You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Sv<strong>je</strong>dočanstvoSv<strong>je</strong>dočanstvoMoja međugorska p<strong>je</strong>sma:Evo me... Ti si me zvaoČitajući u talijanskom listu Senapa, koji izlazi u Bergamu, n<strong>je</strong>zine duhovne meditaci<strong>je</strong>, u više me <strong>je</strong> navratapotaknula da se upitam tko <strong>je</strong>, zapravo, sestra Sandra. Išla sam tragom n<strong>je</strong>zinih razmišljanja i doznala da <strong>je</strong> sestraSandra klauzurna redovnica augustinijanka iz Locarna. Locarno <strong>je</strong> turistički švicarski grad s petnaestak tisućastanovnika i prostire se na s<strong>je</strong>vernom rubu <strong>je</strong>zera Maggiore, u podnožju Alpa. I tu, u tom gradu, nad kojim sbrežuljka bdi Madonna del Sasso, ugni<strong>je</strong>zdio se već od XVII. stol<strong>je</strong>ća samostan svete Katarine, u ko<strong>je</strong>mu živi sestraSandra.Pokojni fra Slavko Barbarić dobro <strong>je</strong> poznavao n<strong>je</strong>zinu obitelj, a posebno majku Noru, koja se, od saznanja zaGospina ukazanja u Međugorju, tiho i nenametljivo, sa srcem, pojavila za potrebne našega kraja. Ne tako davno,u večernjim satima, okrenula sam telefonski broj samostana svete Katarine u Locarnu. S druge strane javio mi se<strong>je</strong>dan n<strong>je</strong>žni glas predstavljajući svoju za<strong>je</strong>dnicu. Rekoh da zovem iz Međugorja i da trebam sestru Sandru. Čulasam ushit: “Međugor<strong>je</strong>! Međugor<strong>je</strong>! Kako <strong>je</strong> to li<strong>je</strong>po čuti! Mo<strong>je</strong> drago Međugor<strong>je</strong>!“ Bila <strong>je</strong> to sestra Sandra Cunzli,najmlađa redovnica u svom samostanu.Uskoro mi <strong>je</strong> za Glasnik <strong>mir</strong>a poslala sv<strong>je</strong>dočanstvo svoga životnog hoda i potpunog predanja Gospodinu.s. Lidija GlavašZahvalju<strong>je</strong>m na mogućnosti da posv<strong>je</strong>dočimsvo<strong>je</strong> redovničko zvan<strong>je</strong>rođeno u Međugorju pod plaštemdrage Gospe. Ja sam klauzurna redovnicai već 23 godine živim u samostanusv. Katarine u Locarnu, talijanskoj Švicarskoj,u Redu sv. Augustina. Rođena sam1. prosinca 1967. u malom m<strong>je</strong>stu Rancate,blizu granice s Italijom. Odrasla sam u kršćanskojobitelji i najmlađa sam od četverod<strong>je</strong>ce. Svake sam ned<strong>je</strong>l<strong>je</strong> išla na Misu sasvojim roditeljima, i to mi <strong>je</strong> uvi<strong>je</strong>k nekakoispunjavalo srce radošću. S<strong>je</strong>ćam se svo<strong>je</strong>prve pričesti i tolikih uspomenica ko<strong>je</strong> sumi ostale drage. Bio <strong>je</strong> to desetak krunice,knjižica s molitvama, sveta sličica na kojoj<strong>je</strong> pisalo: “Majko Božja, iz <strong>tvoj</strong>ih ruku primismoIsusa“… i <strong>je</strong>dno malo raspelo ko<strong>je</strong> idanas držim na svom uzglavlju.Svaki kamen govori mi o PresvetojOsnovnu školu pohađala sam u Rancateu,a višu osnovnu i srednju u m<strong>je</strong>stuMendrisio. Bila sam tiha i prilično stidljivad<strong>je</strong>vojka. Rado sam se zadržavala u obiteljskomokružju. U srednjoj školi, zbog mogaipak drukči<strong>je</strong>g razmišljanja, moji su me prijateljiznali zvati “časna“, ali istinu govoreći,nikad nisam ozbiljno na to mislila nitisam poznavala časne sestre, a još man<strong>je</strong> neštoznala o njihovu životu.Prve godine sredn<strong>je</strong> škole, preko l<strong>je</strong>ta,s prijateljicom sam išla na tečaj n<strong>je</strong>mačkog<strong>je</strong>zika. Sa sobom sam poni<strong>je</strong>la džepnoEvanđel<strong>je</strong>. Čitajući Mateja, dirnule su meIsusove ri<strong>je</strong>či kojima poziva na trajnu uzdržljivostone koji se žele posvetiti kral<strong>je</strong>v-stvu nebeskom i sv<strong>je</strong>dočiti za nj: “Ima nesposobnihko<strong>je</strong> ljudi onesposobiše. A imanesposobnih koji sami sebe onesposobišeporadi kral<strong>je</strong>vstva nebeskoga. Tko možeshvatiti, neka shvati“. Počela sam razmišljatida Isus u ovom odlomku možda govori iSvakim danom nastojim sli<strong>je</strong>diti poruke Kraljice Mira,živ<strong>je</strong>ti ih u svojoj malenkosti i biti v<strong>je</strong>rna svo<strong>je</strong>m pozivukontemplativke. Znam da smo svi vrlo važni u planuspasenja Marijina i da nam ona pokazu<strong>je</strong> siguran putprema Isusu, da budemo sveti.meni. V<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m da <strong>je</strong> klica zvanja već bila umom srcu, ali još ni<strong>je</strong> bilo vri<strong>je</strong>me za “prol<strong>je</strong>tnoklijan<strong>je</strong>“.Godine 1984. tata <strong>je</strong> donio knjižicu s porukamaGospe Međugorske. Sav radostan,odlučio <strong>je</strong> poći s mamom u m<strong>je</strong>sto gd<strong>je</strong> seGospa ukazu<strong>je</strong>. Odmah sam pročitala tuknjižicu. U srcu sam os<strong>je</strong>ćala <strong>je</strong>dnu preli<strong>je</strong>pusimfoniju duhovnosti… Molila samsvo<strong>je</strong> roditel<strong>je</strong> da odgode putovan<strong>je</strong> za l<strong>je</strong>to,kad sam imala školski raspust, <strong>je</strong>r bih rado snjima pošla. Moji dragi roditelji bili su sretni…U međuvremenu, iznenada u<strong>mir</strong>e mojotac (19. svibnja). Posli<strong>je</strong> tog događaja majkaht<strong>je</strong>de otkazati putovan<strong>je</strong> za Međugor<strong>je</strong>,ali mo<strong>je</strong> su sestre inzistirale da sve<strong>je</strong>dnopođemo. Tako smo nas dvi<strong>je</strong> otputovaleprema Gospinu Međugorju za godišnjicuukazanja, 25. lipnja 1984. godine.Što smo doživ<strong>je</strong>le u tom malom m<strong>je</strong>stu?Naviru mi živa s<strong>je</strong>ćanja… Tamo sejako os<strong>je</strong>ća Marijina prisutnost. Svaki kamengovori mi o njoj, Presvetoj. Našla samse u seoskoj sredini s <strong>je</strong>dnostavnim, plemenitimljudima velike v<strong>je</strong>re koja mi <strong>je</strong> žarila isrce i dušu svake večeri, posebno za vri<strong>je</strong>mesv. Mise. Crkva krcata svi<strong>je</strong>tom, molitvomi p<strong>je</strong>smom na hrvatskom <strong>je</strong>ziku. Kao dasam svaku ri<strong>je</strong>č razum<strong>je</strong>la. Čudno! S majkomsam se popela na ogol<strong>je</strong>lo brdo Gospinihukazanja. Kakva milina u duši mojoj!Nikada taj dan ne će biti izbrisan iz mogasrca. Os<strong>je</strong>tila sam Nebo tako blizim i otkrilakako me molitva približava božanskom,svetom. Susrela sam se s vid<strong>je</strong>licama Mirjanomi Vickom. Suze ganuća, suze radosnice,oblile su mo<strong>je</strong> lice gledajući te d<strong>je</strong>vojke ko<strong>je</strong>svojim očima gledaju Majku Božju. Bile sutako spontane, vesele, <strong>je</strong>dnostavne… pričalasam s njima, ta one bijahu mo<strong>je</strong> vršnjakin<strong>je</strong>!Po povratku kući počela sam prakticiratiporuke Majke Nebeske. U početku 7Očenaša, Zdravomarija, Slavaocu i V<strong>je</strong>rovan<strong>je</strong>;posli<strong>je</strong> krunicu, a zatim tri krunicesvaki dan, kako <strong>je</strong> tražila Gospa. Sa svojompobožnom majkom počela sam ići na Misusvaki dan, moliti za<strong>je</strong>dno, postiti, činiti d<strong>je</strong>lamilosrđa, ispovi<strong>je</strong>dati se svaki m<strong>je</strong>sec imeditirati ri<strong>je</strong>č Božju. “Kad se stvori pravoprijateljstvo s Bogom“, rekla <strong>je</strong> Gospa u poruciod 25. lipnja 1997., “nikakva ga olujane može uništiti“.Tajna za koju <strong>je</strong> znala samo GospaViše sam se puta vraćala u tu blagoslovl<strong>je</strong>nuzemlju koju <strong>je</strong> Marija izabrala i svakiput sam bila obnovl<strong>je</strong>na, osnažena, punazanosa i vedrine, sa željom da činim neštonovo, nešto više za Gospodina. Govorilasam: “Isus <strong>je</strong> učinio toliko za me, umro <strong>je</strong>na križu za me, a što ja mogu učiniti za nj?“Gospa također si<strong>je</strong> mnogeut<strong>je</strong>he na putu onomtko se pouzda<strong>je</strong> u Boga izagovara da ga vodi DuhBožji. Naš <strong>je</strong> cilj raj, tamoćemo se svi naći i bit ćevesel<strong>je</strong> bez kraja.Tako, malo pomalo, dala sam se voditi D<strong>je</strong>viciMeđugorskoj i mo<strong>je</strong> redovničko zvan<strong>je</strong>lagano <strong>je</strong> dozri<strong>je</strong>valo u mom srcu. Bila <strong>je</strong> to<strong>moja</strong> tajna za koju <strong>je</strong> još znala samo Ona.Jednoga dana blizu našeg m<strong>je</strong>sta došla <strong>je</strong>časna sestra za koju se znalo da ima posebnedarove Duha Svetoga. Otišli smo na n<strong>je</strong>zinopredavan<strong>je</strong>. Na kraju me majka poslalak njoj da preporučim svoju sestru u n<strong>je</strong>zinemolitve. Čim me <strong>je</strong> časna sestra vid<strong>je</strong>la, pitalame <strong>je</strong> <strong>je</strong>sam li i ja ponekad pomislila dase posvetim <strong>Bogu</strong>. Odgovorila sam, spontano,kako sam o tome razmišljala, ali da sadmoram biti blizu mame zbog iznenadne tatinesmrti. Tada <strong>je</strong> saznala i <strong>moja</strong> majka štose skriva u duši n<strong>je</strong>zina najmlađeg d<strong>je</strong>teta.Uvi<strong>je</strong>k s istom brižnošću, sve do danas, pratisvaki moj dan.Uključio se i naš župnik, mudro me <strong>je</strong> vodioi objasnio mi razliku između časnih sestaraklauzurnih (zatvorenih) i onih aktivnogživota. Po n<strong>je</strong>govu sav<strong>je</strong>tu, za l<strong>je</strong>tnih praznikapos<strong>je</strong>ćivala sam samostane i <strong>je</strong>dnih i drugihsestara. Boraveći u samostanu zatvorenih-klauzurnihsestara os<strong>je</strong>ćala sam veliki<strong>mir</strong> u svom srcu i shvatila da me tu Gospodinželi. Kao da su tada meni upućene ri<strong>je</strong>čisv. Augustina: “Baci se u nj, nemoj se bojati!Ne će se izmaknuti u stranu da padneš! Bacise bez brige i on će te prihvatiti i ozdraviti.“Moja odluka bivala <strong>je</strong> sve jasnija.Svi moji važni događaji bili su naGospine blagdaneTadašnji biskup Lugana, monsinjor Corecco,saznavši da sam pos<strong>je</strong>ćivala samostansv. Katarine s nam<strong>je</strong>rom da postanem redovnica,želio se susresti sa mnom. Ohrabrio me<strong>je</strong> da ostanem tu, u biskupiji, da ne idem udrugi samostan u Italiju. I sama sam takoveć mislila, premda u samostan u Locarnumladi nisu dolazili već godinama. Upravo uovom samostanu svid<strong>je</strong>la mi se duhovnostsv. Augustina, o kojoj sam ponešto saznalau srednjoj školi. I bila sam odlučila ući utaj samostan odmah nakon položene mature.Moj <strong>je</strong>dini brat iz prikrajka <strong>je</strong> pratio sva<strong>moja</strong> razmišljanja. Ni<strong>je</strong> baš bio zadovoljanmojim odlukama. Ipak me <strong>je</strong> tih dana, kadse spremao na odmor u Alžir, uzeo za ruku irekao: “Sestrice, ako misliš da <strong>je</strong> to <strong>tvoj</strong> put,samo pođi. Brat će biti s tobom. I bit ću uvi<strong>je</strong>k<strong>tvoj</strong> brat!“ Zamakao <strong>je</strong> svojim motoromna odmor. Nažalost, brzo nam <strong>je</strong> stigla vi<strong>je</strong>stda <strong>je</strong> “sestra smrt“ ponovno kucnula na vratanaše obitelji. Brat <strong>je</strong> smrtno stradao. Mojbrat koji mi <strong>je</strong>, držeći me za ruke, rekao daće uvi<strong>je</strong>k biti moj brat… Odgodila sam svojulazak u samostan sv. Katarine. Učitel<strong>je</strong>veri<strong>je</strong>či: “Niste vi izabrali mene, nego samja izabrao vas, i odredio vas da idete i rađaterod i da vaš rod ostane“ jačale su moj poziv.I upravo na blagdan Bezgr<strong>je</strong>šnog začećaBlažene D<strong>je</strong>vice Mari<strong>je</strong>, 1987. godine, prešlasam prag ovog samostana. Za<strong>je</strong>dnica <strong>je</strong> jošbila brojna (bilo nas <strong>je</strong> dvadeset). Danas nas<strong>je</strong> man<strong>je</strong>, ali sam sigurna da Gospa nastavljabd<strong>je</strong>ti nada mnom svojim majčinskimokom. I svi moji važni događaji bili su nan<strong>je</strong>zine blagdane. Na blagdan Bezgr<strong>je</strong>šnogzačeća, kako rekoh, ušla sam u samostan, nan<strong>je</strong>zin rođendan, 8. rujna, obukla sam svo<strong>je</strong>redovničko odi<strong>je</strong>lo, na dan Gospe od Ružarja,7. listopada, položila sam redovničke zav<strong>je</strong>tečistoće, siromaštva i poslušnosti. Moramreći da se os<strong>je</strong>ćam sigurno pod n<strong>je</strong>zinimmajčinskim srcem. I svakim danom nastojimsli<strong>je</strong>diti poruke Kraljice Mira, živ<strong>je</strong>ti ih usvojoj malenkosti i biti v<strong>je</strong>rna svo<strong>je</strong>m pozivukontemplativke. Znam da smo svi vrlo važniu planu spasenja Marijina i da nam ona pokazu<strong>je</strong>siguran put prema Isusu, da budemosveti. Teškoća u minulim godinama sigurnomi ni<strong>je</strong> nedostajalo, ali s Isusom i Marijomuvi<strong>je</strong>k sam ih nadvladavala. Gospa takođersi<strong>je</strong> mnoge ut<strong>je</strong>he na putu onom tko sepouzda<strong>je</strong> u Boga i zagovara da ga vodi DuhBožji. Naš <strong>je</strong> cilj raj, tamo ćemo se svi naćii bit će vesel<strong>je</strong> bez kraja. Volim misliti mislisv. Augustina, koji kaže: “Kad <strong>je</strong> Bog baciona me svoj pogled i predodredio me, radostkoju <strong>je</strong> os<strong>je</strong>ćao za me bila <strong>je</strong> savršena. U tojradosti ni<strong>je</strong> bilo nikakva straha da se n<strong>je</strong>govplan može ne ispuniti.“ Živim to u svakomdanu svoga posvećenog života već 23 godine,zahvaljujući Gospi iz Međugorja za velikumajčinsku ljubav.Tako sestra Sandra, klauzurna redovnicaiz Locarna. Tako i mnoge druge redovnices kojima di<strong>je</strong>limo milosne zrake svetostipod ovim podnebl<strong>je</strong>m. Ovo <strong>je</strong> živo sv<strong>je</strong>dočanstvopredanosti mladosti i života <strong>Bogu</strong>iz ljubavi prema onima kojima <strong>je</strong> potrebna.Isus nam žarko poruču<strong>je</strong>: “Žetve <strong>je</strong> mnogo,a radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetveda pošal<strong>je</strong> radnike u žetvu svoju.“30 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 31
Change language