Epistemologija

5. Skepticizam i podjela na interno-eksterno
To jesu problemi, vjerujem, no moj glavni problem ovdje je vi{e sljede}i:
da li definirani pojam »epistemi~kog opravdanja« pokriva epistemi~ki status
od primarnog interesa za epistemologiju, sve do »internalista« op}enito?
Ne ispada li prekratak na{ napor da osvijetlimo internalisti~ko epistemi-
~ko opravdanje ako se zaustavimo kod obja{njenog pojma deontolo{kog
opravdanja? Postoje, na kraju, drugi po`eljni statusi na{ih vjerovanja koje
treba posti}i. Zato je dobro da se ne~ija vjerovanja ne izvode iz njegovog
slobodnog napora da vjeruje u ono {to je krivo, iz nekakvog »epistemi~kog
mazohizma«. A dobro je tako|er da se ne~ija vjerovanja ne izvode
iz nemarnog zapostavljanja. Sve to spada {tovi{e u ono {to bi netko
mogao znati o izvo|enju svojih vjerovanja na osnovi refleksije u naslonja~u.
Tako bi netko mogao osigurati internalizam i definirati neku vrstu
»epistemi~kog opravdanja« ~ak bez prizivanja potpunog stroja deontologizma.
No sigurno je da bismo tada bili prekratkog doma{aja u poku{aju
da bacimo svjetlo na epistemi~ke stvari. Izbjegavanje epistemi~kog mazohizma
i nemarnog zapostavljanja samo su dvije od stvari uklju~enih u
epistemi~ku izvrsnost. Sli~no pitanje mo`e se sada isturiti protiv deontologista:
Ako zagovaramo deontolo{ku koncepciju epistemi~kog opravdanja,
da li time zahva}amo sve relevantne aspekte »interne« epistemi~ke
izvrsnosti koje `elimo rasvijetliti? Ili pak zahva}amo prekratko analogno
na~inima na koje zahva}amo prekratko ako se zaustavimo kod koncepcija
opravdanja s pukim izbjegavanjem mazohizma ili zanemarivanja?
Ako se usredoto~imo na definirani koncept epistemi~kog opravdanja,
vjerujem da mo`emo uvidjeti da }e mu neizbje`no manjkati obziri epistemi~ke
izvrsnosti, i to interne epistemi~ke izvrsnosti.
Razmotrimo na{a ispravna vjerovanja o tome {to du`nost zahtijeva
u razli~itim okolnostima kao i ispravna vjerovanja o posebnostima na{e
vlastite situacije koje odre|uju zov du`nosti za tu situaciju. [tovi{e, te{ko
bi se moglo posti}i deontolo{ko epistemi~ko opravdanje ako su du`nosno
odre|uju}a vjerovanja koja vladaju ne~ijim epistemi~kim izborom posve
neopravdana. Dakle, takva vjerovanja moraju i sama biti epistemi~ki
opravdana u nekom smislu. No, uz bolnu cijenu poro~nog kruga, uklju-
~eni smisao ne mo`e biti smisao deontolo{kog epistemi~kog opravdanja.
Naime, tada bismo bili uvu~eni u cirkularnu definiciju: opravdano vjerovanje
bilo bi definirano, ukratko, kao vjerovanje uklju~eno u na~ela tra`enog
vjerovanja u koje netko opravdano vjeruje primjereno svojoj situaciji.
To bi pretpostavljalo da mi ve} razumijemo neki pojam opravdanja
vjerovanja, dok se to uzima kao pojam za definiranje.
185