Sestrinski glasnik br. 3 / 2012. - Hrvatska udruga medicinskih sestara

VOL. 17 No. 3. DECEMBER 2012 ISSN 1331-7563<br />

E-ISSN 1848-705X<br />

SESTRINSKI GLASNIK<br />

NURSING JOURNAL<br />

SLUŽBENI ČASOPIS HRVATSKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA (HUMS)<br />

OFFICIAL JOURNAL OF THE CROATIAN NURSES ASSOCIATION (CNA)

VOL. 17 No. 3. PROSINAC 2012 ISSN 1331-7563<br />




SLUŽBENI ČASOPIS HRVATSKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA (HUMS)<br />

OFFICIAL JOURNAL OF THE CROATIAN NURSES ASSOCIATION (CNA)

Zamjenici glavnog i odgovornog urednika/<br />

Associate Editors<br />

Suzana Ribarić, Zagreb, Croatia, Aleksandra Vidoša, Zagreb, Croatia<br />

Urednički odbor/Editorial Board<br />

Mirjana Dumančić, Zagreb, Croatia; Josipa Biščan, Zagreb,<br />

Croatia; Majda Fajdetić, Zagreb, Croatia; Narcis Hudorović,<br />

Zagreb, Croatia; Mirjana Kozina, Zagreb, Croatia; Romanita<br />

Milojević, Zagreb, Croatia; Jadranka Mustajbegović, Zagreb,<br />

Croatia; Anica Prašnjak, Zagreb, Croatia, Đula Rušinović<br />

Sunara, Split, Croatia; Branka Rimac, Zagreb, Croatia; Zec<br />

Davor, Osijek, Croatia; Žarković Neven, Zagreb, Croatia<br />

Međunarodni izdavački savjet /<br />

International Editorial Council<br />

Pamela Austin Thompson (USA), Bojana Filej<br />

(Slovenia), Marie-France Liefgen (Luxemburg),<br />

Garry Maggi (USA), Paul de Raeve (Belgija)<br />

IMPRESSUM<br />

„Sestrinski glasnik” stručno-znanstveni je časopis Hrvatske udruge medicinskih sestara sa sjedištem u Zagrebu, Sortina 1a.<br />

Osnivač i vlasnik: Hrvatska udruga medicinskih sestara<br />

Lektor za hrvatski jezik / Croatian Language Editor<br />

Petra Gverić Katana<br />

SESTRINSKI GLASNIK/NURSING JOURNAL<br />

Glavna i odgovorna urednica / Editor-in-Chief<br />

Višnja Vičić-Hudorović<br />

Elektroničko izdanje / Nursing Newsletter online<br />

Vlasta Krešić, Damir Strapajević<br />

Izdavački savjet Sestrinskog glasnika/<br />

Nursing Journal Editorial Council<br />

Dragica Beštak ,Zagreb, Croatia; Josip Božić ,Varaždin, Croatia;<br />

Zoran Bradaš ,Zagreb, Croatia; Nevenka Brkić ,Zagreb, Croatia;<br />

Jasna Čepić ,Rijeka, Croatia; Bosiljka Devčić, Rijeka, Croatia; Marijeta<br />

Fištrek , Klenovnik, Croatia; Božica Ilijač ,Zagreb, Croatia; Jasna<br />

Ivasić , Zagreb, Croatia; Tanja Lupieri ,Zagreb, Croatia; Ružica<br />

Milković ,Slavonski Brod, Croatia; Marica Mišćanćuk , Zagreb,<br />

Croatia; Snježana Slabinjac Kordiš ,Zagreb, Croatia; Marina Stazić<br />

, Zagreb, Croatia; Rosana Svetić Čišić , Zagreb, Croatia; Mario<br />

Škalic, Zagreb, Croatia; Damir Važanić , Koprivnica, Croatia; Adelka<br />

Zoretić ,Zagreb, Croatia; Fabijan Župančić , Zagreb, Croatia.<br />

Tajnica uredništva / Secretary<br />

Renata Golubić, Marko Sentić<br />

Mission statement<br />

Nursing journal [NJ], Croatian Nurse Association offi cial publication, is a journal that brings a wide range of topics related to<br />

nursing. It is published three times per year. Apart from original scientifi c and professional papers from nursing and other<br />

related disciplines, the journal publishes translated texts, various documents, statistical data, reports, reviews, comments and<br />

various information (interviews, reportages) from nursing life. The Nursing Journal [NJ] provides a medium for the publication<br />

of high-quality original scientifi c reports that advances or illuminates nursing, healthcare science or practice and educates<br />

or entertains journal’s readers. NJ welcomes original articles, brief communications; case reports; editorials; historical pages;<br />

review articles; patient’s safety; workplace safety; letters to the editor. Papers are subjected to peer review by both the Editorial<br />

Board and invited reviewers. Nursing journal’s targeted audience are nurses, healthcare and biomedicine professionals<br />

and managers interested in continuous quality improvement, total quality management processes, clinical procedures and<br />

facilities. Nursing Journal informs its readers about current activities of the Croatian Nurses Association, central and branch<br />

offi ces, professional associations as well as social problems of health care workers with special attention paid to nurses.<br />

Žiro račun / Bank account<br />

Žiro-račun: 2402006-1100585350<br />

Nakladnik / Publisher<br />

Medicinska naklada<br />

Grafi čko oblikovanje / Design<br />

Grafi čki Studio „MM”<br />

UDK broj: 614.253.2<br />

Lektor za engleski jezik / English Language Translations<br />

Petra Gverić Katana<br />

Adresa / Address<br />

Hrvatska udruga medicinskih sestara<br />

Sortina 1a, 10 000 Zagreb, Hrvatska<br />

tel/fax: 01-655 0366,<br />

e-mail: glasnik@hums.hr; hums@hums.hr<br />

Naklada / Edition<br />

Pod rednim brojem 872 od 15. veljače 1995. godine Ministarstvo kulture, Sektor za informiranje, u skladu sa Zakonom o javnom<br />

informiranju, izdalo je potvrdu o prijavi novina i odobrilo njihovo izlaženje. Osnivač je lista Hrvatska udruga medicinskih sestara, a<br />

fi nancira se sredstvima Udruge ili uz pomoć drugih institucija i donatora. „Sestrinski glasnik” je četveromjesečnik i izlazi triput godišnje.<br />

Tekstovi objavljeni u Sestrinskom glasniku izražavaju mišljenje autora i ne moraju se isključivo podudarati<br />

s mišljenjem Uredništva ili službenim stavom Hrvatske udruge medicinskih sestara.<br />

2000

SESTRINSKI GLASNIK/NURSING JOURNAL<br />

VOL. 17 No. 3. DECEMBER 2012 ISSN 1331-7563<br />


Contents Vol. 17 No 3 (December 2012)<br />

UVODNI ČLANAK/EDITORIAL<br />

Sestrinski glasnik – Nursing Journal [2011.–2012. godina]<br />

Sestrinski glasnik – Nursing Journal [2011–2012]<br />

Višnja Vičić Hudorović 145<br />

GOST UREDNIK/INVITED EDITORIAL<br />

Mrežna stranica Hrvatske udruge medicinskih sestara -<br />

HUMS [www.hums.hr] – koliko je mrežna stranica važna<br />

za imidž HUMS-a?<br />

Website of the Croatian Nurses Association - CNA<br />

[www.hums.hr] - How much is a website important<br />

for the image of the CNA?<br />

Vlasta Krešić 148<br />

ORIGINALNI ČLANAK/ORIGINAL ARTICLE<br />

Arterijska hipertenzija u zagrebačkim srednjim školama<br />

Arterial hypertension in Zagreb secondary schools<br />

Snježana Fusić 150<br />


Edukacija oboljelih od glaukoma<br />

Education of patients with glaucoma<br />

Sanela Keserović, Josipa Rožman 155<br />


Uzroci i mogućnost rješavanja sukoba između<br />

medicinske sestre i bolesnika na bolničkom odjelu<br />

Causes and solutions of confl ict situations between<br />

nurses and patients on hospital wards<br />

Andreja Starčević, Valentina Košćak, Melita Mesar 162<br />

PREGLEDNI ČLANAK/REVIEW ARTICLE<br />

Patofi ziologija prekanceroza usne šupljine<br />

Pathophysiology of premalignant lesions of oral cavity<br />

Marijana Burum, Romano Šnajder, Neven Žarković 169<br />


Stres i suočavanje sa stresom – primjer zdravstvenog osoblja<br />

Stress and coping – an example of medical staff<br />

Irena Matulović, Tanja Rončević, Joško Sindik 174<br />

Online articles associated with this issue can be found at<br />

http://www.issuu.com/sestrinskiglasnik<br />


Psihološki aspekti lumbalnog bolnog sindroma<br />

Psychological aspects of low back pain<br />

Ljerka Armano, Biljana Kurtović 178<br />


Poremećaji sna hemodijaliziranih pacijenata<br />

Sleep disturbances in patients on hemodialysis<br />

Matija Lukač 188<br />

SIGURNOST BOLESNIKA/PATIENT SAFETY<br />

Izvantjelesna membranska oksigenacija u<br />

kardiokirurškoj jedinici intenzivnog liječenja<br />

Extracorporeal membrane oxygenation in<br />

cardiac intensive care unit<br />

Mihaela Stanec 192<br />

SIGURNOST BOLESNIKA/PATIENT SAFETY<br />

Suho razvlačenje gips-longete i ušteda materijala<br />

Dry bed plasters splints and material saving<br />

Mario Aničić 201<br />

KRATKO PRIOPČENJE/BRIEF COMMUNICATION<br />

Deveti tečaj trajne edukacije Onkološko-hematološkog<br />

društva, Hrvatska udruga medicinskih sestara<br />

[Baška, otok Krk, 18.-20. listopada 2012.]<br />

9th Educational Course of Oncological and Hematological<br />

Society, the Croatian Nurses Association<br />

[Baska, Island Krk, October 18th to 20th 2012]<br />

Marica Miščanćuk 204<br />


Novoizabrana predsjednica Onkološko-hematološkog<br />

društva, Hrvatska udruga medicinskih sestara<br />

[Branka Svetec]<br />

The newly elected president - Oncological and<br />

Hematological Society, Croatian Nurses Association<br />

[Branka Svetec]<br />

Višnja Vičić Hudorović 207


Novoizabrana predsjednica Hrvatske udruge<br />

medicinskih sestara [Mirjana Dumančić]<br />

The newly elected president of the Croatian<br />

Nurses Association [Mirjana Dumančić]<br />

Višnja Vičić Hudorović 208<br />

PISMO UREDNIKU/LETTER TO THE EDITOR<br />

Društvo za kvalitetu Hrvatske udruge medicinskih<br />

sestara - HUMS [novo društvo HUMS-a]<br />

Society for Quality of Croatian Nurses Association -<br />

CNA [new society of CNA]<br />

Spomenka Vodopija Laketa 210<br />


Četvrti tečaj usavršavanja medicinskih sestara u pedijatriji;<br />

„Sekundarna prevencija u pedijatriji“<br />

[2.-4. ožujka 2012. godine, Slavonski Brod]<br />

4. Training Course for Nurses in Pediatrics, “Secondary<br />

prevention in pediatrics”<br />

[March 2.-4., 2012., Slavonski Brod]<br />

Željka Dujmić, Marija Bošnjak, Dragica Beštak, Kristina Kužnik 211<br />


Izvješće - 29. hrvatska proljetna pedijatrijska škola<br />

[Split, 16.-20. travnja 2012. godine]<br />

Report – 29th Croatian Spring Pediatric School<br />

[Split, April 16th to 20th 2012]<br />

Dragica Beštak, Kristina Kužnik 213<br />

SLIKOVNI PRIKAZ/IMAGES UN NURSING<br />

Godišnja skupština Onkološko-hematološkog društva<br />

Hrvatske udruge medicinskih sestara – HUMS-a<br />

[Baška, hotel Corinthia, 20. 10. 2012]<br />

Annual Meeting of Oncological and Hematological<br />

Society - Croatian Nurses Association - CNA<br />

[Hotel Corinthia, Baska, October 20th 2012]<br />

Gordana Mamić 215<br />

UPUTE AUTORIMA/INSTRUCTIONS FOR AUTHORS 217

Au tor za ko res pon den ci ju/Corresponding aut hor:<br />

Viš nja Vičić Hudorović, PSE<br />

Nursing school Vrapče, Zag reb, Bol nič ka ces ta 32<br />

Te l: 385-1-34 83 662<br />

Fax: 385-1-34 83 662<br />

E-mai l: vis nja.vicic-hudorovic@skole.hr<br />

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 17 (2012) 145–147 145<br />

Sestrinski glasnik – Nursing Journal [2011.–2012. godina]<br />

Sestrinski glasnik – Nursing Journal [2011–2012]<br />

Višnja Vičić Hudorović<br />

Glavna i odgovorna urednica Sestrinskoga glasnika - Nursing Journal<br />

Editor-in-Chief of Nursing Journal<br />

Received October 22 nd 2012 Accepted October 30 th 2012<br />

Ključne riječi: sestrinski glasnik • znanstveni časopis • sestrinstvo<br />

Kratki naslov: Sestrinski glasnik i 2011./2012. godina<br />

Keywords: Nursing Journal • scientifi c journal • nursing<br />

Running head: The Nursing Journal in 2011/2012<br />

Časopis „Sestrinski glasnik“/Nursing Journal izlazi od 1995.<br />

godine [1. slika], a prije godinu dana prvi broj novodizajniranog<br />

časopisa „Sestrinski glasnik“ - Nursing Journal [SG-<br />

NJ] izašao je iz tiska [1].<br />

Međutim, elektronska verzija časopisa pojavila se već tijekom<br />

studenoga 2011. godine kako bi se omogućila online<br />

rasprava, i to o sadržaju radova iz prvog, redizajniranog izdanja<br />

[Vol. 16: No 1-2]. Naime, novo uredništvo prihvatilo je<br />

tzv. „virtualnu konferencijsku koncepciju“ časopisa, u kojoj<br />

se prihvaćeni rukopis, zajedno sa svojim online komentarima<br />

objavljuje u tiskanom izdanju. Tako je implementirana<br />

ideja da se u tiskanom izdanju objavljuju članci i istodobno<br />

komentari čitateljstva koji se odnose na sadržaj prihvaćenih<br />

članaka za objavljivanje. Opisana ideja bila je na umu novom<br />

uredništvu i prije njegova imenovanja [2], iako provođenje<br />

ove misli u djelo nije bilo lako. Ponajprije, proračun za<br />

projekt nije bio defi niran, drugo, izdavač, „Medicinska naklada“<br />

[MN], nije se tehnički pripremio za provođenje projekta<br />

[software], treće, eminentni stručnjaci s područja znanosti<br />

o sestrinstvu smatrali su da je zadatak preambiciozan.<br />

Projekt je fi nancirala Hrvatska udruga medicinskih sestara<br />

[HUMS] te je u prosincu 2012. godine iz tiska izašao prvi, redizajnirani<br />

broj časopisa SG-NJ [Vol. 16; No 1-2; str. 1-84] [2.<br />

slika].<br />

U doba izlaska tiskanog oblika, elektronski objavljeni primjerak<br />

časopisa na stranici www.issuu.com bio je dostupan<br />

čitateljstvu 20 dana prije izlaska tiskanog oblika. Čitateljstvo<br />

je prvi put imalo mogućnost pisanja elektronskih komentara<br />

o svim objavljenim sadržajima časopisa.<br />

Nadalje, čitatelji su uvidom u nove upute autorima o pisanju<br />

članaka mogli izvršiti uvid u upute o pisanju, redizajniranih<br />

i opsegom i sadržajem, novih kategorija članaka,<br />

za razliku od konvencionalnih u starijim izdanjima časopisa<br />

„Sestrinski glasnik“. Nove su kategorije članaka: kratko<br />

priopćenje/brief communication; povijesne stranice/<br />

historical pages; sigurnost bolesnika/patient safety; sigurnost<br />

na radnome mjestu/workplace safety; pismo uredniku/<br />

letter to the editor i slikovni prikaz/images in nursing [3, 4].<br />

Dakle, SG-NJ je u potrazi za novim oblicima i kategorijama<br />

članaka, posebice onih čiji su sadržaji povezani sa znanošću<br />

o sestrinstvu, te istodobno opisuju uporabu novih tehnologija,<br />

metoda i postupaka u sestrinstvu i njihov utjecaj<br />

na stvaranje novih vrijednosti u društvenoj zajednici. Sve<br />

navedeno prikazuje se čitateljstvu u tradicionalnome tiskanom<br />

obliku časopisa i u elektronskome obliku uz virtualnu<br />

konferenciju [elektronski komentari na prihvaćene sadržaje<br />

članaka]. Dosadašnji način provođenja prvobitne ideje pokazao<br />

je da su skeptici imali krivo.<br />

Od prosinca 2012. godine časopis je znatno napredovao<br />

kvantitetom, kvalitetom i brojem pogleda na mrežnim stranicama.<br />

Kao najučinkovitije poboljšanje verifi ciran je čimbenik<br />

slobodnog pristupa cijelom sadržaju Sestrinskoga<br />

glasnika i implementacija virtualne konferencije, tj. primanje<br />

elektronskih komentara čitateljstva tj. posjetitelja mrežnih<br />

stranica [5, 6]. Sljedeća je popularna značajka uvođenje<br />

kategorije „sigurnost bolesnika/patient safety“, u kojem se<br />

strukturiranim pregledom literature, prihvaćenim preporu-<br />

UVODNI ČLANAK/<br />

EDITORIAL

146 Sestrinski glasnik/Nursing Journal 17 (2012) 145–147<br />

SLIKA [1] Primjer naslovnice časopisa „Sestrinski glasnik“ prije redizajniranja<br />

i izdavanja u novom, elektroničkom obliku [web-driven].<br />

čenim smjernicama i osobnim iskustvima metoda/postupaka<br />

sestrinske znanosti iznalaze mogućnosti za poboljšanje<br />

kvalitete na specifi čnim područjima zdravstvene njege<br />

[7, 8].<br />

Od samog početka objavljivanja, redizajnirani SG-NJ zabilježio<br />

je znatan broj „pogleda“ na mreži [www.issuu.com/<br />

sestrinskiglasnik i www.hums.hr], gotovo istovjetan broju<br />

„pogleda“ na službenu stranicu HUMS-a, iako ona ima šest<br />

puta više sadržaja [9].<br />

Nekoliko čimbenika pridonijelo je ovom „fenomenu“, od<br />

kojih su najznačajniji:<br />

ad 1] široki opseg interesa/tema za objavljivanje; opseg s<br />

međunarodnim uredništva;<br />

ad 2] slobodan pristup sadržaju časopisa „rano-na“ mreži;<br />

ad 3] uvođenje pristupa tzv. virtualne konferencije [online<br />

rasprave/komentari], koji se objavljuju i u tiskanom izdanju;<br />

ad 4] izvješća sa sastanaka, stručnih radionica, izbornih<br />

skupština društava HUMS-a, u kategorijama članaka pismo<br />

uredniku (letter to the editor) kratko priopćenje (brief communication)<br />

i slikovni prikazi u sestrinstvu (images in nursing)<br />

[10, 11];<br />

ad 5] međunarodni izdavački savjet;<br />

ad 6] predstavljanje Sestrinskoga glasnika kao službenog<br />

časopisa Hrvatske udruge medicinskih sestara (www.hums.<br />

hr) uz pomoć donedavne predsjednice Branke Rimac, sadašnje<br />

predsjednice Mirjane Dumančić, predsjednice Upravnog<br />

odbor HUMS-a Josipe Bišćan, predsjednice Glavnog<br />

odbora HUMS-a Renate Golubić i drugih [9, 10]. Međutim,<br />

VOL. 16 NO. 1/2 DECEMBER 2011 ISSN 1331-7563<br />



SLUŽBENI ČASOPIS HRVATKE UDRUGE MEDICINSKIH SESTARA (HUMS)<br />

OFFICIAL JOURNAL OF THE CROATIAN NURSE ASSOCIATION (CNA)<br />

SLIKA [2] Naslovnica redizajniranog časopisa „Sestrinski glasnik“/Nursing<br />

Journal koja je istovjetna i u novom elektroničkom obliku [web-driven<br />

objavljivanje -issuu.com.sestrinskiglasnik].<br />

treba napomenuti da je jedan od manje očitih razloga znatnog<br />

povećanja mrežnih „pogleda“ [web-promet] na sadržaj<br />

časopisa postavljanje „Sestrinskoga glasnika“ na istaknut<br />

položaj na službenoj stranici HUMS-a [www.hums.hr]. Ideju<br />

o mjestu postavljanja aktivne veze za časopis na službenoj<br />

stranicu HUMS-a zamislila je i implementirala predsjednica<br />

povjerenstva za informatiku HUMS-a i urednica HUMS-ove<br />

mrežne stranice, Vlasta Krešić, kojoj dugujemo zahvalnost<br />

za dobra predviđanja uspješnosti časopisa.<br />

Nadalje, povećanje broja „pogleda“ [web-promet] pridonijelo<br />

je učinkovitom, brzom i poboljšanom razvoju grafi čkog<br />

dizajna časopisa kod izdavača [Medicinska naklada],<br />

te razvoju softwarea koji je mnogo dalje od jednostavnog<br />

održavanja časopisa [12].<br />

S novom glavnom urednicom na čelu, uz potporu novog<br />

uredničkog odbora [Dumančić, Mirjana, Bišćan, Josipa, Fajdetić,<br />

Majda, Hudorović, Narcis, Kozina, Mirjana, Milojević,<br />

Romanita, Mustajbegović, Jadranka, Prašnjak, Anica, Rušinović<br />

Sunara, Đula, Rimac, Branka, Zec, Davor, Žarković, Neven],<br />

i novim zamjenicama glavnog urednika [Ribarić, Suzana,<br />

Vidoša, Aleksandra], u posljednjem tromjesečju 2011.<br />

godine i tijekom 2012. godine [vol. XVI.-XVII.] izdano je pet<br />

svezaka na 383 stranice i objavljena su 102 članka, od čega<br />

77 stručnih i/ili znanstvenih članaka [1. tablica].<br />

Recentna statistika o „pogledima“ [web-promet] pokazuje<br />

da je dnevni broj preuzimanja objavljenih tekstova između<br />

37 i 45 [prosjek 38], i to za posljednji mjesec 2011. godine i<br />

prvih devet mjeseci 2012 godine. Od samog broja preuzetih<br />

članaka zanimljiviji je podatak o kategorijama članaka koji

TABLICA 1. U tijeku 2011. godine i u prvome tromjesečju 2012.<br />

godine [vol. XVI.-XVII.] tiskano je 5 svezaka na 383 stranice, a<br />

objavljena su 102 članka, od čega 77 stručnih i/ili znanstvenih<br />

članaka.<br />

Godina Volumen /<br />

Broj<br />

2011<br />


Broj<br />

stranica<br />

su zabilježili web-promet. Sve kategorije članaka pridonijele<br />

su povećanju broja „pogleda“ [web-promet] SG-NJ.<br />

Treba napomenuti da su svi objavljeni članci imali više od<br />

200 „pogleda“, a zbog statističke važnosti obrade podataka<br />

upravo je vrijednost veća od 200 mjesečnih „pogleda“<br />

na jedan članak u odnosu na broj „pogleda“ na sadržaj cijeloga<br />

časopisa statistički važna i zadovoljava uredništvo<br />

[zavisni uzorci malih vrijednosti].<br />

Zanimljiv je podatak da su radovi s najviše „pogleda“ u<br />

prvih devet mjeseci 2012. godine bili oni objavljeni u najcjenjenijim<br />

znanstvenim kategorijama, i to originalni članci<br />

(original articles), pregledni članci (review articles), „sigurnost<br />

bolesnika“ (patient safety) [6].<br />

U početku objavljivanja redizajniranog oblika časopisa<br />

osnovna je ideja bila mogućnost objavljivanja znanstvenih<br />

stručnih članaka s područja znanosti o sestrinstvu, i to<br />

u dva oblika - elektronskom i tiskanom. Međutim trebalo<br />

je uključiti mogućnost veće autorske slobode u sadržajima<br />

objavljenih članaka.<br />


Ukupan broj<br />

članaka<br />

Stručni i/ili<br />

znanstveni<br />

članci<br />

XVI/1-2 83 23 15<br />

XVI/3 60–143 17 14<br />

XVII/1 61 16 15<br />

XVII/2 62–142 18 15<br />

XVII/3 143–220 18 18<br />

Nakon znatnog godišnjeg rasta „pogleda [web-promet],<br />

početna ideja dokazala se dobrom i ova koncepcija časopisa<br />

zaslužuje daljnji razvoj.<br />

Danas prevladava mišljenje o potrebi uključivanja novih<br />

znanstvenih sadržaja u SG-NJ, društvenih medija [područja<br />

društvenih znanosti], posebice ekonomije zdravstva, istraživačkog<br />

novinarstva u zdravstvu i sl. Završno, u tijeku je<br />

postupak za dobivanje DOI-ja [digital object identifi er].<br />

Literatura<br />

[1] Borst H, Turina M, Von Segesser L, Beyersdorf F. European Journal of<br />

Cardio-Thoracic Surgery celebrates its 25th Anniversary: 1987–2012.<br />

Eur J Cardiothorac Surg 2012;42:1-7.<br />

[2] Von Segesser LK.. The fourth dimension for Interactive Cardiovascular<br />

and Thoracic Surgery–on-line video brings life to publications! Interact<br />

CardioVasc Thorac Surg 2003;2:1-6.<br />

[3] Lindberg DA. Information systems to support medical practice and<br />

scientifi c discovery. Methods Inform Med.1989;28:202-206.<br />

[4] Sackett DL, Haynes RB, Guyatt GH, Tugwell P. Clinical Epidemiology:<br />

A Basic Science for Clinicial Medicine. 2nd ed. Boston, Mass: Little<br />

Brown & Co Inc;1991:173-186.<br />

[5] von Segesser LK. Writing off evidence in evidence-based medicine?<br />

Interact CardioVasc Thorac Surg 2003;2:403-4.<br />

[6] Dunning J, Prendergast B, Mackway-Jones K. Towards evidence-based<br />

medicine in cardiothoracic surgery: best BETs. Interact CardioVasc<br />

Thorac Surg 2003;2:405-9.<br />

[7] Kuhn TS. The Structure of Scientifi c Revolutions. Chicago, Ill: University<br />

of Chicago Press; 1970;.<br />

[8] Von Segesser LK.. www.icvts.org: the most frequent downloads improved<br />

feedback from an interactive publication. Interact CardioVasc<br />

Thorac Surg 2004;3:1-2.<br />

[9] Haynes RB, McKibbon KA, Fitzgerald D, Guyatt GH, Walker CJ, Sackett<br />

DL. How to keep up with the medical literature, V: access by personal<br />

computer to the medical literature. Ann Intern Med.1986;105:810-<br />

816.<br />

[10] Godfrey K. Simple linear regression in medical research. N Engl J Med.<br />

1985;313:1629-1636.<br />

[11] Von Segesser LK. Enhanced virtual conferencing on ICVTS: introduction<br />

of DOIs makes eComments citable. Interact CardioVasc Thorac Surg<br />

2006;5:331-2.<br />

[12] Haynes RB, Mulrow CD, Huth EJ, Altman DG, Gardner MJ. More informative<br />

abstracts revisited. Ann Intern Med.1990;113:69-76.

GOST UREDNIK/<br />

INVITED EDITORIAL<br />


Mrežna stranica Hrvatske udruge medicinskih sestara - HUMS [www.hums.hr] –<br />

koliko je mrežna stranica važna za imidž HUMS-a?<br />

Website of the Croatian Nurses Association - CNA [www.hums.hr] - How much is a<br />

website important for the image of the CNA?<br />

Vlasta Krešić<br />

Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klinika za kirurgiju, Klaićeva 16, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

Children´s Hospital Zagreb, Surgery Clinic, Klaićeva 16, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received September 19 st 2012 Accepted October 30 th 2012<br />

Ključne riječi: mrežna stranica • imidž • HUMS<br />

Kratki naslov: Mrežna stranica i HUMS<br />

Keywords: website • image • CNA<br />

Running head: Website and CNA<br />

Brz razvoj elektroničkih medija i računalnih mreža omogućio<br />

je veću uporabu računalnih tehnologija u mnogim područjima<br />

ljudske djelatnosti, pa tako i u sestrinstvu. Danas<br />

je World Wide Web možda i najvažniji alat promocije društvene<br />

zajednice, organizacije, udruge i sl. [1, 2].<br />

Da bi informacije vezane uz rad Hrvatske udruge medicinskih<br />

sestara [HUMS], zakonski akti vezani uz rad Udruge, ali<br />

i uz područje sestrinstva, i razmjena iskustava i komunikacija<br />

među medicinskim sestrama bili učinkovitiji i dostupniji,<br />

HUMS veliku važnost pridaje dizajniranju i održavanju svoje<br />

mrežne stranice [3, 4].<br />

Mrežna stranica Hrvatske udruge medicinskih sestara izrađena<br />

je u WebCMS sustavu koji omogućava da samostalno<br />

upravljamo izgledom, sadržajem i rasporedom sadržaja na<br />

svojim stranicama, koliko god česta bila potreba za tim. Na<br />

taj način potpuno autonomno i bez ikakvih dodatnih troškova<br />

upravljamo svojom ponudom sadržaja.<br />

Stranica je jednostavno osmišljena, pregledna i redovito<br />

ažurirana. U bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta medicinske<br />

sestre imaju dostupan uvid u:<br />


Vlasta Krešić, dipl. med. techn.<br />

President of the Committee for Information Technology,<br />

Editor of web page of CNA<br />

Children´s Hospital Zagreb, Surgery Clinic, Klaićeva 16, 10000<br />

Zagreb, Croatia<br />

Tel: 385-1-46 00 110<br />

Fax:385-1-46 00 160<br />

E-mail:vlasta.kresic@zg.t-com.hr<br />

Ad 1] Zakonske akte vezane uz rad HUMS-a;<br />

Ad 2] Aktivnosti vezane uz rad Udruge;<br />

Ad 3] Izvješća o radu svih zakonskih tijela Udruge: Upravni<br />

odbor, Nadzorni odbor, rad stručnih društava, podružnica,<br />

itd.;<br />

Ad 4] Međunarodnu suradnju HUMS-a;<br />

Ad 5] Publikacije;<br />

Ad 6] Obavijesti o stručnim usavršavanjima za medicinske<br />

sestre.<br />

Za razliku od drugih medija, mrežna tehnologija omogućava<br />

egzaktno mjerenje uspješnosti svake internetske stranice<br />

[3, 4]. Tako i mi imamo pokazatelje na koje smo ponosni,<br />

a predstavljeni su u Izvješću na sastanku Glavnog odbora,<br />

13. rujna 2012. godine.<br />

Zaključno s 10. rujnom 2012. godine na mrežnoj stranici<br />

HUMS-a ukupno su 133 objave i to:<br />

Ad 1] 107 aktivnih objava;<br />

Ad 2] 26 arhiviranih objava.<br />

Od 1. siječnja do 10. rujna 2012. godine sustav bilježi sljedeći<br />

broj „pogleda“ [web-promet], i to:<br />

Ad 1] Ukupan broj „pogleda“ na stranici od 1. siječnja do 12.<br />

rujna 2012. godine: 68738;<br />

Ad 2] Mjesečni broj „pogleda“ bio je 7600;<br />

Ad 3] Dnevni broj „pogleda“ bio je 200-250;<br />

Ad 4] Ukupna vrijednost broja „pogleda“ bila je 72.917.<br />

Najčešće posjećeni sadržaji na stranici HUMS-a prikazani su<br />

u tablici [1. tablica] bili su:

TABLICA 1. Taksativni prikaz broja „pogleda“ prema vrsti sadržaja<br />

na web-stranici HUMS-a.<br />

Časopis „SESTRINSKI GLASNIK“ 10 286 klikova<br />

Rubrika „Dokumenti“ 5701 klikova<br />

Rubrika „Članstvo“ / „Stručna društva“ 3739 klikova<br />

Rubrika „O nama“ 2838 klikova<br />

Rubrika „Ciljevi HUMS-a“ 2543 klikova<br />

Rubrika „Podružnice“ 2538 klikova<br />

Međunarodna suradnja 1271 klikova<br />

U tablici [2. tablica] grafi čki je prikaz broja „pogleda“ prema<br />

vrstama sadržaja na stranici HUMS-a. Grafi čki prikaz<br />

verifi cira da je broj „pogleda“ na sadržaj rubrike „Sestrinski<br />

glasnik“ u odnosu na ostalih pet sadržaja mrežne stranice<br />

HUMS-a 10286-18175 „pogleda“. Zaključuje se da je sadržaj<br />

rubrike „Sestrinski glasnik“ najposjećeniji sadržaj te je oko<br />

60% svih „pogleda“. Analiza „pogleda“ [ mrežni promet],<br />

verifi cira da je časopis „Sestrinski glasnik/Nursing Journal“<br />

najpopularniji sadržaj HUMS-ove mrežne stranice te je posljedično<br />

najveći promotor rada i popularizacije HUMS-a.<br />

TABLICA 2. Grafi čki prikaz verifi cira kako je broj „pogleda“ na sadržaj rubrike<br />

„Sestrinski glasnik“ u odnosu na ostalih pet sadržaja 10286-18175.<br />

Sestrinski glasnik najpopularniji je sadržaj postavljen na HUMS-ovoj<br />

mrežnoj stranici u odnosu na ostale sadržaje [Sestrinski glasnik 60%: ostali<br />

sadržaji 40%].<br />


Sestrinski<br />

glasnik<br />



Dokumenti Članstvo -<br />

Stručna<br />

društva<br />



2543 2538<br />


O nama Ciljevi HUMS-a Podružnice Međunarodna<br />

suradnja<br />

Provođenjem zadanih aktivnosti, Povjerenstvo za informati<br />

ku HUMS-a pridonijelo je znatnom povećanju broja „pogleda“<br />

na sve navedene sadržaje, a posebice na broj „pogleda“<br />

sadržaju časopisa „Sestrinski glasnik“. Tijekom<br />

devet mjeseci 2012. godine povjerenstvo za informatiku<br />

HUMS-a provodilo je sljedeće aktivnosti, uz dolje navedene<br />

rezultate:<br />

Ad 1] Od siječnja do rujna 2012. godine na mrežnoj stranici<br />

HUMS-a objavljeno 38 objava/sadržaja;<br />

Ad 2] Ažurirana rubrika „Dokumenti“: Svi zakonski dokumenti<br />

vezani uz HUMS-ov rad dostupni su na mrežnoj stranici<br />

[mogućnost čitanja i spisa];<br />

Ad 3] Posebna rubrika (aktivni link) na webu za časopis „Sestrinski<br />

glasnik“ – dizajnirana arhiva svih objavljenih brojeva<br />

časopisa „Sestrinski glasnik“ od 2007. do 2012. godine;<br />

Ad 4] Posebna rubrika [aktivni link] na webu: SENS (Sout<br />

Eastern Nursing Skills);<br />

Ad 5] Posebna rubrika [aktivni link] na webu: najava događaja<br />

– raspored stručnih događanja prema kalendarskom<br />

rasporedu [tzv.„Shortcut“].<br />

I za kraj, želim prenijeti najvažniju poruku: nema opravdanja<br />

za zanemarivanje mrežne stranice. To možemo usporediti<br />

s vrtom ispred kuće - ako travu niste pokosili od prošle<br />

sezone, nitko vam neće vjerovati da je unutra prekrasno.<br />

SLIKA [1] Sučelje HUMS-ove mrežne stranice.<br />


[1] Kuhn TS. The Structure of Scientifi c Revolutions. Chicago, Ill: University<br />

of Chicago Press; 1970.<br />

[2] Sackett DL, Haynes RB, Guyatt GH, Tugwell P. Clinical Epidemiology:<br />

A Basic Science for Clinicial Medicine. 2nd ed. Boston, Mass: Little<br />

Brown & Co Inc;1991:173-186.<br />

[3] Vičić-Hudorović V, Zidarić M. Sestrinski glasnik - nov pristup znanjima<br />

sestrinske specijalnosti. Sestrinski glasnik 2012; 2: 69-74.<br />

[4] Lindberg DA. Information systems to support medical practice and<br />

scientifi c discovery. Methods Inform Med.1989;28:202-206.<br />

[5] Haynes RB, McKibbon KA, Fitzgerald D, Guyatt GH, Walker CJ, Sackett<br />

DL. How to keep up with the medical literature, V: access by personal<br />

computer to the medical literature. Ann Intern Med.1986;105:810-<br />


[6] Bulpitt CJ. Confi dence intervals. Lancet.1987;1:494-497.

ORIGINALNI ČLANAK/<br />

ORIGINAL ARTICLE<br />


Arterijska hipertenzija u zagrebačkim srednjim školama<br />

Arterial hypertension in Zagreb secondary schools<br />

Snježana Fusić<br />

Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klinika za pedijatriju, Klaićeva 16, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

Children´s Hospital Zagreb, Pediatric Clinic, Klaićeva 16, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received September 21 st 2012 Accepted October 28 th 2012<br />

Sažetak:<br />

Mnogobrojne svjetske studije upućuju da hipertenziji u odraslih prethodi povećani krvni tlak u dječjoj i adolescentnoj dobi. Otkrivanje i liječenje hipertenzije u dječjoj i<br />

adolescentnoj dobi postaje prioritet u razvijenim zemljama. Hipertenziju povezujemo s nezdravim stilovima života i prekomjernom tjelesnom težinom. Hipertenzija uz<br />

preuhranjenost predstavlja globalnu epidemiju od koje boluje sve više djece i mladih ljudi. Kakvo je stanje u srednjim školama u Zagrebu?<br />

Da bismo dobili odgovor na postavljeno pitanje, organizirana je javnozdravstvena akcija povodom Međunarodnog dana sestrinstva. Pripremljen je „screening“ program<br />

po uzoru na programe koje provode medicinske sestre u Sjedinjenim Američkim Državama, kojim se može naći djecu s povećanim zdravstvenim rizikom na temelju<br />

povećana indeksa tjelesne mase, visokog normalnog i visokog krvnog tlaka u srednjoškolskoj populaciji. Mjerila se tjelesna težina, visina, indeks tjelesne mase i<br />

krvni tlak u četirima zagrebačkim srednjim školama.<br />

Ključne riječi: hipertenzija • indeks tjelesne mase • adolescent • dijete • medicinska sestra<br />

Kratki naslov: Arterijska hipertenzija i srednje škole<br />

Abstract:<br />

Numerous global studies suggest that hypertension in adults precedes increased blood pressure in children and adolescents. Detection and treatment of hypertension<br />

in children and adolescents is becoming a priority in developed countries. Hypertension is associated with unhealthy lifestyle and overweight. Hypertension with<br />

overweight is a global epidemic that aff ects so many children and young people. What is the situation in secondary schools in Zagreb?<br />

To get an answer, we organized a public health action on the International Day of Nursing. We prepared a screening program based on the programs implemented by<br />

nurses in the United States, through which one can fi nd children with increased health risk taking into consideration increased body mass index, high-normal and high<br />

blood pressure in the high school population. Body weight, height, body mass index and blood pressure were measured in Zagreb, in four high schools.<br />

Keywords: hypertension • body mass index • adolescent • child • nurse<br />

Running head: Arterial hypertension and secondary schools<br />

Uvod<br />

Hipertenzija je velik javnozdravstveni problem u cijelome<br />

svijetu. Mnoge epidemiološke studije upućuju da hipertenzija<br />

pripada najvažnijim faktorima rizika za obolijevanje<br />

i smrtnost od kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i bubrežnih<br />

bolesti [1, 2, 3].<br />

Učestalost je hipertenzije u odraslih u svijetu od 25-40% i<br />

Svjetska zdravstvena organizacija [World Health Organization<br />

- WHO] navodi je kao vodeći uzrok smrtnosti u odraslog<br />

stanovništva [4, 5, 6, 7].<br />


Snježana Fusić<br />

Children´s Hospital Zagreb, Pediatric Clinic, Klaićeva 16, 10000<br />

Zagreb, Croatia<br />



E-mail:snjezana.fusic@kdb.hr<br />

Povećana prevalencija prekomjerne tjelesne težine i hipertenzije<br />

u djece u posljednjih nekoliko godina ističe potrebu<br />

za agresivnijim pristupom u otkrivanju i dijagnosticiranju<br />

povišenog krvnog tlaka u dječjoj i adolescentnoj dobi. Rano<br />

liječenje važno je da bi se smanjio rizik od kardiovaskularnog<br />

morbiditeta u odrasloj dobi [8].<br />

Postavljanje dijagnoze hipertenzije u djece specifi čno je jer<br />

su vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog tlaka različite za pojedine<br />

dobne skupine, spol i centile visine za dob. To znači<br />

da je za svako dijete potrebno uvrstiti vrijednosti u tablice i<br />

normograme za visinu, a zatim pravilno uvrstiti i očitati podatke<br />

iz tablica i percentilama za krvni tlak.<br />

Hipertenzijom u djece smatra se ona vrijednost krvnog tlaka<br />

koja je jednaka ili viša od 95 centila za određenu dob,<br />

spol i visinu. Normalan je tlak manji od 90 centila. Predhipertenzija<br />

ili visok normalni krvni tlak jest onaj između 90 i<br />

95 centila [9, 10, 11, 12, 13, 14, 15].

U Republici Hrvatskoj [RH] najčešće se upotrebljavaju tablice<br />

Rossnera i suradnika iz 1993. godine, izrađene na temelju<br />

rezultata mjerenja dječje populacije u SAD-u [16].<br />

Uz potporu Hrvatskog društva za hipertenziju 2010. godine<br />

prevedeni su na hrvatski jezik sljedeći dokumenti: Preporuke<br />

Europskog društva za hipertenziju: Postupak kod visokog<br />

arterijskog tlaka u djece i adolescenata.<br />

Smatra se da adolescenti s vrijednostima arterijskog tlaka<br />

120/80 mm Hg ili višim [iako manjim od 90. centile za dob<br />

spol i visinu] također imaju visok normalni arterijski tlak<br />

[17].<br />

Visok tlak u adolescenata viši je ili jednak vrijednosti od<br />

140/90 mm Hg [18].<br />

Prema smjernicama za liječenje i dijagnosticiranje hipertenzije<br />

Europskog društva za hipertenziju i Europskog kardiološkog<br />

društva iz 2007. Godine, defi nicija i klasifi kacija arterijskog<br />

tlaka u mmHg jest: optimalan manji od 120/80; normalan<br />

od 120-129/80-84; visoko normalan od 130-139/85-<br />

89; hipertenzija jednako ili više 140/90.<br />

Kriterij za ocjenu prehrambenog stanja koje preporučuje<br />

SZO/WHO od 1995. godine je indeks tjelesne mase [ITM].<br />

Ako je ITM manji ili jednak 18,49, to je pothranjenost ili mršavost,<br />

od 18,5 do 24,99 normalna uhranjenost, od 25,0 do<br />

29,99 I. stupanj pretilosti, od 30.0- 39,99 II. stupanj pretilosti<br />

te više ili jednako 40 III. stupanj pretilosti [19].<br />

U RH su Jureša i suradnici 2011. godine predstavili Hrvatske<br />

referentne vrijednosti tjelesne mase, tjelesne visine i indeksa<br />

tjelesne mase kod dječaka i djevojčica u dobi od 6,5 do 18,5<br />

godina [20].<br />

Prema navedenim smjernicama u RH su referentne vrijednosti:<br />

Pothranjenost je ispod 5 th.<br />

5 centila za indeks tjelesne mase za djevojke od 17,5 godina<br />

iznosi 17,35, a za dječake 17,94<br />

Normalna je težina od 5 th do 89 th.<br />


iznosi 25,15, a za dječake 27,37<br />

Prekomjerna je težina od 90 do 95 th.<br />

Pretilost je jednaka ili veća od 95 th.<br />


iznosi 26,77, a za dječake 29,38.<br />

Danas je sve jasnije da su prekomjerna tjelesna težina i povišen<br />

krvni tlak u djetinjstvu i adolescenciji put ka povišenu<br />

krvnom tlaku u odrasloj dobi. Stoga treba voditi brigu<br />

da preventivne mjere započnemo dovoljno rano. Pritom ne<br />

treba zaboraviti važnost pravilne prehrane i kontrole mjerenja<br />

krvnog tlaka.<br />

Zdravoj prehrani djece u društvu već se od vrtića, pa preko<br />

osnovne škole i prehrane studenata posvećuje posebna<br />

pozornost. Treba naglasitida nijedna zagrebačka srednja<br />

škola nema organiziranu prehranu za učenike.<br />


Cilj istraživanja<br />

Procijeniti zdravstveni rizik u srednjoškolskoj populaciji na<br />

osnovi indeksa tjelesne mase.<br />

Saznati kakav je indeks tjelesne mase i krvni tlak u adolescenata<br />

u zagrebačkim srednjim školama.<br />

Metode / Ispitanici<br />

Izrađena je retrospektivna analiza podataka dobivenih iz<br />

javnozdravstvene akcije održane povodom međunarodnog<br />

Dana sestrinstva 2011. godine.<br />

Akcija je provedena nakon opsežnih priprema i sljedećih<br />

aktivnosti:<br />

1] Dobivena su odobrenja za istraživanje;<br />

2] Posebno su educirane polaznice četvrtog razreda Srednje<br />

škole za medicinske sestre u Vinogradskoj - Zagreb;<br />

3] Stručna nastavnica iz zdravstvene njege djeteta osposobila<br />

je timove za mjerenje: tjelesne težine, tjelesne visine,<br />

krvnog tlaka;<br />

4] Svaki tim imao je voditelja, i to licenciranu medicinsku<br />

sestru iz Klinike za dječje bolesti u Zagrebu;<br />

5] Nabavljene su profesionalne vage s visinomjerima Seca<br />

799 i tlakomjeri Omron HEM- 7221- E;<br />

6] Djeci je mjerena tjelesna težina u laganoj odjeći bez cipela;<br />

7] Krvni tlak mjeren je oscilometrijskim tlakomjerom u sjedećem<br />

položaju, na desnoj nadlaktici nakon pet minuta<br />

sjedenja;<br />

8] Mjerenja su izrađena na prigodnom uzorku od 721 adolescenta<br />

između 15 i 20 godina koji su se dobrovoljno<br />

uključili u javnozdravstvenu akciju.<br />

Radi dobivanja rezultata analizirani su podaci 412 učenika<br />

završnih, četvrtih, razreda između 17 i 20 godina, i to iz četiri<br />

zagrebačke srednje škole.<br />

Indeks tjelesne mase analiziran je prema kriterijima za ocjenu<br />

prehrambenog stanja koji preporučuje SZO/WHO.<br />

Analiza izmjerenih vrijednosti krvnog tlaka učinjena je prema<br />

smjernicama za liječenje i dijagnosticiranje hipertenzije<br />

Europskog društva za hipertenziju i Europskog kardiološkog<br />

društva.<br />

Rezultati<br />

U radu je grafi čki prikazana analiza podataka dobivenih na<br />

412 učenika završnih razreda srednje škole [271 djevojka i<br />

141 mladić između 17 i 20 godina]. Srednja je dob 17,5 godina.<br />

Nedostatnu tjelesnu težinu imalo je 4 % ispitanika, 4% mladića<br />

i 6 % djevojaka.<br />

Preteško 15 % ispitanika, 17 % mladića i 18% djevojaka.<br />

Pretilo je 3% ispitanika, 4% mladića i 3 % djevojaka [slika 1,<br />

2, 3].<br />

Prevalencija visoko normalnog krvnog tlaka je 11%, 20% u<br />

mladića i 7% u djevojaka.<br />

Hipertenziju je imalo 12 % ispitanika, 29 % mladića i 3 %<br />

djevojaka [slika 4, 5, 6].



SVI<br />

BMI 30 4%<br />

SLIKA [1] Indeks tjelesne mase - body mass index [ITM / BMI] - svi ispitanici.<br />


M<br />


SLIKA [2] Indeks tjelesne mase - body mass index [ITM / BMI] dječaci.<br />


Ž<br />


SLIKA [3] Indeks tjelesne mase- body mass index [ITM / BMI] djevojke.<br />

SLIKA [4] Vrijednosti krvnog tlaka - svi ispitanici.<br />

SLIKA [5] Vrijednosti krvnog tlaka - dječaci.<br />

SLIKA [6] Vrijednosti krvnog tlaka - djevojke<br />


SVI<br />

O 53%<br />

2 N 24%<br />

3 V 11%<br />

4 H 12%<br />


M<br />

O 19%<br />



4 H 29%<br />

Ž<br />

1 O 70%<br />



4 H 3%

Rasprava<br />

Rezultati pokazuju stanje u četirima zagrebačkim srednjim<br />

školama, i mogu se usporediti s rezultatima drugih studija.<br />

Učestalost hipertenzije se u djece i mladih, ovisno o kriterijima<br />

i dobi ispitanika, kreće od 1 do 12 % [25]. U RH je 2004.<br />

godine provedeno istraživanje na reprezentativnom uzorku<br />

od 944 ispitanika, koji pokazuje da je pretilih srednjoškolaca<br />

u starosnoj dobi od 17,5 godina bilo: 4,2% mladića i 1,3%<br />

djevojaka [25]. Na našem uzorku pretilo je 4% mladića i 3 %<br />

djevojaka. U studiji iz 2004. godine preteško je bilo 16,1 %<br />

mladića i 6,7 % djevojaka, dok je na našem uzorku iz 2011.<br />

godine utvrđeno da je preteško 17 % mladića i 18% djevojčica.<br />

Rezultati anketa iz grada Koprivnice, uzorak od 756<br />

srednjoškolaca između 15 i 18 godina pokazuje u daljnjem<br />

tekstu opisane rezultate [21]. U anketi iz grada Koprivnice iz<br />

2008. godine verifi ciraju da je prekomjerna tjelesna težina<br />

zabilježena kod 6,4% ispitanika, a pretilo je 3,2% ispitanika.<br />

U gradu Zagrebu 2011. godine utvrđena je prekomjerna težina<br />

u 15% ispitanika, a pretilo je 3% ispitanika. U Koprivnici<br />

je visoko normalan krvni tlak imalo 16,1 % ispitanika [17%<br />

mladića i 4,2 % djevojaka].<br />

Prevalencija visoko normalnog krvnog tlaka u srednjim<br />

školama u gradu Zagrebu je 11% [20% u dječaka i 7% u djevojčica].<br />

Rezultati iz grada Koprivnice pokazuju da hipertenziju ima<br />

6,4 % ispitanika [11,7 % dječaka i nijedna djevojčica].<br />

Prema našim rezultatima, hipertenziju je imalo 12 % ispitanika<br />

[29 % dječaka i 3 % djevojčica].<br />

Rezultati velike epidemiološke studije za školsku djecu u<br />

RH, koji su objavljeni 2012. godine na uzorku od 956 učenika<br />

osmih razreda osnovne škole pokazuju da je prevalencija<br />

visoko normalnog krvnog tlaka 32,7 %, 28,5 % kod djevojčica<br />

i 36,8 % dječaka Prevalencija hipertenzije je 1,3 %,<br />

1,7 kod djevojčica i 1% dječaka [22].<br />

Rezultati mjerenja i anketa provedenih u RH potvrđuju<br />

trendove o kojima izvještavaju rezultati najcitiranijih svjetskih<br />

studija [8]. To se vidi u povećanju broja djece s povišenom<br />

tjelesnom težinom i indeksom tjelesne mase. Nadalje,<br />

sve više djece ima visoko normalni ili visoki krvni tlak. Znanstveno<br />

je verifi cirano da visoko normalan krvni tlak u adolescentnoj<br />

dobi može uzrokovati pravu hipertenziju u odrasloj<br />

dobi [17]. Rezultati nacionalne epidemiološke studije o<br />

hipertenziji u RH [EH UH], provedenoj na odrasloj populaciji,<br />

pokazuju prevalenciju koja ukupno iznosi 37,5 % [24]. Ako<br />

usporedimo navedene rezultate s rezultatima dobivenima<br />

u našoj studiji. koja je provedena u zagrebačkim srednjim<br />

školama, i zbrojimo postotke visoko normalnog i visokog<br />

krvnog tlaka u adolescenata, dobiva se vrijednost od 23%<br />

mogućih hipertoničara u odrasloj dobi, što je velik postotak<br />

za mlade, i velikom se brzinom približava rezultatima koji<br />

opisuju prevalenciju u odrasloj dobi.<br />

Prevalencija hipertenzije u školske djece mijenja se od 11,4<br />

do 19,4 % nakon prvog; 3,8 do 9,5% nakon drugog i 2.2 do<br />

4,5 % nakon trećeg mjerenja [22]. Glavni je nedostatak naših<br />

rezultata što je mjerenje krvnog tlaka učinjeno samo jedanput.<br />


U preporukama Europskog društva za hipertenziju navodi<br />

se da je zadnjih godina ostvaren znatan napredak u prepoznavanju<br />

stanja u djece i adolescenata koja su često udružena<br />

s hipertenzijom ili su joj uzrok [17].<br />

Tako su verifi cirani prediktori nastanka hipertenzije, i to:<br />

hipertenzija u obiteljskoj anamnezi; način života obilježen<br />

sjedenjem; nepravilna prehrana; nedovoljna fi zička aktivnost;<br />

pretilost; pušenje; stres; niski socijalno-obrazovni status<br />

obitelji, Colovi standardi koji defi niraju prekomjernu težinu<br />

i pretilost za dječju populaciju [8, 18, 21, 22, 23, 17, 25,<br />

26, 27].<br />

Stoga je potrebno uložiti dodatne napore s ciljem normalizacije<br />

vrijednosti arterijskog tlaka, odnosno, sprečavanja<br />

progresije visoko normalnog krvnog tlaka u mladosti radi<br />

prevencije nastanka hipertenzije u odrasloj dobi [17].<br />

U SAD-u i zemljama zapadne Europe, u organizaciji preventivnih<br />

mjera i promociji zdravlja, najvažniju ulogu imaju „<br />

Školske medicinske sestre „ [23].<br />

Kako su medicinske sestre u svijetu, i u RH, osposobljene<br />

samostalno djelovati na području promjene životnih stilova<br />

radi očuvanja i unapređenja zdravlja, u RH bi ih trebalo<br />

uključiti u organizaciju i koordinaciju između uprava i osoblja<br />

škola, obitelji, zajednice i mladih. Ovo se posebice odnosi<br />

na organizaciju i nadzor pravilne prehrane, organiziranje<br />

sportskih aktivnosti i motivaciju mladih za uključivanje<br />

u suportivne programe. Primjerice, kao potpora ovom navodu,<br />

potrebno je napomenuti kako školske medicinske sestre<br />

provode „screening“ programe kojima pronalaze djecu<br />

s povećanim zdravstvenim rizikom na temelju povećana indeksa<br />

tjelesne mase u svim školama u 12 država u SAD-u<br />

(Arkansas, Florida, Illinois, Maine, Massachusetts, Missouri,<br />

New Mexico, North Dakota, Ohio, Texas, Virginia, West Virginia)<br />


U Hrvatskoj smo počeli prepoznavati i identifi cirati stanja<br />

koja kod djece uzrokuju hipertenziju, ali nedostaju nam korektivne<br />

akcije. Jedna od prvih trebala bi biti organizacija<br />

prehrane u srednjim školama.<br />

Zaključak<br />

Promocija zdravog načina života i preventivne mjere sljedeći<br />

su korak koji slijedi nakon identifi kacije problema povećanog<br />

zdravstvenog rizika kod srednjoškolske populacije u<br />

zagrebačkim školama. Potrebno je shvatiti važnost pravilne<br />

prehrane i kretanja te kontrole tjelesne težine i krvnog tlaka<br />

u dječjoj dobi s ciljem očuvanja i promocije zdravlja odrasle<br />

populacije. Radi ostvarivanja navedenih ciljeva educirane<br />

medicinske sestre imaju najvažnije mjesto.<br />

Zahvala<br />

Iskreno zahvaljujem na velikoj pomoći svim medicinskim<br />

sestrama Klinike za dječje bolesti u Zagrebu koje su sudjelovale<br />

u organizaciji i provođenju javnozdravstvene akcije<br />

povodom Međunarodnog dana sestrinstva. Osobito zahvaljujem<br />

stručnoj nastavnici Zdravstvene njege djeteta Srednje<br />

škole za medicinske sestre Vinogradska - Zagreb i njezinim<br />

učenicama.



[1] Berenson GS, Wattignney WA, Tracy R E et al. Ateroschlerosis of the<br />

aorta and cardiovascular risk factors in person aged 6 to 30 years and<br />

studied at necropsy (the Bogalusa Heart Study). Am J Cardiol 1992;<br />

70: 851-8.<br />

[2] Prospective Studies Collaboration. Age-specifi c relevance of usual<br />

blood pressure to vascular mortality. Meta analisis of individual data<br />

for one million adults in 61 prospective studies. Lancet 2002; 360:<br />

1903-13.<br />

[3] Bao W, Threefoot SA, Srinivasasan SR te al. Essential Hypertension predicted<br />

by tracing of elevated blood pressure from childhud to adulthood:<br />

the Bogalusa Heart Study, Am J Hyperttens,1995; 8 (7): 657-<br />


[4] Burt VL, Vhelton P, Prevalence of hypertension in US adult population.<br />

Results from The Thrid National National Healt and Nutrition Examination<br />

Survey, 1988-1991, Hypertension 1995; 256:305-13.<br />

[5] Kerney P M, Whelton M, Reyndols K, Muntner P, Whelton P K,He J.<br />

Global burden of Hypertension: analisis of worldwide data. Lancet<br />

2005;365:217-23.<br />

[6] Jelaković B, Zeljković - Vrkić T, Pećin I, Dika Z, Jovanović A. EH- UH<br />

istraživačka skupina. Results of Arterial Hypertension in Croatia. Results<br />

of EH- UH study. Acta Med Croatica 2007; 618 (3):287-92<br />

[7] Ezzati M, Lopez A D, Rodgers A, Vander Hoorn S, Muray CJ. Comparative<br />

Risk Assessment Colaborating Group. Selected major risk factors<br />

and global and regional burden of disease. Lancet 2002; 360: 1347-60<br />

[8] Malesta – Muncher R, Mitsnefes M. Managament of blood pressure in<br />

children. Current Opinion in Nephrology & Hypertension 2012; 21 (3):<br />

318-322<br />

[9] Report of Second Task Force on Blood Pressure Control in Children<br />

1987. Pediatrics 1987; 79:1-25.<br />

[10] Update on the 1987 Task Force Report on High Blood Pressure in Children<br />

and Adolescents: A Working Group Report from the National<br />

High Blood Pressure Educational Program. Pediatrics 1996; 98: 649-<br />


[11] The Fourth Report on the Diagnosis, Evalation and Treatment of High<br />

Blood Pressure in Children and Adolescents. Pediatrics 2004; 2 (3):<br />

555-76.<br />

[12] Meneghetti E, Viridis R, Strambi M et al. Blood pressure in childhood<br />

and adolescence: The Italian normal standards. Study Group on<br />

Hypertension of the Italian Society of Pediatric. J Hypertens. Oct,<br />

1999; 17 (10):1363-72.<br />

[13] Andre J L, Deschams jp, Guequeri R. Arterial blood pressure in 17067<br />

children and adolescents. Variation white age and height. Arch Fr Pediatr<br />

Aug- Sept, 1980; 37 (7): 477-82.<br />

[14] Plavec S. Referentne vrijednosti krvnog tlaka u djece i omladine. Lij.<br />

vjes.1980; 102:543-51.<br />

[15] Neuhauser H, Thamm M. Blood pressure measurement in the German<br />

Health Interview and Examination Survey for the Children and Adolescents<br />

(KiGGS). Metodology and initial results. Bundesgesundheitsblatt<br />

Gesundheitsforschung Gesundheitsschutz. May- Jun, 2007; 50<br />

(5-6): 728-35.<br />

[16] Rosner B, Prineas R J, Loggie JMH, Daniels SR. Blood pressure normograms<br />

for children and adolescents by height, sex and age in United<br />

States. J Pediatr. 1993;123: 871-86.<br />

[17] Postupak kod visokog arterijskog tlaka u djece i adolescenata: preporuke<br />

Europskog društva za hipertenziju, Interprint Hrvatsko društvo<br />

za hipertenziju, Zagreb, 2010<br />

[18] Čavlek T., Mandac V., Perković N., Gršić K. Čimbenici rizika za kardiovaskularne<br />

bolesti u školske djece. Paediatr Croat 2002;46:163–8<br />

[19] Valić F, Zdravstvena ekologija, Medicinska naklada, Zagreb. 2001<br />

[20] Jureša V, Musil V, Kujundžić Tiljak M, Hrvatske referentne vrijednosti<br />

tjelesne mase, tjelesne visine i indeksa tjelesne mase kod dječaka i<br />

djevojčica u dobi od 6,5 do 18,5 godina, Zagreb. 2011<br />

[21] Pećin I. Prehrana školaraca – neugodna realnost - rezultati vlastitih<br />

anketa. Hineka. 2008<br />

[22] Musil V, Marjeta M, Jureša V. Elevated Blood Pressure in School Children<br />

and Adolescents – Prevalence and Associated Risk Factors. Coll:<br />

Antropol.2012; 36 Suppl, 1: 147-15<br />

[23] Schantz, S. Child and adolescent obesity, BMI, and the school nurses<br />

role. NASN. Newsletter, July, 2007.<br />

[24] Epidemiološka studija hipertenzije u Hrvatskoj EH UH. Medix, svibanj/lipanj<br />

2010, broj 87/88.<br />

[25] Jureša V, Musil V, Majer M, Petrović D. Prehrana i tjelesna aktivnost<br />

kao čimbenici rizika od srčanožilnih bolesti u školske djece i mladih.<br />

Medicus.2010; 19.1: 35-39<br />

[26] Cole T J, Bellizzi M C, Flegal K M, Deitz W H. BMI ‘Cole standards’ BMJ.<br />

2000 May 6;320(7244);1240):<br />

[27] Smjernice za dijagnosticiranje i liječenje hipertenzije Europskog društva<br />

za hipertenziju i Europskog kardiološkog društva, Interprint Hrvatsko<br />

društvo za hipertenziju, Zagreb, 2007

Edukacija oboljelih od glaukoma<br />

Education of patients with glaucoma<br />

Sanela Keserović 1 , Josipa Rožman 1<br />

1 Opća bolnica Karlovac, Odjel za očne bolesti, A. Štampara 3, 47000 Karlovac, Hrvatska<br />


Sanela Keserović<br />

General Hospital Karlovac, Department of Ophtalmology, A.<br />

Štampara 3, 47000 Karlovac, Croatia<br />



E-mail:sanelakeserovic@hotmail.com<br />


1 General Hospital Karlovac, Department of Ophtalmology, A. Štampara 3, 47000 Karlovac, Croatia<br />

Received October 21 st 2012 Accepted October 28 th 2012<br />


Glaukom je drugi uzročnik sljepoće u razvijenim zemljama svijeta. Bolesnika treba educirati o kroničnoj prirodi bolesti, redovitom uzimanju lijekova, konzultacijama i<br />

pregledima kod oftamologa kako bi se očuvala funkcija vida, a time omogućila zadovoljavajuća kvaliteta života. Svakom bolesniku treba odrediti ciljni tlak, pri kojem<br />

će progresija bolesti biti zaustavljena ili odgođena. Cilj je istraživanja uputiti na važnost uloge medicinske sestre kao člana tima u edukaciji bolesnika s glaukomom,<br />

istražiti kako se bolesnici nose sa svojom bolešću, koliko utječe na njihov život te jesu li dovoljno educirani o bolesti, odnosno, istražiti koliko im je edukacija važna.<br />

Istraživanje je provedeno na uzorku od 100 ispitanika. U ispitivanje su uključeni bolesnici koji su bili hospitalizirani na Odjelu za očne bolesti Opće bolnice Karlovac, te<br />

koji su bili na pregledu u Ambulanti za glaukom Opće bolnice Karlovac.<br />

Kao metoda ispitivanja upotrijebljen je anketni upitnik. Svaki je ispitanik upoznat s ciljem ispitivanja i dao je svoj pristanak. Anketa je bila anonimna, a suglasnost za<br />

provedbu ispitivanja dobivena je od Etičkog povjerenstva Opće bolnice Karlovac.<br />

Rezultati istraživanja dobiveni su ručnom obradom podataka. Za pretvorbu brojčanih rezultata u grafi čki prikaz korišteno je osobno računalo. Odgovori na svako<br />

pitanje preoblikovani su u grafi čki prikaz, ispod svakog grafi čkog prikaza slijedi kratko obrazloženje podataka. Edukacija glaukomskog bolesnika i obitelji jedna je od<br />

mnogobrojnih intervencija koje provode medicinske sestre s ciljem postizanja što veće samostalnosti bolesnika i omogućavanja što bolje kvalitete života. Vrlo je važno<br />

individializirati pristup, demonstrirati postupke i upotrijebiti što više pisanih materijala.<br />

Ključne riječi: glaukom • funkcija vida • edukacija • kvaliteta života<br />

Kratki naslov: Edukacija i glaukom<br />


Glaucoma is the second most frequent cause of blindness in the developed world. Patient has to be informed about the chronic nature of the disease and the importance<br />

of regular and, most often, lifelong therapy in preserving visual function and the quality of life. Target pressure, at which the disease progression is stoped or<br />

delayed, is determined individually in each patient.<br />

The objective of this study was to investigate the importance of the nurses role as a team member in the education of patients with glaucoma, to explore how patients<br />

deal with their disease, how much it aff ected their lives and whether they are educated enough about the disease, and to explore how is their education important.<br />

The study was conducted on a sample of 100 respondents. The recruited patients were hospitalized at the Department of Ophthalmology, General Hospital, and some<br />

of the patients were on a review of the Glaucoma Clinic General Hospital. As a test instrument we used originally created questionnaire. Each respondent is aware of<br />

the purpose of testing and gave consent. The survey was anonymous, and the consent to implement the testing was obtained by the Ethics Commission General Hospital.<br />

The study obtained results were processed by manual data processing. For conversion of numerical results in graphic form a personal computer was used. Answers<br />

to each question were converted into graphic form, under each graphic display follows a short explanation of the data. Education of glaucomatous patients and families<br />

is one of the many interventions performed by nurses with the aim of maximizing independence and enabling patients a better quality of life. It is very important<br />

to individualize approach, demonstrate procedures and provide written material as much as possible.<br />

Keywords: glaucoma • function of vision • education • quality of life<br />

Running head: Education and glaucoma<br />


ORIGINAL ARTICLE



Sposobnost vida toliko je dragocjena da ne možemo ni zamisliti<br />

kako bi izgledao svijet oko nas kada ga ne bismo mogli<br />

vidjeti. Sir John Wilson napisao je: „ Najvažnije ljudsko<br />

pravo jest pravo na vid!“[1].<br />

Bolest je nedvojbeno jedan od vanjskih čimbenika koji negativno<br />

utječu na život., ne samo u smislu fi zičkih simptoma,<br />

nego su prisutni i posebni učinci, kao što su promjene<br />

u radnoj sposobnosti, potencijalna izolacija, povećanje ovisnosti<br />

o drugima, loše navike i slično. Glaukom je jedan od<br />

vodećih uzroka sljepoće u razvijenom svijetu i više od 65<br />

milijuna ljudi boluje od ove bolesti [2, 4, 5].<br />

Osjet vida vrlo je važan za duševni i tjelesni razvoj, za intelektualni<br />

rad i spoznaju svjetlosti. Glavni rizik za nastanak<br />

glaukoma starosna je dob, a najveća incidencija bolesti u<br />

populaciji je starijoj od 50 godina [6]. Zbog toga je mjerenje<br />

vrijednosti očnog tlaka osobama od 40 godine važna<br />

preventivna mjera [7]. Nadalje, ako u obitelji postoji pojedinac<br />

kojemu je dijagnosticiran glaukom ili pak ima visoke<br />

vrijednosti krvnog tlaka ili razinu šećera u krvi onda postoji<br />

i visok rizik za nastanak glaukoma [8]. Ostali su čimbenici<br />

rizika: kratkovidnost, dugotrajno liječenje steroidima, veće<br />

traume ili traume oka [9, 10]. Svi pojedinci koji su u rizičnoj<br />

skupini za razvoj glaukoma, moraju svake kalendarske godine<br />

obaviti očni pregled [11, 12].<br />


Cilj je istraživanja uputiti na važnost uloge medicinske sestre<br />

kao člana zdravstvenog tima u edukaciji bolesnika s<br />

glaukomom te istražiti kako bolesnici proživljavaju bolest,<br />

koliko bolest utječe na kvalitetu njihova života te jesu li<br />

dovoljno educirani o bolesti, odnosno, istražiti koliko im je<br />

edukacija važna.<br />

Materijal/metode<br />

Istraživanje je provedeno na uzorku od 100 ispitanika. U ispitivanje<br />

su uključeni bolesnici koji su bili hospitalizirani na<br />

Odjelu za očne bolesti Opće bolnice Karlovac te koji su bili na<br />

pregledu u Ambulanti za glaukom Opće bolnice Karlovac.<br />

Kao metoda ispitivanja upotrijebljen je anketni upitnik [prilog<br />

1]. Svaki je ispitanik upoznat sa svrhom, ciljem ispitivanja<br />

i od svakog ispitanika dobiven je pisani pristanak. Anketa<br />

je bila anonimna. Ispitanici su odabrani nasumično.<br />

Suglasnost za provedbu ispitivanja dobivena je od Etičkog<br />

povjerenstva Opće bolnice Karlovac.<br />


Rezultati istraživanja dobiveni su ručnom obradom podataka.<br />

Za pretvorbu brojčanih rezultata u grafi čki prikaz korišteno<br />

je osobno računalo. Odgovori na svako pitanje preoblikovani<br />

su u grafi čki oblik i prikazani su na slikama [slika<br />

1–19].<br />

Ispod svakog grafi čkog prikaza obrazloženi su dobiveni podatci.<br />

SLIKA [1] Struktura ispitanika prema spolu.<br />

Od 100 ispitanika njih 54 (54%) bile su žene, a 46 (46%) bili<br />

su muškarci.<br />

SLIKA [2] Struktura ispitanika po dobi.<br />

U ispitivanoj skupini 7 je ispitanika u dobi od 25 do35 godina;<br />

10 ispitanika u dobi od 36 do45 godina; 19 ispitanika<br />

starosne dobi od 46-55 godina. U dobi od 56-65 godina<br />

bilo je 13 ispitanika, a 29 ispitanika bilo je u dobi od 66-75<br />

godina, a 20 ispitanika bilo je u dobi od 76-85 godina, te su<br />

2 ispitanika bila u dobi od 86-95 godina. Broj ispitanika prikazan<br />

je u apsolutnim brojevima i u postotcima.<br />

SLIKA [3] Struktura ispitanika s obzirom na radni status.

Od anketiranih 100 ispitanika, zaposleno je 32% ispitanika,<br />

umirovljenika je bilo 61%, a nezaposlenih ispitanika 7%.<br />

SLIKA [4] Struktura s obzirom na bračni status.<br />

Od 100 ispitanika 89 je oženjeno, rastavljena su bila 3 ispitanika,<br />

a za opciju „ostalo“ izjasnilo se 8 ispitanika.<br />

SLIKA [5] Podatci o broju djece.<br />

Ovaj je podatak važan jer pokazuje koliko je ispitanika potrebino<br />

uključiti u edukaciju. 30 ispitanika ima jedno dijete,<br />

56 ispitanika dvoje djece, 13 ispitanika troje djece, a 4 ispitanika<br />

jedno dijete.<br />

SLIKA [6] Dužina trajanja liječenja glaukoma.<br />


Rezultati pokazuju da je duljina liječenja kod 59 ispitanika<br />

10 godina, 26 ispitanika liječi se trajanju 11-20 godina. Od<br />

21-30 i 31-40 godina liječi se sedam ispitanika. Jedan ispitanik<br />

liječi se 51-55 godina.<br />

SLIKA [7] Prikaz načina poduke.<br />

Na ovo pitanje svi [100%] su ispitanici odgovorili da su educirani<br />

individualnim metodama.<br />

SLIKA [8] Prikaz razine motiviranosti.<br />

Od 100 ispitanika 91% veoma je motiviran za stjecanje znanja<br />

o svojoj bolesti i za krajnji uspjeh liječenja, a 9% ispitanika<br />

slabo je ili posve nemotivirano.<br />

SLIKA [9] Sudjelovanje članova obitelji u podučavanju.


Na pitanje o sudjelovanju članova obitelji u podučavanju<br />

15% ispitanika odgovorilo je da majka sudjeluje, a otac<br />

uopće ne sudjeluje. Supruge u podučavanju sudjeluju kod<br />

17 % ispitanika, supruzi kod 21% ispitanika, a djeca kod 47<br />

% ispitanika.<br />

SLIKA [10] Reakcija ispitanika na spoznaju da boluje od glaukoma.<br />

Na spoznaju da boluje od glaukoma, iznenađeno je reagiralo<br />

50% ispitanika, 50% ispitanika osjećalo je strah, osjećaj<br />

razočaranosti nije osjećao nijedan ispitanik.<br />

SLIKA [11] Pridržavanje uputa zdravstvenih radnika.<br />

Dobivenih uputa liječenja pridržava se 91% ispitanika, a 9%<br />

ispitanika pridržava ih se samo katkad.<br />

SLIKA [12] Redoviti kontrolni pregledi.<br />

Na redovite kontrolne preglede dolazi 84% ispitanika, 4%<br />

ih ne dolazi, a 12% dolazi često.<br />

SLIKA [13] Pridržavanje uputa o pravilnom kapanju očiju u pravilnim<br />

vremenskim razmacima<br />

Uputa o pravilnom kapanju očiju pridržava se 87% ispitanika,<br />

dok se 13% ispitanika malo ili nimalo ne pridržava dobivenih<br />

uputa.<br />

SLIKA [14] Samoinicijativno kapanje očiju za glaukom<br />

Bez ikakvih uputa i poznavanja svojstva lijeka 3% ispitanika<br />

uporabilo je kapi za oči za liječenje glaukoma, 79% nikada,<br />

a 18% ispitanika katkad.<br />

SLIKA [15] Poznavanje mogućih komplikacija

Velik broj ispitanika, njih 98%, poznaje komplikacije bolesti<br />

koje se razvijaju ako se ne pridržavaju savjeta zdravstvenih<br />

djelatnika, a 2% ispitanika uopće ne zna moguće komplikacije<br />

bolesti.<br />

SLIKA [16] Održavanje vrijednosti krvnog tlaka u referalnim vrijednostima.<br />

Redovito održavanje krvnog tlaka u granicama normalnih<br />

vrijednosti (120/80) redovito provodi 46% ispitanika, 42%<br />

katkad, a 2% ispitanika uopće ne održava krvni tlak u granicama<br />

normale.<br />

SLIKA [17] Postojanje ostalih bolesti.<br />

Na pitanje boluju li od drugih bolesti, 62% ispitanika potvrdno<br />

je odgovorilo, a 38% ispitanika negiralo je drugu<br />

bolest.<br />

SLIKA [18] Ordinirana terapija predstavlja veći fi nancijski izdatak.<br />


Ordinirane kapi predstavljaju veći fi nancijski izdatak za 65%<br />

ispitanika, za 25% ispitanika katkad, a za 10% ispitanika ne<br />

predstavlja veći fi nancijski izdatak.<br />

SLIKA [19] Prikaz zadovoljstva edukacijom o bolesti.<br />

Zadovoljstvo edukacijom o bolesti iskazalo je 59% ispitanika,<br />

djelomično je zadovoljno 40% ispitanika. Samo 1% ispitanika<br />

nije zadovoljno edukacijom o bolesti.<br />

Rasprava<br />

Bolesnici koji boluju od glaukoma i koji su bili uključeni u<br />

anketu pokazali su zadovoljavajuće rezultate. Svi ispitanici<br />

educirani su o svojoj bolesti i metodama i postupcima liječenja,<br />

a 91% ispitanika pokazalo je znatnu motiviranost za<br />

metode, poduku i liječenje. Pri edukaciji ispitanika najčešće<br />

se uključuju djeca [47%]. Ispitanici su podjednako reagirali<br />

na spoznaju da boluju od glaukoma [50% bilo je iznenađeno,<br />

a 50% ispitanika osjećalo je strah]. Na pitanje o pridržavanju<br />

uputa liječenja 91% ispitanika pozitivno je odgovorilo.<br />

Na redovite se preglede odaziva 84% ispitanika, a<br />

sličan je postotak [87%], zabilježen kod pridržavanja uputa<br />

o kapanju lijeka, te na pitanje o uporabi samoinicijativnih<br />

metoda liječenja [79 %]. Osim od glaukoma, 62% ispitanika<br />

boluje i od drugih bolesti. S komplikacijama bolesti zbog<br />

nepridržavanja uputa o liječenju upoznato je 98% ispitanika<br />

te njih 46% održava vrijednosti krvnog tlaka u granicama<br />

referalnih vrijednosti. Kako se većina lijekova za liječenje<br />

glaukoma doplaćuje, 65% ispitanika izjavljuje da im<br />

to predstavlja veći fi nancijski izdatak. Na pitanje o zadovoljstvu<br />

o provedenoj edukaciji 59% ispitanika odgovorilo<br />

je da je zadovoljno, 40% da je djelomično, a 1% da nije<br />

zadovoljno provedenom edukacijom. Dobiveni rezultati<br />

i statistička obrada svih čimbenika [ulazni i izlazni kriteriji;<br />

obrada rezultata], verifi ciraju da se metode i postupci u<br />

provođenju zdravstvene njege moraju mijenjati, i učiniti ih<br />

razumljivijima i dostupnijima za bolesnike. Potrebno je izraditi<br />

i znanstveno utemeljiti plan edukacije, i to kao osnovni<br />

čimbenik u novim istraživanjima, i to radi smanjenja troškova<br />

liječenja i povećanja stupnja kvalitete zdravstvene njege.<br />

Ovakvom metodologijom razvijamo pozitivnu percepciju o<br />

potrebi provođenja brige za sebe, povećanju samostalnosti<br />

i neovisnosti o drugim osobama. Metode edukacije moraju<br />

biti učinkovite u podizanju samopouzdanja te istodobno<br />

poticati bolesnike da razmisle o bolesti i da prihvate sve<br />

metode/postupke kako bi se usporio tijek bolesti.



[1] Epstein DL, Krug JH Jr, E. Hertzmark E. A long-term clinical trial of timolol<br />

therapy versus no treatment in the management of glaucoma<br />

suspects. Ophthalmology 1989;96:1460-1467.<br />

[2] Kass MA, Gordon MO, Hoff MR. Topical timolol administration reduces<br />

the incidence of glaucomatous damage in ocular hypertensive<br />

individuals. A randomized, double-masked, long-term clinical trial.<br />

Arch Ophthalmol 1989;107:1590–1598.<br />

[3] Kass MA. Timolol treatment prevents or delays glaucomatous visual<br />

fi eld loss in individuals with ocular hypertension. A fi ve-year, randomized,<br />

double-masked, clinical trial. Trans Am Ophthalmol Soc 87<br />

1989;87:598–618.<br />

[4] Kass MA, Heuer DK, Higginbotham EJ, Ocular Hypertension Treatment<br />

Study Group.A randomized trial determines that topical hypotensive<br />

medication delays or prevents the onset of primary open-angle<br />

glaucoma. Arch Ophthalmol 2002;120:701–713.<br />

[5] Heijl A, Leske C, B. Bengtsson B, Early Manifest Glaucoma Trial Group.<br />

Reduction of intra-ocular pressure and glaucoma progression.<br />

Results from the Early Manifest Glaucoma Trial. Arch Ophthalmol<br />

2002;120: 1268–1279.<br />

PRILOG 1. Anketni upitnik<br />

1. Podučen/a sam o bolesti i načinu liječenja<br />

• individualno<br />

• grupno<br />

• Udruga oboljelih od glaukoma<br />

[6] Zimmerman TJ, Zalta AH. Facilitating patient compliance in glaucoma<br />

therapy. Surv Ophthalmol, (suppl) 1983;28:252–257.<br />

[7] Chang JS Jr, Lee DA, Petursson G. The eff ect of a glaucoma medication<br />

reminder cap on patient compliance and intraocular pressure. J<br />

Ocul Pharmacol 1991;7:117–124.<br />

[8] Laste SF, Martin JL, Fleming JB.The eff ect of a medication alarm device<br />

on patient compliance with topical pilocarpine. J Am Optom<br />

Assoc 1996;67: 654–658.<br />

[9] Kass MA, Gordon M, Morley RE Jr.Compliance with topical timolol treatment.<br />

Am J Ophthalmol 1987;103: 188–193.<br />

[10] Kass MA, Meltzer DW, Gordon M.Compliance with topical pilocarpine<br />

treatment. Am J Ophthalmol 1986;101:515–523.<br />

[11] Rotchford AP, Murphy KM. Compliance with timolol treatment in glaucoma.<br />

Eye 1998;12:234–236.<br />

[12] S.E. Norell SE, Granström PA. Self-medication with pilocarpine among<br />

outpatients in a glaucoma clinic. Br J Ophthalmol 1980;64:137–141.<br />

2. Koliko ste motivirani za stjecanje znanja o svojoj bolesti, a time i za uspjeh liječenja?<br />

• malo motiviran/a<br />

• jako motiviran/a<br />

• nisam motiviran/a<br />

3. Sudjeluju li u podučavanju članovi obitelji?<br />

• majka<br />

• otac<br />

• supruga<br />

• suprug<br />

• djeca<br />

4. Kako ste reagirali kad ste spoznali da bolujete od glaukoma?<br />

• iznenađeno<br />

• razočarano<br />

• strah<br />

5. Pridržavate li se uputa zdravstvenih djelatnika?<br />

• da<br />

• ne<br />

• katkad

6. Dolazite li na redovite kontrolne preglede?<br />



• često<br />


7. Pridržavate li se uputa o pravilnom kapanju u pravilnim vremenskim razmacima?<br />



• katkad<br />

8. Jeste li kada samoinicijativno (na svoju ruku) kapali neke kapi za glaukom?<br />




9. Upoznat/a sam s komplikacijama bolesti ako se ne pridržavam savjeta zdravstvenih djelatnika.<br />



• malo<br />

10. Redovito održavam krvni tlak u granicama normale (120/80)<br />



• ponekad<br />

11. Bolujete li od još kakvih bolesti?<br />



12. Predstavljaju li vam ordinirane kapi veći fi nancijski izdatak?<br />




13. Koliko ste zadovoljni edukacijom o svojoj bolesti?<br />

• zadovoljan/na sam<br />

• nisam zadovoljan/na<br />

• djelomično zadovoljan


ORIGINAL ARTICLE<br />


Uzroci i mogućnost rješavanja sukoba između medicinske sestre i bolesnika na<br />

bolničkom odjelu<br />

Causes and solutions of confl ict situations between nurses and patients on<br />

hospital wards<br />

Andreja Starčević, Valentina Košćak, Melita Mesar<br />

Klinička bolnica Dubrava, Zavod za ortopediju, Av. Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

University Hospital Dubrava, Department of Orthopaedic Surgery, Av. Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received August 13 th 2012 Accepted October 12 th 2012<br />

Rad je predstavljen na kongresu kirurških sestara [Osijek 19.-22. 9. 2012. godine] Hrvatska komora medicinskih sestara [HKMS], Društvo kirurških sestara Hrvatske, XIV.<br />

stručni skup kirurških sestara i tehničara Hrvatske<br />


Cilj/svrha: Istraživanje je provedeno u Kliničkoj bolnici Dubrava tijekom 2008. godine, i to na odjelima kirurške i interne klinike, ambulantama polikliničko-konzilijarne<br />

i dijagnostičke djelatnosti. U istraživanje je uključeno 150 ispitanika [medicinske sestre i tehničari]. Provedenim istraživanjem ispitivali su se uzroci nastanka i<br />

postupci rješavanja sukoba između medicinske sestre i bolesnika te analizirali postoji li razlika u stajalištima i stupnju edukacije djelatnika u rješavanju sukoba, i to u<br />

svezi s radnim mjestom, stupnjem obrazovanja i duljinom radnoga staža.<br />

Metoda: Anonimni anketni upitnik sastoji se od općih demografskih podataka i 23 pitanja koja ispituju općenite značajke poznavanja problematike sukoba, osobne<br />

doživljaje sukoba, uzroke nastanka sukoba između medicinske sestre i bolesnika, metode suočavanja sa sukobom i njegovo rješavanje.<br />

Rezultat: Od ukupno 150 ispitanika [medicinske sestre i tehničari], visoku stručnu spremu imalo je 13,3%, višu stručnu spremu 16%,a srednju stručnu spremu 70,6%<br />

ispitanika. Ishodi sukoba: rezultati istraživanja pokazuju ovakvu učestalost pojedinih ishoda sukoba: suglasnost pregovaranjem u 93 ispitanika [62%], korištenje prilike<br />

i promjena situacije u 39 ispitanika [26%], prihvaćanje situacije kakva jest - u 18 ispitanika [12%]. Mjere koje se provode zbog konfl ikta/sukoba: 68% ispitanika ne<br />

poduzima “nikakve mjere”; 24% ispitanika traži promjenu radnog mjesta u slučaju konfl ikta, 8% ispitanika poduzima ostale mjere [npr. vođenje sporova, udaljavanje<br />

s radnog mjesta].<br />

Zaključak: Nužno je provođenje sistematizacije poslova medicinskih sestara određene stručne spreme, uvođenje standarda i defi niranje poslova da bi se izbjegle konfl<br />

iktne i stresne situacije. Provoditi metode edukacije komunikacijskih vještina. Preporučljivo je uvesti u obrazovanje u srednje medicinske škole učenje o komunikacijskim<br />

vještinama. Zdravstvene ustanove trebale bi osigurati trajno obrazovanje medicinskih sestara/tehničara radi poboljšanja komunikacijskih vještina.<br />

Ključne riječi: rješavanje sukoba • pacijent • medicinska sestra • dogovor • rješavanje problema<br />

Kratak naslov: Rješavanje sukoba između medicinske sestre i bolesnika<br />


Purpose/aim: This study was conducted at University Hospital “Dubrava” [in 2008] on surgical and internal medicine wards, at the hospital’s outpatient polyclinic,<br />

and in the specialized diagnostic sector. 150 nurses participated in this study. The objective was to understand the reasons for interpersonal confl icts between personnel<br />

and patients, as well as to fi nd solutions to such problems and see whether there is a diff erence between the level of education of personnel and their approach<br />

to problem solving, with regards to their workplace, vocation, and years of experience.<br />

Method: An anonymous survey composed of general demographic information and 23 questions was used. The survey tests one’s general understanding of the problem<br />

of confl icts, one’s personal appreciation of the confl ict, causes leading up to confl icts between nurses and patients, and methods for confl ict resolution.<br />

Results: Of the overall 150 nurses from Dubrava Hospital, 13.3% had a master’s degree, 16% had a bachelolr’s degree, and 70.6% had a high school diploma. Outcome<br />

of confl icts; the study revealed the following distribution of outcomes: agreement upon negotiation in 93 participants [62%]; opportunistic alteration of a situation in<br />


Valentina Košćak<br />

University Hospital Dubrava, Department of Orthopaedic Surgery,<br />

Av. Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, Croatia<br />



E-mail: tinakoscak@yahoo.com


Komunikacija predstavlja dijeljenje znanja interakcijom s<br />

drugim pojedincima i predmetima. Stručna defi nicija komunikacije<br />

kaže da je to način razmjene informacija ili prenošenja<br />

poruka uz pomoć unaprijed dogovorena i razumljiva<br />

sustava sporazumijevanja. Komunikacija je najmanje<br />

ono što kažemo, način kako to kažemo [neverbalni parametri<br />

– npr. izgled, govor tijela, mimika, intonacija i ritam<br />

glasa, glasnoća govora]. Konfl ikt je situacija u kojoj dva subjekta<br />

[osobe ili grupe] žele postići cilj za koji primjećuju da<br />

ga može postići jedna strana, ali ne obje [1]. Kako konfl ikt<br />

ne bi prešao u otvoreni sukob, potrebno ga je pravodobno<br />

rješavati, tj. potrebno je točno utvrditi uzroke konfl ikta. Ako<br />

nema pravodobne spoznaje o uzrocima i oblicima konfl ikta,<br />

izostat će i spoznaja o njihovu eventualnom konstruktivnom<br />

i/ili destruktivnom utjecaju [2].<br />

Problem u komunikaciji na odjelu Kliničke bolnice<br />

Dubrava<br />

Uzrok problema povezan s bolesnicima; potrebno je<br />

problem tražiti u karakteru i općoj kulturi bolesnika [nemaju<br />

svi bolesnici jednak prag tolerancije], starosnoj dobi<br />

bolesnika [starije su osobe nestrpljivije, manje tolerantne i<br />

češće se nađu u konfl iktnim situacijama s medicinskom sestrom].<br />

Bolesnici s višim stupnjem obrazovanja imaju više razumijevanja<br />

za objašnjenje konfl iktne situacije [ova činjenica<br />

ima znatna odstupanja].<br />

Svaki bolesnik doživljava svoje stanje najtežim i, često neopravdano,<br />

nestrpljivo iščekuje trenutačno rješavanje njihovih<br />

zahtjeva te ne prihvaćaju isprike i objašnjenja.<br />

Komplikacije operacije, slaba edukacija bolesnika o vlastitoj<br />

bolesti dovode do napetosti i nervoze, što je čest uzrok nezadovoljstva<br />

usmjerena na medicinsku sestru [3, 4].<br />

Kod dugotrajnih hospitalizacija bolesnik postaje “razmaženiji<br />

i zahtjevniji”, te su češće i konfl ikte situacije.<br />

Posebne zahtjeve i ograničenja u svakodnevnim životnim<br />

aktivnostima, a koja su u svezi s dijagnozom bolesnici često<br />

ne poštuju, a potrebut provođenja opisanih aktivnosti doživljavaju<br />

kao zlostavljanje ili „hirove” medicinske sestre.<br />

Uzrok problema povezan s medicinskom sestrom; tzv.<br />

„kućni odgoj” najvažniji je čimbenik u prevenciji nastanka<br />

konfl iktnih situacija, stoga zdravstveni djelatnici moraju<br />

prepoznavati specifi čne moralne i etičke norme kod svakog<br />

pojedinca[5].<br />


39 participants [26%]; acceptance of a situation as it is in 18 participants [12%]. Measures taken due to confl icts: the study revealed the following distribution of problem<br />

solving measures: no measures taken by 68% participants; change of workplace in the event of a confl ict by 24% participants; other measures [arguing, distancing<br />

oneself from the workplace] in 8% participants.<br />

Conclusion: The systematization of job descriptions for nurses of diff erent educational levels is a necessary mean of introducing standards for avoidance of confl icts<br />

and stressful situations. Communication skills must be introduced into the educational curriculum of nurses starting at the high school level and onward. Health institutions<br />

should ensure ongoing education for nurse community in communication skills.<br />

Keywords: confl ict resolution • patient• nurse• agreement • problem solving<br />

Running head: Confl ict resolution between nurses and patients<br />

Kvaliteta komunikacije u odnosu medicinska sestra-bolesnika<br />

znanstveno je verifi cirana čimbenicima: stupnjem<br />

obrazovanja, kvalitetom zdravstvenog sustava [indeks gustoće<br />

medicinskih sestara, uvjeti rada, smjenski rad, noćni<br />

rad, neplaćeni radni sati, mogućnosti korištenja prekobrojnih<br />

radnih sati za odmor, neodgovarajuća sistematizacija<br />

radnih mjesta u sklopu zdravstvenih mikrosustava].<br />


Osnovna je postavka istraživanja nezadovoljavajuća komunikacija<br />

je, a cilje je nalaženje čimbenika za poboljšanje komunikacije<br />

u odnosu medicinska sestra-bolesnik.<br />

Cilj je istraživanja dvojak, i to:<br />

Ad 1] Prikupiti podatke o izvorima sukoba, kao i o metodama<br />

rješavanja sukoba između medicinske sestre i bolesnika.<br />

Ad 2] Usporediti stajališta, mišljenja i stupanj edukacije<br />

zdravstvenih djelatnika radi utvrđivanja uspješnosti u<br />

rješavanju sukoba, i to u odnosu na: radno mjesto [stacionarni<br />

odjeli kirurgije; stacionarni odjeli interne klinike;<br />

ambulantno polikliničko - konzilijarne i dijagnostičke<br />

djelatnosti]; stručnu spremu; godine radnog staža.<br />

Materijali i metode<br />

U istraživanje je uključeno 150 ispitanika [medicinske sestre/<br />

tehničari], zaposlenih na odjelima kirurške i interne klinike,<br />

kao i u ambulantama polikliničko-konzilijarne i dijagnostičke<br />

djelatnosti Kliničke bolnice [KB] Dubrava u Zagrebu.<br />

Ispitanici su izabrani slučajno. Prema izvršavanju radnih zadataka<br />

ispitanici su podijeljeni u tri grupe, a da bi se izbjegla<br />

statistička pogreška, iz svake ispitivane radne jedinice u<br />

istraživanje je uključen istovjetan broj ispitanika [=50].<br />

U svrhe Istraživanja konstruiran je originalni upitnik, koji su<br />

ispitanici ispunjavali anonimno. Ispitanicima su upute za ispunjavanje<br />

obrazložene usmeno.<br />

Anketni upitnik sastojao se od dva dijela:<br />

1] Podaci o ispitanicima [spol, stručna sprema, duljina radnog<br />

staža i vrsta radnog mjesta];<br />

2] skupina od 23 pitanja, podijeljena u 3 dijela:<br />

Prva skupina pitanja (9) istražuje poznavanje općenitih čimbenika<br />

problematike sukoba. Osobno stajalište o tvrdnja-


ma ispitanici su izrazili s pomoću rangirane Likertove mjerne<br />

skale vrijednostima od 1 do 5, pri čemu 1 znači „apsolutno<br />

se slažem“ s navedenom tvrdnjom, a 5 „apsolutno se ne<br />

slažem“.<br />

Drugi dio sadržava 7 tvrdnji koje opisuju osobni doživljaj<br />

sukoba, uz predložene odgovore [ DA / NE]. Za utvrđivanje<br />

razlike u stajališta između skupina korištena je distribucija<br />

frekvencije podataka, a podaci su izračunati i prikazani u<br />

postotcima.<br />

Treći dio upitnika sastoji se od 7 pitanja koja sadržavaju ponuđene<br />

odgovore, od kojih je trebalo zaokružiti jedan ili<br />

više odgovora.<br />

Pitanja se odnose na uzroke sukoba koji su česti između<br />

medicinske sestre i bolesnika, na metode/postupke koje su<br />

u uporabi za razumijevanje sukoba, te na metode kojima se<br />

rješavaju sukobi.<br />

Za utvrđivanje razlike koja je statistički značajna, i to za stajališta<br />

između skupina s obzirom na istraživane čimbenike<br />

u uporabi je hi-kvadrat test. Za statističku analizu dobivenih<br />

odgovora na pitanja koja su ponudila veći broj odgovora,<br />

za utvrđivanje razlike u stajalištima koristila se distribucija<br />

frekvencije podataka, a podaci su izračunati i prikazani<br />

u postotku.<br />

Rezultati istraživanja opisani su u grafi čkim prikazima.<br />

Za utvrđivanje statističke važnosti [stajališta ispitanika; razlike<br />

među skupinama; razlike ispitivanih čimbenika], korištena<br />

je analiza variance-ANOVA test.<br />


Rezultati analize sociodemografskih podataka [150 ispitanika];<br />

3 skupine ispitanika raspodijeljenih prema radnome<br />

mjestu prikazani su na tablicama [tablica 1-4].<br />

TABLICA 1. Analiza sociodemografskih podataka [50 djelatnika kirurškog odjela; stručna sprema; spol; radni staž].<br />

Radno mjesto – kirurški odjel (50 djelatnika)<br />

Stručna sprema VSS: 10(20%) VŠS: 7(14%) SSS: 33 (66%)<br />

Spol M - - - - 7 21.2%<br />

Ž 10 100% 7 100% 26 78.7%<br />

Godine staža 5-15 5 50% 4 57.1% 18 54.5%<br />

16-25 4 40% 3 42.8% 7 21.2%<br />

26-35 1 10% - - 8 24.2%<br />

>35 - - - - - -<br />

Mjesto u<br />

rukovoditelj 7 70% 5 71.4% - -<br />

organizaciji<br />

djelatnik 3 30% 2 28.5% 33 100%<br />

TABLICA 2. Analiza sociodemografskih podataka [50 djelatnika internog odjela; stručna sprema; spol; radni staž].<br />

Radno mjesto – interni odjel (50 djelatnika)<br />

Stručna sprema VSS – 2 (4%) VŠS – 8 (16%) SSS – 40 (80%)<br />

Spol M - - 3 (7.5%)<br />

Ž 2 (100%) 8 (100%) 37 (92.5%)<br />

Godine staža 5-15 - 1 (12.5%) 14 (35%)<br />

16-25 - 2 (25%) 9 (22.5%)<br />

26-35 2 (100%) 4 (50%) 17 (42.5%)<br />

>35 - 1 (12.5%) -<br />


Rukovoditelj 1 (50%) 7 (87.5%) -<br />


Djelatnik 1 (50%) 1 (12.5%) 40 (100%)

Od ukupno 150 medicinskih sestara/tehničara raspodijeljenost<br />

prema stručnoj naobrazbi bila je: visoka stručna sprema<br />

[3g /3+2g; zastupljenost 13,3%]; viša stručna sprema<br />

[2 godine, zastupljenost 16%]; najviše je djelatnika bilo sa<br />

završenom srednjom medicinskom školom [zastupljenost<br />

70,6%]. S obzirom na godine radnog staža: [32% do 15 godina<br />

radnog iskustva; 21.3% djelatnika 16-25 godina radnog<br />

iskustva; 38.6% djelatnika 26-35 godina radnog iskustva;<br />

najmanje 8% djelatnika s navršenih 35 godina radnog<br />

iskustva]. U ispitivanoj populaciji 7% djelatnika bilo je muškog<br />

spola, i to u skupini ispitanika sa srednjom stručnom<br />

spremom.<br />


TABLICA 3. Analiza sociodemografskih podataka [50 djelatnika polikliničkog odjela; stručna sprema; spol; radni staž].<br />

Radno mjesto – ambulanta (50 djelatnika)<br />

Stručna sprema VSS: 8 (16%) VŠS: 9 (18%) SSS: 33(66%)<br />

Spol M - - -<br />

Ž 8 (100%) 9 (100%) 33 (100%)<br />

Godine<br />

5-15 - - 6 (18.1%)<br />

staža<br />

16-25 1 (12.5%) 2 (22.2%) 4 (12.1%)<br />

26-35 4 (50%) 4 (44.4%) 18 (54.5%)<br />

>35 3 (37.5%) 3 (33.3%) 5 (15.1)<br />


rukovoditelj 1 (12.5%) - -<br />


djelatnik 7 (87.5%) 9 (100%) 33 (100%)<br />

TABLICA 4. Analiza sociodemografskih podataka 150 ispitanika KB-a Dubrava. Analiza sociodemografskih podataka<br />

[150 djelatnika na sva tri ispitivana odjela; stručna sprema; spol; radni staž].<br />

Radno mjesto – KBD ukupno(150 djelatnika)<br />

Stručna sprema VSS: 20(13.3%) VŠS: 24(16%) SSS: 106(70.6%)<br />

Spol M - - 10 (9.4%)<br />

Ž 20 (100%) 24 (100%) 96 (90.5%)<br />

Godine<br />

5-15 5 (25%) 5 (20.8%) 38 (35.8%)<br />

staža<br />

16-25 5 (25%) 7 (29.1%) 20 (18.8%)<br />

26-35 7 (35%) 8 (33.3%) 43 (40.5%)<br />

>35 3 (15%) 4 (16.6%) 5 (4.7%)<br />


Rukovoditelj 9 (45%) 12 (50%) -<br />


Djelatnik 11 (55%) 12 (50%) 106 (100%)<br />

Stajališta ispitanika o općoj problematici sukoba i doživljaju<br />

sukoba na radnome mjestu<br />

Rezultati istraživanja pokazuju da ispitanici poznaju opću<br />

problematiku sukoba. U trima od devet navoda [anketni<br />

upitnik] ispitanici su prepoznali uvriježene navode koji nisu<br />

ispravni, i to: „Sukobe smatramo nečim što treba izbjeći“,<br />

„Sukobi ne bi trebali postojati na radnome mjestu“ i “Sukob<br />

je znak loše komunikacije“.<br />

Uz navod „Sukobe smatramo nečim što treba izbjeći “ rezultati<br />

pokazuju da se ispitanici slažu s tvrdnjom, i prikazani<br />

su u tablici [Tablica 5 ].<br />

TABLICA 5. Prikaz ocjena za tvrdnju „Sukobe smatramo nečim što treba izbjeći“ [radno mjesto; stupanj stručne naobrazbe; radni staž].<br />

Sukobe smatramo nečim što treba izbjeći kirurgija interna ambulanta P<br />

(ocjena±SD) 2.40±1,43 2.02±1.06 2.36±1.51 0,303<br />

Sukobe smatramo nečim što treba izbjeći VSS VŠS SSS P<br />


Sukobe smatramo nečim što treba izbjeći Staž 35 P<br />

(ocjena±SD) 2.31±1.34 2.84± 1.25 1.83±1.24 2.275±1.42 0.003


TABLICA 6. Prikaz ocjena za tvrdnju „Sukobi ne bi trebali postojati na radnom mjestu“ [radno mjesto; stupanj stručne naobrazbe;<br />

radni staž].<br />

Sukobi ne bi trebali<br />

postojati na radnom mjestu<br />

kirurgija interna ambulanta P<br />


Sukobi ne bi trebali postojati<br />

na radnom mjestu.<br />

VSS VŠS SSS P<br />


Sukobi ne bi trebali postojati na<br />

radnom mjestu<br />

Grupa A<br />

(35)<br />

(ocjena±SD) 2.50±1.30 2.84±1.25 1.83±1.24 2.58±0.99 0,905<br />

TABLICA 7. Prikaz ocjena za tvrdnju „Sukob je znak loše komunikacije“ [radno mjesto; stupanj stručne naobrazbe; radni staž].<br />

Sukob je znak loše komunikacije kirurgija interna ambulanta P<br />


Sukob je znak loše komunikacije VSS VŠS SSS P<br />


Sukob je znak loše komunikacije Grupa A<br />

Grupa B Grupa C Grupa D<br />

P<br />

(35)<br />

(ocjena±SD) 2.15±(1.25) 2.44±(1.64) 2.14±(1.52) 2.33±(0.88) 0,768<br />

gdje radne zadatke pretežino obavljaju djelatnici mlađih<br />

dobnih skupina [kratak radni staž; viši stupanj naobrazbe].<br />

Većina ispitanika smatra da im je omogućeno slobodno<br />

izražavanje mišljenja i ne doživljava kritiku za način obavljanja<br />

posla kao osobni napad. Osjeća negativan utjecaj na<br />

svoju osobnost kao i nesuglasje zbog razlika u idejama, čak<br />

i ljutnju, nepovjerenje i ogorčenje. Takve reakcije u najvećem<br />

postotku izražavaju ispitanici s radnim mjestom u ambulanti.<br />

Razloge takvih reakcija objašnjavamo činjenicom<br />

da je u polikliničko-ambulantnoj službi zaposlena starija<br />

populacija s dugim radnim stažom [22% djelatnika ima više<br />

od 35 godina radnoga staža; 52% djelatnika ima od 26 do<br />

35 godina radnoga staža]. Rezultati o stajalištima ispitanika<br />

o doživljaju sukoba na radnome mjestu prikazani su u tablici<br />

[Tablica 8].<br />

TABLICA 8. Prikaz distribucije odgovora za tvrdnje koje opisuju osobni doživljaj sukoba u odnosu na<br />

radni staž [%] u tablici [Tablica 8].<br />

Osjećate li da na Vas netko negativno utječe?<br />

35g.st.<br />

broj/(%)<br />

Ukupno<br />

broj/(%)<br />

Da 17(35.4) 11(34.3) 32(55.1) 9(75) 69(46)<br />

Ne 31(64.5) 21(65.6) 26(44.8) 3(25) 81(54)<br />

Ukupno 48(100) 32(100) 58(100) 12(100) 150(100)<br />

P

Rezultati istraživanja o reakciji na sukob pokazuju sljedeće<br />

najčešće reakcije ispitanika:<br />

Ad 1] izbjegavanje sukoba 44.5%;<br />

Ad 2] dogovor 24%;<br />

Ad 3] ostalo 19.8% [istjerivanje pravde, plakanje i prekid komunikacije];<br />

Ad 4] stres 11.5%.<br />

Kod ispitanika koji radne zadatke obavljaju na kirurškoj<br />

klinici prevladavaju navodi „dogovor“ [12.6%], i „ostalo“<br />

[10.4%], dok su u druge dvije skupine ispitanika spomenuti<br />

navodi znatno nižih vrijednosti. U odgovorima ispitanika<br />

s VSS-om prevladavaju navodi „dogovor“ i „izbjeći sukob“<br />

[50%], s VŠS-om [66,6%], u skupini SSS najčešći je navod<br />

„izbjegavanje sukoba“ [51.8%].<br />

S obzirom na godine radnoga staža u najmlađoj [67%] i najstarijoj<br />

skupini ispitanika [57%] najčešća je incidencija navoda<br />

„izbjeći sukob“; navod „dogovor“ najčešći je u skupini ispitanika<br />

koji imaju od 16 do 25 godina radnog staža [50%].<br />

Ishodi sukoba<br />

Utvrđeni je sljedeći ishodi sukoba, i to:<br />

Ad 1] „suglasnost pregovaranjem“ [93; 62%];<br />

Ad 2] „koristiti se prilikom i promijeniti situaciju“ [39; 26%];<br />

Ad 3] „prihvatiti situaciju kakva jest“ [18; 12%],<br />

Učestalost ishoda sukoba prema odjelima zaposlenika bila<br />

je:<br />

Ad 1] “ suglasnost pregovaranjem”: kirurgija [34; 22.7%]; interna<br />

[28;18.7] ambulanta [31; 20.7%].<br />

Ad 2] “koristiti se prilikom i promijeniti situaciju”: interna<br />

[8.7%]; ambulanta [10.7%].<br />

Razlika u stručnoj spremi ispitanika ima izravan utjecaj na<br />

izbor najčešćih ishoda sukoba. Najčešće odabrani navodi<br />

bili su: „postići suglasnost pregovaranjem“i „koristiti se prilikom<br />

i promijeniti situaciju“ [41,6% ispitanika VŠS].<br />

Razlika u godinama radnog staža ispitanika nije uzrokovala<br />

znatne razlike u izboru najčešćih ishoda sukoba.<br />

Edukacija<br />

Rezultati anketnog upitnika utvrdili su sljedeću raspodjelu<br />

edukacije o metodama/postupcima rješavanja sukoba kod<br />

ispitanika tijekom školovanja, i to:<br />

Ad 1] Komunikacija [66 -33.8% ispitanika; kirurgija 14.4%;<br />

interna 12.8%; ambulanta 6.7%];<br />

Ad 2] Slušanje [14.4% ispitanika];<br />

Ad 3] Rješavanje sukoba [13.8% ispitanika];<br />

Ad 4] Pregovori [7.7% ispitanika; prednjače djelatnici kirurgije];<br />

Ad 5] Edukacija nije zabilježena kod 59 ispitanika [ukupno<br />

30.3%; VSS 20%; SSS 48.1%].<br />

U ispitanika koji imaju višu stručnu spremu, više je edukacije<br />

iz komunikacijskih vještina, i to u odnosu na sve navedene<br />

metode/postupke. Razlike u godinama radnoga vijeka<br />

ne mogu se signifi kantno povezati s izborom metode/postupka<br />

ispitanika za svrhe edukacije komunikacijskih vještina<br />

u tijeku školovanja.<br />


Uzroci sukoba između medicinske sestre i bolesnika<br />

Rezultati utvrđuju sljedeću učestalost uzroka sukoba između<br />

medicinske sestre i bolesnika:<br />

Ad 1] karakterne osobitosti i opća kultura bolesnika [22.4%];<br />

Ad 2] drsko ponašanje bolesnika [20%];<br />

Ad 3] zdravstveno stanje bolesnika i posljedična otežana<br />

komunikacija [11.8%];<br />

Ad 4] duljina trajanja liječenja [10%];<br />

Ad 5] nepoznavanje čimbenika bolesti [8.5%];<br />

Ad 6] starosna dob bolesnika [6.3%];<br />

Ad 7] stupanj obrazovanja bolesnika [4.5%];<br />

Ad 8] bolesnik medicinsku sestru doživljava kao prevelik<br />

autoritet [4.5%].<br />

Nadalje, u odnosu na radno iskustvo, učestalost nastanka<br />

sukoba između medicinske sestre i bolesnika, prema rezultatima<br />

anketnog upitnika, zabilježena je s incidencijom, i to:<br />

Ad 1]


Subjekti zaduženi za rješavanje sukoba<br />

Prikazuju se rezultati učestalosti i raspodjele subjekata koji<br />

su zaduženi za rješavanje nastalih sukoba, i to:<br />

Ad 1] U 64% sukoba nadređeni djelatnih zadužen je za rješavanje<br />

sukoba;<br />

Ad 2] U 12% sukoba neka druga osoba zadužena je za rješavanje<br />

sukoba;<br />

Ad 3] U 24% sukoba nitko nije zadužen za rješavanje sukoba.<br />

Kada se prikazani rezultati raspodjele u podgrupe [radno<br />

mjesto; stručna sprema], iznalazi se sljedeća učestalost, i to:<br />

Radno mjesto:<br />

Ad 1] ambulanta 22 (15%), subjekt: „nitko“;<br />

Ad 2] kirurgija 36 (24%), subjekt: „nadređeni“;<br />

Ad 3] interna 38 (25%) subjekt: „nadređeni“.<br />

Stručna sprema:<br />

Ad 1] VSS [90%, subjekt - nadređeni; 10% - druga osoba i/<br />

ili nitko];<br />

Ad 2] VŠS [54%, subjekt nadređeni; 16.6% netko drugi i<br />

29.2% nitko];<br />

Ad 3] SSS [61% subjekt nadređeni; 13% netko drugi i 26 %<br />

nitko].<br />

S obzirom na godine radnoga staža, učestalost najboljeg<br />

izbora subjekta za rješavanje sukoba ne pokazuje statistički<br />

znatna odstupanja u odnosu na ispitivana tri subjekta [66%;<br />

68%; 62%].<br />

Preporuke za moguća rješenja problema<br />

Bolesnici su primatelji zdravstvenih usluga [6, 7, 8, 9, 10]. Tijekom<br />

pružanja zdravstvenih usluga [davatelji usluga - medicinski<br />

djelatnici], medicinske sestre educiraju bolesnike o njihovu<br />

zdravstvenom stanju, specifi čnim zahtjevima i potrebama<br />

koje se provode tijekom pružanja zdravstvene njege kao<br />

i o dijagnostičko-terapeutskim mjerama liječenja. Posebnu<br />

pozornost treba usmjeriti na prevladavanje nastanka i uporabu<br />

metoda za sprječavanje sukoba [11, 12, 13, 14, 15, 16].<br />

Medicinske sestre davatelji su zdravstvenih usluga. Radi<br />

pružanja što kvalitetnije zdravstvene njege, medicinske sestre<br />

moraju poznavati specifi čne metode i komunikacijske<br />

vještine radi prevladavanja i prevencije nastanka sukoba<br />

[osmijeh; pravodobno oslovljavanje imenom; pravilan način<br />

sjedenja uz bolesnika; pozorno slušanje bolesnika; uvažavanje<br />

tegoba bolesnika; pokazivanje suosjećanja; blagonaklone<br />

primjedbe, uporaba riječi ohrabrenja i nade].<br />

Ljubaznošću postižemo poboljšanje u odnosu s bolesnikom,<br />

jer umanjujemo njegov strah, stječemo njegovo povjerenje<br />

i poštovanje. Potiče se samopoštovanje bolesnika,<br />

povećava se voljnost bolesnika za liječenje te se pojačava<br />

vjerovanje u uspješan ishod liječenja [17, 18, 19, 20, 21, 22].<br />

Tada se bolesnici bolje pridržavaju uputa o liječenju, skraćuje<br />

se trajanje i istodobno se povećava uspješnost liječenja<br />

[23, 24, 25, 26]. Posljedično, povećava se stupanj zadovoljstva<br />

na poslu te završni rezultati tijeka liječenja.<br />


Hipoteza da se konfl iktne situacije [sukobi] između bolesnika<br />

i medicinskih sestara događaju na kliničkim odjelima<br />

potvrđena je opisanim rezultatima.<br />


[1] Bakker AB, Demerouti E, Verbeke W. Using the Job Demands–Resources<br />

model to predict burnout and performance. Human Resource<br />

Management 2004;43:83–104.<br />

[2] Kop N, Euwema M, Schaufeli M, Burnout WB. Job stress and violent<br />

behaviour among Dutch police offi cers. Work and Stress 1999;13:<br />

326–340.<br />

[3] Maslach C, Jackson SE. Patterns of burnout among a national sample<br />

of public contact workers. Journal of Health and Human Resources<br />

Administration 1984;7: 189–212.<br />

[4] Vičić-Hudorović V. Znanost o sestrinstvu. Sestrinski glasnik<br />

2012;1:3-9.<br />

[5] Vičić-Hudorović V. Sestrinstvo temeljeno na dokazima i e-članci. Sestrinski<br />

glasnik 2011;3:87-90.<br />

[6] Abraham R. Emotional dissonance in organizations: Antecedents,<br />

consequences and moderators. Genetic, Social, and General Psychology<br />

Monographs 1998;12; 229–246.<br />

[7] Burke R J. Stressful events, work-family confl ict, coping, psychological<br />

burnout, and well-being among police offi cers. Psychological Reports<br />

1994; 75: 787–800.<br />

[8] Grandey A. Emotional regulation in the workplace: A new way to conceptualize<br />

emotional labor. Journal of Occupational Health Psychology<br />

2000;5: 95–110.<br />

[9] Vičić-Hudorović V. Pisanje o važnosti: medicina utemeljena na dokazima.<br />

Sestrinski glasnik 2011;1/2:5-8.<br />

[10] Morris JA, Feldman DC. Managing emotions in the workplace. Journal<br />

of Managerial Issues 1997;9:257–274.<br />

[11] Hobfoll S. E. Conservation of resources: A new approach at conceptualizing<br />

stress.American Psychologist 1989;4: 513–524.<br />

[12] Le Blanc P, Bakker AB, Peeters MCW, Van Heesch NCA, Schaufeli WB.<br />

Burnout in oncology care providers: The role of individual diff erences.<br />

Anxiety,Stress, and Coping 2001;14, 243–263.<br />

[13] Motowidlo SJ, Van Scotter JR. Evidence that task performance should<br />

be distinguished from contextual performance. Journal of Applied<br />

Psychology 1994;79:475–480.<br />

[14] Leiter MP, Schaufeli W B. Consistency of the burnout construct across<br />

occupations. Anxiety, Stress and Coping 1996;9: 229–243.<br />

[15] Heuven EM, Bakker A B. Emotional dissonance and burnout among<br />

cabin attendants. European Journal of Work and Organizational Psychology<br />

2003; 12, 81–100.<br />

[16] Hobfoll SE Social and psychological resources and adaptation. Review<br />

of General Psychology 2002;6:307–324.<br />

[17] Abraham R. The impact of emotional dissonance on organizational<br />

commitment and intention to turnover. Journal of Psychology<br />

1999;33: 441–456.<br />

[18] Bakker AB, Demerouti E, Schaufeli, W B. Validation of the Maslach Burnout<br />

Inventory–General Survey: An Internet study. Anxiety, Stress,<br />

and Coping 2002;1:245–260.<br />

[19] Demerouti E, Bakker A B, Nachreiner F, Schaufeli WB. The job demands–resources<br />

model of burnout. Journal of Applied Psychology<br />

2001;86: 499–512.<br />

[20] ]Bakker AB, Schaufeli WB, Sixm, H, Bosveld W, Van Dierendonck D. Patient<br />

demands, lack of reciprocity, and burnout: A fi ve-year longitudinal<br />

study among general practitioners Journal of Organizational Behavior<br />

2000; 2: 425–441.<br />

[21] Aiken LH, Clarke SP, Sloane DS, Sochalski J, Silber J. Hospital nurse<br />

staffi ng and patient mortality, nurse burnout, and job dissatisfaction.<br />

Journal of the American Medical Association 2002; 28:1987–1993.<br />

[22] Goodman S A, Svyantek DJ. Person-organization fi t and contextual<br />

performance:Do shared values matter? Journal of Vocational Behavior<br />

2001;5, 254–275.<br />

[23] Brown JM, Campbell EA. Sources of occupational stress in the police.<br />

Work and Stress 1990;4;305–318.<br />

[24] Demerouti E, Bakker A B, Vardakou I, Kantas A. The convergent validity<br />

oftwo burnout instruments: A multitrait-multimethod analysis. European<br />

Journal of Psychological Assessment 2003;19:12–23.<br />

[25] Lee RT, Ashforth BE. A meta-analytic examination of the correlates of<br />

the three dimensions of job burnout. Journal of Applied Psychology<br />

1996; 81:123–133.<br />

[26] Jooster D, Potts M. Areas of discharge agreement and disagreement<br />

between older adult patients and nurses. Care Management Journals<br />

2003; 4 (4):185-190.

Patofi ziologija prekanceroza usne šupljine<br />


Neven Žarković, M.D., Ph.D.<br />

Institute Ruđer Bošković, Bijenička cesta 54, 10000 Zagreb, Croatia<br />



E-mail: zarkovic@irb.hr<br />


Pathophysiology of premalignant lesions of oral cavity<br />

Marijana Burum 1 • Romano Šnajder 1 • Neven Žarković 2<br />

1Dom zdravlja Dubrovnik, Ante Starčevića 1, 20000 Dubrovnik, Hrvatska<br />

1Health Center Dubrovnik, Ante Starčevića 1, 20000 Dubrovnik, Croatia<br />

2Institut Ruđer Bošković, Bijenička cesta 54, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

2Institute Ruđer Bošković, Bijenička cesta 54, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received: July 27 th 2012 Accepted: October 01 st 2012<br />


Namjera je ovoga članka prikazati prekanceroze usne šupljine (posljedično karcinogenezu), i to njihovu etiologiju, fi zikalne, kemijske i biološke procese u njihovu<br />

razvoju, ponajprije s patofi ziološkoga aspekta. U novije doba velika važnost pridaje se oksidacijskom stresu u nastanku karcinoma pa je naglasak članka upravo na<br />

njegove učinke pri karcinogenezi, tako i pri nastanku prekanceroza usne šupljine.<br />

Ključne riječi: prekanceroze usne šupljine • oksidacijski stres • karcinogeneza • asistent u ordinaciji dentalne medicine<br />

Kratki naslov: Prekanceroze usne šupljine<br />


The purpose of this article is to show oral premalignant lesions (consequently carcinogenesis) and etiology, physical, chemical and biological processes in their development,<br />

primarily in pathophysiological aspects. Oxidative stress in the cancer development has recently been given great importance, so the emphasis is placed<br />

precisely on its eff ects in carcinogenesis and thus the emergence of precancerous mouth lesions.<br />

Keywords: precancerous lesions of oral cavity • oxidative stress • carcinogenesis • assistant in dental practice<br />

Running head: Premalignant lesions of oral cavity<br />

Prekanceroze usne šupljine<br />

Prema defi niciji Svjetske zdravstvene organizacije [SZO], na<br />

skupu koji je održan 1972. godine o prekanceroznim promjenama,<br />

prekancerozna lezija defi nira se kao „morfološki<br />

promijenjeno tkivo u kojem se češće razvije karcinom nego<br />

u očigledno normalnom tkivu“. Na istome skupu defi nirana<br />

su i prekancerozna stanja kao „opće stanje s osjetno povećanim<br />

rizikom za razvoj karcinoma“ [1, 2]. Otada vrijedi i podjela<br />

prekanceroza.<br />

U oralne prekancerozne lezije ubrajaju se:<br />

• Leukoplakia<br />

• Erythroplakia (erythroplasia)<br />

• Leukoplakia kandidomycetica<br />

• Lichen planus i lichen erosivus<br />

• Cheilitis actinica<br />

U prekancerozna stanja ubrajamo:<br />

• Plummer-Vinsonov sindrom<br />

• Glossitis atrophica u III. stadiju sifi lisa<br />

• Fibrosis submucosa<br />

• Xeroderma pigmentosum<br />

Karcinogeneza<br />

Maligne [zloćudne] bolesti često se nazivaju i tumor [tumor<br />

– oteklina], rak [cancer], novotvorina, neoplazma [neos<br />

– nov, plasia – rast], a to su patološke tvorbe nastale kao posljedica<br />

prekomjerna, nekontrolirana, progresivna umnožavanja<br />

abnormalnih stanica unutar tkiva [3, 4, 5]. Njihov rast<br />

nadmašuje rast normalnih stanica, biološki je nesvrsishodan,<br />

nepravilan, neorganiziran i ne prestaje uklanjanjem<br />

uzroka takve promjene [6]. Jedna je od najvažnijih značajki<br />

metastaziranje, što znači, širenje bolesti iz jednoga dijela<br />

bolesti organizma u udaljeni dio koji s njime nije izravno<br />

anatomski povezan. Upravo je metastaziranje razlog otežana<br />

liječenja i uvelike je odgovorno za smrt onkoloških bolesnika.<br />

Metastaze nastaju prijenosom tumorskih stanica<br />

krvlju [hematogeno] ili limfom [limfogeno]. Kao osnovni<br />

mehanizmi zloćudne preobrazbe razlikuju se kemijska, fi zi-<br />

PREGLEDNI ČLANAK/<br />

REVIEW ARTICLE


kalna i biološka karcinogeneza, no zloćudne preobrazbe u<br />

ljudi redovito su posljedica međudjelovanja nasljeđa i mnogobrojnih<br />

endogenih i egzogenih čimbenika [1]. U razvoju<br />

zloćudne bolesti zloćudne stanice prolaze tri vrste pretvorbe/prepreke,<br />

i to: genomsku, energijsku i imunološku.<br />

Genomsku prepreku čine sustavi nadzora i popravka DNA.<br />

Oštećenja DNA uzrokuju mutacije kada su zaobiđeni mehanizmi<br />

popravka DNA. Energijsku prepreku čine ograničenja<br />

u dotoku kisika i hranjivih tvari zloćudnim stanicama. Prožiljenjem<br />

[angiogeneza] tumora i ta se prepreka zaobilazi.<br />

Napokon, nadzor imunološkog sustava može prepoznati<br />

zloćudnu stanicu kao izmijenjenu vlastitu stanicu i ukloniti<br />

je. Zloćudna stanica i tu prepreku zaobilazi promjenama<br />

očitovanja molekularnih biljega koji su nužni za imunološko<br />

prepoznavanje. Tako se stvaraju uvjeti za udruženje zloćudnih<br />

stanica u organizmu domaćina, njihovo množenje i<br />

metastaziranje [1].<br />

Kemijska karcinogeneza<br />

Kemijski su karcinogenici mnogobrojne i raznovrsne egzogene<br />

[tzv. ksenobiotici] i endogene tvari koje potiču zloćudnu<br />

preobrazbu stanica, a prikazani su u tablici [Tablica 1].<br />

Te tvari imaju genotoksičan učinak, kemijski oštećuju DNA<br />

i tako uzrokuju somatske mutacije. Osim tih genotoksičnih<br />

tvari, u kemijskoj karcinogenezi sudjeluju i tvari koje nisu<br />

TABLICA 1. Kemijski karcinogeni i mjesto nastanka tumora koji<br />

izazivaju [preuzeto iz: Stjepan Gamulin, Matko Marušić, Zdenko<br />

Kovač i sur. Patofi ziologija. V. izdanje. Školska knjiga, Zagreb,<br />

2005.]<br />

Tvar<br />

Profesionalni dodir<br />

Mjesto nastanka tumora<br />

• aromatski amini<br />

• mokraćni mjehur<br />

• arsen<br />

• koža, bronhi<br />

• azbest<br />

• bronhi, pleura i peritonij<br />

• benzen<br />

• koštana srž<br />

• bis-klorid eter<br />

• bronhi<br />

• bis-klorid sulfi d<br />

• dišni sustav<br />

• čađa, katrani i ulja • koža i pluća<br />

• drvena prašina<br />

• nosni sinusi<br />

• kadmij<br />

• prostata<br />

• krom<br />

• bronhi<br />

• isparavanje pri kuhanju • bronhi<br />

• niklove rude<br />

• bronhi i nosni sinusi<br />

• vinil-klorid<br />

• jetra<br />

Lijekovi<br />

•<br />

alkilirajući spojevi<br />

(npr.melfalan i<br />

ciklofosfamid)<br />

• anabolički steroidi<br />

• arsen<br />

• dietil-stilbestrol<br />

• fenacetin<br />

• imunosupresivne tvari<br />

• oralni kontraceptivi<br />

Ostalo<br />

• afl atoksin B1<br />

• pušenje duhana<br />








mokraćni mjehur,<br />

krvotvorno tkivo<br />

jetra<br />

koža<br />

vagina<br />

nakapnice<br />

limfno tkivo<br />

jetra<br />

• jetra<br />

• bronhi, usna šupljina,<br />

ždrijelo, jednjak, grkljan,<br />

gušterača, mokraćni mjehur<br />

same po sebi karcinogenici, ali svojim djelovanjem na<br />

različite načine povećavaju učinak kemijskih karcinogenika<br />

[promotori ili kokarcinogenici]. Kemijski karcinogenici<br />

mogu biti tvari iz okoliša [ksenobiotici] ili endogeni proizvodi<br />

metabolizma [7]. Najvažniji endogeni karcinogenici<br />

slobodni su radikali kisika koji su ujedno i najvažniji za endogeno<br />

kemijsko oštećenje DNA. Oni nastaju u različitim<br />

fi ziološkim ili patofi ziološkim procesima ili učinkom<br />

različitih ksenobiotika. Početni korak kemijske karcinogeneze<br />

nastaje u određenu žarištu, a naziva se inicijacijom.<br />

Kasnije umnožavanje izmijenjene stanice koje dovodi do<br />

pojave karcinoma nazivamo promocijom. Proces inicijacije<br />

prolazi najmanje dva stadija. Prvi je stadij biokemijski, u<br />

kojem u kojem se još može popraviti oštećena DNA, a na<br />

njega se nadovezuje drugi stadij koji nastaje nakon nekoliko<br />

dioba pogođene stanice, a u tom se stadiju učvrste somatske<br />

mutacije i prateće promjene u stanici. Promotori su<br />

tvari koji nemaju karcinogeni učinak, ali potiču djelovanje<br />

karcinogenika, smanjujući latenciju od početka djelovanja<br />

karcinogenika do pojave zloćudne preobrazbe. Njihovo<br />

je djelovanje uglavnom putem poticanja sinteze DNA i<br />

množenjem stanica, što omogućava da se učinci karcinogenika<br />

u stanici fi ksiraju [8, 9].<br />

Fizička karcinogeneza<br />

Fizički čimbenici iz okoliša mogu zloćudno preobraziti stanicu.<br />

To su najčešće elektromagnetski valovi različite energije<br />

koji u stanici uzrokuju oštećenja DNA. Osim zračenja iz<br />

prirodnih izvora [kozmičko zračenje, ultravioletno – sunčevo<br />

UV-zračenje, radioaktivni izotopi iz tla i vode], ima i<br />

zračenja iz različitih medicinskih i industrijskih nuklearnih<br />

uređaja. Ionizacijsko zračenje djeluje tako da u stanici iz<br />

molekule vode izbije jedan elektron, čime nastaju različiti<br />

radikali koji oštećuju molekulu DNA i uzrokuju mutacije, pa<br />

tako i do zloćudne probrazbe. UV-zračenje odgovorno je za<br />

karcinogeni učinak sunčeva zračenja. UV-zračenje pobuđuje<br />

elektrone u bazama DNA, koji se premještaju i stvaraju<br />

vezove između susjednih baza. Epidemiološka istraživanja<br />

pokazala su signifi kantnu povezanost između duljine izlaganja<br />

sunčevoj svjetlosti i incidenciji nastanka raka kože [7].<br />

Biološka karcinogeneza<br />

Zloćudna preobrazba stanica može biti i posljedica aktivacije<br />

određenih dijelova staničnoga genoma. Aktivacijski<br />

čimbenici mogu ući u stanicu npr. tijekom virusne infekcije<br />

ili se neprimjereno aktiviraju geni koji se normalno nalaze<br />

u genomu i potiču stanični ciklus [proto-onkogeni] [Tablica<br />

2], tj. inaktiviraju geni sa suprotnim učinkom, tzv. antionkogeni<br />

[Tablica 3].<br />

Onkogeni su geni čija je aktivnost povezana sa zloćudnom<br />

preobrazbom stanice. Stanični onkogeni nastaju različitim<br />

promjenama staničnih proto-onkogena. Te promjene [aktivacija<br />

onkogena] sastoje se u povećanju aktivnosti ili u promjeni<br />

građe proto-onkogena. Primjerena aktivnost protoonkogena<br />

bitna je za diferencijaciju stanice, i to prilagođavanjem<br />

povećanom radnom opterećenju kao i za normalnu<br />

staničnu diobu.<br />

Funkciju proto-onkogena neposredno ili posredno nadziru<br />

antionkogeni ili geni supresori tumora. Njihov naziv govori<br />

da njihova aktivnost sprečava zloćudnu preobrazbu. Kad se

TABLICA 2. Onkogeni ljudskoga genoma [preuzeto iz: Stjepan<br />

Gamulin, Matko Marušić, Zdenko Kovač i sur. Patofi ziologija. V.<br />

izdanje. Školska knjiga, Zagreb, 2005.]<br />

Funkcija bjelančevina Onkogen Kromosom<br />

Čimbenici rasta sis 22<br />

receptori na<br />

čimbenike rasta<br />

erb<br />

erbB2<br />

(HER2/neu)<br />

Fms<br />

mos<br />

ras-bjelančevine H-ras-1<br />

H-ras-2<br />

K-ras-1<br />

K-ras-2<br />

N-ras<br />

protein-kinaze src<br />

abl<br />

fes<br />

yes<br />







X<br />








kočničar apoptoze bcl 2 11<br />

bjelančevine jezgre myc<br />

N-myc<br />

Myb<br />

Ets<br />

Ski<br />

Fos<br />

CCND1<br />








Tablica [3] Antionkogeni u ljudi [preuzeto iz: Stjepan Gamulin, Matko Marušić, Zdenko Kovač i sur. Patofi ziologija. V. izdanje. Školska<br />

knjiga, Zagreb, 2005.]<br />

Gen Kromosom Tumori sa somatskim<br />

mutacijama<br />

Nasljedne mutacije sindrom<br />

učestalost na 10*4 porođaja<br />

Tumori<br />

p53 17p većina ljudskih tumora Li-fraumeni 2 karcinomi dojke, kore nadbubrežne žlijezde,<br />

sarkomi, leukemije, tumori mozga<br />

RB1 13q retinoblastomi, osteosarkomi,<br />

karcinomi dojke, prostate,<br />

mokraćnoga mjehura, pluća<br />

Retinoblastom 2 retinoblastom, osteosarkom<br />

APC 5q karcinomi kolona, želuca i<br />

gušterače<br />

obiteljska adeno-10 matozna polipoza<br />

kolona<br />

karcinomi kolona, štitnjače i<br />

želuca<br />

WT1 11p Wilmsov tm. bubrega Wilmsov tm. 0,5-1 Wilmsov tumor<br />

NF 1 17q schwannomi neurofi bro- 30<br />

matoza tip 1<br />

neuralni tumori<br />

NF2 22q schwannomi i<br />

meningeomi<br />

neurofi bro- 3<br />

matoza tip 2<br />

VHL 3p ? Von-Hippel- 3<br />

Lindauova bolest<br />

DCC 18q karcinom kolona ?? ?<br />

Brca1 17q karcinom dojke i<br />

jajnika<br />

Brca2 13q karcinom dojke i<br />

jajnika<br />

obiteljska sklonost 0,3<br />

za ca. dojke i jajnika<br />

obiteljska sklonost?<br />

za ca. dojke i jajnika<br />

antionkogeni unesu u zloćudno izmijenjenu stanicu, takva<br />

stanica gubi odlike zloćudnosti. Na genskoj razini zloćudna<br />

je preobrazba poremećaj ravnoteže između aktivnosti<br />

proto-onkogena i antionkogena tako da prevagne aktivnost<br />

proto-onkogena. Takav poremećaj može uzrokovati<br />

neprimjerenu aktivaciju proto-onkogena kad on prijeđe u<br />

onkogene ili gubitak aktivnosti antionkogena. Proto-onkogeni<br />

određuju sintezu važnih bjelančevina, i to onih čija je<br />

aktivnost važna za množenje stanica.<br />

Oksidacijski stres<br />

U novije doba posebna se pozornost u procesima karcinogeneze<br />

pridaje tzv. oksidacijskome stresu [OS] [4]. Pojam<br />

OS podrazumijeva stanje u kojem su oksido-reduktivni<br />

procesi pomaknuti prema oksidaciji, zbog čega prekomjerno<br />

stvaranje slobodnih kisikovih radikala i reaktivnih kisikovih<br />

tvari [ROS] nadilazi mogućnosti njihova uklanjanja iz<br />

stanice, što pak rezultira promjenama vezanima za oštećenja<br />

stanice. Tu promjenu ravnoteže mogu uzrokovati razni<br />

procesi koji potiču stvaranja reaktivnih kisikovih i dušikovih<br />

spojeva [eng. Reactive Oxygen Species, ROS; Reactive<br />

Nitrogen Species, RNS]. Slobodni je radikal kemijski oblik<br />

koji ima nespareni elektron u vanjskoj ljusci. Sami procesi<br />

nastanka slobodnih radikala i ROS u stanicama mogu se<br />

podijeliti u slučajne i namjerne. Oksidacijski stres može nastati<br />

na razini stanice, tkiva ili čak organizma. Razne ozljede<br />

tkiva, upala, ishemija [reperfuzija], metaboličke bolesti,<br />

imunološki poremećaji, sepsa, procesi u karcinogenezi i dr.<br />

mogu uzrokovati lokalno ili sustavno oksidacijski stres [4,<br />

5]. Najčešće se pod oksidacijskim stresom podrazumijevaju<br />

oštećenja DNA koja mogu uzrokovati promjene [mutacije]<br />

ili smrt stanice. Da bi se zaštitile od štetnog djelovanja oksidativnog<br />

ROS-a, stanice stvaraju antioksidanse koji ih uklanjaju<br />

i/ili obnavljaju oksidirane molekule.<br />

centralni schwannomi i<br />

meningeomi<br />

Hemangiomi i ca. bubrega<br />

ca. dojke i jajnika<br />

Ca. dojke i jajnika


Do danas objavljena istraživanja upućuju na zaključak da<br />

bitnu ulogu u karcinogenezi ima oksidacijski stres. Tako<br />

istraživanje Szatrowskog i Nathana navodi da su kod različitih<br />

stanica in vitro nađene veće količine H2O2 kao ROS, nadalje,<br />

nađena je i smanjena ekspresija gena vezana za nastanak<br />

jednog od glavnog antioksidansa, enzima katalaze,<br />

u većini stanica tumora jetre. Van Driel i sur., kao i Sun, opisuju<br />

niske vrijednosti superoksid dizmutaze [SOD] kao antioksidansa<br />

u različitim vrstama karcinoma. Stoga zloćudne<br />

tumore smatraju trajnim oksidacijskim stresom jer maligne<br />

stanice stvaraju velike količine ROS-a, više od normalnih, a<br />

antioksidativna je zaštita u isto vrijeme smanjena [4, 5].<br />

Oksidacijski stres, oralne prekanceroze<br />

[oralni karcinom]<br />

Postoji međuovisnost i povezanost oksidacijskoga stresa<br />

i njegovih izravnih produkata s nastankom prekanceroza<br />

i karcinoma usne šupljine. Statistički znatnu povezanost<br />

utvrdili su objavljeni rezultati istraživanja koje su proveli<br />

Cole i sur. [10], a u kojem je cilj bio odrediti količinu malondialdehida<br />

[MDA] u serumu, i to kao najvažnijeg markera lipidne<br />

peroksidacije u osoba koje boluju od oralnih prekanceroza,<br />

oralnih karcinoma i zdravih osoba. Oksidacijski stres<br />

djeluje štetno na lipide membrane i nukleinske kiseline, pa<br />

posljedično i na proteine. Lipidna peroksidacija lančana je<br />

reakcija koja osigurava kontinuiranu opskrbu slobodnim<br />

radikalima koji podupiru daljnju lipidnu peroksidaciju koja<br />

može oštetiti aldehide i formirati malondialdehid [MDA]<br />

i druge štetne nusprodukte. Ispitanici u navedenoj studiji<br />

bili su podijeljeni u tri skupine. U prvoj skupini bilo je 30 ispitanika<br />

s kliničkom i histopatološkom slikom oralnoga karcinoma<br />

bez sistemske bolesti. U drugoj skupini bilo je 30<br />

ispitanika s kliničkom i histopatološkom slikom prekanceroza<br />

usne šupljine bez sistemske bolesti, a u trećoj su skupini<br />

bili ispitanici bez ikakve oralne lezije i sistemske bolesti.<br />

Treća skupina bila je kontrolna skupina. Starosna dob ispitanika<br />

bila je između 40 i 72 godine starosti [prosjek godina<br />

bio je 58] za sve tri skupine. Rezultati ispitivanja pokazali su<br />

statistički znatnu razliku između serumskog MDA u osoba<br />

s oralnim prekancerozama [9.33 ± 4,89 mol/ml], oralnim<br />

karcinomom [14,34 ± 1,43 mol/ml] u usporedbi sa zdravim<br />

osobama [5,107 ± 2,33 mol/ml]. U navedenoj studiji u<br />

skupini ispitanika s oralnim karcinomom MDA serumska je<br />

koncetracija veća u muškaraca [14,805 mol/ml] nego u žena<br />

[13,93 mol/ml], iako ne u statistički važnom obimu. Zaključeno<br />

je da je serumska razina MDA u osoba sa prekancerozom<br />

i karcinomom usne šupljine povećana u odnosu na<br />

kontrolnu skupinu [zdravi ispitanici] ispitanika, što ujedno<br />

može u svakodnevnom kliničkome radu ubrzati detekciju,<br />

dijagnozu, uporabu odgovarajućih metoda liječenja te<br />

posljedično poboljšanje rezultata provedenih mjera liječenja.<br />

Oksidacijski je stres stoga mnogo intenzivniji u osoba s<br />

oralnim karcinomom i prekancerozom u odnosu na zdrave<br />

ispitanike, što upućuje na važnost antioksidativne terapije<br />

kao dodatka u terapijskim postupcima i metodama kod navedenih<br />


Opisanom problematikom bavi se i istraživanje koje je provedeno<br />

od S. Syed Sultan Beevi i sur. [11], a isto se odnosi<br />

na procjenu veličine oksidacijskoga stresa i koncentracije<br />

dušikova oksida u pacijenata s oralnim karcinomom prema<br />

analizi koncentracije produkata lipidne peroksidacije, antioksidansa<br />

i dušikova oksida.<br />

Procjena je obuhvatila 15 pacijenata s histološki potvrđenim<br />

planocelularnim karcinomom usne šupljine, kliničkog<br />

III./IV. stadija bolesti i istim brojem zdravih osobau kontrolnoj<br />

skupini. Svi su ispitanici bili pušači ili su imali naviku<br />

žvakanja duhana. Kontrolna skupina statistički je bila<br />

sukladna, i to po dobi i spolu, ispitivanoj skupini. Starosna<br />

dob ispitanika bila je od 33 do 72 godine, i to za bolesne<br />

kao i za zdrave ispitanike. Rezultati pokazuju kod ispitanika<br />

s oralnim karcinomom znatan porast vrijednosti lipidne peroksidacije<br />

sa znatno povećanom razinom MDA u odnosu<br />

na kontrolnu skupinu. Utvrđeno je da je oksidacijski stres<br />

povećavan [kao dokaz tomu povećana je razina lipidne peroksidacije<br />

i njezinih produkata, kao i produkata dušičnoga<br />

oksida], ali je i antioksidativna obrana kompromitirana<br />

[dokaz je smanjena aktivnost enzimatskih i neenzimatskih<br />

antioksidansa] u ispitanika s oralnim karcinomom. Slaba<br />

antioksidacijska obrana uvjetuje da stanice oralne sluznice<br />

postanu osjetljivije na genotoksične učinke ROS-a. Iako<br />

je učinak dušičnoga oksida neupitan i višedimenzionalan,<br />

ipak je potrebno provesti dodatna istraživanja, i to posebice<br />

sa znatno više ispitanika radi boljeg utvrđivanja ROS-a u<br />

procesima karcinogeneze [11].<br />

Etiologija oralnih prekanceroza<br />

[oralnih karcinoma]<br />

Malignu preobrazbu stanice, a tako i prekancerozne promjene,<br />

mogu potaknuti sljedeći čimbenici, i to: fi zikalni, kemijski<br />

i biološki. Danas se smatra da se njihovo djelovanje<br />

svodi na višestruku aktivaciju onkogena i inaktivacije antionkogena,<br />

tako da je zloćudna preobrazba posljedica združenoga<br />

djelovanja više gena. Zato je to složen i dugotrajan<br />

proces koji teče postupno, a u njemu sudjeluju genetički i<br />

okolišni čimbenici. U nastanku malignih promjena nasljedni<br />

čimbenici sudjeluju na različite načine, potvrđujući tako<br />

nasljednu sklonost malignim bolestima. Najveću sklonost<br />

nastanku malignih bolesti uzrokuju nasljedne mutacije antionkogena<br />

i nasljedni poremećaji popravka DNA. Najnoviji<br />

epidemiološki podaci upućuju na važnost vanjskih okolišnih<br />

čimbenika u malignoj alteraciji. Danas je uvriježeno mišljenje<br />

da 80 – 90% svih zloćudnih novotvorina u ljudi nastaje<br />

njihovim djelovanjem. Neki su od tih čimbenika dobro<br />

poznati, ali za većinu njih utvrđena je samo statistička povezanost<br />

s malignim bolestima, ali ne i znanstvena uzročna<br />

povezanost. Pretjerano uzimanje duhana i alkohola smatra<br />

se najvažnijim vanjskim čimbenikom okoliša u nastanku<br />

karcinoma gornjega aerodigestivnog trakta, kojemu pripada<br />

i njegov početak, tj. usna šupljina [prema IARC-INTERNA-<br />

TIONAL AGENCY FOR RESEARCH ON CANCER] [3]. Glavnu<br />

uzročnu ulogu imaju specifi čni nitrosamini koji se nalaze u<br />

duhanu, i to neovisno o vrsti njegova uzimanja; u zemljama<br />

Europe i SAD-a pušenje cigareta, cigara ili lule, a u zemljama<br />

Južne Azije žvakanje, šmrkanje ili tzv. obratno pušenje<br />

[inverse smoking]. Rezultati studije koju su proveli Virag i<br />

sur., a u kojoj su ispitivane svakodnevne navike pacijenata,<br />

utvrđuju i kako 94% bolesnika s karcinomom usne šupljine<br />

puši. Nadalje, novija epidemiološka i eksperimentalna istraživanja<br />

pokazala su da alkohol ima znatnu ulogu u nastanku<br />

karcinoma usne šupljine. Verifi cirano je da su nitrosami-

ni i druge tvari koje imaju karcinogena svojstva sastavni dio<br />

alkoholnih pića. Od metabolita etanola acetaldehid je karcinogen,<br />

a neki su mutageni i citotoksični [IARC 1998]. Djelovanje<br />

alkohola može biti izravno ili posredno. S obzirom<br />

na činjenicu da je vrlo često združeno uživanje alkohola i<br />

duhana, teško je izolirano promatrati utjecaj svaki od njih.<br />

Dokaz je tomu istraživanje Viraga i sur. [1981], koji je proučavao<br />

navike pacijenata s intraoralnim karcinomom i verifi -<br />

cirao da 96,5 % ispitanika redovito konzumira alkohol, a 9%<br />

njih liječeni su alkoholičari; među njima je [točnije, uzorak<br />

od 115 bolesnika] 94% pušača. Zanimljiv je podatak da nijedan<br />

ispitanik nije negirao postojanje obiju navika [3].<br />

Do danas nije patofi ziološki verifi ciran združeni mehanizam<br />

djelovanja alkohola i duhana [sinergistično djelovanje].<br />

Današnje je stajalište da alkohol pospješuje karcinogeno<br />

djelovanje duhana. Od endogenih čimbenika spominju<br />

se naslijeđe, HLA antigeni i mutacije gena. U novije vrijeme<br />

opisuje se karcinogeni mehanizam nekih virusa [HPV-a,<br />

HIV-a i virusa herpesa]. Posebice se ističe uloga HPV-a, jer<br />

je infekcija ustrajna i sklona recidivima, a nijedan od danas<br />

dostupnih oblika liječenja ne uništava virus trajno, premda<br />

postoje dokazi spontanoga nestajanja virusa. Upravo zbog<br />

njegove dokazane karcinogenosti, danas postoji podjela<br />

na HPV niskog [tip 6, 11] i HPV visokog rizika [tip 16,18] za<br />

nastanak maligne alteracije tkiva. HPV tipa 16 nosi najveći<br />

rizik zloćudne preobrazbe i povezan je s prekancerozama i<br />

malignom bolesti usne šupljine [7]. Činjenica je da se upravo<br />

oralni i orofaringealni karcinomi pločastih stanica najčešće<br />

mogu povezati s visokorizičnim tipovima 16 i 18. Prema<br />

rezultatima najnovijih istraživanja, dokazano je da postoji<br />

veza između HPV-a i potencijalno zloćudnih i epitelnih lezija<br />

usne šupljine, u kojima bi HPV mogao biti onkogeni i<br />

koonkogeni čimbenik, ali njegova točna uloga u patogenezi<br />

nastanka malignih lezija zasad nije u cijelosti verifi cirana<br />

[7, 12, 13, 14].<br />


Potrebno je istaknuti važnost i preventivnu ulogu doktora<br />

dentalne medicine i njihovih asistenta radi rane dijagnostike<br />

prekanceroza, i to zato što se preventivnim pregledima<br />

smanjuje mogućnost pojavnosti prekanceroza i nastanka<br />

neželjenih komplikacija, tj. maligne preobrazbe.<br />


[1] Gamulin S, Marušić M, Kovač Z. Patofi ziologija. V. izdanje. Školska knjiga,<br />

Zagreb, 2005, 577–606.<br />

[2] Cekić-Arambašin A. Oralna medicina. Školska knjiga, Zagreb, 2005,<br />

29–44, 258– 273.<br />

[3] Knežević G. Oralna kirurgija – 2 dio. Medicinska naklada, Zagreb,<br />

2003, 263–280.<br />

[4] Žarković N. Patofi ziološke značajke sekundarnih glasnika slobodnih<br />

radikala i oksidativni stres. Oksidativni stres i djelotvornost antioksidansa,<br />

Medicinska naklada, Zagreb, 2011, 13–32.<br />

[5] Szatrowski TP, Nathan CF. Production of large amounts of hydrogen<br />

peroxide by human tumor cells. Cancer Res. 1991;51(3):794-798.<br />

[6] Miše I. Oralna kirurgija. Jumena, Zagreb, 1983, 431– 437.<br />

[7] Štraus B. Genomske promjene i karcinogeneza. Biochemia medica.1,<br />

1995, 11–20.<br />

[8] Krajančić J, Mravak Stipetić M. HPV–Terapijske mogućnosti oralne infekcije<br />

1. i 2. dio. Vjesnik Dentalne medicine 2,3,4/ 2010.<br />

[9] Dobrenić M. Oralne bolesti. II. izdanje. Jumena, Zagreb, 1987, 202 –<br />


[10] Peterson, Ellis, Hupp, Tucker. Contemporary oral and maxillofacial<br />

surgery. Mosby, 2003.<br />

[11] Chole RH, Patil RN, Basak A, Palandurkar K, Bhowate F. Estimation of<br />

serum malondialdehyde in oral cancer and precancer and its association<br />

with healthy individuals, gender, alcohol, and tobacco abuse.<br />

JCRT. 2010;6: 487–491.<br />

[12] Syed Sultan Beevi S, Muzib Hassanal Rasheed A, Geetha A. Evaluation<br />

of Oxidative Stress and Nitric Oxide levels in patients with oral cavity<br />

cancer. Jpn. J.Clin.Oncol 2004; 34 (7): 379 – 385.<br />

[13] Patel BP, Rawal UM, Rawal RM, Shukla SN, Patel PS. Tobacco, antioxidant<br />

enzymes, oxidative stress, and genetic susceptibility in oral cancer.<br />

Am. J. Clin. Oncol. 2008;31 (5): 454 – 459.<br />

[14] Duraković Z, Žarković N. Biologija starenja i gerijatrija. Interna medicina.<br />

Naklada Ljevak, Zagreb, 2008, 69–77.


REVIEW ARTICLE<br />


Stres i suočavanje sa stresom – primjer zdravstvenog osoblja<br />

Stress and coping – an example of medical staff<br />

Irena Matulović 1 • Tanja Rončević 2 • Joško Sindik 3<br />

1 Dom zdravlja Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 45, 20000 Dubrovnik, Hrvatska<br />

1 Health Center Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 45, 20000 Dubrovnik, Croatia<br />

2 Osnovna škola Lapad, Od Batale 14, 20000 Dubrovnik, Hrvatska<br />

2 Primary school Lapad, Od Batale 14, 20000 Dubrovnik, Croatia<br />

3 Institut za antropologiju, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

3 Institute for Anthropology, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received: July 16 th 2012 Accepted: September 22 nd 2012<br />


Pisati o stresu znači pisati o životu, jer stres je neizbježan dio života. Mediji uvriježeno opisuju stres kao loše psihofi zičko stanje, ali to nije točno. Do određene razine<br />

stres je pozitivan (eustres), poticajan, donosi uzbuđenje, podiže adrenalin, ali kada uzrokuje negativne posljedice (distres), ovisno o pojedincu, može imati znatne<br />

negativne učinke. Znatan postotak populacije, posebice u velikim gradovima, svakodnevno je u stanju pojačane napetosti, zabrinutosti, nervoze – te nastaju neželjene<br />

fi zičke posljedica kao što su glavobolje, probavne smetnje, poremećaji opuštanja i spavanja. Tijekom vremena kronične glavobolje i nesanice mogu uzrokovati mnogobrojne<br />

simptome i tegobe svih organskih sustava. Primjerice, povišene vrijednosti krvnog tlaka mogu uzrokovati polagano, ali trajno oštećenje srca. Uvriježeno je<br />

mišljenje da aktivator stresa nastaje zbog vanjskih čimbenika, i to u životnim situacijama, zbog politike, ekonomske i fi nancijske situacije. Naše reakcije, resursi kojima<br />

raspolažemo, mogućnost suočavanja i prihvaćanja svakodnevnih situacija ključni su za prepoznavanje stresnih čimbenika. Zaposlenici u sustavu zdravstva trebaju<br />

razviti kompetencije nužne za bolju učinkovitost u izvršavanju radnih zadataka te da istodobno iskoristiti potencijale zaštitnih čimbenika radi smanjenja osobnog<br />

stresa.<br />

Ključne riječi: akutni i kronični stres, suočavanje, stresna situacija<br />

Kratki naslov: Stres i suočavanje sa stresom<br />


Writing about stress is writing about life, because stress is an inevitable part of it. Media popularly describe stress as bad psychological and physical condition, but it’s<br />

not true. Up to a certain level, stress is positive (eustress), stimulating, brings excitement, but when it brings negative consequences (distress), it can have signifi cant<br />

negative eff ects. A signifi cant percentage of the population, especially in big cities, every day suff ers a state of heightened tension, anxiety, nervousness - and is responsible<br />

for negative physical conditions, such as headaches, indigestion and sleep disorders. Over time, chronic headaches and insomnia can cause signifi cant symptoms<br />

and discomforts of all organ systems. For example, elevated blood pressure can cause a slow, but permanent heart damage. The conventional wisdom is that<br />

the stress activator is caused by external factors, by other people, politics, economic and fi nancial situation. Our reaction to them, the possibility of facing everyday<br />

situations and acceptance are the key to identifi cation of stress factors. Employees in the health system should develop competencies which are necessary for better<br />

work effi ciency, and simultaneously exploit the potential protective factors to reduce personal stress.<br />

Keywords: acute and chronic stress, coping, stressful situation<br />

Running head: Stress and coping<br />


Joško Sindik, PhD.<br />

Institute for Anthropology, Ljudevita Gaja 32, 10000 Zagreb,<br />

Croatia<br />



E-mail; josko.sindik@inantro.hr;

Uvod – što je stres?<br />

U najširem smislu stres je tjelesna i psihološka reakcija na<br />

vanjske i unutrašnje stresore. Stres, dakle, nije situacija u<br />

kojoj se pojedinac našao, nego reakcija na tu situaciju [1].<br />

Ako neka situacija ima ugrožavajuća obilježja, ona ne mora<br />

izazivati stres ako pojedinac prosuđuje da ima načina i<br />

sposobnosti kojima se bez opasnosti i ulaganja većih napora<br />

može oduprijeti situaciji u kojoj se našao. Ako pojedinac<br />

mora mobilizirati dodatne fi zičke i psihičke potencijale<br />

u odupiranju ili prilagodbi na situaciju s kojom se suočio,<br />

tada je riječ o stresnoj situaciji. Tada kažemo da na pojedinca<br />

djeluje neki stresor [stresni podražaj] koji izaziva stanje<br />

stresa [1, 2]. Stanje stresa, dakle, svako je stanje u kojem se<br />

na bilo koji način [tjelesno, psihički ili socijalno] osjećamo<br />

ugroženi ili procjenjujemo da su ugroženi naši bližnji. U potencijalno<br />

stresnim situacijama pojedinac prvo procjenjuje<br />

hoće li se sam moći suočiti sa stresnom situacijom, a zatim<br />

koliko socijalne potpore može pritom očekivati. Tek ako su<br />

obje procjene negativne, situacija se doživljava kao stresor.<br />

Mnoge su defi nicije stresa. Različiti autori različito opisuju<br />

stres, ovisno o teorijskom pristupu za koji se zauzimaju.<br />

Najjednostavnije stres možemo opisati kao stanje poremećene<br />

psihofi zičke ravnoteže pojedinca nastalo zbog fi zičke,<br />

psihičke ili socijalne ugroženosti pojedinca ili njemu bliske<br />

osobe [1, 2, 3].<br />

Brojni autori danas razlikuju dvije vrste stresa. Jednoj vrsti<br />

pripadaju stanja napregnutosti i uzbuđenja popraćena pozitivnim<br />

emocijama. To je eustres. Ova vrsta stresa poželjna<br />

je i ima pozitivne posljedice, donosi ispunjenje [zaljubljenost,<br />

rođenje djeteta, završetak nekog projekta]. U drugu<br />

vrstu svrstavaju se stanja i reakcije organizma na prijeteće,<br />

opasne i doživljajno neugodne situacije, popraćene intenzivnim<br />

negativnim i snažnim emocionalnim reakcijama,<br />

tjeskobom, neuromuskularnom napetošću ili znatnim strahom.<br />

Naziv je za ova stanja distres. Pod stresom se obično<br />

misli na distres. Ima negativne posljedice i dovodi do osjećaja<br />

nelagode. Općenito, distres je situacija u kojoj je ugrožena<br />

dobrobit pojedinca, grupe i/ili cijele zajednice (Krizmanić,<br />

1991.) [3].<br />

Richard Lazarus [1] opisao je teoriju stresa prema kojoj najveće<br />

značenje u stresnim zbivanjima imaju kognitivni [spoznajni]<br />

procesi, a središnji pojam njegove teorije pojam je<br />

ugroženosti. Ugroženost je, prema Lazarusu, stanje u kojem<br />

pojedinac predviđa sukob zbog situacije. Spoznajnim procesima<br />

pojedinac procjenjuje svakodnevne situacije i ocjenjuje<br />

jesu li one mogući uzroci budućih neugodnih i štetnih<br />

stanja. Ako se situacije procijene ugrožavajućima, javljaju se<br />

osjećaji straha, tjeskobe i potištenosti, za koje Lazarus smatra<br />

da su tipične stresne reakcije i da prilagodba na stres<br />

teče na dva načina: suočavanjem sa situacijom koja izaziva<br />

stres i suočavanjem s osjećajima u stresnoj situaciji[4]. Ako<br />

se osoba sposobna suočiti s njima s lakoćom ili je spremna<br />

mijenjati sebe, svoju percepciju, lakše će upravljati stresom<br />

ili ga držati pod kontrolom. Reakcije na iste stresore mogu<br />

kod različitih pojedinaca biti sasvim različite. Pojedinac može<br />

jednom reagirati stresom na neku situaciju, a drugi put<br />

ta situacija ne mora uzrokovati stres. Uz pojam stresa vezani<br />

su i pojmovi kao što su stresni podražaj, stresna situacija i<br />

stresni doživljaj [1, 5, 6].<br />


Stresor ili stresni podražaj<br />

Stresor ili stresni podražaj svaki je tjelesni, psihički ili socijalni<br />

poticaj koji dovodi pojedinca u stanje stresa [3]. Stresori<br />

se dijele na:<br />

Ad 1] Fizičke: izloženost buci, velikoj vrućini ili hladnoći, jakoj<br />

boli, senzornoj lišenosti, prirodnim nepogodama i<br />

katastrofama i sl.<br />

Ad 2] Psihološke: izloženost međuljudskim sukobima, u<br />

obitelji, na poslu, izloženost neuspjesima, psihološkim<br />

konfliktima i frustracijama.<br />

Ad 3] Socijalne: izloženost velikim socijalnim promjenama,<br />

ekonomskim krizama, ratovima, naglim promjenama<br />

društvenih odnosa i sl. [1, 2, 3].<br />

Stresor je, dakle, vanjski događaj, dok je stres unutrašnje<br />

stanje ili doživljaj. Primarna procjena određuje hoće li podražaj<br />

ili situacija djelovati kao stresor ili neće, a sekundarna<br />

se odnosi na procjenu vlastitih sposobnosti i mogućnosti<br />

svladavanja određene situacije. Krizmanić [1991] upućuje<br />

da sekundarna procjena utječe na primarnu tako da se “prijetnja”<br />

može pretvoriti u “izazov”, a “izazov” u “prijetnju” [2].<br />

Petz [3, str. 42.] defi nira stresor kao “svaki vanjski ili unutarnji<br />

podražaj koji od organizma traži udovoljavanje određenim<br />

zahtjevima, rješavanje problema i pojačanu aktivnost<br />

ili jednostavno neki novi oblik prilagodbe”.<br />

Reakcije na stres<br />

Sve one fi ziološke i psihološke promjene te promjene u ponašanju<br />

pojedinca koje se zbivaju pod utjecajem stresnog<br />

podražaja nazivaju se reakcijama na stres [5, 6, 7]. Reakcije<br />

na stres dijele se na:<br />

Ad 1] Fiziološke: kao što su pojačan rad srca i pluća, povišen<br />

arterijski krvni tlak, povišena razina šećera u krvi, proširene<br />

zjenice, povećana mišićna napetost. Ove tjelesne<br />

reakcije daju organizmu dodatnu energiju koja služi boljem<br />

odupiranju stresu reakcijom „borbe ili bijega“. Pozitivni<br />

su učinci bolja opskrbljenost kisikom, bolja vidna<br />

percepcija, povećana energija, bolja opskrbljenost krvlju<br />

kod pojačanog rada srca i povišenog arterijskog tlaka.<br />

Ad 2] Psihičke: koje dijelimo na emotivne [strah, tjeskoba,<br />

potištenost i druge emocije) i kognitivne (promjene pozornosti,<br />

koncentracije i rasuđivanja];<br />

Ad 3] Promjene ponašanja: očituju se u borbi s uzrokom<br />

stresa ili bijegom od uzroka stresa [1].<br />

Izraženost i trajanje ovih reakcija uzajamni su rezultat obilježja<br />

stresora, njihove jačine i trajanja, zatim osobina ličnosti<br />

pojedinca, njegove procjene vlastitih mogućnosti odupiranja<br />

stresu i njegove procjene količine socijalne potpore<br />

koju može očekivati tijekom suočavanja sa stresom [7]. Reakcije<br />

na iste stresore zato mogu kod različitih pojedinaca<br />

biti sasvim različite. Ako pojedinac procjenjuje da će lako<br />

svladati stresnu situaciju i da će pritom imati veliku socijalnu<br />

potporu, jačina i trajanje stresnih reakcija bit će slabije.<br />

Postoje neka stresna zbivanja koja kod većine ljudi izazivaju<br />

vrlo stresne reakcije, npr. gubitak bliske osobe, teška bolest,<br />

velik materijalni gubitak, izloženost ratnim strahotama, mučenju,<br />

zarobljavanju [5, 6].


Opći prilagodbeni (adaptacijski) sindrom<br />

Složenu vezu između stresa i organskih bolesti prvi je prepoznao<br />

i opisao liječnik fi ziolog Hans Selye pod nazivom<br />

opći prilagodbeni sindrom (general adaption sindrom), poznat<br />

u literaturi pod kraticom GAS [1]. Tjelesne promjene<br />

koje štite organizam od štetnih podražaja ili mu pomažu da<br />

im se prilagodi nazivamo opći prilagodbeni sindrom, a razvija<br />

se u tri faze. Faze odražavaju prilagodbu tijela na stres.<br />

Navedene faze stresa dijele se na:<br />

Ad 1] fazu alarma: opća mobilizacija obrambenih snaga organizma<br />

poput povećane produkcije adrenalina i zaštitnih<br />

hormona, iritacije gastrointestinalnog sustava, gubitka<br />

tjelesne težine i sl.<br />

Ad 2] faza otpora [razdoblje odupiranja] očituje se u prilagodbi<br />

organizma tijekom kojeg se koriste sve rezerve<br />

tjelesne i duševne energije u pokušaju suočavanja sa<br />

stresom [mnogobrojne hormonalne i kemijske promjene<br />

potiču tjelesne obrambene mehanizme s ciljem prilagodbe<br />

na stresore s eventualnim povratkom na nivo<br />

fiziološke ravnoteže].<br />

Ad 3] faza iscrpljenja, u kojoj se iscrpljuje organizam zbog<br />

dugotrajna odupiranja stresu jer više nema mogućnosti<br />

daljnjeg odupiranja [1, 2].<br />

Procesi koji se zbivaju tijekom općeg adaptacijskog sindroma<br />

nezdravi su samo u slučajevima nezadovoljavajuće prilagodbe<br />

organizma, što može izazvati različite bolesti koje<br />

su isključivo posljedica djelovanja stresa (povišen arterijski<br />

krvni tlak, bolesti bubrega, srca, krvnih žila, neke reumatske<br />

bolesti; spolne poremećaje, gastrointestinalne bolesti, bolesti<br />

metabolizma, rak i općenito bolesti nastale zbog neotpornosti<br />

imunološkog sustava [1, 2].<br />

Stresove možemo podijeliti na akutne i kronične. Akutni<br />

stresovi uzrokovani su naglim promjenama u okolini<br />

koji uzrokuju jednako nagle promjene u organizmu. Svaka<br />

iznenadna neočekivana situacija, jak prasak, prometna<br />

nezgoda, iznenadna opasnost i sl. izazivaju nagle tjelesne<br />

reakcije koje se ubrzo nakon prestanka opasnosti smiruju<br />

[4, 5]. Kronični stresovi uzrokovani su trajnom neugodnom<br />

situacijom u kojoj je pojedinac dulje vrijeme bez mogućnosti<br />

izlaska iz situacije koja stres izaziva, npr. dugotrajan život<br />

u progonstvu, neimaštini, bez posla i sl. Izazivaju trajna<br />

stresna stresa koja se manje očituju u vidljivim fi ziološkim<br />

promjenama, a više u promjenama i teškoćama emotivnog<br />

života. Česte su posljedice kroničnog stresa tjeskoba, potištenost,<br />

bespomoćnost, osjećaji krivnje, depresija i dr. [1].<br />

Vrste stresova prema intenzitetu<br />

Prema stupnju jačine, stresovi se dijele na:<br />

Ad 1] male svakodnevne stresove [gnjavaže];<br />

Ad 2] velike životne stresove;<br />

Ad 3] traumatske životne stresove (1).<br />

U male svakodnevne stresove svrstavamo svakodnevna životna<br />

zbivanja , npr. prometnu gužvu, nedostatak vremena<br />

za obavljanje svih poslova, male nesporazume na poslu, u<br />

obitelji, sitne kvarove u kući, gubitak osobnih stvari i sl. Ovi<br />

stresovi nemaju velik negativni utjecaj na naš život i na neki<br />

su način dobrodošli jer na njima učimo kako prevladati<br />

stresne situacije, što nam pomaže i u prevladavanju velikih<br />

životnih stresova. Veliki životni stresori uvelike djeluju na<br />

čovjekov svakodnevni život, ali ne događaju se svakodnevno,<br />

nego iznimno. Mnogi od njih događaju se gotovo svakom<br />

čovjeku tijekom života, ali njihova je učestalost mala.<br />

Velikim životnim stresovima pripadaju teške bolesti, smrt<br />

bliske osobe, gubitak zaposlenja, velik materijalni gubitak,<br />

izloženost dugotrajnoj gladi, izbjeglištvo i sl. Većina ljudi<br />

uspije prevladati ove stresove nakon nekog vremena, a samo<br />

u manjeg broja pojedinaca oni ostavljaju trajnije posljedice.<br />

Traumatski su životni stresovi neuobičajeno jaki, samo<br />

se iznimno događaju i obično dovode do trajnijih poremećaja<br />

psihičkog i tjelesnog zdravlja. Oni se većini ljudi nikada<br />

i ne dogode, no kada se dogode, izazivaju trajne posljedice<br />

i snažno djeluju na sve pogođene. To su npr. zarobljeništvo,<br />

izloženost nasilju, silovanju, mučenju, svjedočenje nasilju ili<br />

pogibiji bliskih osoba i sl. Oni su tipični za ratne situacije, ali<br />

mogu se zbivati i u miru, primjerice, u situacijama uličnog<br />

nasilja i sl. Traumatski stresovi mogu izazvati posttraumatski<br />

stresni poremećaj [PTSP], sasvim blokirati mogućnost<br />

svrhovitih reakcija, suziti spoznajne mogućnosti odupiranja<br />

stresu i blokirati emocije. Traumatski stresovi, za razliku od<br />

velikih životnih stresova, zbog svoje jačine i neuobičajenosti<br />

nadilaze mogućnosti prikladnog suočavanja. Većina ljudi<br />

ne zna kako se nositi s njima te, suočeni s takvim stresovima,<br />

doživljavaju osjećaj bespomoćnosti [2, 5]. 1990. godine<br />

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) stres naziva<br />

globalnom epidemijom. Ulaskom u 21. stoljeće stres postaje<br />

životnom činjenicom života, ali ne (uvijek) dobrom [1]. U<br />

medicini stres se defi nira kao smetnja tjelesne homeostaze<br />

[ravnoteže]. Stres je naš fi zički, mentalni i emocionalni odgovor<br />

na različite zahtjeve, promjene i događaje u životu.<br />

Stres je teško znanstveno defi nirati jer je vrlo subjektivna<br />

pojava koja se razlikuje od pojedinca do pojedinca. Stvari<br />

koje su nesretne za nekoga, za drugog mogu biti ugodne<br />


Suočavanje sa stresom<br />

Suočavanje sa stresom odgovor je na stresnu situaciju koji<br />

pomaže uspostavljanju psihosocijalne prilagodbe. Osoba<br />

će nastojati svladati, podnijeti ili smanjiti zahtjeve koje situacija<br />

postavlja. Suočavanje usmjereno na problem uključuje<br />

djelovanje na situaciju, tj. na sam stresor. Suočavanje<br />

usmjereno na emocije ima funkciju lakšeg podnošenja<br />

emotivnog uzbuđenja izazvanog stresnom situacijom. Kad<br />

se osoba nađe u situaciji koju doživljava stresnom, mora<br />

nekako s njom izaći na kraj. Drugim riječima, nastojat će<br />

bilo na kognitivnom, emotivnom ili na ponašajnom planu<br />

svladati, podnijeti ili smanjiti vanjske i unutrašnje zahtjeve<br />

i/ili sukobe među tim zahtjevima.<br />

Reakcije povodom stresnog događaja mogu se svesti na tri<br />

osnovna oblika (Krizmanić, 1991.) [5], i to:<br />

Ad 1] toleriranje ili podnošenje djelovanja stresora i stanja<br />

stresa, tj. prihvaćanje situacije;<br />

Ad 2] kontroliranje, tj. djelovanje na stresor ili simptome<br />

stresa, i to na dva načina: povećanom psihofizičkom aktivacijom<br />

i traženjem novih informacija te psihofizičkom<br />

sinkronizacijom, tj. usmjeravanjem svih postojećih snaga<br />

na svladavanje stresa;

Ad 3] rezignacija ili odustajanje od pokušaja da se situacija<br />

svlada, u situaciji kad osoba smatra da ne može svladati<br />

zahtjeve situacije u kojoj se nalazi [5].<br />

Stres u radu medicinskog osoblja<br />

Proučavajući temu stresa, posebno nas je zanimao profesionalni<br />

stres medicinskih djelatnika s kojim se svakodnevno<br />

suočavaju. Prema rezultatima istraživanja Institute for Science<br />

and Tehnology University of Manchester, najugroženije<br />

su skupine djelatnika s obzirom na razvoj stresa policajci<br />

i zatvorski djelatnici, rudari i piloti. Liječnici su na 10. mjestu<br />

od ukupno 20 rangiranih profesija, a nakon liječnika odmah<br />

slijede medicinske sestre [6]. Najugroženije su skupine<br />

liječničke profesije: onkolozi, liječnici u hitnoj medicinskoj<br />

službi, liječnici primarne zdravstvene zaštite, opstetričari,<br />

psihijatri, kirurške struke, anesteziolozi. Izvori su stresa kod<br />

zdravstvenih djelatnika: nezadovoljstvo poslom, nerealistična<br />

očekivanja i pritisci bolesnika, članova obitelji i društva,<br />

prevelik utjecaj posla na privatni život, administrativni<br />

poslovi, prekapacitiranost poslom, prekratki rokovi za izvršenje<br />

aktivnih radnih zadataka, 24-satna odgovornost, prekidanje<br />

posla i obiteljskog života zbog telefonskih poziva<br />

bolesnika, utjecaj na obiteljsko i općenito socijalno funkcioniranje,<br />

izloženost neprimjerenoj javnoj kritici, fi nancijska<br />

ograničenja, promjena imidža liječnika u javnosti [6, 7].<br />

Iz svakodnevnog rada prvog autora ovog članka može se<br />

poboljšati procjenjivanje stupnja stresa s kojim se moraju<br />

suočavati liječnici i medicinske sestre u izvršavanju radnih<br />

zadataka u hitnoj medicinskoj službi, i to od početka rata<br />

u Republici Hrvatskoj. Posebice su stresna iskustva stručnih<br />

i ljudskih izazova vezana uz pomaganje ranjenicima u ambulanti,<br />

kao i na terenu, i to u situacijama kad je medicinsko<br />

osoblje [prvi autor] bilo izravno izloženo neposrednoj životnoj<br />

opasnosti. Čimbenici koji su nam pomagali u smanjenju<br />

stupnja stresa bili su izvrsni međuljudski odnosi u zdravstvenom<br />

timu, velika profesionalna sposobnost i vještine<br />

članova zdravstvenog tima koje su omogućile istovjetnu<br />

odgovornost i apsolutno povjerenje članova tima. Ishodi<br />

izlaganja visokim razinama stresa s kojima su se suočavali<br />

članovi zdravstvenog tima u ratnom razdoblju, kao i poslije<br />

ratnih djelovanja, očitovali su se u različitim stupnjevima.<br />

Za neke članove ishodi su bili bolji, tj. mogli su se nositi sa<br />

svakodnevnim teškoćama. Za druge su, nažalost, bili negativni<br />

- neki su kolege napustili posao, razboljeli se, a kod nekih<br />

su se razvili psihički poremećaji zbog kojih više nisu mogli<br />

raditi. Od zaštitnih čimbenika svakako bismo u takvim<br />

situacijama trebali istaknuti najvažnije, i to: zadovoljstvo<br />


poslom koji se obavlja, spoznaja o vlastitoj stručnoj vrijednosti,<br />

autonomnost i sloboda u donošenju odluka. Liječnici<br />

i medicinske sestre koji su bili svjesni svojih kompetencija<br />

bili su i uspješniji u radu, i to je povratno djelovalo na smanjenje<br />

njihova stresa. Napominjemo da je važan zaštitni<br />

faktor od nastanka stresa potpora suradnika, dobri međusobni<br />

odnosi i povjerenje da će suradnik ispravno i stručno<br />

postupiti. Stoga je važno raditi na prevenciji profesionalnog<br />

stresa kontinuiranom profesionalnom edukacijom, rad<br />

na team-buildingu i razvijanju dobrih suradničkih odnosa.<br />

Svakako bi tomu pridonijele i promjene u zdravstvenom<br />

sustavu, i to u smanjenju opterećenja medicinskog osoblja<br />

organizacijskim promjenama.<br />


Mnoga zbivanja u osobnome životu pojedinac ne doživljava<br />

kao stres jer ne opterećuju njegove sposobnosti prilagodbe.<br />

Stoga je glavni uzrok stresa nedovoljna pripremljenost<br />

pojedinca, pa su za uspješnu prilagodbu na stres najvažniji<br />

iskustvo i poznavanje načina suočavanja u stresnim<br />

situacijama. Stres je dio moderna užurbanog načina života i<br />

moramo se naučiti nositi s njim, poduzimajući preventivne<br />

korake, ne mijenjajući svijet, nego svoje reakcije na njega.<br />

Naime, neke će se osobe dobro nositi sa svojim izraženim<br />

smetnjama, dok će druge zakazivati na obiteljskom i radnom<br />

planu iako je intenzitet njihovih simptoma osrednji.<br />

Izbjegavanje i nemogućnost da govore o traumatskom<br />

iskustvu u krugu obitelji i prijatelja vodi ih tako u sve veću<br />

izolaciju. Lijekovima možemo pokušati umanjiti nemir, depresivnost,<br />

tjeskobu i nesanicu. Psihoterapijom se nastojimo<br />

suočiti s traumatskim iskustvom, učimo podnositi stres<br />

te uspostaviti bolju kontrolu i uvid u ponašanje i povjerenje<br />

u sama sebe i okolinu.<br />


[1] Barath A. Kultura, odgoj i zdravlje. Zagreb: Visoka medicinska škola –<br />

katedra za zdravstvenu psihologiju; 1995.<br />

[2] Havelka M. Zdravstvena psihologija. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta<br />

u Zagrebu; 1990.<br />

[3] Petz B. Psihologijski rječnik, Zagreb: Prosvjeta; 1992.<br />

[4] Barat T. Stres: najveći ubojica današnjeg čovjeka: jeste li jači od stresa?<br />

Priručnik za upravljanje stresom. Zagreb: vlastita naklada; 2010.<br />

[5] Ajduković M, Ajduković D. Pomoć i samopomoć u skrbi za mentalno<br />

zdravlje pomagačima. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć; 1996;<br />

str. 21-39.<br />

[6] Poredoš D, Kovač M. Stres i mobbing na radnom mjestu. Dostupno iz<br />

URL: http://www.psihijatrija.com/bibliografi ja/radovi/PoredosD%20<br />

StresImobingnaposlu.pdf<br />

[7] Kompier M. The psychosocial work enviroment and health – what we<br />

know and where should we go? Scan J. Work Environ Health. 1999;<br />

28:1: 1-4.




Psihološki aspekti lumbalnog bolnog sindroma<br />

Psychological aspects of low back pain<br />

Ljerka Armano 1 , Biljana Kurtović 1<br />

1 Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Klinika za neurokirurgiju, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

1 University Hospital Centre “Sestre milosrdnice“, Clinic for Neurosurgery, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received August 27 st 2012 Accepted September 11 th 2012<br />


Lumbalni bolni sindrom [LBS] zdravstveni je i socioekonomski problem koji se očituje čestim traženjem liječničke pomoći, visokom cijenom usluga zdravstvene skrbi,<br />

čestim izostancima s aktivnih radnih zadataka, visokim učestalošću radne nesposobnosti i visokom incidencijom invaliditeta. Čest naziv za sindrom danas je „bolest<br />

civilizacije“. Posebice kronična bol znatno smanjuje kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji. Prevalencija kronične boli u pučanstvu RH iznosi od 15 do 22%, a više<br />

od 80% pučanstva tijekom života oboli od lumbalnog ili cervikalnog bolnog sindroma. Mnogo se češće javlja u žena, i to u starijoj životnoj dobi, kao i u osoba slabijeg<br />

socioekonomskog statusa. Bol, posebice kronična, ima i psihološku simptomatologiju. Psihosomatska medicina proučava povezanost psihičkih poremećaja sa somatskim<br />

poremećajima [utjecaj psihosocijalnog stresa na nastanak boli]. Kod osoba s razvijenim kroničnim bolnim sindromom stvara se tzv. „začarani krug“: [bol dovodi<br />

do neaktivnosti, neaktivnost do slabosti, a slabost do pojačanja bolnosti]. Mogućnost podnošenja boli ovisna je o značajkama osobnosti, raspoloženju, okolnostima,<br />

dobi. Iskustva stečena tijekom životnog vijeka, razumijevanje mehanizma boli i kulturalna obilježja izravno utječu na subjektivni doživljaj boli. Učinkovito tretiranje<br />

boli počinje metodama za znanstvenu procjenu i evaluaciju postupaka/metoda za umanjenje boli. U odnosu na ostale članove zdravstvenog time, medicinska sestra<br />

provodi najviše vremena u izravnom kontaktu s bolesnikom, Zato medicinska sestra mora poznavati metode/postupke koji znatno umanjuju bol. Najuvrježenija metoda/postupak<br />

u svakodnevnoj uporabi u radu medicinske sestre edukacija je bolesnika i članova njegove obitelji.<br />

Uporabom znanstveno verifi ciranih metoda/postupaka zdravstvene njege za umanjenje boli, medicinska sestra omogućuje da bolesnik očuva ljudsko dostojanstvo te<br />

istodobno poveća povjerenje u sve članove zdravstvenog tima, i to neovisno o težini bolesti i krajnjem ishodu liječenja.<br />

Ključne riječi: križobolja • kronična bol • psihološki aspekti • zdravstvena njega<br />

Kratki naslov: Psihološki aspekti i lumbalni sindrom<br />


Lumbal pain syndrome [LBS] is a health and socioeconomic problem manifested by frequent seeking medical treatment, high cost of health care, frequent absence<br />

from active tasks, a high incidence of work disability and a high incidence of disability. Common name for the syndrome is, today, the “disease of civilization.” Chronic<br />

pain signifi cantly reduces the quality of patients life and lives of their families. Prevalence of chronic pain in the population of Croatia is 15 to 22%, and more than<br />

80% of the population during their lifetime suff er from lumbal or cervical pain syndrome. It is much more common in women and in the elderly, and those of lower<br />

socioeconomic status. Pain, especially chronic pain, also has psychological symptomatology. Psychosomatic medicine examines the link between mental disorder with<br />

somatic disorders [impact of psychosocial stress on the development of pain]. People with chronic pain syndrome developed a so called “vicious circle” [pain leads to<br />

inactivity, inactivity to weakness and weakness to an increase in the degree of pain]. The possibility of bearing it depends on the characteristics of the personality,<br />

mood, circumstances, age. Experience gained in a lifetime, an understanding of the mechanism of pain and cultural characteristics have a direct eff ect on the subjective<br />

experience of pain. Eff ective treatment of pain starts from a scientifi c method for the assessment and evaluation procedures / methods in order to minimize the<br />

pain. Compared to other members of the health hence, a nurse spends the most time in direct contact with patients. Therefore, the nurse must know the methods /<br />

procedures that signifi cantly reduce the degree of pain.<br />

Method / procedure that is in common use is the education of patients and their family members. Using scientifi cally verifi ed method / process of health care for pain<br />

reduction, nurse allows the patient to preserve human dignity and, at the same time, to increase the level of confi dence in all members of the healthcare team, regardless<br />

of the degree of severity and the outcome of treatment.<br />

Keywords: chronic pain • low back pain • nursing care • psychological aspects<br />

Running head: Psychological aspects and low back pain<br />


Ljerka Armano,<br />

University Hospital Centre “Sestre milosrdnice“, Clinic for Neurosurgery,<br />

Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Croatia<br />



E-mail: ljerka.armano@gmail.com


Doživljaj boli iznimno je važan za svakoga čovjeka, jer je<br />

znak upozorenja o mogućim štetnim posljedicama djelovanja<br />

podražaja iz okoline ili pak procesa u samom organizmu.<br />

Nadalje, bol je važna za preživljavanje organizma u<br />

potencijalno opasnom okruženju [1, 2, 3, 4, 5, 6].<br />

Danas, prema suvremenu shvaćanju, doživljaj boli rezultat<br />

je trodimenzionalne integracije: osjetne, emocionalno-motivacijske<br />

i kognitivno-evaluacijske komponente [8,9,10].<br />

Doživljaj boli multidisciplinarno je područje.<br />

Bol jednako osjećaju pripadnici svih rasa, ali reagiraju različito.<br />

Jače reagiraju na bol istovjetnog stupnja stanovnici, npr.<br />

južne Europe, od stanovnika sjeverne. Receptori za bol zovu<br />

se nociceptori. Nociceptori u koži dijele se na:<br />

1] Mehanoceptore [koji odgovaraju na jake podražaje jakog<br />

intenziteta; ljudi osjećaju bol jakog intenziteta, dobre<br />

lokalizacije - ubodnu bol i prenose ih mijelinizirana<br />

vlakna, preciznije, vlakna tipa A.2.];<br />

2] Polimodalne nociceptore [odgovaraju na jake mehaničke<br />

i posebice tlačne, toplinske i kemijske podražaje.<br />

Bol koja se osjeća tupa je i nelokalizirana. Prenose ju nemijelinizirana<br />

vlakna ili vlakna tipa C]. Postoje i različite<br />

kemijske tvari koje mogu izazvati bol]. To su biogeni<br />

amini [histamin, serotonin] i, vrlo važan za peptid za<br />

bol:<br />

3] Bradikinin. Prostaglandini sami ne uzrokuju bol, ali receptore<br />

za bol čine osjetljivijima, povećanjem koncentracije<br />

nekih iona u blizini nociceptora, a najvažniji za to<br />

su K I H [oštećenje tkiva ili hipoksija]. Postoje razne tvari<br />

koje mogu promijeniti osjetljivost receptora za bol. Povećana<br />

količinaprostaglandina povećava njihovu osjetljivost,<br />

kao i simpatikusa, pa se i manji podražaji mogu<br />

osjetiti kao jaka bol. Postoji i tvar-P koju luče sama<br />

vlakna koja provode bol i koja se kod jačih podražaja<br />

boli luči i u okolici receptora, pa izaziva povećano lučenje<br />

medijatora upale, i time i bol. Postoje neke tvari koje<br />

smanjuju osjetljivost na bol: glicin, GABA osjetljivost<br />

za bol: glicin, GABA [γ-aminobutirička kiselina, γ -aminomaslačna<br />

kiselina], encefalini i endorfin. Posljednji se<br />

nazivaju i endoanalgetici, jer imaju analgetsko djelovanje<br />

i preko njih organizam smanjuje prejake bolne podražaje<br />

[11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22]. Postoji<br />

metoda kojima se analgezija postiže bez primjene<br />

izvanjskih analgetika. Tu se koriste endorfini i encefalini,<br />

a njihovo se lučenje potiče ubodima u kožu tankim iglama,<br />

a metoda se zove akupunktura. Postoji i neuropatska<br />

bol, a podrazumijeva bolan osjet koji nastaje zbog<br />

oštećenja živčanog sustava i bez podražaja nociceptora<br />

[neuralgija trigeminusa].<br />

Postoje tri skupine, I to:<br />

1] deaferencijacijska bol [bol koja nastaje u slučaju presijecanja<br />

nociceptivnih puteva, a očituje se spontanim<br />

izbijanjem osjeta boli u proksimalnom dijelu od presjeka].<br />

2] periferna neuropatska bol [najčešće ozljeda živca, a<br />

može biti i efaptom, tj. preskakanje impulsa s vlakna na<br />

vlakno, pa tako i s motoričkih eferentnih vlakana na nociceptivna].<br />


3] bol koju podupire simpatička aktivnost [obično na<br />

distalnim dijelovima udova, ima dvije faze: fazu hiperemije<br />

(žareća bol) i fazu kad zahvaćeni dio atrofira].<br />

U procesu razumijevanja kontrole i otklanjanja boli biologija<br />

i kemija [biokemijska i farmaceutska industrija] imaju<br />

najveći utjecaj. Međutim, samo poznavanje biologije i fi -<br />

ziologije čovjeka nije samostalno dostatno za cjelokupno<br />

poznavanje mehanizma boli. Stoga psihologija sa svojim<br />

razumijevanjem čovjeka kao jedinke ima važnu znanstvenu<br />

osnovu u tumačenju razumijevanja, nastanka kao i u interpretaciji<br />

boli, ali istodobno i o suočavanju pojedinca s boli<br />

te o metodama/postupcima u kontroli boli [23, 24, 25, 26].<br />

Za razumijevanje povezanosti psiholoških čimbenika i doživljaja<br />

osnovno je dobiti odgovore na dva pitanja, i to:<br />

1] koji psihološki uvjeti, odnosno koja kombinacija psiholoških<br />

i uvjeta okoliša mogu dovesti do promjena u doživljaju<br />

boli, i to primarno do smanjenja boli (analgezije)?<br />

2] ako i postoji odnos psiholoških faktora i analgezije, koji<br />

je osnovni patofiziološki mehanizam opisanog analgetskog<br />

djelovanja [27, 28, 29, 30]?<br />

Bol [opći pojmovi]<br />

U literaturi postoje teškoće oko jedinstvene podjele boli,<br />

te se najboljom podjelom boli čini podjela na: duševnu bol<br />

[emotivnu bol], tjelesnu bol uzrokovanu ozljedom tkiva i<br />

tjelesnu bol psihogeno uzrokovanu [psihogena bol][31, 32].<br />

Bol možemo podijeliti prema kvaliteti ili lokalizaciji. Kvaliteta<br />

boli može biti pulsirajuća bol, mukla bol, bol bockanja.<br />

Prema lokalizaciji, bol možemo podijeliti na:<br />

1] visceralnu bol [bol koja nastaje u visceralnim organima,<br />

slabo je lokalizirana, neugodna, često praćena znakovima<br />

podražaja simpatikusa. Prenosi se nociceptivnim<br />

vlaknima koja se nalaze između vlakana ANS-a.<br />

2] parijetalnu bol [bol koju proizvode serozne ovojnice<br />

(pleura, peritoneum, perikard). Bol je oštra, žareća.<br />

Ovojnice su vrlo osjetljive na ozljedu i istezanje i vrlo su<br />

dobro inervirane, pa je i intenzitet boli velik].<br />

3] odraženu bol [bol koja se osjeća na dijelu tijela koji topografski<br />

ne odgovara organu u kojem nastaje. Do toga<br />

dolazi zbog pomicanja organa tijekom embrionalnog<br />

razvitka, a vlakna se i dalje vežu na istome mjestu. Najbolji<br />

je primjer za to bol koja se javlja ishemijom srca, a<br />

širi se u lijevo rame, ruku i čak u lateralne prste lijeve ruke.<br />

Može se širiti i u lijevu stranu vrata i čak u donju čeljust<br />

(diferencijalna dijagnoza: neuralgija trigeminusa).<br />

Primjer za to je bol koja se javlja kod apendicitisa kada<br />

crvuljak leži u normalnom položaju. U početku se bol javi<br />

oko pupka (odražena bol). Poslije se bol javi u donjem<br />

desnom trbušnom kvadrantu, jer vrh upaljenog crvuljka<br />

dodiruje parijetalni peritoneum i nadražuje njegove nociceptore].<br />

Reakcije na bolni podražaj<br />

Prag boli stupanj je bolnog podražaja koji počinje izazivati<br />

bol, a tolerancija na bol najjači je podražaj koji osoba može<br />

izdržati [33, 34, 35, 36].


U doživljaju boli sudjeluju fi ziološki [ozljeda, oštećenje] i<br />

nefi ziološki mehanizmi [psihološki, kulturološki, socijalni].<br />

Psihološki i sociokulturološki čimbenici uzrokuju promjene<br />

u doživljavanju boli, i to: povišenje ili sniženja praga boli,<br />

povišenje ili sniženje tolerancije na bol, nepostojanje osjećaja<br />

boli kada postoje tjelesne ozljede, smanjenje ili povećanje<br />

jačine boli neovisno o stupnju ozljeđivanja.<br />

Prenošenje osjeta boli<br />

Najvažniju ulogu u prijenosu boli imaju slobodni živčani završeci<br />

[ogranci senzornih živčanih vlakana]. Senzorna živčana<br />

vlakna dijele se na tri osnovne skupine, i to:<br />

1] a-beta vlakna [debela mijelinizirana vlakna];<br />

2] a-delta vlakna[(tanka mijelinizirana vlakna];<br />

3] c-vlakna [nemijelinizirana vlakna].<br />

Najviše senzornih podražaja [60-70%] prenosi se c-vlaknima<br />

i a-delta vlaknima.<br />

A-delta vlaknaona su koja brzo prenose impulse, a odgovorna<br />

su za prijenos bolnih stimulusa koji izazivaju doživljaj<br />

oštre i jasno lokalizirane boli. Sporija c-vlakna dovode<br />

do osjeta tupe i dugotrajne boli. Stanična tijela ovih senzornih<br />

živčanih vlakana nalaze se u ganglijima stražnjih rogova<br />

kralježnične moždine. Najvažniju ulogu u daljnjem prijenosu<br />

impulsa boli ima područje u stražnjim rogovima kralježničke<br />

moždine [želatinozna tvar]. Preko ovog područja živčani<br />

impulsi prenose se na transmisijske t-stanice koje šalju<br />

impulse prema mozgu.<br />

Teorije boli<br />

Danas postoje tri osnovne teorije za svrhe objašnjavanja<br />

doživljaja boli, i to:<br />

1] teorija posebnih prihvatača [receptora];<br />

2] teorija zbrajanja i kodiranja živčanih impulsa;<br />

3] teorija kontrole prolaza [„gate-control“ teorija].<br />

Najsuvremenija i danas najšire prihvaćena teorija boli teorija<br />

je kontrole prolaza koju su utemeljili Melzack i Wall 1965.<br />

godine. Teorija kontrole prolaza pretpostavlja postojanje<br />

neuralnog mehanizma u stražnjim rogovima kralježnične<br />

moždine koji djeluju kao prolaz koji može pojačati ili smanjiti<br />

prodor živčanih impulsa od perifernih vlakana prema<br />

središnjem živčanom sustavu. Ova teorija najviše je doprinijela<br />

uvođenju raznih psiholoških metoda/postupaka radi<br />

suzbijanja boli [37, 38, 39,40, 41, 42, 43, 44].<br />

Mjerenje stupnja boli<br />

Mjerenja jačine boli važno je u svrhe razumijevanja patofi -<br />

ziologije boli, a istodobno je važno za razumijevanje procesa<br />

kontrole i ublažavanja boli. Promjene u jačini boli, tj.<br />

smanjivanje njezina stupnja, temeljni su pokazatelj uspješnosti<br />

zdravstvenih djelatnika u liječenju bolesti kod kojih je<br />

bol dominantan simptom [45].<br />

U svakodnevnoj kliničkoj praksi mjerenje stupnja jačine boli<br />

služi za:<br />

1] točnije dijagnosticiranje bolesti;<br />

2] promatranje promjena u stupnju jačine boli tijekom liječenja;<br />

3] vrednovanje uspješnosti primijenjenih metoda/postupaka<br />

liječenja radi smanjenja boli.<br />

Objektivno mjerenje boli ne postoji, nego se procjena intenziteta<br />

boli temelji na doživljaju samog bolesnika. Stoga<br />

je pri njezinoj procjeni važno uzeti u obzir kulturno i socijalno<br />

okruženje bolesnika, vjeru, somatizaciju bolnih senzacija<br />

te kognitivni status bolesnika [status mentalnih procesa<br />

za koje se pretpostavlja da ističu ponašanje]. Mjerenje intenziteta<br />

boli i dokumentiranje vrijednosti temelj su učinkovita<br />

liječenja [46].<br />

Mjerenje intenziteta bolnih senzacija omogućuje jednodimenzionalne<br />

i multidimenzionalne ljestvice za određivanje<br />

intenziteta boli.<br />

Jednodimenzionalne ljestvice<br />

Vizualno-analogna skala (VAS) - najčešće je u uporabi.<br />

Od bolesnika se traži da na 10 centimetara dugoj crti označi<br />

mjesto koje odgovara jačini njegove boli, nakon čega se s<br />

druge strane milimetarske ljestvice očita VAS zbroj. Pritom<br />

0 označava da nema boli, a 10 najjaču bol. Ako je VAS zbroj<br />

0 - 3, jačina boli ne zahtijeva analgetsku terapiju [47, 48].<br />

Od ostalih jednodimenzionalnih ljestvica postoje:<br />

1] Numerička ljestvica (Numerical Rating Scale - NRS)<br />

= intenzitet od 0–100<br />

2] Verbalna ljestvica s četiri točke boli (Verbal Rating<br />

Scale 4 - VRS 4) = nema boli, malo boli, mnogo boli, jako<br />

boli<br />

3] Verbalna ljestvica s pet točaka (VRS 5) = blaga bol,<br />

neugodna bol, prisutna bol, jaka bol, mučna bol.<br />

Multidimenzionalne ljestvice - McGill Pain Questionaire<br />

najčešće je korištena multidimenzionalna ljestvica.<br />

Sastoji se od niza pitanja koja su međusobno povezana u<br />

sklopove [49, 50]. Primjerice:<br />

1] Gdje vas boli? - bolesnik označava bolno mjesto na slici<br />

ljudskog tijela.<br />

2] Kako je jaka vaša bol? - bolesnik označi jačinu boli na<br />

VAS skali.<br />

3] Brief Pain Inventory - kratak bolesnikov zapis o boli.<br />

Taj način mjerenja intenziteta boli primarno se koristi kod<br />

bolesnika s kroničnom boli malignog ili nemalignog podrijetla.<br />

Bolesnik označava tip analgezije (ublažavanja boli) i<br />

utjecaj boli na sposobnost obavljanja dnevnih aktivnosti.<br />

Procjenjujući jačinu boli, ujedno procjenjujemo i učinkovitost<br />

primijenjene analgetske terapije.<br />

Uporaba tzv. prosudbenih tablica najčešća je metoda kvantifi<br />

kacije boli<br />

[1. slika]. To su tablice koje imaju unaprijed određene početne<br />

i krajnje vrijednosti jačine boli. Ispitanik samostalno na<br />

tablici izabire mjesto za koje smatra da najbolje odgovara<br />

jakosti boli koju doživljava. Ovakav način dobivanja podataka<br />

o boli brz je i jednostavan za uporabu. Nedostatak je<br />

ove metode mjerenja boli ispitivanje samo jedne dimenzija<br />

boli, i to jakosti [51].<br />

Upitnici o boli omogućuju procjenu boli na temelju emotivne<br />

i kvalitativne komponente. Najpoznatiji i najupotrebljavaniji<br />

upitnik koji je u uporabi u istraživanju boli jest<br />

McGill-Melzackov upitnik [52].

SLIKA [1] Prosudbena ljestvica za mjerenje boli.<br />

Upitnikom se omogućuje prikupljanje podataka o tri dimenzije<br />

boli: senzornoj (isključivo jakost), emotivnoj (koje<br />

su emocije prisutne) i vrijednosnoj (opća razina ukupnog<br />

bolnog doživljaja).<br />

Nedostaci su ovakva upitnika: vremenski dugo traju, ispitivač<br />

mora znati osnovne upute o primjeni, svi ispitanici trebali<br />

bi znati značenje svih riječi - a to nije slučaj.<br />

Bol između ostalih posljedica ima snažan utjecaj na ponašanje<br />

osobe koja bol proživljava, a takve posebne obrasce<br />

ponašanja povezane s boli zovemo bolno ponašanje. Opće<br />

je poznato da se u pravilu drukčije ponaša osoba koja pati<br />

od jake boli od osobe koja osjeća samo blagu ili nikakvu<br />

bol [53].<br />

Metode opažanja bolnog ponašanja dijele se na tri kategorije,<br />

i to:<br />

1] somatski postupci [traženje liječenja ili lijeka];<br />

2] onesposobljenost za funkcioniranje [gubitak pokretljivosti,<br />

smanjivanje kontakta s drugim ljudima];<br />

3] jadanje zbog boli [stenjanje, jaukanje, plakanje].<br />

Procjenu bolnog ponašanja u zdravstvenim ustanovama u<br />

Republici Hrvatskoj isključivo provode medicinske sestre.<br />

Psihološke odrednice boli<br />

Psihički čimbenici imaju važnu ulogu u svim oblicima percepcije<br />

boli te su važan čimbenik u prevenciji i liječenju boli<br />


Psihološki čimbenici djeluju na doživljaj boli na tri načina,<br />


1] osnovni su uzrok boli [kod psihogenih boli];<br />

2] ublaživači boli [smanjuju jačinu doživljaja boli];<br />

3] pojačivači boli [povećavaju stupanj jačine doživljaja boli].<br />

Na bol izravno djeluju psihološka stanja i procesi, i to: ozljede,<br />

emotivna stanja, prijašnja iskustva, očekivanja, pozornost,<br />

sugestija, osobine ličnosti i sl. [55].<br />

Križobolja<br />

Križobolja je jedan od najčešćih uzroka traženja liječničke<br />

pomoći, drugi je po redu uzrok izostanka s posla i izravno<br />

je povezana s izravnim i neizravnim troškovima u zdravstvenom<br />

sustavu te predstavlja važan zdravstveni i socioekonomski<br />

problem. U postavljanju dijagnoze najvažniji su<br />

detaljna anamneza i klinički pregled, pri čemu pozornost<br />


treba obratiti na psihosocijalne čimbenike, kao i čimbenike<br />

kroniciteta.<br />

Pristupi u liječenju bolesnika s križoboljom različiti su, ali<br />

najvažniji je individualni pristup. Na početku liječenja potrebno<br />

je kvantifi cirati bolesnikova postignuća u aktivnostima<br />

svakodnevnoga života te se usredotočiti na mogućnost<br />

uporabe metoda liječenja umjesto na stupanj onesposobljenosti<br />

bolesnika. Osnovni cilj tijeka liječenja potreba je<br />

vremenski kratkog funkcionalnog oporavka i vraćanje bolesnika<br />

svakodnevnim životnim aktivnostima.<br />

Rezultati recentnih kliničkih studija verifi ciraju da je kronična<br />

križobolja često povezana s psihološkim i okolinskim<br />

čimbenicima. Naime, svaki bolesnik s kroničnom križoboljom<br />

ima psihološku podlogu. Jedinstvena priroda boli može<br />

uzrokovati lakšu ili težu patnju, što ovisi o individualnim<br />

sposobnostima osobe da se suoči s boli i prilagodi joj se,<br />

o percepciji boli i o tome kako se nosi s problemima koje<br />

bol uzrokuje. Nadalje, treba imati na umu da križobolja nije<br />

ozljeda te da se psihosocijalni čimbenici ne prepoznaju kao<br />

uzročnici nastanka.<br />

Rezultati recentnih istraživanja verifi cirali su da se bolesnici<br />

koji zadržavaju normalne svakodnevne aktivnosti brže<br />

oporavljaju nego pacijenti koji izostaju s posla i miruju [56].<br />

Epidemiologija križobolje<br />

U Republici Hrvatskoj križobolja je jedan od češćih uzroka<br />

izostanka s posla. Nešto je češća kod žena, s većom učestalošću<br />

kod nekvalifi ciranih radnika[3]. Križobolja je velik<br />

medicinski i ekonomski problem jer pogađa oko 75 do 80%<br />

populacije razvijenih zemalja u dobi od 35 do 55 godina.<br />

Godišnja je prevalencija križobolje 15 – 45%, a incidencija<br />

u odraslih 5%. Prevalencija raste s dobi pa tako kod djece<br />

iznosi 1 – 6%, a u adolescenciji 18 – 50%. Većina bolesnika s<br />

križoboljom brzo se oporavi nakon prvoga napadaja, a jednomu<br />

od tri oboljela treba čak 12 mjeseci da se posve oporavi.<br />

U tri od pet bolesnika križobolja se ponav lja, a u 2 –<br />

7% slučajeva prerasta u kroničnu bolest. Križobolja je zbog<br />

svoje učestalosti izazov kliničarima. Četiri od pet odraslih<br />

osoba imat će križobolju u nekom razdoblju svog života, a<br />

u oko 85% slučajeva razlog patnjama ostat će nepoznat. Rizični<br />

čimbenici za nastanak križobolje, ali i kroniciteta, nisu<br />

samo fi zičke [biološke], nego i psihosocijalne prirode. Neki<br />

su od rizičnih čimbenika kroniciteta psihosocijalni stres,<br />

depresivno ponašanje i čimbenici povezani s radnim mjestom.<br />

Čimbenici koji pogoduju nastanku kronične križobolje:<br />

1] neurofiziološki mehanizam [periferne ili periferne i centralne<br />

promjene];<br />

2] psihološki mehanizam [ponašanje, kognitivno-afektivne<br />

te psiho-fiziološke promjene];<br />

3] barijere oporavka [medikamentne, operativne, fizikalne,<br />

socijalne i psihološke].<br />

Prepoznavanje rizičnih prognostičkih čimbenika za prelazak<br />

akutne u kroničnu križobolju iznimno je važno za prognozu<br />

i terapijski plan.<br />

Rizične čimbenike dijelimo na vertebralne i nevertebralne<br />

te na individualne, psihosocijalne i čimbenike povezane s<br />

radnim mjestom.


Kronična križobolja ima odgođen, produžen oporavak dijelom<br />

zbog odgođena zacjeljivanja oštećenih mekotkivnih<br />

struktura i relativno avaskularnog interverte bralnog diska,<br />

a dijelom zbog psiholoških barijera. Oboljeli od akutne<br />

križobolje u 90% slučajeva obično se oporave unutar 4–6<br />

tjedana, a oko 75% bolesnika doživi recidiv bolesti unutar<br />

jedne godine.<br />

Križobolja je čest uzrok izostanka s posla. Tako 85% bolesnika<br />

s križoboljom kratkotrajno izostaje s posla (do 7 dana),<br />

a oko 15% duže od mjesec dana. Statistike pokazuju: što je<br />

izostanak s posla duži (>6 mjeseci), to je i postotak onih koji<br />

se vraćaju na posao manji.<br />

Dio bolesnika treba i operativnu terapiju (kod nas 3–5%), a<br />

hospitalizacija radi operativne terapije na petome je mjestu<br />

svih hospitalizacija. Zaključno, križobolja se pojavljuje<br />

u 85% odraslih do 55 godina života. Pod jednako zahvaća<br />

muškarce i žene. Prognoza križobolje dobra je i moguć je<br />

brz oporavak, a u 2–7% bolesnika, unatoč terapijskim i dijagnostičkim<br />

postignućima, preraste u kroničnu bolest.<br />

Prepoznavanje i rano liječenje rizičnih čimbenika za razvoj<br />

križobolje treba biti prioritet jer o tome ovisi i prognoza bolesti<br />


Čimbenici rizika za nastanak križobolje<br />

Čimbenici su rizika za nastanak križobolje:<br />

1] demografski čimbenici [dob, spol, stupanj naobrazbe i<br />

socioekonomski status; najviše stope križobolje utvrđene<br />

su u odrasloj populaciji između 3. i 6. desetljeća života,<br />

u starijoj populaciji žene imaju veću prevalenciju<br />

križobolje nego muškarci];<br />

2] čimbenici zdravlja [indeks tjelesne mase, pušenje te opće<br />

zdravstveno stanje];<br />

3] fizičko opterećenje i čimbenici povezani s aktivnim radnim<br />

zadacima;<br />

4] psihološki čimbenici [strah, depresija, somatizacija][58].<br />

Psihološki aspekti križobolje<br />

Bol u leđima povezana sa stresom dijagnoza je psihosomatskog<br />

ili psihofi ziološkog poremećaja. Psihofi ziološka<br />

bolest svaka je bolest čijim se izravnim uzrokom smatraju<br />

psihološki ili emocionalni čimbenici. Takva dijagnoza znači<br />

da su psihološki faktori uzrokovali bol u leđima, sprečavaju<br />

njezino nestajanje, ili oboje. Iako psihološki faktori uzrokuju<br />

fi zičke simptome, ti simptomi nisu plod nečije mašte. Riječ<br />

je o stvarnim fi zičkim problemima [kao što je bol u leđima]<br />

na koje utječu emocionalni čimbenici [3, 9, 43,44, 51].<br />

John Sarno sa Sveučilišta u New Yorku u posljednje je vrijeme<br />

popularizirao pojam boli u leđima uzrokovane stresom,<br />

koju on naziva „sindrom tenzijskog miozitisa“ [TMS, eng.<br />

Tension Myositis Syndrome], no taj se koncept javlja već u<br />

dvadesetim godinama devetnaestog stoljeća. Dijagnoza<br />

„iritacije kralježnice“ prevladavala je sve do ranih godina<br />

dvadesetog stoljeća. Shorter smatra da je ova dijagnoza<br />

bila vrlo praktična jer su terapeuti htjeli zadržati konkurentnost<br />

među klinikama tako da su krivo defi nirane subjektivne<br />

simptome bolesnika tumačili kao medicinsko pitanje [26,<br />

32, 46, 47, 58]. Povijest dijagnoze iritirane kralježnice dobra<br />

je podloga za razumijevanje suvremenih medicinskih pristupa<br />

boli u leđima. Danas liječnici u obzir uzimaju primar-<br />

no strukturalna „objašnjenja“ za bol u leđima, uvjere bolesnika<br />

da su rezultati njihovih „nalaza“ objasnili uzrok boli,<br />

bolesniku usade strah i tada propišu „opravdanu“ terapiju.<br />

No ako je stvarni uzrok boli u leđima povezan sa stresom,<br />

višestruki fi zikalni tretmani neće imati učinka, a bolesniku<br />

će biti još teže.<br />

Pogledamo li predodžbu Sarna o boli u leđima uzrokovanoj<br />

stresom [TMS-u], vidimo sličnosti s „iritacijom kralježnice”.<br />

Ključna je razlika u tome što Sarno bez okolišanja uzrok boli<br />

u leđima pripisuje psihološkim i emocionalnim uzročnicima,<br />

dok su terapeuti na početku koristili samo „fi zikalne“<br />

tretmane [35, 41, 50].<br />

Sarno konkretno smatra da je u većini slučajeva bol u leđima<br />

koja se u medicini liječi „organskim“ pristupom zapravo<br />

povezana sa stresom. Važno je napomenuti da se ova teorija<br />

i ovakav pristup liječenju smatraju kontroverznima u medicinskoj<br />

i psihološkoj zajednici te da ne postoje kontrolirane<br />

znanstvene studije kojima bi se ispitala osnovanost tog<br />

koncepta. Postoje različite teorije o uzrocima boli u leđima<br />

povezane sa stresom. Važno je napomenuti da je opći princip<br />

u svim ovim teorijama da psihološki i emocionalni čimbenici<br />

uzrokuju neku vrstu fi zičke promjene, čiji je rezultat<br />

bol u leđima. U većini teorija o boli u leđima uzrokovanoj<br />

stresom, ciklus boli nastavlja se i intenzivira, a bolesnik<br />

zbog boli postaje uplašeniji pri obavljanju svakodnevnih<br />

aktivnosti. Za ciklus boli karakteristično je sljedeće, i to:<br />

1] Pacijent se nepotrebno ograničava u obavljanju mnogih<br />

svakodnevnih aktivnosti, kao i slobodnih aktivnosti;<br />

2] Do ograničavanja ovih aktivnosti dolazi zbog straha od<br />

boli i ozljeda.<br />

Ovaj strah mogu pogoršati upozorenja liječnika (i/ili članova<br />

obitelji i prijatelja) neka pacijent „pazi“ nakon dijagnoze<br />

koja se odnosi na strukturu TMS-a prema Sarnu, za bol u<br />

leđima nisu odgovorni mehanički ni fi zički čimbenici, nego<br />

osjećaji, osobnost i nesvjesni problemi pacijenta. Ključne<br />

su emocije nesvjesna srdžba i bijes. Sarno nadalje opisuje<br />

bolesnike koji su skloni razviti TMS kao slične osobnostima<br />

tipa A [21, 23]. Karakteristike su takvih bolesnika sljedeće, i<br />

to:<br />

1] Snažan unutarnji poriv za uspjehom<br />

2] Snažan osjećaj odgovornosti<br />

3] Samomotivacija i disciplina<br />

4] Izražena samokritičnost<br />

5] Perfekcionizam i kompulzije<br />

Dijagnoza boli u leđima povezane sa stresom često se postavlja<br />

nakon temeljitog proučavanja anamneze i tjelesnog<br />

pregleda. Bolesnici moraju biti oprezni pri samostalnom dijagnosticiranju<br />

boli u leđima povezane sa stresom jer može<br />

postojati ozbiljan medicinski uzrok te boli [kao što je tumor<br />

ili infekcija]. Kvalitetan liječnički pregled obično može isključiti<br />

ozbiljnije strukturne uzroke boli u leđima u velikog<br />

broja bolesnika. Kod bolesnika koji pate od boli u leđima<br />

koja je povezana sa stresom, početak boli u leđima često je<br />

vrlo raznolik [16, 19, 33, 42]. Bol se može javiti nakon određenog<br />

događaja ili može nastajati podmuklo i postupno.<br />

Na primjer, bol često počinje nakon naprezanja ili istegnuća<br />

donjeg dijela leđa, a nastavlja se zbog emocionalnih čimbenika<br />

dugo nakon što je ozljeda zacijeljela.

Opće karakteristike boli u leđima povezane sa stresom<br />

uključuju simptome:<br />

1] Bol u leđima i/ili bol u vratu<br />

2] Difuzna bol u mišićima<br />

3] Točke osjetljive na bol na mišićima<br />

4] Poremećaj sna i umor<br />

Prema Sarnu, dijagnoza TMS-a ne postavlja se samo tako<br />

da se isključe drugi organski uzročnici boli, nego i tako da<br />

se identifi ciraju karakteristike TMS-a. Upravo kao što postoje<br />

različite teorije o načinu na koji stres i drugi emocionalni<br />

ili psihološki faktori mogu uzrokovati bol u leđima, postoje<br />

i različiti pristupi liječenju. Višedisciplinarni pristup liječenju<br />

boli u leđima povezane sa stresom uključuje procjenu fi zičkih,<br />

emocionalnih, kognitivnih i okolišnih čimbenika kod<br />

svih vrsta boli u leđima i razvija metode liječenja za svaki<br />

pojedinačni aspekt [27, 29]. Dakle, u višedisciplinarnom pristupu<br />

proučavat će se relativni doprinos sljedećih čimbenika:<br />

1] Fizičkih – uključujući smanjenu kondiciju i slabe mišiće,<br />

iritaciju živaca itd.<br />

2] Emocionalnih – uključujući depresiju, tjeskobu, srdžbu<br />

itd.<br />

3] Kognitivnih – kao što su negativne misli, pesimizam,<br />

osjećaj beznadnosti itd.<br />

4] Okolišnih – kao što su gubitak posla, financijski problemi<br />

itd.<br />

Na temelju ovog je pristupa razvijen program liječenja koji<br />

se temelji na razini utjecaja koji svaki faktor ima na bol. Višedisciplinarni<br />

program može uključivati tretmane kao što<br />

su:<br />

1] Liječenje fizičkih čimbenika s pomoću fizikalne terapije<br />

usmjerene na reaktivaciju i/ili pomoću lijekova protiv<br />

bolova;<br />

2] Liječenje fizičkih i emocionalnih faktora s pomoću odgovarajućih<br />

lijekova [što često uključuje antidepresive<br />

ili lijekove za opuštanje mišića];<br />

3] Liječenje emocionalnih i kognitivnih čimbenika tehnikama<br />

za uklanjanje psihološke boli i biofeedback tehnikama<br />

[tehnikama biološke povratne sprege];<br />

4] Liječenje okolišnih čimbenika uporabom tehnika savjetovanja.<br />

U praksi se susrećemo s terminima kao što su: somatizacija,<br />

somatoformni poremećaj, hipohondrija, psihosomatski<br />

poremećaj, psihofi ziološki poremećaj. Radi se o vrlo sličnim<br />

nazivima koji opisuju psihičke i tjelesne poremećaje u njihovoj<br />

međusobnoj interakciji u odnosu na integritet čovjeka.<br />

Važnost emocionalnih značajki opisao je Schweitzer, i to<br />

kao: „Važnije je da liječnik poznaje bolesnika koji ima bolest,<br />

nego bolest koju ima bolesnik“[33]. Nameće se pitanje kako<br />

možemo znati da se radi o psihosomatskom poremećaju, a<br />

ne o poremećaju funkcije izazvane bolešću?<br />

1] kod psihosomatskog poremećaja najprije se pojavljuje<br />

poremećaj funkcije nekog organa, a zatim on može, ako<br />

je intenzivan i traje dovoljno dugo, prouzročiti i bolest<br />

tog organa [npr. stres izaziva napetost; ovakvo stanje<br />

dovodi do biokemijskih promjena koje pojačavaju lučenje<br />

želučane kiseline koja oštećuje sluznicu, što se u konačnici<br />

manifestira ulkusom na želucu].<br />


2] kod primarno organski uvjetovane bolesti, najprije se<br />

pojavljuje bolest organa, a kao posljedica pojavljuje se<br />

poremećaj funkcije.<br />

3] simptomi se kod psihosomatskog poremećaja često izmjenjuju,<br />

kao što se mijenja i mjesto njihova ispoljavanja<br />

[glavobolja koja šeće, križobolja, bol u želucu, lupanje<br />

srca, nesvjestica], a često je prisutna i tjeskoba.<br />

4] kod organskog oštećenja smetnje su uvijek vezane uz<br />

oboljeli dio, a tjeskoba je sekundarna.<br />

Psihološki čimbenici i križobolja<br />

Psihološki događaji mogu znatno utjecati na biokemijske<br />

procese koji određuju razinu subjektivne percepcije križobolje.<br />

Primjerice, pod utjecajem stresa dolazi do smanjenja<br />

lučenja serotonina, što uzrokuje povećanu razdražljivost<br />

koja, pak, smanjuje prag tolerancije boli. Nadalje, pri oštećenju<br />

tkiva uz povećano lučenje serotonina dolazi i do povećanog<br />

lučenja bradikinina i prostaglandina, koji podražuju<br />

neuronske strukture te uzrokuju promjene u psihičkom<br />

statusu čovjeka.<br />

Psihološki čimbenici uzrokuju promjene u lučenju navedenih<br />

biokemijskih struktura te tako ublažavaju ili pojačavaju<br />

percepciju boli [psihogena bol, psihosomatske bolesti][15,<br />

48, 49, 56]].<br />

Emotivna stanja i križobolja<br />

U znanstvenoj literaturi najčešće se citiraju emotivna stanja<br />

koja pojačavaju doživljaj boli, i to:<br />

1] napetost [u svezi sa stresom, potisnutim emocijama,<br />

ljutnjom];<br />

2] tjeskoba i potištenost;<br />

3] posebna stanja [sekundarna dobit].<br />

Od kronične boli do sindroma kronične boli<br />

Kronična bol znatno smanjuje kvalitetu života bolesnika i<br />

članova njegove obitelji.<br />

Najcitiranija znanstvena istraživanja upućuju:<br />

1] 75% od 10% osoba koje razviju kroničnu bol ima normalan<br />

život, iako se ne mora vratiti na posao u punom<br />

radnom vremenu;<br />

2] Oko 25% osoba s kroničnom boli razvije sindrom kronične<br />

boli;<br />

3] Vjerojatnost da će se razviti sindrom kronične boli nije<br />

povezana s jačinom boli;<br />

4] Psihološke varijable [depresija, usmjerenost na tjelesne<br />

simptome] i samopercepcija stupnja onesposobljenosti<br />

najpouzdaniji su prediktori razvoja, odnosno, nastanka<br />

bolnog sindroma [16]<br />

Simptomi sindroma kronične boli jesu, i to: smanjena aktivnost,<br />

teškoće spavanja, depresija, suicidalne misli, socijalno<br />

povlačenje, iritabilnost, umor, usmjerenost na tjelesne<br />

simptome, poteškoće s pamćenjem i kognitivna oštećenja,<br />

poremećaji ponašanja, smanjen interes za spolne odnose,<br />

bespomoćnost, beznađe, povećana konzumaciju alkohola,<br />

pretjerana konzumacija lijekova, krivnja, anksioznost, nisko<br />

samopoštovanje, kineziofobija. Kod bolesnika s kroničnim<br />

bolnim sindromom, bol dovodi do neaktivnosti, neaktivnost<br />

do slabosti, a slabost do jače boli. Tijekom vremena


smanjena aktivnost dovodi do smanjivanja mišićne snage i<br />

općeg smanjenja kondicije te do pojačanja boli. Razlikovanje<br />

kronične boli i kroničnog bolnog sindroma važno je da<br />

bi liječenje bilo učinkovito. Najučinkovitije metode liječenja<br />

združeno upotrebljavaju psihološke i fi ziološke postupke.<br />

Psihološki faktori<br />

Ad1] Depresija i kronična bol<br />

Pojavnost depresije 3-4 puta je veća kod bolesnika s kroničnom<br />

boli nego u općoj populaciji. Ako je riječ o teškoj<br />

depresiji, ona se liječi prije simptoma sindroma kronične<br />

boli. Ako je blaga ili umjerena, metode liječenja provode se<br />

istodobno.<br />

Potrebno je istodobno i združeno upotrebljavati terapiju<br />

lijekovima sa strukturiranim povećanjem aktivnosti i povećanjem<br />

socijalizacije.<br />

Ad2] Anksioznost i kronična bol<br />

Prevalencija anksioznosti veća je kod bolesnika s kroničnim<br />

bolovima u leđima nego u opće populacije. Anksioznost<br />

uzrokuje pojačavanje bolnog doživljaja te posljedično povećava<br />

napetost mišića, a što pak dovodi do pojačanja osjeta<br />

boli.<br />

Ad3] Ljutnja i kronična bol<br />

Razina ljutnje ne razlikuje se kod bolesnika s kroničnim<br />

bolnim sindromom u odnosu na opću populaciju. Ljutnja<br />

povećava nastanak depresije, pojačava bol i emocionalnu<br />

uznemirenost.<br />

Ad4] Zloporaba lijekova<br />

Ako je zloporaba lijekova primarni simptom, liječenje ovisnosti<br />

o lijekovima treba prethoditi liječenju boli.<br />

Prevencija križobolje<br />

Iskustvo i rezultati iz mnogobrojnih kliničkih studija utvrđuju<br />

da je kronična križobo lja često povezana s psihološkim i<br />

okolinskim čimbenicima. Posebnu pozornost treba pokloniti<br />

edukaciji bolesnika i svih potencijalnih bolesnika, te članova<br />

obitelji, kolega na poslu, poslodavaca i svih onih s kojima<br />

je pacijent u kontaktu. Osim informacija o bolesti, njezinoj<br />

prevenciji i liječenju, u eduka ciji pacijenta promjene<br />

ponašanja u cilju maksimiziranja strategija nošenja s bolešću<br />

i specifi čno s boli, njezin su najutjecajniji dio. Važna sastavnica<br />

multidisciplinarnog i interdisciplinarnog liječenja<br />

jest i posjet radnom mjestu, detektiranje problema te njegova<br />

prilagodba. Prema rezultatima mnogobrojnih studija,<br />

odnosno rezultatima medicine temeljene na dokazima,<br />

može se zaključiti da je u akutnoj križobolji najvažnije ostati<br />

aktiva n, jer to kratkoročno smanjuje bol i ubrzava povratak<br />

uobičajenim aktivnosti ma, dok su terapijske vježbe, intenzivni<br />

multidisciplinarni trening koji uključuje bihevioralnokognitivnu<br />

terapiju i progresivnu relaksaciju najučinkovitiji<br />

u liječenju kronične križobolje [22, 29, 34, 38, 43, 48, 51].<br />

Danas su znanstveno verifi cirani terapijski postupci suzbijanja<br />

križobolje, i to:<br />

1] medikamentozni [analgetici, anestetici, psihotropni pripravci];<br />

2] fizikalna terapija;<br />

3] kirurške metode liječenja;<br />

4] psihološke metode koji utječu na individualnu percepciju<br />

boli.<br />

Temelj prevencije križobolje odgovarajuća je edukacija bolesnika<br />

i zdravstvenih djelatnika, kao i specijalista koji osmišljavaju<br />

i planiraju radne procese. Za razliku od boli, onesposobljenost<br />

je smanjenje individualnog kapaciteta da<br />

se zadovolje osobni, socijalni ili zahtjevi vezani uz aktivne<br />

radne zadatke, a odnosi se na aktivnost ili zadaću koja se<br />

ne može izvršiti. Usmjeravanje liječenja samo na simptome<br />

boli neće rezultirati smanjenjem trajanja ili težine onesposobljenosti.<br />

Stoga je potrebno razumijevanje radnih zadataka kao i<br />

socijalnih čimbenika bolesnika. U posljednjih nekoliko desetljeća<br />

znanstvene su studije pokušale utvrditi specifi čne<br />

uzroke križobolje. Većina studija istraživala je samo biomehaničke<br />

čimbenike kao moguće uzroke [11, 16, 17, 19, 20, 24,<br />

26, 29, 33, 34, 35, 37, 39, 42, 43, 48, 51, 52, 53, 54]. Verifi cirano<br />

je da su individualni i psihosocijalni čimbenici povezani<br />

s radnim zadacima značajniji prediktori nastanka nespecifi<br />

čne križobolje te, konsekutivno, i onesposobljenosti. Kod<br />

bolesnika s križoboljom pozornost treba obratiti ne samo<br />

na fi zičke znakove i simptome bolesti, nego i na združene<br />

psihosocijalne probleme, i to radi preveniranja produžene<br />

odsutnosti s aktivnih radnih zadataka. Prema smjernicama<br />

Ministarstva obrane Sjedinjenih Američkih Država, odjela<br />

za bolesti kralješnice [Department of the Army and the Department<br />

of Defense], danas je verifi cirano šest čimbenika,<br />

od kojih najmanje dva moraju biti prisutna kod bolesnika<br />

za verifi kaciju postojanja kroničnog bolnog lumbalnog sindroma.<br />

Ovo pravilo naziva se „6D“ [tablica 1.].<br />

TABLICA 1. Šest čimbenika kroničnog bolnog sindroma [moraju<br />

biti prisutna bar dva].<br />

Obilježje Opis<br />

Trajanje Bol perzistira dugo nakon što je oštećeno<br />

tkivo trebalo zacijeljeti;<br />

Onesposobljenost traje dugo nakon što je<br />

trebala biti riješena<br />

Dramatizacija Da opiše bol i patnje bolesnik koristi riječi i izraze<br />

koji su emocionalno nabijeni, što pokazuje<br />

naglašeno, teatralno jaukanje<br />

Lijekovi Bolesnik zloupotrebljava lijekova i alkohol<br />

Očaj Bolesnik se doima ogorčen, defenzivan i<br />

krut. Depresija, razdražljivost, ljutnja i neprijateljsko<br />

ponašanje ponekad manifestacija<br />

očaja<br />

Neuporaba Produžena imobilizacija može rezultirati<br />

pojačanjem boli kod pokušaja ponovnog<br />

provođenja uobičajenih aktivnosti<br />

Disfunkcija Bolesnik se povlači iz uobičajenih aktivnosti<br />

svakodnevnoga života<br />

Preporučljive metode liječenja kroničnog lumbalnog bolnog<br />

sindroma su, i to: izbjegavanje savijanja i izvijanja trupa,<br />

napose kod podizanja ili nošenja tereta; ravno držanje<br />

leđa kod podizanja tereta uz odgovarajuću uporabu mišića

nogu; izbjegavanje podizanja ili nošenja teških tereta; držanje<br />

tereta što bliže osovini tijela i raspoređivanje tereta podjednako<br />

na lijevu i desnu ruku.<br />

Kod ležanja, najbolji je položaj na leđima u modifi ciranom<br />

Williamsovu položaju [semifl eksija kukova i koljena te mali<br />

jastuk ispod glave], semifl eksija na boku s jastukom između<br />

nogu. Kod ustajanja iz ležećeg položaja preporučljivo je<br />

najprije se okrenuti na bok, potom sjesti i ustati se. Sjedenje<br />

se ne preporučuje.<br />

Osim gubitka mišićne funkcije i dekondicioniranja, produljena<br />

neaktivnost i izostajanje s aktivnih radnih zadataka<br />

uzrokuje i značajne psihičke posljedice[13, 21, 30, 31, 32, 36,<br />

42].<br />

Principi liječenja križobolje<br />

Križobolja zahtijeva brzu liječničku pomoć. Liječenje može<br />

biti dugotrajno, zahtijeva sudjelovanje više liječnika-specijalista,<br />

a potrebna je i promjena načina života. Svrha je otkloniti<br />

uzrok bolesti - okolne štetne podražaje, suzbiti bol i<br />

spriječiti ponavljanje bolesti. Bilo bi najbolje uzrok križobolje<br />

otkriti prije početka liječenja, ali često to zbog vrlo jakih<br />

bolova nije moguće. Liječenje u početnom i produljenom<br />

stadiju može biti poštedno i operativno. Najvažnije je ukloniti<br />

bolesnika od utjecanja provocirajućih činitelja koji uzrokuju<br />

bol [9, 10, 11, 14, 15, 19, 21, 23, 27, 29, 30].<br />

Od lijekova se primjenjuju razne vrste nesteroidnih protuupalnih<br />

antireumatika i analgetika u obliku pripravaka za<br />

uzimanje na usta, čepića, krema ili injekcija, a u slučaju da<br />

to ne pomaže postoje i vrlo jaki opijatni analgetici u obliku<br />

naljepaka. Obično se u prvih 7 dana dok se ne smiri bol ne<br />

poduzimaju dijagnostičke pretrage, već se preporuča mirovanje<br />

u najpovoljnijem položaju i oprezno kretanje [31, 32,<br />

33, 37, 40, 41, 44, 48, 50]. Pravilo je da kod žestoke boli treba<br />

značajno umanjiti, ali ne i posve ukinuti bol lijekovima, jer<br />

je bol znak upozorenja. Može biti i znak neke ozbiljne bolesti,<br />

pa ako terapijom bol potpuno nestane prije utvrđenja<br />

uzroka, bolesnik se može vratiti poslovima koje inače ne bi<br />

smio te dugoročno još pogoršati stanje. Nakon utvrđenja<br />

uzroka boli, pristupa se liječenju prema vrsti bolesti. Uglavnom<br />

je to fi zikalna terapija, koja kod velikog broja bolesnika<br />

značajno smanjuje tegobe [masaža ledom, ručna i podvodna<br />

masaža, topli oblozi, infracrvena i ultraljubičasta lampa,<br />

razne vrste elektroprocedura, magnetoterapija, ultrazvuk,<br />

laser i sl.]. Neizostavan dio liječenja je adekvatna gimnastika,<br />

po mogućnosti i u vodi, a primjenjuju se i razni oblici<br />

trakcije [istezanja zgrčenih mišićnih struktura na posebno<br />

konstruiranim krevetima]. Liječenje se primjenjuje isključivo<br />

po preporuci liječnika, a ne po mišljenju bolesnika što bi<br />

bilo dobro za njega ili terapijom za koju je čuo da je pomogla<br />

nekom drugom, baš zbog velikog broja uzroka križobolje,<br />

pa i različitih načina liječenja koji se smiju primijeniti<br />

kod određenih bolesti. U slučaju nekog teškog mehaničkog<br />

oštećenja [skliznuće kralješka, suženje slabinskog kralješničkog<br />

kanala, hernija diska - pomak međukralješničnog<br />

koluta i pritisak na živce za noge] konzultira se neurokirurg<br />

i dolazi u obzir operativno liječenje. Kod kroničnih degenerativnih<br />

promjena i raznih uzroka nestabilnosti kralješnice<br />

dolazi u obzir primjena ortoza - raznih vrsta steznika i ortopedskih<br />

pomagala koji stabiliziraju i rasterećuju kralješnicu.<br />

Ipak, dugoročno gledajući, steznici slabe prirodni mišićni<br />


steznik trupa [mišiće leđa i trbušne mišiće], pa ih se preporučuje<br />

izbjegavati, a jačati mišiće. Ponekad se primjenjuje<br />

i kiropraktika, liječenje ručnim zahvatima kralješnice, kod<br />

koje potrebno veliko medicinsko znanje i smije je primjenjivati<br />

samo liječnik. Potrebno je korigirati statiku stopala,<br />

regulirati tjelesnu težinu, smanjiti stres i uzrok psihičke napetosti<br />

[7, 8, 9, 11, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 22, 26, 28, 30, 31, 33,<br />

37, 39, 40].<br />

Psihoterapija u liječenju križobolje<br />

Ciljevi psihoterapije u liječenju križobolje su, i to:<br />

1] Pomoć bolesnicima da bolje razumiju bolest;<br />

2] Pomoć bolesniku da razmotri sve mogućnosti liječenja<br />

olakšavanje odluka o izboru terapije;<br />

3] Pomoći bolesniku u rješavanju psihičkih problema;<br />

4] Ispitati i promijeniti disfunkcionalne misli, vjerovanja i<br />

ponašanje bolesnika;<br />

5] Pomć bolesniku da pronađe za najbolje i najučinkovitije<br />

tehnike suočavanja sa stresom;<br />

6] bolesnika poučiti socijalnim vještinama.<br />

Proces procjene, plana, provedbe i evaluacije<br />

zdravstvene njege kod bolesnika sa lumbalnim<br />

bolnim sindromom<br />

Defi nirajuća obilježja<br />

1] Bolesnikove izjave o postojanju, intenzitetu, lokaciji, trajanju<br />

boli;<br />

2] Autonomne reakcije kao popratni simptomi boli;<br />

3] Zaštitno ponašanje;<br />

4] Usmjerenost na bol;<br />

5] Ponašanje kao što su jaukanje, plakanje;<br />

6] Izraz lica, mišićni tonus.<br />

Procjena<br />

Procjena bolesnikova stanja usmjerena je na stupanj bola,<br />

utjecaj bola na svakodnevno funkcioniranje i način prilagodbe<br />

[4, 5, 6]. Osnovni cilj pružanja učinkovite sestrinske<br />

skrbi je dobro procijeniti bol, utjecaj boli na svakodnevni<br />

život i čimbenike koji određuju pristup i odabir postupaka<br />

u ublaživanju boli [1, 2, 7, 8, 9, 10].<br />

Zadaća je medicinske sestre prikupljati njegove izjave o<br />

boli. Međutim, to ne znači da procjena počinje i završava<br />

s bolesnikovom izjavom. Medicinska sestra mora prikupiti i<br />

podatke koji će joj omogućiti, i to:<br />

1] Razlikovanje akutne od kronične boli;<br />

2] Prepoznavanje faza boli;<br />

3] Procjenu bolesnikova ponašanja i reakcije na bol;<br />

4] Prepoznavanje činitelja koji utječu na bol;<br />

5] Procjenu negativnih učinaka boli;<br />

6] Odabir prikladnih intervencija.<br />

McCafery upozorava medicinske sestre na zablude koje<br />

mogu potpuno iskriviti procjenu bolesnikova stanja i obezvrijediti<br />

svaki napor koji se ulaže u pružanje zdravstvene<br />

skrbi.<br />

Kod boli medicinska sestra treba procijeniti, i to:


1] Jačinu boli [kad je moguće tražiti od bolesnika da procijeni<br />

jačinu boli na skali, npr. nema boli, lagana bol,<br />

umjerena bol, jaka bol, izrazito jaka bol];<br />

2] Toleranciju na bol [maksimalna jačina ili trajanje koje<br />

pacijent može izdržati];<br />

3] Karakteristike boli [lokaciju, trajanje, učestalost];<br />

4] Utjecaj boli na dnevne aktivnosti [spavanje, apetit, koncentraciju,<br />

interakciju s drugima];<br />

5] Način suzbijanja boli [što je bolesnik činio ili misli da bi<br />

mu pomoglo olakšati bol ili je učiniti podnošljivom].<br />

Sestrinske dijagnoze i sestrinsko medicinski<br />

problemi<br />

1] bol;<br />

2] smanjeno podnošenje napora;<br />

3] tjeskoba;<br />

4] socijalna izoliranost;<br />

5] strah;<br />

6] SMBS-održavanje domaćinstva;<br />

7] poremećeni seksualni odnosi;<br />

8] poremećeni obiteljski odnosi;<br />

9] depresija;<br />

Intervencije<br />

1] poticati bolesnika na verbalizaciju emocija, strahova<br />

2] odgovarati na postavljena pitanja<br />

3] pružiti podršku bolesniku<br />

4] dati bolesniku usmene i pisane informacije o dozvoljenim<br />

aktivnostima<br />

5] ohrabrivati bolesnika<br />

6] pokazati suosjećanje bolesniku<br />

7] pokazati bolesniku da mu vjerujemo<br />

8] uvjeriti bolesnika da se svi bolovi mogu riješiti<br />

9] uputiti bolesnika kako da nas dozove u slučaju potrebe<br />

10] upoznati bolesnika i naučiti ga tehnikama ublažavanja<br />

boli (ritmičko disanje, odvlačenje pozornosti)<br />

11] objasniti bolesniku važnost održavanja normalne tjelesne<br />

težine<br />

12] poticati bolesnika na aktivnost (objasniti mu negativne<br />

posljedice neaktivnosti)<br />

13] tražiti bolesnika da vodi dnevnik boli<br />

14] poticati bolesnika na interakciju s drugima (razni oblici<br />

druženja i zabave)<br />

15] savjetovati i poticati na promjenu životnog kao moguću<br />

metodu kontrole boli (zdrave prehrambene navike,<br />

umjerena tjelesna težina, fizička aktivnost…)[4].<br />


Medicinska sestra provodi više vremena s bolesnikom koji<br />

proživljava bol, od svih drugih članova zdravstvenog tima.<br />

Učinkovito tretiranje boli polazi od dobre procjene i evaluacije<br />

postupaka/metoda. Treba imati na umu da je bolesnik<br />

najveći ekspert za svoju bol. Takvim pristupom i načinom<br />

rada, bolesnik će očuvati svoje ljudsko dostojanstvo i povjerenje<br />

u cjelokupni zdravstveni tim, bez obzira na težinu<br />

bolesti i konačni ishod liječenja.<br />


[1] Deyo RA, Phillips WR. Low back pain. A primary care challenge. Spine.<br />

1996;21:2826-32.<br />

[2] Stewart WF, Ricci JA, Chee E, Morganstein D, Lipton R. Lost productive<br />

time and cost due to common pain conditions in the US workforce..<br />

JAMA. 2003;29:2443-54.<br />

[3] Luo X, Pietrobon R, Sun SX, Liu GG, Hey L. Estimates and patterns of<br />

direct health care expenditures among individuals with back pain in<br />

the United States.. Spine. 2004;2:979-86.<br />

[4] Shekelle PG, Adams AH, Chassin MR, Hurwitz EL, Brook RH. Spinal manipulation<br />

for low-back pain.. Ann Intern Med. 1992;11:7590-8.<br />

[5] Assendelft WJ, Morton SC, Yu EI, Suttorp MJ, Shekelle PG. Spinal manipulative<br />

therapy for low back pain. A meta-analysis of eff ectiveness<br />

relative to other therapies.. Ann Intern Med. 2003;13:8871-81.<br />

[6] Cherkin DC, Sherman KJ, Deyo RA, Shekelle PG. A review of the evidence<br />

for the eff ectiveness, safety, and cost of acupuncture, massage<br />

therapy, and spinal manipulation for back pain.. Ann Intern Med.<br />

2003;13:8898-906.<br />

[7] Koes BW, van Tulder MW, Ostelo R, Kim Burton A, Waddell G. Clinical<br />

guidelines for the management of low back pain in primary care: an<br />

international comparison.. Spine. 2001; 13: 2513-4.<br />

[8] Borkan JM, Koes B, Reis S, Cherkin DC. A report from the Second International<br />

Forum for Primary Care Research on Low Back Pain. Reexamining<br />

priorities.. Spine. 1998;23:1992-6.<br />

[9] Bouter LM, van Tulder MW, Koes BW. Methodologic issues in low back<br />

pain research in primary care.. Spine. 1998;23:2014-20.<br />

[10] van Tulder M, Malmivaara A, Esmail R, Koes B. Exercise therapy for low<br />

back pain: a systematic review within the framework of the cochrane<br />

collaboration back review group. Spine. 2000;25:2784-96.<br />

[11] McGinn TG, Guyatt GH, Wyer PC, Naylor CD, Stiell IG, Richardson WS.<br />

Users’ guides to the medical literature: XXII: how to use articles about<br />

clinical decision rules. Evidence-Based Medicine Working Group..<br />

JAMA. 2000;28:479-84.<br />

[12] Stiell IG, Lesiuk H, Wells GA, McKnight RD, Brison R, Clement C. et<br />

al. The Canadian CT Head Rule Study for patients with minor head<br />

injury: rationale, objectives, and methodology for phase I (derivation)..<br />

Ann Emerg Med. 2001;38:160-9.<br />

[13] Stiell IG, Wells GA, Vandemheen KL, Clement CM, Lesiuk H, De Maio<br />

VJ. et al. The Canadian C-spine rule for radiography in alert and stable<br />

trauma patients.. JAMA. 2001;28:61841-8.<br />

[14] Stiell IG, McKnight RD, Greenberg GH, McDowell I, Nair RC, Wells GA.<br />

et al. Implementation of the Ottawa ankle rules.. JAMA. 1994;27:1827-<br />


[15] Stiell IG, Wells GA, Hoag RH, Sivilotti ML, Cacciotti TF, Verbeek PR. et<br />

al. Implementation of the Ottawa Knee Rule for the use of radiography<br />

in acute knee injuries.. JAMA. 1997;27:82075-9.<br />

[16] Flynn T, Fritz J, Whitman J, Wainner R, Magel J, Rendeiro D. et al. A clinical<br />

prediction rule for classifying patients with low back pain who<br />

demonstrate short-term improvement with spinal manipulation..<br />

Spine. 2002;27:2835-43.<br />

[17] Guyatt G, Rennie D, eds. Users’ Guides to the Medical Literature: A Manual<br />

for Evidence-Based Clinical Practice. Chicago: American Medical<br />

Assoc Pr; 2002.Guyatt G, Rennie D Users’ Guides to the Medical Literature:<br />

A Manual for Evidence-Based Clinical Practice.. Chicago American<br />

Medical Assoc Pr2002.<br />

[18] Mann NH 3rd, Brown MD, Hertz DB, Enger I, Tompkins J. Initial-impression<br />

diagnosis using low-back pain patient pain drawings.. Spine.<br />

1993;1:841-53.<br />

[19] Jensen MP, Turner JA, Romano JM. What is the maximum number of<br />

levels needed in pain intensity measurement?. Pain. 1994;58:387-9.2<br />

[20] Waddell G, Newton M, Henderson I, Somerville D, Main CJ. A Fear-<br />

Avoidance Beliefs Questionnaire (FABQ) and the role of fear-avoidance<br />

beliefs in chronic low back pain and disability.. Pain. 1993;52:157-<br />


[21] Jacob T, Baras M, Zeev A, Epstein L. Low back pain: reliability of a set<br />

of pain measurement tools.. Arch Phys Med Rehabil. 2001;82:735-42.<br />

[22] Fritz JM, George SZ. Identifying psychosocial variables in patients<br />

with acute work-related low back pain: the importance of fear-avoidance<br />

beliefs.. Phys Ther. 2002;82:973-83.<br />

[23] Crombez G, Vlaeyen JW, Heuts PH, Lysens R. Pain-related fear is more<br />

disabling than pain itself: evidence on the role of pain-related fear in<br />

chronic back pain disability.. Pain. 1999;80:329-39.<br />

[24] Fairbank JC, Pynsent PB. The Oswestry Disability Index.. Spine.<br />

2000;25:2940-52.

[25] Fritz JM, Irrgang JJ. A comparison of a modifi ed Oswestry Low Back<br />

Pain Disability Questionnaire and the Quebec Back Pain Disability<br />

Scale.. Phys Ther. 2001;81:776-88.<br />

[26] Waddell G, Somerville D, Henderson I, Newton M. Objective clinical<br />

evaluation of physical impairment in chronic low back pain.. Spine.<br />

1992;17:617-28.<br />

[27] Freburger JK, Riddle DL. Using published evidence to guide the examination<br />

of the sacroiliac joint region.. Phys Ther. 2001;811:135-43.<br />

[28] Malmivaara A, Hä kkinen U, Aro T, Heinrichs ML, Koskenniemi L, Kuosma<br />

E. et al. The treatment of acute low back pain—bed rest, exercises,<br />

or ordinary activity?. N Engl J Med. 1995;332:351-5.<br />

[29] Childs JD, Fritz JM, Piva SR, Erhard RE. Clinical decision making in the<br />

identifi cation of patients likely to benefi t from spinal manipulation:<br />

a traditional versus an evidence-based approach.. J Orthop Sports<br />

Phys Ther. 2003;33:259-72.<br />

[30] Bigos S, Bowyer O, Braen G, Brown K, Deyo R, Haldeman S, et al. Acute<br />

Lower Back Problems in Adults. Rockville, MD: Agency for Health Care<br />

Policy and Research; 1994. AHCPR publication no. 95-0642.<br />

[31] van Tulder MW, Koes BW, Bouter LM. Conservative treatment of acute<br />

and chronic nonspecifi c low back pain. A systematic review of randomized<br />

controlled trials of the most common interventions.. Spine.<br />

1997;222:128-56.<br />

[32] McGill SM. Low back exercises: evidence for improving exercise regimens..<br />


[33] Fritz JM, Hicks GE. Exercise protocols for low back pain.. Liemohn WP<br />

Exercise Prescription and the Back.. New York McGraw-Hill2001;167-<br />


[34] Erhard RE, Delitto A, Cibulka MT. Relative eff ectiveness of an extension<br />

program and a combined program of manipulation and fl exion<br />

and extension exercises in patients with acute low back syndrome..<br />


[35] Fritz JM, George S. The use of a classifi cation approach to identify subgroups<br />

of patients with acute low back pain. Interrater reliability<br />

and short-term treatment outcomes. Spine. 2000;25:106-14.<br />

[36] Glass GV, Hopkins KD. Statistical Methods in Education and Psychology.<br />

3rd ed.. Boston Allyn and Bacon1996.<br />

[37] Fritz JM, Wainner RS. Examining diagnostic tests: an evidence-based<br />

perspective.. Phys Ther. 2001;81:1546-64.<br />

[38] van Tulder MW, Scholten RJ, Koes BW, Deyo RA. Nonsteroidal anti-infl<br />

ammatory drugs for low back pain: a systematic review within the<br />

framework of the Cochrane Collaboration Back Review Group.. Spine.<br />

2000;25:2501-13.<br />

[39] Hagen KB, Hilde G, Jamtvedt G, Winnem MF. The cochrane review of<br />

advice to stay active as a single treatment for low back pain and sciatica..<br />


[40] van Tulder MW, Malmivaara A, Esmail R, Koes BW. Exercise therapy for<br />

low back pain.. Cochrane Database Syst Rev. 2000;CD000335.<br />

[41] Laupacis A, Sekar N, Stiell IG. Clinical prediction rules. A review<br />

and suggested modifi cations of methodological standards.. JAMA.<br />

1997;27:7488-94.<br />

[42] Sackett DL, Straus SE, Richardson WS, Rosenberg W, Haynes RB. Evidence-Based<br />

Medicine: How to Practice and Teach EBM.. New York<br />

Churchill Livingstone2000.<br />


[43] Jaeschke R, Guyatt GH, Sackett DL. Users’ guides to the medical literature.<br />

III. How to use an article about a diagnostic test. B. What are the<br />

results and will they help me in caring for my patients? The Evidence-<br />

Based Medicine Working Group.. JAMA. 1994;27:1703-7.<br />

[44] Frank JW, Brooker AS, DeMaio SE, Kerr MS, Maetzel A, Shannon HS. et<br />

al. Disability resulting from occupational low back pain. Part II: What<br />

do we know about secondary prevention? A review of the scientifi c<br />

evidence on prevention after disability begins.. Spine. 1996;212:918-<br />


[45] Hashemi L, Webster BS, Clancy EA. Trends in disability duration and<br />

cost of workers’ compensation low back pain claims (1988-1996).. J<br />

Occup Environ Med. 1998;401110-9<br />

[46] Hiebert R, Skovron ML, Nordin M, Crane M. Work restrictions and outcome<br />

of nonspecifi c low back pain.. Spine. 2003;28:722-8.<br />

[47] Ehrmann-Feldman D, Rossignol M, Abenhaim L, Gobeille D. Physician<br />

referral to physical therapy in a cohort of workers compensated for<br />

low back pain.. Phys Ther. 1996;76:150-6.<br />

[48] McGinn T, Guyatt G, Wyer P, Naylor CD, Stiell I. Diagnosis: Clinical Prediction<br />

Rule.. Guyatt G, Rennie D Users’ Guides to the Medical Literature:<br />

A Manual for Evidence-Based Clinical Practice.. Chicago American<br />

Medical Assoc Pr2002;471-8.3<br />

[49] Chan CW, Goldman S, Ilstrup DM, Kunselman AR, O’Neill PI. The pain<br />

drawing and Waddell’s nonorganic physical signs in chronic low-back<br />

pain.. Spine. 1993;181:717-22.<br />

[50] Udé n A, Aströ m M, Bergenudd H. Pain drawings in chronic back pain..<br />


[51] Werneke MW, Harris DE, Lichter RL. Clinical eff ectiveness of behavioral<br />

signs for screening chronic low-back pain patients in a work-oriented<br />

physical rehabilitation program.. Spine. 1993;18:2412-8.<br />

[52] Maitland GD. Vertebral Manipulation. 5th ed.. London Butterworth-<br />

Heinemann1986.<br />

[53] Maher CG, Latimer J, Adams R. An investigation of the reliability and<br />

validity of posteroanterior spinal stiff ness judgments made using a<br />

reference-based protocol.. Phys Ther. 1998;78:829-37.<br />

[54] Binkley J, Stratford PW, Gill C. Interrater reliability of lumbar accessory<br />

motion mobility testing.. Phys Ther. 1995;75:786-92.<br />

[55] Gonnella C, Paris SV, Kutner M. Reliability in evaluating passive intervertebral<br />

motion.. Phys Ther. 1982;62:436-44.<br />

[56] Maher C, Adams R. Reliability of pain and stiff ness assessments in clinical<br />

manual lumbar spine examination.. Phys Ther. 1994;74:801-9.<br />

[57] Lundberg G, Gerdle B. The relationships between spinal sagittal confi<br />

guration, joint mobility, general low back mobility and segmental<br />

mobility in female homecare personnel.. Scand J Rehabil Med.<br />

1999;31:197-206.<br />

[58] Strender LE, Sjö blom A, Sundell K, Ludwig R, Taube A. Interexaminer<br />

reliability in physical examination of patients with low back pain..<br />


[59] Ellison JB, Rose SJ, Sahrmann SA. Patterns of hip rotation range of<br />

motion: a comparison between healthy subjects and patients with<br />

low back pain.. Phys Ther. 1990;70:537-41.




Poremećaji sna hemodijaliziranih pacijenata<br />

Sleep disturbances in patients on hemodialysis<br />

Matija Lukač<br />

Sveučilišni diplomski studij sestrinstva, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Šalata 3, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

Study of nursing, University of Zagreb, Faculty of Medicine, Šalata 3, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received July 16 st 2012 Accepted Octobar 11 th 2012<br />


Poremećaji spavanja česta su pojava u osoba oboljelih od kroničnog bubrežnog zatajenja i osoba koje se liječe hemodijalizom. Istraživanja provedena o toj temi upućuju<br />

da 80% pacijenata na hemodijalizi ili peritonealnoj dijalizi pati od poremećaja sna. Najčešći su poremećaji nesanica, sindrom nemirnih nogu, sindrom opstruktivne<br />

apneje u snu i pretjerana pospanost tijekom dana. Poveznica između dijalize i poremećaja sna još nije jasna, međutim, psihološki uzroci kao anksioznost, depresija te<br />

tjelesne tegobe kao što su hipertenzija, grčevi u mišićima, disbalans elektrolita igraju znatnu ulogu u poremećaju sna. Pacijenti na hemodijalizi predisponirani su za<br />

razvoj psihičkih problema, a tomu doprinosi kronični stres uzrokovan bolešću, promjene prehrambenih navika, funkcionalno ograničenje dijalize, nuspojave lijekova,<br />

promjena percepcije vlastitog jai strah od smrti. Depresija je jedan od najčešćih problema koji se susreću u pacijenata s kroničnim bubrežnim zatajenjem. To uključuje<br />

simptome poput osjećaja tuge, bespomoćnosti, beznađa, krivnje te je popraćeno promjenama sna. Poremećaji sna mogu biti u obliku nepravilne navike sna, teškoće<br />

pacijenta da zaspi, ranojutarnjeg buđenja, čestoga buđenja noću, apneje za vrijeme sna te sindroma nemirnih nogu. Poremećaji sna dijaliziranih bolesnika pridonose<br />

smanjenoj kvaliteti života tih pacijenata, stoga liječenje depresije i poremećaja sna mora postati standardni dio terapije dijaliziranih pacijenata.<br />

Ključne riječi: poremećaji spavanja • hemodijaliza • kronično bubrežno zatajenje • nesanica • depresija<br />

Kratki naslov: San i hemodijaliza<br />


The prevalence of sleep disorders is higher in patients with kidney failure than in the general population. Some investigators hypothesed that end-stage renal disease<br />

(ERSD) directly infl uences the quality of sleep. Interestingly, 80% of hemodialysis or peritoneal dialysis patients suff er from sleep abnormalities, and the prevalence is<br />

higher than the one in the general population. The most frequently reported complaints are insomnia, restless leg syndrome (RLS), sleep-disordered breathing and<br />

excessive daytime sleepiness (EDS). The casual link between conventional dialysis and sleep dissatisfaction remains speculative, while psychological causes, such as<br />

anxiety and depression, and physical disturbances such as hypertension, muscle cramps, and electrolytes or body imbalances may signifi cantly contribute to the sleep<br />

disorders. Patients on HD are thought to be highly susceptible to emotional problems because of the chronic stress-related to disease burden, dietary restrictions, functional<br />

limitations, associated chronic illnesses, adverse eff ects of medications, changes in self-perception and fear of death. Depression is generally accepted to be the<br />

commonest psychological problem encountered in patients with ERSD. It consists of a constellation of symptoms including feelings of sadness, helplessness, hopelessness,<br />

guilt, and is accompained by changes in sleep. Sleep disturbances can include irregularity in sleeping habits, diffi culty falling asleep, early morning awakening,<br />

frequent awakening at night, sleep apnea and restless leg syndrome. The prevalence of sleep problems contribute to impaired quality of life in patients with ERSD.<br />

Therefore treatment of depression and sleep disorders has become a standard part of therapy in patients on HD.<br />

Keywords: sleep-disorders • hemodialysis • end-stage renal disease • insomnia • depression<br />

Running head: Dream and hemodialysis<br />


Matija Lukač<br />

Master degree in university study of nursing, University of Zagreb,<br />

Faculty of Medicine, Šalata 3, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Tel: +385-1-<br />

Mob: +385-99-1905 607<br />

E-mail:lukacmatija@gmail.com<br />


Poremećaji spavanja česta su pojava u osoba oboljelih od<br />

kroničnog bubrežnog zatajenja, koja se liječe metodama<br />

hemodijalize. Danas se u Republici Hrvatskoj uporabom<br />

metode dijalize liječi oko 3000 bolesnika, što je znatan broj<br />

bolesnika s potencijalnim poremećajem spavanja. Navedeni<br />

poremećaj, iz perspektive zdravstvene njege bolesnika<br />

na hemodijalizi, potrebno je razumijevati kao područje za<br />

provođenje kontinuiranog istraživanja. Ovomu je potrebno<br />

dodati i ostale metode liječenja koje su namijenjene bolesnicima<br />

s kroničnim bubrežnim zatajenjem. Poremećaji<br />

spavanja naizgled su jednostavni za liječenje, međutim,<br />

bolesnici s kroničnim zatajenjem bubrežne funkcije uzima-

ju mnogo lijekova i nisu skloni uzimanju dodatne medikamentozne<br />

terapije. Bolesnici koji se liječe nekom metodom<br />

hemodijalize, poremećaje spavanja percipiraju kao znatan<br />

problem. Utjecaj poremećaja spavanja u izravnoj je svezi sa<br />

stupnjem učestalosti kroničnih bolesti [slabost imunološkog<br />

sustava; depresija], te je posljedično znatan utjecaj na<br />

stupanj smrtnosti bolesnika koji su na liječenju uporabom<br />

hemodijalize. Razumijevanje poremećaja spavanja kod bolesnika<br />

na hemodijalizi važan je čimbenik poboljšanja stupnja<br />

kvalitete života i tijeka liječenja. Hemodijaliza je postupak<br />

koji uzrokuje znatne promjene u svakodnevnome život<br />

bolesnika. Nadalje, metode hemodijalize izravno utječu na<br />

svakodnevni tijek života bolesnika, a združene s poremećajem<br />

spavanja uzrokuju potrebu ulaganja svakodnevnih pojačanih<br />

napora bolesnika, i to radi kvalitetnog izvršavanja<br />

svakodnevnih obveza.<br />

Spavati, nema sumnje, i sanjati<br />

Nakon što zaspimo, prolazimo u snu četiri faze spavanja. U<br />

prvoj fazi spavamo najplićim snom iz kojeg prelazimo u sve<br />

dublje faze. Kad dosegnemo fazu najdubljeg sna [4. faza],<br />

počinjemo se vraćati unatrag kroz faze koje smo prošli, pa<br />

san postaje sveplići. Kad se ponovno približimo 1. fazi, ulazimo<br />

u sasvim drukčiju vrstu spavanja, nazvanu REM. U tijeku<br />

faze REM najviše sanjamo. Međutim, suprotno uvriježenu<br />

mišljenju, znanstveno je utvrđeno da se tijekom faze REM<br />

ne pomičemo. Naše tijelo imobilizirano je elektrokemijskim<br />

porukama iz središnjeg živčanog sustava, koje paraliziraju<br />

naše mišiće. To je jedan od mehanizama preživljavanja koji<br />

nas sprječava da djelujemo u suglasju s našim snovima, čime<br />

bismo se izložili mogućnosti ozljeđivanja.<br />

Nakon kratkotrajnog razdoblja REM spavanja, opet krećemo<br />

u četiri faze spavanja bez REM razdoblja [NON-REM spavanje].<br />

Tijekom noći pet do šest puta prelazimo iz NON-REM u<br />

REM spavanje i obratno. Prva faza REM spavanja uvriježeno<br />

počinje 90 minuta nakon početka spavanja. Kako noć prolazi,<br />

NON-REM razdoblja postaju kraća, a REM sve duža, što<br />

znači da prema jutru sve više sanjamo [1].<br />

Funkcija spavanja<br />

Spavanje uzrokuje oporavak organizma. Rezultati dijela relevantnih<br />

istraživanja upućuju da NON-REM faza spavanja<br />

dovodi do oporavka organizma, a REM faza uzrokuje oporavak<br />

mozga. Međutim, verifi cirani rezultati koji izravno<br />

potvrđuju ove mehanizme znanstveno su ograničeni. Najznačajniji<br />

dokaz u znanstvenu ispravnost opisanih mehanizama<br />

osjećaji su koje ujutro ima svaka osoba nakon dobro<br />

prospavane noći. Hormon rasta i drugi anabolički hormoni<br />

kao prolaktin, testosteron i luteinizacijski hormon pokazuju<br />

ritam izlučivanja koji su vezani uz spavanje, što izravno potvrđuje<br />

teoriju o spavanju kao procesu oporavka organizma.<br />

Druge teorije smatraju da je spavanje vrijeme štednje<br />

energije organizma ili opisuju da spavanje ima adaptivnu<br />

funkciju u promicanju preživljavanja organizma.<br />

Spavanje je izravno povezano i s imunološkim funkcijama<br />

organizma. Posljedično, deprivacija sna može se znanstveno<br />

povezati s pogoršanjem imunološke funkcije [2].<br />


Dijaliza / Hemodijaliza<br />

Metoda hemodijalize utemeljena je na procesu difuzije<br />

kroz polupropusnu membranu, uklanjajući štetne produkte<br />

metabolizma iz organizma, uz istodobno dodavanje<br />

potrebniih tvari u organizam. Kontinuirani protok krvi na<br />

jednoj strani membrane i dijalizata na drugoj omogućava<br />

uklanjanje štetnih produkata organizma mehanizmom koji<br />

je sličan glomerularnoj fi ltraciji. Promjenom sastava dijalizata,<br />

tijeka vremena dodira krvi i dijalizata, tipa i površine<br />

dijalizne membrane te učestalosti i trajanja postupka, bolesnici<br />

sa znatno smanjenom bubrežnom funkcijom održavaju<br />

se u metabolički zadovoljavajućem stanju. Uporabom<br />

najsuvremenijih metoda dijalize, kod bolesnika sa znatno<br />

smanjenom bubrežnom funkcijom duljina trajanja postupka<br />

tjedno iznosi od 9 do 12 sati. Duljinu postupka potrebno<br />

je pravilno rasporediti u nekoliko tjednih seansi. Duljina<br />

trajanja samog postupka ovisi o tjelesnoj masi bolesnika,<br />

preostaloj bubrežnoj funkciji, vrstama dijetalne prehrane<br />

bolesnika, popratnim bolestima te o stupnju anabolizma i<br />

katabolizma [3].<br />

Komplikacije hemodijalize<br />

Komplikacije provođenja dijalize posljedica su osnovne bolesti<br />

ili uremijskih stanja na koje hemodijaliza ne djeluje.<br />

Tehničkim poboljšanjem u kvaliteti izrade arteriovenskog<br />

fi shunta, znatno se povećava uporaba metode hemodijalize.<br />

Umjetni umetci koji se upotrebljavaju za izradu arteriovenskog<br />

shunta imaju visoku stopu zatajenja, i to zbog<br />

infekcije i tromboze. Stoga je od 1966. godine u uporabi za<br />

metodu hemodijalize u uporabi arteriovenska fi stula [AV-fi -<br />

stula]. Potrebno je napomenuti i da u AV-fi stuli nastaju infekcije,<br />

tromboza i aneurizme. Kod bolesnika kod kojih je<br />

upotrijebljena AV fi stula, najčešće komplikacije su septikemija<br />

sa septičkim embolijama zbog infekcije shunta ili fi stule<br />

[najčešći je uzročnik Staphylococcus aureus].<br />

Poremećaji spavanja česta su pojava u osoba oboljelih od<br />

kroničnog bubrežnog zatajenja i osoba koje se liječe hemodijalizom.<br />

rRezultati provedenih istraživanja upućuju da<br />

poremećaj spavanja kod bolesnika koji se liječe uporabom<br />

metode hemodijalize ili peritonealne dijalize ima incidenciju<br />

od oko 80%.<br />

Najčešće su zastupljeni poremećaji sna: nesanica [insomnia],<br />

sindrom nemirnih nogu [engl. RLS], sindrom opstruktivne<br />

apneje u snu i pretjerana pospanost tijekom dana<br />

[engl. EDS]. Znanstvena poveznica između dijalize i poremećaja<br />

sna do danas nije znanstveno verifi cirana, dok su<br />

psihološki uzroci [anksioznost; depresija] te tjelesne tegobe<br />

[hipertenzija; grčevi mišića; disbalans elektrolita], verifi cirani<br />

kao znanstveni prediktori za nastanak poremećaja sna.<br />

Sabry i suradnici su 2010. godine proveli istraživanje radi<br />

utvrđivanja učestalosti poremećaja sna kod hemodijaliziranih<br />

bolesnika [4]. U navedenoj studiji uključeno je 88 kronično<br />

dijaliziranih bolesnika, iz tri odjela za hemodijalizu Centra<br />

za urologiju i nefrologiju Sveučilišta Mansoura (Egipat),<br />

na 4 mjeseca. Bolesnici su nasumce izabrani, a radnomizacija<br />

je provedena ručno, bez uporabe računalnih algoritama.<br />

Kriteriji uključivanja u studiju bili su: starosna dob od<br />

18 ili više godina; bolesnici koji su dijalizirani triput na tje-


dan u posljednjih 6 mjeseci. Ispitanici su bili relativno mladi<br />

[prosječna starosna dob bila je 42 godine], uključeno je više<br />

muških ispitanika [68,2%]. Anketnim upitnikom prikupljeni<br />

su podaci o zastupljenosti poremećaja sna, i to: nesanica;<br />

RLS; OSAS; EDS i narkolepsija. Upitnik je bio sastavljen od<br />

dva dijela. Prvi dio sastavili su nefrolozi i centar za hemodijalizu,<br />

a uključivao je istraživanje demografskih podataka,<br />

podatke o bolesnikovim životnim navikama [npr. pušenje],<br />

opće zdravstveno stanje i podatke o medikamentoznoj terapiji.<br />

Pitanja koja se bave opisom sna prikupljali su i pulmolozi,<br />

s odjela za poremećaj sna, i to onih poremećaja sna<br />

koji su uzrokovani poremećajima disanja.<br />

Za izradu upitnika kojim su se koristili pulmolozi, u uporabi<br />

su bili sljedeći parametri: skala za procjenu nesanice izrađena<br />

prema metodi Ohayon; IRLSSG za procjenu RLS-a; talijanska<br />

verzija Epworthove skale pospanosti; internacionalna<br />

klasifi kacija poremećaja sna (ICSD) za procjenu narkolepsije;<br />

Hatoumov upitnik za procjenu hodanja u snu. Studiju je<br />

odobrilo odgovarajuće etičko povjerenstvo za medicinska<br />

istraživanja. Svi ispitanici potpisali su informirani pristanak,<br />

te su upoznati sa svrhom i metodama studije. Studija je<br />

provedena prema smjernicama dobre kliničke prakse.<br />

Za utvrđivanje statističke važnosti korištena je granična vrijednost<br />

od 95% (p≤0,05). U statističkoj obradi korišten je<br />

studentov t-test i hi-kvadrat test.<br />

Prosječna duljina trajanja dijalize bolesnika u studiji bila<br />

je 55 mjeseci [4 godine i 7 mjeseci]. 17 % bolesnika bili su<br />

pušači. Znatan broj pacijenata imao je psihijatrijske poremećaje<br />

[anksioznost (43,2%), depresija (27,2%)], a 17 % bolesnika<br />

bili su pušači. Prevalencija poremećaja sna kod ispitanika<br />

iznosila je 79,5%. Najčešće je bila zastupljena nesanica<br />

[65,9%], RLS [42%], OSAS [31,8%], hrkanje [27,3%], EDS<br />

[27,3%], narkolepsija [15,9%] te hodanje u snu [3,4%].<br />

Rezultati istraživanja upućuju na povezanost nesanice i anemije,<br />

anksioznosti, depresije i RLS-a. Također, RLS je u korelaciji<br />

s hipoalbuminemijom, anemijom i hiperfosfatemijom,<br />

dok je EDS u korelaciji s OSSAS-om i hrkanjem. Poremećaji<br />

sna povezuju se sa starenjem, međutim, ispitanici u navedenoj<br />

studiji relativno su mlađe životne dobi, što potvrđuje<br />

teoriju da su uremija i njezine komplikacije znatan uzrok<br />

poremećaja sna. Nadalje, studija je verifi cirala da postoji<br />

povezanost između psiholoških faktora kao što su anksioznost,<br />

depresija i poremećaji sna. Nije utvrđena povezanost<br />

pušenja i poremećaja sna, iako rezultati nekih drugih studija<br />

nalaze povezanost. Razlog je tomu postotak pušača u<br />

studiji od svega 17%. Rezultati studije upućuju da poremećaji<br />

sna imaju znatnu učestalost kod dijaliziranih bolesnika,<br />

posebice kod onih koji imaju anemiju i hipoalbuminemiju,<br />

ali i kod onih kod kojih je verifi cirano postojanje psihičkih<br />

poremećaja kao što su anksioznost i depresija [4].<br />

Reakcija bolesnika na bolest<br />

Do danas objavljeni rezultati znanstveno najcitiranijih studija<br />

upućuju na znatnu povezanost poremećaja sna i psihičkih<br />

čimbenika [anksioznost, depresija]. Već pri prvome<br />

susretu bolesnika s njegovom bolesti u njemu se budi intezivna<br />

emocionalna reakcija. Subjektivni doživljaj bolesti<br />

ovisi o: vrsti bolesti, oboljelom organu, fi ziološkoj funkciji<br />

koja je ugrožena bolešću, posebnosti oboljelog organa za<br />

osobu i za njegove aktivnosti i egzistenciju [5].<br />

Bolesna osoba doživljava svoje tijelo manje vrijednim, a sebe<br />

u cjelini inferiornijim od zdravih, što predstavlja psihičku<br />

traumu koja može izazvati niz različitih psihičkih reakcija.<br />

Kronični bolesnik mora se prilagoditi životu sa svojom bolešću.<br />

Kronične bolesti često mijenjaju vanjski izgled bolesnika,<br />

što može biti izvor vrlo teških psihičkih reakcija. Kronične<br />

bolesti često zahtijevaju stalne promjene i terapiju<br />

[dijaliza], koje bolesnike znatno ometaju u mnogobrojnim<br />

aktivnostima i izražavanjima, a svjesni su da prestanak terapije<br />

i na najkraće vrijeme za njih znači smrt. U uvjetima<br />

bolesti čovjek se mijenja, a to se posebice odnosi na postojanje<br />

kroničnih bolesti. Prilagodba bolesnika na metodu liječenja<br />

dijalizom proces je koji teče u tri faze, i to:<br />

1] razdoblje medenog mjeseca;<br />

2] razdoblje razočaranja i obeshrabrenosti;<br />

3] razdoblje dugotrajne prilagodbe.<br />

U razdoblju medenog mjeseca većina bolesnika prihvaća<br />

činjenice o ovisnosti o aparatu, o postupku dijalize i o medicinskome<br />

timu. Karakteristika je ovoga razdoblja da se<br />

kod bolesnika javljaju epizode tjeskobe, nesanice i razdražljivosti.<br />

Razdoblje razočaranja i obeshrabrenosti nastaje poslije završetka<br />

prve faze, a kod nekih bolesnika nastupa postupno,<br />

dok se kod drugih razvija iznimno brzo.<br />

Razdoblje dugotrajne prilagodbe karakterizirano je prihvaćanjem<br />

vlastitih ograničenja ali i nedostataka metode dijalize.<br />

Bolesnik je suočen s potrebom mijenjanja prijašnjeg<br />

načina života, kao i dugotrajnim razdobljem frustracija i<br />

odricanja [5].<br />

Posebnu pozornost u razumijevanju proživljavanja bolesnika,<br />

kod kojih je u uporabi metoda dijalize, treba posvetiti<br />

psihološkim faktorima, jer upravo su najvažniji čimbenici za<br />

razvoj poremećaja sna, odnosno, smanjene kvalitete života<br />

dijaliziranog bolesnika.<br />

Bolest je snažna psihička trauma organizma te uzrokuje niz<br />

različitih psihičkih reakcija. Bolesnici koji se liječe uporabom<br />

hemodijalize predisponirani su za nastanak psihičkih bolesti.<br />

Prediktori nastanka psihičkih poremećaja kronični su<br />

stres uzrokovan bolešću, promjene prehrambenih navika,<br />

funkcionalno ograničenje dijalize, nuspojave lijekova, promjena<br />

percepcije vlastite osobnosti i strah od smrti. Depresija<br />

je najčešći poremećaj koji je verifi ciran kod bolesnika s<br />

kroničnim bubrežnim zatajenjem, odnosno, kod dijaliziranih<br />

bolesnika. Depresija uključuje simptome: osjećaj tuge,<br />

bespomoćnosti i beznađa, krivnje te promjene sna. Poremećaji<br />

sna pojavljuju se kao: nepravilne navike sna, teškoće<br />

bolesnika da zaspi, ranojutarnje buđenje, često buđenje<br />

noću, apneja za vrijeme spavanja te sindrom nemirnih nogu.<br />

Poremećaji sna dijaliziranih bolesnika izravnosu uzrokovani<br />

metodom dijalize, visokom razinom ureje i/ili kreatinina,<br />

osjećajem jake boli, sažaljenjem, somatskim smetnjama<br />

kao što su pruritus i bol u kostima. Prevalencija poremećaja<br />

spavanja [nesanica, sindrom nemirnih nogu, apneja tijekom<br />

spavanja] znatno smanjuje kvalitetu životabolesnika koji se<br />

liječe metodom hemodijalize. Depresija i poremećaji sna<br />

znatno su češći kod bolesnika na hemodijalizi nego u općoj

populaciji te u bolesnika koji se liječe uporabom hemodijalize<br />

utječu na smanjenu kvalitetu života i povećavaju rizik<br />

od smrtnog ishoda liječenja.<br />

Rustagi i suradnici 2008. godine proveli su prospektivnu<br />

studiju radi utvrđivanja prevalencije depresije i poremećaja<br />

sna kod bolesnika koji su dulje od 3 mjeseca na hemodijalizi.<br />

Studija je uključila 69 bolesnika na izvanbolničkome liječenju<br />

[47(68,1%) muškarci; 22 (31,9%) žene]. Bolesnici su bili<br />

dijalizirani u razdoblju između ožujka 2008. godine i svibnja<br />

2008.godine., s najkraćim vremenskim trajanjem od tri<br />

mjeseca.<br />

Ispitanici su popunili upitnike, i to: BDI Beck Depression<br />

Inventory [BDI], i upitnik Berlin Sleep Apnea Questionnairy<br />

[BSA]. Za utvrđivanje nesanice korištena je skupina pitanja<br />

koja su uključivala teškoće u usnivanju, održavanju sna,<br />

neprikladnom snu, te se bilježila zastupljenost i prisutnost<br />

simptoma. Ako su se bolesnici žalili na jedan od simptoma<br />

navedenih u upitniku, zaključeno je da imaju problema s<br />

nesanicom.<br />

Za utvrđivanje statističke značajnosti korištena je granična<br />

vrijednost od 95% (p

SIGURNOST BOLESNIKA/<br />

PATIENT SAFETY<br />


Izvantjelesna membranska oksigenacija u kardiokirurškoj jedinici intenzivnog<br />

liječenja<br />

Extracorporeal membrane oxygenation in cardiac intensive care unit<br />

Mihaela Stanec<br />

Klinički bolnički centar Zagreb „Rebro“, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Odjel za anesteziju i intenzivno liječenje<br />

kardiokirurških bolesnika, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

University Hospital Centre Zagreb „Rebro“, Clinic for Anaesthosiology, Reanimatology and Intensive Care, Department for Anesthesiology and Intensive<br />

Care for Cardiac patients, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received August 21 st 2012 Accepted November 11 th 2012<br />


Periferna kanilacija put je za povezivanje stroja za izvantjelesnu oksigenaciju s cirkulacijskim sustavom bolesnika, i to kako bi se uspostavila potpuna ili djelomična<br />

izvantjelesna potpora. Iako se većina kardiovaskularnih kirurških zahvata izvodi uporabom centralne kanilacije, danas postoje postupci u kojima je u uporabi periferna<br />

kanilacija kroz bedrene, zdjelične, aksilarne, potključne i vratne krvne žile. Periferna kanilacija danas je u uporabi za liječenje hemodinamski nestabilnih bolesnika, a<br />

posebice je zanimljivo područje uporabe za ECMO i ECLS liječenje. U članku se opisuje liječenje bolesnika kod kojih je postavljena indikacija za uporabu ECMO/ECLS sustava,<br />

s posebnim osvrtom na uporabu sigurnosnih mjera u liječenju bolesnika te na uporabu recentnih spoznaja iz znanosti o sigurnosti bolesnika i metodama zdravstvene<br />

njege, s posebnim osvrtom na osobne rezultate uporabe navedenih metoda/postupaka.<br />

Ključne riječi: kardiopulmonarni bypass • kanile • kanilacija • zdravstvena njega<br />

Kratki naslov: Izvantjelesna membranska oksigenacija i intenzivno liječenje<br />


Peripheral cannulation is a way to connect machines for in vitro oxygenation of the circulatory system of the patient, and to establish a complete or partial cardiopulmonary<br />

support. Although the majority of cardiovascular surgical procedures are performed using central cannulation, today there are procedures in which the use<br />

of peripheral cannulation through the femoral, iliac, axillary, subclavian and jugular veins is mandatory. Peripheral cannulation today is in use for the treatment of<br />

hemodynamically unstable patients, and is particularly interesting for the usage in ECMO and ECLS treatment. The article describes the treatment of patients in whom<br />

is established the indication for the use of ECMO / ECLS system, with special emphasis on the use of safety measures in the treatment of patients, and the use of recent<br />

fi ndings from the science of patient safety and methods of health care, with an emphasis on personal results.<br />

Keywords: Cardiopulmonary bypass • cannulas • cannulation • health care<br />

Running head: Extracorporeal membrane oxygenation and intensive care<br />


Mihaela Stanec<br />

University Hospital Centre Zagreb „Rebro“, Clinic for Anaesthosiology,<br />

Reanimatology and Intensive Care, Department for Anesthesiology<br />

and Intensive Care for Cardiac patients, Kišpatićeva<br />

12, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Tel: 385-1-23 67 066; 2367 077<br />


E-mail:mstanec53@gmail.com<br />

Uvod-ECMO/ECLS<br />

U svojim počecima pojam izvantjelesna membranska oksigenacija<br />

[extracorporeal membrane oxygenation-ECMO] bio<br />

je korišten za opisivanje tehnološkog sustava tzv. dugotrajne<br />

izvantjelesne potpore, i to radi poboljšanja oksigenacije.<br />

Tijekom vremena u defi niciju su uvedeni i pojmovi izvantjelesnog<br />

uklanjanja ugljičnog dioksida te i poslijeperacijska<br />

potpora bolesnika nakon kardiokirurških zahvata.<br />

Zbog višenamjenskih indikacija za uporabu ECMO sustava,<br />

za detaljan opis ECMO tehnologije u znanstvenu literaturu<br />

uveden je i termin izvantjelesne potpore života [ECLSextracorporeal<br />

life support].

Razlike između ECMO sustava i sustava konvencionalne<br />

izvantjelesne cirkulacije:<br />

1] Za uporabu ECMO sustava dovoljna je kanilacija [uvođenje<br />

venske i arterijske kanile] u vratno krvožilje, za što<br />

se upotrebljava lokalna anestezija. Uporaba konvencionalne<br />

kardiopulmonalne cirkulacije zahtijeva uvođenje<br />

kanila u velike krvne žile prsišta [aorta, velike vene], za<br />

što je potrebna opća anestezija te kirurško otvaranje prsišta.<br />

2] Konvencionalna kardiopulmonalna cirkulacija u uporabi<br />

je za kratkotrajnu potporu organizmu [sati], a ECMO sustav<br />

za dugotrajnu potporu organizmu [3-10 dana].<br />

3] Osnovna svrha ECMO sustava omogućavanje je oporavka/poboljšanja<br />

funkcije pluća i srca, a konvencionalna<br />

izvantjelesna cirkulacija služi za potporu organizma [srce,<br />

pluća] tijekom kardiokirurških operacijskih zahvata.<br />

Povijest<br />

U svibnju 1953. godine Gibbon je prvi put upotrijebio mašinu/tehnologiju<br />

za izvantjelesnu cirkulaciju, i to za kardiokiruršku<br />

operaciju na otvorenom srcu [1]. Tijekom 1954.<br />

godine, Lillehei je osmislio tzv. „cross-cirkulacijsku“ metodu.<br />

Uporabom ove metode/tehnologije učinjeni su kardiokirurški<br />

zahvati za liječenje prirođenih srčanih grešaka [2].<br />

1955. godine Kirklin i suradnici s Mayo klinike unaprijedili su<br />

originalnu Gibbonovu metodu/tehnologiju te je njezinom<br />

uporabom učinjen prvi kardiokirurški zahvat radi liječenja<br />

atrijskog septalnog defekta [3]. Rashkind i suradnici 1965.<br />

godine prvi su uporabili „bubble“ oksigenator u liječene<br />

novorođenčadi koja je umirala od zatajenja respiratornih<br />

organa [4]. Dorson i suradnici 1969. godine prvi put opisuju<br />

uporabu „membranskog“ oksigenatora u tehnologiji izvantjelesne<br />

cirkulacije, i to kod dojenčadi [5]. Baff es i suradnici<br />

1970. godine opisuju prvo korištenje izvantjelesne membranske<br />

oksigenacije u dojenčadi s prirođenim srčanim manama,<br />

koja je bila podvrgnuta kardiokirurškim operacijskim<br />

zahvatima [6]. Tijekom 1975. godine, Bartlett i suradnici<br />

prvi su uspješno uporabili sustav ECMO u novorođenčadi s<br />

poremećajima sustava za disanje [7].<br />

Indikacije – ECMO/ECLS<br />

Klinička su stanja u kojih postoji indikacija za uporabu EC-<br />

MO/ECLS-a: postkardiotomijsko zatajenje srca, akutna egzarcebacija<br />

kroničnog zatajenja srca, izolirano zatajenje srca<br />

koje je refrakterno na konvencionalnu terapiju[inotropi],<br />

akutno zatajenje srca kod infarkta miokarda, akutno cirkulacijsko<br />

zatajenje pri aritmijama, kardijalni arest tijekom<br />

kardiopulmonalne reanimacije [CPR].<br />

Vrijednosti su hemodinamskih parametara koje predstavljaju<br />

indikaciju za uporabu sustava ECMO:<br />

Sistolički tlak 2100 dynes-sec/cm.<br />

U neonatalnoj dobi dvije su glavne indikacije za uporabu<br />

ECMO/ECLS-a, i to:<br />

1] dijagnoze povezane s primarnom plućnom hipertenzijom<br />

u novorođenčeta [primary pulmonary hyperten-<br />


sion of the newborn-PPHN), uključujući idiopatskom<br />

PPHN, sindrom aspiracije mekonija, respiratorni distressindrom,<br />

streptokokne sepse B skupine, i asfiksija;<br />

2] kongenitalna dijafragmalna hernija [Congenital diaphragmatic<br />

hernia-CDH].<br />

Kriteriji su izbora za uporabu ECMO/ECLS-a u no vo ro đenča<br />

di:<br />

1] Gestacijska dob od 34 ili više tjedana;<br />

2] Porođajna težina 2000 grama ili više;3]<br />

3] Nema veće koagulopatija ili nekontrolirana krvarenja;<br />

4] Nepostojanje većeg intrakranijskog krvarenja [1. stupanj<br />

intrakranijskog krvarenja];<br />

5] Mehanička ventilacija koja je potrebna za 10-14 dana ili<br />

manje;<br />

6] Reverzibilna ozljeda pluća;<br />

7] Nepostojanje smrtonosne malformacije;<br />

8] Nepostojanje komplicirane srčane malformacije;<br />

9] Nezadovoljavajuće djelovanje konvencionalne medicinske<br />

terapije.<br />

Nepostojanje navedenih kriterija relativna je kontraindikacija<br />

za uporabu ECMO/ECLS-a.<br />

Indikacijski su kriteriji za uporabu ECMO-a kada dijete<br />

dosegne maksimalnu ventilacijsku potporu od 100% kisika<br />

[frakcija inspiracijskog kisika [FiO2] vrijednosti 1], kada vršni<br />

inspiracijski tlak [peak inspiratory pressures - PIP] ima vrijednost<br />

od 35 cm vode. Kriteriji uključuju alveolarni-arterijski<br />

gradijent, oksigenacijski indeks te akutno pogoršanje.<br />

Alveolarni-arterijski [Aa] gradijent od 600-624 mm Hg za<br />

4-12 sati na morskoj razini izračunava se kako slijedi [gdje je<br />

47 = parcijalni tlak vodene pare]:<br />

• (Aa) (difuzni kapacitet [D] od O2<br />

jednak je atmosferskom<br />

tlaku - 47 - (PaC2 + PaO2 ]) / FiO2 Oksigenacijski indeks [OI] veći od 40 u tri od pet postduktalnih<br />

određivanja plina dobivenih za 30-60 minuta<br />

izračunava se kako slijedi [gdje je MAP srednji tlak disanja]:<br />

• OI = (MAP x FiO2<br />

x 100) / PaO2 • PaO2<br />

= 35-50 mm Hg za 2-12 sati<br />

Akutno pogoršanje izračunava se kako slijedi:<br />

• PaO2<br />

od 30-40 mm Hg ili manje za 2 sata<br />

• pH 7,25 ili manje za 2 sata<br />

• tvrdokorna hipotenzija<br />

Apsolutne indikacije za uporabu pedijatrijskog ECMO/ECLS<br />

sustava:<br />

1] Niski minutni volumen koji je uzrokovan desnostranom,<br />

ljevostranom ili biventrikularnom nezadovoljavajućom<br />

funkcijom poslije kardiokirurškog zahvata zbog prirođene<br />

srčane greške;<br />

2] Plućna vazoreaktivna kriza poslije kardiokirurškog liječenja<br />

prirođene srčane greške, a koja uzrokuje tešku hipoksemiju,<br />

niske vrijednosti srčanog izlaza, ili oboje;<br />

3] Rijetko, kao potpora do izvršenja kardiokirurške operacije,<br />

i to u bolesnika sa završnim stadijima oštećenja organa<br />

koji uzrokuju nastanak malog minutnog volumena,<br />

koji je uzrokovan postojanjem prirođene bolesti srca;<br />

4] Vrijeme potrebno za čekanje do transplantacije srca;


5] Sredstvo potpore do oporavka u bolesnika koji imaju<br />

prolaznu kardiomiopatiju, i to poslije zatajenja bubrega,<br />

miokarditisa, i opeklina.<br />

Danas se indikacije za uporaba ECMO/ECLS-a sustava stalno<br />

proširuju [8, 9, 10]. Recentno su verifi cirane indikacije:<br />

1] Najčešća je indikacija za uporabu ECMO/ECLS-a u odraslih,<br />

novorođenčadi i nedonoščadi kada konvencionalne<br />

metode liječenja [strojna ventilacija, inducirana respiracijska<br />

alkaloza, uporaba surfaktanta, inhalacija dušikova<br />

oksida, visokofrekventna oscilirajuća ventilacija<br />

- kada je uporabom ECMO/ECLS-a potrebno umanjiti<br />

negativne učinke strojne ventilacije s visokim tlakom i<br />

FiO2 ] ne daju zadovoljavajuće rezultate;<br />

2] u bolesnika s teškom respiracijskom slabošću (bilo koje<br />

etiologije), u kojih uvriježena/konvencionalna terapija<br />

ne daje zadovoljavajuće rezultate;<br />

3] kod bolesnika u kojih se predviđa transplantacija pluća<br />

(za bolju optimizaciju respiracijskih parametra neposredno<br />

prije operacije), te u bolesnika s transplantiranim<br />

plućima i teškom poslijeoperacijskom hipoksijom zbog<br />

disfunkcije presatka (alograft), a koja se ne popravlja s<br />

pomoću strojne ventilacije;<br />

4] kod bolesnika s akutnim respiracijskim distresnim sindromom<br />

(ARDS);<br />

5] kod bolesnika koji su hipoksemični unatoč uporabi<br />

maksimalne konvencionalne respiracijske potpore;<br />

6] kod bolesnika koji su u reverzibilnom kardiogenom šoku.<br />

7] kod bolesnika s teškim stupnjem poremećaja disanja<br />

koji su dulje na umjetnoj ventilaciji osnovna je funkcija<br />

ECMO-a smanjenje stupanja potpore respiratora/ventilatora<br />

te istodobno produljenje vremena za mogući<br />

oporavak plućnog parenhima od osnovne bolesti ili od<br />

poremećaja plućnog parenhima koji je nastao dugotrajnom<br />

uporabom umjetne ventilacije.<br />

Shema ekstrakorporalne membranske oksigenacije prikazana<br />

je na slici [Slika 1].<br />

SLIKA [1] Ekstrakorporalna membranska oksigenacija [Extracorporeal<br />

membrane oxygenation ECMO].<br />

Kontraindikacije–ECMO/ECLS<br />

Nepostojanje navedenih kriterija relativna je kontraindikacija<br />

za uporabu ECMO/ECLS-a. Potrebno je napomenuti da,<br />

osim nepostojanja opisanih kriterija izbora za ECMO, kod<br />

pedijatrijskih bolesnika kriteriji moraju sadržavati procjenu<br />

općeg stanja bolesnika kao i institucionalno iskustvo u<br />

uporabi ECMO-a.<br />

Apsolutne su kontraindikacije za uporabu ECMO-a:<br />

1] Ireverzibilno zatajenje cirkulacije s višeorganskim zatajenjem<br />

nespojivim sa životom;<br />

2] Tijek bolesti bez realne mogućnosti preživljenja ili zadovoljavajućeg<br />

stupnja kvalitete života u slučaju preživljenja;<br />

3] Znatan komorbiditet [malignitet, poremećaji hemostaze].<br />

Oprema-ECMO<br />

Uređaj za izvantjelesnu membransku oksigenaciju [ECMO]<br />

sastoji se pumpe za krv s tzv. Raceway cijevima, venskog rezervoara,<br />

membranskog oksigenatora i izmjenjivača topline.<br />

Čimbenici su sustava izvantjelesne membranske oksigenacije<br />

(ECMO): pumpa za krv najčešće je jednostavna valjkasta<br />

puma ili je, pak, izrađena kao centrifugalna pumpa.<br />

Valjak pumpa uzrokuje malim obim hemolize i se za koristi<br />

za neonatalne ECMO sustave. Venski rezervoar također<br />

je dio neonatalnog ECMO-a. Oksigenator je odgovoran za<br />

izmjenu kisika i ugljičnog dioksida i najvažniji je čimbenik<br />

za uspješno obavljanje dugotrajnoga ECMO-a. Danas postoje<br />

tri vrste sustava umjetne ventilacije/umjetna pluća, i<br />

to: balonski, membranski te sustav vlakana. U izmjenjivaču<br />

topline krv se zagrijava tzv. mehanizmom protustruje. Krv<br />

je zagrijava toplom vodom koja se nalazi u sustavu metalnih<br />

cijevi.<br />

Sigurnosni uređaji i monitori<br />

Zračni detektori prepoznaju mikroskopske mjehuriće zraka<br />

u arterijaliziranoj krvi i automatski isključuju krvnu pumpu.<br />

Filteri u arterijskoj liniji koji se nalaze između izmjenjivača<br />

topline i arterijske kanile pročišćavaju krv od mjehurića zraka,<br />

tromba i embolusa. Monitori čija je svrha mjerenje tlaka<br />

nalaze se ispred i iza oksigenatora, a osnovna im je funkcija<br />

bilježenje naglih porasta krvnog tlaka unutar sustava cijevi.<br />

Preventivna funkcija monitora posebno je važna jer tlak<br />

naglo raste u slučajevima akutne okluzije u sustavu cijevi.<br />

Monitori koji bilježe kontinuirano zasićenje kisikom i temperaturu<br />

krvi također su preventivni čimbenici za normalnu<br />

funkciju ECMO-a.<br />

Metode rada - ECMO<br />

Dvije su osnovne metode rada ECMO-a, i to:<br />

Ad 1] Veno-venozni bypass [V-V] provodi se kod izoliranog<br />

respiratornog zatajenja;<br />

Ad 2] Veno-arterijski bypass [V-A] koristi se kod združenog<br />

kardijalnog i respiratornog zatajenje - ECLS.

Shema ekstrakorporalne membranske oksigenacije [periferna<br />

kanilacija] prikazana je na slici [ Slika 2].<br />

SLIKA [2] Ekstrakorporalna membranska oksigenacija [Extracorporeal<br />

membrane oxygenation; ECMO].<br />

Sastavnice sustava izvantjelesne membranske oksigenacije<br />

[ECMO] potrebno je premazati svježom krvlju. Potrebno<br />

je točno izračunati acidobaznu ravnotežu i tlakove plinske<br />

analize krvi za tzv.“priming“ [čimbenici za početno punjenje<br />

sustava].<br />

Osnovni čimbenici početnog punjenja ECMO-a i razlike u<br />

odnosu na konvencionalni sustav prikazani su u tablici [Tablica<br />

1].<br />

U daljnjem tekstu opisuju se razlike između veno-arterijskog<br />

ECMO-a i veno-venoznog ECMO-a.<br />

TABLICA 1.<br />

Podatak ECMO Konvencionala mašina<br />

Punjenje 420 ml, kristaloidno 2100 ml, krvno<br />

Slaganje i<br />

raspremanje<br />

Kontaktna<br />

površina krvi<br />

Vrsta mašine Dječji sistem i oxygenator,centrifugalna<br />

pumpa<br />

Prostor zauzima malo prostora<br />

Heparin i ACT 1000 I.E u punjenje i<br />

100 I.E/kg<br />

ACT>200<br />

brzo i jednostavno malo sporije<br />

mala velika<br />


Odrasli sistem i<br />

oksigenator,<br />

Roler-pumpa<br />

zauzima mnogo<br />

prostora<br />

10 000I.E u punjenje i<br />

300I.E/kg<br />

ACT>480<br />

Veno-arterijski bypass<br />

Standardni ECMO postupak koji je u uporabi kod većine<br />

bolesnika na neonatalnim odjelima intenzivne skrbi jest veno-arterijski<br />

bypass. U ovome sustavu kanila se uvodi kroz<br />

desnu jugularnu venu u desni atrij. Krv je izlijeva u venski<br />

spremnik koji se nalazi ispod razine srca. Krv se aktivno<br />

pumpa uporabom „roller“ pumpe kroz oksigenator, gdje<br />

se vrši izmjena plinova. Nadalje, krv se zagrijava, u izmjenjivaču<br />

topline, na razinu tjelesne temperature. Zatim se<br />

krv vraća u bolesnikovo tijelo kroz kanilu koja je postavljena<br />

kroz desnu karotidnu arteriju u luk aorte. Uporabom heparina<br />

uspostavlja se sistemska antikoagulacijska terapija u<br />

tijeku cijelog sustava, a u uporabi je kontinuirani monitoring<br />

s praćenjem vrijednosti aktivnog vremena zgrušavanja<br />

[ACT], koji je potrebno održavati u vrijednostima od 180-<br />

240 sekunda.<br />

Anatomsko područje uvriježeno za prikazivanje mjesta kanilacije<br />

prikazano je na slici [ Slika 3].<br />

SLIKA [3] Za potrebe preponske/periferne kanilacije uvriježeno je da se<br />

prikazuju krvne žile u području preponske regije [arterija i vena femoralis],<br />

u koje se uvode kanile.<br />

Optimalno mjesto za uvođenje kanila nalazi se između ingvinalnog<br />

ligamenta i duboke femoralne vene [kanile se<br />

uvode u zajedničku femoralnu arteriju i venu, kako je prikazano<br />

na slici [Slika 4].<br />

SLIKA [4] Optimalna mjesta za uvođenje arterijske i venske kanile.


Veno-venozni bypass<br />

Kanila s dvostrukim lumenom, koja je uvedena kroz desnu<br />

jugularnu venu, nalazi se u desnom atriju. Nesaturirana krv<br />

odlazi iz desnog atrija kroz vanjski lumen, a oksigenirana<br />

krv vraća se u krvotok kroz unutarnji lumen kanile i usmjerena<br />

je prema trikuspidalnoj valvuli.<br />

Razlike između veno-arterijskog i veno-venoznog sustava<br />

ECMO prikazane su u tablici [Tablica 2].<br />

TABLICA 2.<br />

Veno-arterijski ECMO Veno-venozni ECMO<br />

Visoke vrijednosti PaO2 Niske vrijednosti PaO2<br />

Niske vrijednosti perfuzije Visoke vrijednosti perfuzije<br />

Zaobilazi se plućna cirkulacija Održan je protok krvi kroz<br />

plućnu cirkulaciju<br />

Smanjenje plućnih arterijskih Povećanje miješanog-venskog<br />

tlakova<br />

PO2 Srčana potpora koja<br />

Nema srčane potpore za po-<br />

poboljšava sustavnu cirkulaciju bolj šanje sustavne cirkulacije<br />

Potrebna je arterijska kanilacija Potrebna je samo venska<br />

kanila cija<br />

U bolesnika sa srčanim ili respiratornim zatajenjem koji su<br />

bili podvrgnuti kardijalnom operacijskom zahvatu postoji<br />

indikacija za transtorakalnu kanilaciju [desni atrij - luk aorte],<br />

i to kao alternativa za kanilaciju vrata. Transtorakalna<br />

kanilacija omogućuje dekompresiju lijevog srca kroz kanilu<br />

koja je smještena u lijevom atriju. To je posebice važno u<br />

bolesnika s primarnim zatajenjem lijevog srca.<br />

Postoje dva osnovna tipa kanilacije, to:<br />

1] Centralna (transtorakalna) kanilacija [izvodi se za potrebe<br />

ECMO/ECLS, i to pri otvorenom medijastinumu, te u<br />

primarnom zahvatu implantacije mehaničke cirkulacijske<br />

potpore];<br />

2] Periferna kanilacija: izvodi se perkutanom tehnikom<br />

(Seldinger) insercije ili kirurškom eksploracijom i zaomčavanjem<br />

krvnih žila te postavljanjem kanila u velike<br />

arterije perifernog arterijskog sustava. Kod odraslih<br />

bolesnika najčešće se kao mjesto postavljanja „outflow“<br />

kanile (arterijska linija)koristi femoralna arterija (lijevo),<br />

zdjelična arterija, te aksilarna arterija. Promjer„outflow“<br />

kanile varira u rasponu 8-20 Fr (najčešće 17). U slučaju<br />

kirurškog postavljanja „outflow“ kanile, s ciljem prevencije<br />

ishemije distalnog segmenta ekstremiteta moguće<br />

je postavljanje ogranka „outflow“ kanile na distalni segment<br />

arterije femoralis (promjer 10 Fr). Kao alternativni<br />

model kirurškog postavljanja „outflow“ kanile postoji<br />

metoda kanilacije aksilarne arterije uporabom dakronskog<br />

grafta promjera 8 mm (T-L anastomoza). „Inflow“<br />

kanila(venska linija) postavlja se na desnu femoralnu venu.<br />

Promjer „inflow“ kanile u rasponu je 18-26 Fr (najčešće<br />

19 Fr). „Inflow“ kanila fiksira se izvana (koža) kako bi<br />

se po potrebi mogla osigurati njezina mobilnost.<br />

Plućni sustav - ECMO<br />

Za oporavak plućne funkcije ECMO je u privremenoj uporabi.<br />

U klasičnom korištenju neonatalnog ECMO-a, karakteristična<br />

je postavka izmjenjivača FiO2 od 21-30%, vršno inspiracijski<br />

tlak [PIP] od 15 do 25 cm H2O, izdisajni tlak [PEEP] od<br />

3-5 cm H2O, i povremena mehanička ventilaciju [IMV] od 10<br />

do 20 udisaja u minuti. U nekim centrima, visina PEEP iznosi<br />

od 12 do 14 cm vode kako bi se prevenirao nastanak atelektaza.<br />

Higijena pluća zahtijeva uporabu čestih promjena<br />

položaja bolesnika te aspiraciju endotrahealnog sadržaja.<br />

Kardiovaskularni sustav - ECMO<br />

Za oporavak kardiovaskularnog sustava potrebno je održavati<br />

sistemsku perfuziju i intravaskularni volumen. Stanje<br />

volumena može se ocijeniti klinički znakovima, i to volumenom<br />

urina i fi zikalnim znakovima perfuzije koji se dobivaju<br />

mjerenjem središnjeg venskog tlaka i središnjeg arterijskog<br />

krvnog tlaka. Srčani izlaz (output) poboljšava se uporabom<br />

inotropnih lijekova. Ehokardiografi ja indicirana je u svrhu<br />

isključivanja postojanja kompleksnih urođenih srčanih grešaka<br />

kod kojih je potrebno učiniti hitni kardiokirurški zahvat<br />

te ECMO nije metoda izbora za liječenje.<br />

Središnji živčani sustav - ECMO<br />

Komplikacije uzrokovane bolestima središnjeg živčanog<br />

sustava najozbiljnije su i u izravnoj su vezi sa stupnjem hipoksije<br />

i acidoze. Potrebno je izbjegavati uporabu lijekova<br />

koji uzrokuju paralizu crijeva te kontinuirano bilježiti neurološki<br />

status bolesnika. Prije uporabe ECMO-a u novorođenčadi<br />

potrebno je učiniti ultrazvučni pregled glave. Kod<br />

bolesnika s velikim epileptičnim napadajima tijekom ECMO<br />

terapije potrebno je uključiti agresivnu medikamentoznu<br />

terapiju (phenobarbiton).<br />

Bubrežni sustav - ECMO<br />

Tijekom prvih 24-48 sati uporabe ECMO-a često dolazi do<br />

oligurije i akutne tubularne nekroze koje su povezane s kapilarnom<br />

curenjem i smanjenjem intravaskularnog volumena,<br />

jer ECMO aktivira nastanak akutne upalne reakcije. U<br />

diuretičkoj fazi, koja počinje poslije 48 sata uporabe, opisani<br />

simptomi postupno nestaju. Ako oligurija traje dulje od<br />

48-72 sati, potrebna je uporaba diuretika, i to za smanjenje<br />

edema. Ako se zatajenje bubrežne funkcije ne popravlja, u<br />

liječenje je potrebno uvesti metode hemofi ltracije ili hemodijalizu.<br />

Hematološki sustav - ECMO<br />

Radi zadovoljavajućeg dotoka kisika u tkiva, potrebno je<br />

održavati zadovoljavajuće vrijednost hemoglobina, i to<br />

u vrijednostima od 12-15 g / dl., za što je potrebna uporaba<br />

koncentrata trombocita [RBC; pRBCs]. Zbog potrošnje<br />

trombocita tijekom ECMO-a potrebna je uporaba transfuzija<br />

trombocita radi održavanja vrijednosti trombocita iznad<br />

100.000 / MCL. Aktivirano vrijeme zgrušavanja [ACT] treba<br />

održavati na vrijednostima od 180 do 240 sekunda kako bi<br />

se spriječio nastanak komplikacija krvarenja.

Kontrola infekcije - ECMO<br />

Prisutnost infekcije potrebno je kontrolirati najmanje jedanput<br />

na tjedan, i to analizom uzoraka krvi iz bypassa.<br />

Tekućine, elektroliti i nutricionizam - ECMO<br />

Kod bolesnika koji su na dugotrajnom liječenju s ECMO sustavom<br />

potrebno je minuciozno praćenje vrijednosti/količine<br />

tekućine i elektrolita. Kod bolesnika je potrebno uvesti<br />

hiperalimentarnu ishranu. Tjelesna težina bolesnika povećava<br />

se u prva tri dana na ECMO-u, i to zbog zadržavanja<br />

tekućine u tijelu.<br />

Mehaničke komplikacije - ECMO<br />

Stvaranje ugrušaka u cirkulacijskom krugu ECMO-a<br />

najčešća je mehanička komplikacija [19%]. Veliki ugrušci<br />

velikog volumena mogu uzrokovati greške na oksigenatoru,<br />

nastanak potrošne koagulopatije, plućne ili sustavne<br />

embolije. Još donedavno, heparinom obloženi ECMO sustavi<br />

korišteni su za smanjenje učestalosti ovih komplikacija.<br />

Uvođenje kanile u jugularnu venu može uzrokovati njezino<br />

oštećenje te posljedično može i medijastinalno krvarenje.<br />

Uvođenje kanile kroz karotidnu arteriju može uzrokovati<br />

oštećenje intime arterije te uzrokovati disekciju luka aorte.<br />

Prisutnost zraka u cirkulacijskom krugu ECMO-a može<br />

se manifestirati u nekoliko malih mjehurića te uzrokuje<br />

premještanje venske kanile, ali može biti uvelike<br />

prisutan te uzrokovati i masivnu zračnu emboliju.<br />

Greška na oksigenatoru postoji kada je znatno smanjena<br />

izmjena kisika i ugljičnog dioksida ili kada je došlo<br />

do nastanka potrošne koagulopatije. U takvim stanjima<br />

potrebno je hitno zamijeniti membranski oksigenator.<br />

Tijekom ECMO-a može nastati pukotina u cijevnome sustavu.<br />

Ova je komplikacija danas opsolenta, posebice<br />

od uvođenja tzv. Tygon-cijevi. Kvar na pumpi može biti<br />

uzrokovan nezadovoljavajućim venskim povratkom u organizam.<br />

Greška na grijaču može uzrokovati hipotermiju.<br />

Kvar na cijelom cirkulacijskom ECMO-u, uključujući izvor<br />

kisika i miješalice, uzrokuje kvar na monitorima i sustavima<br />

zaštite. U slučaju kvara cijelog cirkulacijskog kruga odmah<br />

je potrebno postaviti stezaljkuna vensku liniju, otvoriti<br />

most/premosnicu i postaviti stezaljku na arterijsku liniju te<br />

odvojiti ECMO od bolesnika. Bolesnik je ovisan o potpornoj<br />

ventilaciji te je odmah potrebno uključiti 100%-ni kisik<br />

[FiO2] ili postaviti plinske vrijednosti bolesnika na vrijednosti<br />

prije početka liječenja s ECMO sustavom.<br />

Medicinske komplikacije - ECMO<br />

Neurološke komplikacije uključuju toničko-kliničke grčeve.<br />

Intrakranijalno krvarenje i ishemija mogu biti uzrokovane<br />

podvezivanjem karotidne arterije, sustavne heparinizacije,<br />

trombocitopenije, koagulopatije ili sistoličke hipertenzije.<br />

Hemoragijske komplikacije uključuju krvarenja i znatno<br />

smanjenje broja trombocita. Zbog sustavne heparinizacije<br />

katkad može nastati hemoliza, potrošna koagulopatija,<br />

krvarenje na mjestu kirurškog reza, na mjestu<br />

uvođenja kanile ili na mjestu prethodnoginvaziv-<br />


nog dijagnostičkog postupka, kao i intratorakalno, abdominalno<br />

ili retroperitonealno krvarenje. Smanjenje<br />

broja trombocita nastaje zbog smanjene proizvodnje,<br />

povećane potrošnje, sekvestracije ili razrjeđivanja.<br />

Srčane komplikacije uključuju poremećaj istisnog kapaciteta<br />

miokarda, koji se defi nira kao skraćenje/pad<br />

rada lijeve klijetke za 25% pri početku ECMO-a,a vraća<br />

se na normalne vrijednosti nakon 48 sati ECMO-a.<br />

Nadalje, hipertenzija je opasna komplikacija zbog rizika<br />

od nastanka krvarenja i moždanog udara. Srčana aritmija<br />

može se pojaviti kao posljedica hipoksije i neravnoteže elektrolita.<br />

Opisana je i pojava tamponade perikarda.<br />

Komplikacije mogu nastati u pojavi infekcije i sepse, jer<br />

cirkulacijski ECMO krug predstavlja veliko intravaskularno<br />

strano tijelo, a učestala manipulacija dijelovima sustava<br />

povećava rizik od nastanka sepse.<br />

Metaboličke su komplikacije:<br />

• acidoza ili alkaloza;<br />

• hiperkalijemija ili hipokalijemija;<br />

• hipernatremija ili hiponatrijemija;<br />

• hiperkalcemija ili hipokalcemija;<br />

• hiperglikemija ili hipoglikemija.<br />

Liječenje uporabom ECMO-a može izmijeniti koncentraciju<br />

lijekova u serumu zbog povećana volumena u potrebnoj<br />

raspodjeli lijeka.<br />

Akutna kardiorespiracijska dekompenzacija može nastati<br />

zbog:<br />

• tamponada perikarda [iz krvi ili zraka];<br />

• tenzionog pneumotoraksa ili hemotoraksa;<br />

• respiratorne greške;<br />

• ishemije miokarda;<br />

• elektrolitne neravnoteže;<br />

• masivnog krvarenja;<br />

• neželjenih učinaka lijekova;<br />

• tvrdokorne sepse.<br />

Odvikavanje/probno razdoblje bez ECMO-a<br />

Postupak odvajanja od ECMO-a počinje kada nastaje zadovoljavajuća<br />

kardiopulmonalna funkcija, izostanak znakova<br />

upale, poboljšanje RTG nalaza pluća, sniženja vrijednosti<br />

povišenih plućnih tlakova, oporavak izmjene plinova u plućima.<br />

Sniženje protoka kroz ECMO ovisi o laboratorijskim vrijednostima<br />

čimbenika miješane venske krvi.<br />

Kriteriji su za odvajanje bolesnika od ECMO-a:<br />

1] sposobnost očuvanja saturacije venske krvi iznad 65%,<br />

arterijske iznad 90% pri protoku ECMO-a od 1,5l/min, te<br />

ventilator s FiO2 ispod 80% i PEEP niži od 7mm Hg.<br />

2] Neki kliničari prakticiraju [osobito u slučaju V-A sustava],<br />

potpuni prekid rada ECMO-a tijekom 15-30 min. za<br />

evaluaciju stanja bolesnika. U slučaju ponovne potrebe<br />

uključuju ECMO na 2-3 sata te ponavljaju postupak. Pri<br />

V-V sustavu isključuje se oksigenacija preko membrane,<br />

dok se protok ostavlja u zadanome vremenu. Kad se EC-<br />

MO napokon prekine, vade se kanile iz vena.


Kod bolesnika kod kojih je glavna dijagnoza prije početka<br />

terapije sustavom ECMO bila uzrokovana respiracijskim<br />

poremećajem [zatajenje dišnog sustava], probno razdoblje<br />

bez ECMO-a nastaje:<br />

1] bolesnik pokazuje prikladnu izmjenu plinova uz zadovoljavajuće<br />

ventilacijske čimbenike;<br />

2] bolesnik tolerira brzinu protoka pumpe od 10-20 mL /<br />

kg / min. uz minimum 200 ml / min. Postoje znatna individualna<br />

odstupanja u odvikavanju, kao i u duljini potrebnog<br />

liječenja prije postavljanja indikacije za početak<br />

probnog razdoblja.<br />

Mortalitet i morbiditet - ECMO<br />

Prema objavljenim statističkim rezultatima recentnih studija,<br />

stopa smrtnosti bolesnika liječenih s ECMO sustavom<br />

nije se promijenila tijekom proteklog desetljeća. Prediktori<br />

povećane stope smrtnosti za bolesnike koji su liječeni sustavom<br />

ECMO jesu:<br />

• Bolesnici s primarnom dijagnozom kongenitalne dijafragmalne<br />

hernija (congenital diaphragmatic hernia-<br />

CDH) i totalnog anomalnog utoka plućnih vena (total<br />

anomalous pulmonary venous returns TAPVR) imaju<br />

stopu smrtnosti od 50%;<br />

• Oko 50% smrtnih ishoda nastaje kada se pojavi komplikacija<br />

teškog krvarenja;<br />

• Stopa smrtnosti visoka je u dojenčadi porođajne težine<br />

manje od 2000 g.<br />

Kod djece koja su liječena uporabom ECMO-a, verifi cirane<br />

su veće stope opetovane hospitalizacije. Kod tih bolesnika<br />

povećana je stopa liječenja s uporabom kisika, i to 28 dana<br />

poslije završetka liječenja sustavom ECMO, a povećana je i<br />

incidencija nastanka bronhalne astme.<br />

U djece koja su bila liječena uporabom ECMO-a katkad se<br />

mogu pojaviti smetnje u peroralnoj ishrani. Prema podacima<br />

randomiziranih studija, ova pojava verifi cirana je u oko<br />

30% bolesnika. Somatski rast u djece koja su bila liječena<br />

ECMO-om nije poremećen. Nastanak epilepsije opisan je<br />

učestalošću do 2%.<br />

Senzoneuralni poremećaji - ECMO<br />

Stopa senzoneuralnih poremećaja u djece koja su bila liječena<br />

uporabom ECMO-a prosječne je vrijednosti od 6%<br />

[raspon 2-18%]; zastoj u razvoju opisuje se incidencijom od<br />

9% [raspon, 0-21%]. Patološki moždano slušni-evocirani potencijali<br />

[BAER] s blagim do umjerenim elevacijama bilježe<br />

se u 25% djece poslije liječenja uporabom ECMO-a. Opisane<br />

promjene spontano nestaju. Gubitak sluha do prve godine<br />

starosti zabilježen je u 9% [raspon, 4-21%] djece nakon<br />

terapije ECMO-om.<br />

Tijekom liječenja ECMO-om ne preporučuju se rutinski oftalmološki<br />

pregledi zato što do danas nisu zabilježeni slučajevi<br />

pojave retinopatije. U rijetkim slučajevima, u novorođenčadi<br />

s porođajnom težinom manjom od 2 kg u kojoj<br />

je upotrijebljen ECMO, oftalmološki pregled potrebino je<br />

učiniti prije otpusta djeteta s bolničkog liječenja. Naime u<br />

takve djece nedavne studije opisuju mogućnost nastanka<br />

kortikalnog oštećenja vida s tendencijom totalnog oporavka<br />

tijekom vremena.<br />

Psihosocijalni morbiditet - ECMO<br />

Psihosocijalni morbiditet uključuje češće socijalne probleme,<br />

teškoće u učenju u školskoj dobi i više stope u nastanku<br />

poremećaja defi cita pozornosti u djece koja su bila liječena<br />

sustavom ECMO. Treba napomenuti da je liječenje uporabom<br />

ECMO-a za članove obitelji dramatičan i vrlo invazivan<br />

postupak; mogu se osjećati izolirano ako nema i drugih<br />

bolesnika kod kojih je u uporabi ECMO u istoj instituciji.<br />

Kada dijete navrši godinu dana, razina stresa majke djeteta<br />

koje se liječi ECMO-omjednaka je razini stresa članova obitelji<br />

u kojoj je dijete rođeno prije termina porođaja. Do pete<br />

godine djetetova života razina stresa majke i članova obitelji<br />

ne razlikuje se od one u obiteljima u kojima dijete nije<br />

liječeno uporabom ECMO-a.<br />

Neurorazvojni poremećaji - ECMO<br />

Neuralni poremećaji zabilježeni su u rasponu od blage hipotonije<br />

do spastične kvadripareze. Glass i suradnici u recentnoj<br />

studiji usporedili su rezultate neuralnih razvojnih<br />

poremećaja kod 103 novorođenčeta koja su bila liječena<br />

uporabom ECMO-a i 37 novorođenčadi koja nisu bila liječena<br />

uporabom ECMO-a, i to u djece od pet godina [11];<br />

pojedinačno nije zabilježeno odstupanje u vrijednostima<br />

koje bi potvrdilo povećanje stope poremećaja kvocijenta<br />

inteligencije i verbalnih poremećaja u djece koja su liječena<br />

ECMO-om. Kada su uspoređivani rezultati kao grupne<br />

vrijednosti, postoji znatno povećanje mogućnosti nastanka<br />

invalidnosti u djece koja su liječena uporabom ECMO-a [96<br />

vs 115].<br />

Lijekovi ECMO<br />

Kod bolesnika koji se liječe uporabom ECMO-a, tijekom kirurškog<br />

zahvata treba upotrijebiti aminokapričku kiselinu,<br />

i to zbog smanjenja krvarenja. Kod bolesnika na ECMO-u u<br />

svrhe sedacije potrebito je uporabiti minimalne doze fentanial,<br />

midazolama, ili morfi ja. Doze inotropnih lijekova [dopamin,<br />

dobutamin, epinefrin] uvriježeno se mogu smanjiti<br />

kod bolesnika koji se nalaze na ECMO-u. Treba ordinirati<br />

diuretike kao što furosemid (Lasix) i klorotiazid (Diuril radi<br />

uklanjanja viška tekućine iz tkiva. Nastanu li krvarenja u<br />

gastroenterološkom sustavu, treba ordinirati antacide i H2<br />

antagoniste. Pri pojavi epileptičkih grčeva u terapiju treba<br />

uvesti fenobarbiton. Kada postoji indikacija za uporabu antibiotika,<br />

uvode se preparati ampicilina i cefotaksima. Doziranje<br />

antibiotika treba modifi cirati ovisno o patogenosti<br />

uzročnika infekcije i osjetljivosti bolesnikova organizma na<br />

administrirani antibiotik. Treba napomenuti da, što dulje<br />

traje terapija ECMO-om, veća je mogućnost nastanka komplikacija.<br />

Zdravstvena njega / sestrinska skrb bolesnika<br />

i ECMO/ECLS<br />

Sigurnosne mjere koje provodi medicinska sestra-tehničar<br />

kod bolesnika na terapiji ECMO/ECLS-om jesu:<br />

1] Njega bolesnika – redovitom i potpunom njegom bolesnika<br />

medicinska sestra -tehničar dobiva cjelokupnu<br />

sliku o bolesniku - opservacija / procjena potreba;

2] Monitoring - bolesnik je spojen na invazivni monitoring<br />

[HR, EKG, RR, CVT, PAP, Swan–Ganz kateter], saturacija<br />

[SpO2 ], tjelesna temperatura, satna diureza;<br />

3] Korekcija nalaza - redovita kontrola nalaza (arterijski i<br />

miješani venski) u dogovoru s liječnikom određuje vrijednost<br />

ACT-a.<br />

4] EKG - bilježi svaku promjenu u EKG-u;<br />

5] ECMO sustav -praćenje zadanog protokola, nužno je<br />

provjeriti položaj kanila da ne bi došlo do „knikanja“ te<br />

redovito opservirati mjesto kanilacije [krvarenje, infekcija];<br />

6] Mehanička ventilacija - toaleta traheobronhalnog stabla,<br />

kontrola zadanih parametara [alarmi], respiracijskih<br />

parametara;<br />

7] Lijekovi - svi lijekovi trebaju biti provjereni, jasno obilježeni<br />

prije davanja, pravilno uskladišteni; stalna provjera<br />

doziranja lijekova, brzine infuzije, mjesta davanja<br />

- puta primjene, vremena davanja;<br />

8] Dokumentacija - sve što radimo, radimo timski, posebnosti<br />

se bilježe u listu bolesnika, dokumentira se pismeno<br />

u primopredaju te predaje usmeno;<br />

9] Procjena jakosti boli - VAS ljestvica;<br />

10] Enteralna prehrana - peroralna ili uporabom sonde,<br />

naziv dijete ili pripravka, količina kalorija i vode;<br />

11] Periferija i koža - boja, vlažnost, temperatura i prokrvljenost,<br />

kapilarno punjenje, kirurška rana, ozljede, hematomi,<br />

dekubitus, edemi;<br />

12] Položaj kanila - osigurati položaj kanila bez ikakve napetosti,<br />

kanile su fiksirane u tijeku sredine noge;<br />

13] Praćenje ulaznog mjesta kanile - mjesto insercije, stanje<br />

kože, sterilni prevoj pokriven prozirnom pokrivkom<br />

radi kontinuirane inspekcije mjesta insercije [ostavlja<br />

mjesto vidljivim], provjera znakova upale, infekcije i krvarenja;<br />

14] Pomak kanile - bitno je zabilježiti vanjsku dužinu kanile<br />

kako bi se eventualni pomak mogao na vrijeme ispraviti,<br />

stoga je nužno izvijestiti liječnika o svakoj promjeni<br />

položaja;<br />

15] Praćenje cijelog sustava - duž cijelog sustava, kruga,<br />

prate se konekcije te je li bilo svijanja - „knikanja“ cijevi;<br />

važno je zabilježiti postojanje mjehurića zraka u sustavu<br />

i pojavu ugrušaka, i u cijevima, i u oksigenatoru;<br />

16] Praćenje lokalnog statusa ekstremiteta - provjeravati<br />

postoje li znakovi venske tromboze, arterijske ishemije,<br />

sindroma mišićnih odjeljaka [Compartment sindrom],<br />

kontinuirano mjeriti i bilježiti opseg noge [bilateralna<br />

usporedba zabilježenih vrijednosti].<br />

Kontinuiranom procjenom bolesnikova općeg stanja i prikupljanjem<br />

i bilježenjem podataka, medicinska sestra-tehničar<br />

ima uvid u opće i specifi čno stanje bolesnika te je<br />

apsolutno samostalna u provođenju zdravstvene njege u<br />

skladu sa svim pravilima struke.<br />

Metoda<br />

U članku se opisuju sve potrebne radnje/metode/postupci<br />

iz znanosti o zdravstvenoj njezi, utemeljeni na recentnim i<br />

znanstveno verifi ciranim podacima iz svjetske literature te<br />


prikupljeni osobnim iskustvom. Osobno iskustvo utemeljeno<br />

je na uporabi najnovijih načela zdravstvene njege o sigurnosti<br />

bolesnika, i to od studenog 2008. godine do travnja<br />

2012. godine na 33 bolesnika.<br />


U tijeku 41-og mjeseca [od studenoga 2008 do travnja<br />

2012.] metode/postupci zdravstvene njege bili su u uporabi<br />

na 33 bolesnika u čijem je tijeku liječenja postavljena indikacija<br />

za uporabu ECMO-a.<br />

Demografski podaci:<br />

Od 33 bolesnika 28 bolesnika bilo je starije od 18. godina.<br />

Od 33 bolesnika 5 bolesnika bilo je mlađe od 18. godina.<br />

Ishodi liječenja:<br />

Opća vrijednost uspješnosti ECMO metode:<br />

Od 33 bolesnika 11 ih je u cijelosti izliječeno [11/33-(42,2%);<br />

3 mlađe od 18 godina].<br />

Specifi čni ishod:<br />

Preživjeli: [n=11 (30,3%), 4 u postupku transplantacije; 7 u<br />

fazi oporavka od liječenja ECMO sustavom [1 bolesnik je<br />

kandidat za transplantaciju];<br />

Umrli: 22 [66,6%].<br />

Napomena: Od mjeseca veljače do mjeseca travnja 2012.<br />

godine dva bolesnika bila su u režimu produljenje uporabe<br />

ECMO-a [postreanimacijski-ishod - umrli].<br />


Kompetencije medicinske sestre - tehničara kod bolesnika<br />

koji se liječe uporabom ECMO/ECLS-a uporaba je najnovijih<br />

metoda/postupaka zdravstvene njege radi sprečavanja<br />

svih neželjenih komplikacija. Potrebna je trajna edukacija,<br />

prihvaćanje i razumijevanje novih znanja o metodama i<br />

postupcima zdravstvene njege, ali istodobno i svih tehnoloških<br />

poboljšanja i noviteta u liječenju bolesnika koji su na<br />

ECMO/ECLS-u. Za poboljšanje ishoda liječenja i osobnog<br />

rada potrebna je minuciozna tehnika bilježenja rezultata<br />

osobnog rada prema smjernicama koje su opisane u članku,<br />

ali i stalna nadgradnja. Ovaj članak služi kao vodilja za<br />

daljnju nadgradnju znanja iz znanosti o sestrinstvu radi povećanja<br />

stupnja sigurnosti bolesnika.<br />


[1] Von SegesserLK, Killer I, Jenni R, Lutz U, Turina MI. Improved distal circulatory<br />

support for repair of descending thoracic aortic aneurysms.<br />

Ann Thorac Surg1993;56: 1373–1380.<br />

[2] SchachnerT, Nagiller J, Zimmer A, Laufer G, Bonatti J. Technical problems<br />

and complications of axillary artery cannulation. Eur J Cardiothorac<br />

Surg2005;27:634–637.<br />

[3] Von Segesser LK, Jegger D, Mucciolo G, Tozzi P, Mucciolo A, Delay<br />

D, Mallabiabarrena I, Horisberger J. The smartcanula: a new<br />

tool for remote access in limited access cardiac surgery. Heart Surg<br />

Forum2005;8:E241–E245.<br />

[4] Von Segesser LK. Cardiopulmonary support and extracorporeal membrane<br />

oxygenation for cardiac assist. Ann Thorac Surg1999;68:672–<br />


[5] Von Segesser LK, Westaby S, Pomar J, Loisance D, Groscurth P, Turina<br />

M. Less invasive aortic valve surgery: rationale and technique. Eur J<br />

Cardiothorac Surg1999;15: 781–785.


[6] BonattiJ, Schachner T, Bonaros N, Laufer G. A new exposure technique<br />

for the circumfl ex coronary artery system in robotic totally endoscopic<br />

coronary artery bypass grafting. Interact CardioVasc Thorac<br />


[7] TevaearaiHT, Mueller XM, Jegger D, Ruchat P, Von Segesser LK. Venous<br />

drainage with a single peripheral bicaval cannula for less invasive<br />

atrial septal defect repair. Ann Thorac Surg2001;72:1772–1773.<br />

[8] Jegger D, Tevaearai HT, Horisberger J, Mueller XM, Boone Y, Pierrel N,<br />

Seigneul I, Von Segesser LK. Augmented venous return for minimally<br />

invasive open heart surgery with selective caval cannulation. Eur J<br />

Cardiothorac Surg1999;16:312–316.<br />

[9] Mueller XM, Mallabiabarrena I, Mucciolo G, Von Segesser LK. Optimized<br />

venous return with a self-expanding cannula: from computational<br />

fl uid dynamics to clinical application. Interact CardioVasc Thorac<br />


[10] Jegger D, Corno AF, Mucciolo A, Mucciolo G, Boone Y, Horisberger J,<br />

Seigneul I, Jachertz M, Von Segesser LK. A prototype paediatric venous<br />

cannula with shape change in situ. Perfusion 2003;18:61–65.<br />

[11] MuellerXM, Tevaearai HT, Jegger D, Horisberger J, Mucciolo G, Von<br />

Segesser LK. A new expandable venous cannula for minimal access<br />

heart surgery. Ann Thorac Surg 2002; 74; S1330–1333.<br />

[12] Jegger D, Chassot PG, Bernath MA, Horisberger J, Gersbach P, Tozzi P,<br />

Delay D, Von Segesser LK. A novel technique using echocardiography<br />

to evaluate venous cannula performance peri-operatively in CPB cardiac<br />

surgery. Eur J Cardio thorac Surg2006;29: 525–529.<br />

[13] Delay D, Lardi C, Jaussi A, Von Segesser LK. Hepato-atrial anastomosis,<br />

‘the other Senning operation’ for treatment of Budd-Chiari syndrome.<br />

Swiss Med Wkl2005;135: 235–237.<br />

[14] Corno AF, Horisberger J, Jegger D, Von Segesser LK. Right atrial<br />

surgery with unsnared inferior vena cava. Eur J Cardiothorac<br />


[15] Mejak BL, Stammers A, Rauch E, Vang S, Viessman T. A retrospective<br />

study on perfusion incidents and safety devices. Perfusion2000;15:51–<br />


[16] Gates JD, Bichell DP, Rizzo RJ, Couper GS, Donaldson MC. Thigh ischemia<br />

complicating femoral vessel cannulation for cardiopulmonary<br />

bypass. Ann Thorac Surg1996;61:730–733.<br />

[17] Jegger J, Horisberger J, Boone Y, Jachertz M, Seigneul I, Augstburger<br />

M, Von Segesser LK. In vivo analysis of the Smartcanula ® for assisted<br />

venous drainage. Swiss Perfusion2003;12:22–25.<br />

[18] Corno AF. Systemic venous drainage: can we help Newton. Eur J Cardiothorac<br />

Surg 2007;31:1044-1051.<br />

[19] Kirsch MEW, Kostantinos Z, Ali F, Vermes E, Bajan G, Loisance DY.. Kinetic<br />

assisted venous drainage for orthotopic heart transplantation<br />

in patients under mechanical circulatory support: a double-edged<br />

sword. Eur J Cardiothorac Surg 2008;33:418-423.<br />

[20] Tevaearai HT, Mueller M, Jegger D, Ruchat P, Von Segesser LK. Venous<br />

drainage with a single peripheral bicaval cannula for less invasive<br />

atrial septal defect repair. Ann Thorac Surg 2001;72:1772-1773.<br />

[21] Wenger RK, Bavaria JE, Ratcliff e MB, Bogen D, Edmunds LH Jr. Flow<br />

dynamics of peripheral venous catheters during extracorporeal<br />

membrane oxygenation with a centrifugal pump. J Thorac Cardiovasc<br />

Surg 1988;96:478-484.<br />

[22] Mueller XM, Tevaearai HT, Horisberger J, Augstburger M, Burki M, Von<br />

Segesser LK. Vacuum assisted venous drainage does not increase trauma<br />

to blood cells. Asaio J 2001;47:651-654.<br />

[23] Von Segesser LK. Peripheral cannulation for cardiopulmonary bypass.<br />

Multimedia Man Cardiothorac Surg 2006. doi: 10.1510/<br />

mmcts.2005.001610.<br />

[24] Von Segesser LK. Cardiopulmonary support and extracorporeal membrane<br />

oxygenation for cardiac assist. Ann Thorac Surg 1999;68:672-<br />


[25] Jegger D, Tevaearai HT, Mueller XM, Horisberger J, Von Segesser LK.<br />

Limitations using the vacuum-assist drainage technique during cardiopulmonary<br />

bypass procedures. J Extra Corpor Technol 2003;35:207-<br />


[26] Mueller XM, Mallabiabarena I, Mucciolo G, Von Segesser LK. Optimized<br />

venous return with a self-expanding cannula: from computational<br />

fl uid dynamics to clinical application. Interact CardioVasc Thorac<br />

Surg 2002;1:23-27.

Za metodu/postupak imobilizacije najčešće se upotrebljava<br />

termin „stavljanje gipsa“, zbog čega je termin „gipsanje“<br />

postao sinonim za postupak imobilizacije [1, 2].<br />

Imobilizacije je postavljanje ozlijeđenih ili oboljelih dijelova<br />

tijela u mirovanje. Za razliku od privremene ili transportne<br />

imobilizacije, terapeutska ili defi nitivna imobilizacija provodi<br />

se na razini specijalističke kirurške djelatnosti [3]. Cilj<br />

je terapeutske ili defi nitivne imobilizacije da se ozlijeđeni/<br />

oboljeli dijelovi tijela učine nepokretnima, i to onoliko koliko<br />

je potrebno za cjelovito izlječenje bolesti i/ili ozljede [4].<br />

Preduga imobilizacija uzrokuje neželjene i štetne posljedice,<br />

i to zbog smanjene pokretljivosti dijela tijela koje je imobilizirano<br />

[5]. Štetni su učinci imobilizacije na organizam<br />

zbog smanjene pokretljivosti: kontrakture zglobova, atrofi -<br />

je mišića i drugih mekanih tkiva [6, 7].<br />


Mario Aničić<br />

General Hospital “Dr. Josip Benčević”, Department for Surgery,<br />

Andrije Štampara 42, 35000 Slavonski Brod, Croatia<br />

Tel: +385-35-201-201<br />

Fax: +385-35-446-121<br />

E-mail:opca-bolnica-sb@sb.t-com.hr<br />


Suho razvlačenje gips-longete i ušteda materijala<br />

Dry bed plasters splints and material saving<br />

Mario Aničić<br />

Opća bolnica “Dr. Josip Benčević”, Odjel za kirurške bolesti, Andrije Štampara 42, 35000 Slavonski Brod, Hrvatska<br />

General Hospital “Dr. Josip Benčević”, Department for Surgery, Andrije Štampara 42, 35000 Slavonski Brod, Croatia<br />

Received September 26 th 2012 Accepted October 28 th 2012<br />


Danas su u uporabi dvije klasične metode i suha metoda/postupak za izradu i postavljanje longete. Prednosti suhe u odnosu na klasične metode izrade i postavljanja<br />

longete jesu: minimalan rizik od nastanka poremećaja cirkulacije; nema oštrih rubova koji uzrokuju nastanak rana; longeta se ne pomiče i ne rotira se na ekstremitetima;<br />

longeta nije glomazna i nije preteška; mala potrošnja materijala; estetski prihvatljivija; bolesnici iskazuju više zadovoljstva. Znatna je i ušteda materijala i isplativija<br />

je fi nancijska analiza uporabe suhe metode.<br />

Ključne riječi: longeta • ušteda • gips • materijal<br />

Kratki naslov: Suho razvlačenje gips longete<br />


Today are in use two classical methods and dry methods / procedures for making and placing splints. Advantages of dry methods compared to classical methods of<br />

making and installing splint are: minimal risk of circulatory disorders, no sharp edges which could cause wounds, splints are not moving and are not rotated on extremities;<br />

splints are cumbersome and not overweight; low consumption of materials; aesthetically more acceptable, patients expressing higher levels of satisfaction.<br />

There are, also, signifi cant savings in material and cost.<br />

Keywords: splints • cost savings • cast • material<br />

Running head: Dry bed plasters splints<br />

Danas je u uporabi više metoda/postupaka izrade gips longete.<br />

Longeta se izrađuje dvjema metodama/postupcima,<br />


Ad 1] klasičnom metodom;<br />

Ad 2] suhom metodom.<br />

Danas su u uporabi dvije klasične metode za izradu<br />

longete:<br />

Ad 1] gips binda umoči se u vodu i razvlači koliko je potrebno.<br />

Preko tako razvučene udlage stavlja se zavoj ili sintetska vata,<br />

i stavlja se na povrijeđeni ili oboljeli dio tijela.<br />

Ad 2] na povrijeđeni ili oboljeli dio tijela postavi se zaštitna<br />

čarapa i sintetska vata. Zatim se izradi gipsana longeta na<br />

isti način, i to umakanjem gips bindi u vodu i razvlačenjem<br />

na stolu do potrebne duljine te se postavi na povrijeđeni ili<br />

oboljeli dio tijela.<br />

Suha metoda/postupak izrade i postavljanja<br />

longete:<br />

Ad 1] na povrijeđeni ili oboljeli dio tijela postavlja se zaštitna<br />

čarapa i sintetska vata [slika 1, slika 2]. Zatim se izradi<br />

gipsana longeta tako da se uzme mjera povrijeđenog ili<br />

oboljelog dijela tijela, i to sa suhom gips bindom ili metrom<br />

SIGURNOST BOLESNIKA/<br />

PATIENT SAFETY


[3. slika]. Zatim se na stolu za gipsanje izradi udlaga sa suhom<br />

bindom, koja se sastoji od 8 do 10 slojeva [ovisno o<br />

proizvođaču gipsa]. Škarama se oblikuju rubovi longete.<br />

Izrađena gips binda umoči se u vodu temperature od 20 do<br />

25 stupnjeva Celzija na 1 do 2 sekunde [slika 4]. Slijedi cijeđenje<br />

longete, ručno oblikovanje i postavljanje na povrijeđeni<br />

ili oboljeli dio tijela [5. I 6. slika]. Longeta se zalijepi za<br />

oblogu koja je postavljena na oboljeli ili ozlijeđeni dio tijela<br />

te se zatim ručno oblikuje [slika 7]. Longeta se omota zavojem<br />

i ostavi da se osuši tijekom nekoliko minuta.<br />

SLIKA [1] Postavljanje zaštitne čarape na ekstremitet.<br />

SLIKA [2] Postavljanje sintetske vate na ekstremitet.<br />

SLIKA [3] Formiranje gipsane udlage [suha metoda].<br />

SLIKA [4] Namakanje gips-binde u vodi [temperatura vode od 20–25˚ C]<br />

SLIKA [5] Cijeđenje longete.<br />

SLIKA [6] Postavljanje longete na ekstremitet.<br />

Prednosti suhe u odnosu na konvencionalnu<br />

pripremu longete:<br />

[1] Pri postavljanju gipsane imobilizacije [dva klasična načina],<br />

imobilizacija se ne može posve anatomski formirati<br />

po dimenzijama ekstremiteta. Primjerice, za podlaktičnu<br />

imobilizaciju potrebno je potrošiti od 2 do 3 binde<br />

gipsa, dok je kod metode suhog razvlačenja potrebno<br />

od 1 do 1,5 binda [8. slika].<br />

[2] Uzrok smanjene potrošnje materijala: kada se gips-udlaga<br />

razvlači namočena, tijekom zaglađivanja udlage gubi

SLIKA [7] Oblikovanje longete.<br />

SLIKA [8] Potreban materijal za izradu longete suhom metodom.<br />

se oko 50% gipsa na bindi. Pri suhom načinu pripreme<br />

longete, gips se ne odvaja od osnove longete te ostaje<br />

na potrebnome mjestu jer je namakanje gipsa izrazito<br />

kratko te se gubi oko 10% primarnog materijala [točna<br />

količina gubitka materijala ovisi o proizvođaču].<br />

[3] Kada se gips-udlaga postavlja klasičnim metodama, poslije<br />

njezina postavljanja događa se klizanje i okretanje<br />

udlage s ekstremiteta. Uzrok je opisanim komplikacijama<br />

činjenica da se udlaga može postaviti na maksimalno<br />

2/3 ekstremiteta cirkumferencije te longeta nema<br />

cirkularni kontinuitet u svrhu imobilizacije.<br />

Nadalje, rubovi gipsane imobilizacije mogu pritiskati mekane<br />

dijelove ekstremiteta te posljedično uzrokovati nastanak<br />

rana i cirkulatorne poremećaje. Takvi poremećaji znatno<br />

usporavaju zacjeljivanje prijeloma i mogućnosti liječenja i<br />

događa se neželjeni produžetak liječenja.<br />

Kod suhe metode postavljanja longete, položaj osigurava<br />

čarapa obložena sintetskom vatom koja ne dopušta sklizanje<br />

ni okretanje gipsane imobilizacije [9. slika]<br />

Nedostaci klasičnih metoda:<br />

1] znatna mogućnost nastanka cirkulacijskih poremećaja;<br />

2] oštri rubovi longete uzrokuju stvaranje rana/ozljeda mekanih<br />

tkiva ekstremiteta;<br />

3] longeta se pomiče i rotira se na ekstremitetima;<br />

4] longeta je glomazna i ima znatnu težinu;<br />

5] velika potrošnja materijala;<br />


SLIKA [9] Sintetska čarapa obložena vatom onemogućava sklizanje ili<br />

okretanje longete.<br />

6] izgled longete ne zadovoljava;<br />

7] bolesnici često iskazuju nezadovoljstvo izgledom i udobnošću<br />

imobilizacije.<br />

Prednosti suhe metode:<br />

1] minimalan rizik od nastanka cirkulacijskih poremećaja;<br />

2] nema oštrih rubova koji uzrokuju nastanak rana;<br />

3] longeta se ne pomiče i ne rotira se na ekstremitetima;<br />

4] longeta nije glomazna i nije preteška;<br />

5] mala potrošnja materijala;<br />

6] estetski prihvatljiva izgled;<br />

7] pacijenti iskazuju više zadovoljstva.<br />

Umanjenje troškova<br />

Ušteda materijala kod suhe metode pripreme longete u<br />

usporedbi sa klasičnim metodama statistički je znatna. Primjer:<br />

ako se dnevno postavlja 15 longeta uporabom suhe<br />

metode [jednogodišnji prosjek na kirurškim odjelima<br />

u bolnicama Republike Hrvatske], ušteda je 23 gips-bindi.<br />

Nabavna cijena po komadu gips-binde iznosi 5 kn. Dnevno<br />

se uštedi oko 115 kuna, mjesečno oko 3400 kuna, a ušteda<br />

na godišnjoj razini iznosi 41 400 kuna. U ustanovama koje<br />

su specijalizirane samo za traumatološke i ortopedske specijalnosti,<br />

prema statistički dostupnim podacima [HZZO],<br />

dnevna se prosječno postavi 20 imobilizacija. Ako se prosječno<br />

svakodnevno postavi 20 imobilizacija koje su izrađene<br />

suhom metodom, ušteda na godišnjoj razini iznosi oko<br />

55 000 kuna.<br />


[1] Howes DS, Kaufman JJ. Plaster splints: techniques and indications.<br />

Am Fam Physician 1984;30(3):215-21.<br />

[2] Hatch RL, Alsobrook JA, Clugston JR. Diagnosis and management of<br />

metatarsal fractures. Am Fam Physician 2007;76(6):817-26.<br />

[3] [Best Evidence] White BJ, Walsh M, Egol KA. Intra-articular block compared<br />

with conscious sedation for closed reduction of ankle fracturedislocations.<br />

A prospective randomized trial. J Bone Joint Surg Am.<br />

2008;90(4):731-4.<br />

[4] Sacchetti A, Senula G, Strickland J. Procedural sedation in the community<br />

emergency department: initial results of the ProSCED registry.<br />

Acad Emerg Med. 2007;14(1):41-6.<br />

[5] Kaplan SS. Burns following application of plaster splint dressings. Report<br />

of two cases. J Bone Joint Surg Am. 1981;63(4):670-2.<br />

[6] Halanski MA, Halanski AD, Oza A. Thermal injury with contemporary<br />

cast-application techniques and methods to circumvent morbidity. J<br />

Bone Joint Surg Am. 2007;89(11):2369-77.<br />

[7] Hutchinson MJ, Hutchinson MR. Factors contributing to the temperature<br />

beneath plaster or fi berglass cast material. J Orthop Surg.<br />

2008;3:10.

KRATKO PRIOPČENJE/<br />

BRIEF COMMUNICATION<br />


Deveti tečaj trajne edukacije Onkološko-hematološkog društva, Hrvatska udruga<br />

medicinskih sestara [Baška, otok Krk, 18.-20. listopada 2012.]<br />

9th Educational Course of Oncological and Hematological Society, the Croatian<br />

Nurses Association [Baska, Island Krk, October 18 th to 20 th 2012]<br />

Marica Miščanćuk<br />

Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32, Hrvatska<br />

Nursing school Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32, Croatia<br />



Od 18. do 20. studenoga 2012. godine u Baškoj na otoku Krku održan je deveti Tečaj trajne edukacije Onkološko-hematološkog društva Hrvatske udruge medicinskih<br />

sestara. Opisuje se stručno-znanstveni sadržaj tečaja.<br />

Ključne riječi: Onkološko hematološko društvo • HUMS • tečaj • trajna edukacija<br />

Kratki naslov: Onkološko-hematološko društvo i tečaj trajne edukacije<br />


9. Course of Continuing Education of Oncological and Hematological Society, Croatian Nurses Association, took place from 18th till 20th November 2012 at Baska on the<br />

island Krk. We report about scientifi c content of the course.<br />

Keywords: Oncological and Hematological Society • CNA • course • ongoing education<br />

Running head: Oncological and Hematological Society and continuing educational course<br />

Tijekom 9. tečaja trajne edukacije, koji je održan u Baškoj<br />

na otoku Krku od 18. do 20. listopada 2012.godine, sudjelovalo<br />

je 86 medicinskih sestara iz zdravstvenih ustanova u<br />

Osijeku, Varaždinu, Čakovcu, Dubrovniku, Splitu, Rijeci i Zagrebu.<br />

Program tečaja sadržavao je 12 predavanja, a organizirane<br />

su i dvije radionice.<br />

Program tečaja počeo je uvodnim predavanjem „Kroz svijet<br />

kvalitete onkološko-hematološke sestre“, koji je održala<br />

Marica Miščančuk.<br />

U predavanju „Primjena rituksimaba u hematološkim<br />

malignim bolestima“ prim. dr. Ivo Radman opisao je hematološka<br />

maligna oboljenja s najvećom incidencijom, a<br />


Marica Miščanćuk, bacc. med. techn.<br />

Nursing school Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32, Croatia<br />

Tel: +385-1-34 83 662<br />

Fax: +385-1-34 83 662<br />

E-mail: maricamiscancuk@gmail.com<br />

koja objedinjuju različite tipove limfocitnih neoplazmi, Ne-<br />

Hodgkinov limfom, te uporabu tzv. „zlatnih standarda“ u liječenju,<br />

postizanju remisije bolesti i poboljšanju stope preživljenja<br />

bolesnika s malignim bolestima. U zaključku predavanja<br />

istaknuta je važnost daljnjeg unapređenja liječenja<br />

onkološko-hematoloških bolesnika, provođenja novih kliničkih<br />

istraživanja, i to s ciljem pronalaženja novih terapijskih<br />

metoda/postupaka, kao i povećanja stupnja sigurnosti<br />

bolesnika/zdravstvenih djelatnika i poboljšanja uporabe do<br />

danas verifi ciranih terapijskih protokola.<br />

U predavanju „Sigurnost i neškodljivost primjene Bifosfonata<br />

dodatno olakšava i pruža optimalno liječenje.<br />

Liječenje metastaza u kostima“, dr. Hrvoje Pavelić govorio<br />

je o liječenju metastaza u kostima, s kojima se zdravstveni<br />

djelatnici susreću kod bolesnika s uznapredovalim oblicima<br />

malignim bolestima dojke, prostate, pluća i mokraćnog<br />

mjehura. Osim boli, patoloških prijeloma kostiju, kompresije<br />

kralježaka i hiperkalcemije, bolesnici su teško pokretni ili<br />

posve nepokretni te znatno ovisni o tuđoj pomoći.<br />

U posljednjih pet godina znatno je poboljšano liječenje raka<br />

pluća nemalih stanica. Uvođenjem ciljane terapije verifi<br />

cirano je znatno poboljšanje u stupnju kvalitete pružanja<br />

zdravstvene njege kod onkološko-hematoloških bolesnika,

što je opisala Sandra Karabatić u predavanju „Suvremeno<br />

liječenje raka pluća nemalih stanica“. Tijekom 2012. godine<br />

u Republici Hrvatskoj izrađene su nacionalne smjernice<br />

za liječenje bolesnika koji boluju od raka pluća nemalih<br />

stanica. Pridržavajući se smjernica liječenja pri dugotrajnoj<br />

uporabi Eriotiniba, zabilježene su nuspojave posve različite<br />

od nuspojava koje uzrokuju citostatici, koji su donedavno<br />

bili u uporabi. Upravo ova činjenica naglašava važnu ulogu<br />

medicinske sestre, i to u prevenciji i zbrinjavanju nuspojava,<br />

od kojih su najčešće kožne promjene [osip] i proljevi.<br />

U predavanju „HER2 pozitivni rak dojke“, Vesna Kralj Škoc<br />

istaknula je kako se kod bolesnika s malignom bolesti dojke<br />

provodi testiranje na Er, Pr i Her2. Iznimno je važno testiranje<br />

postojanja dostupnih metastaza kod bolesnika s recidivnom<br />

malignom bolesti dojke zbog heterogenosti raka<br />

dojke i moguće promjene statusa Her2. Uloga medicinske<br />

sestre u poboljšavanju razumijevanja Her2 pozitivnog testa<br />

od strane bolesnika je ključna i od primarnog značenja za<br />

bolesnike, i to zbog poboljšanja ishoda liječenja.<br />

Uporabu Avastina [monoklonsko antitijelo], u Republici Hrvatskoj<br />

kao sastavnog čimbenika kemoterapijskih protokola<br />

radi liječenja metastatske maligne bolesti debelog crijeva,<br />

opisala je dr. Ljubica Vazdar. Posebice su opisane metode i<br />

postupci metoda prevencije i edukacije bolesnika o vrstama<br />

i posljedicama neželjenih nuspojava te kako ih prevenirati<br />

te posljedično poboljšati krajnje ishode liječenja.<br />

U predavanju „Novosti u liječenju bolesnica s rakom jajnika“,<br />

dr. R. Karnjuš- Begonja opisala je uporabu Avastina u<br />

kombinaciji s kemoterapeuticima koja osigurava bolesnicama<br />

dulje preživljenje uz znatno smanjenu incidenciju simptoma<br />


Važnost edukacije i detaljno vođenje sestrinske dokumentacije<br />

tijekom liječenja peroralnim citostaticima, uz istodobnu<br />

edukaciju bolesnika radi prevencije nastanka i liječenja<br />

nuspojava opisala je Branka Svetec u predavanju naslova<br />

„Xeloda – fl uoropirimidin izbora u liječenju raka“.<br />

Nedavno objavljena studija [meta-analiza 14 kliničkih ispitivanja<br />

koja su uključila više od 4700 bolesnika], pokazala<br />

je da bolesnice koje su liječene Xelodom, a koje su razvile<br />

sindrom šaka-stopalo, imaju viši stupanj preživljenja u usporedbi<br />

s bolesnicama koje nisu razvile isti sindrom [handfoot<br />

sindrom - HFS].<br />

Originalne rezultate uporabe ambulatorne pumpe u Općoj<br />

bolnici Varaždin, opisala je Zdravka Kos u predavanju naslova<br />

„Primjena kemoterapije ambulatornom pumpom“.<br />

Ambulatorna pumpa prijenosni je uređaj koji omogućava<br />

davanje i doziranje lijeka u određenome vremenskom razdoblju,<br />

ovisno o vrsti terapije i potrebama bolesnika. Lijek<br />

se pohranjuje u spremnik [poliester; zapremnina od 100-<br />

250 ml.], a služi za jednokratnu uporabu. Lijek se unosi u organizam<br />

kroz endovaskularni kateter koji je uveden u perifernu<br />

venu bolesnika. Bolesnik dolazi u dnevnu bolnicu na<br />

početak terapije i punjenje spremnika, nakon čega odlazi<br />

kući te nakon isteka terapije dolazi opet u dnevnu bolnicu, i<br />

to zbog dekonekcije pumpe.<br />

Prednosti uporabe ambulatorne pumpe mnogostruke su, a<br />

rizici nastanka neželjenih komplikacija minimalni. Prije nego<br />

što se postavi indikacija za provođenje liječenja uporabom<br />

pumpe, potrebno je utvrditi postojanje zadovoljava-<br />


jućeg stupnja kooperabilnosti bolesnika, verifi cirati odgovarajući<br />

stupanj educiranosti bolesnika o metodi te utvrditi<br />

stupanj motiviranosti bolesnika za provođenje ove metode<br />

liječenja. Tijekom liječenja potrebno je osigurati odgovarajuću<br />

dostupnost interventne zdravstvene zaštite za slučaj<br />

neželjenih posljedica. Cilj je opisane metode liječenja izbjegavanje<br />

preopterećenosti bolničkih kapaciteta te umanjenje<br />

troškova liječenja [1].<br />

Svaka antitumorska terapija, osim pozitivnih učinaka, ima<br />

i svoje negativne učinke. Negativni učinci mogu biti lokalnog<br />

ili sistemskog karaktera, reverzibilnog ili ireverzibilnog<br />

kliničkog tijeka te kraćeg ili duljeg vremenskog trajanja. Za<br />

pravilnu uporabu kemoterapeutika sve nuspojave potrebno<br />

je na vrijeme prevenirati i pravodobno upozoriti bolesnike.<br />

Navedenu problematiku opisala je u predavanju „Neželjene<br />

posljedice onkološkog liječenja i terapija“<br />

Karla Kovačić. Tijekom svih faza bolesti najbitnija je komunikacija<br />

s pacijentom, a uloga medicinske sestre u procesu<br />

komunikacije najučinkovitija je. Upravo je zato posebno<br />

važno da medicinske sestre znaju prepoznati uzrok nuspojave<br />

te poduzeti mjere liječenja osnovne bolesti kao i neželjenih<br />

posljedica.<br />

Romana Požgaj opisala je u predavanju „Abstral (sublingvalni<br />

fentanil) u liječenju probijajuće boli bolesnika s<br />

malignom bolešću“ nove načine liječenja probijajuće boli.<br />

Probijajuća bol defi nira se kao tranzitorna egzacerbacija<br />

boli koja se pojavljuje spontano ili je povezana sa specifi čnim<br />

predvidljivim ili nepredvidljivim okidačem unatoč relativno<br />

stabilnoj i prikladno kontroliranoj osnovnoj (pozadinskoj)<br />

boli. Kliničke osobine probijajuće boli razlikuju se<br />

od bolesnika do bolesnika. Recentne studije verifi ciraju da<br />

je početak probijajuće boli brz, a bol doseže svoj maksimalni<br />

intenzitet za 3 do 5 minuta. Iako svaka epizoda boli može<br />

trajati različito dugo i javljati se različitim intenzitetom u<br />

istog bolesnika, epizode su uglavnom kratke i prestaju za<br />

15 do 30 minuta.<br />

Kako je već spomenuto, parenteralnim davanjem lijekova<br />

postiže se brzo popuštanje boli, ali na račun bolesnikove<br />

udobnosti. Katkad je parenteralna primjena nemoguća.<br />

Alternativna mjesta uporabe [transdermalna, transbukalna,<br />

sublingualna] ne kompromitiraju učinkovitost terapije i<br />

sigurnost bolesnika ni potrebu za brzim analgetskim učinkom.<br />

Fentanil kao opioidni analgetik već je dobro poznata<br />

i široko korištena molekula u terapiji boli koja je trenutno<br />

na tržištu dostupna u više oblika. Međutim, nijedan oblik<br />

dostupan na tržištu nije odgovarao izazovima koje pred<br />

bolesnike, liječnike i medicinske sestre stavljaju napadi probijajuće<br />

boli, posebice u bolesnika s metastazama maligne<br />

bolesti. Abstral zbog svog inovativnog oblika (sublingualna<br />

brzootapajuća tableta) predstavlja napredak u liječenju<br />

probijajuće boli jer zahvaljujući brzoj resorpciji olakšava<br />

bol nakon 10 minuta. Znanstveno je verifi cirano da neliječena<br />

probijajuća bol znatno smanjuje motivaciju i prihvaćanje<br />

osnovnog liječenja te posljedično pravilno liječenje<br />

probijajuće boli izravno utječe na krajnji ishod onkološkog<br />

liječenja.<br />

Na radionici „Centralna priprava i primjena citotoksičnih<br />

lijekova“, Lidija Gajski i Jasminka Miličević opisale su<br />

osobna iskustva u pripremi citostatičke terapije u Kliničkom


bolničkom centru Zagreb. Jedan od osnovnih ciljeva od samog<br />

osnivanja Onkološko-hematološkog društva bilo je<br />

osnivanje opisanih jedinica. Upravo je zato iskazano zadovoljstvo<br />

što su u sklopu zdravstvenih ustanova u RH rad započele<br />

centralne onkološko-hematološke jedinice [Varaždin;<br />

Osijek; KBC Zagreb]. Na radionici je sudjelovalo 36 medicinskih<br />

sestara iz svih onkološko-hematoloških centara u<br />

RH i demonstriralo uporabu „zatvorenih sistema“ i njihovu<br />

važnost kod pripreme i primjene citotoksičnih lijekova.<br />

Branka Svetec istaknula je kako do prije nekoliko godina nije<br />

postojalo učinkovito onkološko liječenje bolesnika s metastatskim<br />

tumorom bubrega. Od 2009. godine u RH znatno<br />

je poboljšano liječenje, i to uporabom novog lijeka, Sunitiniba.<br />

Uzima se peroralno, jednokratnom dnevnom dozom<br />

s dosta tekućine, neovisno o hrani, te je poželjno lijek uzimati<br />

uvijek u isto vrijeme. Uz prikladnu edukaciju bolesnika<br />

o nuspojavama, njihov se nastanak može uvelike prevenirati,<br />

a završni ishodi liječenja znatno su se poboljšali.<br />

Radni dio tečaja završio je interaktivnom radionicom „Svijet<br />

kvalitete“. Voditeljice radionice bile su Mirjana Kozina i<br />

Marica Miščančuk. U uvodnom predavanju opisano je kako<br />

se svijet kvalitete temelji na osobnim potrebama, koje su<br />

unutarnji pokretači ljudskog ponašanja. Potrebe nam omogućavaju<br />

preživljavanje i pomažu nam da budemo sretni.<br />

Time stvaramo svoj jedinstveni svijet kvalitete. U našim životima<br />

on predstavlja sve ono što volimo i čemu težimo,<br />

slike, sjećanja i naša najdublja uvjerenja. U svakodnevnom<br />

životu često biramo ponašanja koja nas udaljavaju od zadovoljavanja<br />

naših potreba, a samim time osiromašujemo i<br />

svoj svijet. Izborom zanimanja i radnog mjesta medicinska<br />

sestra stvara svoj svijet kvalitete, a istodobno utječe i na korisnike<br />

zdravstvenih usluga. U privatnome životu i na radnome<br />

mjestu izloženi smo stresnim situacijama u kojima biramo<br />

ponašanja koja nas udaljavaju od našega svijeta kvalitete,<br />

ali i nas brišu iz svijeta korisnika zdravstvenih usluga.<br />

Tijekom radionice svi su prisutni sudionici evaluacijom spoznali<br />

što je bitno za njihvo zadovoljstvo i što učiniti da se<br />

svjetovi kvalitete medicinske sestre i svih osoba u njezinu<br />

okruženju počnu preklapati.<br />

Zbog velika napretka u prevenciji i terapiji zloćudnih tumora<br />

danas se maligna bolest smatra vrstom kronične bolesti,<br />

s kojom se dugo i kvalitetno može živjeti. Upravo je zbog<br />

toga u sestrinskoj zajednici potrebno provoditi kontinuiranu<br />

kvalitetnu edukaciju o novim metodama i vrstama liječenja<br />

koje se svakodnevno uvode u proces zdravstvene<br />

njege onkološko-hematoloških bolesnika [2, 3].<br />

Potrebu za kontinuiranom edukacijom jednoglasno su prihvatili<br />

sudionici tečaja te je dogovoreno da se tradicionalni<br />

10. tečaj održi od 16. do 18. listopada 2013. godine u Baškoj.<br />


[1] Vičić-Hudorović V. Znanost o sestrinstvu. Sestrinski glasnik 2012;<br />

1:3-9.<br />

[2] Vičić-Hudorović V. Sestrinstvo temeljeno na dokazima i e-članci. Sestrinski<br />

glasnik 2011;3:87-90.<br />

[3] Vičić-Hudorović V. Pisanje o važnosti: medicina utemeljena na dokazima.<br />

Sestrinski glasnik 2011;1/2:5-8.


Viš nja Vičić Hudorović<br />

Ško la za me di cin ske ses tre Vrap če, Zag reb, Bol nič ka ces ta 32<br />

TE L;385-1-34 83 662<br />

FAX;385-1-34 83 662<br />

E-mai l;vis nja.vicic-hudorovic@skole.hr<br />


Novoizabrana predsjednica Onkološko-hematološkog društva, Hrvatska udruga<br />

medicinskih sestara [Branka Svetec]<br />

The newly elected president - Oncological and Hematological Society, Croatian<br />

Nurses Association [Branka Svetec]<br />





Od 18. do 20. studenoga 2012. godine u Baškoj na otoku Krku održan je deveti Tečaj trajne edukacije onkološko-hematološkog društva, Hrvatske udruge medicinskih<br />

sestara. Tijekom tečaja održana je godišnja skupština društva, na kojoj je za novu predsjednicu izabrana gospođa Branka Svetec.<br />

Ključne riječi: Onkološko-hematološko društvo • HUMS • predsjednica<br />

Kratki naslov: novoizabrana predsjednica i onkološko-hematološko društvo<br />


9th Course of continuing education of oncological-hematological society, Croatian Nurses Association, took place 18th till 20th November 2012 at Baska on the island<br />

Krk. During the course annual general meeting was held, at which the members elected a new president, miss Branka Svetec.<br />

Keywords: Oncological and Hematological Society • CNA • president<br />

Running head: Newly elected president and Oncological and Hematological Society<br />

Tijekom godišnje skupštine Onkološko-hematološkog<br />

društva Hrvatske udruge medicinskih sestara [HUMS], koja<br />

je održana na završetku 9. tečaja trajne edukacije Onkološko-hematološkog<br />

društva HUMS-a, dana 20. listopada 2012.<br />

godine, za novu predsjednicu izabrana je gospođa Branka<br />

Svetec [slika 1].<br />

Gospođa Branka Svetec rođena je u Lepoglavi, u Republici<br />

Hrvatskoj, dana 16. travnja 1963. godine. 1972. godine, pohađala<br />

je srednju medicinsku školu u Varaždinu. Od 1989.<br />

godine do 1992. godine, nastavlja školovanje na Zdravstvenom<br />

veleučilištu u Zagrebu i završava i tečaj neurolingvističkog<br />

programiranja. Radno iskustvo počela je stjecati tijekom<br />

1983. godine [Klinika za neurologiju i psihijatriju tada<br />

Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“, Zagreb]. Od 1984.<br />

do 1994. godine zaposlena je u Klinici za onkologiju i radioterapiju<br />

Kliničkog bolničkog centra Rebro, u Zagrebu. Od<br />

1994. godine zaposlena je u Kliničkom bolničkom centru<br />

„Sestre milosrdnice“, i to u Klinici za onkologiju i nuklearnu<br />

medicinu.<br />

Gospođa Svetec članica je Onkološko-hematološkog društva<br />

HUMS-a, i to od osnutka od 1986. godine, a na funkciji<br />

dopredsjednice istog društva bila je od 2000. godine. Aktivan<br />

je član HUMS-a od 1984. godine. Od 2004. godine aktivan<br />

je član EONS-a [European Oncology Nursing Society]<br />

[1], i ICN-a [International Council of Nurses] [2].<br />


[1] www.ecco-org.eu/About-Ecco/Members/EONS.<br />

[2] www.icn.ch<br />

SLIKA [1] Novoizabrana<br />

predsjednica Onkološkohematološkog<br />

društva<br />

Hrvatske udruge me dicin<br />

skih sestara [HUMS],<br />

gospođa Branka Svetec.<br />


BRIEF COMMUNICATION


BRIEF COMMUNICATION<br />


Novoizabrana predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara [Mirjana<br />

Dumančić]<br />

The newly elected president of the Croatian Nurses Association [Mirjana<br />

Dumančić]<br />





U mjesecu svibnju 2012. godine održana je redovita godišnja skupština Hrvatske udruge medicinskih sestara [HUMS]. Na skupštini HUMS-a izabrana je nova predsjednica,<br />

gospođa Mirjana Dumančić.<br />

Ključne riječi: Hrvatska udruga medicinskih sestara • godišnja skupština • predsjednica<br />

Kratki naslov: Redovita godišnja skupština Hrvatske udruge medicinskih sestara i nova predsjednica<br />


During the annual general meeting of the Croatian Nurses Association [CNA], which was held during May 2012, the annual assembly of the Croatian Nurses Association<br />

[CNA] elected a new president, Mrs. Mirjana Dumančić.<br />

Keywords: Croatian Nurses Association • annual assembly • president<br />

Running head: Regular Annual Assembly of Croatian Nurses Association and new president<br />

Tijekom godišnje skupštine Hrvatske udruge medicinskih<br />

sestara [HUMS], koja je održana u svibnju 2012. godine u<br />

Zagrebu, za novu predsjednicu izabrana je gospođa Mirjana<br />

Dumančić [1. slika] [1].<br />

Gospođa Mirjana Dumančić rođena je 4. travnja 1965. godine.<br />

Školovanje je započela tijekom 1983. godine, i to u Školi<br />

za medicinske sestre u Vinogradskoj ulici u Zagrebu. Tijekom<br />

1995. godine nastavlja svoje školovanje u Višoj medicinskoj<br />

školi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a<br />

tijekom 2003. godine upisuje razlikovnu godinu studija sestrinstva<br />

[prvostupništvo sestrinstva]. U akademskoj godini<br />

2012/2013 upisuje Sveučilišni studij sestrinstva na Medicinskom<br />

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.<br />

Od 1983. do 1994. godine zaposlena je kao medicinska sestra<br />

na odjelu za infekcijske bolesti novorođenčadi i dojenčadi<br />

u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu, a od 1994. do<br />


Viš nja Vičić Hudorović<br />

Ško la za me di cin ske ses tre Vrap če, Zag reb, Bol nič ka ces ta 32<br />

TE L;385-1-34 83 662<br />

FAX;385-1-34 83 662<br />

E-mai l;vis nja.vicic-hudorovic@skole.hr<br />

SLIKA [1] Novoizabrana predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara<br />

[HUMS], gospođa Mirjana Dumančić.<br />

2005. godine na radnome mjestu više medicinske sestre<br />

[zamjenica glavne sestre odjela za infekcijske bolesti djece<br />

predškolske i školske dobi u Klinici za infektivne bolesti u<br />

Zagrebu]. Od 2005. godine zaposlena je na radnome mje-

stu glavne sestre odjela za infekcijske bolesti djece predškolske<br />

i školske dobi u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu.<br />

Tijekom radnog vijeka pohađala je sljedeće tečajeve: „Tečaj<br />

hitne medicinske pomoći za zbrinjavanje ranjenika u ratu“<br />

[Viša medicinska škola Medicinskog fakulteta Sveučilišta<br />

u Zagrebu, Zagreb, 1991. godina]; „Praktično poučavanje<br />

zdravstvene njege“ [Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju,<br />

Stubičke toplice, 1994. godine]; „Komunikacijske vještine<br />

u radu zdravstvenih djelatnika“ [Ministarstvo zdravstva i<br />

socijalne skrbi u sklopu akcije „Naša ljubaznost početak je<br />

svakog liječenja“, Zagreb, 2004. godine]; „Tečaj edukatora<br />

za edukaciju o akreditaciji bolničkih zdravstvenih ustanova“<br />

[Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, Zagreb,<br />

2011. godine].<br />

Tijekom Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj volonterski<br />

je sudjelovala u edukaciji pripadnika specijalne postrojbe<br />

“Alphe“ [Glavni stožer Hrvatske vojske – „Preživljavanje<br />

iza neprijateljske linije“- Sljeme, Zagreb, 1991. godina].<br />

Mirjana Dumančić danas je članica profesionalnih udruga:<br />

Hrvatske udruge medicinskih sestara; Hrvatskoga strukovnog<br />

sestrinskog sindikata; Hrvatske komore medicinskih<br />

sestara; American Organization of Nurses Executives [AONE].<br />

Kao članica profesionalnih organizacija obavljala je poslove<br />

kao: 1983. članica Saveza medicinskih sestara Hrvatske - danas<br />

HUMS [1983. g.]; članica Infektološkog i pedijatrijskog<br />

društva HUMS-a [1993. g.]; 1994. osnovala je podružnicu<br />

Hrvatske udruge medicinskih sestara u Klinici za infektivne<br />

bolesti u Zagrebu [KIB] [1994. g.]; predsjednica podružnice<br />

HUMS-a KIB [od 1994. g. do 1998. g.];<br />

1994. – 1998. članica Izvršnog odbora zagrebačkog ogranka<br />

HUMS-a [od 1994. g. do 1998. g.];1998.- danas članica Izvršnog<br />

odbora Infektološkog društva HUMS-a [od 1998. g.<br />

do danas]; članica Upravnog odbora HUMS-a [od 2008. g.<br />

do 2012. g.]; predsjednica Upravnog odbora HUMS-a [od<br />

2008. g. 2012. g]; predsjednica HUMS-a [2012 g.].<br />

Tijekom 2008. godine bila je članica radne grupe za provedbu<br />

tečaja „Izvidi na bolničkim odjelima”, tijekom 2009.<br />

godine bila je članica povjerenstva za izradu standarda sestrinske<br />

prakse za pedijatrijsku zdravstvenu njegu, te tijekom<br />

2010. godine članica povjerenstva za izradu akreditacijskih<br />

standarda bolničkih ustanova u Agenciji za kvalitetu<br />

i akreditaciju zdravstvenih ustanova. Glavni organizator navedenh<br />

aktivnosti bilo je Ministarstvo zdravstva i socijalne<br />

skrbi Republike Hrvatske.<br />


Od 1993. do 2012. godine sudjelovala je u radu domaćih i<br />

međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova, i to: Leadership<br />

Development program, I. dio, Trakošćan workshop<br />

[1995. g.]; I. simpozij pedijatrijske sekcije HUMS-a [Rijeka,<br />

1995 g.]; Prva konferencija o bolničkim infekcijama [Zagreb,<br />

1996. G.]; 1. kongres Hrvatske udruge medicinskih sestara<br />

[Zagreb, 1996. g.]; Train the trainer program [Zagreb, 1997.<br />

g.]; 1997. Druga konferencija o bolničkim infekcijama [Zagreb,<br />

1997. g.]; 1998. konferencija “Njega hospitaliziranog<br />

djeteta u 21. stoljeću” [ Zagreb, 1998 g.]; 1998. Konferencija<br />

“Sestrinsko partnerstvo u akciji” [Zagreb, 1998. g.]; partnerstvo<br />

četiriju bolnica [Darmouth- Hitchock Medical Center<br />

(DHMC), N.H. USA; Opća bolnica “Sveti duh” Zagreb; Klinika<br />

za infektivne bolesti, Zagreb; Specijalna bolnica za bolesti<br />

dišnog sustava djece i mladeži, Zagreb, od 1994. g. do 1998.<br />

g.]; 2. kongres Hrvatske udruge medicinskih sestara [2000.<br />

g.]; Europeizacija hrvatskog sestrinstva, radionica HUMS-a<br />

i EU-Taix [Zagreb, 2006. g.]; Konferencija AONE-a i HUMS-a<br />

[Opatija, 2006. g.]; zajednička radionica American Association<br />

of Nurses Executives i HUMS-a [Zagreb, 2009. g.]; Europizacija<br />

hrvatskog sestrinstva, HUMS i EU-Taix [Zagreb, 2009.<br />

g.]; 4. kongres HUMS-a [Zagreb, 2010. g.]; Konferencija AO-<br />

NE-a i HUMS-a [2011. g.].<br />

Aktivno je sudjelovala u radu međunarodnih konferencija<br />

i simpozija, i to: II. dio Leadersheep development programa<br />

(14 dana studijskog boravka u Darmouth-Hitchock Medical<br />

centeru, Lebanon, New Hampshire, SAD) [1996. g]; Skupština<br />

i Kongres ICN-a, Međunarodnog vijeća medicinskih<br />

sestara [Tajvan, 2005. g.]; 2009. Skupština i Kongres ICN-a,<br />

Međunarodnog vijeća medicinskih sestara [Južnoafrička<br />

Republika, 2009. g.]; I. Taix radionica, ekspertni tim pozvan<br />

EFN i EU [Banjaluka, Bosna i Hercegovina, 2010. g.]; Skupština<br />

European Federation of Nurses Association [Malta, 2011.<br />

g.]; 2012. Skupština European Federation of Nurses Association<br />

[Slovenija, 2012. g.].<br />

Mirjana Dumančić član je uredničkog odbora časopisa „Sestrinski<br />

glasnik/ Nursing Journal”. Interesno područje rada<br />

odnosi se na infektološku i pedijatrijsku zdravstvenu njegu<br />

s posebnim osvrtom na osipne bolesti, izolacijske bolesti,<br />

bolničke infekcije, prehrane u crijevnim infekcijskim bolestima,<br />

upravljanje i kontrola kvalitete, humanizacija bolničkih<br />

odjela akcijom “bolnica - prijatelj djece”.<br />


[1] www.hums.hr

PISMO UREDNIKU/<br />

LETTER TO THE EDITOR<br />


Društvo za kvalitetu Hrvatske udruge medicinskih sestara - HUMS [novo društvo<br />

HUMS-a]<br />

Society for Quality of Croatian Nurses Association - CNA [new society of CNA]<br />

Spomenka Vodopija Laketa<br />

Ustanova za zdravstvenu njegu “Ćorluka”, Mesnička 32, 10000, Zagreb, Hrvatska<br />

Care facility for healthcare “Ćorluka”, Mesnička 32, 10000, Zagreb, Croatia<br />

Received Septembar 14 th 2012 Accepted October 29 th 2012<br />

Ključne riječi: Hrvatska udruga medicinskih sestara • društvo za kvalitetu • sestrinstvo<br />

Kratki naslov: Kvaliteta i hrvatska udruga medicinskih sestara<br />

Keywords: Croatian Nurses Association • Society for Quality • nursing<br />

Running head: Quality Croatian Nurses Association<br />

Nakon što je u većini zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj<br />

[RH] u pravilnike o sistematizaciji radnih mjesta uvršteno<br />

radno mjesto medicinske sestre za edukaciju i kontrolu<br />

kvalitete zdravstvene njege, utvrđena je potreba za<br />

razmjenom prikupljenih stručnih i znanstvenih iskustava,<br />

kao i za provođenjem trajne edukacije medicinskih sestara<br />

radi poboljšanja kvalitete zdravstvene njege i sigurnosti<br />

bolesnika. Iz navedenih je razloga 28. lipnja 2012. godine u<br />

prostorijama „Poliklinike Medikol“ održana Osnivačka skupština<br />

Društva za kvalitetu Hrvatske udruge medicinskih sestara<br />

[HUMS]. U radu skupštine sudjelovale su medicinske<br />

sestre i tehničari, i to predstavnici za kvalitetu iz zdravstvenih<br />

ustanova svih razina s područja RH [Slika 1].<br />

Od sestara koje su bile spriječene u svome dolasku Društvo<br />

je pisanim i elektroničkim putem primilo pisma potpore. Na<br />

osnivačkoj skupštini izabran je službeni naziv društva, i to<br />

“Društvo za kvalitetu HUMS-a“. Dogovoreno je da će Društvo<br />

svoj rad i ciljeve usmjeriti na povećanje broja članova<br />

te na provođenje trajne edukacije svojih članova, i to radi<br />

poboljšanja stupnja kvalitete u provođenju metoda/postupaka<br />

zdravstvene njege. Za predsjednicu Društva izabrana<br />

je Josipa Bišćan, a za tajnicu Spomenka Vodopija Laketa.<br />

Izabrani su i članovi Izvršnog odbora: Damir Važanić, Dubravka<br />

Trgovec, Marija Kadović, Jadranka Golubić, Danijela<br />

Duhanaj, Božena Perin Prodanović. Jedan od zaključaka bio<br />

je da će nakon prvog sastanka Izvršnog odbora izraditi plan<br />

rada Društva za 2013. godinu te da će se tijekom mjeseca<br />


Spomenka Vodopija Laketa, med. sestra., bacc.admin.public.<br />

Healthcare facility “Corluka”, Mesnička 32, 10000, Zagreb, Croatia<br />

Tel: + 385 1 4851 422<br />

Fax: + 385 1 4851 422<br />

Mob: + 385 98 9366 257<br />

E-mail: spomenka@sanatorij.com<br />

www: www.sanatorij.com<br />

SLIKA [1] Sudionici osnivačke skupštine Društva za kvalitetu Hrvatske<br />

udruge medicinskih sestara [Zagreb, 28. lipnja 2012. godine].<br />

listopada 2012. godine održati prva Konferencija medicinskih<br />

sestara, i to o temi „Kvaliteta zdravstvene njege odgovornost<br />

je medicinskih sestara prema društvu - medicinska<br />

sestra u Jedinici za kvalitetu“. Konferencija je usmjerena<br />

medicinskim sestrama koje rade u Jedinicama za kvalitetu,<br />

medicinskim sestrama koje istražuju problematiku intrahospitalnih<br />

infekcija, medicinskim sestrama koje istražuju<br />

problematiku trajne edukacije, glavnim sestrama zdravstvenih<br />

ustanova, kao i svim zainteresiranim medicinskim<br />

sestrama. Poseban naglasak treba staviti na razjašnjavanje<br />

metoda i postupaka za prevladavanje problema i bolje rješavanje<br />

novih izazova s kojima se medicinska sestra za kvalitetu<br />

susreće u svakodnevnom radu.<br />


[1] www.hums.hr/pdf/Konferencija_Kvaliteta.pdf<br />

[2] www.hums.hr/novi/index.php?option=com_rsevents...cid...<br />

[3] www.hums.hr/novi/index.php?option=com_content...


Dragica Beštak, bacc. med. techn.<br />

University Hospital Centre Zagreb, Department for Pediatric<br />

Neurology, Kišpatićeva 12, Zagreb, Croatia<br />

Tel; +385 1 2388-531<br />

Fax; +385 1 2388-528<br />

E-mail; dbestak@kbc-zagreb.hr<br />


Četvrti tečaj usavršavanja medicinskih sestara u pedijatriji; „Sekundarna<br />

prevencija u pedijatriji“ [2.-4. ožujka 2012. godine, Slavonski Brod]<br />

4. Training Course for Nurses in Pediatrics, “Secondary prevention in pediatrics”<br />

[March 2.-4., 2012., Slavonski Brod]<br />

Željka Dujmić 1 , Marija Bošnjak 1 , Dragica Beštak 2 , Kristina Kužnik 2<br />

1Opća bolnica “Dr. Josip Benčević”, Odjel za dječje bolesti, Andrije Štampara 42, 35000 Slavonski Brod, Hrvatska<br />

1General Hospital “Dr. Josip Benčević”, Odjel za dječje bolesti, Andrije Štampara 42, 35000 Slavonski Brod, Croatia<br />

2Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za pedijatriju, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

2University Hospital Centre Zagreb, Department for Pediatric Neurology, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received Octobre 15 th 2012 Accepted Octobre 31 st 2012<br />

Ključne riječi: tečaj • medicinske sestre • usavršavanje • pedijatrija<br />

Kratki naslov: Tečaj usavršavanja medicinskih sestara u pedijatriji<br />

Keywords: course • nurses • specialization • pediatrics<br />

Running head: Training course for pediatrics nurses<br />

U organizaciji Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josip Juraj<br />

Strossmayer u Osijeku i Opće bolnice „ Dr. Josip Benčević“<br />

Slavonski Brod, od 2. do 3. ožujka 2012. godine u Slavonskome<br />

Brodu održan je Deveti poslijediplomski tečaj trajnog<br />

medicinskog usavršavanja prve kategorije za liječnike i Četvrti<br />

tečaj trajnog usavršavanja medicinskih sestara u pedijatriji:<br />

„Sekundarna prevencija u pedijatriji”.<br />

Cilj tečaja bio je okupiti liječnike, medicinske sestre-tehničare<br />

i druge djelatnike u zdravstvu, i to radi razmjene osobnih<br />

spoznaja, znanja i vještina i stjecanja novih znanja o liječenju<br />

i zdravstvenoj njezi pedijatrijskih bolesnika.<br />

Tečaju je nazočilo oko 250 sudionika [100 medicinskih sestara-tehničara],<br />

i to iz Republike Hrvatske [RH] i Federacije<br />

Bosne i Hercegovine [BiH].<br />

Uvodna zajednička predavanja, namijenjena liječnicima i<br />

medicinskim sestrama, bila su: Uloga ubikvitina u regulaciji<br />

upale i autofagije [I. Đikić]; i [K. Pavelić]; Kontakt čovjeka i prirode,<br />

čovjeka i Boga - implikacije u medicini [D. Pavuna].<br />

Tečaj trajnog usavršavanja medicinskih sestara u pedijatriji,<br />

uvodnim izlaganjem, otvorile su predsjednica Pedijatrijskog<br />

društva medicinskih sestara Dragica Beštak i glavna<br />

sestra Odjela za dječje bolesti OB-a „Dr. J. Benčević”, gospođa<br />

Marija Bošnjak.<br />

Medicinske sestre i tehničari održali su 15 predavanja, koja<br />

su prema sadržaju bila podijeljena u tri skupine:<br />

Ad 1] Prva skupina predavanja odnosila se na važnost poštovanja<br />

i uvažavanja životnih vrijednosti svakog pacijenta-djeteta<br />

i potreba njihovih roditelja u svakodnevnom<br />

pružanju zdravstvene njege. Uvrštena su sljedeća<br />

predavanja: Elektronski titraj i/ili ljudski treptaj [A. Jeličić];<br />

Osnovni principi informiranja roditelja [D. Beštak]; Tajnost<br />

i povjerljivost podataka [E. Kralj Kovačić]; Etika – važna<br />

disciplina u provođenju zdravstvene njege [J. LIsak]; Sestrinska<br />

dokumentacija hemato-onkološkog bolesnika [S.<br />

Krpeta]; Kvaliteta života obitelji djeteta oboljelog od maligne<br />

bolesti [M. Maričić, K. Kramarić Ratković]; Tjelesno<br />

zlostavljano dijete - procjena, prepoznavanje i zdravstvena<br />

njega [R. Lovrić, M. Prodanović, I.Vuković,]; Pravodobno<br />

dokazivanje virusa gripe kod djece hospitalizirane zbog<br />

neuroloških simptoma [K Kužnik].<br />

U predavanjima su istaknuta osnovna načela informiranja<br />

roditelja, kao i važnost etike kao discipline u provođenju<br />

kvalitetne zdravstvene njege. Poseban naglasak u sadržajima<br />

predavanja bio je na simptomatologiji pravodobnog<br />

prepoznavanja tjelesno zlostavljanog djeteta.<br />

Ad 2] Predavanja su se zatim nastavila prikazom slučaja<br />

bolesnika sa sindromom Pierre Robin i sindromom Guillain-Barre,<br />

koja su liječena na odjelu pedijatrije u OB-i<br />

„J.Benčević“ u Slavonskom Brodu; Polineuropatije – Guillan-Barreov<br />

sindrom [N. Gusak, K. Čabraja., H. Vasilić].<br />


LETTER TO THE EDITOR


Ad 3] Slijedila su predavanja koja su opisivala metode/postupke<br />

provođenja zdravstvene njege kod specifičnih<br />

bolesti [Crohnova bolest, maligne dječje bolesti, bronhiolitis<br />

dojenačke dobi i sl.]: Bronhiolitis u djece dojenačke<br />

dobi – intervencije medicinske sestre [I. Bešter, M. Vinković,<br />

M. Bošnjak]; Primjena inhalacijske terapije u liječenju<br />

astme kod djece i adolescenata [S. Bošnjak]; Cotinin - važnost<br />

medicinske sestre u prevenciji pasivnog pušenja djece<br />

[K. Vokić]; Zdravstvena njega djece s Crohnovom bolesti<br />

i liječenje enteralnom prehranom [S. Stanić]; Pouzdanost<br />

24- satne pH-metrije u dokazivanju gastroezofagionalne<br />

refluksne bolesti [Z. Bradovski].<br />

U predavanjima su prikazani originalni rezultati provedenih<br />

istraživanja [pouzdanost 24-satne ph-metrije; prevencija<br />

pasivnog pušenja; pravodobno dokazivanje virusa gripe i<br />

sl.] radi poboljšanja kvalitete pružanja zdravstvene njege.<br />

Sudionici tečaja iskazali su znatno zadovoljstvo sadržajem i<br />

metodikom predavanja. Poslije svake od navedenih skupina<br />

predavanja održana je diskusija, tijekom koje su razmijenjena<br />

osobna iskustva i rezultati.<br />

Zaključeno je da zdravstveni djelatnici moraju stalno poboljšavati<br />

do danas verifi cirano kvalitetne metode/postupke<br />

te se pritom pridržavati općeprihvaćenih standarda u<br />

pružanju zdravstvene njege bolesnu djetetu. Uz navedene<br />

postupke mora se uvažavati starosna - razvojna dob djeteta,<br />

a roditelje bolesnog djeteta potrebno je aktivno uključiti<br />

u proces zdravstvene njege.<br />


[1] Booth ML, Chey T, Wake M. Change in the prevalence of overweight<br />

and obesity among young Australians, 1969-1997. Am J Clin Nutr<br />

2003; 77: 29-36.<br />

[2] Whitaker RC, Wright JA, Pepe MS. Predicting obesity in young adulthood<br />

from childhood and parental obesity. N Engl J Med 1997;<br />

337: 869-873.<br />

[3] Freedman DS, Dietz WH, Srinivasan ST, Berenson GS. The relation of<br />

overweight to cardiovascular risk factors among children and adolescents:<br />

the Bogalusa Heart Study. Pediatrics 1999; 103: 1175-1182.<br />

[4] Steinberger J, Moran A, Hong CP. Adiposity in childhood predicts<br />

obesity and insulin resistance in young adulthood. J Pediatr 2001;<br />

138: 469-473.<br />

[5] Fontaine KR, Redden DT, Wang C. Years of life lost due to obesity.<br />

JAMA 2003; 289: 187-193.


Dragica Beštak, bacc. med. techn.<br />

University Hospital Centre Zagreb, Department for Pediatric<br />

Neurology, Kišpatićeva 12, Zagreb, Croatia<br />

Tel; +385 1 2388-531<br />

Fax; +385 1 2388-528<br />

E-mail; dbestak@kbc-zagreb.hr<br />


Izvješće - 29. hrvatska proljetna pedijatrijska škola [Split, 16.-20. travnja 2012.<br />

godine]<br />

Report – 29 th Croatian Spring Pediatric School [Split, April 16 th to 20 th 2012]<br />

Dragica Beštak 1 , Kristina Kužnik 1<br />

1Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za pedijatriju, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

1University Hospital Centre Zagreb, Department for Pediatric Neurology, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Received Octobre 14 th 2012 Accepted Octobre 31 st 2012<br />

Ključne riječi: škola • medicinske sestre • usavršavanje • pedijatrija<br />

Kratki naslov: Hrvatska proljetna pedijatrijska škola<br />

Keywords: school • nurses • specialization • pediatrics<br />

Running head: Croatian Spring Pediatric School<br />

U Splitu je od 16. do 20. travnja 2012. godine održana 29.<br />

hrvatska proljetna pedijatrijska škola [HPPŠ]. Održavanje<br />

škole omogućeno je potporom Hrvatskog liječničkog zbora,<br />

Hrvatskog pedijatrijskog društva, Hrvatskog društva za<br />

školsku i sveučilišnu medicinu, Pedijatrijskog društva Hrvatske<br />

udruge medicinskih sestara [HUMS], Medicinskog<br />

fakulteta sveučilišta u Splitu i Kliničkog bolničkog centra<br />

[KBC] Split.<br />

HPPŠ je počeo uvodnim predavanjem predstojnice UNI-<br />

CEF-ova ureda za Hrvatsku, Lore Vidović: „ Novi izazovi<br />

UNICEF-a: djeca između jednakih mogućnosti i nejednakih<br />

prilika“.<br />

Glavne teme ovogodišnjega HPPŠ-a bile su: alergologija i<br />

imunologija, dijagnostika u pedijatriji i habilitacijsko-rehabilitacijski<br />

postupci u djece.<br />

Prvog radnog dana [16. 4. 2012. godine] nakon uvodnih<br />

predavanja predstavljeni su radovi medicinskih sestara o<br />

sigurnosti pacijenata kao čimbenika koji pokazuje stupanj<br />

kvalitete zdravstvene njege. Također je predstavljen rad<br />

koji se temelji na istraživanju o rizicima, posljedicama i<br />

sprečavanju terapijskih pogrešaka u zdravstvenoj skrbi<br />

djece. U programu prvog radnog dana pedijatrijske škole<br />

bila su sljedeća predavanja:<br />

Sadašnjost i budućnost zdravstvene zaštite djece u Bosni i Hercegovini<br />

[Ž. Rončević]; Dijagnostika policističnog ovarijalnog<br />

sindroma [S. Živić, V. Cvetković, S. Stanković, J. Vučić, D.<br />

Milojević]: Uloga bronhološke obrade u prirođenim anomalijama<br />

traheobronhalnog sustava i pluća [V. Ahel, S. Banac,<br />

D. Buljević, V. Ahel jr.]; Razvoj i neurorazvojna habilitacija [T.<br />

Dolenc Veličković]; Sigurnost pacijenta - trendovi u prevenciji<br />

infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi [M. Valpotić]; Sigurnost<br />

djece u bolnici - indikatori kvalitete zdravstvene njege<br />

[D. Beštak, K. Šešo]; Rizici, posljedice i sprječavanje terapijskih<br />

pogrešaka u zdravstvenoj skrbi pedijatrijskih pacijenata [R.<br />

Lovrić, K. Kramarić-Ratković]; Elektronsko vođenje i bilježenje<br />

zdravstvene njege u procesu liječenja djeteta [M. Purkart];<br />

Preliminarna analiza aktivnosti patronažne sestre u radu s<br />

babinjačama i novorođenčadi [M. Talaja];<br />

Pretilost kod djece - naša iskustva [M. Bukvić, I. Satošek]; Postoji<br />

li specifi čnost u edukaciji djece oboljele od šećerne bolesti<br />

[M. Sikavica].<br />

Iz sadržaja navedenih predavanja i zaključaka provedene<br />

diskusije zaključeno je da sigurnost pedijatrijskog bolesnika<br />

ovisi o čimbenicima: broju medicinskog osoblja,<br />

uvježbanosti medicinskog osoblja, komunikaciji medicinskih<br />

djelatnika i njihovoj suradnji s roditeljima, uvjetima<br />

rada, uporabi sigurnosnih metoda u radnome okruženju,<br />

pravodobnom prepoznavanju rizika nastanka i kontroli<br />

bolničkih infekcija, sigurnoj uporabi lijekova.<br />

Kolegice iz Kliničkoga centra [KC] Ljubljana predstavile su<br />

elektronsko vođenje i bilježenje podataka o provođenju<br />

postupaka zdravstvene njege u procesu liječenja djeteta<br />

koji se koristi u Pedijatrijskoj klinici.<br />

Drugog i trećeg radnog dana [17.-18. 4. 2012. godine] tijekom<br />

Hrvatske proljetne pedijatrijske škole predstavljeni su<br />

radovi medicinskih sestara iz područja alergologije i imunologije.<br />

Opisivana je problematika cistične fi broze, imuno-<br />


LETTER TO THE EDITOR


defi cijencije kod djece, alergija u dojenačkoj dobi i na koji<br />

način smanjiti rizik od njihova nastanka, atopijski dermatitis,<br />

astma i sl. Program škole bio je sljedeći: Infekcije u djece s imunodefi<br />

cijencijom [D. Ljubić, A. Keresman, I. Gluščić]; Zaštita<br />

imunokompromitirane djece kod infekcija [M. Čemernik];<br />

Uloga medicinske sestre u dijagnostici i liječenju imunoloških<br />

bolesti središnjeg živčanog sustava [S. Matković, B. Ćubić, L.<br />

Coleman Božić]; Uloga medicinske sestre u timu za medicinsku<br />

rehabilitaciju djece s neuroimunološkim bolestima [L. Buntak,<br />

M. Jeršek]; Zdravstvena njega djeteta oboljelog od cistične<br />

fi broze [N. Taradi]; Edukacija roditelja i djece s prirođenim<br />

poremećajima čimbenika zgrušavanja [S. Krpeta]; Utjecaj prehrane<br />

u dojenačkoj dobi na pojavu alergija [M. Radonić]; Kako<br />

smanjiti rizik alergija u dojenačkoj dobi [J. Lisak];<br />

Integracija djece s alergijom u dječji vrtić - timski pristup i<br />

kompetentna skrb za dijete [Lj. Vučemilović, Lj. Vujić Šisler];<br />

Ispitivanje utjecaja rizika na nastanak atopijskog dermatitisa<br />

u djece [L. Srša, M. Klobučarić, N. Vinković]; Astma u<br />

dječjoj dobi [D. Vrankić]; Edukacija djece i roditelja o astmi [M.<br />

Češizmić]; Specifi čnosti edukacije roditelja djece oboljele od<br />

astme [M. Delić, N. Pavlov]; Zdravstvena njega kod djeteta sa<br />

Steven-Johnsonovim sindromom [M. Zdjelar]; Njega djece s atopijskim<br />

dermatitisom [N. Puizina Ivić]; Dijagnostički postupci<br />

kod alergije na lijekove [M. Hren]; Bronhoskopija u dječjoj dobi<br />

[K. Vokić]; Dijagnostičke pretrage kod postavljanja dijagnoze<br />

epilepsije [Lj. Cvitanović-Šojat, M. Kukuruzović, K. Kužnik, S.<br />

Stanić]; Polisomnografi ja u pedijatriji [T. Tomić]; Maligne epilepsije<br />

dojenačke dobi [A. Jenjić]; Postavljanja holter EKG-a u<br />

pedijatriji - uloga medicinske sestre [T. Jukić, K. Dumančić].<br />

Utvrđuje se važnost pridržavanja specifi čnih metoda/postupaka<br />

u provođenju zdravstvene njege kod djece s alergijama<br />

i imunološkim poremećajima. Za provođenje metoda<br />

zdravstvene njege kod djece s opisanim bolestima potrebno<br />

je da medicinska sestra dobro poznaje posebnosti metoda<br />

i postupaka za provođenje kvalitetne zdravstvene<br />

njege.<br />

Od 19. do 20. 4. 2012. godine održana su predavanja s<br />

glavnom temom uporabe habilitacijsko-rehabilitacijskih<br />

postupaka u djece: Značaj crib ii skoring sustava u prognozi<br />

krajnjeg ishoda nedonoščadi na zavodu za neonatologiju<br />

KBC-a Rijeka [J. Savičić, J. Škorić, K. Kaurin, N. Sindičić<br />

Dessardo]; Dijagnostičke pretrage kod djece oboljele od virusnih<br />

respiratornih bolesti [N. Petronijević]; Neurorazvojna terapija<br />

utemeljena na koncepciji Bobath u jedinici intenzivnog<br />

liječenja novorođenčadi [L. Severović]; Zdravstvena njega<br />

djeteta s kljenuti ličnog živca [K. Kužnik]; Habilitacija i rehabilitacija<br />

djece u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju<br />

Krapinske Toplice [K. Tisanić, M. Jeršek]; Rehabilitacija<br />

djece s kraniocerebralnim ozljedama [K. Tisanić, Lj. Buntak];<br />

Rano otkrivanje oštećenja sluha u djece u Hrvatskoj - probir i<br />

dijagnostika [B. Marn]; Rehabilitacija djece s oštećenjem sluha<br />

[B. Jukić]; Rana intervencija kod komunikacijskih i jezično-<br />

govornih odstupanja [M. Ljubešić]; Bihevioralna terapija<br />

Aba u djece s pervazivnim razvojnim poremećajima [D. Helc<br />

Komnenović]; Socijalizacija djece s teškoćama u razvoju u ustanovama<br />

predškolskog odgoja [D. Mikas, B. Roudi]; Rana dijagnostika<br />

strabizma u djece [S. Karlica Utrobičić]; Procjena i<br />

rehabilitacija vida u ranoj životnoj dobi [S. Alimović]; Principi<br />

vojta rehabilitacije u djece s neurorazvojnim poremećajima [S.<br />

Skočiliš]; Habilitacija djece s prirođenim oštećenjem pleksusa<br />

brahijalisa [A. Rota Čeprnja, M. Jukica, T. Vlak]; Rehabilitacija<br />

djece s kroničnim plućnim bolestima [D. Grubić].<br />

Većina predavanja iz opisanih područja bila je namijenjena<br />

i liječnicima i medicinskim sestrama. Liječnici su istaknuli<br />

važnost pravodobnog otkrivanja poremećaja vida, sluha i<br />

govora u ranoj dječjoj dobi te važnost pravodobne rehabilitacije<br />

i habilitacije djece s neurorazvojnim poremećajima.<br />

Medicinske sestre prikazale su rad o zdravstvenoj njezi i<br />

rehabilitaciji djece s perifernom kljenuti ličnog živca, neurorazvojnoj<br />

terapiji prema koncepciji Bobath, rehabilitaciji<br />

djece nakon kraniocerebralnih ozljeda, te kako izgleda habilitacija<br />

i rehabilitacija u specijalnoj bolnici.<br />

Nakon predavanja u diskusiji je istaknut zaključak da za<br />

dobru, kvalitetnu i uspješnu rehabilitaciju djeteta u odnosu<br />

na vrstu oštećenja ili bolesti medicinske sestre posebnu<br />

pozornost trebaju posvetiti povećanju povjerenja između<br />

djeteta, roditelja i medicinskih djelatnika. Proces oporavka<br />

dugotrajan je, zato je potrebno ustrajno poticati djetetovu<br />

samostalnost, i to u provođenju terapijskih metoda, ali i u<br />

svakodnevnim aktivnostima. Završni ishod terapije ovisi o<br />

ispravno postavljenim ciljevima koji će kod djeteta izazvati<br />

veselje i veće zadovoljstvo.<br />

Tijekom Hrvatske proljetne pedijatrijske škole predstavljeno<br />

je 49 radova.<br />

Teme sljedeće, jubilarne, 30. Hrvatske pedijatrijske proljetne<br />

škole, bit će:<br />

1. hitna stanja u pedijatriji;<br />

2. neurologija;<br />

3. hematologija;<br />

4. onkologija.<br />


[1] Duffi e ER, Adams FA. The use of the working capacity test in the evaluation<br />

of children with congenital heart disease. Pediatrics. 1963;757–<br />


[2] Ades PA, Coello CE. Eff ects of exercise and cardiac rehabilitation on<br />

cardiovascular outcomes. Med Clin North Am. 2000;84:251–265.<br />

[3] Goldberg SJ, Mendes F, Hurwitz R. Maximal exercise capability<br />

of children as a function of specifi c cardiac defects. Am J<br />

Cardiol.1969;23:349–353.<br />

[4] Linde LM. Psychiatric aspects of congenital heart disease. Psychiatr<br />

Clin North Am.1982;5:399–406.<br />

[5] Ades PA, Coello CE. Eff ects of exercise and cardiac rehabilitation on<br />

cardiovascular outcomes. Med Clin North Am.2000;84:251–265.


Gordana Mamić, bacc. med. techn.<br />

University Hospital Centre “Sestre milosrdnice“, Clinic for Internal<br />

Medicine, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Croatia<br />



E-mail:gmamic@gmail.com<br />


Godišnja skupština Onkološko-hematološkog društva Hrvatske udruge<br />

medicinskih sestara – HUMS-a [Baška, hotel Corinthia, 20. 10. 2012]<br />

Annual Meeting of Oncological and Hematological Society - Croatian Nurses<br />

Association - CNA [Hotel Corinthia, Baska, October 20 th 2012]<br />

Gordana Mamić<br />

Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Klinika za unutarnje bolesti, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Hrvatska<br />

University Hospital Centre “Sestre milosrdnice“, Clinic for Internal medicine, Vinogradska 29, 10000 Zagreb, Croatia<br />


Ključne riječi: Hrvatska udruga medicinskih sestara • Onkološko-hematološko društvo • godišnja skupština<br />

Kratki naslov: Godišnja skupština i Onkološko-hematološko društvo<br />

Keywords: Croatian Nurses Association • Oncological and Hematological Society • Annual meeting<br />

Running head: Annual meeting and Oncological and Hematological Society<br />

20. listopada 2012. godine održana je godišnja skupština<br />

Onkološko-hematološkog društva Hrvatske udruge medicinskih<br />

sestara [HUMS][1] sa sljedećim dnevnim redom: izbor<br />

predsjedništva - predsjednice Društva; izvješće o proteklom<br />

razdoblju; imenovanje predstavnice Društva za vanjske<br />

asocijacije; razno [1.a slika; 1.b slika].<br />

SLIKA [1A] Sudionici godišnje skupštine Onkološko-hematološkog društva<br />

Hrvatske udruge medicinskih sestara.<br />

SLIKA [1B] Sudionici godišnje skupštine Onkološko-hematološkog društva<br />

Hrvatske udruge medicinskih sestara.<br />

Izvješće o proteklom mandatnom razdoblju podnijela je<br />

predsjednica Društva Marica Miščančuk.<br />

Tijek izbora predsjednice Društva: delegirani su predstavnici<br />

centara, ovisno o veličini Centra. Izborna komisija: predsjednica<br />

komisije Silvija Piškorjanac [Onkologija, Klinički<br />

bolnički centar Osijek]; članovi: Staka Stipaničić [Onkologija<br />

i radioterapija, Klinički bolnički centar Rijeka], Nataša Išlić<br />

[Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Zagreb]. Delegata<br />

je bilo 30. Glasovanju su pristupila 22 delegata. Kandidaturu<br />

su predale dvije kandidatkinje: Božena Kapitarić<br />

[Županijska bolnica Čakovec] i Branka Svetec [Klinički bolnički<br />

centar „Sestre milosrdnice“, Zagreb]. Obje kandidatkinje<br />

zadovoljavaju uvjete natječaja. Tajnim glasovanjem<br />

SLIKOVNI PRIKAZ/<br />

IMAGES UN NURSING


Branka Svetec dobila je 68.2 % glasova, a Božena Kapitarić<br />

31.2 glasa. Na prijedlog nove predsjednice Društva, Branke<br />

Svetec, Gordana Mamić jednoglasno je izabrana za tajnicu<br />

Društva, a Marica Miščančuk za podpredsjednicu Društva.<br />

Silvija Piškorjanac imenovana je predstavnicom Društva za<br />

vanjske asocijacije.<br />

Društvo će na skupštini EONS-a, u Ljubljani u studenome,<br />

predstavljati Silvija Piškorjanac i Branka Svetec. Na skupštini<br />

je jednoglasno odlučeno da se 10. tečaj trajne edukacije<br />

održi od 17. do 19. 10. 2013. godine u Baški na otoku Krku.<br />

Imenovana je predsjednica Izvršnog odbora Društva: Božena<br />

Kapitarić.<br />


[1] www.hums.hr/novi/index.php?option=com_rsevents...cid...

NURSING JOURNAL [NJ] - ADVERT<br />

Nursing Journal [NJ] is an international peer-reviewed scientifi c journal covering the entire spectrum of clinical medicine<br />

and related areas such as ethics in medicine, nursing and doctor’s management, public health and the history of nursing<br />

and medicine. In addition to original articles the Journal contains editorials and leading articles on recent topics, review articles,<br />

case reports and a wide spectrum of special articles.<br />

Nursing Journal [NJ] promotes and develops the systems of patient management by providing a multidisciplinary international<br />

forum for all those health care professionals involved in:<br />

Knowledge of Continuous Quality Improvement (CQI)/Total Quality Management (TQM) processes.<br />

Patient safety-Include sentinel event monitoring and reporting, root cause analysis, incident reporting, medication safety<br />

policy/procedures.<br />

Workplace safety-Includes knowledge of regulatory requirements.<br />

Promoting intradepartmental - interdepartmental communication.<br />

The Journal aims to develop and uphold standards in research, provide a focus for evidence-based medicine and nursing<br />

and opportunity for the critical appraisal of cutting-edge original research.<br />

As a combined nursing and medical journal covering all specialties Nursing Journal [NJ] aims to facilitate the transfer of<br />

important ideas and lines of thought between medical and nursing specialties. The Journal also aims to provide a broad<br />

knowledge base for its readers and includes sections on technology and innovation, art and history and a critical analysis<br />

section which will help to build the readers analytical abilities and hopefully lead to the greater application of evidencebased<br />

nursing and medicine.<br />

The International Editorial Board and Executive Committee have the support of diverse range of peer-reviewers who help to<br />

ensure that the Journal achieves the highest standards of publication and maintains its International readership.<br />

Papers are included on:<br />

Basic and clinical research-all fi elds of nursing and medicine.<br />

Administrative issues- including facility development, management, governmental issues and reimbursement.<br />

Perioperative care- covering patient and procedure selection, discharge criteria, Quality of life, costs and home care.<br />

Also included are topical and educational reviews examining a wide range of subjects and controversies in the fi eld of nursing-medical-combined<br />

care.<br />

Nursing Journal [NJ] is the Offi cial Journal of the Croatian Nurses Association [CNA].<br />

Audience<br />

All nursing and medical professionals and managers with an interest in health care managing, treatment and facilities.<br />

Frequency circulation<br />

3 issues p/y<br />

Our provisional plan for this multi-disciplinary journal is to maximize circulation for the fi rst 2 years, by securing a controlled<br />

circulation of 4000. This will bring the total circulation of the journal to 4.300.<br />

Website: http://www.hums.hr<br />

On-line publication: www.issuu/com.sestrinskiglasnik<br />

Supplement publishing lead times<br />

From Submission to Acceptance: approx. 4 weeks<br />

From Acceptance to Publication: approx. 14 weeks<br />

Instructions for Authors; http://www.hums.hr

Sestrinski glasnik br. 3 / 2012. - Hrvatska udruga medicinskih sestara

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?