Andrija Kristek - Utjecaj humizacije, kalcizacije i herbicida na

ZAVRŠNO IZVJEŠĆE
na projektu «Utjecaj humizacije, kalcizacije i herbicida na šećernu repu»
Tema istraživanja
Šećerna repa je kultura dobrih tala i intenzivne agrotehnike. Tla za šećernu repu moraju biti
povoljnih fizičkih i kemijskih svojstava. Između ostalog, šećerna repa traži tla određene
reakcije sredine - pH 6,8-7,2. Kiselost tla nije samo naš, već i međunarodni problem, budući
da više od polovice tala koja se koriste u bilinogojstvu pokazuju kiselu reakciju sredine. Niska
pH vrijednost tla ima, kod manje tolerantnih biljaka, gdje spada i šećerna repa, vrlo negativan
utjecaj na cjelokupan razvoj korijenovog sistema, usvajanje hraniva, a sukladno tome, i na
ukupan prinos.
Analizom uzoraka tla uzetih s 1.094 ha, s proizvodnih površina naših triju tvornica šećera,
utvrđeno je da samo 8% površina zasijanih šećernom repom pokazuju povoljnu pH vrijednost
i dobru opskrbljenost kalcijem. Uz ovu činjenicu, poznato je da se ne poduzima gotovo ništa
za promjenu ovog nepovoljnog stanja.
Cilj ovih istraživanja bio je da primjenom karbokalka (35% CaO) i stajnjaka promijenimo pH
vrijednosti tla i intenziviramo mikrobiološke procese u tlu, u svrhu poboljšanja uvjeta za rast i
razvoj biljke te povećanja prinosa korijena i šećera. Budući da je suzbijanje korova još jedan
značajan problem u proizvodnji repe i veliko financijsko opterećenje, način primjene
herbicida uključen je u istraživanja kao drugi faktor .
Tla izabrana za pokuse pokazivala su malu zalihu humusa (1,39-2,08%), kiselu reakciju
sredine (pH u KCl 4,50-5,43), a snabdjevenost makroelementima bila je nedovoljna (EUF-P
1,31-1,38; K 9,30-11,69). Pokusi su postavljeni u Istočnoj Hrvatskoj (Osijek, Đakovo).
Istraživanja su vršena u dvije, po vremenskim prilikama različite godine. Prva godina bila je
vlažnija i toplija od višegodišnjeg prosjeka za ovo područje, a druga izrazito suha, s vrlo
malom količinom oborina u vegetacijskom periodu.
Opis tehnologije
Na osnovi analize tla izračunata je potrebna gnojidba. Fosforna i kalijeva gnojiva su dodana
kroz osnovnu, a dušik kroz predsjetvenu gnojidbu i prihranu. Prije dubokog oranja u tlo je
unesen stajnjak (40 t/ha) i karbokalk (30 t/ha) te su tako dobivene tri varijante – kontrola,
gnojeno stajnjakom i gnojeno karbokalkom. Nakon nicanja šećerne repe, na svim
gnojidbenim varijantama primijenjene su četiri varijante zaštite od korova: kontrola;
okopavanje; suzbijanje korova maksimalnim dozama herbicida odjednom; suzbijanje korova
malim dozama u više navrata nakon nicanja. U drugoj dekadi srpnja izvršeno je brojanje,
vaganje i determinacija korova. Na kraju vegetacije utvrđen je prinos i kvaliteta korijena.
Ekonomska analiza (profitabilnost)
Gnojidba karbokalkom i stajnjakom provedena u cilju promjena osobina tla, uvjetovala je
povećanje prinosa i kvalitete korijena šećerne repe, što vrednovano prema cjeniku Tvornice
šećera Osijek, dovodi do prosječnog povećanja prihoda kod:
- primjene karbokalka – 913,56 kn/ha
- primjene stajnjaka – 1.714,55 kn/ha
Međutim, ovdje valja dodati da je u prvoj godini istraživanja, kada su prinosi bili znatno veći,
financijski učinak bio osjetno bolji i iznosio je u varijanti gnojidbe karbokalkom 1.390,43
kn/ha, a u varijanti gnojidbe stajnjakom 2.102 ,08 kn/ha. Druge godine istraživanja ekstremna
suša primarno je utjecala na visinu prinosa pa su efekti primijenjenih mjera mali.
Povećanje troškova proizvodnje kod upotrebe karbokalka iznosi 1.550 kn/ha, a kod primjene
stajnjaka 2.400 kn/ha. Kako ove mjere ne utječu pozitivno na rezultat u proizvodnji samo

jednu godinu, to i ovaj podatak treba korigirati. Tako pozitivan učinak karbokalka možemo
računati najmanje 6 godina te i trošak moramo podijeliti na 6 dijelova, pa godišnje
opterećenje iznosi 258,33 kn/ha, što, uvećano za kamate, dostiže najviše 335,83 kn/ha. Kod
primjene stajnjaka efekt djelovanja možemo računati na 4 godine te godišnji trošak iznosi
prosječno 600 kn/ha, odnosno, uvećan za kamate, 720 kn/ha.
Ostvarena prosječna godišnja dobit po hektaru iznosi kod primjene karbokalka 577,73 kn/ha,
a kod gnojidbe stajnjakom 994,55 kn/ha.
Primjenjivost
Nepovoljna fizička i kemijska svojstva tla često su posljedica nepravilne agrotehnike, što je
uvjetovano nedovoljnim ulaganjima, kao i dugotrajnim zanemarivanjem značaja pravilnog
gospodarenja tlom. Posljedica takvog odnosa prema tlu su niski prinosi i loš financijski
rezultat. Istraživanja obrađuju ovaj veoma značajan problem te daju rezultate koji su lako
primjenjivi. Za popravljanje kiselih tala korišten je karbokalk, kalcijevo gnojivo, koji se po
vrlo prihvatljivim cijenama može nabaviti u tvornicama šećera. Za aktiviranje mikrobioloških
procesa i povećanja sadržaja organske tvari u tlu korišten je stajnjak, kojeg kod pravilnog
gospodarenja treba imati svako gospodarstvo. Prema tome, zaključujemo da rezultate
istraživanja može primijeniti veliki broj proizvođača šećerne repe.
Vrednovanje poljoprivrednika
Proizvođači kod kojih su provedeni pokusi, već nakon analize tla, upoznati su s osobinama
svojih tala te su ove podatke koristili pri gnojidbi preostale površine, koja nije bila zauzeta
pokusima, odnosno drugih tala koja su, po njihovom mišljenju, sličnih osobina. Nakon
upoznavanja s promjenama u osobinama tla i mikrobiološkoj aktivnosti te spoznaje o
povećanju prinosa šećerne repe, primijenjene mjere su ocijenjene veoma pozitivno. Primjedbe
proizvođača odnose se na neriješeno vlasništvo nad zemljištem, zakup na kratki rok
i, s tim u
vezi, neisplativost
meliorativnih zahvata, tj. značajnih ulaganja u tlo, kao i nedostatak državne
potpore za ova ulaganja.
Kvantitativni podaci
Primjenom karbokalka utvrđene su promjene u vrijednosti pH tla i količini pristupačnog
fosfora. Povećana je vrijednost pH u KCl s 4,5-5,43 na 7,0-7,32, dok je razina EUF
pristupačnog fosfora povećana s 1,31-2,42 na 2,60-3,14 mg/100 g tla. Pored promjena
kemijskih svojstava, mikrobiološke analize pokazuju da je unošenje stajnjaka i karbokalka u
tlu dovelo do blagog porasta ukupnih bakterija, smanjenja gljiva kao acidofilne mikroflore i
ekspanzije Azotobactera chroococcum kao aerobnog asimbiotskog fiksatora dušika. Broj ovih
mikroorganizama, izražen u postotku aktivnih zrnaca tla, je povećan u varijantama bez
primjene herbicida sa 68,2-75,0 na 76,6-84,6 uz primjenu stajnjaka, odnosno na 78,0-82,8 uz
primjenu karbokalka. Primjenom herbicida broj Azotobactera chroococcum opada. Osobito
smanjenje ovih mikroorganizama na svega 38,2-43,5% aktivnih zrnaca tla izmjereno je na
varijantama gdje je cjelokupna količina herbicida dodana odjednom. Proizlazi da kod
primjene herbicida nije dovoljno promišljati samo o efikasnosti u uništavanju korova, već
treba voditi računa i o mikroflori tla, jer u protivnom se, pored pozitivnih osobina tla, ne može
računati niti na veću količinu besplatnog dušika iz zraka.
Ispitivane agrotehničke mjere, pored utjecaja na osobine tla, utjecale su i na ostvarene
rezultate u proizvodnji šećerne repe. Zapažene su razlike između lokaliteta – proizvođača te
osobito između godina. Prve godine ispitivanja (2002.) prinosi korijena su, u prvom redu zbog
povoljnih vremenskih prilika, bili vrlo visoki (67,29 t/ha), dok su u drugoj godini (2003.),
zbog velike suše, ostali veoma niski (29,62 t/ha). Primjena karbokalka, a osobito stajnjaka u
drugoj godini istraživanja, u odnosu na kontrolu, omogućila je ostvarivanje boljeg nicanja i

većeg broja biljaka u vađenju. U prosjeku za dvije godine, uz primjenu karbokalka ostvaren je
sklop od 78.800 biljaka/ha, a uz gnojidbu stajnjakom 81.000 biljaka/ha u odnosu na 73.000 u
kontroli. Osobito velike razlike dobivene su u drugoj, nepovoljnoj godini za nicanje.
Primjenom karbokalka povećan je prinos korijena u prosjeku za 3,9 t/ha, a uz stajnjak za 7,3
t/ha, s tim što je povećanje digestije u prvom slučaju iznosilo 0,23%, odnosno iskorištenja
0,21%, a u drugom je zabilježeno povećanje digestije za 0,15% i iskorištenja šećera za 0,03%.
Povećanje prinosa korijena i digestije dovelo je do povećanja prinosa čistog šećera u odnosu
na kontrolu. Tako je uz primjenu karbokalka povećanje prinosa šećera iznosilo 500 kg/ha –
9,54%, a uz primjenu stajnjaka 840 kg/ha – 16,03%. Valja istaći da je dodavanjem stajnjaka i
karbokalka postignuto veće prisustvo alfa amino dušika u korijenu repe, što je negativno i o
čemu treba voditi računa te daljnjim istraživanjima utvrditi mogućnost smanjivanja ovog
štetnog sastojka.
Treba istaći da su i varijante suzbijanja korova utjecale na ostvareni rezultat u proizvodnji
šećerne repe. Kod varijante gdje korovi nisu uništavani niti kemijski-herbicidima, niti
mehanički-okopavanjem, masa korova u drugoj dekadi srpnja iznosila je prosječno 4.012
g/m 2 , s ukupno 83,1 jedinkom korova po m 2 . Od ukupne mase više – 3.713 g ili 60,5
korovskih biljaka, otpadalo je na širokolisne korove, a svega 299 ili 22,6 korova na uskolisne.
Od korova najzastupljeniji su bili Ambrosia artemisifolia, Amaranthus retroflexus,
Polygonum persicarie i Echinochloa crus galli. Zakorovljene varijante, gdje korovi nisu
suzbijani, su dale veoma nizak prinos korijena od svega 4,9 t/ha, uz digestiju 11,91%,
iskorištenje 9,83% i prinos šećera svega 0,48 t/ha.
Suzbijanje korova znatno je smanjilo prisustvo korova u repi, tako da je u drugoj dekadi
srpnja masa korova iznosila prosječno 401,4 g/m 2 , odnosno bilo je 8 korovskih biljaka. Manje
efikasna zaštita bila je u suhoj 2003. godini, kada je nakon zaštite u repištu ostalo znatno više
korova. Koeficijent efikasnosti bio je visok i u prosjeku je iznosio 89,9%. Najmanje korova
preostalo je pri okopavanju i kemijskom suzbijanju nakon nicanja u više navrata (14.-16 i 21.-
22. travnja te 4.-6. svibnja) korištenjem herbicida Goltix WP 70, Betanal progres OF, Lontrel
300 i Focus ultra. Prosječni prinos korijena, uz suzbijanje korova, iznosio je 48,45 t/ha,
digestija 14,28%, iskorištenje 12,0% i prinos šećera 5,69 t/ha.
Kvalitativni podaci
Poboljšanje bioloških, fizikalnih i kemijskih svojstava tla u konačnici će rezultirati
povećanjem prinosa šećerne repe, ali i drugih kultura koje se s njom uzgajaju u plodoredu.
Međutim, ipak je nepravedno samo kroz povećanje prinosa korijena šećerne repe mjeriti
pozitivne efekte primijenjenih postupaka u istraživanju. Kako je druge efekte novčano teško
valorizirati, financijski je izražen samo jedan parametar.
Zaključci
Ispitivane mjere gnojidbe karbokalkom (kalcijevo gnojivo) i stajnjakom na kiselom i
humusom slabo opskrbljenom tlu, dovele su do promjene njegovih kemijskih i bioloških
osobina te su utjecale na ostvaren proizvodni i financijski rezultat pri proizvodnji šećerne
repe.
Promjene u tlu ogledaju se u povećanju pH vrijednosti tla, povećanju ukupnog broja bakterija
i broja nesimbiotskog fiksatora dušika Azotobactera chroococcum, dok je ukupan broj gljiva
smanjen.
Prmjenom karbokalka povećan je broj biljaka u vađenju za 8%, prinos korijena za 8%,
digestija (apsolutno) za 0,23%, iskorištenje za 0,21% i prinos čistog šećera za 10%.
Primjenom stajnjaka povećan je broj biljaka u vađenju za 11%, prinos korijena za 16%,
digestija za 0,15%, iskorištenje za 0,03% i prinos čistog šećera za 16%.

Masa korovskih biljaka u drugoj dekadi srpnja na kontrolnim varijantama iznosila je
prosječno 4.012 g/m 2 , (83,1 korovske biljke). Od toga 3.713 g/m 2 , (60,5 biljaka) je bilo
širokolisnih, a znatno manje, 299 g/m 2 (22,6 biljaka) uskolisnih korova. Najčešći korovi su
bili Ambrosia artemisifolia, Amaranthus retroflexus, Polygonum persicarie i Echinochloa crus
galli.
Koeficijent efikasnosti na korove u varijantama uništavanja korova iznosio je 89,9%. Više
korova i manja efikasnost utvrđena je u suhoj 2003. godini. Pored okopavanja, primjena
herbicida u više navrata nakon nicanja bila je efikasnija od jednokratnog korištenja herbicida.
Primjenom karbokalka ostvarena je godišnja dobit od 577,73 kn /ha, a primjenom stajnjaka
dobit od 944,55 kn/ha.
Glavni istraživač
Prof. dr. sc. Andrija Kristek