Sestrinski glasnik br. 3 / 2012. - Hrvatska udruga medicinskih sestara
Sestrinski glasnik br. 3 / 2012. - Hrvatska udruga medicinskih sestara
Sestrinski glasnik br. 3 / 2012. - Hrvatska udruga medicinskih sestara
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ju mnogo lijekova i nisu skloni uzimanju dodatne medikamentozne<<strong>br</strong> />
terapije. Bolesnici koji se liječe nekom metodom<<strong>br</strong> />
hemodijalize, poremećaje spavanja percipiraju kao znatan<<strong>br</strong> />
problem. Utjecaj poremećaja spavanja u izravnoj je svezi sa<<strong>br</strong> />
stupnjem učestalosti kroničnih bolesti [slabost imunološkog<<strong>br</strong> />
sustava; depresija], te je posljedično znatan utjecaj na<<strong>br</strong> />
stupanj smrtnosti bolesnika koji su na liječenju uporabom<<strong>br</strong> />
hemodijalize. Razumijevanje poremećaja spavanja kod bolesnika<<strong>br</strong> />
na hemodijalizi važan je čimbenik poboljšanja stupnja<<strong>br</strong> />
kvalitete života i tijeka liječenja. Hemodijaliza je postupak<<strong>br</strong> />
koji uzrokuje znatne promjene u svakodnevnome život<<strong>br</strong> />
bolesnika. Nadalje, metode hemodijalize izravno utječu na<<strong>br</strong> />
svakodnevni tijek života bolesnika, a združene s poremećajem<<strong>br</strong> />
spavanja uzrokuju potrebu ulaganja svakodnevnih pojačanih<<strong>br</strong> />
napora bolesnika, i to radi kvalitetnog izvršavanja<<strong>br</strong> />
svakodnevnih obveza.<<strong>br</strong> />
Spavati, nema sumnje, i sanjati<<strong>br</strong> />
Nakon što zaspimo, prolazimo u snu četiri faze spavanja. U<<strong>br</strong> />
prvoj fazi spavamo najplićim snom iz kojeg prelazimo u sve<<strong>br</strong> />
dublje faze. Kad dosegnemo fazu najdubljeg sna [4. faza],<<strong>br</strong> />
počinjemo se vraćati unatrag kroz faze koje smo prošli, pa<<strong>br</strong> />
san postaje sveplići. Kad se ponovno približimo 1. fazi, ulazimo<<strong>br</strong> />
u sasvim drukčiju vrstu spavanja, nazvanu REM. U tijeku<<strong>br</strong> />
faze REM najviše sanjamo. Međutim, suprotno uvriježenu<<strong>br</strong> />
mišljenju, znanstveno je utvrđeno da se tijekom faze REM<<strong>br</strong> />
ne pomičemo. Naše tijelo imobilizirano je elektrokemijskim<<strong>br</strong> />
porukama iz središnjeg živčanog sustava, koje paraliziraju<<strong>br</strong> />
naše mišiće. To je jedan od mehanizama preživljavanja koji<<strong>br</strong> />
nas sprječava da djelujemo u suglasju s našim snovima, čime<<strong>br</strong> />
bismo se izložili mogućnosti ozljeđivanja.<<strong>br</strong> />
Nakon kratkotrajnog razdoblja REM spavanja, opet krećemo<<strong>br</strong> />
u četiri faze spavanja bez REM razdoblja [NON-REM spavanje].<<strong>br</strong> />
Tijekom noći pet do šest puta prelazimo iz NON-REM u<<strong>br</strong> />
REM spavanje i o<strong>br</strong>atno. Prva faza REM spavanja uvriježeno<<strong>br</strong> />
počinje 90 minuta nakon početka spavanja. Kako noć prolazi,<<strong>br</strong> />
NON-REM razdoblja postaju kraća, a REM sve duža, što<<strong>br</strong> />
znači da prema jutru sve više sanjamo [1].<<strong>br</strong> />
Funkcija spavanja<<strong>br</strong> />
Spavanje uzrokuje oporavak organizma. Rezultati dijela relevantnih<<strong>br</strong> />
istraživanja upućuju da NON-REM faza spavanja<<strong>br</strong> />
dovodi do oporavka organizma, a REM faza uzrokuje oporavak<<strong>br</strong> />
mozga. Međutim, verifi cirani rezultati koji izravno<<strong>br</strong> />
potvrđuju ove mehanizme znanstveno su ograničeni. Najznačajniji<<strong>br</strong> />
dokaz u znanstvenu ispravnost opisanih mehanizama<<strong>br</strong> />
osjećaji su koje ujutro ima svaka osoba nakon do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />
prospavane noći. Hormon rasta i drugi anabolički hormoni<<strong>br</strong> />
kao prolaktin, testosteron i luteinizacijski hormon pokazuju<<strong>br</strong> />
ritam izlučivanja koji su vezani uz spavanje, što izravno potvrđuje<<strong>br</strong> />
teoriju o spavanju kao procesu oporavka organizma.<<strong>br</strong> />
Druge teorije smatraju da je spavanje vrijeme štednje<<strong>br</strong> />
energije organizma ili opisuju da spavanje ima adaptivnu<<strong>br</strong> />
funkciju u promicanju preživljavanja organizma.<<strong>br</strong> />
Spavanje je izravno povezano i s imunološkim funkcijama<<strong>br</strong> />
organizma. Posljedično, deprivacija sna može se znanstveno<<strong>br</strong> />
povezati s pogoršanjem imunološke funkcije [2].<<strong>br</strong> />
<strong>Sestrinski</strong> <strong>glasnik</strong>/Nursing Journal 17 (2012) 188–191 189<<strong>br</strong> />
Dijaliza / Hemodijaliza<<strong>br</strong> />
Metoda hemodijalize utemeljena je na procesu difuzije<<strong>br</strong> />
kroz polupropusnu mem<strong>br</strong>anu, uklanjajući štetne produkte<<strong>br</strong> />
metabolizma iz organizma, uz istodobno dodavanje<<strong>br</strong> />
potrebniih tvari u organizam. Kontinuirani protok krvi na<<strong>br</strong> />
jednoj strani mem<strong>br</strong>ane i dijalizata na drugoj omogućava<<strong>br</strong> />
uklanjanje štetnih produkata organizma mehanizmom koji<<strong>br</strong> />
je sličan glomerularnoj fi ltraciji. Promjenom sastava dijalizata,<<strong>br</strong> />
tijeka vremena dodira krvi i dijalizata, tipa i površine<<strong>br</strong> />
dijalizne mem<strong>br</strong>ane te učestalosti i trajanja postupka, bolesnici<<strong>br</strong> />
sa znatno smanjenom bu<strong>br</strong>ežnom funkcijom održavaju<<strong>br</strong> />
se u metabolički zadovoljavajućem stanju. Uporabom<<strong>br</strong> />
najsuvremenijih metoda dijalize, kod bolesnika sa znatno<<strong>br</strong> />
smanjenom bu<strong>br</strong>ežnom funkcijom duljina trajanja postupka<<strong>br</strong> />
tjedno iznosi od 9 do 12 sati. Duljinu postupka potrebno<<strong>br</strong> />
je pravilno rasporediti u nekoliko tjednih seansi. Duljina<<strong>br</strong> />
trajanja samog postupka ovisi o tjelesnoj masi bolesnika,<<strong>br</strong> />
preostaloj bu<strong>br</strong>ežnoj funkciji, vrstama dijetalne prehrane<<strong>br</strong> />
bolesnika, popratnim bolestima te o stupnju anabolizma i<<strong>br</strong> />
katabolizma [3].<<strong>br</strong> />
Komplikacije hemodijalize<<strong>br</strong> />
Komplikacije provođenja dijalize posljedica su osnovne bolesti<<strong>br</strong> />
ili uremijskih stanja na koje hemodijaliza ne djeluje.<<strong>br</strong> />
Tehničkim poboljšanjem u kvaliteti izrade arteriovenskog<<strong>br</strong> />
fi shunta, znatno se povećava uporaba metode hemodijalize.<<strong>br</strong> />
Umjetni umetci koji se upotrebljavaju za izradu arteriovenskog<<strong>br</strong> />
shunta imaju visoku stopu zatajenja, i to zbog<<strong>br</strong> />
infekcije i tromboze. Stoga je od 1966. godine u uporabi za<<strong>br</strong> />
metodu hemodijalize u uporabi arteriovenska fi stula [AV-fi -<<strong>br</strong> />
stula]. Potrebno je napomenuti i da u AV-fi stuli nastaju infekcije,<<strong>br</strong> />
tromboza i aneurizme. Kod bolesnika kod kojih je<<strong>br</strong> />
upotrijebljena AV fi stula, najčešće komplikacije su septikemija<<strong>br</strong> />
sa septičkim embolijama zbog infekcije shunta ili fi stule<<strong>br</strong> />
[najčešći je uzročnik Staphylococcus aureus].<<strong>br</strong> />
Poremećaji spavanja česta su pojava u osoba oboljelih od<<strong>br</strong> />
kroničnog bu<strong>br</strong>ežnog zatajenja i osoba koje se liječe hemodijalizom.<<strong>br</strong> />
rRezultati provedenih istraživanja upućuju da<<strong>br</strong> />
poremećaj spavanja kod bolesnika koji se liječe uporabom<<strong>br</strong> />
metode hemodijalize ili peritonealne dijalize ima incidenciju<<strong>br</strong> />
od oko 80%.<<strong>br</strong> />
Najčešće su zastupljeni poremećaji sna: nesanica [insomnia],<<strong>br</strong> />
sindrom nemirnih nogu [engl. RLS], sindrom opstruktivne<<strong>br</strong> />
apneje u snu i pretjerana pospanost tijekom dana<<strong>br</strong> />
[engl. EDS]. Znanstvena poveznica između dijalize i poremećaja<<strong>br</strong> />
sna do danas nije znanstveno verifi cirana, dok su<<strong>br</strong> />
psihološki uzroci [anksioznost; depresija] te tjelesne tegobe<<strong>br</strong> />
[hipertenzija; grčevi mišića; disbalans elektrolita], verifi cirani<<strong>br</strong> />
kao znanstveni prediktori za nastanak poremećaja sna.<<strong>br</strong> />
Sa<strong>br</strong>y i suradnici su 2010. godine proveli istraživanje radi<<strong>br</strong> />
utvrđivanja učestalosti poremećaja sna kod hemodijaliziranih<<strong>br</strong> />
bolesnika [4]. U navedenoj studiji uključeno je 88 kronično<<strong>br</strong> />
dijaliziranih bolesnika, iz tri odjela za hemodijalizu Centra<<strong>br</strong> />
za urologiju i nefrologiju Sveučilišta Mansoura (Egipat),<<strong>br</strong> />
na 4 mjeseca. Bolesnici su nasumce iza<strong>br</strong>ani, a radnomizacija<<strong>br</strong> />
je provedena ručno, bez uporabe računalnih algoritama.<<strong>br</strong> />
Kriteriji uključivanja u studiju bili su: starosna dob od<<strong>br</strong> />
18 ili više godina; bolesnici koji su dijalizirani triput na tje-