English Department, University of Zadar, Croatia /<br />
Odjel za engleski jezik i književnost, Sveučilište u Zadru, Hrvatska<br />
ASPECTS OF GLOBALIZATION<br />
IN CONTEMPORARY IRISH WOMEN’S FICTION<br />
It is indisputable that Irish society has undergone an enormous seachange<br />
in the last two decades of the 20th and at the beginning of the<br />
21st centuries. No longer enduring the tacit alliance between the state<br />
and the Catholic church, this society has become more progressive, secular<br />
and global for the past thirty years. Today, Ireland is growing much<br />
more multicultural, opening up to Europe and the rest of the world, thus<br />
re-inscribing itself geographically, sociologically and economically on<br />
the global world map.<br />
165
Contemporary Irish literature has dealt with the process of change,<br />
and no longer felt the need to pillory structures that were exerting less<br />
influence (Maher, 2006, 107). The emblems of Irish identity: land, catholicism,<br />
nation and nationalism – ‘the old Irish totems’ – are being<br />
replaced by ‘sex and drugs and rock’n’roll’ in contemporary fiction<br />
(Smyth, 1997, 18).<br />
This paper sets out to examine how the aspects of globalization are<br />
reflected in the novels of the youngest generation of Irish women writers<br />
(from the mid-1990s onwards). It will try to argue that although still<br />
focused on the issues of Irish and gender identity (What it means to be<br />
an Irish woman at the turn of the century?), their thematic concerns are<br />
situated in the wider, more universal context. Rather unburdened by the<br />
heritage of the national and the Catholic, these authors create female<br />
characters, write about their hetero- and homosexual relationships, and<br />
articulate everyday situations which could be easily read as part of any<br />
European or even global culture. Dublin as the main setting of their<br />
novels, then London appearing almost as frequently, Berlin, New York,<br />
Los Angeles, Montreal, and even Tokyo and Havana, act as toponyms<br />
on the maps of these women, rendering their fiction international and<br />
transnational.<br />
ASPEKTI GLOBALIZACIJE<br />
U SUVREMENOJ IRSKOJ ŽENSKOJ PROZI<br />
Neprijeporna je činjenica da se irsko se društvo strahovito promijenilo<br />
u posljednje dvije dekade 20. i početkom 21. stoljeća. Sve donedavno<br />
snažno obilježeno prešutnom spregom države i katoličke crkve, ono<br />
postaje tijekom zadnjih tridesetak godina sve naprednije, sekularnije i<br />
globaliziranije. Irska je danas multikulturaln(ij)a sredina koja se otvara<br />
prema Europi i svijetu, nanovo se geografski, sociološki i ekonomski<br />
upisujući na globalnoj svjetskoj mapi.<br />
Shodno tome, književnost koja nastaje u Irskoj zadnjih tridesetak<br />
godina tematizira novonastale promjene u društvu, te nema više toliku<br />
potrebu podrivati strukture moći čiji je utjecaj sve slabiji (Maher, 2006,<br />
107). Odrednice irskog identiteta: zemlja, katoličanstvo, nacija, nacio-<br />
166
nalizam – te »stare irske toteme« – u suvremenoj irskoj prozi zamijenjuju<br />
»seks, droga i rock’n’ roll« (O’Toole, u: Smyth, 1997, 18).<br />
Namjera je ovog rada propitati kako se i u kojoj mjeri globalizacijski<br />
aspekti odražavaju u suvremenoj prozi irskih književnica najmlađe<br />
generacije, dakle, negdje od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća naovamo.<br />
Premda se one u svojim romanima još uvijek bave pitanjem<br />
irskog i rodnog identiteta (Što znači biti žena u Irskoj na prijelomu stoljeća?)<br />
rad će nastojati pokazati da se njihova tematska opredjeljenja<br />
sve više pozicioniraju u širem, univerzalnijem kontekstu. Velikim dijelom<br />
rasterećene naslijeđa nacionalnog i katoličkog one stvaraju ženske<br />
likove, pišu o njihovim heteroseksualnim i homoseksualnim vezama,<br />
te o životnim situacijama koje se vrlo često mogu iščitavati kao dio<br />
europske ili čak globalne kulture. Dublin kao najčešće mjesto radnje,<br />
zatim London koji se gotovo jednako tako često pojavljuje, Berlin, New<br />
York, Los Angeles, Montreal, pa čak i Tokyio i Havana, samo su neki<br />
od toponima na karti ovih književnica koji njihovu prozu internacionaliziraju<br />
i transnacionaliziraju.<br />
LINO VELJAK<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Philosophische Fakultät, Universität Zagreb, Kroatien<br />
NEUMITNOST GLOBALIZACIJE,<br />
NUŽNOST ALTERNATIVE I PITANJE O ODGOVORNOSTI<br />
Globalizacija nema alternativu. U temeljima procesa višestranog<br />
objedinjavanja svijeta koji se objelodanjuje u najnovije vrijeme leže<br />
tendencije evidentirane još u 19. stoljeću. Proces je u međuvremenu definitivno<br />
postao ireverzibilan, tako da su svi pokušaji njegova zaustavljanja<br />
unaprijed osuđeni na neuspjeh i mogu se usporediti sa svojedobnim<br />
otporima industrijalizaciji. Istovremeno se faktički lik globalizacije<br />
– bitno ovisan o neoliberalnoj ideologiji i o konstelacijama interesa i<br />
moći kojima spomenuta ideologija služi – u sve većoj mjeri očituje kao<br />
višestruko problematičan, a u nekim dimenzijama i kao autodestruktivan.<br />
167
U tom se kontekstu kritičkom mišljenju, mogućem posredstvom<br />
produktivne suradnje filozofije i interdisciplinarnih i multidisciplinarnih<br />
pristupa kompleksnoj problematici globalizacije, nameće zadaća<br />
propitivanja mogućnosti emancipacije globalizacijskih procesa od njihovih<br />
današnjih neoliberalnih okvira i ograničenja, kako bi se profilirala<br />
alternativa faktičkom liku globalizacije. Važnu dimenziju te zadaće<br />
čini pitanje o odgovornosti, koje se, međutim, ne može primjereno<br />
postavljati ukoliko se ono svede na moralističku korekciju faktičkih<br />
konstelacija koja odustaje od kritičkog propitivanja samih korijena autodestruktivnosti<br />
tih konstelacija.<br />
UNABWENDBARKEIT DER GLOBALISIERUNG,<br />
NOTWENDIGE ALTERNATIVEN<br />
UND DIE FRAGE DER VERANTWORTUNG<br />
Die Globalisierung kennt keine Alternative. In den Grundlagen<br />
des Prozesses der mannigfaltigen Gleichschaltung der Welt, die in der<br />
jüngsten Zeit zutage tritt, liegen Tendenzen, die bereits im 19. Jahrhundert<br />
vorgezeichnet sind. Dieser Prozess ist letzlich irreversibel geworden.<br />
Daher sind sämtliche Versuche, ihn aufzuhalten, im Vorhinein<br />
zum Scheitern verurteilt und insofern vergleichbar mit den einstigen<br />
Widerständen gegen die Industrialisierung. Doch erweist sich die faktische<br />
Gestalt der Globalisierung – die wesentlich determiniert ist durch<br />
die neoliberale Ideologie sowie durch Interessen- und Machtkonstellationen,<br />
die diese Ideologie bedient – immer mehr als in vielerlei Hinsicht<br />
problematisch, in bestimmten Dimensionen sogar als selbstzerstörerisch.<br />
In diesem Kontext sollte das kritische Denken – das nur durch eine<br />
produktive Zusammenarbeit der Philosophie sowie inter- und multidisziplinärer<br />
Ansätze zur komplexen Globalisierungproblematik möglich<br />
ist – die Aufgabe übernehmen, eine mögliche Emanzipierung der Globalisierungprozesse<br />
von ihrem gegenwärtigen neoliberalen Rahmen<br />
und den entsprechenden Einschränkungen zu überprüfen. Dadurch<br />
würde eine Alternative zur gegenwärtigen faktischen Gestalt der Globalisierung<br />
gebildet. Eine wichtige Dimension dieser Aufgabe stellt die<br />
Frage der Verantwortung dar. Diese Frage darf jedoch keineswegs auf<br />
168
die moralistische Verbesserung der faktischen Konstellationen reduziert<br />
werden, sondern sollte die Wurzeln des selbstzerstörerischen Wesens<br />
dieser Konstellationen ernsthaft in Betracht ziehen.<br />
MARICA VERNAZZA<br />
Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska /<br />
Department of Philosophy, University of Zadar, Croatia<br />
GLOBALNI PRISTUP FILOZOFIJI POVIJESTI<br />
Objašnjenje u povijesnom istraživanju usredotočeno je prije svega<br />
na objašnjavanje povijesnih činjenica. U svom istraživanju povjesničari<br />
se ne bave samo pojedinačnim događajima, već i društvenim procesima,<br />
odnosima i strukturama. Već i samo utvrđivanje pojedinačne povijesne<br />
činjenice sadrži u sebi opće pojmove. Jednostavna povijesna činjenica<br />
dovodi se u vezu s ostalim činjenicama, te tako postaje složena, obuhvaća<br />
brojne društvene odnose. U svakoj se jednostavnoj povijesnoj<br />
činjenici izražavaju društvene strukture u kretanju.<br />
Povjesničari su rijetko samo kroničari prošlosti, oni obično pokušavaju<br />
objasniti opisane događaje, pomoću uzroka i posljedica, te utvrditi<br />
odnose uzročne zavisnosti između događaja u određenom nizu. Oni<br />
nastoje objasniti provjerene pojedinačne izvore o događajima i uzajamnim<br />
odnosima između pojedinačnih događaja.<br />
Iako povjesničari koriste generalizacije u svojim objašnjenjima, u<br />
povijesti ne možemo dobiti informacije koje bi znanstveniku poslužile<br />
na isti način kao neki fizikalni zakon. U povijesti može postojati više<br />
različitih interpretacija iste problematike, od kojih uvijek neke nisu u<br />
skladu sa usvojenim svjedočanstvima. U vezi s tim problemom, moramo<br />
razlikovati subjektivnu interpretaciju povijesnih događaja koja<br />
ponekad uključuje i zloupotrebu, koristeći određenu povijesnu problematiku<br />
kao okvir za promicanje stavova, često obojenih ideološkim,<br />
nacionalističkim, političkim ili religioznim tonovima, od objektivne,<br />
neutralne interpretacije koja odbija znanstveno podržati prvi pristup.<br />
Zapadno društvo dugo je vremena smatralo povijesnu znanost za<br />
vodiča u utemeljenju i izgradnji svoje civilizacije i morala, što se po-<br />
169
sebno očitovalo u razvoju nacija i izgradnji imperija. Starinske povijesne<br />
knjige često su pisane u duboko domoljubnom, ksenofobičnom i ponekad<br />
rasističnom tonu, a lekcije iz prošlosti korištene su da potkrijepe<br />
takva stajališta.<br />
Moderni pristup povijesnoj znanosti, međutim, postupno izbacuje<br />
neobjektivnost, pristranost i olako generaliziranje iz znanstvene domene.<br />
Težnje za imperijalizmom i nacionalizam nisu nestali iz današnjeg<br />
društva, ali su izgubili znanstveno opravdanje i podršku. Prošli događaji<br />
više se ne promatraju i ne tumače iz subjektivne perspektive i samo iz<br />
vizure domaćih povjesničara, već im se pristupa globalno, iz neutralne<br />
i šire europske i svjetske perspektive, čemu je svakako pridonio razvoj<br />
društva u smjeru povezivanja i globalizacije svijeta.<br />
Izlaganje prati pristup u objašnjenju događaja u nacionalnoj povijesti<br />
iz globalne perspektive, koliko se danas ona promijenila u odnosu<br />
na nekad.<br />
GLOBAL APPROACH TO THE PHILOSOPHY OF HISTORY<br />
In historical research the explanation primarily focuses on explaining<br />
historical facts. Historians in their research deal not only with individual<br />
events, but also with the processes, relationships and structures<br />
within society. Establishing a certain historical fact will inevitably imply<br />
the usage of general terms. A simple historical fact is brought into<br />
relation with other facts, thus becoming a complex fact which refers to<br />
numerous social relations. Every simple historical fact informs us of<br />
different social structures in movement.<br />
Historians are seldom only the chroniclers of history. Usually, they<br />
try to explain the reported events by putting them into a cause-effect relationship<br />
and by establishing interdependent causal relations between<br />
succeeding events. They try to explain the facts obtained from verified<br />
individual sources as well as mutual relations between individual<br />
events.<br />
Even though historians use generalizations in their explanations,<br />
history as a science cannot provide us with information in the same<br />
way as some physical law would be of use to the natural scientist. History<br />
can present several different interpretations of the same subject,<br />
170
and some of them will always be at odds with the accepted historical<br />
evidence. With this problem in mind, we have to make a distinction<br />
between subjective interpretation of historical events, which sometimes<br />
implies misuse, as it often treats a certain historical subject matter with<br />
the objective to produce a framework for propagating certain beliefs<br />
which often arise from supporting an ideology, religion or political and<br />
nationalistic causes, and objective or impartial interpretation, which<br />
refuses to scientifically support the first approach.<br />
For a long time, the Western society has seen history as guidance in<br />
establishing and building of its civilization and morality. This was especially<br />
evident in the expansion of nations and the growth of imperia.<br />
The ancient history books were often colored by strong patriotic, xenophobic,<br />
and sometimes even racial undertones, and the lessons obtained<br />
from history were often used to support such ideas.<br />
However, the modern approach to history gradually removes subjectivity,<br />
bias and superficial generalization from the domain of science.<br />
Although imperialistic and nationalistic tendencies have not<br />
disappeared from today’s society, they nonetheless have lost their scientific<br />
justification and support. Past events are no longer viewed and<br />
interpreted from subjective perspective, and only from the viewpoint<br />
of local historians. On the contrary, they are approached from global,<br />
impartial and wider European and international perspectives, and this<br />
was certainly one of the results of the society’s development due to globalization<br />
and better connectivity throughout the world.<br />
This lecture aims to cover the global approach used in the interpretation<br />
of events from national history and to document the changes in<br />
the global perspective in relation to earlier periods.<br />
171
DAFNE VIDANEC<br />
Faculty of Philosophy of the Society of Jesus, University of Zagreb, Croatia /<br />
Filozofski fakultet Družbe Isusove, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />
THE ETHICS OF IDENTITY AS A REACTION ON<br />
‘CHALLENGES’ OF GLOBALIZATION<br />
We are living in a time in which the discourse about identity of<br />
human beings needs to be inquired on different levels, in different contexts,<br />
and under the different aspects. What is the role of identity in our<br />
individual and social (political) life and how to evaluate thinking and<br />
action of human beings living in a cosmopolitan age?<br />
Searching for new approaches to the question mentioned above, the<br />
paper deals with an interpretation of a theme following works of K. A.<br />
Appiah – a contemporary Anglo-Saxon philosopher, whose roots originally<br />
draw from Africa – Ghana.<br />
In his famous book entitled The Ethics of Identity, Appiah tries to<br />
explain and evaluate modus vivendi of contemporary, cosmopolitan<br />
man who, as Appiah puts it in his remarkable work, is living according<br />
to the Mill’s utilitarian axiom.<br />
Both personal and general history have a great role in defining identity<br />
of a human being, both on personal and social level. Every human<br />
being who really wants to know himself/herself needs to know how to<br />
deal with his/her personal history. Following previous claim, in this<br />
paper the author tends to explore and explicate what is the base on<br />
which philosophers such as Appiah are grounding their opinion on human<br />
identity.<br />
Methodology of authoress’s explication is as follows: in the first<br />
part the author sketches a theme following Appiah, second part is oriented<br />
towards a problem of cosmopolitanism in Appiahs view, while the<br />
third part follows Appiah thought and explores believes of some people<br />
that globalization is a threat to homogeneity.<br />
172
ETIKA IDENTITETA KAO REAKCIJA<br />
NA ‘IZAZOVE’ GLOBALIZACIJE<br />
Živimo u vremenu u kojem se na različitim razinama, u različitim<br />
kontekstima, s različitim naglascima i pod različitim aspektima promišlja<br />
i govori o čovjekovu identitetu. Koju ulogu ima identitet čovjeka u<br />
njegovu osobnom i javnom (tj. političkom) životu te kako valorizirati mišljenje<br />
i djelovanje čovjeka koji živi u vremenu kozmopolit(an)izma?<br />
Uzimajući u obzir jedan noviji pristup spomenutoj problematici,<br />
pritom slijedeći misao K. A. Appiaha, suvremenog filozofa s anglosaksonskog<br />
govornog područja porijeklom iz Afrike, autorica u ovom<br />
izlaganju namjerava istražiti, objasniti i valorizirati modus vivendi modernog,<br />
‘kozmopolit(an)iziranog’ čovjeka čiji je način življenja, kako<br />
tumači Appiah u svojoj vrlo značajnoj knjizi The Ethics of Identity, uvelike<br />
obilježio »Milleov utilitarizam«.<br />
Osobna kao i opća povijest imaju veliku ulogu u otkrivanju i određivanju<br />
čovjekovog identiteta, kako na osobnoj, tako i na javnoj, društvenoj<br />
razini. Svaki čovjek, ukoliko uistinu želi upoznati sâmog sebe,<br />
trebao bi se uhvatiti u koštac s (osobnom) poviješću. Imajući u vidu<br />
prethodnu tvrdnju, autorica će u sadržaju izlaganja pokušati objasniti<br />
na čemu Appiah, kao i njemu slični suvremeni teoretičari kulture, utemeljuje<br />
spomenuto mišljenje.<br />
Metodološka konstrukcija izlaganja, kako je autorica u začecima<br />
vidi, jest slijedeća: prvi dio posvećen je pozicioniranju zadane teme,<br />
s naglaskom na mjesto i ulogu K. A. Appiaha u suvremenoj filozofiji<br />
kulture, drugi dio orijentirat će se na pitanje identiteta kroz prizmu<br />
kozmopolitanizma u percepciji spomenutog filozofa, dok će treći dio<br />
izlaganja biti posvećen pitanju globalizacije shvaćenoj kao »prijetnja<br />
homogenizaciji«.<br />
173
JANEZ VODIČAR<br />
Theologische Fakultät, Universität Ljubljana, Slowenien /<br />
Teološki fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija<br />
MUSS GLOBALISIERUNG UNTERRICHTET WERDEN?<br />
In den immer zahlreicheren Lehrprogrammen gesellschaftswissenschaftlicher<br />
Disziplinen sind Themen aufgeführt, die die Globalisierung<br />
betreffen. In den meisten Disziplinen geht es um Informationen<br />
darüber, worin der Prozess der Globalisierung bestehen sollte und wie<br />
sich Jugendliche oder Kinder in diesem für die Gegenwart typischen<br />
Prozess zurechtfinden sollen.<br />
Es ist interessant zu beobachten, dass die Lehrprogramme, trotz<br />
der Unklarheit des Begriffs „Globalisierung“, diese so behandeln, als<br />
müsse sie erlernt werden und als könne die junge Generation sie weder<br />
verstehen noch beherrschen. Versteckt sich dahinter nicht etwa das Interesse<br />
an einer neuen Weltdeutung und Zukunftsgestaltung?<br />
Ricœur stellt eine interessante Definition der Utopie und Ideologie<br />
auf. Jede Gesellschaft, die mehr oder weniger stabil sein wolle, sollte<br />
nach einem Ausgleich zwischen Utopie und Ideologie trachten. Mit<br />
Hilfe seiner Definition wollen wir versuchen, auch das schulmäßige<br />
Verständnis der Globalisierung einzuordnen. Gesucht wird eine Antwort<br />
auf die Frage, ob es eher um einen ideologischen oder einen utopischen<br />
Ansatz bei den gegenwärtigen Schulpolitiken geht. Besondere<br />
Aufmerksamkeit gilt jedoch der Frage, in wessen Interesse die immer<br />
stärkere Unifizierung des Schulwesens ist, nimmt man etwa das Beispiel<br />
der Bologna-Reform unter die Lupe. Geht es um ein Geflecht<br />
von wirtschaftlichen Interessen oder um das Bedürfnis des Menschen<br />
im Sinne eines mit Rechten ausgestatteten Individuums, wenn wir im<br />
Bildungsprozess Verbindlichkeit, Einheitlichkeit, Vergleichbarkeit und<br />
Kompetenz betonen?<br />
Den Ausgangspunkt solcher Überlegungen bilden außerdem konkreten<br />
Praxen, anhand deren wir zur philosophischen Grundlage des<br />
Bedürfnisses nach einer Globalisierung des Schulwesens vordringen<br />
wollen. Ist die Globalisierung im Schulbereich nur eine Herausforderung<br />
der Zeit oder aber werden hier Bedürfnisse bestimmter Wirt-<br />
174
schaftsinteressen des komplexen kapitalistischen Gesellschaftssystems<br />
befriedigt?<br />
Es scheint, dass wir wieder zerrissen sind zwischen der Utopie einer<br />
universalen Brüderlichkeit einerseits und einer Interessenideologie<br />
andererseits, die einzelne Gesellschaftsgruppen zu ihrer Rechtfertigung<br />
einsetzen.<br />
MORA LI SE GLOBALIZIRANJE POUČAVATI?<br />
U sve brojnijim programima društvenoznanstvenih struka nailaze<br />
teme koje se tiču globaliziranja. U većini struka radi se o informaciji o<br />
tome što bi proces globaliziranja trebao biti i kako bi se mladi ili djeca<br />
mogli snaći u ovom procesu koji bi trebao biti tipičan za sadašnjost.<br />
Zanimljivo je primijetiti da školski programi, usprkos nejasnoći<br />
pojma »globaliziranja«, to obrađuju kao nešto što se mora učiti i što<br />
nova generacija niti može naučiti niti time ovladati. Ne krije li se iza<br />
toga jedan interes za tumačenjem svijeta i oblikovanjem budućnosti?<br />
Ricœur postavlja zanimljivu definiciju utopije i ideologije. Svako<br />
društvo, koje više ili manje želi biti stabilno, trebalo bi između toga<br />
dvoga tražiti ravnotežu. Pomoću njegove definicije pokušat ćemo staviti<br />
u red i školsko razumijevanje globaliziranja. Traži se odgovor na<br />
pitanje radi li se više o ideološkom ili prije utopijskom pristupu suvremenim<br />
školskim politikama. Od osobitog zanimanja, međutim, za nas<br />
jest pitanje u čijem je interesu sve snažnije unificiranje školstva, ako se<br />
pod lupu stavi primjer bolonjske reforme. Radi li se o spletu društvenih<br />
interesa ili o potrebi čovjeka kao bića u smislu pojedinca i njegovih<br />
prava, ako u procesu obrazovanja naglasimo općenitost, jedinstvo, usporedivost<br />
i stručnost.<br />
Polazište naših promišljanja tvorit će također konkretne prakse preko<br />
kojih želimo doprijeti do <strong>filozofsko</strong>g temelja o podrijetlu potreba za<br />
globaliziranjem školstva. Je li globaliziranje u školskom području samo<br />
jedan zahtjev vremena ili će pak biti zadovoljene potrebe određenih<br />
znanstvenih interesa složenoga kapitalističkog sustava?<br />
Čini se da smo opet razapeti između utopije očekivanja jednoga<br />
sveopćega bratstva i ideologije opravdanja interesa pojedinih grupa.<br />
175
HANS VORLÄNDER<br />
University of Technology, Dresden, Germany /<br />
Tehničko sveučilište u Dresdenu, Njemačka<br />
BRINGING DEMOCRACY BACK IN?<br />
THE FATE OF DEMOCRACY IN TIMES OF GLOBALIZATION<br />
Size matters. Democracies have first emerged from small political<br />
units before being extended to large territorial states. The crucial<br />
question is whether they will survive beyond the boundaries of nation<br />
states. As globalization in economy, technology or communication does<br />
not stop at more or less artificial (national) borders and since the problems<br />
and requirements of political decision-making are lifted to a supranational<br />
level, democracy as the principle of civic self-government<br />
is expected to comply with these new, enlarged spaces. The question,<br />
however, is whether democracies can be transformed to a transnational<br />
level without loosing its legitimacy. Do democracies suffer in the end<br />
from democratic overstretch?<br />
VRAĆANJE DEMOKRACIJE?<br />
SUDBINA DEMOKRACIJE U VREMENIMA<br />
GLOBALIZACIJE<br />
Veličina je važna. Demokracije su prvo nastale u malim političkim<br />
jedinicama prije nego što su se proširile na velike teritorijalne<br />
države. Ključno je pitanje hoće li one preživjeti izvan granica nacionalne<br />
države. Kao što i globalizacija u ekonomoniji, tehnologiji ili komunikacijama<br />
ne prestaje na više ili manje umjetnim (nacionalnim)<br />
granicama i s obzirom da su problemi i zahtjevi političkog donošenja<br />
odluka preneseni na nadnacionalnu razinu, od demokracije se očekuje<br />
da se kao načelo građanskog samo-upravljanja pokori ovim novim,<br />
povećanim prostorima. Ostaje međutim pitanje mogu li se demokracije<br />
preobraziti na transnacionalnu razinu bez da izgube svoju legitimaciju.<br />
Pate li demokracije, u krajnjem slučaju, od pretjerane demokratske rastegnutosti?<br />
176
MARKO VUČETIĆ<br />
Odjel za filozofiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska /<br />
Abteilung für Philosophie, Universität Zadar, Kroatien<br />
EGZISTENTNI SUBJEKT I GLOBALIZACIJA<br />
Intencija izlaganja razotkriva se u pokušaju analize odnosa najintimnije<br />
stvarnosti egzistentnog subjekta, njegovog »ja«, i globalizacije,<br />
sagledane iz perspektive osobe, kao svojevrsnog procesa rasta svijeta i<br />
povećanja njegovih dimenzija, što u konačnici predstavlja prvorazredni<br />
egzistencijalni izazov.<br />
Povijesno promatrano, globalizacija se može smjestiti u kontekst<br />
komunitarnog karaktera ljudske naravi, čijem nastanku su prethodili<br />
različiti oblici zajedništava, od kojih je svakako najznačajnija država.<br />
U izlaganju će se kritički naznačiti neki problemi proizašli iz odnosa<br />
čovjeka, njegovog »ja« i države. Zaključno će se ponuditi model personalističke<br />
globalizacije, koji je ujedno i kriterij kvalitativne prosudbe<br />
samog procesa globalizacije, čije utemeljenje proizlazi iz ontologijske<br />
datosti egzistentnog subjekta.<br />
EXISTENZSUBJEKT UND GLOBALISIERUNG<br />
Diese Studie ist ein Versuch, das Verhältnis zwischen der intimsten<br />
Realität des Existenzsubjektes, seinem „Ich” und der Globalisierung<br />
zu analysieren, die aus der Sicht der Person als eine Art Wachstumsprozess<br />
der Welt, als ein Wachstum ihrer Dimensionen betrachtet wird,<br />
was letztlich eine primäre existenzielle Herausforderung darstellt.<br />
Geschichtlich gesehen, kann die Globalisierung in Zusammenhang<br />
mit dem kommunitären Charakter der menschlichen Natur gebracht<br />
werden, deren Entstehung verschiedene Gemeinschaftsformen vorausgingen,<br />
von denen der Staat allerdings der bedeutendste ist.<br />
In den weiteren Ausführungen des Verfassers werden verschiedene<br />
Probleme kritisch angesprochen, die aus dem Verhältnis zwischen dem<br />
Menschen, seinem „Ich” und dem Staat hervorgehen.<br />
Abschließend wird das Modell einer personalistischen Globalisierung<br />
vorgestellt, das gleichzeitig auch ein Kriterium der Qualitätsanaly-<br />
177
se des Globalisierungsprozesses selbst ist, dessen Grundlegung aus der<br />
ontologischen Gegebenheit des Existenzsubjektes hervorgeht.<br />
DRAGICA VUJADINOVIĆ<br />
Faculty of Law, University of Belgrade, Serbia /<br />
Pravni fakultet, Sveučilište u Beogradu, Srbija<br />
GLOBAL CIVIL SOCIETY AS THE CONCEPT AND<br />
PRACTICE IN THE PROCESSES OF GLOBALIZATION<br />
The latest discussions about civil society have been reconsidering<br />
the globalization processes, and the theoretical discourse has been<br />
broadened to include the notion of the global civil society.<br />
The notion and the practice of a civil society are being globalized<br />
in a way that reflects the empirical processes of inter-connecting societies<br />
and of shaping a world society. From the normative-mobilizing<br />
perspective, civil society activists and theoreticians stress the need<br />
to defend the world society from the global threat of a nuclear war,<br />
environmental catastrophes, crime and violence, domination of world<br />
powers over the fate of individual countries and societies, i.e. the need<br />
to oppose the tendency of ‘power policy’ on the world level, and to defend<br />
the autonomy of the (world) society as one compatible primarily<br />
with the expansion of policies based on the rule of law worldwide, and<br />
incompatible with the policy of force, state reasons, and domination of<br />
world power-centers.<br />
The globalization processes result in a conflicting and/or assimilative<br />
crossing of civilizations and cultures, as well as controversial tendencies<br />
of, on one hand, attempts for the introduction of international<br />
political institutions and the adoption of international conventions for<br />
human rights’ protection, for the defense of democratic values, for combating<br />
terrorism and segregation on various grounds, thus leading to a<br />
global standardization of the human-rights culture and of democratic<br />
political and legal order, and on the other, of rising xenophobia, particularization<br />
and ethno nationalism, civil wars, ecological threats, global<br />
terrorism, threat of hunger problem, nuclear war, new disease, etc.<br />
178
Contemporary victory of liberal and democratic values is the positive<br />
reach, but followed by the contested issue of sovereignty, urban<br />
decay, racism, ethnic cleansing, xenophobia, failing political legitimacy<br />
(in the West), and followed at the world scale by: global injustice,<br />
poverty, environmental dangers, mass and deadly diseases, oppression<br />
of minority groups, relentless growth of population, political and economic<br />
power great asymmetries, terrorism at the global scale, threat of<br />
a nuclear disaster, etc.<br />
Global civil society has three dimensions: 1) empirical phenomena<br />
of globalized social relations, interconnections, 2) mobilizing, formative<br />
force of the project/vision, and 3) social actors (movements) at the<br />
global/transnational level.<br />
The anti-globalization movement is an effort to counter perceive<br />
negative aspects of the current process of globalization. Although adherents<br />
of the movement often work in concert, the movement itself is<br />
heterogeneous and includes diverse, sometimes opposing, understandings<br />
of this process, alternative visions, strategies and tactics. Thus,<br />
more nuanced terms include anti-capitalist/anti-corporate alternative<br />
globalization. Participants may use the positive terms ‘global justice’ or<br />
‘fair trade movement’; or Global Justice and Solidarity Movement; or<br />
Movement of Movements; or simply The Movement; or anti-corporatist<br />
capitalism movement.<br />
Generally speaking, anti-globalization movement is not so much an<br />
opposition to globalization as such than an opposition to the particular<br />
way it is taking place – like neoliberal process of globalization. In that<br />
sense, many representatives of the Movement prefer to be called altermondialism.<br />
GLOBALNO CIVILNO DRUŠTVO KAO KONCEPT I PRAKSA<br />
U PROCESIMA GLOBALIZACIJE<br />
Najnovije rasprave o civilnom društvu razmatrale su procese globalizacije<br />
čime je proširen teorijski diskurs kako bi se obuhvatio pojam<br />
globalnoga civilnog društva.<br />
Pojam i praksa civilnog društva globalizirali su se na način koji<br />
odražava empirijske procese međupovezivanja društava i oblikovanja<br />
179
svjetskog društva. Iz normativno mobilizirajuće perspektive, aktivisti<br />
i teoretičari civilnoga društva ističu potrebu za branjenjem svjetskog<br />
društva od globalne prijetnje nuklearnim ratom, ekoloških katastrofa,<br />
zločina i nasilja, dominacije svjetskih sila nad sudbinom pojedinih zemalja<br />
i društava, tj. potrebu da se ono suprotstavi tendenciji ‘politike<br />
moći’ na svjetskoj razini i da obrani autonomiju (svjetskog) društva kao<br />
onoga koje je primarno uskladivo s ekspanzijom politika koje su zasnovane<br />
na vladavini zakona diljem svijeta, a neuskladivo s politikom sile,<br />
državnih razloga i dominacijom svjetskih središta moći.<br />
Procesi globalizacije rezultiraju sukobljavanjem i/ili asimilativnim<br />
prelaženjem civilizacija i kultura, kao i kontroverznim tendencijama, s<br />
jedne strane, pokušaja uvođenja međunarodnih političkih institucija i<br />
usvajanja međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskih prava, za zaštitu<br />
demokratskih vrijednosti, za borbu protiv terorizma i segregacije prema<br />
različitim osnovama, vodeći time prema globalnoj standardizaciji<br />
kulture ljudskih prava i demokratskog političkog i pravnog poretka, a s<br />
druge strane, rastom ksenofobije, partikularizacije i etnonacionalizma,<br />
građanskih ratova, ekoloških prijetnji, globalnog terorizma, prijetnjom<br />
problema gladi, nuklearnog rata, novim bolestima itd.<br />
Suvremena pobjeda liberalnih i demokratskih vrijednosti pozitivan<br />
je doseg, no praćen osporavanim pitanjem suvereniteta, propadanjem<br />
urbanog, rasizmom, etničkim čišćenjem, ksenofobijom, neuspjelim<br />
političkim legitimacijama (na Zapadu), a na globalnoj razini praćen<br />
je: globalnom nepravdom, siromaštvom, ekološkim opasnostima, masovnim<br />
i smrtonosnim bolestima, ugnjetavanjem manjinskih skupina,<br />
nezaustavljivim rastom stanovništva, velikim nesrazmjerima političke<br />
i ekonomske moći, terorizmom na globalnoj razini, prijetnjom nuklearnom<br />
katastrofom, itd.<br />
Globalno civilno društvo ima tri dimenzije: 1.) empirijski fenomen<br />
globaliziranih društvenih relacija, međupovezanosti, 2.) mobiliziranje,<br />
formativnu silu projekta/vizije i 3.) društvene čimbenike (pokrete) na<br />
globalnoj/transnacionalnoj razini.<br />
Antiglobalizacijski pokret je pokušaj da se djeluje nasuprot uočenim<br />
negativnim aspektima tekućih procesa globalizacije. Iako pristaše<br />
tog pokreta često djeluju uigrano, sam je pokret heterogen i obuhvaća<br />
raznolika, povremeno suprotstavljena, shvaćanja tog procesa, alterna-<br />
180
tivna viđenja, strategije i taktike. Prema tome, iznijansirani pojmovi<br />
obuhvaćaju antikapitalističku/antikorporativnu alternativnu globalizaciju.<br />
Njegovi sudionici mogu koristiti pozitivne izraze ‘globalna pravda’<br />
ili ‘pokret za poštenu trgovinu’; ili pokret za Globalnu Pravednost i<br />
Solidarnost; ili Pokret svih Pokreta; ili jednostavno Pokret; ili antikorporativni<br />
kapitalistički pokret.<br />
Općenito govoreći, antiglobalizacijski pokret kao takav nije u velikoj<br />
mjeri suprotnost globalizaciji nego je oporba određenom načinu<br />
na koji se ona odvija – kao što je to neoliberalni proces globalizacije.<br />
U tom smislu, mnogi predstavnici Pokreta više vole da ih se naziva<br />
altermondijalizmom.<br />
RAFAŁ WONICKI<br />
Institute of Philosophy, Warsaw University & Institute of Political Studies,<br />
Polish Academy of Science, Warsaw, Poland /<br />
Institut za filozofiju, Sveučilište u Varšavi & Institut za političke studije, Poljska<br />
akademija znanosti, Varšava, Poljska<br />
COSMOPOLITANISM AND LIBERALISM<br />
– COMPARISON<br />
Contemporary we can observe that issues of political philosophy and<br />
political science concern not only the internal state relations but more<br />
and more international, trans- and supra-national relations. The perspective<br />
of describing political phenomenon has been changed – from national<br />
and local to global and cosmopolitan. Also the language of political<br />
theories itself has been changed. This situation is a result of decrease in<br />
the explanatory power of the theories and less and less adequate description<br />
of virtual relations among states and other political actors.<br />
New social and political science’s theories have come into being.<br />
Such authors as Giddens, Beck, Held, Bohman and many others have<br />
worked out theories in order to better understand and describe the “global”<br />
political reality. They also try to give us a recipe on how to improve<br />
the functioning of international and supranational, governmental and<br />
nongovernmental organization. To this “club of innovators” also joined<br />
181
such political philosophers as Rawls or Habermas who try to outline<br />
the direction of future desirable development of international law from<br />
cosmopolitan perspective.<br />
In my paper I would like to focus only on small part of these investigations<br />
– on normative cosmopolitan approach which takes its roots<br />
from Kant’s enlightenment concept of perpetual peace. In modern times<br />
Kant’s idea has been developed by Rawls, Habermas, Held or Bohman.<br />
Thus, the main problem of my consideration concerns the issue of heritage<br />
of Kant’s cosmopolitan liberal thought. In other words, I will<br />
investigate how deeply the modern projects are connected with Kant’s<br />
cosmopolitanism. Simultaneously I try to show that cosmopolitan paradigm<br />
gives us new language which goes beyond the old paradigm of liberal<br />
thought and influences the understanding of the relations between<br />
domestic and foreign policy in our globalized world.<br />
KOZMOPOLITIZAM I LIBERALIZAM<br />
– USPOREDBA<br />
U suvremenosti možemo promatrati kako se pitanja političke filozofije<br />
i političkih znanosti ne tiču samo unutarnjih odnosa u državi već<br />
sve više i više i međunarodnih i trans- i nadnarodnih odnosa. Promijenila<br />
se perspektiva opisivanja političkog fenomena – od nacionalne i<br />
lokalne do globalne i kozmpolitske. Promijenio se također i sam jezik<br />
političkih teorija. Ta je situacija posljedica umanjenja eksplanotorne<br />
snage teorija i sve manje i manje adekvatnog opisivanja virtualnih relacija<br />
među državama i ostalih političkih čimbenika.<br />
Pojavile su se nove teorije socijalne i političke teorije. Autori kao<br />
što su Giddens, Beck, Held, Bohman i mnogi drugi izgradili su teorije<br />
kako bi bolje razumjeli i opisali »globalnu« političku stvarnost. Oni<br />
nam također pokušavaju dati recept kako poboljšati funkcioniranje<br />
međunarodnog i nadnarodnog, vladinog i nevladinog uređenja. Ovom<br />
»klubu inovatora« također se pridružuju takvi politički filozofi kao što<br />
su Rawls ili Habermas koji pokušavaju ocrtati smjer budućeg poželjnog<br />
razvoja međunarodnog prava s kozmopolitske perspektive.<br />
U mom izlaganju želio bih se usredotočiti samo na mali dio ovih<br />
istraživanja – na normativni kozmopolitski pristup koji svoje korijene<br />
182
preuzima iz Kantova prosvjetiteljskog koncepta vječnog mira. U suvremenosti<br />
su Kantove ideje razvijali Rawls, Habermas, Held ili Bohman.<br />
Prema tome, glavni problem moga razmatranja vezan je za pitanje nasljeđa<br />
Kantove kozmopolitske liberalne misli. Drugim riječima, ja ću<br />
istraživati koliko su duboko suvremeni projekti povezani s Kantovim<br />
kozmopolitizmom. Istovremeno ću pokušati pokazati da nam kozmopolitska<br />
paradigma pruža novi jezik koji ide dalje od stare paradigme<br />
liberalne misli i utječe na shvaćanje relacija između domicilnih i stranih<br />
političkih smjernica u našem globaliziranom svijetu.<br />
DRAGOR ZAREVSKI<br />
Skopje, Makedonija /<br />
Skopje, Macedonia<br />
FILOZOFIJA ODGOJA I GLOBALIZACIJA<br />
Trenutačna prevladavajuća društvena kretanja koja je prouzročio<br />
ubrzani znanstveni i tehnološki razvoj, uspostavljanje informacijskoga<br />
društva i napretka u procesima globalizacije, suočavaju suvremenu<br />
civilizaciju s velikim brojem izazova i odgovornosti. Zadatak je suvremene<br />
filozofije odgoja definirati načela na kojima počiva odgoj i time<br />
adekvatno odgovoriti na izazove prevladavajućih tekućih društvenih i<br />
povijesnih kretanja, jer će odgoj omogućiti razvoj slobodnih, humanih<br />
i odgovornih osobnosti koje mogu prepoznati vlastite potencijale i potrebe<br />
i time se adekvatno odazvati svojim građanskim dužnostima. U<br />
pronalaženju predviđenih ciljeva, moderna filozofska misao o odgoju<br />
suočava se s fundamentalnim filozofskim problemima kao što je pitanje<br />
o biti ljudske vrste i načelima na kojima se temelje esencijalne ljudske<br />
vrijednosti, uključujući i pitanja koja su povezana s naravi i osnovnim<br />
elementima uređenja društva.<br />
PHILOSOPHY OF EDUCATION AND GLOBALIZATION<br />
The current social mainstreams caused by the fast scientific and technological<br />
development, the establishment of the information society<br />
183
and the progress in the globalization processes, are confronting the modern<br />
civilization with a large number of challenges and responsibilities.<br />
The task of modern philosophy of education is to define the principles<br />
on which the education can be drafted and thus adequately respond to<br />
the challenges of the current social and historical mainstreams, as education<br />
that will make possible the development of free, human, and<br />
responsible personalities who can recognize their own potentials and<br />
needs and thus adequately respond to their civil duties. In meeting the<br />
projected goals, the modern philosophical thought of education is facing<br />
fundamental philosophical problems like the questions about the<br />
essence of mankind and the principles on which the essential human<br />
values are founded, including questions related to nature and the basic<br />
regularities of the society.<br />
FRANJO ZENKO<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia /<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska<br />
THE NATURE OF GLOBALIZATION AMBIGUITY<br />
Globalization is usually defined as process by which human life world<br />
is progressively united within all aspects and whose physical borders are<br />
the earthly globe. This unification of human life world meets various<br />
kinds of resistance (economic, political, and cultural) the nature of which<br />
we try to describe in this essay. The starting point here is a double significance<br />
of this process, on trace of which its nature is being researched,<br />
as well as the nature of the resistance to the “globalization” process itself,<br />
always in the sense of the unification of the human life world.<br />
NARAV AMBIVALENTNOSTI GLOBALIZACIJE<br />
Globalizacija je, kako se obično definira, proces kojim se progresivno<br />
u svim aspektima ujedinjuje ljudski životni svijet kojemu su fizičke<br />
granice zemaljski globus. To ujedinjenje ljudskog životnog svijeta<br />
nailazi na otpore (ekonomske, političke, kulturne) čiju narav se u ovom<br />
184
prilogu nastoji istražiti. Pritom se polazi od dvoznačnosti toga procesa,<br />
tragom kojeg se istražuje njezina narav kao i narav otpora samom<br />
procesu »globalizacije« svagda u smislu ujedinjenja ljudskog životnog<br />
svijeta.<br />
BOJAN ŽALEC<br />
Faculty of Theology, University of Ljubljana, Slovenia /<br />
Teološki fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija<br />
GLOBALIZATION:<br />
A CONTEXT OF MODERN ETHICS<br />
The globalization is a multi-dimensional reality with several important<br />
moments (economical, political, cultural, religious, technological,<br />
ecology and health) which can’t be reduced to only one of them, for<br />
instance to the economical one. It sets many pressing challenges to modern<br />
society. The paper deals with the two of them which are central,<br />
viewing from an ethical point of view: challenges to identity and to<br />
justice. The two questions are mutually related and also crucial in answering<br />
the question how we should combine universal respect for humanity<br />
of every person with respect for social and cultural differences.<br />
Among others, the relevant ideas of Amartya Sen, Martha Nussbaum<br />
and David Hollenbach will be considered.<br />
GLOBALIZACIJA:<br />
KONTEKST SUVREMENE ETIKE<br />
Globalizacija je multidimenzionalna stvarnost sa različitim značajnim<br />
momentima (ekonomskim, političkim, kulturnim, religioznim,<br />
tehnološkim; ekologija i zdravlje) koje ne možemo reducirati na samo<br />
jednog od njih, na primjer na ekonomski. Pred suvremeno društvo stavlja<br />
mnoge teške izazove. Autor se u izlaganju bavi dvama centralnim<br />
momentima, ukoliko ih razmatramo sa etičkog stajališta: izazovima<br />
identitetu i pravednosti. Oba pitanja su međusobno povezana i ujedno<br />
185
su od krucijalne važnosti za davanje odgovora na pitanje kako trebamo<br />
kombinirati univerzalno poštivanje čovječnosti svake osobe sa poštivanjem<br />
društvenih i kulturnih razlika. Među ostalima autor će se baviti<br />
relevantnim zamislima Amartye Sena, Marthe Nussbaum i Davida Hollenbacha.<br />
186
15. simpozij<br />
PETRIĆ I RENESANSNE<br />
FILOZOFSKE TRADICIJE<br />
15th Symposium<br />
PETRIĆ AND RENAISSANCE<br />
PHILOSOPHICAL TRADITIONS<br />
DAVOR BALIĆ<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia<br />
Hrvatske bibliografije o Petriću<br />
Hrvatski istraživači filozofske baštine do danas su o Frani Petriću<br />
sastavili četiri bibliografije. Prvu je, prije točno četrdeset godina,<br />
izradio Vladimir Premec i objavljena je 1968. godine u njegovu djelu<br />
Franciskus Patricijus; drugu su zajednički potpisali Vladimir Premec<br />
i Franjo Zenko, a otisnuta je 1979. godine, uz 450. obljetnicu Petrićeva<br />
rođenja, kao nepaginirani dodatak zagrebačkom pretisku Petrićeve<br />
Nove sveopće filozofije; treću, koja je objavljena 1993. godine u časopisu<br />
Studia historiae philosophiae Croaticae, potpisali su: Vladimir<br />
Premec, Franjo Zenko, Mihaela Girardi Karšulin i Ljerka Schiffler; četvrtu<br />
je 1997. godine u časopisu Dubrovnik sastavio Ivica Martinović.<br />
Prve tri bibliografije pokrivaju razdoblje od Petrićeva doba do trenutka<br />
objavljivanja, dok je Martinović izradio »Bibliografiju o Frani Petriću<br />
između dviju obljetnica 1979.–1997.«.<br />
187
Premčeva »Bibliografija radova o Patriciju« sadržava 401 jedinicu.<br />
Pohvale i priznanja za svoju bibliografiju Premec je zaslužio barem<br />
zbog dvaju razloga: on je prvi hrvatski istraživač koji nudi bibliografiju<br />
o Frani Petriću; njegova bibliografija može poslužiti kao važno pomagalo<br />
za još kvalitetnije proučavanje Petrićeva života i djela. Nažalost,<br />
Premčeva bibliografija pati od nekih nedostataka. Glavni je nepotpunost<br />
bibliografskih jedinica, jer je od 401 jedinice nepotpunih čak njih<br />
195. Premec je u svoju bibliografiju preuzeo gotovo sve jedinice koje<br />
su otisnute u dvjema ranijim bibliografijama o Petriću: prvu je 1912.<br />
godine objavio Pietro Donazzolo, a drugu 1935. godine Paola Maria<br />
Arcari. Iz bibliografija ovih dvoje talijanskih znanstvenika Premec<br />
je, s identičnim sadržajem, opaskama, nepotpunostima i pogreškama,<br />
preuzeo 294 jedinice od ukupno 401 jedinice koliko sadržava njegova<br />
bibliografija. Unatoč tome, doprinos Premčeve bibliografije vrlo je vrijedan.<br />
»Bibliografija radova o Patriciju« donosi čak 66 novih jedinica,<br />
koje su, jer su objavljene ranije, mogle biti uvrštene u bibliografije koje<br />
su sastavili Donazzolo ili Arcari. Brojne od »novih« jedinica potječu<br />
iz pera hrvatskih autora, primjerice Franje Jelašića, Franje Markovića,<br />
Tina Ujevića ili Nikole Žica. Ranije bibliografije dvoje talijanskih<br />
istraživača Premec je, dakle, nadmašio zbog sljedećeg: jedinice o Petriću<br />
u njegovoj su bibliografiji brojnije; njegova bibliografija afirmira<br />
hrvatski znanstveni i publicistički doprinos istraživanju života i djela<br />
creskog filozofa.<br />
Osim što su nepotpune, brojne jedinice u Premčevoj bibliografiji,<br />
nažalost, nisu ni točne. Uvrštene su tako i one jedinice u kojima nema<br />
podataka o Petriću, primjerice prvo izdanje djela Bibliotheca universalis<br />
koje je Konrad Gesner objavio 1545. godine i Mémoires Jeana Pierrea<br />
Nicerona (1727–1745) u 43 sveska.<br />
Bibliografije iz 1979. i 1993. godine u bitnom duguju Premčevoj<br />
bibliografiji: u onoj iz 1979. godine novih je tek 14 jedinica, a u bibliografiji<br />
iz 1993. godine novih je čak 160, zahvaljujući aktivnijem<br />
proučavanju života i djela Frane Petrića, ponajviše orijentaciji Instituta<br />
za filozofiju da u svom časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske<br />
baštine objavljuje članke o Petriću. Zato što njihovi autori nisu<br />
provjerili sadržaj Premčevih jedinica, obje bibliografije, kako onu iz<br />
1979. tako i onu iz 1993. godine, obilježavaju iste brojne nepotpune ili<br />
pogrešne bibliografske jedinice.<br />
188
U trobroju časopisa Dubrovnik, a povodom obilježavanja 400.<br />
obljetnice Petrićeve smrti, Ivica je Martinović objavio »Bibliografiju<br />
o Frani Petriću između dviju obljetnica 1979.–1997.« s 229 jedinica.<br />
S metodološkog stajališta, ova je bibliografija ogledni primjer kako<br />
jedinice moraju biti zabilježene, odnosno koje podatke moraju sadržavati.<br />
Za razliku od prethodnih bibliografa, Martinović je, kad nije<br />
uspio ogledati bibliografske jedinice, uputio na svoj izvor – uglednu<br />
ISIS Current Bibliography.<br />
Zbog nepotpunih ili netočnih bibliografskih jedinica, kojima obiluju<br />
prve tri hrvatske bibliografije o Petriću, kao i dvije koje su prethodno<br />
sastavili talijanski autori, nužno je izraditi novu bibliografiju o Petriću,<br />
koja će, naročito za ranije razdoblje, počivati na točnim podacima, a<br />
ujedno će biti sastavljena i prema ustaljenim metodološkim pravilima,<br />
primjerice onakvima kakva je u svojoj specijalnoj bibliografiji o Petriću<br />
ponudio Ivica Martinović.<br />
Croatian bibliographies on Petrić<br />
To date, Croatian researchers of philosophical heritage have compiled<br />
four bibliographies on Frane Petrić. The first bibliography owes<br />
its compilation to Vladimir Premec, published in his work Franciskus<br />
Patricijus in 1968; the second was the result of co-authorship<br />
of Vladimir Premec and Franjo Zenko in 1979, occasioning the 450 th<br />
anniversary of Petrić’s birth as an unpaginated supplement of the Zagreb<br />
reprint of Petrić’s Nova de universis philosophia; the third was<br />
published in 1993 in the journal Studia historiae philosophiae Croaticae,<br />
its authors being Vladimir Premec, Franjo Zenko, Mihaela Girardi<br />
Karšulin and Ljerka Schiffler; the fourth bibliography was compiled<br />
by Ivica Martinović and published in the journal Dubrovnik in 1997.<br />
The first three bibliographies cover the period from Petrić’s time to the<br />
moment of publication, while Martinović’s bibliography “Bibliografija<br />
o Frani Petriću između dviju obljetnica 1979.–1997.” spans a period<br />
between two anniversaries.<br />
Premec’s “Bibliografija radova o Patriciju” (“Bibliography of the<br />
works on Patricije”) contains 401 entries and has earned general ap-<br />
189
praisal for two main reasons: he is the first Croatian scholar to have<br />
submitted a bibliography on Frane Petrić; his bibliography serves as<br />
a valuable source for a more detailed study of Petrić’s life and work.<br />
Regrettably, this bibliography is not flawless. Apparently as many as<br />
195 entries are incomplete, mainly because into his bibliography Premec<br />
included almost all the entries printed in the two earlier bibliographies<br />
of Petrić: that published in 1912 by Pietro Donazzolo and<br />
the 1935 bibliography, the author of which was Paola Maria Arcari.<br />
From these two Italian scholars Premec simply borrowed 294 entries<br />
together with the original comments, errors and inaccuracies. Despite<br />
this fact the contribution of Premec’s bibliography is very valuable.<br />
“Bibliografija radova o Patriciju” brings as many as 66 new entries,<br />
which, having been previously published, may have been included<br />
in the bibliography compiled by Donazzolo and Arcari. Many of the<br />
“new” entries owe their content to Croatian authors, as, for example,<br />
Franjo Jelašić, Franjo Marković, Tin Ujević or Nikola Žic. Premec’s<br />
bibliography surpassed its Italian predecessors in the following: entries<br />
on Petrić dominate in his bibliography; the latter affirms the Croatian<br />
scientific and publicistic contribution to the study of the life and work<br />
of the Cres philosopher.<br />
Apart from being incomplete, many entries in Premec’s bibliography<br />
are also incorrect. It thus includes entries which have no reference<br />
to Petrić, as, for example, the first edition of Bibliotheca universalis<br />
published by Konrad Gesner in 1545 and Mémoires of Jean Pierre<br />
Niceron (1727–1745) in 43 volumes.<br />
Bibliographies from 1979 and 1993 owe much to Premec’s bibliography:<br />
the former brings only 14 new entries, while the latter as many as<br />
160, thanks mainly to greater scholarly interest in Frane Petrić initiated<br />
by the Institute of Philosophy in Zagreb and the editorial policy of its<br />
journal Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine oriented towards<br />
publishing contributions on Petrić. Since the authors of the 1979<br />
and 1993 bibliographies have adopted the entries from Premec’s earlier<br />
bibliography, both suffer from an abundance of incomplete and faulty<br />
bibliographical data.<br />
In the triple issue of the journal Dubrovnik, occasioning the 400th<br />
anniversary of Petrić’s death, Ivica Martinović published “Bibliografija<br />
190
o Frani Petriću između dviju obljetnica 1979.–1997.” (“Bibliography<br />
on Frane Petrić between two anniversaries 1979–1997”), including 229<br />
entries. Viewed methodologically, the entries of this bibliography follow<br />
the scholarly guidelines of bibliography entry writing, exemplifying<br />
in terms of style and content a standard bibliographical unit. When<br />
unable to trace a bibliographical entry, Martinović, unlike his predecessors,<br />
made a reference to his source – the distinguished ISIS Current<br />
Bibliography.<br />
Incomplete and inaccurate bibliographic entries that characterize<br />
the first three Croatian bibliographies on Petrić as well as the two listed<br />
by the two Italian authors call for a prompt compilation of a new bibliography<br />
on Petrić, which, with special regard for the earlier period,<br />
would be based on accurate data and compiled according to consistent<br />
methodological rules as the ones Ivica Martinović has introduced in his<br />
special bibliography on Petrić.<br />
ERNA BANIĆ-PAJNIĆ<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia<br />
Ficino i Grisogono o nebeskim utjecajima<br />
U članku su istraženi stavovi o astrologiji i medicini dvojice renesansnih<br />
filozofa, koji su ujedno bili i liječnici te zagovornici astrologije<br />
– Marsilija Ficina i Federika Grisogona; u Ficinovu slučaju misli se<br />
pritom poglavito na treću knjigu njegova djela De vita. No u tekstu nije<br />
riječ o proradbi eventualnih utjecaja i međusobnih veza između dvojice<br />
filozofa. Ovdje ih se proučava prije svega kao predstavnike različitih<br />
načina primjene astrologije u medicini. Nakon što je ukratko prikazan<br />
odnos između astrologije i medicine kroz povijest, u tekstu se sažeto<br />
izlažu stavovi dvojice filozofa vezani uz ulogu astrologije u medicini.<br />
Na kraju je pokazano da se razlike u primjeni astrologije među njima<br />
ne mogu svesti na puku konstataciju kako Ficino u propisivanju<br />
terapije poseže za magijskim sredstvima, a Grisogono ne. Upravo u<br />
načinu na koji astrologija funkcionira u njihovoj koncepciji medicine<br />
191
pokazuje se da se ovdje radi o nečem mnogo značajnijem – prije svega<br />
o posve različitom pristupu bolesti i liječenju, a potom i o posve različitim<br />
svjetonazorima koje zastupaju dvojica mislilaca, a koji su pretpostavka<br />
njihove koncepcije medicine.<br />
Ključna razlika sastoji se u sljedećem: sva se medicina po Ficinu<br />
temelji na stavu preuzetom od Prokla, prema kojem je nebo u zemaljskom<br />
području prisutno na način Zemlje, a Zemlja na nebu na način<br />
neba. Time je određena i uloga astrologije u njegovu poimanju medicine.<br />
Tu se tako ne radi o naglašavanju astralne kauzalnosti, već više<br />
o korespondenciji, o prožimanju stvarī nebeske i zemaljske regije, pri<br />
čemu iz astrologije nipošto nije izbačeno ono božansko što se odražava<br />
na Zemlji. Na tome se onda temelji mogućnost magijske prakse, odnosno<br />
mogućnost da se zemaljskim stvarima privlače povoljni nebeski<br />
utjecaji. Pritom Ficino zdravlje vidi prije svega kao usklađenost s univerzumom.<br />
Premda u prve dvije knjige spisa De vita uvažava u terapiji<br />
tradicionalne medicinske metode što počivaju na humoralnoj teoriji i<br />
dijetetici, u njega naglasak nije na liječenju bolesti. On se ne bavi problemom<br />
postavljanja dijagnoze, opisom simptoma različitih bolesti niti<br />
prognozom tijeka bolesti. Za njega je ključno poznavanje veza između<br />
nebeskih i zemaljskih stvari što omogućuje djelovanje nižim na više, tj.<br />
privlačenje povoljnih nebeskih utjecaja. Zahvaljujući tezi o jedinstvenosti<br />
svjetskog spiritusa koji povezuje zemaljsko i nebesko, u ovom tumačenju<br />
svijeta biva dokinuta radikalna razlika između dviju svjetskih<br />
regija: supralunarne i sublunarne.<br />
U Grisogonovoj filozofiji, pa onda i medicini astrologija funkcionira<br />
na posve drukčiji način. Njemu je ona potrebna u liječničkoj praksi,<br />
prije svega za postavljanje dijagnoze i predviđanje tijeka bolesti. U<br />
propisivanju terapije on poseže za lijekovima iz narodne medicine, koje<br />
ne povezuje s astralnim utjecajima. Odnos nebeske i zemaljske regije<br />
vidi on izričito kao kauzalni odnos. S obzirom na to da osigurava uvid<br />
u opće uzroke zemaljskih zbivanja, astrologiju određuje on kao znanost<br />
i štoviše kao najvišu ljudski stečenu znanost. Ipak je na pitanje može li<br />
se tu govoriti o »racionalnoj« medicini teško jednoznačno odgovoriti.<br />
Astrologija je doduše u njega ugrađena u jedan racionalno izveden sustav<br />
tumačenja pojava, koji se svodi isključivo na prirodno djelovanje,<br />
no pritom ostaje posve neosviještena i nepropitana mitologijska uvjeto-<br />
192
vanost astrologijskih određenja. U Grisogona ostaje sačuvana aristotelovska<br />
slika svijeta koja bitno razlikuje dvije svjetske regije.<br />
Primjer dvojice renesansnih filozofa-liječnika upozorava na to, da<br />
su, kad se govori o prisutnosti astrologije u sustavu tumačenja svijeta<br />
nekog renesansnog filozofa, nužna precizna određenja onoga o čemu se<br />
pritom radi. Bez obzira na to što obojica renesansnih mislilaca u svojim<br />
djelima posežu za astrologijom, znatna je razlika u načinu na koji određuju<br />
ulogu astrologije u medicini. Pritom dolazi do izražaja to koliko se<br />
oni razlikuju kao filozofi. Ta razlika, između ostalog, upućuje i na to da<br />
je liječnička praksa svagda bila i jest funkcija određenog tumačenja svijeta,<br />
ma koliko to (ne)osviješteno bilo u onih koji se medicinom bave.<br />
Napokon, iz svega rečenog proizlazi da pristupi bolesti i zdravlju što<br />
ih zastupaju Ficino i Grisogono predstavljaju ujedno i za nas današnje<br />
aktualne opcije.<br />
Ficino e Grisogono sugli influssi celesti<br />
Nell’articolo si studiano i concetti di astrologia e medicina di due<br />
filosofi rinascimentali, che erano allo stesso tempo medici e studiosi<br />
di astrologia – Ficino e Grisogono (nel caso di M. Ficino si riferisce<br />
al terzo libro della sua opera De vita). Però nell’articolo non si tratta<br />
di studio di eventuali influssi e relazioni tra i due filosofi. Qui li si studia<br />
prima di tutto come rappresentanti di diversi modi di applicazione<br />
dell’astrologia nell’ambito della medicina. Dopo che è stato studiato<br />
brevemente il rapporto tra astrologia e medicina nel corso della storia,<br />
nell’articolo sono ricapitolate le idee dei due filosofi legate al ruolo<br />
dell’astrologia nel ambito della medicina.<br />
Alla fine è dimostrato che le differenze nell’applicazione<br />
dell’astrologia tra i due non si possono ridurre alla pura constatazione<br />
che Ficino, nel prescrivere una terapia, utilizza mezzi magici, e Grisogono<br />
invece no. Proprio nel modo in cui funziona l’astrologia nelle loro<br />
idee di medicina, si dimostra che qui si tratta di qualcosa di molto più<br />
significativo – prima di tutto di un approccio completamente diverso<br />
alle malattie e alle cure, e poi dell’idea abbastanza diversa che i due<br />
pensatori hanno del mondo, che alla fine è presupposto della loro idea<br />
di medicina.<br />
193
La differenza fondamentale è la seguente: tutta la medicina, secondo<br />
Ficino, si basa sul pensiero preso da Proclo, secondo il quale il<br />
cielo, nella regione terrestre, è presente in maniera di Terra, e Terra è<br />
presente nel cielo in maniera di cielo. Con ciò è determinato anche il<br />
ruolo dell’astrologia nella sua percezione della medicina. Così qui non<br />
si tratta di un’accentuazione della causalità astrologica, ma più della<br />
corrispondenza tra la regione terrestre e quella celeste. Su questo quindi<br />
si fonda la possibilità della pratica magica, cioè la possibilità di attrarre<br />
favorevoli influssi celesti dalle terrene. Inoltre Ficino vede la salute prima<br />
di tutto come una coordinazione con l’universo. Benché, nei primi<br />
due libri dell’opera De vita, nella terapia consideri tradizionali metodi<br />
della medicina che si basano sulla teoria umorale e sulla dietetica, da<br />
Ficino l’accento non è posto sulla cura delle malattie. Lui non si occupa<br />
né del problema di formulare la diagnosi, né di descrivere i sintomi<br />
delle diverse malattie, né della prognosi del corso della malattia. Per lui<br />
la cosa fondamentale è di conoscere i legami tra le cose celesti e quelle<br />
terrene, che rende possibile influire sulle cose superiori con quelle<br />
inferiori, cioè di attrarre dei favorevoli influssi celesti. Grazie alla tesi<br />
dell’unicità dello spirito mondiale che collega celeste e divino, in questa<br />
interpretazione del mondo viene cancellata la differenza radicale<br />
tra le due regioni mondiali: supralunare e sublunare.<br />
Nella filosofia di Grisogono, e poi anche in medicina, l’astrologia<br />
funziona in un modo completamente diverso. A lui l’astrologia è necessaria<br />
nella pratica medica prima di tutto per formulare una diagnosi e<br />
per fare previsioni del corso della malattia. Nella prescrizione di una<br />
terapia lui usa le medicine dalla farmacologia popolare, che non mette<br />
in relazione con gli influssi astrali. Il rapporto fra la ragione celeste e<br />
quella terrestre lui lo vede specificatamente come un rapporto causale.<br />
Riguardo al fatto che assicura l’esame delle cause generali di avvenimenti<br />
terreni, Grisogono determina l’astrologia come una scienza e,<br />
anzi, come la maggiore scienza acquistata dall’uomo. Tuttavia, è difficile<br />
rispondere inequivocabilmente alla domanda se qui si può parlare<br />
di medicina »razionale«. L’astrologia, a dir il vero, è inserita secondo<br />
lui in un sistema razionalmente costituito dell’interpretazione dei<br />
fenomeni, che si riduce esclusivamente sulle attività naturali, mentre<br />
la modalità mitologica di determinazioni astrologiche esso non la pro-<br />
194
lematizza. Da Grisogono rimane conservata la visione aristotelica del<br />
mondo che distingue essenzialmente le due regioni mondiali.<br />
L’esempio dei due filosofi – medici rinascimentali – ammonisce<br />
sul fatto che, quando si tratta della presenza dell’astrologia nel sistema<br />
dell’interpretazione del mondo di un filosofo rinascimentale, è necessario<br />
precisare ciò di cui si sta trattando in quel momento.<br />
Nonostante i due pensatori rinascimentali nei loro sistemi filosofici<br />
usino l’astrologia, è notevole la differenza nel modo in cui determinano<br />
il ruolo dell’astrologia nella loro pratica medica. Con ciò viene evidenziato<br />
quanto questi due personaggi siano diversi come filosofi. Questa<br />
differenza introduce al fatto che la pratica medica è sempre stata, e lo<br />
è ancora, in funzione di una determinata interpretazione del mondo,<br />
nonostante il fatto che ciò sia o no riconosciuto da parte di quelli che<br />
si occupano di medicina. Infine, da tutto ciò che è stato detto consegue<br />
che gli approcci alla salute e alle malattie che sostengono Ficino e Grisogono<br />
rappresentano delle opzioni attuali anche per noi oggi.<br />
LUKA BORŠIĆ<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia<br />
Razumijevanje Platona u Petrićevu djelu<br />
Discussiones peripateticae<br />
U ovom radu istražujem kako je Petrić u djelu Discussiones peripateticae<br />
razumio Platonovu filozofiju i platonsku tradiciju. Cilj je ovog<br />
istraživanja pokazati je li u ovom svom povijesnofilozofski najznačajnijem<br />
djelu posrijedi isto razumijevanje Platona i platonizma kakvo je<br />
eksplicite zastupljeno u nekim njegovim manjim djelima, npr. Mystica<br />
Aegyptiorum et Chaldaeorum a Platone voce tradita iz 1591. godine.<br />
Kao što su stanovita istraživanja tih Petrićevih djela pokazala (npr.<br />
Leinkauf 2006.), Petrićev se platonizam razlikuje od »tipičnog« renesansnog<br />
platonizma, npr. ficinovskog. Naime, kod Ficina nalazimo poznatu<br />
i često naglašenu sintezu kršćanstva i (novo)platonizma: Platon i<br />
195
novoplatonizam sačinjavaju doctrina salutaris, nauk koji nam pomaže<br />
da se »izliječimo«, a Platona se razumije kao jednoga od glasnogovornika<br />
»svete religije«.<br />
Premda i kod Petrića nalazimo na tvrdo uvjerenje o ispravnosti Platonova<br />
nauka kao dijela božanske objave, Petrić počinje izlaziti iz teoloških<br />
okvira te kritički analizira strukturu i redoslijed Platonovih djela<br />
osobito s obzirom na razlikovanje ezoteričnog i egzoteričnog Platona.<br />
Naposljetku, polazeći od tih pretpostavki, pokazujem kako je takvo razumijevanje<br />
prisutno i u Discussiones peripateticae te osobito kako je<br />
Petrić začeo svojevrsnu »demistifikaciju« Platonova nauka.<br />
The understanding of Plato in Petrić’s work<br />
Discussiones peripateticae<br />
In this paper I examine Petrić’s understanding of Plato’s philosophy<br />
and Platonic tradition in his work Discussiones peripateticae. The aim<br />
of this research is to demonstrate whether in his most significant work<br />
in the field of history of philosophy Petrić understood Plato and Platonism<br />
in the same manner as in some of his minor writings, e.g. Mystica<br />
Aegyptiorum et Chaldaeorum a Platone voce tradita from 1591.<br />
As some of the studies of Petrić’s work have shown (Leinkauf 2006,<br />
for example), his Platonism does not fall under the ‘typical’ Renaissance<br />
Platonism as that of Ficino, for instance. Apparently Ficino’s Platonic<br />
thought is based on the familiar and frequently emphasized synthesis<br />
between Christianity and Neoplatonism. Plato and Neoplatonism form<br />
doctrina salutaris, a doctrine that helps us ‘heal’, in which Plato is understood<br />
as one of the spokesmen of the ‘Holy religion’.<br />
Although Petrić also strongly believes in Plato’s doctrine as an part<br />
of divine revelation, Petrić crosses the theological borders and critically<br />
analyzes the structure and chronological order of Plato’s works, with<br />
special emphasis on the difference between the esoteric and exoteric<br />
Plato. Lastly, on the basis of these assumptions, I also draw attention<br />
to this line of understanding in Discussiones peripateticae, and particularly<br />
as to how Petrić embarked upon a specific ‘demystification’ of<br />
Plato’s doctrine.<br />
196
KREŠIMIR ČVRLJAK<br />
Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Zagreb,<br />
Hrvatska /<br />
Institute of the History of Croatian Literature, Theatre and Music, Croatian<br />
Academy of Sciences and Arts, Zagreb, Croatia<br />
Stope i tragovi Marsilija Ficina<br />
u djelu Frane Petrića<br />
Što je u najboljem stanju, to je za Platona najmanje izloženo<br />
vanjskom utjecaju i najmanje podašno za tuđi utjecaj (Država, II,<br />
380e/381b). Primijenimo li ovaj Platonov zaključak na F. Petrića i M.<br />
Ficina, nameću nam se dva pitanja: 1. Treba li Ficinov utjecaj podvesti<br />
pod kakvoću Petrićeva djela Nova de universis philosophia ili obratno?<br />
2. Je li Ficino svojim utjecajem ipak pridonio kakvoći tog djela? U<br />
identifikaciji Ficinova utjecaja na Petrića izvanredne je rezultate polučila<br />
osobito Maria Muccillo.<br />
U pismu Bacciu Valoriju 12. siječnja 1587. Petrić odmjerava stazu<br />
svoga intelektualnog uspona. Čitanje Ficinova djela Theologia Platonica<br />
(1482.) vezuje uza sami početak svoga naukovnog zaokreta prema<br />
platonizmu, kojim će fiksirati svoje mjesto u povijesti filozofije. Taj<br />
prevažni događaj zbio se još za naukovanja u Padovi (1548./1551.).<br />
Moguće je da je na Petrićev zaokret utjecao sam Ficino svojim zaokretom:<br />
»prodao« je Galena i druge svoje knjige iz medicine te sasma<br />
prionuo uz Platona. Čuo je Petrić za stanovitoga franjevca koji je podržavao<br />
platonovske konkluzije i zamolio ga da mu pokaže Platonov put.<br />
Franjevac mu je kao najbolji put predložio Ficinovo djelo Theologia<br />
Platonica.<br />
No, nije Ficino privukao Petrićevu pozornost samo s Platoničkom<br />
teologijom. Zamjetni su u Sretnom gradu tragovi iz drugih Ficinovih<br />
spisa. Ni u Petrićevu mladenačkom dijalogu Il Delfino overo Del bacio<br />
nije prošlo bez zaglèdanja u Ficinov komentar Platonove Gozbe. U<br />
drevnoj teologiji (prisca theologia) upravo je Ficinovim tragom otkrio<br />
još stariju filozofiju od Platonove i njome krenuo dosegnuti same izvore<br />
ljudskog znanja.<br />
U fino tkanoj mreži Ficinovih utjecaja valja biti načistu s odgovorom<br />
na jedno temeljno pitanje: Koji su to odjeci i koja pozivanja u<br />
197
Novoj sveopćoj filozofiji na neke sasvim osobite Ficinove doktrine? Već<br />
u prvom od četiriju traktata, naslovljenom Filonovim terminom Panaugia,<br />
Petrić posvjedočuje trajnu vezu s Ficinom, premda je u gradnji<br />
svoje filozofije posezao i za brojnim drugim, osobito antičkim, srednjovjekovnim<br />
i suvremenim izvorima. Znakovito je da Petrić u čitavom<br />
djelu na samo jednom mjestu spominje Ficina, a uz G. Pica della Mirandolu:<br />
u 21. knjizi Pankozmije, gdje raspravlja o djelovanju zvijezdā<br />
i astrologiji. Čini se naime da je Petrić stalno imao u vidu i prvenstveno<br />
u prvom planu držao vlastite pozicije.<br />
U pismu B. Valoriju iz Rima 25. ožujka 1595. Petrić se nije odazvao<br />
na Valorijev poziv da napiše Ficinov životopis zbog toga što je bio zauzet<br />
pisanjem svoga djela Paralleli militari. Sigurnim mu se pritom<br />
činilo da bi se o tome u Firenci moglo znati i učiniti mnogo više no<br />
igdje drugdje, a isto tako da bi se iz Ficinovih pisama mogle u tu svrhu<br />
prikupiti mnoge pojedinosti. S druge strane, osnovano je pretpostaviti<br />
da je B. Valori vidio u Petriću pravoga Ficinova životopisca. Šteta za<br />
nas što svijet nije upoznao M. Ficina iz pera jednog hrvatskog životopisca,<br />
a fortiori ratione, iz pera Frane Petrića.<br />
Tracing Marsilio Ficino<br />
in the work of Frane Petrić<br />
According to Plato what exists in its perfect form is least exposed<br />
to outside influence and least susceptible to foreign impact (Republica<br />
II, 380e/381b). If we apply this conclusion to Frane Petrić and Marsilio<br />
Ficino, two questions arise: 1. Should Ficino’s influence be qualified<br />
under Petrić’s Nova de universis philosophia? 2. Has Ficino with his<br />
influence actually contributed to the quality of this work? Much of the<br />
credit in the identification of Ficino’s influence on Petrić should be given<br />
to Maria Muccillo, who has come forward with some excellent<br />
results.<br />
In the letter to Baccio Valori of 12 January 1587, Petrić outlines<br />
the path of his own intellectual evolution. The reading of Ficino’s work<br />
Theologia Platonica (1482) marked the very beginning of his doctrinal<br />
shift towards Platonism, which would determine his place in the history<br />
of philosophy. This pivotal event had taken place during his studies in<br />
198
Padua (1548–1551). It is possible that Petrić’s shift was directly influenced<br />
by that of Ficino: he ‘sold’ Galen and his other medical books<br />
and entirely devoted himself to Plato. Petrić had heard of a certain Franciscan<br />
who advocated Platonic reasoning and asked to be guided along<br />
Plato’s path. As the best choice, the friar suggested Ficino’s Theologia<br />
Platonica.<br />
The latter was not the only Ficino’s work that attracted Petrić’s<br />
attention. La città felice reflects the influence of some of Ficino’s other<br />
writings. Petrić’s juvenile dialogue Il Delfino over Del bacio also draws<br />
on Ficino’s commentary of Plato’s Symposium. Following in the footsteps<br />
of Ficino in ancient theology (prisca theologia), Petrić discovered<br />
an even older philosophy than Plato’s and through it tried to reach the<br />
very sources of human knowledge.<br />
In the finely-knit fabric of Ficino’s influence one should have no<br />
doubts about a fundamental question: What are the reverberations<br />
of Ficino’s doctrine in Nova de universis philosophia? In the first of<br />
the four parts termed Panaugia after Philo, Petrić testifies to a lasting<br />
connection with Ficino, although in constructing his philosophy he<br />
drew on a number of other sources from the antiquity, the Middle Ages<br />
as well as contemporary. Interestingly, throughout the work Petrić mentions<br />
Ficino only once, that being in relation to G. Pico della Mirandola<br />
in the twenty-first book of Pancosmia, while discussing the influence<br />
of stars in astrology. Apparently, Petrić kept to his own positions and<br />
promoted them as such.<br />
In the Rome letter of 25 March 1595 to B. Valori, Petrić refused<br />
the former’s proposal to write Ficino’s biography due to preoccupation<br />
with his own work Paralleli militari. He believed that such a project<br />
would be best dealt with in Florence rather than anywhere else, and that<br />
the details from Ficino’s letters could contribute to the cause. On the<br />
other hand, there is ground to believe that B. Valori envisaged Petrić as<br />
a true biographer of Ficino. Regrettably, the world has not been given<br />
an opportunity to encounter Marsilio Ficino portrayed by a Croatian<br />
biographer, a fortiori ratione, Frane Petrić.<br />
199
BRUNO ĆURKO<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia<br />
Albert Veliki, Toma Akvinski i Juraj Dragišić<br />
o trima mjerama vremena<br />
Na Sveučilištu u Parizu u trinaestom se stoljeću naučavalo da postoje<br />
tri mjere za protjecanje vremena. Pretpostavlja se kako ovo učenje<br />
potječe od Aleksandra Haleškog, koji je u svom djelu Sermones de<br />
sanctis et de tempore razlikovao: vječnost (aeternitas) koja nema ni<br />
početka ni kraja; vijek (aevum) koji ima početak, ali nema kraj; vrijeme<br />
(tempus) koje ima i početak i kraj. Istu je podjelu preuzeo i Albert Veliki<br />
u svom djelu Super Dionysium de divinis nominibus. On se pri razlikovanju<br />
vijeka od vječnosti oslonio na skolastičku distinkciju potentiaactus:<br />
vijek je uvijek u potenciji, a vječnost je akt. Po Albertu aevum je<br />
upravo ona mjera vremena, koja je svojstvena anđelima i dušama.<br />
Toma Akvinski ovom je problemu posvetio tri članka u desetom<br />
pitanju svoga velebnog djela Summa Theologiae. U četvrtom članku<br />
razmotrio je razliku između vremena i vječnosti, a u petom razliku između<br />
vijeka i vječnosti. U šestom je članku Akvinski raspravio postoji<br />
li jedan ili više vjekova i zaključio kako postoji samo jedan vijek. Po<br />
Tomi Akvinskom duhovna bića stoje u različitim odnosima prema trima<br />
mjerama vremena: »duhovna bića s obzirom na njihova svojstva i<br />
umnosti, u kojima je slijed, mjere se vremenom; s obzirom na njihov<br />
naravni bitak, mjere se vijekom; s obzirom na gledanje slave, sudjeluju<br />
u vječnosti.«<br />
Mjerama vremena posvetio je Juraj Dragišić tri poglavlja završne,<br />
devete knjige De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus<br />
(Florentiae, 1499). Nakon što je izložio razliku među trima mjerama<br />
vremena, Dragišić je svoja razmišljanja najviše usmjerio prema objašnjenju<br />
pojma aevum. Pritom je izlagao poznata stajališta Alberta Velikog<br />
i Tome Akvinskog, iako nijednog od njih nije spomenuo. Izrijekom<br />
se pozivao na Aristotela, Boetija i Sv. Augustina, kao što su se pozivali<br />
Albert i Toma. U Dragišićevu je tekstu osjetan i utjecaj aristotelovske<br />
tradicije Pariškog sveučilišta, naročito Egidija Rimskoga i njegova dje-<br />
200
la De mensura angelorum. Napokon, Dragišić se pozvao na izvore na<br />
koje se Albert i Toma nisu izrijekom pozvali: Sv. Ivana Damaščanskog,<br />
Grgura iz Riminija i Sv. Jeronima. U svojim zaključcima o trima mjerama<br />
vremena Dragišić se složio sa stajalištima Tome Akvinskog, napose<br />
s tvrdnjom da vijek treba razlikovati od egzistencije anđelā.<br />
Albertus Magnus, Thomas Aquinas and<br />
Juraj Dragišić on the three measures of time<br />
The teaching of philosophy at the University of Paris in the thirteenth<br />
century propounded three measures of time. This doctrine has<br />
long been ascribed to Alexander of Hales, who, in his work Sermones<br />
de sanctis et de tempore, distinguishes the following measures of time:<br />
eternity (aeternitas), which has no beginning or end, age (aevum), which<br />
has a beginning but no end, and time (tempus), which has a beginning<br />
and end. The same classification was adopted by Albertus Magnus in<br />
his work Super Dionysium de divinus nominibus. In distinguishing age<br />
from eternity, he leaned on the scholastic distinction potentia – actus:<br />
age is ever in potency, and eternity is an act. According to Albertus,<br />
aevum is that measure of time typical of angels and souls.<br />
Thomas Aquinas has devoted three articles to this problem in the<br />
tenth question of his masterpiece Summa Theologiae. In the fourth article<br />
he discusses the difference between time and eternity, and in the<br />
fifth the difference between age and eternity. In the sixth article Aquinas<br />
argues about the existence of one or more ages, and concludes that<br />
there exists only one. According to Thomas Aquinas, spiritual beings<br />
stand in different relations towards the three measures of time: »Spiritual<br />
creatures as regards their affections and intellections, in which there<br />
exists succession, are measured by time; as regards their natural being,<br />
they are measured by the age; and as regards their vision of glory, they<br />
participate in eternity.«<br />
To the measures of time Juraj Dragišić has devoted three chapters<br />
of the closing, ninth book of his De natura caelestium spirituum quos<br />
angelos vocamus (Florentiae, 1499). Having elaborated the differences<br />
between the three measures of time, Dragišić focuses his attention on<br />
201
the explanation of the notion of aevum. In doing so, he draws on the<br />
familiar positions of Albertus Magnus and Thomas Aquinas, making<br />
no explicit reference to these authors. He draws on Aristotle, Boethius<br />
and St Augustine, as did Albertus and Thomas Aquinas before him.<br />
Dragišić’s text bears witness to the significant influence of Aristotelian<br />
tradition of the Paris University, especially Giles of Rome and his work<br />
De mensura angelorum. Finally, Dragišić refers to the sources which<br />
Albertus and Thomas Aquinas had not explicitly mentioned: St John<br />
of Damascus, Gregory of Rimini and St Jerome. In his conclusions on<br />
the three measures of time Dragišić agrees with the position of Thomas<br />
Aquinas, particularly with the statement that age (aevum) should be<br />
distinguished from the existence of angels.<br />
HEDA FESTINI<br />
Rijeka, Hrvatska /<br />
Rijeka, Croatia<br />
Petrić i Acastos<br />
Irkinja Iris Murdock (1919–1999), poznata filozofkinja s Oxforda<br />
i nagrađivana spisateljica, objavila je u knjizi Acastos (1987) dva<br />
platonička dialoga: »Art and Eros«, premijerno izveden 1980. godine,<br />
i »Above the Gods«, u kojima se pozabavila za nju uobičajenom tematikom<br />
o ljepoti, dobroti, istini i vjeri. U tim se dijalozima pojavljuju<br />
Sokrat i Platon te nekoliko izmišljenih lica, između kojih se ističe Acastos.<br />
Acastos spisateljice Murdock, nazvat ćemo ga Acastos I, sublimira<br />
moderniziranu verziju Platona. Opisat ćemo Acastos II kao radikalniju<br />
verziju modernizacije Platona.<br />
Petrićevi izleti u problematiku morala i etike uspoređuju se s izvornim<br />
Platonom, neoplatonizmom i oba Acastosa s ciljem da im se odredi<br />
položaj. Trebale bi biti zanimljivima i daljnje usporedbe, pogotovo s<br />
obzirom na razliku između tradicionalističke etike vrline i najnovijih<br />
smjeranja u primijenjenoj etici.<br />
202
Petrić and Acastos<br />
Iris Murdoch (1919–1999), a famous Oxford philosopher and<br />
award-winning Irish author, published in her book Acastos (1987) two<br />
Platonic dialogues: Art and Eros, premiered in 1980, and Above the<br />
Gods, concerned with her customary themes of beauty, goodness, truth,<br />
and faith. In the dialogues, Socrates and Plato make an appearance, as<br />
well as several fictional characters, one of whom is Acastos.<br />
Murdoch’s Acastos, whom we shall call Acastos I, sublimates a modernized<br />
version of Plato. Acastos II we shall describe as a more radical<br />
version of a modernized Plato.<br />
Petrić’s excursions into moral problems and problems in ethics are<br />
compared and located with regard to Plato, Neoplatonism, and both<br />
Acasti. Further comparisons are of interest, given the contrast between<br />
traditionalist virtue theory and the most recent directions of contemporary<br />
applied ethics.<br />
MIHAELA GIRARDI-KARŠULIN<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia<br />
Strategija Petrićeve obrane<br />
Nove sveopće filozofije<br />
Od tri spisa koje je Petrić napisao u obranu svoje Nove sveopće<br />
filozofije (Apologia, Declarationes i Nova de universis philosophia:<br />
Emendationes) Emendationes su objavljene najkasnije (1993) i najslabije<br />
su do sada, koliko mi je poznato, istražene. U ovom izlaganju želim<br />
izložiti ne toliko pojedine Petrićeve teze nezavisno o kontekstu, nego<br />
načela, »strategiju« Petrićeve obrane.<br />
Pri tome nužno u vidokrug razmatranja ulaze i Petrićeve Peripatetičke<br />
rasprave. Mogućnost, potrebu i obranu novoplatoničkog (kršćanskog)<br />
sustava filozofije temelji Petrić na uvidu u bezvrijednost<br />
Aristotelove filozofije u <strong>filozofsko</strong>m i teološkom smislu, kao i u smislu<br />
plagiranja filozofskih učenja prethodnika. Mimo općepoznate Petrićeve<br />
203
kritičnosti prema Aristotelu u izlaganju se želi konkretno prikazati što<br />
Petrić napada kod Aristotela i kojim se argumentima služi. Time će se<br />
pojasniti što je za Petrića filozofija i koji su njezini zadaci i kako on tu<br />
filozofiju, putem odbacivanja Aristotelova <strong>filozofsko</strong>g puta, želi obrazložiti<br />
i obraniti od prigovora.<br />
The strategy of Petrić’s defence of<br />
Nova de universis philosophia<br />
Of the three writings Petrić had written in defence of his Nova de<br />
universis philosophia (Apologia, Declarationes and Nova de universis<br />
philosophia: Emendationes), the latter was published last, as late<br />
as 1993, and to my knowledge, has attracted the least scholarly attention<br />
until today. In this paper my focus will be laid on the ‘strategy’ of<br />
Petrić’s defence – rather than on some of his particular theses regardless<br />
of the context.<br />
In doing so Petrić’s Discussiones peripateticae will come into the<br />
focus of my attention as well. The possibility, necessity and defence<br />
of the Neoplatonic (Christian) system of philosophy Petrić grounds<br />
on the insight into the insignificance of Aristotle’s philosophy in both<br />
philosophical and theological terms, as well as in the sense of plagiarising<br />
the philosophical doctrine of his predecessors. Besides Petrić’s<br />
traditional criticism of Aristotle, this paper aims to pinpoint Petrić’s<br />
concrete objects of criticism in Aristotle’s philosophy and highlight the<br />
arguments that he used in doing so. This will lead to a better insight into<br />
what Petrić actually understands as philosophy and its role, and how<br />
he intends to interpret and defend this philosophy against criticism by<br />
rejecting Aristotle’s philosophical path.<br />
204
ALEKSANDRA GOLUBOVIĆ<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska /<br />
Faculty of Philosophy, University in Rijeka, Croatia<br />
Petrić o Božjim atributima<br />
Petrić je u Novoj sveopćoj filozofiji, unutar drugog sveska naslovljenog<br />
Panarchia, čitavu jednu knjigu, devetnaestu, posvetio upravo<br />
Božjim atributima: »De divinibus proprietatibus« / »O božanskim svojstvima«.<br />
Tu je obradio sljedeće Božje atribute: mudrost, jednostavnost,<br />
nepromjenjivost, istinu, dostatnost, dobrotvornost i savršenstvo. U<br />
sljedećim trima knjigama, ujedno završnim knjigama Panarhije, prikazao<br />
je još tri atributa: posvudnost, vjekovječnost te Boga kao stvoritelja<br />
svijeta.<br />
Današnja filozofija religije, posebice ona američka, istražuje božanske<br />
atribute prije svega s ciljem da ih precizno definira te objasni njihov<br />
međusobni odnos. Usporedit ćemo poteškoće koje današnja filozofija<br />
religije ističe kada se radi o odnosu među atributima i vidjeti kako je<br />
Petrić rješio iste probleme. Neke od poteškoća sadržane su u sljedećim<br />
pitanjima: Kako objasniti ideju da je Bog biće dostatno samome sebi?<br />
Na koji se način može razumjeti teza da je Bog odvojen od svijeta kad<br />
Petrić inzistira na atributu Božje posvudnosti? Na što se misli kada se<br />
kaže da je Bog vjekovječan, koja je definicija vječnosti i u kojem je<br />
odnosu s vremenom? Kako protumačiti Božje savršenstvo s obzirom<br />
na postojanje tolikih nesavršenosti (zala) u svijetu? Koje mjesto zauzima<br />
istina unutar rasprave o Božjim atributima? Tom ćemo usporedbom<br />
dodatno razjasniti koju je ideju Boga imala zapadnjačka filozofija u<br />
renesansnom razdoblju, odnosno kakvu je sliku Boga ponudio Petrić u<br />
svojoj Panarhiji.<br />
Petrić on Divine attributes<br />
In his Nova de universis philosophia, in the second part entitled Panarchia,<br />
Petrić devoted the entire nineteenth book to Divine attributes:<br />
wisdom, simplicity, immutability, truth, sufficiency, beneficence and<br />
perfection. In the next three books, the closing books of Panarchia, he<br />
205
described three additional attributes: omnipresence, sempiternity and<br />
God as creator of the world.<br />
Current philosophy of religion, especially American, examines divine<br />
attributes primarily from the perspective of providing their precise<br />
definition and explaining their relatedness. We aim to compare the<br />
difficulties that present-day philosophy of religion emphasizes when<br />
the relationship between the attributes is concerned and see how Petrić<br />
dealt with the same problems. Some of the difficulties are comprised<br />
in the following questions: How to explain an idea that God is a selfsufficient<br />
being? How to understand a thesis that God is separated from<br />
the world when Petrić insists on the attribute of God’s omnipresence?<br />
What is implied under the statement that God is eternal, what is the<br />
definition of eternity, and how is it related to time? How to interpret<br />
Divine perfection with regard to the existence of so many imperfections<br />
(evils) in the world? What is the place of truth within the discussion on<br />
Divine attributes? This comparison will further illucidate the idea of<br />
God in Western philosophy of the Renaissance and Petrić’s idea of God<br />
in his Panarchia.<br />
Ivan Kapec<br />
XIII gimnazija, Zagreb, Hrvatska /<br />
XIIIth Gymnasium, Zagreb, Croatia<br />
Neke značajke Petrićeva latinskog prijevoda<br />
Kaldejskih proročanstava<br />
Ovaj rad nastoji ukazati na neke značajke Petrićeva latinskog prijevoda<br />
Kaldejskih proročanstava. Oracula Chaldaica bio je iznimno<br />
važan spis za veliki broj renesansnih mislilaca. Način na koji je tretiran<br />
grčki tekst i njegov latinski prijevod važan je za razumijevanje razvoja<br />
Petrićeve misli, napose s obzirom na njegovo djelo Nova de universis<br />
philosophia.<br />
Sam grčki izvornik dostupan je samo u fragmentima pa je način<br />
interpretacije i razumijevanje teksta do krajnosti individualiziran u<br />
autorā koji su se služili tim tekstom u kreiranju vlastitih ideja i misli.<br />
206
Osim toga, zbog različitih izvora osnovnog teksta i njihovih međusobnih<br />
nepodudarnosti, a katkad i zbog gramatičke nepreciznosti, Petrićev<br />
latinski prijevod Kaldejskih proročanstava nije uvijek jednoznačan i<br />
lako razumljiv. Zbog toga ga je većim dijelom potrebno promatrati i u<br />
svjetlu Petrićevih originalnih tekstova.<br />
Some of the characteristics of Petrić’s Latin<br />
translation of Oracula Chaldaica<br />
This paper aims to draw attention to some of the characteristics<br />
of Petrić’s Latin translation of Oracula Chaldaica, the latter being a<br />
valuable source for many Renaissance philosophers. The treatment of<br />
the Greek original and its Latin translation are important for the understanding<br />
of the evolution of Petrić’s thought, especially with regard to<br />
his work Nova de universis philosophia.<br />
The Greek original itself is available only in fragments so that the<br />
interpretation and understanding of the text is highly individualized in<br />
the authors who used that text in formulating their own ideas and thoughts.<br />
Petrić’s Latin translation of Oracula Chaldaica is inconsistent in<br />
meaning and is not easily understood because of the many versions of<br />
the original text and their incongruity. That is why for the most part it<br />
should also be viewed in the light of Petrić’s original writings.<br />
IVICA MARTINOVIĆ<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia<br />
Petrićevi prigovori Aristotelovu pojmu<br />
neprekidnine<br />
Prigovore Aristotelovu pojmu neprekidnine Petrić je prvo izložio u<br />
Discussiones peripateticae (1581), posebno u četvrtoj knjizi »De mundi<br />
temporisque aeternitate« četvrtoga sveska, gdje je osporio beskonačnu<br />
djeljivost crte. Isti je argument primijenio i u svom djelu Della nuova<br />
207
geometria libri XV. (1586, 1587), u trećoj knjizi »Della linea in genere«.<br />
Napokon, najsustavnije je te prigovore izložio u drugoj knjizi<br />
svoga djela De rerum natura libri II priores (1587), s kojim je bio<br />
nakanio započeti svoju prirodnu filozofiju. Svoje stavove protiv Aristotelova<br />
poimanja neprekidnine, formulirane i objavljene u razdoblju<br />
1586–1587, javnosti je ponovo predstavio okupljene na jednom mjestu<br />
– u svom remek-djelu Nova de universis philosophia (1591), u drugoj i<br />
trećoj knjizi Pancosmije.<br />
U knjizi »De spacio mathematico«, drugoj knjizi njegova djela De<br />
rerum natura libri II priores i potom drugoj knjizi Pancosmije, oblikovao<br />
je Petrić nekoliko prigovora protiv Aristotelova pojma neprekidnine,<br />
protiv beskonačne djeljivosti konačne kolikoće, u konačnici protiv<br />
potencijalne beskonačnine. Članak želi proučiti i ocijeniti argumente s<br />
pomoću kojih je Petrić pokušao osporiti Aristotelov pojam neprekidnine,<br />
najutjecajniji Aristotelov rezultat u filozofiji prirode i filozofiji<br />
matematike.<br />
Prvi je prigovor Aristotelu Petrić uputio kad je formulirao svoj postulat<br />
o djeljivosti: »I kao što je onaj beskonačni prostor beskonačno<br />
djeljiv, konačni je konačno djeljiv.« (66.1) Zatim je proučavao odnos<br />
geometrijske kolikoće i broja, te odnos beskonačnog prostora prema<br />
matematičkim tvorevinama u njemu. Pritom je tvrdnju »Crta se može<br />
beskonačno dijeliti.« ocijenio kao najprijeporniju (assertio … maxime<br />
controversa, 66.4).<br />
Tek nakon te pripreme Petrić je ušao u izravnu polemiku s Aristotelom.<br />
Prvo netočnom tvrdnjom: »Aristotel nigdje nije dokazao tvrdnju:<br />
neprekidnina se može dijeliti u beskonačnost.« (66.4), a Aristotel je to<br />
dokazom a contrario učinio u šestoj knjizi Fizike. Napokon, Cresanin<br />
je osporio i samu Aristotelovu definiciju neprekidnine, a da pritom nije<br />
uočio da u njoj treba razlikovati dio neprekidnine od njezine međe.<br />
Umjesto toga pribjegao je duhovitosti: ako Aristotel osporava da djeljiva<br />
kolikoća može nastati od nedjeljivih točaka, onda ja osporavam da<br />
neprekidnina nastaje od prekidninā (67.1). Pri kraju svoga silovitoga<br />
napada na Aristotelovu definiciju neprekidnine Petrić spominje i važnu<br />
Aristotelovu tvrdnju: »U neprekidnini su dijelovi prije cjeline« (67.1).<br />
Prema tome, Cresaninu je poznato da pojam dijela ima nezamjenjivu<br />
ulogu u Aristotelovoj definiciji neprekidnine. Ali on to otkriva usput,<br />
kad to više ne ometa njegov prigovor.<br />
208
Napokon, Petrić pristupa i ključnom Aristotelovu primjeru za neprekidninu<br />
– crti. On poriče tvrdnju »Crta nije sastavljena od točaka.«<br />
i tu je Aristotelov istomišljenik, ali on poriče i tvrdnju »Crta se može<br />
dijeliti na uvijek djeljive djelove.«, a time postaje izričitim Aristotelovim<br />
protivnikom. Cresanin nudi novo rješenje: »Crta je posve jednostavna<br />
stvar (simplicissima res, 67.2).« Ali tu ne pokazuje što se s tim<br />
rješenjem može učiniti bilo u matematici bilo u filozofiji. Tek kasnije<br />
on uvodi pojam najmanje crte (linea minima, 67.4) kao nedjeljive kolikoće,<br />
drugačije od nedjeljive točke.<br />
Raspra s Aristotelom poslužila je Petriću da pri kraju svoga spisa de<br />
spacio mathematico obradi još dvije važne teme: ‘račun’ s beskonačninama<br />
i genealogiju znanosti. Do operacija s beskonačninama Petrić je<br />
došao dok je nastojao dokazati da iz beskonačne djeljivosti crte slijede<br />
»mnoge nemoguće stvari« (impossibilia multa, 67.2), a prije svih ova<br />
četiri apsurda:<br />
1. Sve su crte međusobno jednake.<br />
2. Konačna crta jednaka je crti protegnutoj u beskonačnost.<br />
3. Dio crte jednak je cijeloj crti.<br />
4. Dvije beskonačnosti nisu međusobno jednake.<br />
A kad se Petrić pozabavio genealogijom znanosti, u njoj je, začudo,<br />
znanost o neprekidninama ili geometrija prethodila znanosti o prekidninama<br />
ili aritmetici, jer, upozorava Petrić, »neprekidnina je starija od<br />
prekidnine« (68.2). Dapače, znanosti o neprekidninama pripalo je prvo<br />
mjesto u Petrićevoj genealogiji znanosti.<br />
Uz druge uvide, druga knjiga Petrićeve Pancosmije potpuno nam<br />
otkriva što je Petrić mislio de continuo ili de divisibilitate quantitatis<br />
te nam ujedno nudi mnoge detalje Petrićeve neuspješne strategije pri<br />
osporavanju Aristotelovih pojmova neprekidnine i potencijalne beskonačnine.<br />
Prigovarajući Aristotelu, Petrić i ne htijući upozorava na glavne<br />
domete Aristotelova nauka o neprekidnini, ali nudi svoja, drugačija<br />
rješenja, poput zamisli o najmanjoj nedjeljivoj crti. Iako svojim rješenjima<br />
ne uspijeva postići ono što je Aristotel blistavo postigao pojmom<br />
neprekidnine u tumačenju prirode i matematike, Petrić unutar polemike<br />
s Aristotelom postavlja nova pitanja kad se bavi računom s beskonačninama<br />
i genealogijom znanosti.<br />
209
Petrić’s objections to Aristotle’s notion<br />
of the continuum<br />
Objections to Aristotle’s notion of the continuum Petrić first submitted<br />
in Discussiones peripateticae (1581), particularly in “De mundi<br />
temporisque aeternitate”, book four of the fourth volume, in which he<br />
refuted the infinite divisibility of the line. Petrić resorted to the same<br />
argument in his work Della nuova geometria libri XV. (1586, 1587), in<br />
book three »Della linea in genere«. Finally, a most systematic argumentation<br />
was submitted in book two of his work De rerum natura libri II<br />
priores (1587), with which he intended to begin his natural philosophy.<br />
His views against Aristotle’s conception of continuum, formulated and<br />
published in the years 1586–1587, he submitted to the public again, this<br />
time compiled in his masterpiece Nova de universis philosophia (1591),<br />
in the second and third book of Pancosmia.<br />
In the book “De spacio mathematico”, second book of his work<br />
De rerum natura libri II priores subsequently the second book of Pancosmia,<br />
Petrić formulated several objections against Aristotle’s notion<br />
of the continuum, against infinite divisibility of finite quantity, and<br />
lastly against the potential infinite. This paper will examine and evaluate<br />
the arguments with which Petrić attempted to refute Aristotle’s<br />
notion of the continuum, Aristotle’s most influential result in the field<br />
of natural philosophy and the philosophy of mathematics.<br />
Petrić’s first objection to Aristotle was contained in his formulation<br />
of the postulate of divisibility: “Just as the infinite space is infinitely<br />
divisible so is the finite finitely divisible.” (66.1) He further expounded<br />
the relationship of geometric quantity and number, as well as the relationship<br />
between infinite space and the mathematical things in it. The<br />
assertion that “A line is infinitely divisible” he evaluated as the most<br />
controversial (assertio … maxime controversa, 66.4).<br />
It was not until this preparation that Petrić came into direct polemic<br />
with Aristotle. First with a false assertion: “Aristotle has never proved<br />
the statement: the continuum can be infinitely divided.” (66.4), as Aristotle<br />
a contrario proved in the sixth book of his Physics. Lastly, Petrić<br />
refuted Aristotle’s definition of the continuum itself, failing to distinguish<br />
part of the continuum from its extreme. Instead, he resorted to witty<br />
210
argumentation: if Aristotle denies that divisible quantity is composed<br />
of indivisible points, then I deny that the continuum is composed of<br />
discreta (67.1). Towards the end of his vehement argumentation against<br />
Aristotle’s definition of the continuum, Petrić also mentions Aristotle’s<br />
assertion: “In the continuum parts are prior to the whole” (67.1). Accordingly,<br />
Petrić knew that the notion of part had an irreplaceable role in<br />
Aristotle’s definition of the continuum. But this he reveals casually,<br />
when it no longer interferes with his objection.<br />
Lastly, Petrić also approaches Aristotle’s crucial example of the<br />
continuum – the line. He denies the assertion “Line is not composed of<br />
points.”, sharing Aristotle’s opinion, but also rejects the statement “Line<br />
is divisible in its always divisible parts.”, thus becoming Aristotle’s major<br />
opponent. Petrić offers a new solution: “Line is the simplest thing<br />
(simplicissima res, 67.2).” But here he fails to show how this solution<br />
can be employed in mathematics or philosophy. It was later that he<br />
introduced the notion of the minimal line (linea minima, 67.4) as indivisible<br />
quantity, different from indivisible point.<br />
Polemic with Aristotle led Petrić to expound additional two topics<br />
towards the end of his writing de spacio mathematico: calculus of infinite<br />
quantities and genealogy of science. The former came as result of<br />
his efforts to prove that infinite divisibility of the line is followed by<br />
“many impossible things” (impossibilia multa, 67.2), and prior to all,<br />
these four absurdities:<br />
1. All lines are mutually equal.<br />
2. The finite line is equal to the line that stretches into infinity.<br />
3. Part of line is equal to the whole line.<br />
4. Two infinites are not mutually equal.<br />
Curiously, in Petrić’s consideration of the genealogy of science, the<br />
science of continua or geometry preceded the science of discreta or<br />
arithmetic, because, Petrić emphasizes, “continuum is older than discretum”<br />
(68.2). Accordingly, the science of continua was awarded the<br />
first place in Petrić’s genealogy of science.<br />
Apart from other insights, the second book of Pancosmia provides<br />
full insight into Petrić’s view of the continuum or de divisibilitate quantitatis,<br />
offering us many details on Petrić’s futile strategy in refuting<br />
211
Aristotle’s notions of the continuum and the potential infinite. In his<br />
objections to Aristotle, Petrić implicitly points the major contributions<br />
of Aristotle’s doctrine of continuum, but also submits his own solutions<br />
such as the idea of the minimal indivisible line. Although his solutions<br />
failed to bring him the results as brilliant as those of Aristotle with the<br />
notion of the continuum in the interpretation of nature and mathematics,<br />
within his polemic with Aristotle, Petrić comes forward with new<br />
questions dealing with the calculus of infinite quantities and genealogy<br />
of science.<br />
ŽELJKA METESI<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia<br />
Frane Petrić i Emanuele Tesauro<br />
o cilju pjesništva<br />
U Petrićevu učenju o čuđenju kao vanjskom cilju pjesništva te njegovu<br />
stavu da novost čini osnovu čuđenja jasno se prepoznaju bitni teorijski<br />
elementi karakteristični za kasniju, baroknu poetiku Emanuelea<br />
Tesaura.<br />
Iako se Petrić i Tesauro slažu oko zadatka pjesništva – ono treba<br />
pobuditi čuđenje – njihova se teorijska gledišta razlikuju u pogledu konačnog<br />
cilja čuđenja. Već u svojem ranom djelu Lettura sopra il sonetto<br />
del Petrarca (1552) Petrić poučava da pjesništvo treba svoj pravi, krajnji<br />
cilj naći u poticanju vrline, znanja i mudrosti, a potom u djelu Della<br />
Poetica vrlo jasno izražava kritički stav prema modernim pjesnicima<br />
svoga doba koji se, vođeni osobnim interesima, zaustavljaju na začuđenosti<br />
kao krajnjem cilju. U poetičkoj teoriji 17. stoljeća, u kojoj svoje<br />
reprezentativno mjesto nalazi Emanuele Tesauro sa svojim kapitalnim<br />
djelom Il cannocchiale aristotelico, čuđenje ima za cilj u prvom redu<br />
prikazati pjesnikovu virtuoznost i impresionirati čitatelja majstorstvom<br />
jezične igre.<br />
Na temelju uočenih razlika između Petrićeva i Tesaurova pristupa<br />
cilju pjesničkog čina, u radu su posebno obrađeni značenje i zadaća<br />
212
pojma ingegno, kako ih tumače Petrić i Tesauro. Unatoč tomu što je<br />
navedeni pojam u teoriji baroknog predstavnika razrađeniji i složeniji<br />
nego kod creskog mislioca, on za obojicu predstavlja dokaz čovjekove<br />
sličnosti s Bogom, prirođenu sposobnost invencije, čudesnu snagu duha<br />
kojom čovjek-umjetnik stvara poput drugog Boga. Ingegno ima ključnu<br />
ulogu u pjesničkom stvaranju, no za razliku od Tesaura, u Petrićevoj<br />
teoriji ingegno ne želi zabavljati već poučavati, obogatiti ljudsku spoznaju<br />
i, kako Cresanin pokazuje u djelu L’Amorosa filosofia, uzdignuti<br />
dušu do sfere inteligibilnog.<br />
Frane Petrić and Emanuele Tesauro<br />
on the purpose of poetry<br />
Petrić’s doctrine of the marvel (maraviglia) as exterior purpose of<br />
poetry and his view that novelty constitutes the basis of marvel clearly<br />
demonstrate the major theoretical elements characteristic of the more<br />
mature, Baroque poetics of Emanuele Tesauro.<br />
Although Petrić and Tesauro agree on the role of poetry – to arouse<br />
marvel – their theoretical views differ concerning the ultimate purpose<br />
of marvel. In his early work Lettura sopra il sonetto del Petrarca<br />
(1552), Petrić elaborates that poetry should seek its true and ultimate<br />
ideal in enhancing virtue, knowledge and wisdom, while in his Della<br />
Poetica he most critically argues against the modern poets of his day<br />
who, guided by private interests, choose marvel as the ultimate purpose.<br />
In seventeenth-century poetics in which Emanuele Tesauro occupies a<br />
prominent place with his masterpiece Il cannocchiale aristotelico, surprise<br />
has primarily been assigned the role of demonstrating the poet’s<br />
virtuosity and impressing the reader with his artful wording.<br />
Having drawn a parallel between Petrić’s and Tesauro’s approach<br />
to the purpose of a poetic act, this paper will consider the meaning and<br />
role of the notion ingegno as interpreted by Petrić and Tesauro. Despite<br />
the fact that Tesauro’s theoretical approach to the mentioned notion is<br />
more elaborate and complex than that of Petrić, they both envisage it as<br />
proof of man’s resemblance to God, an inherent capacity of invention,<br />
miraculous energy of the spirit with which man-the artist creates in a<br />
God-like manner. Ingegno plays a crucial role in poetic creativity. In<br />
213
Tesauro’s theory this notion is claimed to entertain the reader, whereas<br />
in that of Petrić it should teach, enrich human knowledge and, as the<br />
Cres philosopher explicates in his L’Amorosa filosofia, elevate the soul<br />
to the sphere of the intelligible.<br />
Meyra Moise<br />
Verona, Italia /<br />
Verona, Italija<br />
L’intuizione dell’infinità del mondo<br />
in Francesco Patrizi<br />
L’intuizione dell’infinità del mondo ha suggestionato le menti fin<br />
dagli albori della speculazione filosofica, non meno dell’idea di Dio,<br />
dell’anima, dell’oltretomba. Né si può identificare l’infinito con ciò che<br />
Dio ha creato, secondo l’antico sillogismo del Kalam, a cui molti fecero<br />
appello, che all’infinita causa debba corrispondere l’infinito effetto.<br />
Poiché l’effetto, cioè il mondo, per quanto concepito infinito, sarebbe<br />
sempre inferiore a Dio, suo creatore, e quindi non infinito nel senso<br />
assoluto, bensì indefinito.<br />
La Nova de universis philosophia di Patrizi comparve lo stesso<br />
anno in cui Bruno pubblicava in Germania il De Immenso et Innumerabilibus,<br />
confermando quanto già aveva poeticamente espresso in volgare<br />
nel De l’Infinito Universo e Mondi. Entrambi i filosofi sostenevano<br />
l’infinità del mondo deducendola dall’infinita causa a cui corrisponda<br />
l’effetto infinito.<br />
Nella Panaugia, Patrizi muove dalla luce per giungere a Dio, negando<br />
che a lui si possa giungere, secondo la prova aristotelica, mediante<br />
il moto. Dio per Patrizi è l’Unitutto (unomnia) dal quale, per gradi,<br />
neoplatonicamente procede la realtà. Patrizi vede nella luce il punto di<br />
unione delle cose spirituali e materiali. Infatti, se ogni conoscenza procede<br />
dai sensi e di questi il più importante è la vista, che ha per oggetto<br />
la luce, questa viene ad essere la prima mediatrice tra il mondo corporeo<br />
e il mondo incorporeo. Ma anche Dio è metaforicamente luce, luce<br />
infinita di cui l’altra non è che l’immagine.<br />
214
Petrićeva intuicija o beskonačnosti svijeta<br />
Intuicija o beskonačnosti svijeta zaokupljala je duhove od početaka<br />
filozofske spekulacije, i to ne manje od ideje o Bogu, duši i prekogrobnom<br />
životu. Ne može se beskonačnina identificirati s onim što je Bog<br />
stvorio, a prema drevnom kalamskom silogizmu, na koji su se mnogi<br />
pozivali, da beskonačni uzrok mora odgovarati beskonačnom učinku.<br />
Jer učinak, tj. svijet, ukoliko je zamišljen kao beskonačan, uvijek će<br />
biti inferioran Bogu, svom stvoritelju, i stoga neće biti beskonačan u<br />
apsolutnom smislu.<br />
Petrićeva Nova de universis philosophia pojavila se iste godine kad<br />
je Bruno u Njemačkoj objavio svoj spis De Immenso et Innumerabilibus,<br />
što je već poetično izrazio na talijanskom u De l’Infinito Universo<br />
e Mondi. Obojica su filozofa tvrdila da je svijet beskonačan, izvodeći<br />
ga iz beskonačnoga uzroka kojem odgovara beskonačni učinak.<br />
U Panaugiji, Petrić se kreće od svjetla da bi dospio do Boga, zanijekavši<br />
da se do njega može uspeti, prema aristotelovskom dokazu,<br />
posredstvom gibanja. Bog je za Petrića Jednosve (unomnia), od kojega,<br />
po stupnjevima, novoplatonovski, potječe stvarnost. U svjetlu vidi Petrić<br />
točku koja objedinjuje duhovne i tvarne svari. Zapravo, ako spoznaja<br />
potječe od osjetila, a od ovih je najvažnije vid, koji za svoj predmet<br />
ima svjetlo, time svjetlo postaje prvim posrednikom između tjelesnoga<br />
i netjelesnoga svijeta. Metaforično govoreći, i Bog je svjetlo, svjetlo<br />
istinito, spram kojega drugo svjetlo nije nego slika.<br />
Maria Muccillo<br />
Facoltà di Filosofia, Università »La Sapienza« di Roma, Italia /<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište »La Sapienza«, Rim, Italija<br />
La concezione patriziana dello spazio<br />
fra platonismo e aristotelismo:<br />
le sue fonti e la sua fortuna nella cultura<br />
filosofica del Seicento<br />
In questa relazione si esaminerà la concezione dello spazio esposta<br />
da Patrizi, dapprima, nel suo De rerum natura libri II priores. Alter<br />
215
de spacio physico, alter de spacio mathematico, pubblicato a Ferrara<br />
nel 1587, e, successivamente, inserita nella sua globale e sistematica<br />
sintesi filosofica della Nova de universis philosophia. Nell’evoluzione<br />
del pensiero patriziano, la dottrina dello spazio doveva costituire, come<br />
si desume da alcune lettere, l’»inizio« della sua »filosofia«, una originale<br />
e costruttiva proposta con la quale il Chersino si proponeva di<br />
partecipare, insieme a Telesio e ai suoi seguaci, a quel grande progetto<br />
innovativo che avrebbe dovuto condurre all’elaborazione di una nuova<br />
filosofia della natura da opporre, come valida e soddisfacente alternativa,<br />
a quella aristotelica, ormai corrosa da una critica, che raggiunse il<br />
suo momento culminante proprio nelle sue Discussiones peripateticae.<br />
Già nel quarto tomo di quest’opera il filosofo aveva infatti attaccato<br />
la filosofia naturale aristotelica mostrando l’insufficienza, se non la<br />
totale erroneità, dei suoi principi fondamentali, e il mare di contraddizioni<br />
nel quale l’incapacità dello Stagirita a muoversi correttamente sul<br />
piano della deduzione logica e dell’applicazione dei suoi stessi principi<br />
all’esperienza, avevano ridotto la sua filosofia della natura, che appariva<br />
pertanto inutile e incapace di fornire una plausibile spiegazione degli<br />
accadimenti fisici.<br />
Tra l’altro, un ruolo importante aveva svolto in quella sede la discussione<br />
del concetto aristotelico di »luogo«, che era stato da Patrizi<br />
sostanzialmente rifiutato come irrazionale, contraddittorio e incompatibile<br />
con i principi stessi della filosofia dello Stagirita; questa discussione<br />
rappresenta dunque, per così dire, la »pars destruens« di quella<br />
dottrina dello spazio che Patrizi, come suo contributo originale, verrà<br />
elaborando negli anni tra il 1581 e il 1587, e sarà riproposta in seguito<br />
nel contesto globale di una deduzione metafisica e fisica del sistema<br />
dell’universo, nel quarto trattato della Nova de universis philosophia,<br />
come la vera e reale alternativa a quella aristotelica.<br />
Attraverso l’analisi di alcuni dei passaggi più significativi della<br />
dottrina patriziana dello spazio, si cercherà di ricostruirne la genesi non<br />
solo come conseguenza del continuo, quasi ossessivo confronto con la<br />
concezione aristotelica, ma anche come positivo risultato del sapiente e<br />
originale uso e sviluppo delle fonti antiche e rinascimentali (soprattutto<br />
di Filopono, di Giovanni Francesco Pico della Mirandola e dello stesso<br />
Telesio).<br />
216
Si accennerà inoltre alla fortuna di questa dottrina nella speculazione<br />
filosofica del Seicento, soprattutto nella filosofia di Gassendi e<br />
nella polemica anticartesiana di Henry More, autori che utilizzeranno<br />
la dottrina patriziana, ma con significati e finalità ormai profondamente<br />
diverse da quelle per cui essa era stata originariamente elaborata.<br />
Petrićevo poimanje prostora između<br />
platonizma i aristotelizma:<br />
njegovi izvori i fortuna u filozofiji 17. stoljeća<br />
Ovo će izlaganje istražiti poimanje prostora, koje je Petrić izložio u<br />
svom djelcu De rerum natura libri II priores. Alter de spacio physico,<br />
Alter de spacio mathematico (Ferrara, 1587), a kasnije uvrstio u svoju<br />
globalnu i sustavnu filozofsku sintezu Nova de universis philosophia.<br />
U razvoju Petrićeve misli, kako se da razabrati iz nekih pisama, nauk<br />
o prostoru trebao je postati ‘početkom’ njegove ‘filozofije’, izvornim<br />
i konstruktivnim prijedlogom s kojim je Cresanin naumio, zajedno s<br />
Telesijem i njegovim učenicima, sudjelovati u velikom inovativnom<br />
programu, koji je trebao dovesti do izgradnje nove filozofije prirode,<br />
da bi se suprotstavila, kao valjana i zadovoljavajuća alternativa, Aristotelovoj<br />
filozofiji, već načetoj kritikom, koja je svoj vrhunac dostigla u<br />
Petrićevu djelu Discussiones peripateticae.<br />
Već je u četvrtom svesku ovoga djela Cresanin doista napao Aristotelovu<br />
prirodnu filozofiju, ukazujući na nedostatnost, ako ne i potpunu<br />
lažnost njezinih osnovnih principa i na nebrojena proturječja, pričem<br />
je Stagiraninova nesposobnost da ispravno postupa na planu logičke<br />
dedukcije i primjene vlastitih principa na iskustvo degradirala njegovu<br />
prirodnu filozofiju, koja se zbog toga razloga pokazala neuporabivom i<br />
nesposobnom da ponudi plauzibilno objašnjenje fizičkih događaja.<br />
Štoviše, u tom je kontekstu raspra o Aristotelovu pojmu ‘mjesta’,<br />
koji je Petrić odbacio kao iracionalan, proturječan i nespojiv sa samim<br />
principima Aristotelove filozofije, igrala važnu ulogu. Raspra na tim<br />
stranicama predstavlja, tako rekuć, »pars destruens« nauka o prostoru,<br />
koji je Petrić izradio između 1581. i 1587. kao svoj vlastiti doprinos i<br />
koji je potom iznovice izložio u globalnom kontekstu metafizičke i fi-<br />
217
zičke dedukcije sustava svemira u četvrtom svesku svoje Nove sveopće<br />
filozofije kao istinsku i stvarnu alternativu Aristotelovu nauku.<br />
Analizom nekih od najznačajnijih mjesta Petrićeva nauka o prostoru<br />
autorica želi rekonstruirati njegovu genezu, ne samo kao posljedicu<br />
jedne neprestane, gotovo opsesivne konfrontacije s Aristotelovim<br />
poimanjem, nego i kao pozitivan rezultat mudre i izvorne uporabe i<br />
dogradnje antičkih i renesansnih izvora (naročito Filopona, Pica della<br />
Mirandole i samoga Telesija).<br />
Uz to, izlaganje će se osvrnuti i na fortunu Petrićeva nauka o prostoru<br />
u <strong>filozofsko</strong>j spekulaciji 17. stoljeća, prije svega u Gassendijevoj<br />
filozofiji i protukartezijanskoj polemici Henryja Morea, mislilaca koji<br />
su se poslužili Petrićevim naukom, ali u značenju i sa svrhom bitno<br />
drukčijima od onih koje je izvorno zastupao Petrić.<br />
TOMÁŠ NEJESCHLEBA<br />
Centre for Patristic, Medieval and Renaissance Texts, Palacký University,<br />
Olomouc, Chech Republic /<br />
Centra za patrističke, srednjovjekovne i renesansne tekstove, Sveučilište<br />
Palacký, Olomouc, Češka Republika<br />
Frane Petrić and the immortality debate<br />
By the fifteenth century the immortality of the soul had already earned<br />
its place among the topics of the Renaissance philosophical debate<br />
and was soon to become one of the most important questions. Divergences<br />
between the Neoplatonic solution of the problem by Marsilio<br />
Ficino on the one hand and dissimilar interpretations of Aristotle on the<br />
other hand led to the forbidding to advocate the Alexandrist and Averroist<br />
positions as it was prescribed by the bull Apostolici regiminis at the<br />
Fifth Lateran Council in 1513. The polemic had escalated especially<br />
after the publication of the Tractatus de immortalitate animae (1516)<br />
by Pietro Pomponazzi, which fundamentally influenced the discussion<br />
of the problem in the sixteenth century.<br />
This paper aims to examine the place of Frane Petrić in this philosophical<br />
debate, which was earlier sketched (but only in one para-<br />
218
graph) by Giovanni di Napoli in his book L’immortalità dell’anima nel<br />
Rinascimento (Torino, 1963). Considering that Petrić has not written a<br />
special treatise on the immortality of the soul, the paper has two tasks.<br />
The first is to summarize his critique of Aristotle and Aristotelism in his<br />
Discussiones peripateticae where he shows that he is well aware of the<br />
ambiguity of the interpretation of Aristotle’s doctrine of the soul. The<br />
second objective is to reconstruct his notion in the Pampsychia with<br />
respect to his Antiaristotelism and to the earlier Neoplatonic solutions<br />
of the problem.<br />
Frane Petrić i raspra o besmrtnosti duše<br />
Od 15. stoljeća besmrtnost je duše zauzela svoje mjesto među temama<br />
renesansne filozofske raspre i uskoro postala jednim od najvažnijih<br />
pitanja. Divergencije između Ficinova novoplatonovskog rješenja<br />
problema s jedne strane i različitih tumačenja Aristotela s druge strane<br />
vodile su zabrani da se brane stajališta aleksandrista i averoista, kako<br />
je to naloženo bulom Apostolici regiminis na Petom lateranskom saboru<br />
1513. godine. Polemika se posebno zaoštrila nakon što je objavljen<br />
Tractatus de immortalitate animae (1516) Pietra Pomponazzija, djelo<br />
koje je bitno utjecalo na raspre u sljedećim desetljećima pa sve do kraja<br />
16. stoljeća.<br />
Izlaganju je cilj istražiti mjesto Frane Petrića u ovoj <strong>filozofsko</strong>j<br />
raspri, što je ranije, ali samo u jednom odlomku, ocrtano u knjizi<br />
L’immortalità dell’anima nel Rinascimento (Torino, 1963) Giovannija<br />
di Napolija. Kako Petrić nije napisao posebnu raspravu o besmrtnosti<br />
duše, izlaganje ima dvije zadaće. Prva je sažeti njegovu kritiku Aristotela<br />
i aristotelizma u Discussiones peripateticae, gdje on pokazuje da je<br />
posve svjestan dvoznačnosti u tumačenjima Aristotelova nauka o duši.<br />
Druga je zadaća rekonstruirati Petrićevo poimanje duše u Pampsychiji<br />
s obzirom na njegov antiaristotelizam i ranija novoplatonovska rješenja<br />
problema.<br />
219
DAVOR NIKOLIĆ<br />
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska /<br />
Faculty of Philosophy,, University ogf Zagreb, Croatia<br />
Petrićevi Dijalozi o retorici –<br />
uzorna novoplatonovska retorika<br />
Della retorica dieci dialoghi (1562.) pripadaju ranijem razdoblju<br />
Petrićeva <strong>filozofsko</strong>ga rada, razdoblju u kojem se zanimao za humanističke<br />
teme u užem smislu. Tako se uz probleme poetike i povijesti<br />
uhvatio u koštac i s retorikom. Odbacujući stare aristotelovske zasade,<br />
on gradi novu, nebesku retoriku. U formi dijaloga (Platonovoj proznoj<br />
tehnici) obrušava se velikim žarom na Aristotelovu retoriku koja čovjeka<br />
kvari, a ne vodi ga k istini, što bi, po Petriću, trebala biti jedina<br />
zadaća retorike.<br />
Promatramo li Petrića u kontekstu oživljenih novoplatonovskih<br />
strujanja u renesansi, njegov bismo napor za izgradnjom nebeske retorike<br />
zasigurno mogli okarakterizirati kao stvaranje jedne sustavne novoplatonovske<br />
retorike. Ipak, odbacujući aristotelovske tehnike argumentiranja<br />
i prokazujući ih kao sofističke, Petrić se i sam služi elementima<br />
Aristotelove argumentacije.<br />
Zanemarujući praktičnu narav retorike, iskazanu u vidu govorništva,<br />
umijeća koje je bilo na visokoj cijeni u antici, a ugled kojega je obnovljen<br />
u renesansi, Petrić odlazi u sfere filozofije jezika te zahtijeva da<br />
se retorika izgradi kao sustavna znanost i da se odvoji od govorništva.<br />
Napušta li sam Petrić tada svoj izvorni predmet proučavanja ili jednostavno<br />
negira određenje retorike na osnovi govorništva, koje je tek<br />
jedno od mnogih čovječjih umijeća? Petrićevi Dijalozi o retorici bez<br />
sumnje su i danas aktualni, ali u njima nećemo naći praktične savjete o<br />
sastavljanju govora ili popise retoričkih figura (što je nepisano pravilo<br />
svih priručnika o retorici). Umjesto toga pred sobom imamo uzorno<br />
novoplatonovsko djelo, ali koje je apsolutno ovisno o aristotelovskoj<br />
retoričkoj misli.<br />
220
Petrić’s Della retorica dieci dialoghi – exemplary<br />
Neoplatonic rhetoric<br />
Della retorica dieci dialoghi (1562) belong to Petrić’s earlier philosophical<br />
works, from the period marked by his interest in humanistic<br />
themes in the strict sense. In addition to studying the problems of poetics<br />
and history, he also tackled those of rhetoric. Rejecting the old Aristotelian<br />
tradition, he built a new ‘celestial’ rhetoric. In the form of dialogue<br />
(Plato’s prose technique), he argues fervently against Aristotle’s<br />
rhetoric which spoils man and does not guide him towards the truth<br />
– the latter, according to Petrić, being the single role of rhetoric.<br />
If we view Petrić in the context of the revived Neoplatonic streams<br />
of the Renaissance, his efforts in building the celestial rhetoric could<br />
certainly be characterized as the forming of a systematic Neoplatonic<br />
rhetoric. Although rejecting Aristotelian techniques of argumentation<br />
as Sophistical, Petrić still resorts to certain elements of Aristotle’s argumentation.<br />
Neglecting the practical nature of rhetoric expressed in the form of<br />
oratory, skill highly revered in the antiquity and revived in the Renaissance,<br />
Petrić enters the domain of the philosophy of language, demanding<br />
that rhetoric be conceived as a systematic science, separate from<br />
oratory. Does Petrić abandon the original subject-matter of his study or<br />
simply negates the definition of rhetoric on the basis of oratory – merely<br />
one of the many humans arts? Petrić’s Dialogues on Rhetoric have<br />
not lost their scholarly appeal although they do not offer rules on the<br />
composition of the oration or list the figures of speech (like most rhetorical<br />
manuals). Instead, we have before us an exemplary Neoplatonic<br />
work, entirely leaning on Aristotelian rhetorical thought.<br />
221
SNJEŽANA PAUŠEK-BAŽDAR<br />
Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of the History and Philosophy of Science, Croatian Academy of<br />
Sciences and Arts, Zagreb, Croatia<br />
Ivan Bratti i renesansna alkemija<br />
U doba renesanse alkemijska je teorija doživjela svoj vrhunac i svoj<br />
zalaz. Njezin je vrhunac izražen sintezom materijalne (vanjske) i duhovne<br />
(umutarnje) komponente. Pokusom Velikog umijeća (Ars Magna)<br />
nastojalo se postići istodobno savršenstvo materije (zlato) i savršenstvo<br />
duha (jedinstvo s Bogom). Kako su rezultati upornih i dugotrajnih pokusa<br />
Velikog umijeća izostali, tako u kasnoj renesansi ponovo dolazi<br />
do podjele alkemije na materijalnu (praktičnu) i duhovnu (okultizam,<br />
magija).<br />
Istranin Ivan Bratti u Kopru je i Puli pisao, a u Veneciji objavio<br />
djelo Discorso della vecchia et nuova medicina (1590.). Tim se djelom<br />
istaknuo kao predstavnik onih prirodnih filozofa koji su zastupali<br />
materijalnu (praktičnu) alkemiju. U njemu je raspravljao o argumentima<br />
za i protiv ljekovitosti prirodnog i umjetnog zlata. Pri tome se<br />
djelomično koristio gledištima neposrednih prethodnika: Marsilija Ficina<br />
(1433.–1499.), Giovannija Pica della Mirandole (1463.–1494.) i Paracelsusa<br />
(1493.–1541.). Premda se smatrao novoplatonovcem, Bratti je preuzeo<br />
Aristotelovu teoriju o nastanku metala i minerala u utrobi Zemlje te<br />
arapsku živino-sumpornu teoriju o građi metala. Pri tome ju je nastojao<br />
nadograditi, pa je odredio živu kao »potencijalno zlato«.<br />
Jedinstvenost Brattijeve rasprave je u tome što je on zaključio da su<br />
prirodno i umjetno zlato jednakovrijedni, kako po svojim svojstvima,<br />
tako i po ljekovitosti. Time se razlikovao od onih alkemičara-praktičara<br />
koji su zastupali aristotelizam, smatrajući da je umjetno zlato »zlatnije<br />
od prirodnoga«, pa zbog viška zlatnoće ima jače djelovanje.<br />
Ivan Bratti and Renaissance alchemy<br />
It was during the Renaissance that alchemy witnessed both its climax<br />
and sunset. Its peak was marked by the synthesis of the material<br />
222
(outer) and spiritual (inner) component. The experiment of Ars Magna<br />
was devised so as to attain a simultaneous perfection of the matter<br />
(gold) and perfection of the soul (union with God). Since the continuous<br />
and time-consuming experiments of Ars Magna gave no results, late<br />
Renaissance again saw the division of alchemy into material (practical)<br />
and spiritual (ocultism, magic).<br />
Ivan Bratti of Istria wrote his Discorso della vecchia et nuova medicina<br />
(Venice, 1590) in Kopar and Pula. With this work Bratti fell into<br />
the group of natural philsophers who advocated material (practical) alchemy.<br />
Here he argued for and against the healing qualities of natural<br />
and artifical gold. In doing so he partly drew on his immediate predecessors:<br />
Marsilio Ficino (1433–1499), Giovanni Pico della Mirandola<br />
(1463–1494) and Paracelsus (1493–1541). Although he considered<br />
himself a Neoplatonist, Bratti adopted Aristotle’s theory of the origin of<br />
metals and minerals in the Earth’s core as well as the Arabic mercurysulphur<br />
based theory on the structure of metals. He went a step further<br />
and determined mercury as ‘potential gold’.<br />
The uniqueness of Bratti’s treatise lies in his conclusion that the<br />
natural and artificial gold are of equal value in terms of both their properties<br />
and healing qualities. This view distinguished Bratti from those<br />
alchemists-practitioners who promoted Aristotelianism, holding artificial<br />
gold to be ‘more golden than the natural’, owing its stronger effect<br />
to the surplus of gold.<br />
ESTELLA PETRIĆ-BAJLO<br />
English Department, University of Zadar, Croatia /<br />
Engleski odjel, Sveučilište u Zadru, Hrvatska<br />
Frane Petrić and Late Renaissance<br />
Scientific Culture<br />
We prefer the term ‘scientific culture’ to science in this paper since<br />
in the context of the sixteenth century we can hardly speak about science<br />
in terms of what it means today. It cannot be denied, however, that<br />
it was exactly the period of the late Renaissance which had witnessed<br />
223
the birth of modern science: »The development of natural studies and<br />
experimental observations carried out in the late Renaissance introduced<br />
the idea that we can approach the world of the divine without the<br />
mediation of sacred Scripture, of theology or scholastic philosophy, and<br />
of course without the mediation of any Church. What is at stake is not<br />
the existence of God… In fact, for the Renaissance scientist it remains<br />
clear that God himself wrote the book of Nature. The point is that now<br />
they can read it directly… The accordance between natural philosophy<br />
and theology, between Nature and Scripture … is bound to be broken.«<br />
(Tanzella-Nitti, 2004: 74).<br />
As already pointed out (E. Petrić, 2006), Petrić’s insistence on the<br />
difference between the concepts of creator (creatore, that is God) and<br />
maker (facitore, that is a poet) reveals that he had made a clear distinction<br />
between theology and philosophy. Since both, the creator and a<br />
maker ‘write books’, the question of the nature of the language they<br />
use could be opened at this point. What to this end remains open to<br />
examination is the way Petrić had treated the faith–reason (that is religion–science)<br />
relation in his new philosophy. The task seems to have<br />
been much more complex than an examination of the faith–creativity<br />
relation because the scientific revolution of the seventeenth century,<br />
which was announced by thinkers like Petrić and which ended with the<br />
mathematization of nature, had to encounter with both theology and<br />
(Aristotelian) philosophy. Namely the change that occurred in the early<br />
modern scientific culture of the West (Gaukroger, 2006; Dear, 2001)<br />
was such that contemplative reading (both theological and philosophical)<br />
of the book of Nature was replaced by a new, experimental and<br />
operationalistic approach whose aim was not only to understand the<br />
perfect harmony of God’s creation but rather to figure out and quantify<br />
all the natural forces in order to produce calculations that could<br />
help us humans to also gain control over nature. The cultural climate<br />
of the age was thus marked by the destruction and novelty at the same<br />
time. As Rossi says, “Petrus Ramus had destroyed Aristotle’s philosophy,<br />
Copernicus Ptolemy’s astronomy, Paracelsus Galenic medicine…<br />
Is it not clear, wrote John Dryden, that in this last century a new nature<br />
has been revealed to us? The theme of novelty was pervasive in all of<br />
European culture and the word new appeared almost obsessively in the<br />
224
titles of hundreds of scientific publications in the seventeenth century:<br />
Novum Organum by Bacon, Nova de universis philosophia by Francesco<br />
Patrizi (1591), De mundo nostro sublunari philosophia nova by<br />
Gilbert (1651), New Astronomy by Kepler (1609), Discourses on Two<br />
New Sciences by Galileo (1638), Novo teatro di machine by Vittorio<br />
Zonca (1607), to name just a few.” (The Birth of Modern Science, 2001:<br />
44). Unfortunately, Rossi does not quote from Petrić.<br />
Of more relevance for the topic therefore is Stephen Gaukroger<br />
and his book The Emergence of a Scientific Culture: Science and the<br />
Shaping of Modernity, 1210–1685 (OUP, 2006), which offers a more<br />
detailed analysis of Petrić’s contribution to the scientific revolution in<br />
the early modern era. Gaukroger refers to Petrić’s Discussionum Peripateticarum<br />
tomi IV (1581) and Nova de universis philosophia (1591)<br />
in the “bibliography of works cited” (539), but it is evident from his<br />
text that he never directly quotes from any of Petrić’s works. Nevertheless,<br />
some of his views are worth considering. Gaukroger thinks that in<br />
Petrić’s, as well as in Kepler’s system of thought, natural philosophy<br />
and theology have blended: “Let us begin with Kepler, whom I have<br />
placed in a Neoplatonist tradition. Within scholastic Aristotelianism,<br />
what had distinguished natural philosophy from revealed theology was<br />
that the latter was understood to take us beyond the natural world to<br />
some understanding of the rationale for physical events and human affairs.<br />
In the Neoplatonist tradition, by contrast, natural philosophy and<br />
theology blend into one another. But, as we have seen, this is at the<br />
expense of natural philosophy, which, even in Patrizi, is not pursued<br />
as an independent form of enquiry but rather emerges as a by-product<br />
of Neoplatonist metaphysics, which is itself ultimately subservient to<br />
Neoplatonic theology.” (172).<br />
Both Rossi and Gaugroker find faults with Petrić’s cosmological<br />
ideas because, they say, Petrić’s novelties in the field were reduced to<br />
his “speculative imagination” (Rossi, 2001: 65). How then to explain<br />
this passage from Gaukroger’s book: “Patrizi’s cosmological ideas<br />
were not without influence with his contemporaries and immediate successors.<br />
Gassendi explicitly acknowledged his indebtedness to Patrizi<br />
on the question of the nature of space, for example, and Bacon’s cosmology<br />
was very much in the tradition of speculative cosmology and<br />
225
derived celestial motions from matter theory, and the scheme he set out<br />
owed a good deal to Patrizi.” (100). Nevertheless, Gaukroger remains<br />
scornful of Petrić’s speculations (E. Casey would disagree with such a<br />
term), which had enabled the rise of the modern science.<br />
Frane Petrić i znanstvena kultura<br />
kasne renesanse<br />
Umjesto pojmu znanosti u ovom ćemo se radu radije prikloniti pojmu<br />
‘znanstvene kulture’, jer u kontekstu 16. st. jedva da možemo govoriti<br />
u znanosti u suvremenom značenju te riječi. Nikako pak ne možemo<br />
zanijekati da je upravo razdoblje kasne renesanse svjedočilo nastanku<br />
suvremene znanosti: »Razvoj prirodnih znanosti i eksperimentalnih<br />
istraživanja u razdoblju kasne renesanse pridonio je ideji da možemo<br />
pristupiti Božjem djelu bez posredovanja Svetoga Pisma, teologije ili<br />
skolastičke filozofije i, naravno, bilo koje od vjeroispovijesti. Ono što je<br />
upitno nije postojanje Boga … Renesansnim je znanstvenicima zapravo<br />
sasvim jasno da je Bog ispisao knjigu prirode. Stvar je u tome da ju oni<br />
sad mogu neposredno iščitavati … Suglasje između prirodne filozofije<br />
i teologije, između prirode i Svetoga pisma … time je osuđeno na propast.«<br />
(Tanzella-Nitti, 2004: 74).<br />
Kako je već istaknuto (E. Petrić, 2006), Petrićevo ustrajno razlikovanje<br />
pojmova stvoritelj (creatore tj. Bog) i činitelj (facitore tj. pjesnik)<br />
razotkriva nam njegovo jasno razlikovanje teologije i filozofije. S obzirom<br />
na to da i stvoritelj i činitelj ‘pišu knjige’ jasno je da je time moglo<br />
biti otvoreno i pitanje prirode jezika kojim se svaki od njih služi. U tom<br />
smislu ono što ostaje otvorenim za propitivanje jest način na koji se Petrić<br />
u okvirima svoje nove filozofije bavio odnosom između vjere i razuma<br />
tj. religije i znanosti. Taj se odnos čini daleko složenijim od odnosa<br />
između vjere i kreativnosti, jer se znanstvena revolucija 17. st., koju su<br />
najavili mislioci poput Petrića i koja je rezultirala matematizacijom prirode,<br />
morala uhvatiti u koštac i s teologijom i s (aristotelovskom) filozofijom.<br />
Naime, temeljna okosnica promjene koja se zbila u zapadnoj<br />
‘znanstvenoj kulturi’ u razdoblju ranoga moderniteta (Gaukroger, 2006;<br />
Dear, 2001) sastojala se u tome da je kontemplativno (i s teološkog i<br />
s <strong>filozofsko</strong>g aspekta) čitanje knjige prirode ustupilo mjesto novom,<br />
226
eksperimentalnom i operacionalističkom pristupu proučavanju prirode,<br />
koji je imao za cilj ne više samo razumijevanje savršenstva Božjeg djela<br />
nego i proračunavanje i kvantifikaciju svih prirodnih sila, ne bi li se<br />
došlo do kalkulacija koje bi čovjeku omogućile ovladavanje prirodom.<br />
Kulturna je klima stoga općenito u ovome razdoblju bila u isto vrijeme<br />
rušiteljska i inovativna. Kako ističe Rossi: »Petrus Ramus dokrajčio je<br />
Aristotelovu filozofiju, Kopernik Ptolemejevu astronomiju, Paracelzus<br />
Galenovu medicinu … Nije li jasno, pisao je John Dryden, da nam se u<br />
prethodnom stoljeću razotkrila nova priroda? Tema novosti prožela je<br />
cjelokupnu europsku kulturu, a riječ nov pojavljivala se, gotovo opsesivno,<br />
u naslovima stotina znanstvenih publikacija u 17. st.: Baconov<br />
Novum Organum, Petrićeva Nova de universis philosophia (1591), Gilbertova<br />
De mundo nostro sublunari philosophia nova (1651), Keplerova<br />
Astronomia nova (1609), Galilejevi Discorsi e dimostrazioni matematiche<br />
intorno a due nuove scienze (1638), Nuovo teatro di machine<br />
et edificii (1607) Vittorija Zonce, da spomenemo samo neke od njih.«<br />
(The Birth of Modern Science, 2001: 44). Nažalost, Rossi se nijednom<br />
nije pozvao neposredno na Petrića.<br />
Relevantnijom se za našu temu stoga čini knjiga The Emergence of<br />
a Scientific Culture: Science and the Shaping of Modernity, 1210–1685,<br />
Stephena Gaukrogera (OUP, 2006), koja nudi detaljniju analizu Petrićeva<br />
doprinosa znanstvenoj revoluciji u razdoblju ranoga moderniteta.<br />
Gaukroger navodi dva Petrićeva naslova u bibliografiji na kraju svoje<br />
knjige (539): Discussionum Peripateticarum tomi IV (1581) i Nova de<br />
universis philosophia (1591), ali je iz teksta ove knjige jasno da se njezin<br />
autor nikada ne poziva neposredno na Petrićeva djela. U svakom<br />
slučaju, neki od njegovih stavova potiču na razmišljanje. Gaukroger<br />
smatra da je kod Petrića, baš kao i kod Keplera, došlo do stapanja prirodne<br />
fiolozofije i teologije: »Krenimo s Keplerom, kojega sam smjestio<br />
u novoplatonovsku tradiciju. Unutar skolastičkog aristotelizma prirodna<br />
se filozofija razlikovala od teologije objavljene religije po tomu<br />
što nas teologija vodi onkraj svijeta prirode prema nekom razumijevanju<br />
razložnosti fizičkih zbivanja i ljudskoga djelovanja. Nasuprot tome,<br />
u novoplatonovskoj je tradiciji došlo do stapanja prirodne filozofije i<br />
teologije. Ali, kao što smo vidjeli, to se zbilo na štetu prirodne filozofije<br />
koja se, čak ni kod Petrića, nije razvila u smjeru samostalnog područja<br />
227
istraživanja, već se javlja kao nus-proizvod novoplatonovske metafizike,<br />
koja je u konačnici podređena novoplatonovskoj teologiji.« (172).<br />
I Rossi i Gaukroger prigovaraju Petrićevim kozmološkim zamislima<br />
jer su se Petrićeve novine u ovom području, kažu oni, svele na njegovu<br />
»spekulativnu imaginaciju« (Rossi, 2001: 65). Kako onda objasniti<br />
sljedeći odlomak iz Gaukrogerove knjige: »Petrićeve kozmološke ideje<br />
nisu ostale bez utjecaja na njegove suvremenike i bliske nastavljače.<br />
Tako, primjerice, Gassendi izričito priznaje svoj dug prema Petriću kad<br />
je riječ o naravi prostora, a Baconova kozmologija u velikoj je mjeri<br />
nastala u duhu spekulativne kozmologije i izvela nebeska gibanja iz teorije<br />
materije pa shema, kako je to Bacon izveo, dobrim dijelom duguje<br />
Petriću.« (100). Unatoč svemu tome, Gaukroger ostaje sumnjičav prema<br />
Petrićevim spekulacijama (termin s kojim se E. Casey ne bi složio),<br />
a koje su omogućile nastanak suvremene znanosti.<br />
ŽELJKO SENKOVIĆ<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /<br />
Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University in Osijek, Croatia<br />
Još jedna komparacija Petrićeva i Aristotelova<br />
sretnog grada/polisa<br />
Izvorni poticaj Petrićevu Sretnom gradu moguće je pronaći kako u<br />
platonovskom tako i u aristotelovskom horizontu, što će se ovdje pokazati<br />
diferenciranim komparativnim čitanjem Aristotelove Politike. Naime,<br />
nije riječ samo o tome da se u ovom Petrićevu mladenačkom spisu<br />
prepoznaju ključne teze Aristotelove političke misli, uključujući pitanje<br />
o sreći, staležima i odgoju, nego i o svojevrsnom selektivnom čitanju<br />
Stagiranina od strane Petrića. Pokazat ću da su sve bitne Petrićeve idealističke<br />
postavke o ustroju grada i brige za građane zaista mogu pronaći<br />
u Aristotelovu djelu, ali da to otvara drugačiju vrstu problema.<br />
Ukoliko je Aristotelovu političku filozofiju u osnovi moguće čitati<br />
kao razdijeljenu na ariste politeia i pragmatički horizont unutar kojega<br />
Stagiranin nastoji održati praktično sve političke poretke kao relativno<br />
dobre, onda su pristupi čovjeku kod njega mnogostruki. Slijedom toga,<br />
228
npr. puk (demos) nije uvijek prepoznat kao onaj tko je nedostatan za<br />
participaciju u valjanom poretku. Stoga pažljiva komparacija Petrićevih<br />
i Aristotelovih gledišta, provedena u spomenutom smislu, otvara<br />
pitanja da li je znameniti hrvatski filozof u nakani »sažimanja Aristotelovih<br />
političkih poredaka« završio u svojevrsnom paradoksu, naime u<br />
redukciji na ono bitno platonovsko kod Aristotela.<br />
Yet another comparison between Petrić’s<br />
and Aristotle’s happy city/polis<br />
Original inspiration for Petrić’s La città felice should be sought on<br />
both the Platonic and Aristotelian horizon, as will here be demonstrated<br />
through differentiated comparative reading of Aristotle’s Politica.<br />
Namely, the focus of our attention will be on the recognition of the<br />
fundamental theses of Aristotle’s political thought in Petrić’s juvenile<br />
opuscle, including the question of happiness, classes and education, but<br />
also on Petrić’s selective reading of the great Greek of Stageira. I aim<br />
to show that all of Petrić’s major idealistic theses on the organisation of<br />
the city and commonwealth can actually be found in Aristotle’s work,<br />
but that again leads to a problem of different nature.<br />
If Aristotle’s political philosophy can basically be read as divided<br />
between ariste politeia and the pragmatic horizon within which he<br />
attempts to practically maintain the political orders as relatively good,<br />
then his approaches to man are manifold. Hence, people (demos) are not<br />
always recognized as inept to participate in a valid order. A careful comparison<br />
between the views of Petrić and Aristotle in this respect opens a<br />
series of questions on whether the famous Croatian philosopher in his intent<br />
to “abridge Aristotle’s political orders” arrived at a specific paradox,<br />
at a reduction of the essentially Platonic elements in Aristotle.<br />
229
IVANA SKUHALA KARASMAN<br />
Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of Philosophy, Zagreb, Croatia<br />
Uloga astrologije u Teatru svijeta<br />
Giulija Camilla Delminija<br />
U ovom ću radu istražiti mjesto i ulogu astrologije u razumijevanju<br />
svijeta Giulija Camilla Delminija (1479–1544), i to na temelju njegova<br />
djela Theatrum mundi. U njegovu pristupu svijetu kao konstrukciji triju<br />
svjetova – nadnebeskog, nebeskog i elementarnog – astralni utjecaji<br />
imaju značajnu ulogu u procesu stvaranja svijeta.<br />
Delminio polazi od novoplatonovskog nauka o hijerarhiji bićā, koji<br />
se isprepleće s astrologijom. Pritom se služi simbolima kojima svijet<br />
prikazuje kao teatar, a ti se simboli pojavljuju i u kršćanskoj i u poganskoj<br />
simbolici te u raznim segmentima hermetičke tradicije. Njima se<br />
pokazuje odnos višeg nebeskog i nižeg elementarnog svijeta. Za razliku<br />
od u renesansi već poznatih oblika astrologije, kao što su primjena<br />
astrologije na medicinu i meteorologiju, u Delminija nalazimo jedan<br />
novi oblik primjene astrologije. Njegova kozmologija, utemeljena na<br />
astrologiji, povezana je s renesansnim konceptom mnemotehnike.<br />
The role of astrology in Theatrum mundi<br />
of Giulio Camillo Delminio<br />
The aim of this paper is to examine the place and role of astrology<br />
in the understanding of the world of Giulio Camillo Delminio (1479–<br />
1544) on the basis of his work Theatrum mundi. In his approach to the<br />
cosmos as a construction of three worlds – hypercelestial, celestial and<br />
elementary – astral influences have an important role in the development<br />
of the universe.<br />
Delminio starts from the Neoplatonic doctrine of the hierarchy of<br />
beings, interrelated with astrology. By means of symbols he represents<br />
the world as a theatre, his symbolism being characteristic of both the<br />
Christian and pagan tradition as well as various aspects of Hermetic<br />
tradition. The symbols are used to interpret the relationship between the<br />
230
higher celestial and lower elementary world. Contrary to the astrological<br />
forms known in the Renaissance such as the application of astrology<br />
in medicine and meteorology, Delminio introduces a new form of the<br />
application of astrology. Based on astrology, his cosmology is related to<br />
the Renaissance concept of mnemotechnics.<br />
IGOR ŠKAMPERLE<br />
Facoltà di Filosofia, Università di Ljubljana, Slovenia /<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište u Ljubljani, Slovenija<br />
Sincretismo religioso rinascimentale e la sua<br />
comparazione con la forma contemporanea<br />
della ‘nuova spiritualità’<br />
Il periodo del Rinascimento è caratterizzato da un generale rinnovamento<br />
del pensiero, includendo una trasformazione delle forme religiose.<br />
Alle due correnti principali, la riforma protestante e il successivo<br />
rinnovamento cattolico, un ruolo importante svolse il modello di sincretismo<br />
filosofico-religioso, dipendente dalle nuove scoperte di testi misteriosofici<br />
antichi e dalle nuove interpretazioni date loro, nella ricerca<br />
della verità spirituale sull’uomo e sul mondo.<br />
Questo sincretismo riguardava correnti di pensiero nel campo della<br />
magia naturale e le speculazioni naturalistiche, l’ermetismo, l’astrologia,<br />
l’alchimia e la cabala cristiana, ma anche certe affermazioni e atteggiamenti<br />
teologici. I suoi esponenti maggiori furono Ficino, Pico, Agrippa,<br />
Petrić, Postel, a cui seguono altri. L’intervento cercherà di riassumere<br />
e sottolineare gli aspetti gnostici, presenti in queste correnti di pensiero<br />
rinascimentale e dimostrare, come essi si mantennero nella cultura<br />
filosofica dell’epoca moderna, sopratutto nella forma della cosidetta<br />
teosofia, basata sulla concezione della continuità della fonte basilare<br />
e una forma antropologica uniche (una religio). La relazione tenterà<br />
di presentare aspetti simili che accomunano il pensiero rinascimentale<br />
alla cultura contemporanea, nonché molte e rilevanti differenze con il<br />
sincretismo, diffuso oggi negli ambienti di cultura, nel pensiero spiri-<br />
231
tuale e nella prassi delle molteplici correnti della cosidetta new age.<br />
L’intervento verterà sulle concezioni del sacro.<br />
Religiozni sinkretizam u vrijeme renesanse<br />
i njegova usporedba sa suvremenim oblikom<br />
‘nove duhovnosti’<br />
Za renesansu je karakteristična cjelokupna obnova mišljenja, koja<br />
je uključivala i promjenu oblikā religiozne svijesti. Pored dviju velikih<br />
struja, vjerske reformacije i katoličke obnove, značajan je bio i model<br />
religiozno-<strong>filozofsko</strong>g sinkretizma, koji je povezan s otkrićem nekih<br />
antičkih tekstova i novim stilom promatranja duhovne istine o čovjeku<br />
i svijetu.<br />
Taj je sinkretizam obuhvaćao misaone struje naravne magije, hermetizma,<br />
astrologije, alkemije i kršćanske kabale, a njegovi su glasnici<br />
bili Ficino, Agrippa, Petrić, Postel i mnogi drugi. Referat će pokušati<br />
istaknuti gnostičke aspekte te tradicije, koja se održala u novom vijeku<br />
u raznim oblicima takozvane teozofije, i ukazati na sličnosti, ali i značajne<br />
razlike u usporedbi sa suvremenim oblicima sinkretičkog mišljenja<br />
i prakse new age ili ‘nove duhovnosti’.<br />
STJEPAN ŠPOLJARIĆ<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
Tragom povijesnih podataka iz Petrićevih<br />
Deset dijaloga o povijesti (1560)<br />
U okvirima filozofske historiografije ovo izlaganje poduzima tekstualnu<br />
analizu Petrićevih Deset dijaloga o povijesti / Della historia diece<br />
dialoghi (Venezia, 1560) radi obrade slijedećih podataka:<br />
1. izdavač i lica Petrićevih dijaloga kao realne povijesne osobe;<br />
2. pobliže određenje prostora, kojim se Petrić kretao po Veneciji, s<br />
obzirom na eksplicitni spomen poznatih lokacija (crkva S. Fran-<br />
232
cesco della vigna, bazilika S. Marco, dvorana Velikog vijeća /<br />
sala del maggior consiglio, crkva S. Stephano), kao i spomen<br />
nekih nepoznatih lokacija (Petrićeva camera, Contileova casa,<br />
Zenova casa i studio s privatnom bibliotekom);<br />
3. autobiografski iskazi (o razdoblju primarnog obrazovanja u Veneciji<br />
1541–1546., ff. 6b28–7,14, i o razdoblju lutanja po Italiji<br />
1556–1557., ff. 54b8–55,6);<br />
4. spomen nekih povijesnih događaja (rat iz 1557. između pape<br />
Pavla IV. i vojvode D’Alva, f. 1b34, i mir iz 1177. u Veneciji<br />
između cara Friedricha I. Barbarosse i pape Aleksandra III., f.<br />
14,20–23);<br />
5. spomen renesansnih autora: Giovanni Pontano, Francesco Robertello,<br />
Angelo Poliziano, Christoforo Landino, Pietro Gerardo,<br />
Paolo Giovio;<br />
6. spomen narodā i država (Mlečani, Dubrovčani, Turci, Indijci, Japanci,<br />
Kinezi, »žitelji Novog svijeta« ili »dobri ljudi iz Pattalisa<br />
ili Brazila«, f. 42,20–25) i pomorskih otkrića (Magellan, Columbo);<br />
7. neki ključni termini iz političke filozofije i povijesti u svom specifičnom<br />
renesansnom kontekstu (communanza, città, stato, Regno,<br />
Tirannide, Ottimati, Pochi, Popolo, Republica, Imperio; historia,<br />
giornali, memoriali, croniche, annali, commentari, vite).<br />
Realia Petrićevih Dijaloga o povijesti mogu nas približiti Cresaninovu<br />
mikrosvijetu tijekom njegova boravka u Veneciji do 1560. godine,<br />
kao i ranijim razdobljima. Time se Petrićevi dijalozi o povijesti koriste<br />
kao izvor za upoznavanje autorova konkretnog povijesnog svijeta, ali i<br />
da u novom svjetlu postave pitanje koliko takvi podaci mogu pridonijeti<br />
vjerodostojnoj interpretaciji u tekstu sadržane problematike. Unatoč<br />
ograničenih dometa ovakve analize, ona se ovdje poduzima kao jedna u<br />
nizu nužnih predradnja svake solidne interpretacije, koja primarno teži<br />
prosudbi neke filozofije u njezinu konkretnom duhovno-povijesnom<br />
obliku.<br />
233
Tracing historical data in Petrić’s Della historia<br />
diece dialoghi (1560)<br />
Within the context of philosophical historiography this lecture textually<br />
analyzes Petrić’s work Della historia diece dialoghi (Ten dialogues<br />
on history, Venice, 1560) in order to obtain the following information:<br />
1. real (historical) persons behind the editor and characters of<br />
Petrić’s dialogues;<br />
2. a more accurate mapping of Petrić’s whereabouts in Venice on<br />
the basis of explicit references made to some of the famous city<br />
locations (church S. Francesco della vigna, basilica S. Marco,<br />
Sala del maggior consiglio – Hall of the Great Council, church S.<br />
Stephano), but also less known ones (Petrić’s camera, Contile’s<br />
casa, Zeno’s casa and studio with a private library);<br />
3. autobiographical testimonies (on the period of his elementary<br />
education in Venice 1541–1546, ff. 6b28–7,14, and on his roaming<br />
throughout Italy 1556–1557, ff. 54b8–55,6);<br />
4. reference to certain historical events (the 1557 war between Pope<br />
Paul IV and Duke d’Alva, f. 1b34, and the 1177 Peace Treaty<br />
in Venice between Emperor Frederick I Barbarossa and Pope<br />
Alexander III, f. 14,20–23);<br />
5. reference to Renaissance authors: Giovanni Pontano, Francesco<br />
Robertello, Angelo Poliziano, Christoforo Landino, Pietro Gerardo,<br />
Paolo Giovio;<br />
6. reference to certain states and peoples of various origin (the Venetians,<br />
Ragusans, Turks, Indians, Japanese, Chinese, »the inhabitants<br />
of the New World« or »the good people of Pattalis or<br />
Brasil«, f. 42,20–25) and great maritime discoveries (Magellan,<br />
Columbus);<br />
7. some major terms from the field of political philosophy and history<br />
in their specific Renaissance context (communanza, città,<br />
stato, Regno, Tirannide, Ottimati, Pochi, Popolo, Republica, Imperio;<br />
historia, giornali, memoriali, croniche, annali, commentari,<br />
vite).<br />
Realia of Petrić’s Ten dialogues on history help us illucidate his Venetian<br />
microcosmos until 1560, as well as his earlier years. Petrić’s di-<br />
234
alogues on history thus provide material for an insight into the author’s<br />
concrete historical world and in a new light raise the question as to how<br />
much such information can contribute to a credible interpretation of the<br />
problematics comprised in the text. Despite limitations, such an analysis<br />
should be viewed as an indispensable preparation stage that will<br />
lead to a more solid interpretation aimed primarily to assess a certain<br />
philosophy in its concrete spiritual and historical form.<br />
FULVIO ŠURAN<br />
Facoltà di Filosofia, Università degli studi »Juraj Dobrila« di Pula, Croatia /<br />
Filozofski fakultet, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Hrvatska<br />
Francesco Patrizi e il concilio di Trento:<br />
un ripensamento etico sul duello<br />
La discussione sul decreto di condanna e sulla conseguente proibizione<br />
del duello da parte del concilio di Trento di certo non rappresenta<br />
un dei punti più importanti dell’assise conciliare. In realtà, come<br />
cercherò di dimostrare incentrandomi sulla riflessione del Patrizi su<br />
questo delicato argomento, il duello aveva tutte le carte in regola per<br />
essere trattato con le dovute precauzioni da parte dei padri conciliari.<br />
Esso costituiva materia quanto mai delicata e controversa ed era stata<br />
oggetto di discussione da oltre tre secoli e sulla quale nel cinquantennio<br />
precedente ben cinque pontefici avevano ritenuto necessario pronunciarsi<br />
in forma solenne.<br />
Al di là del tono perentorio e ultimativo, il decreto tridentino di<br />
proibizione del duello celava, come vedremo seguendo le riflessioni<br />
del Patrizi a tale riguardo, un’ambiguità di fondo in quanto ne rappresentava<br />
un compromesso fra posizioni fortemente contrastanti, che in<br />
quell’assise conciliare si erano espresse in modo quanto mai eloquente.<br />
Se, da una parte, il concilio di Trento sanzionò definitivamente la<br />
condanna del duello inteso come ordalia; dall’altra, questi non chiuse<br />
affatto il discorso sul duello inteso come leggitima difesa dell’onore e<br />
affermazione di un diritto naturale. Questione che si protrasse fino alla<br />
fine dell’ancien regimè.<br />
235
Il duello infatti si configurava come una questione sociale tutt’altro<br />
che irrilevante per la sua connotazione ambivalente: di ordalia – quale<br />
forma particolare di rapporto fra uomo e sacro – e di inculpata tutela<br />
– quale forma particolare di ricorso alla violenza privata a tutela di un<br />
fondamentale diritto naturale. In tutti e due i casi si tratta di una forma<br />
di onore, sia individuale sia nobiliare, del quale il Patrizi ne discuterà<br />
la fondatezza interpretandolo specialmente in qualità di virtù. In questa<br />
definizione dell’onore – che il Patrizi affronta con un gusto platonico<br />
– si possono scorgere questioni di alta portata politica, che sotto varia<br />
forma pongono sotto varia forma la questione dei rapporti tra individuo<br />
e Stato. In tal modo il duello, sempre quale forma d’onore, assumeva in<br />
tal modo un aspetto decisivo per le sue connotazioni sociali e politiche<br />
in quanto si inseriva nel più ampio dibattito sul problema dell’uso della<br />
violenza e dei confini fra violenza privata e violenza pubblica, fra faida<br />
e bellum iustum.<br />
Ed è proprio ne Il Barignano che il Patrizi mostra di aver compreso<br />
la portata pratica delle sue affermazioni etiche riguardanti il duello e<br />
l’onore sulla vita statale. Ed ecco perché alla domanda: che cos’è questo<br />
onore? il Patrizi non vuole rispondere “come persona che di duello<br />
scriva … ma filosoficamente”. In questo senso, per il Patrizi, un primo<br />
problema riguarda la sua interiorità o esteriorità; un secondo problema<br />
è quello della sua positività o negatività sociale; il terzo problema investe<br />
il diritto e il dovere che questi (l’onore) rappresenta per il singolo<br />
in quanto tutelato entro i limiti e con i mezzi dello Stato o in quanto<br />
trascendente gli interessi della collettività.<br />
Questo suo nuovo modo di trattare questa delicata questione<br />
eserciterà un’evvidente influenza, sia nel senso positivo che negativo<br />
del termine, su tutti i numerosi politici che nei due secoli a venire discuteranno<br />
dell’onore.<br />
Frane Petrić i Tridentski sabor:<br />
etičko promišljanje dvoboja<br />
Rasprava o dekretu osude i zabrane dvoboja od strane Tridentskog<br />
sabora zasigurno ne predstavlja jednu od glavnih točaka toga sabora. U<br />
svom ću radu, oslanjajući se na Petrićeva promišljanja o ovoj delikatnoj<br />
236
tematici, pokušati dokazati da je dvoboj imao sve potrebne argumente<br />
kako bi od strane saborskih otaca bio pomno tretiran. Dvoboj je, naime,<br />
više od tri stoljeća bio predmetom rasprava i predstavljao je delikatan<br />
i prijeporan predmet, o čemu svjedoči i činjenica da je čak pet papa<br />
osjetilo potrebu o njemu progovoriti u svečanoj formi.<br />
Povrh ultimativnoga tona, tridentski dekret o zabrani dvoboja skrivao<br />
je, kako ćemo uvidjeti slijedeći Petrićeva promišljanja, suštinsku<br />
dvosmislenost, predstavljajući zapravo kompromisno rješenje međusobno<br />
oprečnih stajališta koje su na spomenutom crkvenom saboru vrlo<br />
jasno izložene.<br />
Ako je, s jedne strane, Tridentski sabor definitivno potvrdio osudu<br />
dvoboja shvaćenog kao »Božji sud« (ordalia), s druge je strane ostavio<br />
otvorenim kvalifikativ dvoboja kao opravdane obrane časti i izraza prirodnoga<br />
prava. Pitanje koje je potrajalo sve do kraja staroga režima.<br />
Dvoboj je, naime, postao socijalnim pitanjem velikoga značenja<br />
zbog svoje dvojake konotacije: kao ordalia, odnosno kao specifičan<br />
oblik odnosa svjetovnoga i svetoga, i kao inculpata tutela, odnosno kao<br />
specifičan oblik posezanja za nasiljem u svrhu očuvanja temeljnoga<br />
prirodnoga prava. U oba je slučaja dvoboj shvaćen kao izraz časti, bilo<br />
individualne ili plemićke, o čijoj će utemeljenosti progovoriti Petrić.<br />
Iz takve se definicije časti, kojoj Petrić pristupa u platonskome duhu,<br />
mogu iščitati politička pitanja značajnoga dosega, u kojima se na različite<br />
načine progovara o odnosima između čovjeka i Države. Uključivši<br />
se u širu raspravu vezanu za uporabu nasilja i za razgraničenje između<br />
privatnoga i javnoga nasilja, između osvete i bellum iustum, dvoboj je<br />
kao izraz časti, poprimio značajne socijalne i političke konotacije.<br />
Upravo je u dijalogu Il Barignano Petrić dokazao da je na planu<br />
državnoga života shvatio praktične posljedice svojih etičkih tvrdnji o<br />
dvoboju i časti. Jasno je, stoga, zašto na pitanje »o kakvoj je časti riječ?«,<br />
Petrić ne želi dati odgovor »kao osoba koja o dvoboju piše…već<br />
na filozofski način«. U tom smislu, kad je riječ o časti, za Petrića prvi se<br />
problem odnosi na njezinu unutrašnjost ili izvanjskost; drugi problem<br />
na njezinu društvenu pozitivnost ili negativnost; treći problem obuhvaća<br />
pravo i dužnost koje čast predstavlja za pojedinca ukoliko je zaštićen<br />
državnim pravilima i sredstvima ili ukoliko je transcendentan društvenim<br />
interesima.<br />
237
Ponudivši novu perspektivu promišljanja o tom delikatnom pitanju,<br />
Petrić je izvršio snažan utjecaj, u pozitivnom i negativnom smislu riječi,<br />
na brojne političare koji će u iduća dva stoljeća raspravljati o časti.<br />
VESNA TUDJINA<br />
Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU, Zagreb, Hrvatska /<br />
Institute of the Historical and Social Sciences, Croatian Academy of Sciences<br />
and Arts, Zagreb, Croatia<br />
Mogućnost utjecaja Marka Antuna de Dominisa<br />
na Thomasa Hobbesa<br />
Za vrijeme de Dominisova boravka u Engleskoj, nešto dužeg od<br />
pet godina (1616.–1622.), Thomasu Hobbesu bilo je tek oko trideset<br />
godina i živio je izvan Londona na dvoru obitelji Cavendish, gdje je<br />
proveo velik dio svog dugog životnog vijeka kao sekretar grofa Williama<br />
Cavendisha i učitelj njegova istoimenog sina. Iako je mogućnost<br />
njegova susreta s de Dominisom postojala u Engleskoj u razdoblju de<br />
Dominisova prevođenja Baconovih Moral Essays na talijanski jezik, ali<br />
i ranije u Veneciji dok je Hobbes sa svojim učenikom putovao Italijom,<br />
za to nemamo pisanu potvrdu.<br />
Međutim u kući obitelji Cavendish danas postoji arhiv, koji sadržava<br />
Hobbesovu rukopisnu ostavštinu, kao i biblioteka, koju je sam<br />
Hobbes oblikovao, a koja nam dokazuje da je Hobbes imao uvid u sve<br />
de Dominisove objavljene radove.<br />
Tridesetak godina nakon de Dominisove smrti Hobbes je objavio<br />
knjigu Leviathan or the Matter, Forme, et Power of a Common-wealth<br />
Ecclesiastical and Civil (1651.), u kojoj se, više nego u ranijim djelima,<br />
bavi odnosom crkve i države, što otvara mogućnost usporedbe s de<br />
Dominisovim djelom De republica ecclesiastica. Bez obzira na neke<br />
sličnosti i još više razlikā, de Dominisovo je djelo jedan od temelja na<br />
kojima su niknula Hobbesova promišljanja o ustroju države.<br />
238
The possibility of influence<br />
of Marko Antun de Dominis on Thomas Hobbes<br />
At the time de Dominis lived in England between 1616 and 1622,<br />
Thomas Hobbes was in his thirties and resided outside London in Chatsworth<br />
House (Derbyshire) as the secretary of William Cavendish, the<br />
first Earl of Devonshire, and tutor to his son. However, there is no written<br />
proof of whether the two philosophers had possibly met in England<br />
during de Dominis’s translation of Bacon’s Moral Essays into Italian,<br />
or even earlier in Venice during Hobbes’s trip to Italy with his pupil.<br />
Chatsworth House still houses the archives containing Hobbes’s<br />
manuscripts legacy as well as the library he had amassed during his<br />
lifelong service with the Cavendish family. Judging by the collection,<br />
Hobbes was acquainted with all published works of de Dominis.<br />
About thirty years after de Dominis’s death, Hobbes published Leviathan<br />
or the Matter, Forme, and Power of a Common-wealth Ecclesiastical<br />
and Civil (1651), in which more intensively than in his earlier<br />
works he dealt with the question of the relationship between Church<br />
and State, a parallel with de Dominis’s De republica ecclesiastica being<br />
more than apparent. Similarities and discrepancies aside, the work of de<br />
Dominis had no doubt influenced Hobbes’s political thought.<br />
MATJAŽ VESEL<br />
Filozofski institut Znanstveno-istraživačkog centra Slovenske akademije<br />
znanosti i umjetnosti, Ljubljana, Slovenija /<br />
Institute of philosophy, Slovenian Academy of Sciences and Arts, Ljubljana,<br />
Slovenia<br />
Johannes Kepler protiv Frane Petrića:<br />
pitanje o ontologiji neba i kretanjima<br />
nebeskih tijela<br />
U zadnjoj četvrtini 16. stoljeća došlo je do korjenitih promjena<br />
u razumijevanju ontologije neba. Za tu promjenu najviše je zaslužan<br />
Tycho Brahe, koji je na temelju proučavanja kometā i novih zvijezda<br />
239
utvrdio da machina coeli ne može sastojati od niza čvrstih sfera, kakve<br />
je u svom sveučilišnom udžbeniku Theoricae novae planetarum prikazao<br />
Georg Peurbach, nego »tekuća«. Tychovu teoriju »tekućeg neba«<br />
prihvatili su više-manje svi astronomi, pa i njegov suradnik Johannes<br />
Kepler. Do zaključka da čvrste nebeske sfere ne postoje došao je na<br />
spekulativan način i Frane Petrić u svom djelu Nova de universis philosophia<br />
(1591).<br />
Unatoč tom zajedničkom stavu, Kepler je u Apologia pro Tychone<br />
contra Ursum (1600) kritizirao Petrića i njegovu teoriju planetarnih<br />
kretanja. Prema Petriću, planete – razumna, umna, božanska bića s dušom<br />
– u tekućem se eteru slobodno kreću onako kako se pojavljuju pred<br />
našim očima: po nejednolikim »spiralama«. To znači, da Petrić pored<br />
čvrstih sfera odbacuje i temeljni postulat cijele astronomije prije Keplerova<br />
djela Astronomia nova (1609), po kojem se sva nebeska tijela u<br />
stvarnosti (a suprotno od onoga što vidimo na nebu) kreću jednolikim<br />
kružnim kretanjem. Po Kepleru, koji s Petrićem dijeli i uvjerenje da je<br />
kretanje planetā uredio »prvi razum«, to jest Bog, Bog je mogao napraviti<br />
da se planete kreću onako kako se pojavljuju pred našim očima – po<br />
»spiralama«, ali je mnogo razumnije da je uredio da se kreću uređeno<br />
– jednolikim kružnim kretanjem. Petrić se naivno oslanja na čulo vida<br />
i »zaboravlja« načelo optičke relativnosti pojavnog kretanja. U našem<br />
izlaganju predstavit ćemo šire okolnosti Keplerove kritike Petrića i ocijeniti<br />
domet Keplerove argumentacije.<br />
Johannes Kepler against Frane Petrić:<br />
the question of the ontology of the heavens<br />
and the motion of heavenly bodies<br />
The last quarter of the sixteenth century witnessed a radical shift in<br />
the understanding of the ontology of the heavens thanks to Tycho Brahe,<br />
who – on the basis of studying the comets and novae – established that<br />
the machina coeli is “fluid” and that it cannot be a set of solid spheres<br />
as presented in Georg Peurbach’s university textbook Theoricae novae<br />
planetarum. Tycho’s theory of “liquid heavens” was more or less accepted<br />
by all astronomers, his assistant Johannes Kepler included. In<br />
his book Nova de universis philosophia (1591) Frane Petrić also sub-<br />
240
mitted his speculations about the non-existence of the solid heavenly<br />
spheres.<br />
Despite this common position, Kepler in his Apologia pro Tychone<br />
contra Ursum (1600) criticized Petrić and his explanation of planetary<br />
motion. According to Petrić, the planets – reasonable, intelligent and<br />
divine beings with soul – are freely moving in the liquid ether in the<br />
same way as they appear to us: in non-uniform spirals. Besides solid<br />
spheres, Petrić apparently also rejects the postulate of the astronomy<br />
before Kepler’s Astronomia nova (1609), by which all heavenly bodies<br />
in reality (and contrary to what we see in the skies) move in uniform<br />
circles. According to Kepler, who agrees with Petrić that planetary motion<br />
is ruled by the highest reason–i. e. God, God could bring about the<br />
planets to move as they appear to us – in spirals, but holds it far more<br />
reasonable that He regulated their paths in uniform circular motion.<br />
Petrić naively relies on the sense of sight and does not take into account<br />
the principle of optical relativity of apparent movement. In our paper<br />
wider context of Kepler’s critique of Petrić will be presented, together<br />
with deeper analysis of his argumentation.<br />
ELISABETH VON ERDMANN<br />
Lehrstuhl für slavische Literaturwissenschaft, Universität Bamberg, Germany /<br />
Katedra za slavensku filologiju, Sveučilište u Bambergu, Njemačka<br />
Stadt und Poetik bei Franciscus Patricius:<br />
dasselbe Paradigma?<br />
Die hermetische Stadt wie auch andere utopische und imaginale<br />
Städte müssen mit der neoplatonischen Philosophie in einem engen<br />
Verbund gesehen werden. Ein besonderer Zusammenhang ist deshalb<br />
auch zwischen Stadt und Poetik anzunehmen, weil sie durch das gleiche<br />
Bildverständnis neoplatonischer Provenienz konstituiert werden.<br />
Sowohl die Stadt als auch die Poetik schaffen durch Regeln die Voraussetzungen<br />
dafür, dass das Göttliche in ihnen Wohnung nehmen und die<br />
von ihnen zur Verfügung gestellte Materie zum Bild und Aufenthaltsort<br />
für das Göttliche werden kann.<br />
241
In seinem Erstlingswerk La città felice (1553 in Venedig) stellt<br />
Franciscus Patricius insofern einen engen Zusammenhang zwischen<br />
Stadt und Poetik her, als zusammen mit La città felice auch eine seiner<br />
substantiellen Schriften zur Poetik abgedruckt wurde: Discorso della<br />
diversità de i furori poetici. In diesem Discorso entwickelt Patricius die<br />
seine Poetik prägende Rückbindung an die Philosophie, die Sphärenund<br />
Musenlehre und die Astralkörpertheorie als Abstieg der Seele durch<br />
die Sphären und Himmelkörper, auf dem sie die entsprechenden Kräfte<br />
in sich aufnimmt. Charakteristisch für seine Poetik ist die Einführung<br />
eines schon in der stoisch-neoplatonischen Tradition wohlbekannten<br />
Ortes, an dem die Begegnung des Göttlichen mit dem Menschlichen<br />
stattfindet (apex mentis).<br />
Der Vortrag untersucht die Beziehung zwischen Stadt und Poetik<br />
bei Franciscus Patricius im Kontext der hermetischen Tradition, die für<br />
Patricius einen Schwerpunkt seiner Interessen bildete. Die erkenntnisleitende<br />
Hypothese, nach der die Stadt zum Paradigma der Poetik und<br />
die Poetik zum Paradigma der Stadt wird, struktuiert die Untersuchung.<br />
Die Aufgabe der hermetischen Stadt besteht wie die Aufgabe neoplatonischer<br />
Poetik darin, Verkörperung göttlicher Weltordnung in ihrem<br />
Medium zu realisieren und gleichzeitig einen Ausgang aus der Welt<br />
der Materie in die göttliche Welt zu bieten. Dadurch füllt die Stadt wie<br />
die Poetik die Position einer Verbindung zwischen göttlicher und weltlicher<br />
Welt, ein Ort ihres Zusammentreffens und der Verwirklichung<br />
des göttlichen Reiches in Form der Verkörperung von Himmelskräften<br />
in Wort und Materie aus.<br />
Die grundsätzliche Frage des Vortrags lautet: Ist der systematische<br />
Zusammenhang zwischen Stadt und Poetik für Franciscus Patricius<br />
konstitutiv und findet er ein Bild in dem Ort, an dem der Dichter mit<br />
dem Göttlichen zusammentrifft: in cima del soprano capo?<br />
Grad i poetika Frane Petrića:<br />
ista paradigma?<br />
Hermetički grad kao i drugi utopijski i imaginarni gradovi moraju<br />
se sagledati u uskoj vezi s novoplatonovskom filozofijom. Posebni odnos<br />
između grada i poetike treba pretpostaviti i zbog toga, jer se oboje<br />
242
konstituiraju na temelju jednakog razumijevanja slike – koje je novoplatonovske<br />
provenijencije. I grad kao i poetika stvaraju na osnovi pravila<br />
pretpostavke da ono božansko u njima može obitavati i da materija<br />
koju oni daju na raspolaganje može postati slikom i boravištem za ono<br />
božansko.<br />
U svojem prvijencu La città felice (Venecija, 1553) uspostavlja Frane<br />
Petrić usku povezanost između grada i poetike, utoliko što je zajedno<br />
s La città felice tiskan i jedan od njegovih supstancijalnih spisa o poetici:<br />
Discorso della diversità de i furori poetici. Petrić u tom djelu razvija<br />
povratno, za njegovu poetiku bitno određujeće, povezivanje, s filozofijom;<br />
s učenjem o sferama i muzama i s teorijom o astralnim tijelima,<br />
kao silaskom duše kroz sfere i nebeska tijela na kojem duša u sebe upija<br />
odgovarajuće snage. Za Petrićevu je poetiku karakteristično uvođenje,<br />
već iz stoičko-neoplatonske tradicije dobro poznatog mjesta – na kojem<br />
se zbiva susret božanskog i ljudskog (apex mentis).<br />
Izlaganje istražuje odnos između grada i poetike u Frane Petrića<br />
u kontekstu hermetičke tradicije, koja je bila jedno od težišta Petrićevih<br />
interesa. Istraživanje strukturira spoznaju usmjeravajuća hipoteza,<br />
po kojoj grad postaje paradigma za poetiku, a poetika paradigma za<br />
grad. Zadaća hermetičkog grada, kao i zadaća novoplatonovske poetike,<br />
sastoji se u tome da ostvari otjelovljenje Božjeg carstva u vlastitom<br />
mediju i da istovremeno pruži izlaz iz svijeta tvari u svijet božanskog.<br />
Time grad kao i poetika ispunjavaju položaj veze između božanskog i<br />
svjetskog svijeta, jednog mjesta njihova susreta i ozbiljenje božanskog<br />
carstva u obliku otjelovljenja nebeskih moći u riječi i materiji.<br />
Osnovno pitanje izlaganja glasi: Je li sistemska povezanost između<br />
grada i poetike za Franu Petrića konstitutivna, te nalazi li on zorni prikaz<br />
na mjestu gdje se pjesnik sreće s božanskim: in cima del soprano<br />
capo?<br />
243
FRANJO ZENKO<br />
Zagreb, Hrvatska /<br />
Zagreb, Croatia<br />
‘Grčka’ filozofija –<br />
‘krađa’ sjevernoafričkog nasljeđa?<br />
Naslovno pitanje danas se aktualizira pretežno u Americi, ali s odjekom<br />
i u Europi. Kontroverzu su izazvale knjige Black Athena Martina<br />
Bernala i Stolen Legacy Georgea G. M. Jamesa. Uz teme o porijeklu općih<br />
europskih civilizacijskih, kulturnih i religijskih začetaka, autori razvijaju<br />
i teze o sjevernoafričkom porijeklu europske filozofije. Osnovna<br />
im je teza da ‘grčka’ filozofija ne postoji nego da je ona ‘ukradena’ od<br />
Egipta, jer su glavni predsokratovski filozofi pa i sam Platon studirali u<br />
Egiptu, gdje su se usmeno upoznali s idejama egipatske mudrosti. Te su<br />
ideje potom literarno obradili na starogrčkom i na taj ih način ‘prisvojili’<br />
i objavljivali kao svoju, ‘grčku’ filozofiju.<br />
Bernalu i Jamesu pritom su glavni izvori bili antički autori poput<br />
Herodota, zatim neki Platonovi tekstovi te neki crkveni oci, poput Klementa<br />
Aleksandrijskog. Na te su se izvore pozivali svi oni koji su tijekom<br />
europske kulturne povijesti, posebno u renesansi, zastupali teze<br />
spomenutih autora. Tu valja spomenuti i Franu Petrića, koji je također<br />
zdušno zastupao tezu o egipatskom porijeklu grčke filozofije, mada iz<br />
posve drugih razloga nego spomenuti suvremeni američki autori.<br />
Na te su teze odgovorili ‘eurocentristički’ orijentirani američki autori<br />
na čelu s profesoricom Mary R. Lefkowitz, koja u svojoj knjizi Not<br />
Out of Africa sustavno pobija afrocentrističke teze o porijeklu filozofije.<br />
Ona dovodi u pitanje uvjerljivost spomenutih autora ne samo kritikom<br />
njihovih nedokazanih tvrdnja nego i njihove neznanstvene metodologije.<br />
Autorica tvrdi kako su teze afrocentrističkih autora ‘opasne’, jer su<br />
prodrle i na sveučilišta na kojima se studenti politički ‘indoktriniraju’<br />
umjesto da se uče kritičkom razmišljanju, u čemu ona vidi temeljnu<br />
ulogu sveučilišta.<br />
244
‘Greek’ philosophy:<br />
‘Theft’ of North-African Legacy?<br />
The question posed in the title is currently in the focus of American<br />
scholarship, with an echo in Europe. The controversy surrounding the<br />
above issue has been particularly aroused by the books Black Athena<br />
of Martin Bernal and Stolen Legacy of George G. M. James. Apart<br />
from discussing the early origins of the common European civilization,<br />
culture and religion, the authors also develop a thesis on the northern<br />
African origin of European philosophy. Their basic departure point is<br />
that ‘Greek’ philosophy does not exist, but that it has been stolen from<br />
Egypt, since major pre-Socratic philosophers, as well as Plato himself,<br />
have studied in Egypt, where, through oral tradition, they got acquainted<br />
with the ideas of Egyptian wisdom. The Greek philosophers then<br />
embarked upon writing these ideas in old Greek and in that way they<br />
usurped and published them as their own ‘Greek’ philosophy.<br />
According to Bernal and James, their main sources were antique<br />
authors as Herodotus, some of Plato’s texts and some Church fathers as<br />
Clement of Alexandria. These sources were referred especially by those<br />
who, in the course of European cultural history, the Renaissance in particular,<br />
promoted the theses of the mentioned authors. Here Frane Petrić<br />
should also be mentioned, since he, too, most fervently promoted the<br />
thesis of the Egyptian origin of ‘Greek’ philosophy, his reasons, however,<br />
being quite different than those of the two contemporary American<br />
authors.<br />
These theses were challenged by ‘Eurocentrically’ oriented American<br />
authors headed by professor Mary R. Lefkowitz, who, in her book<br />
Not Out of Africa, systematically refutes Afrocentric thesis on the origin<br />
of philosophy. She questions the credibility of the mentioned authors<br />
not only by criticizing their unproven arguments, but also their non-scientific<br />
methodology. Professor Lefkowitz claims that these Afrocentric<br />
theses are ‘dangerous’, since they have also penetrated the universities<br />
in which students are being politically ‘indoctrinated’ instead of being<br />
taught about critical thinking, in which she sees the fundamental role<br />
of university.<br />
245
ERIKA ZLATKOV<br />
Fakulteta za humanistične študije, Univerza na Primorskem, Koper, Slovenija /<br />
Faculty of Humanities, University of Koper, Koper, Slovenia<br />
Zašto nema vrta u Petrićevu Sretnom gradu?<br />
Svoje prvo djelo La città felice (1551) Frane je Petrić napisao s<br />
pedagoškom namjerom, da bi ono pridonijelo intelektualnom, moralnom<br />
i fizičkom usavršavanju čovjeka. Ono je ujedno i društveno-politički<br />
projekt u okviru već postojećeg društvenog poretka. U njemu je Cresanin<br />
definirao važne elemente sretnog grada, pri čemu se usredotočio na<br />
socijalnu strukturu grada i naveo osnovne parametre njegova uređenja.<br />
Iako djelo očituje težnju za reformiranjem tadašnjeg društvenog<br />
uređenja, ono progovara i o položaju grada. Prema Petriću, grad bi trebao<br />
biti organiziran na mjestu gdje postoji ravnoteža između hladnoće i<br />
vrućine, gdje nema močvara i drugih stajaćih voda, gdje nema listopadnih<br />
šuma, štetnoga zraka i slično. Petrić svoj intelektualni aristokratski<br />
ideal življenja, u koji unosi ideale renesansnoga razdoblja – ideal zdravog<br />
čovjeka (postizanje tjelesnog savršenstva) i ideal moralnog čovjeka<br />
(postizanje duhovnog savršenstva ili sreće kontemplacijom), ravnotežu<br />
idealnog i realnog ljudskog bića – postavlja prema uzoru Venecije i<br />
Verone odnosno antičke Atene. Venecija je zbog svog položaja – grad u<br />
laguni – po nekim elementima svoga uređenja upravo antipol, antiteza<br />
Petrićeva Sretnog grada, jer je veliki naglasak stavljen upravo na uređenje<br />
vrtova, uglavnom na površini otrgnutoj moru i močvarama.<br />
Svjedočanstvo da je vrt ograničen prostor i kao takav prostor ograničenja<br />
nalazimo još u Bibliji: »Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje<br />
nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i<br />
stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.« (Knjiga Postanka<br />
2,9). Dakle, u Božjem se vrtu susreću pojmovi Lijepog i Dobrog<br />
– termini kojima su se bavili brojni filozofi tražeći ravnotežu između<br />
njih. Vrt je obično namijenjen vlasniku i njegovim posebnim gostima;<br />
povezuje se s elementom Božanskog, Svetog; zato su ga najvjerojatnije<br />
kao svoj statusni simbol izabrali i vladari.<br />
Premda Petrić nabraja bitne elemente življenja i idealne harmonije<br />
u gradu, on ne spominje vrt kao važnu dimenziju življenja, što je od<br />
246
antike bila dana prije svega izabranicima, koje Petrić konkretno spominje.<br />
On ne postavlja prirodu u grad, točnije vrtove u određeni prostor<br />
grada.<br />
Why is there no garden in Petrić’s Happy City?<br />
Frane Petrić’s first work, La città felice, which he completed during<br />
his studies, was basically written with pedagogical intention to further<br />
man’s intellectual, moral and physical advancement. At the same time,<br />
it also represents a socio-political project within the framework of the<br />
already existing inner social structure. He defined the essential elements<br />
of a hypothetical happy city, concentrating on the social structure of the<br />
city and designating the basic parameters for its regulation.<br />
Although this work mainly aspired towards reform of the prevailing<br />
social order, it also provides an interesting discussion on the city’s site,<br />
in which he states that the city should be organised at a position where<br />
there exists a balance between extremes of cold and heat, away from the<br />
marshes, mudflats or other stagnant waters, as well as deciduous forests;<br />
he also speaks of the healthy and harmful air, etc. It was upon the<br />
model of Venice and Verona (or ancient Athens) that Petrić established<br />
his intellectual aristocratic ideal of life, in which he affirmed the ideals<br />
of the Renaissance period – the ideal of the vigorous individual (achieving<br />
physical perfection) and the ideal of a moral person (achieving spiritual<br />
integrity, happiness in contemplation), and a balance between the<br />
ideal and the real human being. On account of its specific situation in a<br />
lagoon, Venice may in certain elements of city regulation have been the<br />
counter-pole, the antithesis of Petrić’s Happy City, for the former had<br />
placed considerable emphasis precisely upon the arrangement of gardens,<br />
mainly on the surface reclaimed from the sea and the swamps.<br />
One of the earliest testimonies on the garden as an enclosed space<br />
and, as such, also a space of limitations, we find in the Bible: “And out<br />
of the ground made the Lord God to grow every tree that is pleasant to<br />
the sight and good for food; the tree of life also in the midst of the garden,<br />
and the tree of knowledge of good and evil.” (Genesis 2, 9) Thus,<br />
in God’s garden there is a meeting of the concepts of the Beautiful and<br />
the Good – terms with which numerous philosophers concerned them-<br />
247
selves, seeking for the balance between them. The garden is usually intended<br />
for the enjoyment of its owner and his special guests; it is linked<br />
to the element of the Divine, the Holy, which is most probably why it<br />
was chosen as a personal status symbol also by rulers and aristocrats<br />
– the chosen ones.<br />
By remaining consistent to his description of the essential elements<br />
of dwelling and ideal coexistence, Petrić, however, fails to include the<br />
garden among them, the space since antiquity traditionally attributed to<br />
the chosen ones, whom Petrić specifically cites. Thus he fails to place<br />
nature within the city, more precisely, a garden or gardens into a specific<br />
urban space.<br />
248
17. DANI FRANE PETRIĆA<br />
Adresar izlagača<br />
17th DAYS OF FRANE PETRIĆ<br />
Addresses of the speakers
Međunarodni simpozij<br />
FILOZOFIJA I GLOBALIZACIJA<br />
International Symposium<br />
PHILOSOPHY AND GLOBALIZATION<br />
Mirjana Adamović<br />
Institut za društvena istraživanja u<br />
Zagrebu<br />
Amruševa 11/II<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: mirjana@idi.hr<br />
Sead Alić<br />
Centar za filozofiju medija i<br />
mediološka istraživanja<br />
Petrovogorska 18<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
www.seadalic.com<br />
e-mail: sead.alic@phenomedia.org<br />
Pavo Barišić<br />
Sveučilište u Splitu<br />
Filozofski fakultet<br />
Hrvojeva 8<br />
21000 Split<br />
Croatia<br />
e-mail: pavo@ifzg.hr<br />
Vera Békés<br />
Bethlen G. tér 3. III.15.<br />
1071 Budapest<br />
Hungary<br />
e-mail: bekes@ludens.elte.hu<br />
Tihana Belužić<br />
Ulica Crvenog križa 1<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: tihanabeluzic@yahoo.com<br />
Josip Berdica<br />
Sveučilište J.J. Strossmayera<br />
u Osijeku<br />
Pravni fakultet<br />
S. Radića 13<br />
31000 Osijek<br />
Croatia<br />
e-mail: jberdica@pravos.hr<br />
Nora Bozhilova<br />
Strelitz Str.3<br />
12105 Berlin<br />
Germany<br />
e-mail: noraboj@yahoo.com<br />
Marita Brčić<br />
Sveučilište u Splitu<br />
Filozofski fakultet<br />
Hrvojeva 8<br />
21000 Split<br />
Croatia<br />
e-mail: mbrcic@ffst.hr<br />
251
Krešimir Cerovac<br />
Našička 2<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: kresimir.cerovac@mingorp.hr<br />
Ivan Cifrić<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Filozofski fakultet<br />
Odsjek za sociologiju<br />
Ivana Lučića 3<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: icifric@ffzg.hr<br />
Igor Čatić<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Fakultet strojarstva i brodogradnje<br />
Ivana Lučića 5<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: igor.catic@fsb.hr<br />
Snježana Čolić<br />
Institut društvenih istraživanja »Ivo<br />
Pilar«<br />
Marulićev trg 19/I<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: snjezana.colic@pilar.hr<br />
Josip Ćirić<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za filozofiju<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV br. 2<br />
23000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: jciric@unizd.hr<br />
Bruno Ćurko<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: bcurko@ifzg.hr<br />
Zlatan Delić<br />
Univerzitet u Tuzli<br />
Filozofski fakultet<br />
Muharema Fizovića Fiska 6<br />
75000 Tuzla<br />
Bosnia and Herzegovina<br />
e-mail: zlatan.delic@untz.ba<br />
Aleksandar Dimitriev<br />
Mito Hadži-Vasilev Jasmin 20/1<br />
1000 Skopje<br />
Macedonia<br />
e-mail: a.dimitriev@yahoo.com<br />
Dejan Donev<br />
Mihail Čakov 13/1/9<br />
1000 Skopje<br />
Macedonia<br />
e-mail: d-donev@yahoo.com<br />
Zagorka Golubović<br />
Miloša Junakovića 12/I<br />
11000 Beograd<br />
Serbia<br />
e-mail: zgolubovic@eunet.yu<br />
Ivana Greguric<br />
J. Marohnića 4c<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: ibanez_ivana@yahoo.com<br />
252
Goran Grgec<br />
Referalni centar za bioetiku<br />
u jugoistočnoj Europi<br />
Krčka 1<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: recebio@hrfd.hr<br />
Tomaž Grušovnik<br />
Znanstveno-raziskovalno<br />
središče Koper<br />
Garibaldijeva 1<br />
6000 Koper<br />
Slovenia<br />
e-mail: tomaz.grusovnik@zrs.upr.si<br />
Boris Gunjević<br />
Teološki fakultet<br />
»Matija Vlačić Ilirik«<br />
Radićeva 34<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: boris.gunjevic@zg.t-com.hr<br />
Snježan Hasnaš<br />
Ante Jakšića 32<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: s.hasnas@mail.inet.hr<br />
Mirko Jakić<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za filozofiju<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV br. 2<br />
23000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: mirko.jakic@st.t-com.hr<br />
Tomas Kačerauskas<br />
Vilnius Gediminas<br />
Technical University<br />
Klinikų 11–18<br />
10326 Vilnius<br />
Lithuania<br />
e-mail: tomas@hi.vgtu.lt<br />
Željko Kaluđerović<br />
Univerzitet u Novom Sadu<br />
Filozofski fakultet<br />
Dr. Zorana Đinđića 2<br />
21000 Novi Sad<br />
Serbia<br />
e-mail: zekikal@uns.ns.ac.yu<br />
Ivan Karlić<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Katolički bogoslovni fakultet<br />
Sv. Duh 31<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: ivan.karlic@zg.t-com.hr<br />
Lajos András Kiss<br />
Nyíregyházi Főiskola<br />
Sóstói út 31/b.<br />
4400 Nyíregyháza<br />
Hungary<br />
e-mail: kisslaj@nyf.hu<br />
Olga Kiss<br />
Corvinus University of Budapest<br />
Kozraktar u. 4–6<br />
1093 Budapest<br />
Hungary<br />
e-mail: kissolga@uni-corvinus.hu<br />
253
Jasenka Kodrnja<br />
Institut za društvena istraživanja<br />
Amruševa 11/II<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: jasenka@idi.hr<br />
Konstanca Korenčić Kampl<br />
Visoka škola za poslovanje<br />
i upravljanje<br />
»Baltazar Adam Krčelić«<br />
Vladimira Novaka 23<br />
10290 Zaprešić<br />
Croatia<br />
e-mail: koni.kampl@gmail.com<br />
Gábor Kovács<br />
Institute for Philosophical Research<br />
of the Hungarian Academy for Sciences<br />
MTA Filozófiai Kutatóintézete<br />
1398 Budapest 62, Pf.: 594<br />
Hungary<br />
e-mail: kovker@t-online.hu<br />
Ruža Kovačević<br />
Gradska televizija Zadar<br />
Molatska bb<br />
23000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: ruza_k@net.hr<br />
Spahija Kozlić<br />
Univerzitet u Zenici<br />
Pravni Fakultet<br />
Fakultetska 1<br />
72000 Zenica<br />
Bosnia and Herzegovina<br />
e-mail: spahija@gmail.com<br />
Marijan Krivak<br />
III Pile 2<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: filozofska-istrazivanja@zg.<br />
t-com.hr<br />
Tomislav Krznar<br />
A. Šercera 17<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: tomislav_krznar@yahoo.com<br />
Gottfried Küenzlen<br />
Universität der Bundeswehr München<br />
Fakultät für Sozialwissenschaften<br />
85577 Neubiberg<br />
Germany<br />
e-mail: gottfried.kuenzlen@unibw.de<br />
Mislav Kukoč<br />
Sveučilište u Splitu<br />
Filozofski fakultet<br />
Hrvojeva 8<br />
21000 Split<br />
Croatia<br />
e-mail: mkukoc@pilar.hr<br />
Mladen Labus<br />
Institut za društvena istraživanja<br />
Amruševa 11/II<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: mladen@idi.hr<br />
254
Jin-Woo Lee<br />
Department of Philosophy<br />
Keimyung University<br />
2800 Dalgubul-Daero, Dalseo-Gu<br />
704–701 Daegu<br />
Korea<br />
e-mail: leechinu@kmu.ac.kr<br />
Luka Lubi<br />
University of Ljubljana<br />
Faculty of Arts<br />
Department of Philosophy<br />
Aškerčeva 2<br />
1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: lukalubi@gmail.com<br />
Marcel V. Măcelaru<br />
Evanđeoski teološki fakultet<br />
Cvjetkova 32<br />
31103 Osijek<br />
Croatia<br />
e-mail: marcel.macelaru@evtos.hr<br />
Nenad Malović<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Katolički bogoslovni fakultet<br />
Vlaška 38<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: nenad.malovic@vz.t-com.hr<br />
Mile Marinčić<br />
Šiftarova 48<br />
10310 Ivanić Grad<br />
Croatia<br />
e-mail: mile.marincic66@gmail.com<br />
Ana Maskalan<br />
Institut za društvena istraživanja<br />
Amruševa 11/II<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: ana@idi.hr<br />
Béla Mester<br />
Institute for Philosophical Research of<br />
the Hungarian Academy for Sciences<br />
MTA Filozófiai Kutatóintézete<br />
1398 Budapest 62, Pf.: 594<br />
Hungary<br />
e-mail: mester@webmail.phil-inst.hu<br />
Helena Motoh<br />
Prušnikova 54<br />
1210 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: helena.motoh@guest.arnes.si<br />
Arto Mutanen<br />
Saimaankatu 11<br />
15140 Lahti<br />
Finland<br />
e-mail: arto.mutanen@gmail.com<br />
Józef Niżnik<br />
Institute of Philosophy and Sociology<br />
Polish Academy of Sciences<br />
Ul. Nowy Świat 72<br />
00–330 Warsaw<br />
Poland<br />
e-mail: jniznik@ifispan.waw.pl<br />
jniznik@neostrada.pl<br />
255
Henning Ottmann<br />
Geschwister-Scholl-Institut<br />
Lehrstuhl für Politische Theorie und<br />
Philosophie<br />
Oettingenstraße 67<br />
80538 München<br />
Germany<br />
e-mail: henning.ottmann@gsi.<br />
uni-muenchen.de<br />
Jesús Padilla Gálvez<br />
Facultad de Ciencias Jurídicas y<br />
Sociales<br />
Universidad de Castilla-La Mancha<br />
Cobertizo de San Pedro Mártir, s/n.<br />
45071 Toledo<br />
Spain<br />
e-mail: jesus.padilla@uclm.es<br />
Attila Pató<br />
Jókai u. 7. 4.32<br />
6720 Szeged<br />
Hungary<br />
e-mail: attila.pato@gmail.com<br />
Tomislav Petković<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Zavod za primijenjenu fiziku<br />
Fakultet elektrotehnike i računarstva<br />
Unska 3<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: tomislav.petkovic@fer.hr<br />
Estella Petrić-Bajlo<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za engleski jezik i književnost<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV br. 2<br />
23000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: estella.petric-bajlo@zadar.net<br />
Darko Polšek<br />
Vramčeva 2<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: dpolsek@public.carnet.hr<br />
Erika Prijatelj<br />
Ul. Josipine Turnograjske 8<br />
1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: erika_prijatelj@hotmail.com<br />
erika.prijatelj@rkc.si<br />
Stjepan Radić<br />
Sveučilište u Osijeku<br />
Katolički bogoslovni Fakultet Đakovo<br />
Savska 34<br />
31000 Osijek<br />
Croatia<br />
e-mail: stjepan.radic1@os.t-com.hr<br />
Predrag Režan<br />
Osnovna škola »Obrovac«<br />
Bana Josipa Jelačića 13<br />
23450 Obrovac<br />
Croatia<br />
e-mail: predrag.rezan1@zd.t-com.hr<br />
Vani Roščić<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za filozofiju<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV br. 2<br />
23000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: vroscic@yahoo.it<br />
Maja Rujnić-Sokele<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Fakultet strojarstva i brodogradnje<br />
Ivana Lučića 5<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: mrujnic@fsb.hr<br />
256
Slobodan Sadžakov<br />
Univerzitet u Novom Sadu<br />
Filozofski fakultet<br />
Dr. Zorana Đinđića 2<br />
21000 Novi Sad<br />
Serbia<br />
e-mail: ssadzakov@yahoo.com<br />
Luca Maria Scarantino<br />
36 rue Monge<br />
75005 Paris<br />
France<br />
e-mail: scaranti@ehess.fr<br />
Željko Senković<br />
Sveučilište J. J. Strossmayera<br />
Filozofski fakultet<br />
Lorenza Jägera 9<br />
31000 Osijek<br />
Croatia<br />
e-mail: zsenkovic@ffos.hr<br />
Korana Simonović<br />
Drašnička 8<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: ksimonov@ffzg.hr<br />
Olga Simova<br />
Paisii-Hilendarski-Universität<br />
Fakultät für Wirtschafts- und<br />
Sozialwissenschaften<br />
Tyar-Assen-Str. 24<br />
4000 Plovdiv<br />
Bulgary<br />
e-mail: olgasimova@yahoo.com<br />
Riccardo Sirello<br />
Via G. Verdi 14/6<br />
17100- Savona<br />
Italy<br />
e-mail: sirpeyrot@iol.it<br />
riccardo.sirello@ifrance.com<br />
Nikola Skledar<br />
Visoka škola za poslovanje i upravljanje<br />
»Baltazar Adam Krčelić«<br />
Vladimira Novaka 23<br />
10290 Zaprešić<br />
Croatia<br />
e-mail: dekan@vspu.hr<br />
Vojko Strahovnik<br />
Filozofska fakulteta<br />
Oddelek za filozofijo<br />
Aškerčeva 2<br />
1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: vojko.strahovnik@gmail.com<br />
Rok Svetlič<br />
Staničeva 5<br />
1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: rok.svetlic@guest.arnes.si<br />
Marjan Šimenc<br />
Pasterkova 9<br />
1231 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: marjan.simenc@pei.si<br />
Josip Šimić<br />
Filozofski fakultet Družbe Isusove<br />
Jordanovac 110<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: josip.simic1@zg.t-com.hr<br />
257
Lenart Škof<br />
University of Primorska<br />
Faculty of Humanities Koper<br />
Dept. of Philosophy<br />
Titov trg 5<br />
6000 Koper<br />
Slovenia<br />
e-mail: lenart.skof@fhs.upr.si<br />
Gordana Škorić<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Filozofski fakultet<br />
Odsjek za filozofiju<br />
Ivana Lučića 3<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: gordana.skoric@zg.t-com.hr<br />
Šimo Šokčević<br />
Sveučilište J. J. Strossmayera u<br />
Osijeku<br />
Katolički bogoslovni fakultet u<br />
Đakovu<br />
P. Preradovića 17<br />
31400 Đakovo<br />
Croatia<br />
e-mail: ssokcevic@vip.hr<br />
Fulvio Šuran<br />
Carera 28<br />
52210 Rovinj – Rovino<br />
Croatia<br />
e-mail: fulviosuran@libero.it<br />
Alen Tafra<br />
Divkovićeva 2<br />
52100 Pula<br />
Croatia<br />
e-mail: gordion97@rocketmail.com<br />
Kiril Temkov<br />
Ul. Bojmija 4/58<br />
1000 Skopje<br />
Macedonia<br />
e-mail: etika1894@yahoo.com<br />
Iris Tićac<br />
Marohnićeva 4<br />
51000 Rijeka<br />
Croatia<br />
e-mail: iticac@rijeka.kbf.hr<br />
Christo Todorov<br />
Philosophy and Sociology Department<br />
New Bulgarian University<br />
Montevideo-Str. 21<br />
1618 Sofia<br />
Bulgaria<br />
e-mail: h8todorov@yahoo.com<br />
Vesna Ukić<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za engleski jezik i književnost<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV br. 2<br />
23000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: vesna.ukic@zadar.net<br />
Lino Veljak<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Filozofski fakultet<br />
Odsjek za filozofiju<br />
Ivana Lučića 3<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: veljak@yahoo.com<br />
258
Marica Vernazza<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za filozofiju<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV. 2<br />
23 000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: vernazza@unizd.hr<br />
Dafne Vidanec<br />
Filozofski fakultet Družbe Isusove<br />
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu<br />
Jordanovac 110<br />
10 000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: dafne_975@net.hr<br />
Janez Vodičar<br />
Ob Ljubljanici 34<br />
1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: janez.vodicar@guest.arnes.si<br />
Hans Vorländer<br />
Technische Universitat Dresden<br />
Lehrstuhl für Politische Theorie<br />
und Ideengeschichte<br />
August-Bebel-Str. 19<br />
01062 Dresden<br />
Germany<br />
e-mail: hans.vorlaender@mailbox.<br />
tu-dresden.de<br />
Marko Vučetić<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za filozofiju<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV. br. 2<br />
23000 Zadar<br />
Croatia<br />
e-mail: marko.vucetic@zd.t-com.hr<br />
Dragica Vujadinović<br />
Univerzitet u Beogradu<br />
Pravni fakultet<br />
Bulevar kralja Aleksandra 67<br />
11000 Beograd<br />
Serbia<br />
e-mail: dragicav@ius.bg.ac.yu<br />
Rafał Wonicki<br />
Ul. Meander 18/11<br />
02–791 Warsaw<br />
Poland<br />
e-mail: rafwonicki@interia.pl<br />
Ivana Zagorac<br />
Sveučilište u Zagrebu<br />
Filozofski fakultet<br />
Odsjek za filozofiju<br />
Ivana Lučića 3<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: ivana.zagorac@gmail.com<br />
Dragor Zarevski<br />
Njudelhiska 6-A 24<br />
1000 Skopje<br />
Macedonia<br />
e-mail: dragorz@mol.com.mk<br />
Franjo Zenko<br />
Kušlanova 2<br />
10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
e-mail: franjo.zenko@zg.t-com.hr<br />
259
Bojan Žalec<br />
Univerza v Ljubljani<br />
Teološka fakulteta<br />
Poljanska c. 4<br />
1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
e-mail: bojan.zalec@guest.arnes.si<br />
260
15. simpozij<br />
PETRIĆ I RENESANSNE<br />
FILOZOFSKE TRADICIJE<br />
15th Symposium<br />
PETRIĆ AND RENAISSANCE<br />
PHILOSOPHICAL TRADITIONS<br />
Davor Balić<br />
Filozofski fakultet Sveučilišta »Josip<br />
Juraj Strossmayer« u Osijeku<br />
Odsjek za filozofiju<br />
Lorenza Jägera 9<br />
HR-31000 Osijek<br />
Croatia<br />
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -<br />
Mali Potočec 95<br />
HR-48260 Križevci<br />
Croatia<br />
davor.balic@kc.t-com.hr<br />
Erna Banić-Pajnić<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
erna@ifzg.hr<br />
Luka Boršić<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
luka.borsic@zg.t-com.hr<br />
Krešimir Čvrljak<br />
Zavod za povijest hrvatske književnosti,<br />
kazališta i glazbe HAZU<br />
Opatička 18<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
cvrljakk@hazu.hr<br />
Bruno Ćurko<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
bcurko@ifzg.hr<br />
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -<br />
Andrije Hebranga 10e<br />
HR-23000 Zadar<br />
Croatia<br />
Heda Festini<br />
Tizianova 35<br />
HR-51000 Rijeka<br />
Croatia<br />
heda.festini@ri.t-com.hr<br />
261
Mihaela Girardi-Karšulin<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
mihaela.girardi-karsulin@zg.t-com.hr<br />
Aleksandra Golubović<br />
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci<br />
Odsjek za filozofiju<br />
Omladinska 14<br />
HR-51000 Rijeka<br />
Croatia<br />
agolub@ffri.hr<br />
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -<br />
Brdina 16<br />
HR-51000 Rijeka<br />
Croatia<br />
Ivan Kapec<br />
Pavla Lončara 19<br />
HR-10360 Sesvete<br />
Croatia<br />
ivan@triangulizona.com<br />
Ivica Martinović<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
ivica@ifzg.hr<br />
Željka Metesi<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
zmetesi@yahoo.com<br />
Meyra Moise<br />
Via Santa Cristina 27<br />
I-37124 Verona<br />
Italy<br />
c.zumerle@genie.it<br />
Maria Muccillo<br />
Università di Roma »La Sapienza«<br />
Facoltà di Filosofia<br />
Dipartimento di Ricerche storico-filosofiche<br />
e pedagogiche<br />
Via Carlo Fea 2<br />
I-00161 Roma<br />
Italy<br />
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -<br />
Via Valentino Banal, 40 sc. A/15<br />
I-00177 Roma<br />
Italy<br />
mariamuccillo@yahoo.it<br />
Tomáš Nejeschleba<br />
Palacký University<br />
PO Box 87, Purkrabska 2<br />
CZ-77187 Olomouc 1<br />
Czech Republic<br />
nejes@ffnw.upol.cz<br />
Davor Nikolić<br />
Filozofski fakultet Sveučilišta u<br />
Zagrebu<br />
Odsjek za kroatistiku<br />
Ivana Lučića 3<br />
Croatia<br />
dnikoli@ffzg.hr<br />
262
Snježana Paušek-Baždar<br />
Zavod za povijest i filozofiju znanosti<br />
HAZU<br />
Ante Kovačića 5<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
ejbazdari@inet.hr<br />
Estella Petrić-Bajlo<br />
Mihovila Pavlinovića 9<br />
HR-23000 Zadar<br />
Croatia<br />
estella.petric-bajlo@zadar.net<br />
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -<br />
Sveučilište u Zadru<br />
Odjel za engleski jezik i književnost<br />
Obala kralja Petra Krešimira IV br. 2<br />
HR-23000 Zadar<br />
Croatia<br />
Željko Senković<br />
Velaluška 4<br />
HR-31000 Osijek<br />
Croatia<br />
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -<br />
Filozofski fakultet Sveučilišta<br />
»Josip Juraj Strossmayer« u Osijeku<br />
Odsjek za filozofiju<br />
Lorenza Jägera 9<br />
HR-31000 Osijek<br />
Croatia<br />
zsenkovic@ffos.hr<br />
Ivana Skuhala Karasman<br />
Institut za filozofiju<br />
Ulica grada Vukovara 54<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
ivana_skuhala@yahoo.com<br />
Igor Škamperle<br />
Tbilisijska 36<br />
SI-1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
igor.skamperle@guest.arnes.si<br />
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -<br />
Univerza v Ljubljani<br />
Filozofska fakulteta<br />
Oddelek za sociologijo<br />
Aškerčeva 2<br />
SI-1000 Ljubljana<br />
Slovenia<br />
Stjepan Špoljarić<br />
Zeleni trg 3b<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
stjepan.spoljaric@zg.t-com.hr<br />
Fulvio Šuran<br />
Carera 28,<br />
HR-52210 Rovinj – Rovigno<br />
Croatia<br />
fulviosuran@libero.it<br />
Vesna Tudjina<br />
Zavod za povijesne i društvene<br />
znanosti HAZU<br />
Odsjek za povijesne znanosti<br />
Strossmayerov trg 2<br />
HR-10000 Zagreb<br />
vesnatg@hazu.hr<br />
Matjaž Vesel<br />
Filozofski inštitut ZRC SAZU<br />
Novi trg 2<br />
SI-1000 Ljubljana<br />
Slovenija<br />
matjaz.vesel@guest.arnes.si<br />
263
Elisabeth von Erdmann<br />
Lehrstuhl für slavische<br />
Literaturwissenschaft<br />
Universität Bamberg<br />
D-96045 Bamberg<br />
Germany<br />
elis.v.erdmann@gmx.de<br />
----------------------------<br />
Neubergstraße 10<br />
97072 Würzburg<br />
Germany<br />
Franjo Zenko<br />
Kušlanova 2<br />
HR-10000 Zagreb<br />
Croatia<br />
franjo.zenko@zg.t-com.hr<br />
Erika Zlatkov<br />
Ulica bratov Učakar 44<br />
SI-1000 Ljubljana<br />
Slovenija<br />
erika.zlatkov@gmail.com<br />
264
SPONZORI<br />
17. DANA FRANE PETRIĆA<br />
SPONSORS OF<br />
THE 17th DAYS OF FRANE PETRIĆ
STALNI SPONZORI DANA FRANE PETRIĆA /<br />
REGULAR SPONSORS OF THE DAYS OF FRANE PETRIĆ<br />
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske /<br />
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia<br />
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske /<br />
Ministry of Culture of the Republic of Croatia<br />
Grad Cres /<br />
Town of Cres<br />
ZLATNI SPONZOR /<br />
GOLDEN SPONSOR<br />
SREBRNI SPONZOR /<br />
SILVER SPONSOR<br />
Institut građevinarstva Hrvatske<br />
267
PODUPIRATELJI /<br />
SUPPORTERS<br />
Hrvatska turistička zajednica /<br />
Croatian National Tourist Board<br />
MEDIJSKI POKROVITELJ /<br />
MEDIA PATRON<br />
Radio Antena Zagreb 89,7<br />
268
DANI FRANE PETRIĆA<br />
Kronologija<br />
1992.–2008.<br />
THE DAYS OF FRANE PETRIĆ<br />
Chronology<br />
1992–2008
1992 Suvremena filozofska gibanja u <strong>Hrvatsko</strong>j, Sloveniji i Herceg-Bosni<br />
/ Contemporary Philosophical Movements in Croatia, Slovenia<br />
and Bosnia and Herzegovina<br />
1993 Platon i platonizam / Plato and Platonism<br />
Jezik i mišljenje, književnost i filozofija / Language and Thought,<br />
Literature and Philosophy<br />
Stručni skup nastavnika filozofije i logike / Meeting of Lecturers<br />
of Philosophy and Logic<br />
1994 Platon – platonizam – Petrić / Plato – Platonism – Petrić<br />
Filozofija prirode / Philosophy of Nature<br />
1995 Platon – platonizam – Petrić / Plato – Platonism – Petrić<br />
Ekologija / Ecology<br />
1996 Platon – platonizam – Petrić / Plato – Platonism – Petrić<br />
Lijepo u prirodi i umjetnosti / The Beautiful in Nature and the Fine<br />
Arts<br />
1997 400. obljetnica smrti Frane Petrića / 400th Anniversary of the Death<br />
of Frane Petrić<br />
1998 Platon – platonizam – Petrić / Plato – Platonism – Petrić<br />
Izazovi bioetike / The Challenges of Bioethics<br />
1999 Petrić – platonizam – aristotelizam / Petrić – Platonism – Aristotelianism<br />
Teorija kaosa / Theory of Chaos<br />
2000 Petrić – platonizam – aristotelizam / Petrić – Platonism – Aristotelianism<br />
Filozofija vremena / Philosophy of Time<br />
2001 Petrić – platonizam – aristotelizam / Petrić – Platonism – Aristotelianism<br />
Bioetika i znanost u novoj epohi / Bioethics and Science in the New<br />
Epoch<br />
271
2002 Petrić – platonizam – aristotelizam / Petrić – Platonism – Aristotelianism<br />
Filozofija i tehnika / Philosophy and Technology<br />
2003 Petrić – platonizam – aristotelizam / Petrić – Platonism – Aristotelianism<br />
Demokracija i etika / Democracy and Ethics<br />
2004 Petrić i renesansne filozofske tradicije / Petrić and Renaissance<br />
Philosophical Traditions<br />
Filozofija i odgoj u suvremenom društvu / Philosophy and Education<br />
in Contemporary Society<br />
2005 Petrić i renesansne filozofske tradicije / Petrić and Renaissance<br />
Philosophical Traditions<br />
Teorija relativnosti i filozofija: Povodom 100. obljetnice Einsteinove<br />
Specijalne teorije relativnosti / Theory of Relativity and Philosophy:<br />
In Celebration of the 100th Anniversary of Einstein’s Special<br />
Theory of Relativity<br />
2006 Petrić i renesansne filozofske tradicije / Petrić and Renaissance<br />
Philosophical Traditions<br />
Filozofija, znanost, religija: kompleksnost odnosa i granice dijaloga<br />
/ Philosophy, Science, Religion: Complexity of Relations and<br />
Limits of Dialogue<br />
2007 Petrić i renesansne filozofske tradicije / Petrić and Renaissance<br />
Philosophical Traditions<br />
Čovjek i kultura / Human and Culture<br />
2008 Petrić i renesansne filozofske tradicije / Petrić and Renaissance Philosophical<br />
Traditions<br />
Filozofija i globalizacija / Philosophy and Globalization<br />
272
IZDAVAČ:<br />
BIBLIOTEKA:<br />
ZA IZDAVAČA:<br />
UREDNICI:<br />
POSLOVNA TAJNICA:<br />
PRIJEVODI:<br />
KOREKTURA:<br />
PRIJELOM TEKSTA:<br />
<strong>Hrvatsko</strong> <strong>filozofsko</strong> društvo, Zagreb<br />
Filozofski glasnik<br />
NIZ: Libellus 16<br />
Pavo Barišić<br />
Ivana Zagorac, Ivica Martinović<br />
Mira Matijević<br />
Vesna Baće, Snježan Hasnaš, Nataša Laporte,<br />
Ivica Martinović, Slađana Sadžakov, Šimun Selak,<br />
Silvia Sladić, Ivana Zagorac i autori<br />
Ivica Martinović, Silvia Sladić, Ivana Zagorac<br />
OCEAN GRAF, Zagreb<br />
TISAK: GRAFO MARK, Zagreb<br />
NAKLADA:<br />
300 primjeraka<br />
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice<br />
u Zagrebu pod brojem 677878.<br />
ISBN 978-953-164-126-9