Ovo je Ziva Vjera - Srpski Glas

Jedna od Izrailja najveih grešaka bila je nedostatak duhovnog vida. Jednom prilikom bile su na granici
obeane zemlje koju su trebali nasljediti cekali su dvanaest izviaa koji su bili poslati da uhode zemlju
kakva je to zernlja bila. Kad se izvidnica vratila i u sjaju opisali zemlju da je u stvari bila bogata i plodna
kako je Bog i obeao (4 Moj 13:23-27). “Ali...” oni su dodali, i poeli su redati sve prepreke koje su
mogli vidjeti (stih 28).
Vidjeli su tvrde gradove. Oni su vidjeli snažan divovski narod izvanredne tjelesne konstrmkcije. Za
desetoricu od dvanaest izviaa, bijo je samo jedan logian odgovor: "I oni proširiše izmeu Izrailja loš
glas" (stih 28).
Narod Izrailja izabrao je da vjeruj 1ošem izvještaju. Oni su se oslonili na ono što su uli sa svojim
ljudskim ušima. Vjera je nestala. Moral je pao. Nesrea je slijedila. Izviai koji su donijeli losšu vijest
rasuivali su pogrešno. Oni su mogli kazati, "Naše e oi vidjeti i vidjele su mnoge zle prepreke dok
naslijedimo zemlju", pored svega mi vjerujemo u Bežije
obecanje".
Mnogo stoljea k.asnije, Simon Petar takoer je imao da izabere izmeu što je izgledalo oito njemu i što
je Bog rekao. Isus, stojei u Simonovu ribarskom amcu, zapovjedio je da se mreža baci za ulov ribe.
Simon, ipak, ustezao se.On i drugi profesionalni ribari utrošili su asove trudei se besplodnim pokušajem
da ulove nešto. "I odgovarajui Simon ree mu: Uitelju! svua no smo se trudili, i ništa nismo uhvatili,
ali po tvojo rijei baciu mrežu'' (Luka. 5:5). Simon se izrazio u fizikom smislu. Ali je onda dodao, “ali
po tvojoj rijei baciu mrežu (stih 5-6).
Fiziki dokaz može izraziti nemogue. Naše oi mogu da vide pretei poraz. Ipak, mi možemo
vjerovati Bogu kad on kaže da e nam pomoi, ohrabriti nas, uiniti stvar da izgleda na bolje.
OPSTATI DUHOVNO VOLJAN
Uzoran primjer vjere protivno je izgledao tada kad je Petar pokušao da ide po vodi Galilejskog Mora.
Jednu vee Petar i njegovi drugovi bili su u amcu koga je nosio vjetar. Oni su bili u opasnosti da se lako
utope kad, od jednom, oni ugledaše Isusa gdje ide prema njima suprot velikih valova, govorei im da se
ne boje. ‘”Gospode! Ako si ti’ odgovori Petar ‘reci mi da doem k tebi po vodi’. A on ree: “Hodi”. Onda
Petar izie iz lae doe, i poe hoditi po vodi prema Isusu. (Što dalje to bolje!). Ali kad je vidio veliki
vjetar (vjera sada daje mjesto oima), on se uplašio i, poeo se topiti, viui, ‘Gospode! Pomagaj! I
odmah isus je pružio ruku i uhvatio Petra. ‘Malovjerni’ on je rekao, ‘zašto si posumnjao’?” (Matej 1428-
32).
Jedna od najveih smetnji za vjeru jeste svijet oko nas, kao ustalasana voda talasajui se oko Petra,
jeste stvarnost. Mi, napravljeni od praha zemaljskog, prirodno smo u tonu sa fizikim. Mi osjeamo
belove kada smo bolesni. Mi ujemo uznemirenje ili pretnju od susjeda ili rodbine. Kad izgubimo posao,
vidimo hladnu realnost iz jednog odkazanog pisma i sabiranje isplate. Farniliske nevolje su stviarnost.
Medecinski izvještaj su stvarniost. Takva su iskušenja islabosti tijela.
Kakva god situacija da je, rni se možemo pokrenuti i vidjeti, u:ti, okusiti, narnirisati, i opipati
rnaterijalnu realnost. Poznanje toga dolazi nam kroz naše osjeaj. Ali to ima jedan drugi važan obseg:
vjera. Vjera ponekad dje1uje u saglasnosti sa našim fizilcim osjeajima, inei nam duhovnu istinu
stvarnom.
Jednom velika armija je poslata da uhvati proroka Jelisiju i njegovog mladog slugu. Sitacija nije
izgleoala dobro. Jelisijev mladi s1uga vidio je protivniku vojsku da je ogromna. On je vdio da su dobre
naoružani. Vidio je da su opkolili grad. Vidio je da nema izlaza da pobjegnu. Uhvatio ga je strah. "Jao
Gospodaru, šta emo sad"? upitao je upitao je mladi (2 Carev. 6:15).
Jelisiji, kome je Bog bio stvarnost, odgovorio je: "Ne boj ih se, jer je više naši nego njihovije” (stih 16).
Sta on misli sa tim? Sluga se morao pitati. Ne može li Jelisije brojati' Tu smo samo nas dvojica a tolika
masa njih!
"I pomoli se Jelisije govorei, 'Gospode otvori mu oi da vidl' . I Gospod otvori mu oi da vidi, te vidje
, puna gora konja i kola ognjenije oko Jelisije” (stih 17). Sada je sluga vidio sa svojim oima što je trebao
da vidi sa vjerom. Sila koja vodi i uva pravednike daleko nadmašuje sve suprotne sile.
Ako je naš um veinom povezan sa ovim svijetom i na materijalne stvari, izražavati duhovne stvari
jako je teško. Mi se lako utopimo u vodu sumnje kao što je bio sluaj i sa Petrom. Ili se brinemo i
uznemiravamo kao Jelisijev sluga.
Na drugu ruku, skrenuti jednoga um sa fizikog na duhovno jeste jedna od najveih kljueva za
uvršivanje vjere. Mi moramo ispuniti naš um sa duhovnim razumjevanjem sa uenjem Božijih rijei i
5

dozvoliti Božijem Duhu da radi u nama. Takoer, kroz Bogu-upuenu molitvu naš e um više ukazivati
na realnost Božijeg prisustva u našem životu.
DANILO i NjEGOVA TRI DRUGA
Bog je bio stvarnost proroku Danilu i njegovoj trojici drugova. Ananija, Misailo i Azarija (Sedreh,
Misah i Avdenago).
Jednog dana, Danilovi neprijatelji prevarili su cara Darija da podpiše proglas da stavlja svakoga izvan
zakona ko bi se god molio drugom pored cara. Ko bi se god uhvatio da krši ovaj zakon treba da se baci u
jamu kod lavova.
Ovdje je bio opit za Danila. Novi zakon zabranio mu je da se moli svome Bogu. Treba li on sad da
prestane sa molitvama? Danilo je donio odluku da radi što je pravo u vjeri ostavljajui ishod Bogu. “A
Danilo kad je doznao da je proglas podpisan… spusti se na koljena svoja molei se davajui slavu Bogu
svojemu kao što je to radio i prije” (Danilo 6:10).
Njegovi neprijatelji uhvatili su ga gdje se moli, prijavili su ga, i bacili ga u jamu kod lavova. Tu se on
suoio licem k licu sa razjarenim životinjama koje su se približavale na žrtvu. Dali je on napravio grešku
vjerujui u Boga? Ne, Gospod je poslao “anela svoga i zatvorio usta lavovima…i izvadiše Danila iz
jame, i nije se našla rana na njemu, jer vjerova Bogu svojemu” (stih 22-23).
Danilova tri druga, Ananija, Misailo, i Azarija u ranijim prilikama vjerovali su Boga pod istim uslovima.
Kralj Navuhodonosor naredio je da se svak mora klanjati zlatnom liku koji je on
napravio. Oni koji se ne budu klanjali baeni u pe ognjenu (Danilo 3:4-6). Serdah, Misah i Avdenago
odbili su da se klanjaju kraljevskom zlatnom liku. Kralj je bio srdit. On je naredio da se užari pe sedam
puta višenego što je to bilo obino. Kada su Danilova tri druga baena, njihova vjera ostala je vrsta. Oni
nisu sumnjali u Božiji zakon i ako su vidjeli da nije bilo izlaza iz ognja. Oni su znali da ih Bog može da
spasi u svako doba. I znali su ako on to nee da uini, njihova konana vjera bila je u njegovim rukama.
Zamisli kako uenje je bilo u onih koji su se usudili da zavire kroz vruinu plamena u pe. Eno,
hodaju po sredini, vidjeli su Sedreha, Misaha i Avdenagu u društvu etvrte osobe, koji je izgledao kao
sveto bie! Kada je car naredio da se izvedu ova trojica iz pei, on i njegovi knezovi, “vidješe te ljude
gdje im tjelu oganj ništa ne može, niti im se kosa na glavi opalila, niti im se roba što promjenula, niti je
zadah od ognja prionuo za njih. Onda Navuhodonosor ree: ‘da je blagosloven Bog Serdeha, Misaha i
Avdenagava, koji posla anela svojega i izbavi sluge svoje, koji se u njega pouzdaše’” (stih 27-28).
Biblija sadrži mnoge zapise o pojedincima koji su vjerovali u Boga i njegovom obeanju. Oni kažu, u
efektu, “vidimo kakve su prilike. Vidimo poteškoe. Vidimo iskušenja, opasnost i patnju. Ipak, vjerujemo
u Boga i njegovu rije. Hodiu po vjeri a ne po izgledu”.
Mi bi trebali razmotriti ove primjere esto (vidi Rimlj. 10:17). Tako da se naviknemo misliti o Bogu
kao živom Bogu koji je vjeran u svom obeanju.
Oni koji imaju vjeru, Bog je poebno obeao da njihovo iskušenje nee biti vee nego što mogu izdržati
(1 Korin. 10:13). Sve e stvari na pokon izai na dobro (Rimlj 8:28). Baš kako i kad ti je od Boga da
donese odluku. Poslije svega, glavni cilj vjere nije da emo mi u podpunosti od svakoga fizikog,
materijalnog problema i poteškoa pobjei u ovome životu. Glavna svrha vjere je spasenje (1 Petr. 1:9) i
primiti vjeni život (Jak 1:12).
Kad Bog dozvoli da se naša vjera iskuša, kad naše oi ne mogu biti uperene na nevidljivo rješenje naše
nevolje, mi ne smijemo oajavati. To je jasno vrijeme za produžetak vjerovanja i strpljivog ekanja u vjeri
da nas Bog vodi. On zna što je najbolje. Mi se moramo uiti i vjerovati u njega kroz vjeru.
DIO 3
JE LI NEŠTO TEŠKO BOGU
ak i najvea zamišijena vjera bila bi od male vrijednosti da Svemoguci Bog nije vjeran. Ali
svemogui Bog je vjeran. "Jer oi Gospoda gledaju po svoj zemlji da bi pokazao silu svoju prema onima
kojma je srce cijelo prema njemu" (2 Dne.16:9).
Živa vjera ide dalje od Božijeg postanja. Vjerni takoer vjeruju da Bog aktivno posreduje u njihovom
životu. A to je što nam zapisi govore, "jer onaj koji hoe da doe k Bogu, valja da vieruje da ima Bola i
da plaa onima koji ga traže" (Jev. 11:6)
6

POKRETANJE GORE
Svojim uenicima Isus je rekao: “Imajte vjeru u Boga… jer vam zaista kažem: ako ko ree gori ovoj:
‘digni se baci se u more’ i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da e biti kao što govori, bie mu
što god ree” (Marko 11:22-23). Opet je rekao, “kad bi ste imali vjere koliko zrno gorušiino i rekli ovom
dubu ‘isupaj se i usadi se u more’, i poslušao bi vasd (Luka 17:6).
Isus nije mislio u stvarnosti pokretati brda i upati drvee da e to biti redovna pojava. Zaista, nema
zapisa za Isusa ili apostole da su ikada upotrebili vjeru u tome smislu. Ali stvar je ta, Bog koji uravlja
svemirom vidljivim i nevidljivim doslovno bi pomakao goru ili drvo kao odgovor vjerujuoj vjeri ako bi
ikada bilo potrebno to uiniti.
Isus je istakao ove blize fizike predmete da bi opisao bez ogranienja vjeru. A što se tie gore, život je
pun prepreka da, na duhovnoj bazi, može biti mnogo vea nego veliki komad granita. Ko ne zapadne iz
vremena u vrijeme u situaciju, okolnost ili problem da su jednostavno nadvladani-položaj koji izražava
rješenje? Ovo, sve, Bog može ukloniti ako mi imamo vjeru.
U posljednje vrijeme 6-og vijeka B.C. Yorovavelj upravitelj Jude, obilazio je popravak porušenog
Hrama u Jerusalimu. Mnoge velike prepreke bile su mu na putu za dovršenje Hrama. Ali Bog je rekao da
e dati snagu da se prebrode sve ove “gore”. “Što si ti, goro velika?” Gospod je izjavio. “Pred
Zorovaveljom postaeš ravnica” (Zahar. 4:7).
Osoba u vjeri može zamjenuti svoje ili njezino ime umjesto Zorovavelja. Nema smetnje tako velike,
nema prepreke nemogue da se ne može poravnati pred onim koji traži Božiju pomo kroz molitvu vjere.
Ali vjera je vea od mišljenja da e se nešto dogoditi. To je vjera u Boga, u njegovu sveopu mudrost i
osudu onako kako je napisano u zapisima. Vjera uzima u obzir dali je stvar Božija izražena volja. Isus
Hristos, znajui da njegovo hapšenje, sud i ubistvo je neizbježivo, molio se: “Oe… sve je mogue tebi
pronesi ovu ašu mimo me. Ali opet ne kako ja hou nego kako ti hoeš” (Marko 14:36).
Ovo je izvanredan primjer molitve u vjeri. Prvo je izražaj da Bog ima mo, da za njega nema ništa
nemogue. Drugo dolazi personalni zahtjev. Stvar je onda stavljena u Božije ruke, u vjri, da on zna uiniti
što je najbolje: "“e po mojoj želji, ve po tvojoj volji"” Što je bilo najbolje bilo je odkriveno u zapisima i
Isus u vjeri i pokornosti to je prihvatio.
Ovo je molba sa kojom vjerenik može primiti “sve što zatraži” (Marko 11:24). Snabdjeva, svakako, ono
što on traži osnovano je na Božijoj odkrivenoj volji. Ako su oni iskreno bliski Bogu, njihova želja bi e
oblik oko svetog naela i pojma. Oni e nastojati da izražavaju Božiju volju.
“Ako ostanete u meni” rekao je Hristos “i rijei moje u vama ostanu, što go hoete ištite, i bie vam”
(Jovan 15:17). Jovan je kasnije pisao, “i ovo je sloboda koju imamo k njemu da ako što molimo po volji
njegovoj posluša nas” (1 Jova. 5:14). Vjera, onda, nije željno yamišljanje. Niti je “hoditi u mraku” ili
vjerovati bez dokaza. Vjere je osnovana na znanju i najsigurniji dokaz od svih-napisana rije Božija! Bog
ne može podbaciti. Njegove rijei ne mogu se slomiti. Bog “u koga nema promjenjivanja ni mjenjanja
vidjela i mraka” (Jakov 1:17). Jer za Boga nema ništa nemogue, i ništa ga ne može spreiti da ne ispuni
svoje obeanje.
BOG JE IZVOR
Ali kako je mogue imati takvu vrstu vjeru? Ako vjera ne ovisi na opipljivom dokazu, kako osoba
može biti sigurna za nevidljivu istinu povodom spašenja?
Odgovor je taj to je nemogue-ljudski. Um ovjeka sam po sebi je sposoban dokazivati jedan stepen
vjere, kao recimo, za primjer, ona može dokazati stepen radosti ili ljubaznosti. Ali ono što je od ljudskog
duha jeste duboko ogranieno. Što go proizvede jeste osamljeno i nestabilno. Ljudski um je lako
kolebljiv i okljevan. Vidimo jedan opisan primjer tog kolebanja u oajnom ovjeku koji je sa suzama
povikao k isusu: “vjerujem Gospode!” i na brzinu dodao, “pomozi mojoj nevjeri!” (Marko 9:24).
Ljudska vjera je nejednaka. Sapasujua vjera dolazi od Boga. To je dar. “Bog je dao”. Mjeru vjere
pojedinano (Rimlj. 12:3). Zapisi govore o vjeri kao nešto što je Božiji narod “primio”. (2 Petr. 1:1).
“Onima što su primili s nama jednu asnu vjeru”. “Jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga vjerujete
nego i da stradate za njega”, napisao je Pavle (Fili. 1:29). Isus Hristos je “naelnik vjere i svrstitelj naše
vjere” (Jev. 12:2)-vjera koja dolazi kroz njega” (Djela 3:16).
Živa vjera je aktivna vjera i pouzdanje u Boga i njegovu rije. Bog je njen izvor i tvorac. Božiji dar
vjere omoguav nas da se iskreno pokajemo o prihvatimo žrtvovanje Isusa Hrista kao platu za naš grijeh.
Ovo oznaava naš preokret.
7

Svakako, vjera raste. Ona se odgaja sa Hrišanskim iskustvom vjerom u Hrista poveava se sa
iskustvom. Što više vidimo da se Bog odnosi na veliku milost, to naša vjera postaje jaa u njega.
VJERA MISLI VELIKO
“E dali je meni nešto teško?” Bog je pitao proroka Jeremiju (Jeremija 32:27). Odgovor je, svakako,
nije. “Bogu je sve mogue” (Matej 19:26). Ipak, nedostatak vjere može ograniiti ono što Bog želi da
uini.
Kroz vrijeme i opet nevjerstvo straog Izrailja bilo je povod da je Bog zadržao svoj blagoslov od njih.
Nedostatak vjere, “i svetca Izrailjeva dražiše” (Psalm 78:41). Isus je sukobio slino iskustvo nevjerstva.
Kada je došao u Nazaret, njegov roeni grad, nevjerstvo koje je našao bilo je tako veliko “da nije mogao
ondjke ni jedno udo da uini, osim što je malo bolesnika iscjelio metnuvši ruke na njih. I divio se
nevjerstvu njihovu” (Luka 6:5-6).
Na drugu ruku, Biblija esto dokazuje što Bog može uiniti onima koji vjeruju u njega. Kad njegov
narod stavi svoje povjerenje u njega, on više puta daje im pobjedu protiv mnogih prepreka. Pouke, pisane
iz vremena u vrijeme, jeste da fizika okolnost ne spreava Boga, “jer Gospodu ne smeta izbaviti s
množinom ili manjinom” (1 Samu. 14:6). Niti on treba raditi stvari onako kako to izgleda mnogo
razumno. Izrailj , napuštajui Egipat, bio je u zamki na rubu Crvenog Mora. Oni su skorom bili zarobljeni
od Faraonove vojske. Nije bilo izlaza koji su oni mogli da vide da se izvuku iz ove zamke, i bili su u
strahu. I ako oni nisu imali pojma kako e to Bog uiniti, u vjeri Mojsija je umirio narod: “ne bojte se,
stanite pa gledajte kako e vas Gospod izbaviti danas…Gospod e se biti za vas” (2. Moj. 14:13-14).
Onda Bog, koji nije ogranien ljudskom maštom, naredio je Mojsiji da uradi što niko nije oekivao:
“kaži sinovima Izrailjevijem neka idu prema moru! Mojsija, je uradio kako je Bog zapovjedio digao je
svoj štap prema uzburkanom moru i razdvoio ga i pooše sinovi Izrailjevi posred mora suhim (stih 15-
22).
To je prirodna naklonost, kad se moli Bogu za pomo da se pokuša izraditi koji je Božiji izbor da bi
rješio problem pri ruci. Ali Bog nije ogranien što on može zamisliti, jer za njega ne postoji nemogunost
(Luka 1:37). U stvari, što oajniji problem izgleda, vee neprelazne prepreke izgledaju, više je ne
odvijena situacija za ljudski uzor, više je Bog proslavljen kad njegova velianstvena ruka donese pobjedu.
“Jer se moja sila u slabosti pokazuje” kazao je Hristos Pavlu (2 Kor. 12:9).
Ali nas slabost nikad ne odluuje od njegove povlastice. Ko bi onda mislio, kad je tu bilo hiljadu
gladnih duša da se nahrane a hrane je bilo svega za tucet ljudi ili manje, da e Isus riješiti problem sa
umnožavanjem male koliine hrane pri ruci (Matej 14:13-21). Vjera misli veliko. To ne postavlja granice,
ne otežava boga.
Skut od Isusove haljine (Matej 14:35-36). Sjena od Petra kada bi prolazio (Djela 5:14-15) ili samo
izreena rije (Matej 8:8), donosila je Božiju tajanstvenu silu u igru. Onaj koji je za Elisiju uinio jednu
nižtavnost, pozajmljena sikira da je isplivala kad je pala u rijeku (2. Care. 6:4-7). Jeste ista stvar koja je za
Jošua ustavio svemirski zakon koji je upravljao suncem i mjesecom (Jošua 10:1-15).
Onaj koji je stvorio atom jeste onaj koji je ispunio nebesa sa neiskazanim brojem galaksija. Bog se ne
mjenja. “Isus Hristos je isti jue danas i vjeno” (Jovan 13:8). Sva sila je njegova. On je živi Bog. Ne
postoje granice što Bog ne može uiniti za tebe u koliko imaš povjerenje u njega.
Kraj.
8