Oduzimanje imovinske koristi

Željko Gusić, dipl. iur.,sudac Općinskog suda u SinjuODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI OSTVARENE KAZNENIM DJELOMI IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVUVODNakon što sud u kaznenom postupku utvrdi da je kazneno djelo počinjeno, da jekazneno djelo počinio okrivljenik kojemu se to djelo stavlja na teret, te nakon što utvrdikrivnju okrivljenika dužan je osobi za koju je utvrđeno da je kazneno djelo počinila i da jekriva izreći kaznu. Pod uvjetima propisanim zakonom, sud okrivljeniku može primijeniti nekuod mjera upozorenja, te sigurnosne mjere. Počinjenjem kaznenih djela, u nekim slučajevima,ne samo što su povrijeđena ili ugrožena zaštićena dobra i oštećene određene osobe čija sukakva osobna ili imovinska prava kaznenim djelom povrijeđena ili ugrožena, nego je mogućeda je počinjenjem kaznenog djela netko ostvario imovinsku korist. U takvom slučaju osim štoje utvrdio da je kazneno djelo počinjeno, da je okrivljenik kriv, te okrivljeniku izrekao kaznuili pak donio utvrđujuću presudu u postupku prema okrivljenicima s duševnim smetnjama daje optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo sud je obvezan imovinsku koristostvarenu kaznenim djelom oduzeti sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je kazneno djelopočinjeno. Da će se činjenjem kaznenoga djela ostvariti i određena imovinska korist često je imotiv činjenja kaznenih djela i udruživanja osoba za činjenje kaznenih djela, a kako je takvakorist ostvarena na nedopušten način činjenjem kaznenog djela zakonodavac je jasno izraziosvoj stav da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, pa slijedomtoga onda i obvezu suda u kaznenom postupku da istu oduzme. Naime, bilo bi nedopustivokada se, unatoč tome što je okrivljenik kažnjen, imovinska korist koju je kaznenim djelomnetko ostvario ne bi oduzela, jer bi onda na taj način bila dovedena u pitanje i opća svrhakaznenopravnih sankcija, kao i svrha kažnjavanja, iako oduzimanje imovinske korist nijekaznenopravna sankcija. Oduzimanje imovinske koristi je posebna kaznenopravna mjerakojom se ostvaruje načelo da nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu kaznenimdjelom, pa se bez oduzimanja imovinske koristi ne može ostvariti učinkovita represija iprevencija. Budući da počinjenjem kaznenog djela može biti ostvarena imovinska korist kojaistodobno predstavlja i štetu oštećeniku ovu mjeru treba promatrati zajedno saimovinskopravnim zahtjevom kojega oštećenik može postaviti tijekom kaznenog postupka, aishodišna odluka suda o toj šteti odnosno koristi nužno ovisi i o postavljanjuimovinskopravnog zahtjeva, te odluci suda o postavljenom imovinskopravnom zahtjevom.

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“3Prilikom definiranja pojma imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom važno je rećida se oduzima imovinska korist proizašla iz cjelokupne kriminalne aktivnosti. To poredradnje počinjenja obuhvaća i pripremne radnje, radnje supočiniteljstva i radnje nekažnjivognaknadnog kaznenog djela. Time je prihvaćena teorija neto načela pri utvrđivanju imovinskekoristi stečene kaznenim djelom. To znači da će od ukupnog iznosa pribavljene koristi bitiodbijeni stvarni troškovi koje je počinitelj snosio, odnosno neposredno uložio u ostvarivanjeimovinske koristi. Pri tome ovi troškovi moraju nastati kao posljedica počiniteljevedopuštene, zakonite djelatnosti i moraju biti nužni. Osobni trud koji je počinitelj uložio ukriminalnu aktivnost ne može se uzeti u obzir pri odbijanju troškova prilikom utvrđivanjaimovinske koristi stečene kaznenim djelom. To sveukupno znači da se ne priznaju troškovikoje je počinitelj imao, a ulaze u samu radnju počinjenja predmetnog kaznenog djela 2 .Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž-856/1999-8 od 8. ožujka 2000:„Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom sud je, u uvjetimaispunjenja zakonskih pretpostavki, obvezan izreći oduzimanje imovinske koristi, time da utijeku postupka mora biti sa sigurnošću utvrđeno da li oduzeti novac od optuženika u istinupredstavlja imovinsku korist koju je pribavio počinjenjem kaznenog djela, u konkretnomslučaju prodajom opojnih droga, a što za sada, nije sa sigurnošću utvrđeno. U ponovljenompostupku prvostupanjski će sud otkloniti navedene nedostatke, provesti već izvedene dokaze,savjesno ocijeniti obranu optuženika (u koju on tvrdi da oduzeti novac po djelatnicimapolicije ne potječu od prodaje droge), pa ako utvrdi da su ispunjeni zakonski uvjeti zaoduzimanje imovinske koristi dužan je utvrditi koliko ta korist iznosi odbijajući nabavnucijenu droge koja ulazi u sastav vrijednosti droge, a taj trošak optuženik je neminovno moraoimati.“UTVRĐIVANJE IMOVINSKE KORISTITemeljem odredbe čl. 464. ZKP 3 za vrijeme vođenja kaznenog postupka sud je dužanprikupljati dokaze i istraživati okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi. Takoje sud dužan utvrditi da li je izvršenjem kaznenog djela postignuta imovinska korist, uzročnuvezu između počinjenog kaznenog djela i ostvarene imovinske koristi, tko je sve imovinskukorist ostvario, u čemu se imovinska korist sastoji, visinu ostvarene imovinske koristi i da li jeimovinska korist pribavljena kaznenim djelom prenesena na osobe različite od počiniteljakaznenog djela. Ovo je dužnost suda neovisno o tome da li je oštećenik stavioimovinskopravni zahtjev. Radi se o činjeničnim pitanjima prilikom kojih utvrđenja nije nužnopotrebna aktivnost i prijedlog ovlaštenog tužitelja jer je obveza suda da po službenoj dužnostiprikupi dokaze i istražuje okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinske koristi. Dakle,ovdje se radi o posebnom adhezijskom postupku koji se vodi po službenoj dužnosti u okviruglavnog kaznenog postupka, neovisno o tome da li je ovlašteni tužitelj državni odvjetnik,privatni tužitelj ili pak oštećenik kao tužitelj.Tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-503/01-6 od 29. kolovoza2001. godine stoji: „Što se tiče oduzimanja imovinske koristi žalitelj (u osobnoj žalbi) ističeda sud u tome pravcu nije imao prijedlog državnog odvjetnika, međutim, uvijek kad sud2Ana Garačić, „Pravna shvaćanja u kaznenom pravu 1956.-2008.“, Organizator, Zagreb, 2008., str. 65.3 Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02.,115/06, unastavku: ZKP)

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“4utvrdi da je kaznenim djelom ostvarena materijalna korist za nekog počinitelja, dužan jeizreći oduzimanje imovinske koristi po službenoj dužnosti, dakle, i bez prijedloga državnogodvjetnika, jer propuštanje suda da izrekne oduzimanje imovinske koristi predstavlja povreduzakona.“Način utvrđivanja visine pribavljene imovinske koristiAko je kaznenim djelom ostvarena imovinska korist koja se sastoji od novca oduzetiće se novčani iznos za koji je utvrđeno da je ostvaren kao imovinska korist. Isto tako ako se takorist sastoji u prisvajanju vrijednosnih papira ili stvari u cijelosti ili djelomično oduzeti će sevrijednosni papiri odnosno te stvari. Ovo pod uvjetom da je oduzimanje moguće, pa se nepostavlja pitanje vrijednosti ovih stvari. Ako se pak utvrdi nemogućnost oduzimanjaimovinske koristi koja se sastoji od novca, vrijednosnih papira ili stvari u cijelosti ilidjelomično sud je dužan obvezati počinitelja na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti unovčanom iznosu. Isto tako, može se dogoditi da pokretne stvari više nisu u onakvom stanju ukakvom su bile u vrijeme kada su kaznenim djelom oduzete jer su u međuvremenu izgubilena vrijednosti, oštećene su ili su izgubile na vrijednosti zbog korištenja sud je i tada dužanpočinitelja djela ili pak treću osobu obvezati na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti unovčanom iznosu. Ovdje se otvara pitanje koje je to vrijeme odlučno za određivanjevrijednosti stvari. Da li je to vrijeme kada je djelo počinjeno i stvar oduzeta ili pak vrijemepresuđenja. Odgovor na to pitanje izražen je u načelnom stavu broj 9/79 XIII. Zajedničkesjednice Saveznog suda, Republičkih, Pokrajinskih Vrhovnih sudova i Vrhovnog Vojnog sudaod 25. i 26. listopada 1979.g., a koji stav glasi: „1. Ako je počinitelj predmet od vrijednostikoje je ostvario kaznenim djelom uz naknadu ili bez naknade prenio na drugu osobu ili je tajpredmet kasnije uništen, izgubljen i sl. tako da njegovo oduzimanje od počinitelja kaznenogdjela više nije moguće, počinitelj će se obvezati na plaćanje novčanog iznosa koji odgovaratržišnoj vrijednosti koju predmet ima kad je počinjenjem kaznenog djela pribavljen. 2. Ako jepak pravnim poslom (npr. prodajom ili zamjenom predmeta) počinitelj pribavio veću koristod vrijednosti koju je predmet imao u vrijeme kad je pribavljen počinjenjem kaznenog djela,obvezat će se da plati novčani iznos koji odgovara tako pribavljenoj imovinskoj koristi“. 4Prema tome imovinsku korist čini tržišna vrijednost prisvojenog predmeta u vrijemeprisvajanja, a ako je okrivljenik daljnjim raspolaganjem tim predmetzom stekao korist većuod one koju je predmet imao u vrijeme prisvajanja oduzet će mu se taj veći iznos. U praksitržišna vrijednost predmeta utvrđuje se dokazima koji se razlikuju ovisno o vrsti predmeta idrugim okolnostima konkretnog slučaja. Tako to može biti traženje podataka o cijenama zaodređene predmete od ovlaštenih prodavatelja, prihvaćanje računa za kupljenu robu,provođenje odgovarajućeg vještačenja i tome sl. 5 U situacijama kada oduzimanje strane valutenije moguće počinitelj se obvezivao da plati dinarsku protuvrijednost te valute premaprodajnom tečaju na dan ispunjenja obveze (VSRH, Kzz-14/92). Što se međutim tiče pitanjapravne oznake kaznenog djela, a prisvojena je strana valuta, tu je mjerodavna vrijednoststrane valute u vrijeme počinjenja kaznenog djela (VSRH, I Kž-1032/93).Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 985/05-9 od 22. veljače 2006:„Prvostupanjski sud je po čl. 82. st. 1., 2. i 3. KZ imao oduzeti imovinsku korist nakon što jeutvrdio da je kazneno djelo počinjeno i da je imovinska korist tim djelom ostvarena.Prvostupanjski sud je obrazložio odluku o oduzimanju imovinske koristi (str. 43. odlomak 1.),4Ana Garačić, „Pravna shvaćanja u kaznenom pravu 1956.-2008.“, Organizator, Zagreb, 2008., str. 103.5Županijski sud u Splitu br. Kž-879/08 od 20. siječnja 2009.g.: „Pobijanom presudom okrivljenik je obvezan naime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku J.M. 2.500,00 kn, na ime imovinskopravnog zahtjeva, kakoje vještak za prosudbu umjetničkih djela prof. M.-B.M naveo da je vrijednost slike u drvorezu s likom Sv. Jure,vodeći računa o recentnim cijenama takve vrste umjetničkih artefakata, navlastito, 2.500,00 kuna.“

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“5navodeći da je ona ostvarena u iznosu od 185.649,00 DEM, što po srednjem tečaju iznosi690.134,40 kn, kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Ovaj dio obrazloženja ima seshvaćati u sveukupno iznijetim razlozima u obrazloženju pobijane presude. Imovinska korist upravilnoj primjeni kaznenog zakona mora se utvrditi i cijeniti prema okolnostima iz vremenapočinjenja kaznenog djela. Žalbenim prigovorom da iz pobijane presude nije razvidan srednjitečaj između navedenih valuta DEM i kune, te prilogom uz žalbu o preporuci Hrvatskenarodne banke o postupku uvođenja EUR-a u gotovinskom obliku, pravilnost i zakonitostpobijanog dijela prvostupanjske presude nije dovedeno u pitanje. Tečaj ovih valuta unaznačeno vrijeme je općepoznata činjenica, jer je dostupna svima, a za slučaj sumnje utumačenju sudske odluke, pri njenom izvršenju prvostupanjski sud rješava sukladno odredbičl. 158. ZKP“.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 445/05-5 od 12. veljače 2008. godine:„Kako promjenom oblika trgovačkog društva A., kada je ono prestalo postojati kao dioničkodruštvo, transformirajući se u društvo s ograničenom odgovornošću više ne postoje dionicekao vrijednosni papir – predmet koji bi se mogao oduzeti već udjeli u trgovačkom društvu, toje oduzimanje imovinske koristi pobijanom presudom ispravno izrečeno u novčanom iznosu.Sam novčani iznos izražen je u vrijednosti DEM, kako su glasile i same dionice, a kako jevaluta DEM prestala postojati to prvostupanjski sud za preračunavanje u valutu u koju jepromijenjen DEM tj. euro ispravno kao datum za izračun i preračunavanje uzima 1. siječnja2002.godine od kada je uveden euro.“Dakle, imovinska korist je činjenično pitanje i mora se utvrditi određenim dokazima, ane po slobodnoj ocjeni. Tek kada se utvrdi da je imovinska korist postignuta i ukoliko nemadvojbe da je imovinska korist postignuta onda se samo njezina visina može utvrditi poslobodnoj ocjeni, ali i to tek pod uvjetom ako bi utvrđivanje visine iznosa imovinske koristibilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka 6 .Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Kž-324/05 od 9. svibnja 2006.:„Naime, prema odredbi čl. 466. ZKP-a u slučaju kada sud smatra da bi točno utvrđivanjevisine imovinske koristi koja je ostvarena kaznenim djelom bilo skopčano sa velikimpoteškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka, ovlašten je iznos imovinske koristi,koju je prema odredbi čl. 80. KZ-a dužan oduzeti, odmjeriti po slobodnoj ocjeni. Upravo takopostupio je sud u pobijanoj presudi. Sud je utvrdio u kojem je vremenskom razdoblju pojediniod optuženika prodavao heroin i za koje iznose, ali točan broj prodaja nije bio u stanjuutvrditi s obzirom da su one određene izričajem "gotovo svakodnevno", "u više navrata",6Županijski sud u Splitu br. Kž-312/08 od 22. veljače 2008.g.: „Pobijanom presudom Općinski sud u Sinju jetemeljem čl. 82. st. 3. KZ od okrivljenica oduzeo imovinsku korist i to od A. K. Ž. u iznosu od 1.360,00 kn, a odJ. I. S. u iznosu od 1.000,00 kn. Glede odluke o oduzimanju imovinske koristi, koju je za inkriminaciju pod 1.izreke presude sud prvog stupnja utemeljio na iskazima svjedoka Z. M. i I.Š., dok je glede inkriminacije pod 2.sud oduzeo imovinsku korist po slobodnoj prosudbi, navesti je da je pravilna i zakonita. Logičan je i pravilanzaključak prvostupanjskog suda da su navedene novčane iznose okrivljenice zadržale i time pribavileprotupravnu imovinsku korist. Sud je dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a izkojih proizlazi da su glede inkriminacije pod 2. obje okrivljenice postupale zajednički i dogovorno i da suimovinsku korist međusobno podjelile, dok je inkriminacijom pod 1. imovinsku korist pribavila samo okrivljenaA. K. Ž“. Iz obrazloženja presude suda prvog stupnja: „Temeljem odredbe čl. 82. st. 3. KZ od okrivljene A. K.Ž. oduzima se imovinska korist u iznosu od 1.360,00 kn, jer je u postupku utvrđeno da je djelom pod toč. 1.izreke ove presude utvrđeno da je stekla protupravnu imovinsku korist u iznosu od 360,00 kn, a djelom pod toč.2. imovinsku korist od najmanje 2.000,00 kn zajedno sa okrivljenom J. I. S. pa kako je sud utvrdio da su djelompod 2. postupale zajednički i dogovorno temeljem odredbe čl. 83. st. 3. KZ od okrivljene A. K. Ž. se za to djelooduzima 1.000,00 kn, a od J.I. S. oduzima se imovinska korist u iznosu od 1.000,00 kn, a visina iste u iznosu od1.000,00 kn za svaku je odmjerena po slobodnoj ocjeni temeljem čl. 466. ZKP s obzirom na njihovo zajedničko idogovorno postupanje.“

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“7KZ, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Iz izloženog razloga je trebalopobijanu presudu, u povodu podnesenih žalbi, napose žalbe opt. P., preinačiti u odluci ooduzimanju imovinske koristi i tu odluku ukinuti, kako je to presuđeno pod toč. II. izreke,zbog čega je žalba opt. P. u ovom dijelu, podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnogstanja, postala bespredmetna“.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 67/2003-3 od 12.2.2004:„Izreka presude je nerazumljiva i proturječna sama sebi kad je sud prvog stupnja odoptuženika zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, na temelju čl. 82. st. 1. KZ, oduzeo svuimovinsku korist u svoti od 278.854,65 kn, premda je u opisu djela navedeno da se ta svotaodnosi i na optuženikova sina i bračnu drugaricu, dakle od optuženika se oduzima i onaj zasada, neodređeni dio imovinske koristi koji su ostvarili optuženikova supruga i sin, što činiizreku prvostupanjske presude nerazumljivom i proturječnom samoj sebi (čl. 367. st. 1. toč.11. ZKP). Na kraju činjeničnog opisa djela navodi se da je optuženik sebi, svojoj supruzi isinu pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 278.854,65 kn, dok u osuđujućemdijelu izreke, na temelju odredbe čl. 82. KZ, od optuženika L. Z. oduzima imovinsku korist uukupnom iznosu od 278.854,65 kn. Dakle, od optuženika se oduzima i onaj, za sadaneprecizirani, neodređeni dio imovinske koristi koju su ostvarili optuženikova supruga i sin.Budući da u vezi sa suprugom i sinom optuženika u činjeničnom opisu nije navedeno kojeiznose imovinske koristi su oni ostvarili, izreka prvostupanjske presude je nerazumljiva.Nadalje, s obzirom da se prema optuženiku izriče oduzimanje imovinske koristi u cijelosti, tj. ionog, za sada neodređenog dijela koji su ostvarili njegova supruga i sin, izreka presude jeproturječna sama sebi. Naime, od optuženika se oduzima i dio imovinske koristi koji, premaizreci presude nije pribavio za sebe."Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž-624/00-3 od 20. rujna 2001. godine:„Naime, imovinska korist postignuta izvršenjem kaznenog djela utvrđuje se u kaznenompostupku po službenoj dužnosti, sukladno čl. 464. st. 1. ZKP i može se izreći samo u odluci(ovdje presudi) kojom se utvrđuje da je optuženik počinio kazneno djelo koje je predmetoptužbe, time da će u izreci navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima,sukladno čl. 468. st. 1. i 2. ZKP. Prema čl. 359. st. 4. ZKP izreka presude kojom je optuženikproglašen krivim mora sadržavati podatke iz čl. 355., a to znači i odluku o oduzimanjuimovinske koristi postignute izvršenjem kaznenog djela (naravno, ako oduzimanje imovinskekoristi dolazi u obzir). U konkretnom slučaju, sud je, prema izreci pobijane presude utvrdio,da je optuženik kroz inkriminirano razdoblje u nekoliko navrata prodao manje količineheroina svjedoku G.M. u vrijednosti od 100,00 kn, te u više navrata za iznose od 100,00 knZ.O., a da nije donio odluku o oduzimanju imovinske koristi koju je morao utvrditi poslužbenoj dužnosti, budući da po čl. 82. KZ nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenukaznenim djelom, pa je dakle, oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelomobvezatno. Stoga će sud u ponovljenom postupku odlučiti o oduzimanju imovinske koristi poslobodnoj ocjeni, sukladno čl. 466. ZKP, samo u okviru činjeničnog utvrđenja u izreci, a neza 60 prodaja, kako se to traži u žalbi državnog odvjetnika, budući da bi izmjena u sastojkukaznenog djela, znači u činjeničnom opisu kaznenog djela, kada je izostala žalba državnogodvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bilo na štetu optuženika“.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž-324/06-8 od 17. svibnja 2006.g.:„Međutim, u pravu su optuženici B. i Š. kada se žale zbog odluke o oduzimanju imovinskekoristi, budući je prvostupanjski sud oduzimanjem imovinske koristi od optuženika povrijediokazneni zakon na njihovu štetu, jer je odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračioovlast koju sud ima po zakonu. Naime, od opt. A. B. oduzeo je imovinsku korist u iznosu od

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“825.600,00 kn, iako ga je u toč. 1. izreke pobijane presude proglasio krivim da je neovlaštenoprodao 15,2 gr heroina za iznos od najmanje 9.600,00 kn. Optuženiku V. Š. oduzeo jeimovinsku korist u iznosu od 9.600,00 kn, a V. K. u iznosu od 2.800,00 kn, a u izreci pobijanepresude se uopće ne navodi da bi postigli imovinsku korist na bilo koji način, niti su osuđeniza djelatnost iz koje bi to proizlazilo odnosno za prodaju droge. Naprotiv, optuženici V. Š. i V.K. su osuđeni za kupovinu droge radi prodaje, ali ne i za njezinu prodaju. Kakoprvostupanjski sud u smislu čl. 82. KZ može oduzeti imovinsku korist samo onu koja jepribavljena kaznenim djelom i za koje kazneno djelo je optuženik proglašen krivim, pobijanupresudu je stoga u tom dijelu trebalo preinačiti na način da je odluka o oduzimanjuimovinske koristi u odnosu na optuženike V. Š. i V. K. ukinuta, a u odnosu na na opt. A. B.preinačena na način da je dužan na ime postignute imovinske koristi platiti novčani iznos od9.600,00 kn za koji iznos je i proglašen krivim, da ga je ostvario prodajom droge.“ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTIImovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzima se u prvom redu okrivljenikukoji je počinio kazneno djelo i koji je počinjenjem tog djela sebi ostvario imovinsku korist.Imovinska korist se oduzima od okrivljenika bez obzira da li je on u počinjenju djelasudjelovao kao pojedinačni počinitelj ili kao sudionik. Što se tiče sudionika obveza suda jeutvrditi ne samo ukupnu visinu imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom nego i visinupribavljene imovinske koristi za pojedine sudionike. Ukoliko nije moguće egzaktno utvrditikoliki je dio ukupne imovinske koristi pojedini sudionik sebi pribavio, sud će po slobodnojocjeni odrditi visnu pribavljene koristi za pojedine sudionike. Ako je u počinjenju kaznenogdjela sudjelovalo više osoba ne može se mjera oduzimanja imovinske koristi izreći solidarno,nego će se ako je korist pribavljena svima oduzeti od svih, ali u visini za svakogapojedinačno. Ako se ne može utvrditi da bi netko ostvario više, a netko manje, onda su dužniplatiti korist koju su zajedno postigli u jednakim djelovima.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 701/2003-8 od 10.12.2003:„Mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom ne može se izrećisolidarno, jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 82. KZ, kojim je propisano da će se imovinskakorist, koja je ostvarena kaznenim djelom, oduzeti od počinitelja, ali iz tog propisa neproizlazi da bi obveza plaćanja novčanog iznosa koji odgovara postignutoj imovinskojkoristi, ako oduzimanje imovinske koristi od počinitelja nije moguće, bila solidarna, u slučajuako je bilo više počinitelja jednog kaznenog djela, izvršenjem kojeg je postignuta imovinskakorist. Ako je u počinjenju kaznenog djela sudjelovalo više počinitelja, imovinska korist će seoduzeti samo od onih počinitelja kojima je korist pribavljena, a ako je korist pribavljenasvima oduzet će se od svih, ali prema visini za svakog pojedinačno, a ukoliko se ne možeutvrditi da bi netko ostvario više, a netko manje, onda će počinitelji plaćati korist koju suzajedno postigli, u jednakim dijelovima.“Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 519/05-5 od 25. siječnja 2006:„Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je visinu stečene imovinske koristi odmjeriopo slobodnoj ocjeni na što je ovlašten, a razloge koje je za to iznio prihvaća i ovaj sud.Međutim, čl. 82. KZ propisano je da će se imovinska korist, koja je ostvarena kaznenimdjelom, oduzeti od počinitelja, ali iz tog propisa ne proizlazi da bi obveza plaćanja novčanogiznosa koji odgovara postignutoj imovinskoj koristi, ako oduzimanje imovinske koristi odpočinitelja nije moguće, bila solidarna, u slučaju ako je bilo više počinitelja jednog kaznenog

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“9djela, izvršenjem kojeg je postignuta imovinska korist.Obvezujući optuženike na solidarnoplaćanje novčanog iznosa koji odgovara postignutoj imovinskoj koristi, prvostupanjski sud jepočinio povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP. Prema tome, s obzirom da suoptuženici zajednički djelovali i postignutu korist dijeliti, kako to utvrđuje prvostupanjski sud,dužni su na jednake dijelove platiti korist koju su zajedno postigli, pa je stoga odlučeno kao utoč. II. izreke ove presude. II. Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. I. L., G. L. i A. M.L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o oduzimanjuimovinske koristi na način da su na temelju čl. 82. st. 2. KZ, optuženici I. L., G. L. i A. M. L.dužni platiti iznos od po 2.767,00 kn, svaki od optuženika.“Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 40/08-6 od 18. ožujka 2008:„Odredba čl. 82. KZ jasno određuje da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenukaznenim djelom. Međutim, oduzimanje imovinske koristi se ne može realizirati na način dase optuženici obvežu na solidarno plaćanje. To je protivno odredbi čl. 82. KZ, jer na taj načinjedan od počinitelja kaznenog djela može zadržati imovinsku korist ukoliko drugi „solidarno“ispuni obvezu. Zato treba od svakog počinitelja oduzeti imovinsku korist koju je, upravo on,ostvario kaznenim djelom, a ako je to nemoguće sud će ga obvezati na isplatu odgovarajućeprotuvrijednosti u novčanom iznosu. Ako je utvrđivanje visine iznosa imovinske koristipovezano sa znatnim odugovlačenjem postupka i nerazmjernim poteškoćama, sud će visinuodmjeriti po slobodnoj ocjeni, ali i tada ne na način da optuženike obveže na solidarnoplaćanje.“Imovinska korist se oduzima i ako je oštećenik nepoznat ili ne postoji. Imovinskakorist se oduzima i ako oštećenik postoji ali je sam počinio nedopuštenu kažnjivu radnju (npr.dao je mito) pa takav oštećenik nema pravo na dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva. Sud jedužan oduzeti imovinsku korist bez obzira na njezinu visinu pa i onda kada je ostvarena malakorist. Imovinska korist oduzima se i onda kada počinitelj nema imovinu ili prihod.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 514/1995-3 od12. listopada 1995. godine:„Pri tome nije odlučna sama visina tako pribavljene imovinske koristi, to jest činjenica da seradi samo o 150 kuna, kao što nije odlučno ni imovinsko stanje optuženika. Istina, državniodvjetnik nije predložio oduzimanje imovinske koristi od optuženika, a to nije ni nužno, jer jesud dužan, po službenoj dužnosti, ne samo utvrđivati imovinsku korist pribavljenu krivičnimdjelom, već je i oduzeti. Ako tako ne postupi čini povredu krivičnoga zakona iz čl. 355. toč. 5.ZKP u odredbi čl. 79. i 80. OKZRH. Dakle, kako oštećenica nije tražila oduzetih joj 150kuna, sud je bio dužan taj iznos novca od optuženika oduzeti, a kako to nije učinio, trebalo jei u tom dijelu uvažiti žalbu državnog odvjetnika“.Imovinska korist koja se odnosi na ukupnu imovinu počinitelja kaznenog djela za kojeje nadležan USKOK, a počinitelj nije učinio vjerojatnim da je podrijetlo te njegove imovinezakonito oduzet će se i kada se učini vjerojatnim da je takva imovina po bilo kojem pravnomtemelju kod počiniteljevog bračnog ili izvanbračnog druga, rođaka u uspravnoj lozi (djeca iroditelji, unuci i unuke, djedovi i bake, pradjedovi i prabake), rođaka u pobočnoj lozi dotrećeg stupnja zaključno (braća, sestre, stričevi, strine, ujaci, ujne, tetci, tetke, bratići isestrične) te srodnika po tazbini do drugog stupnja zaključno (punac i punica, svekar isvekrva, braća i sestre bračnog druga) i posvojenika i posvojitelja (čl. 82. st. 3. KZ). Ovoneovisno o tome da li su te osobe istu stekle u dobroj vjeri.

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“10Imovinska korist se oduzima i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod trećeodsobe, a nije stečena u dobroj vjeri. Naime, događa se da imovinska korist koju je počiniteljostvario kaznenim djelom završi kod treće osobe, a da ta treća osoba nije sudjelovala upočinjenju, a niti je povezana s počinjenjem kaznenog djela. Kako oduzimanje imovinskekoristi u tom slučaju od neposrednog počinitelja više nije moguće oduzeti će se od trećeosobe. Međutim, ovo dolazi u obzir jedino u slučaju da ta treća osoba ima svijest o tome da seradi o protupravnoj imovinskoj koristi, odnosno da je mogla imati tu svijest i bila je dužnaimati. Treća osoba postupa mala fide jedino ako je do određene koristi došla bez naknade iliuz naknadu koja očito ne odgovara stvarnoj vrijednosti dobivenoga.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 683/06-3 08. ožujka 2007:„Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakoniz čl. 368. st. 1. toč. 5. ZKP-a, jer je prekoračio ovlast koju ima po zakonu kada je odlučio neoduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Iz spisa predmeta proizlazi kako je iznosod 16.920,50 kn (list 261 spisa) i iznos od 23.095,00 kn (list 85 i 86 spisa), preko Udruženjahrvatskih udovica Domovinskog rata – Z., odnosno preko Udruge udovica hrvatskihbranitelja Domovinskog rata, uplaćen članici Udruge V. Z., supruzi poginulog hrvatskogbranitelja P. Z. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi kako nitko ne može zadržatiimovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Isto tako, u pravu je da će se imovinska koristoduzeti i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod treće osobe, ako nije stečena udobroj vjeri. Međutim, temeljem odredbe čl. 82. st. 3. KZ-a, oduzimanje imovinske koristi odtreće osobe dolazi u obzir jedino ako je ona, prema okolnostima pod kojima je ostvarilakorist, znala ili mogla i bila dužna znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom (čl. 82.st. 3. KZ). Obzirom na vrstu uplate i svrhu doznake, a imajući u vidu okolnosti prostora ivremena u kojima se ta uplata izvršila, nema jasnog pokazatelja koji bi sa izvjesnošćuukazivao na zaključak da je udovica V. Z., primajući uplatu preko Udruge hrvatskih udovica,znala da je novčani iznos ostvaren kaznenim djelom. Državni odvjetnik ne dvoji da se radi ojednoj humanoj gesti optuženika prema udovici poginulog branitelja, međutim pogrešna jenjegova tvrdnja da je V. Z. „…očigledno znala od kuda dolazi navedeni novac…“. Zato jepravilno postupio sud prvog stupnja kada nije oduzeo imovinsku korist od treće osobe uzzaključak kako je ona ova materijalna sredstva stekla u dobroj vjeri jer nije znala niti jemogla i bila dužna znati da je novac ostvaren kaznenim djelom.“Počinitelj imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom može prenijeti ne samo nafizičku osobu nego i na pravnu osbu, pa će se imovinska korist oduzeti i od pravne osobe.Tako je odredbom čl. 20. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela propisano daće sud pravnoj osobi oduzeti imovinsku korist ostvarenu kazneim djelom. U pogledu pravneosobe imovinska korist ostvarena kaznenim djelom je svako povećanje ili sprječavanjesmanjenja imovine pravne osobe do kojega je došlo počinjenjem kaznenog djela.Kada dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, osobana koju je imovinska korist prenesena, a i predstavnik pravne osobe, moraju se pozvati naglavnu raspravu radi ispitivanja, s tim da će se u pozivu upozoriti da će se postupak provesti ibez njihove nazočnosti (čl. 465. st. 1. ZKP). Osoba na koju je imovinska korist prenesena, a ipredstavnik pravne osobe ovlašten je u svezi utvrđivanja imovinske koristi predlagati dokaze,a po ovlaštenju predsjednika vijeća postavljati i pitanja okrivljeniku, svjedocima i vještacima.

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“11ZAKONSKI UVJETI ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTIDa bi se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom mogla oduzeti potrebno je:1. da je kazneno djelo počinjeno,2. da je njegovim izvršenjem za nekoga postignuta imovinska korist3. da je donesena odluka kojom se utvrđuje da je okrivljenik počinio kazneno djelokoje je predmet optužbe4. da imovinska korist nije u cijelosti obuhvaćena dosuđenim imovinskopravnimzahtjevom oštećenika 7Ovi uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno i tek tada dolazi u obzir oduzimanjeimovinske koristi.Odluka kojom se utvrđuje da je kazneno djelo počinjeno odnosi se na:1. presudu kojom je okrivljenik proglašen krivim (čl. 355. ZKP),2. presudu kojom je određeno izdavanje kaznenog naloga (čl.355. ZKP),3. utvrđujuću presudu (čl. 461. st. 1. ZKP)Ukoliko nema odluke kojom se utvrđuje da je neka osoba počinila kazneno djelo, kao iu slučaju smrti počinitelja, imovinsku korist neće biti moguće oduzeti u kaznenom postupku.Temeljem odredbe čl. 355. st. 1. t. 5. ZKP u presudi u kojoj se optuženik proglašavakrivim sud će izreći odluku o oduzimanju imovinske koriste. U toj odluci sud mora točnonavesti koji se predmet odnosno novčani iznos mora oduzeti (čl. 468. st. 2. ZKP). Odredbomčl. 359. st. 8. ZKP sud je obvezan u obrazloženju presude obrazložiti kojim se razlozimavodio kada je ustanovio da treba izreći oduzimanje imovinske koristi. U izreci odluke kojomse oduzima imovinska korist ne postavlja se paricijski rok za izvršenje mjere oduzimanjaimovinske koristi 8 . Isto tako odluka o oduzimanju imovinske koristi se ovršava danompravomoćnosti, to se u toj odluci ne određuje nikakav rok za njenu ovrhu 9 .IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV I ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTIImovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela u kaznenompostupku sve do završetka glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom može podnijeti osobakoja je ovlaštena da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Imovinskopravni zahtjev može seodnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništaj određenog pravnog posla (Glava XI. ZKP).Dužnost je suda da ako do podignuća optužbe ovlaštena osoba nije stavila prijedlog zaostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku izvijesti tu osobu da taj7Županijski sud u Splitu br. Kž-46/08 od 11. ožujka 2008.g.:“Donoseći odluku kojom se u izreci pobijanepresude temeljem odredbe čl. 82. KZ-a od okrivljenika oduzima 297,00 kuna, kao iznos imovinske koristiostvarene navedenim kaznenim djelom, u situaciji kada je taj iznos novca već oduzet od okrivljenika ioštećeniku vraćen, sud je prekoračio svoje ovlasti koje ima po zakonu, jer za ponovno oduzimanje istog iznosanema zakonske osnove.“8Milan Petranović, „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom“, str. 6., stručni radovi sudacaVrhovnog suda Republike Hrvatske, www.vsrh.hr9VSRH, Kž-337/64.

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“12prijedlog može staviti do završetka glavne rasprave. Isto tako prilikom ispitivanja okrivljenikasud će ga ispitati o činjenicama navedenim u prijedlogu i izvidjeti okolnosti koje su važne zautvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva.Štoviše, dužnost je suda da i prije nego što je uopće stavljen takav zahtjev prikupidokaze i izvidi što je potrebno za odlučivanje o zahtjevu. Dakle, o imovinskopravnomzahtjevu sud će raspraviti samo na prijedlog ovlaštenih osoba i to jedino u slučaju da se timene bi znatno odugovlačio kazneni postupak. Međutim, neovisno o tome hoće li podacikaznenog postupka dati dovoljno osnove za dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva ili ćeoštećenik biti upućen da taj zahtjev može ostvarivati u parnici u cijelosti ili djelomično, sudmora ispitati okrivljenika o tim činjenicama, izvidjeti okolnosti od važnosti zaimovinskopravni zahtjev i prikupiti dokaze, a u slučaju da bi izviđanje o imovinskopravnomzahtjevu znatno odugovlačilo kazneni postupak sud će prikupiti samo one podatke čijeutvrđivanje kasnije ne bi bilo moguće ili bi bilo znatno otežano.U nemalom broju slučajeva imovinska korist ostvarena kaznenim djelom podudara seu cijelosti ili pak djelomično sa imovinskopravnim zahtjevom. Kako je oduzimanje imovinskekoristi mjera supsidijarnog karaktera sud je izriče tek ukoliko ta korist nije u cijelostiobuhvaćena dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom. U svakom slučaju imovinskopravnizahtjev i oduzimanje imovinske koristi imaju zajednički cilj, a to je obeštećenje oštećenika.To im je jedino zajedničko dok je sve ostalo različito.Najbitnija razlika između imovinskopravnog zahtjeva i oduzimanja imovinske koristije u tome da se imovinskopravni zahtjev temelji na šteti bilo imovinskoj ili neimovinskoj kojaje kaznenim djelom nekome pričinjena, a ta šteta može, ali i ne mora odgovarati dobitipočinitelja kaznenog djela. Isto tako za razliku od imovinskopravnog zahtjeva mjeromoduzimanja imovinske koristi ne može se poništiti određeni pravni posao. Imovinskopravnizahtjev može se odnositi i na naknadu neimovinske štete dok mjerom oduzimanja imovinskekoristi može biti oduzeta samo ona imovina, imovinska korist, pa ne može biti govora okoristi koja nema imovinski karakter. Međutim važno je reći da sud ne može odbitiimovinskopravni zahtjev nego ga ovlašteniku može dosuditi u cijelosti ili djelomično, a zaostatak ga uputiti u parnicu, ili ga pak sa cijelim imovinskopravnim zahtjevom uputiti uparnicu.Dakle, ovisno o vrsti kaznenog djela, te okolnostima svakoga pojedinog slučaja,predmet imovinskopravnog zahtjeva se potpuno ili djelomično preklapa sa onim štopredstavlja imovinsku korist ostvarenu tim kaznenim djelom, što pogotovu dolazi do izražajakod kaznenih djela protiv imovine, kao i svih onih kaznenih djela kojima je obilježje djelastjecanje protupravne imovinske koristi, a takva korist je stečena.Imovinskopravni zahtjev ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi.Stoga će sud izreći oduzimanje imovinske koristi:1. ako oštećenik ili drugi ovlaštenik nije postavio imovinskopravni zahtjev2. ako je oštećenik ili ovlaštenik postavio imovinskopravni zahtjev koji samodjelomično obuhvaća imovinsku korist3. ako je oštećenik ili ovlaštenik postavio imovinskopravni zahtjev, ali je upućen uparnicu,

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“134. ako je postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u konkretnom slučaju isključenoprema propisima građanskog prava,5. ako nema oštećenika kaznenog djela,6. ako je oštećenik nepoznat.Imovinska korist, u slučaju da je postavljen imovinskopravni zahtjev, utvrđivati će sesamo onda ako prelazi iznos postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, što znači da jeisključena mogućnost oduzimanja imovinske koristi ako je ta korist manja od postavljenogimovinskopravnog zahtjeva.Ako je oštećeniku šteta nadoknađena bez isticanja imovinskopravnog zahtjeva, kaoimovinska korist oduzima se samo ono što prelazi vraćenu vrijednost.Isto tako ako je u parničnom postupku koji je pravomoćno završen prije kaznenogpostupka oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev, imovinska korist se oduzima samo uiznosu koji premašuje taj zahtjev.Za razliku od oduzimanja imovinske koristi koja se ne može izreći solidarnoimovinskopravni zahtjev se može dosuditi na način da se okrivljenike obveže da solidarnoisplate oštećeniku imovinskopravni zahtjev. S tim u svezi ako bi došlo do razdvajanjakaznenih postupaka u razdvojenim postupcima svakog okrivljenika će se obvezati na isplatucijelog iznosa štete oštećeniku. Ako bi se postupak protiv jednog od okrivljenika vodionaknadno nakon što su postupci protiv drugih okrivljenika završeni, a oštećenik je u ovimprethodnim postupcima naplatio svoj imovinskopravni zahtjev u cijelosti, onda se u drugompostupku neće donositi nikakva odluka o imovinskopravnom zahtjevu, ali će se uobrazloženju presude naznačiti upravo to da je oštećenik, u ranijem pravomoćnom postupku,realizirao i ostvario svoj imovinskopravni zahtjev. 10Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 1180/08-4 od 20. siječnja 2009:“Odluka o upućivanju oštećenika u parnici nije rezultat postavljenog imovinskopravnogzahtjeva, u kojem slučaju bi to predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, većnaprosto, kako imovinskopravni zahtjev bije bio niti postavljen, nepotreban višak u izreciprvostupanjske presude. U ovakvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud je ispravnomprimjenom zakona bio dužan ovaj iznos imovinske koristi, za koji je našao da je utvrđena,kada nema postavljenog imovinskopravnog zahtjeva od strane vlasnika Pekarnice C. oduzetiod optuženika kao protupravnu imovinsku korist, što međutim prvostupanjski sud nije učinio,a niti je na to ukazano žalbom državnog odvjetnika, a presuda ne može biti u tom dijelupreinačena na štetu okrivljenika“.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 736/07-3 od 20. siječnja 2009:“Dio žalbe koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi uvodnose poziva na tešku materijalnu situaciju optuženika, pa se žalitelju napominje da ta okolnostnije od utjecaja na pravilnost i zakonitost tih odluka, budući da je sud dužan odlučiti opostavljenom imovinskopravnom zahtjevu oštećenika i dosuditi ga u slučaju ostvarenjapretpostavki, a da čl. 82. st. 1. Kaznenog zakona propisuje da nitko ne može zadržatiimovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom“.10Zaključak sa zajedničkog sastanka sudaca kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu i sudaca kaznenih odjelapodručnih općinskih sudova od 5. ožujka 2009. godine, str. 5. Zapisnika.

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“14Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 1270/07-6 od 27. siječnja 2009.:„Žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ja osnovana; a povodomte žalbe povreda je utvrđena i po službenoj dužnosti. Naime, u ovom kaznenom postupkuoštećeni T.-S. d.o.o. postavio je imovinskopravni zahtjev prema optuženiku (list 84 spisa).Nakon što je prvostupanjski sud prema do sada izvedenim dokazima ispravno utvrdio da jeoptuženik kriv za počinjeno kazneno djelo, u izreci presude unatoč postavljenomimovinskopravnom zahtjevu koji ima prednost pred odlukom o oduzimanju imovinske koristi,prvostupanjski sud je odlučio da se od optuženika temeljem čl. 82. Kaznenog zakona oduzimaimovinska korist. Međutim, nakon toga, iako se imovinska korist oduzima u korist sredstavadržavnog proračuna, prvostupanjski sud odlučuje da je optuženik ovu imovinsku koristobavezan isplatiti oštećeniku, iako je odredba čl. 82. st. 4. tada važećeg Kaznenog zakonaizrijekom određivala na koji način i u kojim rokovima oštećenik ima pravo postaviti svojzahtjev i namirivati se od iznosa oduzete imovinske koristi. Takva izreka prvostupanjskepresude kojom se oduzima imovinska korist, ali se istovremeno nalaže njeno plaćanje u koristoštećeniku, nakon čega se u odnosu na imovinskopravni zahtjev oštećenika, on „sa iznosomkoji prelazi oduzetu protupravnu imovinsku korist“ upućuje u parnicu, je nerazumljiva.Uočenu nejasnoću Vrhovni sud Republike Hrvatske nije bio u prilici otkloniti, upravoobzirom na žalbu samog optuženika. Naime, nije bilo moguće ispravnim pravnim normamadosuđenje postavljenog imovinskopravnog zahtijeva oštećenika, obzirom da optuženik u žalbiopravdano ukazuje na nalaz i mišljenje vještaka da „oštećenik radnjama optuženika nijepretrpio štetu“, koji nalaz prvostupanjski sud prihvaća „osim u dijelu koji izlaze izvan okvirazadanog vještačenja“. Pitanje postojanja ili ne postojanja materijalne štete na stranioštećenika prouzročene optuženim, a kasnije i presuđenim postupanjem optuženika bio jeizričit nalog suda vještaku (list 127 spisa), na koji je vještak odgovorio. Ukoliko sud nije biozadovoljan sa takvim odgovorom vještaka i njegovim obrazlaganjem te isto nije prihvaćao,mogao je odrediti drugog vještaka radi utvrđenja visine pričinjene štete. Valja istaći dapitanje visine štete uopće nije bio označen kao konstitutivno obilježje kaznenog djelastavljenog na teret optuženiku, već je ovaj dokaz provođen očito samo obzirom na postavljeniimovinskopravni zahtjev istaknut prije izdavanja naloga za vještačenje. Prvostupanjski sud jetakođer, obzirom na očigledno ne prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka u odnosu nanavodno ne postojanje štete na strani oštećenika, ukoliko bi utvrđivanje visine štete upridruženom, adhezionom postupku bilo povezano sa nerazmjernim teškoćama što bi dovelodo odugovlačenja osnovnog, kaznenog postupka, mogao oštećenika sa njegovim zahtjevom ucijelosti uputiti u parnicu“.Vrhovni sud Republike Hrvatske br. I Kž 260/1992-3od 11. lipnja 1992.:„Imovinskopravni zahtjev može se oštećeniku dosuditi u cijelosti, ili djelomično samo upresudi, kojom se okrivljenika oglašava krivim. Kako je okrivljenik u vrijeme izvršenjakrivičnog djela bio neuračunljiv to je istraga protiv njega rješenjem istražnog suca bilaobustavljena (list 73. spisa), a postupak je dalje nastavljen na temelju prijedloga javnogtužitelja za izricanje mjere sigurnosti. Prema tome, a u skladu s odredbom čl. 108. st. 2. i3.ZKP,prvostepeni sud je trebao oštećenika uputiti na parnicu.“Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Kzz 2/05-2 od 2. ožujka 2005.:“U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prekoračio svoja ovlaštenja kada jeosuđeniku odgodio izvršenje izrečene jedinstvene kazne, primjenom čl. 68. KZ-a, pod tzv.dvostrukim uvjetom da u roku kušnje ne počini novo kazneno djelo i da oštećenicima u rokuod jedne godine naknadi štetu. Sud može počinitelju kaznenog djela naložiti obavezu naknadeštete, kao drugi uvjet, u smislu čl. 68. KZ-a, samo ako je oštećenicima dosuđenimovinskopravni zahtjev u smislu čl. 132. ZKP-a. Iz presude Općinskog suda u Zadru broj K-

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“1527/99 vidljivo je da imovinskopravni zahtjev nije dosuđen oštećenicima P. K., S. I. i P. M.,koji su takav zahtjev tijekom postupka postavili, dok oštećena tvrtka G. d.o.o.imovinskopravni zahtjev uopće nije ni postavila. Prema tome sud nije bio ovlašten uvjetovatiodgodu izvršenja izrečene kazne postavljenom obvezom osuđeniku da oštećenicima platiiznose navedene u pravomoćnoj presudi, a kada je to učinio povrijedio je na njegovu štetuzakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP.“VSRH III Kr 454/2002-4 od 6.3.2004:„Kad sud dosudi oštećeniku imovinskopravni zahtjev u novčanoj svoti ovlašten je odlučiti daje optuženik na taj iznos dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća doisplate, u smislu čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Radi se zapravo o odluci sudadonijetoj u tzv. adhezijskom postupku o stvarima koje spadaju primarno u domenuimovinskog prava. To znači da je sud dužan i ovlašten, kada u kaznenom postupku odlučuje oimovinskopravnom zahtjevu, primijeniti odredbe imovinskog prava, tj. odredbu čl. 277. st. 1.(sada čl. 29. st. 1. ) Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), kojom je propisano da dužnikkoji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu po stopiutvrđenoj zakonom. Zakonom o zateznim kamatama u čl. 2. propisano je da dužnik kojizakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi kojuuredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske. Zbog navedenog sud nije prekoračio ovlastikoje ima u smislu čl. 368. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku, kad je na dosuđeni novčaniiznos na ime imovinskopravnog zahtjeva odredio da osuđenik plati i zatezne kamate.“VSRH I Kž 796/2005-6 od 15.5.2006:„Izreka presude nije proturječna sama sebi kad je u opisu kaznenog djela otmice iz čl. 125.Kaznenog zakona utvrđena i navedena novčana svota koju je oštećenik na ime otkupninepredao optuženicima, a sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen je na parnicu, jernanesena šteta u svojoj visini ne čini konstitutivni element kaznenog djela otmice iz čl. 125.KZ, već je za ostvarenje tog djela potrebno da počinitelj drugom oduzme slobodu kretanja iprotupravno ga drži zatvorenim s ciljem da nekog drugog prisili da što učini. Kad je, dakle,sud oštećenika uputio da svoj imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici unatoč toga što je uizreci presude utvrdio iznos dat optuženicima na ime otkupnine, izreka presude, iz navedenograzloga, nije proturječna sama sebi.“VSRH I Kž 949/2001-3 od 26.6.2006:„Kad sud prvog stupnja u opisu kaznenog djela osuđujuće presude utvrdi visinu imovinskekoristi (ili štete) ostvarene počinjenjem kaznenog djela, onda tu istu visinu mora oduzeti ili jedosuditi oštećeniku na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Ako je oštećenikudosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu koji je veći od iznosa u opisu djela, onda je izrekapresude nerazumljiva, a to čini apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku.“VSRH Kzz 2/2005-2 od 21.10.2005:„U smislu čl. 68. Kaznenog zakona sud počinitelju kaznenog djela može naložiti u rokukušnje, obvezu naknade štete, kao drugi uvjet, samo ako je oštećenicima u uvjetnoj osudidosuđen imovinskopravni zahtjev (čl. 132. st. 2. ZKP).“

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“16VSRH I Kž 372/1997-3 od 17.3.2004:“U izreci pobijane presude je navedeno da je optuženik za sebe zadržao dio robe iz utrška uiznosu od oko 126.210,56 kuna, oštetivši time za navedeni iznos oštećenika. Međutim, unatočtome oštećenik je na temelju čl. 100. st. 2. ZKP s imovinskopravnim zahtjevom upućen naparnicu, što čini da je izreka presude proturječna sama sebi, pa je time ostvarena bitnapovreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.”VSRH Kzz 16/1996 od 14.1.2004:„U uvjetnoj osudi sud ne može odrediti tzv. dvostruki uvjet u smislu obveze da će se utvrđenakazna izvršiti ako osuđenik u određenom roku ne započne dosluženje vojnog roka u HV, jer izodredbe stavka 2. čl. 47. OKZRH ne proizlazi da bi se takva obveza mogla unijeti u uvjetnuosudu, niti se takav zahtjev može postaviti kao imovinskopravni zahtjev, na temelju odredbečl. 95. st. 2. ZKP.“ODUZETA IMOVINSKA KORIST I NAMIRENJE OŠTEĆENIKABudući da nitko ne može steći korist ostvarenu kaznenim djelom oštećena osoba usvom namirenju (povrat stvari, naknada štete, poništaj pravnog posla itd.) ima prednost preddržavom, pa do oduzimanja imovinske koristi i dolazi samo kada oštećenik nije obeštećen.Nakon što je sud donio odluku o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelomoduzeta imovinska korist postaje vlasništvo države. Međutim, kako osoba oštećena kaznenimdjelom ne bi bila na taj način uskraćena odredbom čl. 82. st. 6. KZ je propisano da oštećenikkoji najkasnije u roku od tri mjeseca od dana utvrđenja pravomoćnosti odluke o oduzimanjuimovinske koristi pokrene parnični postupak radi ostvarenja svojih prava, može se namiriti izoduzete imovinske koristi u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o njegovompravu. Dakle, oštećenik mora dokazati u parničnom postupku da ima pravo na oduzetuimovinsku korist te ima pravo namirenja u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti odlukekojom je utvrđeno to njegovo pravo u parničnom postupku. Izrečena mjera oduzimanjaimovinske koristi ne može se nikako otpisati pa ni u slučaju da se od osuđenog ne moženaplatiti iznos na čije je plaćanje on tom mjerom obvezan. Ako je izvršenje te mjere uovršnom postupku ostalo bez uspjeha zbog toga što osuđenik nema imovine iz koje bi seizvršila naplata, to ne može biti razlog za otpisivanje iznosa određenog tom mjerom. Kako taobveza tereti osuđenog do nastupanja zastare ili njegove smrti, ovršni sud je dužan pokušatinaplatiti određeni iznos do nastupa spomenutih okolnosti ponavljanjem ovrhe nad imovinomkoju osuđenik eventualno naknadno stekne 11 .ZAKLJUČAKImovinskom koristi ostvarenom kaznenim djelom sud se mora baviti tijekom cijelogkaznenog postupka. Ova obveza suda proizlazi iz normi pozitivnog kaznenog zakonodavstvakojima je afirmirano načelo da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenimdjelom. Kako oštećenik može slobodno disponirati svojim pravom u svezi učinjene mu štetekaznenim djelom kroz imovinskopravni zahtjev ne može se ostaviti samo oštećeniku na voljuhoće li imovinska korist ostvarena kaznenim djelom ostati kod osobe koja je stekla ili neće.11VSRH, Kzz-949/64.

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“17Prema nacrtu prijedloga novog Kaznenog zakona iz veljače 2010.g. 12 radne skupineMinistarstva pravosuđa Republike Hrvatske za izradu Kaznenog zakona posebnim čl. 5.a jepropisano da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom.Nadalje, u tom prijedlogu posebno su propisani uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi,da se oduzeta imovinska korist neće umanjiti za iznos sredstava uloženih u kriminalnuaktivnost, da sud može odlučiti da se neće oduzeti imovinska korist ako je neznatna, te damjere oduzimanja imovinske koristi ne zastarijevaju. Sve ovo govori u prilog činjenici kolikoje utvrđivanje i oduzimanje imovinske koristi važno kako sa aspekta suzbijanja i prevencijekriminaliteta kao i da će se oduzimanjem imovinske koristi zakonodavac i u budućnosti sveviše i ozbiljnije baviti jer to nameće vrijeme i pojave sve sofisticiranijeg i organiziranijegkriminala sve češće motiviranog stjecanjem velikih, enormnih iznosa imovinske koristiostvarenih kaznenim djelima.LITERATURA:1. Garačić A., Kazneni zakon u sudskoj praksi – opći dio, Organizator, Zagreb, 2006.,2. Garačić A., Kazneni zakon u sudskoj praksi – posebni dio, Organizator, Zagreb,2006.,3. Garačić A., Pravna shvaćanja u kaznenom pravu 1956.-2008., Organizator, Zagreb,2008.,4. Horvatić Ž., Novoselec P., Kazneno pravo – opći dio, Ministarstvo unutarnjihposlova, Zagreb, 2001.,5. Ivičević E., Utvrđivanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom u hrvatskompravu i sudskoj praksi, HLJKPP, Zagreb, vol.11., broj 1/2004.,6. Kaleb Z., Novo uređenje instituta oduzimanja imovinske koristi prema NoveliKaznenog zakona s osvrtom na dosadašnju sudsku praksu, Hrvatski ljetopis zakazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 449-478.7. Kos D., Postupak dokazivanja kriminalnog porijekla imovinske koristi u praksihrvatskih sudova, „Policija i sigurnost“ br. 3-4/99, stručni radovi sudaca Vrhovnogsuda Republike Hrvatske, www.vsrh.hr,8. Pavišić B., Grozdanić V., Veić P., Komentar kaznenog zakona, Narodne novine,Zagreb, studeni 2007.,9. Petranović M., Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, Aktualnapitanja kaznenog zakonodavstva, Inženjerski biro, Zagreb, 2000., stručni radovisudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Summary ________________________________________________________________CONFISCATION OF CRIME AND PROPERTY CLAIMThe author has presented the legal provisions and case law of the seizure of proceeds ofcrime. After the introduction, the paper discusses the concept of financial gain, fixing theproceeds, forfeiture of proceeds, and the legal requirements for the forfeiture of property used.Also discusses the legal requirement of the damaged property for damages, settle the injuredfrom the confiscated proceeds and the relationship and the fate of the requirements in relationto the decision on forfeiture of property used. The paper presents the jurisprudence of the12

Željko Gusić: „Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i imovinskopravni zahtjev“18Supreme Court of the Croatian and some cases from the jurisprudence of the Municipal Courtin Sinj and the Split County Court.