pastoral Majke Božje

PromišljanjePromišljanjeAntropološko-biblijske i religioznoduhovnedimenzije hodočašćenja, skonkretnom primjenom na Međugorje (iiI.)Isusovi odlasci na brda, njegov post u pustinji i smrt na brdu izvan grada su postaje njegovahodočasničkog puta, a na brdu Uzašašća završava svoj zemaljski hodočasnički putfra Slavko BarbarićV. Hodočašće – izlazak i uzlazakIz onoga što smo do sada rekli jasno jeda treba sve učiniti da se čovjek, kakavjest u svojoj antropološko-psihičkoji religiozno-duhovnoj stvarnosti,pokrene, motivira, otvori i prihvati, susretnei ostane na putu s Bogom, koji je vjerančovjeku. Bog se objavljuje na hodočasničkimmjestima na izvanredan način kroz Biblijui posebnim ljudima. To je ono što čovjekapokreće da ostavi svoju svakidašnjicui pođe prema tim mjestima. Bog najprije čovjekunudi svoju nazočnost s nakanom da gačovjek, tražitelj ljubljene nazočnosti, nađe.U doživljavanju ljubljene nazočnosti čovjekće iskustveno doživjeti oslobođenje od teretakoji su se nakupili tijekom njegova zemaljskogahodočasničkog puta, koji su posljedicaosobne slabosti i grješnosti kao i slabosti igrješnosti drugih.Nakon iskustva oslobođenja od tereta grijehai njegovih posljedica, treba slijediti iskustvomira, radosti, ljubavi, nade, povjerenjai odluke, prihvatiti Gospodnju nazočnost usvojemu životu te činiti sve da u toj nazočnostiostane, i svaki put kad ga životni hod izbacii odvoji od božanske nazočnosti da je ponovnotraži i ostvari. Što je dublje iskustvo mira iljubavi, to će čovjek lakše ostati na putu s Bogomi to će se s više odlučnosti boriti protivsvega onoga što ga odvaja od Boga.Da bi se čovjek lakše istrgnuo iz zagrljajasmrti grijeha i oslobodio njegovih posljedica,u svakome hodočasničkom mjestu treba dakleponuditi različite oblike susreta s Bogom.Prema biblijskoj objavi i iskustvima prorokanajprije, postoji POZIV da se iziđe iz grada,ostavi svakidašnji život i potraži mjestomira i tišine, biblijski rečeno, da se ide u pustinju,zatim poziv izlaska i uzlaska na brda,gdje su proroci molili i susreli Gospodina ivraćali se ponovno u svoje mjesto, svoj gradi nastavljali svoju zadaću. U biblijskoj hodočasničkojpraksi najvažniji je bio ipak hram,kao središte okupljanja vjernog naroda. Utim boravcima na mjestima u koja su bili pozvani,vjernici su MOLILI I POSTILI. U hramusu se prinosile žrtve, slavio kult, događaloPOMIRENJE S BOGOM I S LJUDIMA.Vraćali su se obnovljeni i spremni PRIHVA-TITI svoje zadaće, činiti dobro, misliti na sirotei udovice.Drugim riječima, čovjek dolazi sa svojimželjama, pritisnut svojim poteškoćama,grijesima i njegovim posljedicama, te mu jepotrebno u hodočasničkom mjestu omogućitida se svega u svjetlu Božje ljubavi sjeti isve vidi u svjetlu njegova milosrđa te doživiistinitost one Isusove riječi kojom pozivasve umorne i opterećene da dođu k njemujer će im on dati odmor i mir (usp. Mt. 11,28). Treba, dakle, hodočasniku pomoći dase usmjeri putovima biblijskog hodočasnika,da ima vremena, tj. da mu se ne dopustisve učiniti na brzinu, u smislu turističkogobilaska krajeva i uopće znamenitosti. Onmora stati, mora imati vremena, mora uzićina brdo, mora se susresti u hramu s Gospodinomkoji prašta i koji vraća mir.Nepobitno je jasna činjenicada se nijedno svetište, aonda ni marijansko, nijerazvijalo niti razvija kaoMeđugorje i usuđujem sereći, da nijedno ne odgovaraidealnom oblikovanjuhodočašća uzevši u obzirčovjeka koji traži i Boga kojise nudi, kao što je to slučaj sMeđugorjemVI. Međugorje – ponuda danasU svjetlu rečenog nije teško shvatiti što sedogađa u Međugorju i što se mora događati,odnosno kako mora biti oblikovano bogoslužjei zašto je oblikovano, kakvo je sada i zaštose nudi međugorskom hodočasniku onošto se nudi.Nepobitno je jasna činjenica da se nijednosvetište, a onda ni marijansko, nije razvijaloniti razvija kao Međugorje, i usuđujemse reći da nijedno ne odgovara idealnomoblikovanju hodočašća uzevši u obzir čovjekakoji traži i Boga koji se nudi, kao što je toslučaj s Međugorjem. (Izuzetak bi moglo bitihodočašće u Sv. zemlju, jer su tamo mogućisusreti s mjestima na kojima se Bog objavljivaoi gdje je sam Isus djelovao!)1. BRDO UKAZANJA. Gospa se počela ukazivatina brdu Crnici, koje se sada zove Brdo ukazanja.Pozvala je na mir, molitvu, post, vjerui ljubav. Osobe koje su je vidjele su djeca,sada već odrasle osobe, koje se mogu susrestii koje hodočasnici susreću. Sve je počelo pozivomna mir i vjeru u Boga u zemlji u kojojje službena ideologija bezboštvo. Vlasti su, sjedne strane, žestoko reagirale, a s druge stranepostojao je nevjerojatan poticaj ljudima dadođu i vide, iskuse i odgovore.Čovjek, po svojoj naravi, traži mir. Bogmu ga ovdje po Kraljici Mira nudi pogodivšičovjekovu najdublju želju, a ta je mir kao puninadobara – fizičkih, psihičkih i duhovnih.Ljudi su se pokrenuli. Brdo ukazanja je biblijskii Betlehem, rođenjem Isusovim poziv namir, a kao brdo poziv je na izlazak i uzlazak.Tu hodočasnik doživljava prvi poziv i prvootvaranje srca u za to dobro „pripremljenimuvjetima“. Ono je mjesto gdje čovjek doživljavaradost i mir, i nema hodočasnika koji neposjeti ovo mjesto. Stoga i ne može biti dobrooblikovanog hodočašća, ako se ne „iziđe i neuziđe“ na ovo brdo.Na Brdu ukazanja se mole radosna i žalosnaotajstva krunice i ostaje se u molitvi i tišinina mjestu koje je označeno kao mjestoFoto Lidija Parisgdje su vidioci vidjeli Gospu. Treba uzeti dostavremena za „izlazak“ na Brdo ukazanja,a posebno treba uzeti vremena i ostati u tišinina mjestu ukazanja. U toj tišini treba pročitatipo koju Gospinu poruku i razmišljati onjoj i učiniti posvetu Gospi, tj. prihvatiti njusvjesno kao Majku, jer je toliko puta upravona tom mjestu rekla da je naša Majka. Trebase otvoriti njezinu blagoslovu, jer ponavljau porukama: „Ja vas blagoslivljam svojimmajčinskim blagoslovom“. Na istom mjestutakođer je dobro odlučiti se i prihvatiti Marijukao svoju Učiteljicu, jer ona uči i pokazujeput prema Isusu. Koliko je važno dase dođe sa skupinom, toliko je važno da sedođe sam i da se moli, tj. da se moleći krunicubude s Isusom i Marijom i da se osluškujenjezin glas koji poziva na mir. To je onaj istimir na koji su anđeli pozvali kod Isusova rođenja.Posebno se preporuča da se kod križakoji je postavljen nasuprot drugoga radosnogotajstva moli za mir, jer je tu Marija Pavlovićtreći dan ukazanja, 26. lipnja 1981., vidjelaGospu s križem koja je plakala i ponavljala:Mir! Mir! Mir! Samo mir! Mir između Bogai ljudi i mir među ljudima. Mnogi hodočasniciidu i noću na Brdo ukazanja i imaju zaistalijepa molitvena iskustva. Tako se ponavljaono što je Isus često radio izlazeći noću imoleći na brdima.2. PLAVI KRIŽ. Jedan tihi molitveni kutak takođerje nastao tijekom vremena, a u kojemumnogi pojedinci i manje skupine proveduvrijeme molitve. Naziv je slučajan, jerje netko stavio plavi križ tamo gdje se Gospaukazivala kad se nije moglo ići na Podbrdozbog policije. Tu se često sastajala Ivanovamolitvena skupina, kad je susret bio samo zaskupinu, a Gospa se ukazivala Ivanu za vrijemetog susreta. I za ovo mjesto vrijedi kaoi za ostala molitvena mjesta. Biti u molitvi,ostajati u tišini, odmarati se u molitvenomozračju. Na ovom mjestu moli često i Mirjanadrugog u mjesecu, kad ima svoje molitvenesusrete s Gospom i moli za nevjernike.Sve su to poticaji hodočasniku da „iziđe“ naovo mjesto i moli. Postoji i jedna praktičnastrana ovoga molitvenog mjesta. Oni hodočasnicikoji ne mogu zbog svoga fizičkog stanja„izići“ na Podbrdo ili Križevac, često su ustanju doći do Plavoga križa i imati iskustvomolitve na brdu.3. KRIŽEVAC. Nakon susreta na Brdu ukazanja,gdje se čuo prvi poziv i odjeknuo u srcima vidjelacai onda u milijunima hodočasnika, hodočasničkiput u biblijskom smislu se nastavlja.Hodočasnik, koji dolazi opterećen svojimslabostima i grijesima i izranjen slabostima igrijesima drugih, mora nastaviti put koji je uisto vrijeme i Isusov put, koji je on prešao nakonBetlehema. Taj put je Isusa vodio prekodrugog brda i drugog uzlaska s križem na vrhunacbrda Kalvarije. Hodočasnik, slijedećiIsusa, hodočasnika, „izlazi i uzlazi“ uz Križevac.Na njemu mu je omogućen susret sIsusom patnikom, koji trpi i umire, polažućisvoj ispit za Kralja mira upravo na križu,dok s ljubavlju prihvaća trpljenje i dok na križumoli i prašta. Tu je i Marija, patnica kojaostaje vjerna svojemu Sinu i u isto vrijemeljubi kao što on ljubi, moli kao što on moli iprašta kad je on praštao. U svjetlu Krista kojitako prolazi zadnji dio svoga hodočasničkogaputa, hodočasnik prepoznaje s jedne straneneizmjernu ljubav, koja trpi za nj, i ljudskuzloću u kojoj prepoznaje sebe i svoje ponašanjei ponašanje drugih. To prepoznavanje neostavlja gorčinu u srcu, jer ni Isus nije umro ugorčini, nego budi želju za praštanjem, traženjemoproštenja i pomirenjem. Uzlaskom uzKriževac, hodočasnik dodiruje smrt i život,prolaznost i vječnost, ljubav i mržnju, molitvui proklinjanje, pomirenje i osvetu, nasiljei milosrđe, siromaštvo i gramzljivost, nemoći moć, istinu i laž, grob i uskrsnuće, dobrotuljudi i njihovu zloću, padove i ustajanja.Takvim susretom na Križevcu se otvara hodočasnikovosrce Bogu i on je spreman kajatise za svoj grijeh, praštati i tražiti oproštenje.Tu čovjek prepoznaje svoj zemaljski put sBogom i čovjekom. Bez ovakvog susreta čovjekne bi mogao dodirnuti svoju patnju nitise otvoriti Bogu zbog svoje patnje i stradanja.U ovom hodu duša se priprema za novi susretkoji se događa u hramu.Zato se mora ostaviti dosta vremena zamolitvu na Križevcu. Tu se moli križni put,koji je na Križevcu predstavljen u 16 postaja.Prva postaja je Getsemanski vrt, a zadnjaUskrsnuće. Treba pred svakom postajomostati i moliti i razmišljati o Isusu i ljudimaoko njega te u svemu tome gledati sebe i svojeponašanje i ljude oko sebe. Kad se tako iziđeuz Križevac, onda se u čovjeku događa onošto se i mora dogoditi: prepoznaje Isusovu ljubavkojom otkupljuje, i prepoznaje svoj grijehi slabost kao i potrebu za otkupljenjem. Posebnoje bitno moliti za vjeru, da se sve okrećena dobro onima koji Boga ljube. Na Križevacse ne izlazi da bi se ostavilo svoje križeve,nego da svoje križeve naučimo nositi i pomagatidrugima da svoje križeve nose. Posebnoje bitno, kad se iziđe na Križevac da se ostaneu molitvi pred križem, da se svjesno sjedinimos Marijom, koja je stajala pod križem ipozvala nas da i sami dođemo pred križ i molimo.Pred križem se u dubokom razmišljanjupokazuju Isusu osobne rane i rane onih kojimasmo mi zadali rane te trpljenja obitelji, Crkvei svijeta. Upravo tu treba moliti za ozdravljenjeduhovno i zdravlje duševno.„Draga djeco!Danas vas na poseban način pozivam dauzmete u ruke križ i da promatrate rane Isusove.Tražite od Isusa da ozdravi vaše ranekoje ste, draga djeco, tijekom vašega životazadobili zbog vašega grijeha ili grijeha vašihroditelja. Samo tako ćete, draga djeco, shvatitida je svijetu potrebno ozdravljenje vjereu Boga Stvoritelja. Isusovom mukom i smrćuna križu shvatit ćete da samo molitvom možetepostati i vi pravi apostoli vjere, kad u jednostavnostii molitvi živite vjeru koja je dar.Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!“(25. ožujka 1997.)12 | Glasnik mira | Međugorje Siječanj 2010. | Broj 1 | Godište V. | 13