Karmelski Vjesnik br. 2/2012 - Hrvatski Karmel
Karmelski Vjesnik br. 2/2012 - Hrvatski Karmel
Karmelski Vjesnik br. 2/2012 - Hrvatski Karmel
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
MLADOMISNICI U<<strong>br</strong> />
KARMELU SV. JOSIPA<<strong>br</strong> />
Mladomisnici Đakovačko-osječke nadbiskupije,<<strong>br</strong> />
2. srpnja pohodili su <strong>Karmel</strong> sv.<<strong>br</strong> />
Josipa u Breznici Đakovačkoj te euharistijskim<<strong>br</strong> />
slavljem zahvalili za molitvu kojom<<strong>br</strong> />
su sestre karmelićanke pratile njihov hod<<strong>br</strong> />
do oltara. U kapeli samostana misu je predvodio<<strong>br</strong> />
vlč. Mario Lešić, propovijedao je vlč.<<strong>br</strong> />
Davor Tomić, a koncele<strong>br</strong>irali su vlč. Josip<<strong>br</strong> />
Kešinović, vlč. Josip Levaković, vlč. Drago<<strong>br</strong> />
Marković, vlč. Josip Matas te duhovnik đakovačkog<<strong>br</strong> />
Bogoslovnog sjemeništa, mons.<<strong>br</strong> />
Bože Radoš. „Toliko ima sklopljenih ruku<<strong>br</strong> />
koje ujedinjuju život i po kojima Bog daje<<strong>br</strong> />
da nečiji hod dođe do cilja, a i kasnije kada<<strong>br</strong> />
stanu na put treba puno sklopljenih ruku<<strong>br</strong> />
da ono što je važno, što je bitno u svećeničkom<<strong>br</strong> />
životu, ne bude sporedno, nego<<strong>br</strong> />
da trajno daje život svećeničkom pozivu“,<<strong>br</strong> />
rekao je u pozdravnoj riječi mons. Radoš.<<strong>br</strong> />
Prisjećajući se svog mladomisničkog<<strong>br</strong> />
euharistijskog slavlja u <strong>Karmel</strong>u sv. Josipa,<<strong>br</strong> />
tada u Šarengradu, rekao je: „Danas<<strong>br</strong> />
zahvaljujemo i nastavljamo tradiciju koja<<strong>br</strong> />
je započela prije 22 godine. Sjećam se toga<<strong>br</strong> />
jer sam tada bio prva generacija i baš je bio<<strong>br</strong> />
2. srpnja, ponedjeljak, i isto evanđelje. Sve<<strong>br</strong> />
se poklapa kod Gospodina, ništa nije slučajno.<<strong>br</strong> />
Danas molimo Gospodina da naše<<strong>br</strong> />
sjemenište ne ostane prazno i da oni koji<<strong>br</strong> />
su u sjemeništu ne budu prazni nego ispunjeni<<strong>br</strong> />
Duhom. A imat ćemo i posebnu nakanu<<strong>br</strong> />
za karmelićanke i zvanja ove kuće.“<<strong>br</strong> />
Zahvaljujući Bogu na daru života i svećeničkog<<strong>br</strong> />
i redovničkog poziva, mladomisnik<<strong>br</strong> />
Tomić u svojoj homiliji istaknuo je<<strong>br</strong> />
kako je Isus „velikodušan sa svojim pozivima,<<strong>br</strong> />
pa neprestano zove ljude k sebi, te traži<<strong>br</strong> />
da ostave sve svoje i pođu. Ne pita tko što<<strong>br</strong> />
ima. Netko možda ima i dobar život, ali on<<strong>br</strong> />
opet zove jer zna da od njegove ponude bolje<<strong>br</strong> />
ponude ne postoje i zato se ne ustručava<<strong>br</strong> />
pozvati sve. Njega ne zanima tko je kakvoga<<strong>br</strong> />
položaja upravo iz toga razloga što nudi<<strong>br</strong> />
nešto što osim njega nitko ne može ponuditi.<<strong>br</strong> />
Ali vidimo da ima i svoje zahtjeve. Traži<<strong>br</strong> />
da se odreknemo svega što imamo.“<<strong>br</strong> />
Promišljajući o zahtjevima apostolskog<<strong>br</strong> />
poziva, propovjednik je primijetio: „Čini<<strong>br</strong> />
se da Bog redovito dolazi prekasno. I kad<<strong>br</strong> />
dođe, sve je već zauzeto. Čovjek se udomio,<<strong>br</strong> />
ima svoje zvanje, svoje društvo, pa je<<strong>br</strong> />
već rasporedio i vrijeme kad jednom ode<<strong>br</strong> />
u mirovinu. Kao da Boga nema i kao da<<strong>br</strong> />
on ne smije uopće prodrijeti u naš život.<<strong>br</strong> />
Kad nam pokuca na vrata ili srce, u pravilu<<strong>br</strong> />
smo već koječim zauzeti, pa kažemo: ´Molim<<strong>br</strong> />
te, samo ne mene, samo ne ja!´A Isus<<strong>br</strong> />
nam danas sasvim drukčije govori i upozorava<<strong>br</strong> />
na prolaznost vremena. Naglašava<<strong>br</strong> />
nadmoć života nad smrću. Smrt pripada<<strong>br</strong> />
prošlosti, a ti idi navješćuj budućnost, kraljevstvo<<strong>br</strong> />
Božje.“<<strong>br</strong> />
Kao „jedino oružje da se promijeni<<strong>br</strong> />
takva situacija“ mladomisnik Tomić vidi<<strong>br</strong> />
molitvu i smatra da je „svako zvanje plod<<strong>br</strong> />
nečije molitve“. Zahvaljujući karmelićankama<<strong>br</strong> />
za molitvenu potporu, završio je riječima:<<strong>br</strong> />
„Sad kada smo zaređeni, naš put<<strong>br</strong> />
tek počinje, pa vas stoga molimo da i dalje<<strong>br</strong> />
ostanemo uključeni u vaše molitve. I neka<<strong>br</strong> />
i dalje vaša i naša zadaća bude pomaganje<<strong>br</strong> />
mladićima i djevojkama da poslušaju Isusov<<strong>br</strong> />
glas koji u današnjem evanđelju poziva<<strong>br</strong> />
na odziv Njegovu pozivu.“<<strong>br</strong> />
Nakon mladomisničkog blagoslova, susret<<strong>br</strong> />
se nastavio u govornici gdje su se mladomisnici<<strong>br</strong> />
ukratko predstavili sestrama i<<strong>br</strong> />
podijelili iskustvo vlastitog poziva. Uz ovo<<strong>br</strong> />
već tradicionalno godišnje okupljanje, duhovnik<<strong>br</strong> />
Radoš predložio je da se u jednom<<strong>br</strong> />
semestru organizira i duhovna obnova za<<strong>br</strong> />
bogoslove u <strong>Karmel</strong>u sv. Josipa kao molitveno<<strong>br</strong> />
zajedništvo sa sestrama karmelićankama<<strong>br</strong> />
na putu na koji ih je Gospodin pozvao.<<strong>br</strong> />
+<<strong>br</strong> />
PRILOZI<<strong>br</strong> />
33