190 <strong>Sestrinski</strong> <strong>glasnik</strong>/Nursing Journal 17 (2012) 188–191<<strong>br</strong> />dan u posljednjih 6 mjeseci. Ispitanici su bili relativno mladi<<strong>br</strong> />[prosječna starosna dob bila je 42 godine], uključeno je više<<strong>br</strong> />muških ispitanika [68,2%]. Anketnim upitnikom prikupljeni<<strong>br</strong> />su podaci o zastupljenosti poremećaja sna, i to: nesanica;<<strong>br</strong> />RLS; OSAS; EDS i narkolepsija. Upitnik je bio sastavljen od<<strong>br</strong> />dva dijela. Prvi dio sastavili su nefrolozi i centar za hemodijalizu,<<strong>br</strong> />a uključivao je istraživanje demografskih podataka,<<strong>br</strong> />podatke o bolesnikovim životnim navikama [npr. pušenje],<<strong>br</strong> />opće zdravstveno stanje i podatke o medikamentoznoj terapiji.<<strong>br</strong> />Pitanja koja se bave opisom sna prikupljali su i pulmolozi,<<strong>br</strong> />s odjela za poremećaj sna, i to onih poremećaja sna<<strong>br</strong> />koji su uzrokovani poremećajima disanja.<<strong>br</strong> />Za izradu upitnika kojim su se koristili pulmolozi, u uporabi<<strong>br</strong> />su bili sljedeći parametri: skala za procjenu nesanice izrađena<<strong>br</strong> />prema metodi Ohayon; IRLSSG za procjenu RLS-a; talijanska<<strong>br</strong> />verzija Epworthove skale pospanosti; internacionalna<<strong>br</strong> />klasifi kacija poremećaja sna (ICSD) za procjenu narkolepsije;<<strong>br</strong> />Hatoumov upitnik za procjenu hodanja u snu. Studiju je<<strong>br</strong> />odo<strong>br</strong>ilo odgovarajuće etičko povjerenstvo za medicinska<<strong>br</strong> />istraživanja. Svi ispitanici potpisali su informirani pristanak,<<strong>br</strong> />te su upoznati sa svrhom i metodama studije. Studija je<<strong>br</strong> />provedena prema smjernicama do<strong>br</strong>e kliničke prakse.<<strong>br</strong> />Za utvrđivanje statističke važnosti korištena je granična vrijednost<<strong>br</strong> />od 95% (p≤0,05). U statističkoj o<strong>br</strong>adi korišten je<<strong>br</strong> />studentov t-test i hi-kvadrat test.<<strong>br</strong> />Prosječna duljina trajanja dijalize bolesnika u studiji bila<<strong>br</strong> />je 55 mjeseci [4 godine i 7 mjeseci]. 17 % bolesnika bili su<<strong>br</strong> />pušači. Znatan <strong>br</strong>oj pacijenata imao je psihijatrijske poremećaje<<strong>br</strong> />[anksioznost (43,2%), depresija (27,2%)], a 17 % bolesnika<<strong>br</strong> />bili su pušači. Prevalencija poremećaja sna kod ispitanika<<strong>br</strong> />iznosila je 79,5%. Najčešće je bila zastupljena nesanica<<strong>br</strong> />[65,9%], RLS [42%], OSAS [31,8%], hrkanje [27,3%], EDS<<strong>br</strong> />[27,3%], narkolepsija [15,9%] te hodanje u snu [3,4%].<<strong>br</strong> />Rezultati istraživanja upućuju na povezanost nesanice i anemije,<<strong>br</strong> />anksioznosti, depresije i RLS-a. Također, RLS je u korelaciji<<strong>br</strong> />s hipoalbuminemijom, anemijom i hiperfosfatemijom,<<strong>br</strong> />dok je EDS u korelaciji s OSSAS-om i hrkanjem. Poremećaji<<strong>br</strong> />sna povezuju se sa starenjem, međutim, ispitanici u navedenoj<<strong>br</strong> />studiji relativno su mlađe životne dobi, što potvrđuje<<strong>br</strong> />teoriju da su uremija i njezine komplikacije znatan uzrok<<strong>br</strong> />poremećaja sna. Nadalje, studija je verifi cirala da postoji<<strong>br</strong> />povezanost između psiholoških faktora kao što su anksioznost,<<strong>br</strong> />depresija i poremećaji sna. Nije utvrđena povezanost<<strong>br</strong> />pušenja i poremećaja sna, iako rezultati nekih drugih studija<<strong>br</strong> />nalaze povezanost. Razlog je tomu postotak pušača u<<strong>br</strong> />studiji od svega 17%. Rezultati studije upućuju da poremećaji<<strong>br</strong> />sna imaju znatnu učestalost kod dijaliziranih bolesnika,<<strong>br</strong> />posebice kod onih koji imaju anemiju i hipoalbuminemiju,<<strong>br</strong> />ali i kod onih kod kojih je verifi cirano postojanje psihičkih<<strong>br</strong> />poremećaja kao što su anksioznost i depresija [4].<<strong>br</strong> />Reakcija bolesnika na bolest<<strong>br</strong> />Do danas objavljeni rezultati znanstveno najcitiranijih studija<<strong>br</strong> />upućuju na znatnu povezanost poremećaja sna i psihičkih<<strong>br</strong> />čimbenika [anksioznost, depresija]. Već pri prvome<<strong>br</strong> />susretu bolesnika s njegovom bolesti u njemu se budi intezivna<<strong>br</strong> />emocionalna reakcija. Subjektivni doživljaj bolesti<<strong>br</strong> />ovisi o: vrsti bolesti, oboljelom organu, fi ziološkoj funkciji<<strong>br</strong> />koja je ugrožena bolešću, posebnosti oboljelog organa za<<strong>br</strong> />osobu i za njegove aktivnosti i egzistenciju [5].<<strong>br</strong> />Bolesna osoba doživljava svoje tijelo manje vrijednim, a sebe<<strong>br</strong> />u cjelini inferiornijim od zdravih, što predstavlja psihičku<<strong>br</strong> />traumu koja može izazvati niz različitih psihičkih reakcija.<<strong>br</strong> />Kronični bolesnik mora se prilagoditi životu sa svojom bolešću.<<strong>br</strong> />Kronične bolesti često mijenjaju vanjski izgled bolesnika,<<strong>br</strong> />što može biti izvor vrlo teških psihičkih reakcija. Kronične<<strong>br</strong> />bolesti često zahtijevaju stalne promjene i terapiju<<strong>br</strong> />[dijaliza], koje bolesnike znatno ometaju u mnogo<strong>br</strong>ojnim<<strong>br</strong> />aktivnostima i izražavanjima, a svjesni su da prestanak terapije<<strong>br</strong> />i na najkraće vrijeme za njih znači smrt. U uvjetima<<strong>br</strong> />bolesti čovjek se mijenja, a to se posebice odnosi na postojanje<<strong>br</strong> />kroničnih bolesti. Prilagodba bolesnika na metodu liječenja<<strong>br</strong> />dijalizom proces je koji teče u tri faze, i to:<<strong>br</strong> />1] razdoblje medenog mjeseca;<<strong>br</strong> />2] razdoblje razočaranja i obeshra<strong>br</strong>enosti;<<strong>br</strong> />3] razdoblje dugotrajne prilagodbe.<<strong>br</strong> />U razdoblju medenog mjeseca većina bolesnika prihvaća<<strong>br</strong> />činjenice o ovisnosti o aparatu, o postupku dijalize i o medicinskome<<strong>br</strong> />timu. Karakteristika je ovoga razdoblja da se<<strong>br</strong> />kod bolesnika javljaju epizode tjeskobe, nesanice i razdražljivosti.<<strong>br</strong> />Razdoblje razočaranja i obeshra<strong>br</strong>enosti nastaje poslije završetka<<strong>br</strong> />prve faze, a kod nekih bolesnika nastupa postupno,<<strong>br</strong> />dok se kod drugih razvija iznimno <strong>br</strong>zo.<<strong>br</strong> />Razdoblje dugotrajne prilagodbe karakterizirano je prihvaćanjem<<strong>br</strong> />vlastitih ograničenja ali i nedostataka metode dijalize.<<strong>br</strong> />Bolesnik je suočen s potrebom mijenjanja prijašnjeg<<strong>br</strong> />načina života, kao i dugotrajnim razdobljem frustracija i<<strong>br</strong> />odricanja [5].<<strong>br</strong> />Posebnu pozornost u razumijevanju proživljavanja bolesnika,<<strong>br</strong> />kod kojih je u uporabi metoda dijalize, treba posvetiti<<strong>br</strong> />psihološkim faktorima, jer upravo su najvažniji čimbenici za<<strong>br</strong> />razvoj poremećaja sna, odnosno, smanjene kvalitete života<<strong>br</strong> />dijaliziranog bolesnika.<<strong>br</strong> />Bolest je snažna psihička trauma organizma te uzrokuje niz<<strong>br</strong> />različitih psihičkih reakcija. Bolesnici koji se liječe uporabom<<strong>br</strong> />hemodijalize predisponirani su za nastanak psihičkih bolesti.<<strong>br</strong> />Prediktori nastanka psihičkih poremećaja kronični su<<strong>br</strong> />stres uzrokovan bolešću, promjene prehrambenih navika,<<strong>br</strong> />funkcionalno ograničenje dijalize, nuspojave lijekova, promjena<<strong>br</strong> />percepcije vlastite osobnosti i strah od smrti. Depresija<<strong>br</strong> />je najčešći poremećaj koji je verifi ciran kod bolesnika s<<strong>br</strong> />kroničnim bu<strong>br</strong>ežnim zatajenjem, odnosno, kod dijaliziranih<<strong>br</strong> />bolesnika. Depresija uključuje simptome: osjećaj tuge,<<strong>br</strong> />bespomoćnosti i beznađa, krivnje te promjene sna. Poremećaji<<strong>br</strong> />sna pojavljuju se kao: nepravilne navike sna, teškoće<<strong>br</strong> />bolesnika da zaspi, ranojutarnje buđenje, često buđenje<<strong>br</strong> />noću, apneja za vrijeme spavanja te sindrom nemirnih nogu.<<strong>br</strong> />Poremećaji sna dijaliziranih bolesnika izravnosu uzrokovani<<strong>br</strong> />metodom dijalize, visokom razinom ureje i/ili kreatinina,<<strong>br</strong> />osjećajem jake boli, sažaljenjem, somatskim smetnjama<<strong>br</strong> />kao što su pruritus i bol u kostima. Prevalencija poremećaja<<strong>br</strong> />spavanja [nesanica, sindrom nemirnih nogu, apneja tijekom<<strong>br</strong> />spavanja] znatno smanjuje kvalitetu životabolesnika koji se<<strong>br</strong> />liječe metodom hemodijalize. Depresija i poremećaji sna<<strong>br</strong> />znatno su češći kod bolesnika na hemodijalizi nego u općoj
populaciji te u bolesnika koji se liječe uporabom hemodijalize<<strong>br</strong> />utječu na smanjenu kvalitetu života i povećavaju rizik<<strong>br</strong> />od smrtnog ishoda liječenja.<<strong>br</strong> />Rustagi i suradnici 2008. godine proveli su prospektivnu<<strong>br</strong> />studiju radi utvrđivanja prevalencije depresije i poremećaja<<strong>br</strong> />sna kod bolesnika koji su dulje od 3 mjeseca na hemodijalizi.<<strong>br</strong> />Studija je uključila 69 bolesnika na izvanbolničkome liječenju<<strong>br</strong> />[47(68,1%) muškarci; 22 (31,9%) žene]. Bolesnici su bili<<strong>br</strong> />dijalizirani u razdoblju između ožujka 2008. godine i svibnja<<strong>br</strong> />2008.godine., s najkraćim vremenskim trajanjem od tri<<strong>br</strong> />mjeseca.<<strong>br</strong> />Ispitanici su popunili upitnike, i to: BDI Beck Depression<<strong>br</strong> />Inventory [BDI], i upitnik Berlin Sleep Apnea Questionnairy<<strong>br</strong> />[BSA]. Za utvrđivanje nesanice korištena je skupina pitanja<<strong>br</strong> />koja su uključivala teškoće u usnivanju, održavanju sna,<<strong>br</strong> />neprikladnom snu, te se bilježila zastupljenost i prisutnost<<strong>br</strong> />simptoma. Ako su se bolesnici žalili na jedan od simptoma<<strong>br</strong> />navedenih u upitniku, zaključeno je da imaju problema s<<strong>br</strong> />nesanicom.<<strong>br</strong> />Za utvrđivanje statističke značajnosti korištena je granična<<strong>br</strong> />vrijednost od 95% (p
Change language