DRUGOSTEPENA PRESUDA

(Stav 1.):
Prilikom, utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične
optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku
pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
(Stav 3. tačka d):
Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i
saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uslovima koji važe i za svjedoka optužbe.
29. Navedeni standardi govore ne samo o jednakosti stranaka u krivičnom postupku,
već i u drugim postupcima, kao i o jednakosti svih građana pred sudom.
Razumljivo, mi ćemo se skoncentrisati na aspekat jednakosti u vezi sa krivičnim
postupkom.
30. Jednakost stranaka u krivičnom postupku je jedno od elemenata šireg koncepta
pravičnog suđenja. Ono se ogleda kroz načelo jednakosti stranaka koje je jedno od
temeljnih načela u krivičnom postupku. Kao takvo, propisano je i ZKP-om,
međutim, ono nije konkretno definisano u ZKP-u, već je prožeto kroz cjelokupan
procesni zakon i realizuje se kroz konkretne procesne radnje stranaka (i branioca),
odnosno, ono se ogleda kroz princip jednakosti pravnih sredstava u krivičnom
postupku (tzv. jednakost oružja, equality of arms) koje ima važnu ulogu u svim
fazama krivičnog postupka, a u punom obimu dolazi do izražaja na glavnom
pretresu. Ovaj princip se ogleda, naprimjer, kroz: pravo stranaka (i branioca) da
neposredno ispitaju svoje svjedoke (direktno ispitivanje), i svjedoke suprotne strane
(unakrsno ispitivanje); pravo stranaka da izvode dokaze kojim se pobijaju
(osporavaju) navodi druge strane; pravo na žalbu (osim u slučajevima kada je to
pravo zakonski uskraćeno, tj. kada žalba nije dopuštena); mogućnost stranaka da se
suprotstavljaju argumentima druge strane.
31. Kada navedeno dovedemo u vezu sa konkretnim žalbenim prigovorima branioca,
zaključak je ovog vijeća da prvostepeno vijeće, suprotno argumentima žalioca u
tom smjeru, nije povrijedilo načelo jednakosti stranaka u krivičnom postupku.
32. Naime, činjenica da je odbrana, za razliku od optužbe, isrcpila daleko manje
vremena u koncipiranju svoje strategije, samo po sebi, ne može značiti da je princip
jednakosti stranaka narušen. Iz spisa proizilazi da je odbrana imala i iskoristila sva
procesna prava pod jednakim mogućnostima kao i optužba. Tako, naprimjer,
odbrana je tokom postupka pozivala svoje svjedoke pod jednakim uslovima kao i
optužba, i iskoristila je mogućnost unakrsnog ispitivanja svjedoka; izvela je
materijalne dokaze kojima je pobijala argumente optužbe; izjavljivala je (redovne)
pravne lijekove-žalbu na rješenja prvostepenog vijeća; izjavljivala je procesne
prigovore u okvirima koje zakon predviđa. Činjenica da je sve to zahtijevalo daleko
8