HUTBA: MI I MUHAMMED A.S. - Islamska zajednica u Hrvatskoj

laženstvu…svjetlo koje nas izvodi iz tmina niskih ovozemaljskih previranja, podlosti,
zavisti, licemjerstva nemira i lutanja….ka najplemenitijim ljudskim osobinama, smirenosti i
zadovoljstvu, ka vječnoj sreći.
Početak, razvoj, uspon i na kraju krajeva dugotrajnost njegove misije, o kojoj i mi
ovdašnji muslimani hvala Uzvišenom Bogu svjedočimo, najbolji je dokaz istinitosti
Muhammedova a.s. poslanstva. Zamislite draga braćo, ako je to uopće moguće, da od svih
ljudi, koji su ikada živjeli i koji će još živjeti na ovoj planeti Dragi Allah odabere
Muhammeda a.s. da prenese Njegovu posljednju Poruku, Časni Kur'an, čovječanstvu. Kakav
je to karakter i ljudska veličina trebala biti da zadobije takvu čast ali i da ponese tako težak
teret: saopćiti i osobnim primjerom pokazati kako obožavati Stvoritelja svjetova i to
posljednji put u povijesti čovječanstva. U početku misije nije imao uspjeha, od omiljene
osobe meĎu svim slojevima mekanskog društva za mekanske oligarhe, nakon što je počeo
propovijedati islam, postao je najomraženija osoba, jer im je „ugrozio“ vjeru njihovih
predaka, zapravo njihove političke i ekonomske interese koje su oni stoljećima razvijali u
Mekki, iskoristivši svetost ovoga Grada. Naravno, za one koji su snagom razuma spoznali
istinitost Muhammmedova a.s. poziva on će postati najvoljenija osoba, životni učitelj. A oni,
časni ashabi, postat će najbolja generacija, sljedbenika jednoga Poslanika, koja se ikada
pojavila meĎu ljudima. Zajedno sa svojim Poslanikom prolazili su sve golgote osporavanja i
mučenja uspostavljajući princip zajedništva Biti prvi među gladnima a posljednji među onima
koji će glad svoju utoliti kada ljudi budu gladovali. Kada je Muhammedu a.s. došla jedna
delegacija kako bi ishodila pomilovanje za sina jednog plemenskog voĎe koji je počinio
zločin, on je odgovorio: „Tako mi Allaha, da je moja miljenica, moja Fatima, ukrala osobno
bi joj ruku odsjekao. Propali su oni prije vas (ili propale su njihove civilizacije) zato što su
samo sirotinju kažnjavali a bogataše i ugledne štitili“ . Kod Muhammed a.s. nije bilo
protekcije, nije bilo nepotizma niti prijateljskih veza, kada je bilo u pitanju poštivanje Zakona
i Pravde. Islam, Riječ Božja, Božji Zakon, bio je iznad svega. A zapamtite Muhammed as.
nikada nije donio nijednu odluku a da se nije savjetovao sa svojim ashabima. I oni su mu
slobodno mogli iznijeti svoje stavove ako je, kao i svaki drugi čovjek, imao krivu procjenu,
jer kao Poslanik nikada nije griješio. I zato su voljeli Muhammeda a.s. i molili Allaha dž.š. da
ih počasti njegovim društvom i u Džennetu. Znali su časni ashabi u kakvom su mraku živjeli
a kakvo im je svjetlo Muhammed a.s. donio. Zato su ga voljeli više nego sami sebe, spremni i
vlastiti život dati kako bi zaštitili Allahova Poslanika. Prenosi se da su ashaba Hubejba ibn
Adija r.a., dobro zapamtite ovo ime braćo, zarobili mekanski mušrici nakon bitke na Bedru,
mučili ga na najokrutniji način i prije pogubljenja pitali su ga da li ima posljednju želju.
Zatražio je da klanja dva rekata. Brzo je to obavio govoreći: “Tako mi Allaha, odužio bih sa
klanjanjem ali ne želim da pomislite kako sam se uplašio smrti“ – a oni su podrugljivo upitali
- „Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti sada kod kuće,u sigurnom domu, u
društvu svoje obitelji“ – a Hubejb r.a. odogovara - “Tako mi Allaha ne bi volio da Alahovog
Poslanika ni trn ubode, a da ja sada uživam u svim ovosvjetskim ljepotama.. “ , odmah su ga
dokrajčili. Eto kako su ga voljeli njegovi ashabi. A šta je s nama braćo, znamo li uopće
najosnovnije biografske podatke o našemu Poslaniku, koliko znamo njegovih izreka/hadisa ,
koliko bi sada znali imena njegovih časnih ashaba, da nas netko upita; koliko sunneta imamo
u svome životu, koliko ga uopće volimo i osjećamo kao svog Poslanika: a morali bi ga voljeti